Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Snežana Stojanović-Plavšić

Govori

...na delu i svojim primerom. Podsetiću da smo mi jedina stranka, prva stranka koja je u Parlament uvela 30% žena, i u prošlom i u ovom sazivu, iako to nije bila zakonska obaveza, i da smo stranka koja  u izvršnoj vlasti ima 50% žena ministara. Dakle, na svim položajima u stranci G 17 plus, žene su na najvišim mestima i to je način na koji pokazujemo kakav je naš stav prema ženama - na delu, a ne samo na rečima.
Naravno, tu smo uvek da i rečima i delom podržimo učešće žena u javnom životu, jer verujemo da je to jedan od načina da žene i u srpskom društvu dobiju mnogo bolje položaje nego što ih trenutno imaju. Dakle, osuđujemo svaku vrstu nasilja, porodično nasilje, nasilje nad ženama i zalažemo se za što veće učešće žena u javnom životu Srbije.
Zahvaljujem. Zaista ću se izviniti što ću iskoristiti pravo da se javljam po Poslovniku, imajući u vidu značaj teme o kojoj danas govorimo.
Ali, zaista, govoreći o povredi Poslovnika, član 104, čime je narušeno dostojanstvo Skupštine, ali ne samo Skupštine, već i dostojanstvo, rekla bih, svih građana Republike Srbije, a svakako 52 posto građana Republike Srbije, jednim današnjim događajem. Mislim da imam pravo da iskoristim svoja tri minuta kako bih govorila u njihovo ime.
Mislim da ste svi danas bili svedoci jednog teksta i, nažalost, fotografije na naslovnoj strani jednog našeg tabloida koji je objavio tekst o najgrubljem mučenju i zlostavljanju jedne žene u jednom gradu u Srbiji i, nažalost, objavljena je i njena fotografija. Radi se o najgrubljoj vrsti porodičnog nasilja u kojoj je čovek, o čijem psihološkom profilu ne bih želela sada da govorim, naterao svoju ženu da naga prođe ulicama njihovog grada.
Dakle, pozivam se ne samo na član 104, nego se pozivam, pre svega, na Ustav, na član 19, član 23, član 25. Ustava, koji govore o tome da je dostojanstvo svakog građanina Srbije zagarantovano. Pročitaću vam, to je citiranje, molim vas da mi oduzmete od vremena.
Član 23. kaže: ''Ljudsko dostojanstvo je neprikosnoveno i svi su dužni da ga poštuju i štite.'' Pre svega, dužni smo svi mi ovde da poštujemo i štitimo dostojanstvo svih naših građana. Takođe, član 25. kaže: ''Fizički i psihički integritet je nepovrediv. Niko ne može biti izložen mučenju, nečovečnom ili ponižavajućem postupanju.'' Član 19. garantuje dostojanstvo svim građanima Srbije.
Još jednom želim da podsetim da smo mi u ovoj skupštini usvojili Porodični zakon, koji jasno govori o tome kako se postupa u slučajevima porodičnog nasilja. Mislim da je potpuno jasno da se ovde radi o najgrubljoj vrsti porodičnog nasilja.
Takođe, podsećam, da je porodično nasilje krivično delo i u tom smislu pozivam sve nadležne organe u gradu o kome se radi, ali i u čitavoj Republici, da na ovakav slučaj reaguju kao primer za sve ostale slučajeve.
Nažalost, naša uloga je, podsetila bih vas, i nadzorna i želim da kažem da svi podaci sa terena govore da se Porodični zakon ne primenjuje u dovoljnoj meri i da on ne daje željene rezultate. Zato pozivam centar za socijalni rad, pozivam Ministarstvo za socijalna pitanja da većim nadzorom sprovede, omogući potpuno sprovođenje Porodičnog zakona.
Ovde postoji i druga dimenzija koja govori o tome da je, nažalost, jedan tabloid vrlo grubo prekršio profesionalne kodekse, ali i Zakon o informisanju, i objavio fotografiju žene o kojoj se radi. Mislim da je ovo grubo kršenje njenih prava i to je grubo kršenje prava svih nas da budemo informisani na jedan dostojanstven način.
Takođe, pozivam Ministarstvo za kulturu i informisanje, ne želim da budem reklama tom tabloidu, naravno, da dosledno primeni zakon i da stane na put, sada i ubuduće, ovakvim grubim kršenjima zakona. Podsećam na član 41. Zakona o informisanju, koji zabranjuje negativan uticaj na moralni i drugi razvoj maloletnih lica, a činjenica je da se ovde radi i o takvim slučajevima.
Na kraju, pozivam i na kodeks novinara i na sve druge profesionalne kodekse, jer ukoliko profesionalni kodeksi i lični vrednosni stavovi svih nas ne doprinesu razvoju ovog društva, onda nijedan zakon koji mi ovde donesemo neće to moći.
Želela sam da kažem još samo jednu rečenicu.
Želim da podsetim da ova skupština srećom ima Odbor za rodnu ravnopravnost, od koga očekujem da se danas hitno sastane i pozivam sve koleginice, a naravno i kolege koji se pridružuju ovom našem protestu, da tom sastanku prisustvuju, kako bismo svi zajedno izrazili najoštriji protest protiv ovakve pojave.
Nadam se da je predsednica Odbora za rodnu ravnopravnost prisutna i žao mi je što i sama nije reagovala na jednu ovakvu pojavu.
Povređeno je dostojanstvo Skupštine zbog iznošenja neistina. Želim samo nešto da kažem, poštovaću vreme koje svi cenimo i neću govoriti dugo.
Prestanite da pominjete G17 plus usput i prestanite da ga pominjete zlonamerno i sa potpunim neistinama.
Što se tiče poljoprivrednih kredita, neću govoriti opširno o tome kako su oni dodeljivani i ko ih je dobijao, ali, molim vas, prestanite sa tim da kad god neko izađe usput pomene i poljoprivredne kredite i kako su ih dobijali članovi G17 plus. To apsolutno ne da nije tačno, nego je potpuna i zlonamerna neistina.
Ali, da ne bismo polemisali o tome, pošto ja ne volim prazne rasprave i polemike, pozivam vas na sledeće. Da li ste vi, gospodine, konkurisali možda za kredit pa ga niste dobili zato što ste član radikalne stranke? Ako jeste, vrlo rado ćemo vam dati odgovor na pitanje zašto niste dobili kredit. Kao dobronamerni poslanik, kao neko ko je podržavao prošlu Vladu i kao neko ko je u Vladi imao ministra poljoprivrede, ja ću se vrlo rado raspitati u vaše ime zašto kredit niste dobili.
Isto tako, predlažem i svima ostalima – ubuduće kada izađete za govornicu i kada počnete da govorite o tome kako ljudi bez razloga nisu dobijali kredite, molim vas da pomenete ime i prezime i da razgovaramo o argumentima.
A mi ćemo se, ja vam obećavam, kao dobri poslanici koji su dužni da se raspitaju o svakom građaninu čija prava je Vlada povredila, raspitati i dati odgovor na svako konkretno pitanje i za svako konkretno ime.
Ovakve primedbe sam slušala jako puno i u svom gradu, jer je zaista veoma mali broj ljudi iz mog grada (već više puta smo o tome govorili) ostvario pravo da dobije kredit. Kada sam krenula da se raspitujem zašto je to tako, znači, potpuno nevezano kojoj su opciji pripadali, obično se ispostavilo da je problem ili sa hipotekom ili sa vlasništvom ili sa nekim drugim pitanjem koje je zavisilo direktno od banke koja je kredit odobravala. Jer, kao što vam je poznato, ne daje Vlada kredite, nego kredite daju banke.
Da ne bismo dalje o tome raspravljali, predložila sam i predlažem da ubuduće o konkretnim slučajevima raspravljamo. Shvatila sam da ste vi konkurisali i obećavam da ćemo vam dati odgovor na pitanje zašto kredit niste dobili.
Javljam se po Poslovniku jer sam pogrešno protumačena, namerno ili slučajno, verujem da je namerno, jer mislim da sam bila potpuno jasna i da su svi koji su hteli da me razumeju mogli da me razumeju.
Naravno da se ne radi o pojedincima, već se radi o poljoprivredi ukupno. Zbog toga neću da ulazim sad u to da li treba dati svima po 100 evra ili po 3.000, ili treba ulagati u one koji su spremni da konkurentno proizvode i da izađu na evropsko tržište.
To je priča o kojoj će raspravljati ministri poljoprivrede. Naravno da se ovde ne radi o pojedincima, radi se o argumentovanoj raspravi.
(Predsedavajući: Gospođo Stojanović-Plavšić, niste rekli koji član Poslovnika, pošto poslanici mole da se izjasnite, to je obaveza po Poslovniku, samo recite na osnovu kog člana se javljate.)
Član 101, povreda dostojanstva Skupštine. Kad iznosite neistine onda ste povredili dostojanstvo Skupštine i ne želim da raspravljam svaki put. Izvinjavam se, u pitanju je član 104.
Radi se o tome da kada raspravljate onda morate da raspravljate argumentovano. Argumenti u ovom slučaju jesu samo slučajevi za koje ćete reći - taj i taj čovek je trebalo da dobije kredit jer je ispunjavao sve uslove, a kredit nije dobio.
Ne možete paušalno govoriti da ljudi nisu dobijali kredite ili su dobijali zato što pripadaju određenim političkim strankama, jer je to potpuna neistina. Da bismo argumentovano raspravljali, moramo da znamo pune informacije i podatke. Verujem da ćemo se svi oko toga složiti.
Kada budete izneli takve informacije da neko ko je ispunio sve uslove nije dobio kredit, onda ćemo se zajedno zalagati za to da se takve stvari ne dešavaju.
Ali, ako kredit prosto nisu dobili ljudi zato što nisu ispunjavali uslove, a sva moja istraživanja, verujte mi, u mojoj opštini govore o tome da najčešće nisu ispunjeni uslovi, i to bankarski, jer banka daje kredit, da ponovim još jednom, da se oko toga jako dobro razumemo... Da bi ona dala kredit, ona mora da ima i zalog da će taj kredit biti vraćen. Ne radi se o subvencijama, ne radi se o nepovratnim sredstvima koja država daje, radi se o kreditima. Verujem da je to potpuno jasno i razumljivo svim građanima Srbije, pa i vama.
Poštovane dame i gospodo, poslanička grupa G17 plus, kao i u prethodnom sazivu, i u ovom će se ponašati konstruktivno i zaista sa jednom jedinom željom, da ovaj parlament radi u korist građana Srbije.
Naš posao ovde je donošenje zakona i zaista moram da vas podsetim da smo se u kampanji svi zaklinjali pred građanima Srbije da ona mora da ide brže napred, da nema vremena za čekanje, da od nas zavisi koliko će ona brzo ići napred. Želim da vas podsetim na sva ta naša obećanja.
Pored mnogih vesti koje smo danas čuli, želim da kažem da je Srbija danas dobila još jednu dobru vest. Naime, čuli ste najverovatnije o najavi da će gospodin Oli Ren predložiti nastavak pregovora o stabilizaciji i pridruživanju Evropskoj uniji. Dakle, obraćam se onima kojima je stalo do toga, do evropskog puta Srbije, da nas na tom putu čega zaista mnogo zakona i zaista mnogo konstruktivnih rasprava oko toga kojim putem želimo da idemo.
Ne smatram da su današnje rasprave manje važne, ali želim da kažem da se poslanička grupa G17 plus zaista ozbiljno uzdržava od ulaženja u ovakvu vrstu rasprava, sa nadom da ćemo početi ozbiljno da radimo na onome što jeste naš posao.
To, međutim, dame i gospodo, ne znači da ćemo zaista tolerisati svako usputno prozivanje stranke G17 plus, sa svakojakim idejama, koje ikome ovde mogu da padnu na pamet. Znači, naravno da ćemo uz svu svoju toleranciju na tako nešto odgovarati i molim da se okanete takvih prozivanja G17 plus, bez ikakvih argumenata i bez ikakvih dokaza.
Pozivam sve poslanike koji imaju bilo kakve podatke o proneverama ili bilo kakvim nelegalnim aktivnostima naših članova da ih apsolutno prijave tužilaštvu, pravosudnim organima i policiji. Kada se, dame i gospodo, budemo sreli na sudu, kao što smo se sretali, onda vas upozoravam da ne izbegavate ročišta, da se ne pozivate na imunitet i da se ne zaklanjate iza svojih navodno političkih stavova kada iznosite najteže uvrede na račun članova G17 plus.
Svi koji treba da se nađu u zatvoru, neka se nađu u zatvoru, svi koji treba da plate svoje sudske kazne i presude, neka ih plate, i onda ćemo imati pravnu državu za koju se svi zalažemo. Do tada vas zaista ozbiljno pozivam da se vratimo našim današnjim temama.
Teško je kada morate da prekršite obećanje, zaista. Ali, prošli put nisam obećala, sada zaista obećavam da se dalje neću javljati, niti na replike, niti po Poslovniku. Ali, pošto je moje izlaganje izazvalo zaista niz komentara, koji apsolutno nisu na mestu, ja ću na neka od njih odgovoriti.
Dakle, neću polemisati sa poslaničkom grupom koja tvrdi da je evropski put Srbije nevažan, u trenutku kada znamo da 70 posto građana smatra da je to put izbora za Srbiju. Neću polemisati sa tom poslaničkom grupom, ali polemisaću sa onima koji kažu da smo mi poslednji na evropskom putu zato što su ova i prethodna vlada dovele do toga.
Tu zaista ima prostora za polemiku i mi jesmo poslednji na tom putu iz mnogih razloga, i sada nije mesto i vreme da o tome raspravljamo, možda i jeste, ali onda možemo da zakažemo sednicu sa takvom temom. Mi smo ovde već imali rezoluciju o pridruživanju EU za koju je glasala većina poslanika, ali možemo da otvorimo tu temu ponovo i u ovom sazivu.
Potpuno se slažem da mi kasnimo iz brojnih razloga, ali ko je sve tome doprineo, to bi se dalo diskutovati, da li je možda neizručenje generala Pavkovića, Lazarevića i ostalih, kada ga je lično ministar policije branio i čitava policija ovde demonstrirala u centru Beograda zbog mogućih izručenja tih generala.
Da li je to što oni nisu izručeni, sve dok prošla vlada nije sazvana ili možda zbog toga što reforme u pravosuđu nisu ni započete u nekom periodu, pa i sama Studija izvodljivosti, konstatovala je da je to jedan od najslabijih delova sistema u Srbiji, možemo da raspravljamo.
Sigurno da smo svi, koliko god smo mogli, a i koliko nismo mogli, doprineli tome da se Srbija nađe ovde gde se našla, ali da li to znači da treba da se optužujemo narednih 20 godina, ko je najviše kriv, ko je više, a ko manje kriv, ili hoćemo svi zajedno da krenemo, pa da radimo dalje, da bi se Srbija našla u Evropi.
Evropa pokazuje želju da nam izađe u susret. Hoćemo li da radimo na tome ili ćemo da raspravljamo ko je kriv zbog situacije u kojoj smo se našli.
Što se tiče prozivanja poslanika G17 plus da nisu tu, to je zaista nešto što je prilično demagoška rečenica i na nju ne bih posebno odgovarala. Mogla bih da kažem da, čini mi se, da poslanik koji nas je prozvao trenutno, već i sat vremena unazad nije u sali i to je nešto o čemu zaista mislim da nije kolegijalno na taj način raspravljati.
Dame i gospodo, potpuno sam svesna toga da jedna kampanja počinje onog trenutka kada se prethodna završi, ali mislim isto tako da smo svi svesni toga da Srbija stoji šest ili osam meseci i da zaista treba da krenemo dalje. Naravno, dozvoljeno je sa ove govornice promovisati svoju politiku, svoje vrednosne sisteme i stavove, ali ako ćemo samo to raditi i samo se obraćati svojim biračima, i stalno potencirati da mi predstavljamo svoje birače; pa predstavljamo svoje birače, a da li smo spremni da radimo u korist cele Srbije i hoćemo li da krenemo napred konačno ili ćemo se doveka obraćati svojim biračima.
Ako ćemo to raditi, možemo i na takav način da diskutujemo, to uopšte nije sporno, i mi bismo se rado obratili svojim biračima, ali imamo strukturu stranke, imamo stranačke skupove, imamo medije, imamo razne druge načine da se biračima obratimo. Dajte da koristimo te mogućnosti.
Što se tiče sistema vrednosti, naravno da su i za nas glasali mnogi ljudi kojima mnoge stvari u Srbiji smetaju i naravno da su i nama mnoge stvari smetale. Smetalo nam je da gledamo gospodina Mihajlovića kao jednog od ministara. Posle 2000. godine kada smo svi verovali da će se dogoditi 6. oktobar meni je kao građanki smetalo.
Smetalo mi je, takođe, da gledam bliskog saradnika Slobodana Miloševića, gospodina Čovića, kao potpredsednika prve demokratske vlade posle 2000. godine. Smetalo mi je i te kako, gospodina Perišića, gospodina Obradovića, i sve druge koji su se iz režima Slobodana Miloševića našli posle u toj prvoj postpetooktobarskoj vladi.
Ali sam, kao građanka koja se tada nije bavila aktivno politikom, bila svesna toga da su u Srbiji kakva jeste mnogi kompromisi neophodni da bi se napravio koji korak dalje. Naravno da tu liniju kompromisa uvek moramo oprezno da pratimo i G17 plus je sigurno tu da je prati. Niste vi jedini čuvari vatre u ovoj zemlji. Naravno da smo tu da pratimo, ali naravno da smo tu i da idemo koji korak dalje, ukoliko je moguće, a ne da se ukopavamo u svojim stranačkim stavovima, a da nas Srbija sve to vreme čeka.

PRVA SEDNICA

07-05-2007

Obično sam svoje obraćanje sa ove govornice počinjala sa "drage koleginice i kolege, dame i gospodo...", imajući u vidu da smo uglavnom raspravljali o zakonima a da je javnost putem medija bila u prilici da ove naše rasprave prati. Smatrala sam da skupštinska govornica nije mesto za javno obraćanje, ali ovoga puta počeću drugačije, jer želim da se obratim Srbiji.

Poštovane građanke i građani Srbije, zovem se Snežana Stojanović–Plavšić. Psiholog sam iz Leskovca. Ovde sam da bih vam rekla nekoliko stvari.

Pre svega, G17 plus, naravno, neće podržati izbor gospodina Tomislava Nikolića za predsednika Skupštine, kao što neće podržati bilo koju ideju koju Srbiju vodi daleko, daleko u prošlost. Drugo, želim da pozovem Srbiju da iskaže jasan stav prema mogućnosti da se vratimo ne samo 10 ili 15 godina unazad, već mnogo više, i nekoliko vekova unazad.

Demokratska, proevropska Srbija ima vrlo jasan stav o ovom pitanju. Tokom današnjeg dana zvalo me je mnogo ljudi iz Srbije i komentarisalo sve ovo što se danas dešava. Njihov zahtev je jasan. Oni su glasali za demokratsku, proevropsku Srbiju zato što žele da idu napred. To je ono što im mi svi, drage koleginice i kolege, dugujemo. Oni su svoj glas dali tome. Oni ne žele da slušaju rasprave o tome ko je kome šta dao, ko je kome šta uzeo. Ne žele više da slušaju teorije zavere koje su slušali tokom devedesetih godina. Dosta je svima nama tih priča.

Zašto danas ovde stranke koje se spore oko resora koje bi trebalo da imaju u budućoj vladi ne raspravljaju o tome ko će imati resor nauke ili resor obrazovanja. To su pitanja koja su za Srbiju 21. veka najvažnija.

Da li mi, dame i gospodo, živimo u nekoj orvelovskoj Srbiji u kojoj treba da raspravljamo o tome ko ima primat u službama bezbednosti? Da li se sa Srbijom dešava nešto o čemu njeni građani nisu dovoljno obavešteni? To su danas pitanja koja Srbija postavlja sebi, na koja mi moramo da damo još danas jasan odgovor.

Proteklih godina smo svi govorili da gledamo u budućnost i u to ime nismo želeli da pričamo mnogo o prošlosti.

Kad god bi se dotakli te teme svi smo govorili – dobro, to je iza nas, nećemo dalje pričati o tome, hajde da vidimo kako ćemo dalje napred, kako da napravimo neki iskorak u budućnost, nećemo se vraćati u prošlost. Dame i gospodo, ja mislim da u budućnosti treba da se vratimo malo i u prošlost, jer građani Srbije, kao i svi ljudi na svetu, imaju jedan zaštitni mehanizam, a to je mogućnost da zaboravljaju loše, ružne i traumatične stvari. Danas želim da ih vratim na to i govoriću u ime svoje generacije i u svoje lično ime, želim da vam dam par primera.

Dame i gospodo, krajem osamdesetih i devedesetih godina uspešno sam, i sa prilično dobrim uspehom, završila studije, formirala porodicu i započela svoju profesionalnu karijeru. Naravno, kao i svi mladi ljudi toga doba, imala sam viziju o tome kakva nas budućnost čeka. Verovali smo da možemo da napredujemo u karijeri, da ćemo se stručno usavršavati, da ćemo putovati svetom, da ćemo svojoj deci otvarati perspektive koje će ih dovesti na korak ispred nas.

Šta se onda dogodilo? Naše vizije, naši snovi i naša budućnost počeli su da se ruše kao kula od karata. Umesto svih tih vizija i svih tih snova, počeli smo da se takmičimo jedni sa drugima u jednoj jedinoj disciplini, a to je veština preživljavanja. Šta smo počeli da učimo? Počeli smo da učimo kako da zimi, u uslovima restrikcije od šest ili osam sati, kada nemate struju, zagrejete dvogodišnje dete, da li da ga držite pod ćebetom ili da ga držite obučeno u jaknu i rukavice. Ili, recimo, kako da napravite kolač od jednog jajeta; kako da nabavite džak brašna za 50 maraka ako vam je plata pet maraka; na kraju krajeva, kako da od tog brašna umesite hleb koji će vaša porodica jesti. Kako da svojim roditeljima, koji su radili po 35 godina i daju vam čitavu penziju da im nabavite hleb toga dana, objasnite da, nažalost, nemaju dovoljno za jedan hleb.

To su veštine koje smo mi učili devedesetih godina, neki malo više, a neki malo manje uspešno. Moja komšinica, ekonomista od karijere, naučila je čak da pravi ceđ od pepela kako bi oprala pelene svom tek rođenom detetu jer deterdženta nije bilo. Svašta ljudi mogu da nauče, zaista.

Međutim, za sve to vreme, dok smo sve to učili, mi smo verovali da postoje neki odgovorni ljudi koji će se baviti politikom i koji treba da urede državu tako da ona nama ipak služi i kako će se sve to u jednom trenutku na neki način ipak promeniti.

Mislili smo da je naša obaveza da i dalje učimo, da napredujemo, a doći će vreme kada ćemo moći da dođemo do izražaja i da sve to pokažemo.

Nažalost, moram da priznam da nismo bili u pravu, jer sve to dovelo je do toga da smo 1999. godine bili izloženi bombardovanju.

Neću da vodim polemike o tome ko je kriv a ko nije kriv za to bombardovanje, ali građanima jedne zemlje uvek je odgovorna njihova vlast za ono što im se dešava. Ako je ideja bombardovanja bila odlazak gospodina Miloševića, pa da li postoji među vama ijedan političar koji će reći "ne, važnije mi je da budem predsednik, nego da čitava moja zemlja bude bombardovana".

U trenutku kada smo shvatili da nije ugrožena samo budućnost naše dece, već da su bukvalno fizički ugroženi i njihovi životi, Srbija se podigla na noge i Srbija je promenila tu vlast koja je vodila takvu politiku. Da li mislite da Srbija danas zaista želi da se vrati toj politici? Ja sam ubeđena da će ona na sve načine dokazati da je to za nju potpuno neprihvatljivo.

Gde se mi, dame i gospodo, nalazimo danas? Imam utisak da se nalazimo u nekom vremeplovu ili da sam, igrom slučaja, postala statista u nekom horor filmu. Zaista ne mogu da verujem, kao i većina građana Srbije, šta se ovo danas u ovom parlamentu događa. Ko je za sve to vreme u Srbiji napredovao?

Napredovali su neuki, polu ili više kriminalizovani pojedinci koji se nisu libili ničega a danas oni žele da vladaju Srbijom. To je nešto što moramo sprečiti, to je nešto čemu jasno danas i ovde moramo reći – ne.

Kako se danas u Srbiji živi? Loše se danas u Srbiji živi. Još mnogi ljudi žive jako loše. Dame i gospodo, mi smo počeli da gradimo svoju kuću. Imamo temelj, imamo stabilan budžet, imamo devizne rezerve, u zdravstvu se ne peru ponovo gaze, kao što je to bilo devedesetih godina, i ne peru se one sterilne rukavice, nego postoje moderni aparati. Lekari mogu da rade ponovo svoj posao. Pomalja se srednji sloj u Srbiji.

Da li želimo da stavimo tačku na sve to? Da li želimo da vlast damo onima koji će sve to što smo gradili tokom ovih godina lagano trošiti na način na koji su to činili devedesetih? Da li stvarno hoćemo da za pet, šest ili deset godina Srbija ponovo bude potpuno izolovana zemlja, bez ikakve perspektive? Ovo je poslednja opomena za Srbiju. Ovo što se ovih dana dešava poslednja je opomena za Srbiju, i to se ne sme dogoditi. Uverena sam da će Srbija dati jasan odgovor na sve ovo.

Dame i gospodo, na kraju krajeva, šta mi želimo sutra? Da li želimo da se naše kćeri takmiče u znanju, u veštinama, u sposobnostima sa ostalim građanima sveta, ili želimo da ih vraćamo veštinama koje su njihove prabake negovale pre mnogo vekova? Da li želimo da se naši sinovi takmiče u informatičkim veštinama i na sportskim terenima sa svetom ili želimo da okače puške o rame i da se – kao oni nesrećnici pre neki dan u Kruševcu koji ne samo da su promašili vek, nego su promašili istorijsko razdoblje – okupljaju i kreću u neke nove bojeve, iz kojih se možda neće ni vratiti?

G17 plus nema dilemu pred ovim. Srbija mora da ide napred, Srbija mora da ide u Evropu, Srbija mora da ide ka ekonomskom napretku, Srbija mora da postane moderna država. Sve ostale rasprave u ovom trenutku potpuno su nebitne. Pozivam vas da se okrenemo budućnosti ponovo, u ovom trenutku koji je, verujem, za Srbiju zaista istorijski. Hvala vam.

PRVA SEDNICA

14-02-2007

Poštovane dame i gospodo, tačno je da kada danas govorimo o Kosovu i Metohiji treba da razmislimo o tome šta građani Srbije o tome misle i koji je njihov odgovor na ovo teško pitanje.

Počeću sa jednom anketom koja je sprovedena u Srbiji i koja kaže da kada građane Srbije pitate da li je za njih prihvatljiva nezavisnost Kosova u preko 80% slučajeva dobićete odgovor da je to apsolutno neprihvatljivo. Međutim, kada ih pitate šta misle šta će se desiti sa Kosovom, nažalost, gotovo isti procenat njih odgovara da će se desiti upravo to.

Čak i da ne govorimo o reprezentativnom istraživanju, vidimo da se građani Srbije nalaze zaista u konfliktu sa samima sobom kada je pitanje Kosova na dnevnom redu. Zašto je to tako?

Zato što, sa jedne strane, stoje istorija, mitovi, legende, predanja i sve ono što smo o Kosovu učili, sve ono što je vremenom postalo deo kolektivno nesvesnog i deo nas samih. Sa druge strane stoji surova i neumoljiva realnost.

Naravno, istorija bi trebalo da bude učiteljica života, ali dešava se, zbog različitih tumačenja istorije, da vam se desi konflikt u kome vam se čini da se istorija sukobljava sa budućnošću. Šta vam je tada činiti? Morate gledati realnost, morate gledati sadašnjost i morate iz nje crpsti rešenja.

Kakva je sadašnjost Srbije i kakva je sadašnjost Kosova i Metohije u ovom trenutku? Na Kosovu žive ljudi čijem se životu ne može pridati nijedan atribut slobode i ljudskih prava. U Srbiji žive stotine hiljada ljudi koji su proterani sa Kosova. Neki od njih žive jako teško, neki od njih žive još uvek u kolektivnim centrima, na najnižem nivou i lestvici života, ne zato što ljudi u Srbiji ne žele da im pomognu da žive bolje, već zato što ljudi u Srbiji ne mogu često da pomognu ni sami sebi da žive bolje.

Jer, takođe, realnost Srbije je i to da Srbija nije bogata, ekonomski moćna i politički stabilna svetska sila koja je u situaciji da nudi gotova rešenja i da ne pristaje na kompromise. Naprotiv, Srbija je još uvek siromašna zemlja, ali Srbija jeste zemlja koja se kreće od izolacije ka integraciji; Srbija jeste zemlja koja se kreće od ekonomskog kolapsa ka ekonomskoj stabilnosti; Srbija jeste zemlja koja se nalazi na putu od siromaštva ka održivom ekonomskom razvoju.

G17 plus će podržati danas rezoluciju Narodne skupštine. Zašto? Iz dva razloga, jer je rezolucija u saglasnosti sa našim stavovima vezanim za Kosovo i Metohiju u ovom trenutku. Zašto? Zato što G17 plus veruje da su neprihvatljivi svi stavovi predloga Martija Ahtisarija koji narušavaju suverenitet i integritet Srbije. Isto tako, G17 plus veruje da je nemoguće odbaciti pregovore u potpunosti i da je nemoguće zaustaviti pregovarački proces. Mi verujemo da pregovori treba da budu nastavljeni, a to je ono što kaže i današnja rezolucija koju ćemo usvojiti i podržati.

Stranka G17 plus nikada nije pristala na floskulu "revolucija koja traje" i nikada nije pristala na to da bude revolucionarna stranka koja će uvek govoriti samo šta neće i koja neće imati konkretna ponuđena rešenja kako da nešto bude bolje i kako da od revolucije krenemo ka evoluciji, ka promenama i ka prihvatanju odgovornosti.

Mi smo smatrali, i danas verujemo, da je rešenje za brojna pitanja u Srbiji, pa i za pitanje Kosova i Metohije, ekonomski jaka i stabilna Srbija i to je ono na čemu smo dosledno i uporno radili. Mislimo da je rešenje u tome da svi zajedno nastavimo da radimo na tome.

Takođe, Srbiji je potrebna politička stabilnost, Srbiji je potreban proces evropskih integracija da bi imala prijatelje, da bi imala ljude koji će je podržati u njenim nastojanjima da reši sve svoje probleme i, naravno, Srbiji je potrebno da jača svoje institucije.

G17 plus i dalje će se zalagati za ovo i u procesu nastavljenih pregovora o Kosovu i Metohiji. Mi odlazimo korak dalje, jer kako će Srbija koja se stabilizuje pomoći ljudima na Kosovu ukoliko oni budu izolovani? Zato smo predložili posebne zone, to su geografske celine na Kosovu koje obuhvataju sva naseljena mesta i opštine u kojima su Srbi većinsko stanovništvo, koje bi imale viši stepen autonomije u nadležnostima koje prihvataju, a to su zdravstvo, privreda, policija, kultura. Pored višeg stepena autonomije predlažemo da to budu posebne zone koje će imati posebnu zaštitu, a takođe i posebne veze sa Srbijom i kojima će Srbija moći ekonomski da pomaže kako bi mogle da sprovode sve svoje nadležnosti, kako bi jačale infrastrukturu i kako bi zaštitile ljude koji žive na Kosovu.

Samo tako omogućićemo da ljudi koji su ostali na Kosovu mirno, stabilno i sigurno žive i samo tako omogućićemo povratak svih onih koji žele da se na Kosovo vrate.

Dame i gospodo, kroz istoriju smo dobili nasleđe i dobili smo teške poruke, poruke koje su nastale pre mnogo vekova, koje su prenošene sa kolena na koleno i koje i danas često govore iz nas. Te poruke nekada majkama u Srbiji, roditeljima u Srbiji mogu zvučati kao kletva i kao pretnja. Reći ću vam neke od njih: "Za krst časni krvcu proljevati i za svoju vjeru umrijeti". "Hrani sina pak šalji na vojsku, Kosovo se umirit ne može".

Dame i gospodo, ovo je istorijski trenutak u kome svi zajedno treba da preuzmemo odgovornost da kao građani moderne, stabilne, kredibilne Srbije 21. veka, evropske Srbije, pošaljemo jednu drugu poruku našim precima, da mladima u Srbiji, deci u Srbiji, budućim pokolenjima pošaljemo poruku koja neće biti pretnja, već obećanje, koja neće biti kletva, već blagoslov – ne umreti za Kosovo, već živeti na Kosovu.
Zahvaljujem.
Zaista moram da odgovorim na ovo, što se tiče G17 plus niko ne mora da brine da li ćemo mi ovde da uđemo kroz otvorena vrata, kroz dan posete ili ćemo biti u parlamentu. Mi ćemo svakako biti u parlamentu.
Nemojte o tome da brinete, i to je razlog, između ostalog, što želimo da izbori u Srbiji budu što pre. Jer smatramo da je Srbiji potrebna nova stabilna Vlada, naravno, u kojoj će participirati i G17 plus.
Što se tiče odgovora na pitanje stručnosti, za nas je to pitanje vrlo jednostavno. Mi smo ušli u politiku kao stručnjaci i srećom mi imamo gde da se vratimo, za razliku od mnogih drugih koji nikada svoja zanimanja nisu imali, pa im je politika jedini izlaz. G17 plus je ušao u politiku da bi, baveći se svojom strukom i afirmišući principe struke i standarde struke, pomogao Srbiji da nađe izlaz iz situacije u kojoj se našla 2000. godine. Naši rezultati su odlično upravo zato što smo mi stručnjaci u oblastima kojima smo se bavili, a u politici smo se bavili uglavnom onim što dobro poznajemo.
Što se tiče rezultata i ovoga o čemu ste govorili, naravno nisam matematičar, ali umem da računam barem do 50. Priča o tome da neko ima 50%, a neko ima promile u praksi pokazuje sasvim, nažalost, drugačije lice. Lepo je pričati i to mogu da slušaju oni koji ne znaju činjenice. Podsetiću vas da rezultati nisu u rečima, niti su u nekim procenama istraživača javnog mnjenja - rezultati su tamo gde se dešavaju izbori, na terenu, na lokalu ili na parlamentarnim izborima.
Moram, naravno, da podsetim na skoro održane izbore u gradu koji nije veliki, to je Leskovac, i moraću da vas podsetim na to da je G17 plus dobio 11% podrške građana Leskovca, a da je Srpska radikalna stranka dobila 18 ili 19% podrške. Razlika je oko 8% i to vam priznajemo. Čestitamo vam na tome što imate 8% više nego G17 plus, ali se tu završava vaša priča. Znači, ne radi se o razlici od 50%, ne radi se o marginalnoj stranci, već o jakoj stranci koja je osvojila 11% podrške.
Da li želite da govorimo o tome šta se desilo na izborima za predsednika? Što se tiče gospodina koga ste pomenuli, on nema nikakve veze sa G17 plus i stvarno ne znamo o kome se radi, koji je nadimak.
Postoji dokumentacija o tome ko u Srbiji maše pištoljima, postoje fotografije o tome čiji predsednici stranaka mašu pištoljima pred studentima.
G17 plus nikada nije držao pištolje, već u rukama ima svoju struku i pištolji nam nisu potrebni. Dakle, što se tiče Leskovca i onoga o čemu ste govorili - da građani najbolje znaju - to je tačno. Građani najbolje znaju, oni su nagradili struku i napore da se Leskovac uvede u Evropu i sa ogromnom razlikom demokratski kandidat, zajednički kandidat G17 plus i DS, do nogu je potukao vašeg kandidata - to su činjenice.
Zahvaljujem. (Aplauz.)
Dakle, zanimljivo zvuči kada širokim i opširnim govorom želite da pokrijete činjenice. Ali, zvuči neubedljivo.
Znači, mi smo ovde govorili o rezultatima izbora i o tome ko je nosio pištolje, a ko nije nosio. Priča o čarapama i mašinkama je odavno postala smešna građanima Srbije. No, nema problema, kada god, neka prođe i 10 godina, pronađete fotografiju Mlađana Dinkića sa dugim cevima, izvolite, gospodo, donesite je i pokažite javnosti Srbije. Takva fotografija vašeg predsednika postoji i to je ono o čemu sam govorila. Sve ostalo je domen insinuacija.
Takođe je domen insinuacija i priča o dotičnom gospodinu Keksu ili kako ga već vi nazivate, očigledno da ga poznajete, ja ga ne poznajem. Priča o izboru u Leskovcu je takva kakva je, rezultati su takvi kakvi jesu.
Zaista mislim da ne treba da vređate ogroman procenat građana Leskovca koji je podržao svog novog predsednika pričom o nekakvim insinuacijama koje zaista zvuče ružno.
Činjenica je da se radi o čoveku visokog profesionalnog ugleda, građani Leskovca su to prepoznali i to bi mi kao političari zaista trebalo da poštujemo.
Što se tiče rezultata na izborima tiče, stranka G17 plus osvojila je tačno 8% manje nego radikali. Idemo dalje, na parlamentarnim izborima bićemo sigurno još bliže.
Nadam se da ćemo osvojiti sigurno mnogo više nego što smo osvojili u Leskovcu.
G17 plus je spremna da da doprinos svakoj konstruktivnoj diskusiji i u tom smislu mi dalje nećemo ovu besmislenu raspravu voditi ni večeras.
Međutim, zaista je nedopustivo, samo želim da skrenem pažnju građanima Srbije, kojim jezikom ponovo, kao i uvek, govori Srpska radikalna stranka: lažovi, lopovi, priča o zoološkom vrtu. Znači, taj jezik najnižeg oblika komunikacije, da ne nazovem to pravim imenom jer to zaista nije naš nivo, jeste ono čime se služi Srpska radikalna stranka.
Mi smo to, dame i gospodo, strpljivo trpeli godinama u Skupštini. Zašto? Zato što smo znali da su interesi Srbije iznad interesa svake stranke i da su interesi Srbije daleko ispred interesa i naše stranke. Bilo je važno da usvojimo zakone koje smo usvojili. Bilo je važno da sprovedemo sve reforme koje smo sproveli. Nekada se to sviđalo građanima Srbije, nekada im se to nije sviđalo. Nekada su rado slušali ovakav jezik, nekada je i njima bila muka od njega. Znali smo da postoji cilj, da je taj cilj sprovesti reforme u Srbiji. Trpeli smo sve to. Dame i gospodo, tome je došao kraj. G17 plus to više neće trpeti.
Priče o mafiji, o zatvorima, o lažnim optužbama G17 plus više neće trpeti. Evo kako reaguje Srpska radikalna stranka kada je suočite sa dokazima. Oni nemaju ni jedan jedini dokaz za ono što govore. G17 plus ubuduće će rado suočavati građane Srbije sa istinom i dokazima o Srpskoj radikalnoj stranci. Ne jedan, mnogi njihovi poslanici imaju presude za krivična dela, mi ćemo to dokazati kad budemo doneli papire. Ali, takve presude postoje.
Dakle, molim vas, da govorimo o činjenicama. Kada ih suočite sa činjenicama, onda se oni vade na razne političke optužbe, pozivaju se na imunitet itd.
Naravno, zbog toga se postupci obustavljaju, jer oni imaju prava da se pozovu na imunitet, zato što su im građani Srbije dali pravo da se sklanjaju iza poslaničkih imuniteta, zato što su to ljudi koji u najvećem broju slučajeva nemaju ni struku, ni profesiju, imaju samo taj jedan imunitet, iza koga se zaklanjaju zbog svega onoga što su radili ranije. To se više u Srbiji neće dešavati. G17 plus više neće stajati iza toga ni po koju cenu. Pokazaćemo Srbiji ko je ko u Srbiji. Hvala.
Poštovane dame i gospodo, mnogo puta smo tokom večerašnje rasprave imali prilike da čujemo šta je najviši državni interes Srbije i pozivanje na najviši državni interes Srbije.
Stranka G17 plus dobro zna šta znači najviši državni interes Srbije i još bolje zna šta znači podrediti stranački interes najvišim državnim interesima. Od početka rada ove vlade mi smo to dobro razumeli i tako smo i radili.
Naši birači, naši simpatizeri, nažalost, nekada to nisu razumeli, ali mi smo bili spremni da na to pristanemo i uporno smo radili na onome što smo verovali da je najviši državni interes Srbije, a to su reforme u Srbiji.
Poslednjih meseci to je bilo sasvim jasno. Znali smo da jeste najviši državni interes Srbije donošenje Ustava i na to sam vas podsetila koliko na prošloj sednici, ako se toga sećate.
Da li je ustavni zakon najviši državni interes Srbije u ovom trenutku? To je političko pitanje. Moguće je da jeste, ali način na koji smo večeras vodili raspravu o njemu pokazuje da nije baš tako, već da je, po svemu sudeći, procenjeno da postoje neki viši stranački interesi, a to je pitanje izbora, kada će biti izbori, koji su rokovi za izbore i kako će neke od stranaka koje su večeras raspravljale voditi kampanju tokom narednog perioda.
Šta misli G17 plus? Mi mislimo da je najviši interes Srbije stabilna vlada, vlada koja će biti kredibilna da rešava jako važna pitanja Srbije, a to je, pre svega, pitanje pridruživanja Evropskoj uniji i, naravno, pitanje vođenja pregovora o statusu Kosova.
Takođe, smatramo da je najviši državni interes Srbije stabilan dinar. Nama je to uvek bilo važno i uvek smo smatrali da je to jako važno pitanje za Srbiju i svojim radom pokazali smo da umemo dinar da učinimo stabilnim.
Koja je naša politika? To su neki večeras pitali. Politika G17 plus je ostvarenje našeg osnovnog cilja, a to je ekonomski razvijena, moderna, evropska Srbija, čiji je vrhovni interes građanin Srbije. Šta smo mi radili da ostvarimo taj cilj i koja je to uopšte bila politika G17 plus? Mnogi su rekli da nisu razumeli. Odlično, dali ste mi priliku da vas podsetim šta je politika G17 plus.
Politika G17 plus je, kao što sam rekla, stabilan dinar. Politika G17 plus je reforma bankarskog sistema, tako da svi možemo da štedimo, tako da možemo da dobijemo kredite. Politika G17 plus je poreski sistem u Srbiji koji će omogućiti da svi pravedno plaćaju porez i da svi pravedno koriste dobrobit od tog poreza.
Dakle, stabilan budžet. Mislim da smo svi svedoci toga da je budžet Srbije sada stabilan. Kako to znamo? Vrlo jednostavno, profesori redovno primaju plate, lekari primaju plate, plate rastu onoliko koliko je to moguće, ali u svakom slučaju srednji sloj u Srbiji sada postoji. Postoji još mnogo siromašnih, nažalost, i to je veliki izazov u budućem periodu, ali srednja klasa postoji i G17 plus je ponosan na taj rezultat.
Penzije su redovne i mnogi penzioneri se pitaju šta će biti u budućnosti. Ukoliko budžet i dalje bude stabilan, ukoliko dinar bude stabilan, ukoliko se nastavi jačanje ekonomskog sistema Srbije, naravno da će penzije i dalje biti stabilne i G17 plus će i dalje o tome ozbiljno brinuti. To je politika G17 plus, takođe.
Šta je još politika G17 plus? Obezbediti priliv stranih investicija. U ovoj godini one su četiri milijarde dolara.
Dozvolićete, tema jeste rok za izbore, kada treba da budu izbori u Srbiji, i naš stav je da izbori u Srbiji treba da budu što je pre moguće, pa ćete mi dozvoliti da govorim o tome zašto smatramo da je to tako.
Šta je još politika G17 plus? Reforme u zdravstvu, investicije u zdravstvu.
Da li treba da vas podsećam, dame i gospodo, kako je funkcionisalo zdravstvo devedesetih godina? Da li treba da vas podsećam koliko je investicija ušlo u zdravstvo Srbije u prethodnim godinama, kada je to ministarstvo bilo deo odgovornosti G17 plus?
Ja ću vam reći za moj Leskovac, ušlo je 6 milijardi evra. Leskovačko zdravstvo ne pamti tako veliku investiciju tokom svih prethodnih godina, sve skupa.
Tokom prethodne dve godine, 11 sala za angiografiju je napravljeno u Srbiji, a tokom prethodnih 11 godina samo dve. To znači dijagnostiku kardiovaskularnih bolesti koje su među prvim uzrocima smrtnosti u Srbiji.
Da li je to važno za građane Srbije? Mi smatramo da jeste, mi smatramo da je to državni interes Srbije. Promocija javnog zdravlja, i da ne pričam šta je sve urađeno u zdravstvu. Investicije u 150 domova zdravlja, hitne rekonstrukcije 150 domova zdravlja u Srbiji. Dakle, ima puno toga što smo uradili.
Poljoprivreda, strategija razvoja poljoprivrede, investicije u poljoprivredi, krediti u poljoprivredi, podsticajna sredstva za razvoj sela i, na kraju krajeva, briga o najsiromašnijima i onima koji nisu u stanju da se bore sa tržištem u poljoprivredi, a to su sredstva za pomoć nekomercionalnim domaćinstvima koja značajno utiču na smanjenje siromaštva u Srbiji.
Dakle, to je politika G17 plus i to su rezultati koje smo mi postigli u ovoj vladi i na koje smo zaista ponosni, s razlogom.
Šta se dešava u ovom trenutku? Mi smatramo da je jako važno da institucije u Srbiji ostanu stabilne. Mi smatramo da je jako važno da Srbija ima stabilnu vladu koja će biti kredibilna u svim procesima koji nas očekuju. Zato nije dobro rešenje, tj. naša je ideja da nije dobro rešenje da se menja guverner na prvoj narednoj sednici Skupštine.
Zašto to nije dobra ideja? Zato što je to, između ostalog, kršenje zakona i Ustava koji nalažu da je Narodna banka nezavisna institucija koja čuva, pre svega, finansijsku stabilnost države Srbije.
Da li mi imamo neke primedbe na rad dosadašnjeg guvernera? Da li postoje uslovi po kojima bi trebalo da se on razreši?
Da, definisali smo ih: ukoliko je izvršio krivično delo, ukoliko je nestručno obavljao svoj posao, ukoliko mu je loše zdravstveno stanje, ukoliko je davao lažne podatke i nisu ispunjeni opšti uslovi. Nijedan od tih uslova nije zadovoljen.
Šta je zadovoljeno?
Zadovoljili su rezultati rada, stabilan dinar, devizne rezerve u visini od 11 milijardi dolara, devizna štednja 3 milijarde evra, domaća štednja od 5 milijardi dinara.
Da li je to ikada bilo u Srbiji? Nije bilo. Da li je guverner dobar? Nije dobar. Iz kojih razloga? Samo iz političkih razloga. To je ono na šta G17 plus neće pristati, jer su nam institucije važne, jer nam je stabilnost finansijskog sistema Srbije važna.
Pitali ste šta mi hoćemo. Reći ću vam šta hoćemo. Hoćemo izbore u roku od 30 dana. To je amandman koji smo dali. Zašto u roku od 30 dana? Zato što smatramo da vreme nije saveznik Srbije. Neko je rekao da imamo dva meseca za kampanju.
Šta briga građane Srbije koliko mi imamo vremena za kampanju. Srbija nema vremena za takve kampanje. Srbija mora da žuri. Mislim da smo u tome svi saglasni.
Da li zaista imamo vremena za kampanju?
Možda je bolje da imamo 3, 4 meseca, ostvarićemo možda bolje rezultate, ali Srbija nema vremena da čeka 3 i 4 meseca na sledeću vladu, zato što teku pregovori o Kosovu, zato što treba da nastavimo pregovore sa EU i zato što treba da donesemo budžet.
Da li ćemo se privremeno finansirati do marta meseca? Da li mislite da je dobro privremeno se finansirati, kad je svaki dan duže privremenog finansiranja problem za Srbiju?!
Problem je za one profesore, za lekare, za sve one koji primaju plate. Dakle, to nije dobro rešenje.
Naša ideja je da se Srbiji žuri, da mi moramo da izađemo na izbore, nemamo čega da se bojimo. Ono što smo do sada radili, to je naše lice, ne trebaju nam nikakve posebne kampanje.
Dakle, hajdemo na izbore, hajde da posle toga formiramo vladu, kakva god ta vlada bila, kakve god neko imao rezultate, dobre ili loše. Važno je da vlada postoji, da imamo budžet, važno je da od Nove godine krenemo s novom vladom, novim budžetom, da krenemo u pregovore sa EU i da, kao kredibilan partner, krenemo u pregovore o Kosovu.
Svi ste pričali da je to svima važno. Hajde da dokažemo da je to važno. Stabilne institucije, stabilan dinar, stabilna vlada, stabilna Srbija, to je ono što je važno za G17 plus.
Izvinjavam se, ali zaista imam potrebu da pojasnim sve ovo o čemu pričamo. Dakle, ministri G 17 plus su podneli ostavke.

Ministri G17 plus su podneli ostavke, ponoviću to još jedanput. Jasno smo rekli zašto smo te ostavke podneli; zato što je G17 plus ušao u Vladu da ostvari svoje ciljeve, da uvede Srbiju u Evropu.

G17 plus, u svim svojim ministarstvima, uradio je sve što je mogao da taj cilj ostvari. U trenutku kada je to postalo neostvarivo, mi smo dali rok i rekli smo, izlazimo 1. oktobra ukoliko pregovori ne budu nastavljeni. Ostavke naših ministra važe od 1. oktobra, i oni su predati premijeru i Skupštini.

Molim vas, kako smo svi svedoci toga šta se to u našoj državi dešavalo poslednjih mesec dana i kako je, razumeli smo, postojala opšta saglasnost svih stranaka u ovom parlamentu, da postoji cilj iznad svih ciljeva, a to je donošenje ustava, pred javnošću ministri G17 plus potvrdili su da su spremni da, kao ministri u ostavci, obavljaju svoje funkcije do završetka referendumskog procesa.

Mislila sam, dame i gospodo, da je Ustav iznad svih drugih stranačkih i političkih ciljeva u Srbiji u ovom trenutku. Danas ste povrdili da to nije tačno, danas ste povrdili da to nije tačno, i da iznad svih interesa stoje stranački interesi. Jer šta želite da radite danas. Želite da okrivite G17 plus da laže građane Srbije, to nije tačno, dame i gospodo.

Dakle, to nije tačno! Ukoliko se svi složimo da je prvi cilj Srbije u ovom trenutku Ustav, spremni smo da radimo dalje. Ukoliko se ne slažemo oko toga, ukoliko su vam stranački ciljevi iznad toga, nismo spremni da radimo dalje.

Izvolite, konstatujte ostavke u parlamentu, ukoliko smatrate da je to iznad Ustava.

Ili ćemo svi zajedno raditi na referendumskom procesu i nećete prozivati G17 plus na takav nečastan način, ili ćete konstatovati ostavke ukoliko vam je to važnije.

Ako želite i ako vam je važnije u ovom tarenutku ko će biti ministar, da se predlože novi ministri i ako želite u ovom trenutku da destabilizujute Srbiju, izvolite, konstatujete ostavke, ostavke su na stolu.