Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Zlata Đerić

Zlata Đerić

Nova Srbija

Govori

Vrlo kratko ću pokušati da obrazložim naš amandman. Dakle, neusvajanje ovog amandmana neće proizvesti neke ozbiljnije štete po zakon, ali smo smatrali da je zaista bolje rešenje ako bi se ovaj predlog prihvatio, jer amandman glasi da se u članu 128. stav 3. posle reči "najpovoljnije ponude" dodaju reči "a po isteku 10 minuta".
Dakle, smatrali smo da je potrebno urediti vremenski period od zadnje ponude do zaključenja javnog nadmetanja, što bi, smatramo, dalo posebnu ozbiljnost i legalnost obavljenih radnji. Dakle, dobio bi se onaj, kako kažemo, psihološki vremenski interval koji bi svima nešto značio, a zakonom bi se to tačno odredilo i donelo jednu bolju atmosferu, ako ne i legalnost u samom postupku nadmetanja.
Poslanička grupa Nova Srbija je podnela amandman na član 194. i tražili smo da se posle tačke 5. u stavu 2. doda nova tačka 6. koja glasi "tačan broj predmetnih akcija", jer prema pravilima poslovanja centralnog registra hartija od vrednosti insistira se na preciznom definisanju broja akcija koje su predmet bilo kakvog prava ili potraživanja, kao što je to najčešće slučaj u ostavinskim postupcima.
U ostavinskim postupcima se često insistira na dopuni ostavinskog rešenja, radi preciziranja broja akcija koje su predmet deobe, tako da smo smatrali da bi bilo svrsishodno usvojiti ovaj amandman, mada smo u obrazloženju za odbijanje istog dobili uveravanje Ministarstva da je ovim članom 194. ovaj predmet vrlo detaljno rešen.
Ali, mislim da će upravo preciziranje broja akcija – pretpostavljamo da će biti građana koji će imati više od jedne akcije i više od pet akcija, kako se sada to deli među naslednicima – da će to biti predmet koji bi mogao da usporava postupak u traženju da se precizira broj nasleđenih akcija.
Podneli smo amandman da se u članu 195.  stav 3. reč "hartijama" menja u reč "hartija". U stavu 3. reči "izvršni poverilac" menjaju se rečju "sud". To je ono što smo predložili amandmanom, a stav 5. briše se.
Prva promena je samo usklađivanje sa pravopisom i jezičkim pravilima. To je ono što smo insistirali ili skrenuli pažnju. Druga promena je posledica prakse koja je pokazala da je najcelishodnije da sud, a ne izvršni poverilac opredeli ovlašćenog brokera odnosno učesnika na tržištu hartija od vrednosti.
Stav 5. smatramo da treba brisati jer je sama trgovina akcijama specifična, pa se stoga akcije kao predmet izvršnog postupka nikako ne mogu podvesti pod isti režim izvršenja kao druge pokretne stvari.
Amandman Nove Srbije na član 14. stav 1, gde se takođe obraćamo po pitanju uslova reciprociteta i zahtevamo da se posle reči "državljanin" dodaju reči "pod uslovima reciprociteta".
Pažljivo slušajući obrazloženje gospođe ministra i slušajući prethodnog govornika zaista smatramo da je reciprocitet tekovina i institut savremenog prava, ovo posebno ako se ima u vidu da je Predlog zakona o advokaturi podnet po hitnom postupku iz razloga pristupanja naše zemlje STO, između ostalog, pa je logično da se primenom pravila reciprociteta štite kako interesi domaćih stranaka i advokata, tako i interesi stranaka i advokata zemalja koje pripadaju STO.
Dakle, ono na čemu smo insistirali podnoseći ovaj amandman kao poslanička grupa, smatramo da ćemo imati dovoljno razumevanja u ministarstvu pravde, jeste odnos prema zaštiti advokata u Srbiji. Smatramo da je ovaj amandman svakako trebalo prihvatiti.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo ministre, mi smo podneli amandman ispred poslaničke grupe NS, gde tražimo u članu 29. stav 4. da se reč "ima" menja rečju "nema".
Naime, molili bismo vas da sagledate član u jednom i u drugom obliku, da biste shvatili značaj tog amandmana. Jer, gubi se smisao i značaj zajedničke advokatske kancelarije ortačkog advokatskog društva ukoliko se ne prihvati ovaj amandman, kao i amandman - odgovornosti članova zajedničke advokatske kancelarije, o čemu će kasnije biti reči - stupanjem u zajedničku advokatsku kancelariju odnosno ortačko advokatsko društvo svaki njen član ima određene pogodnosti. Ali, te pogodnosti ne smeju nikako biti na štetu advokata pojedinca.
Nesporno je da se advokati ne smeju reklamirati, pa ukoliko se zajednička advokatska kancelarija i ortačko advokatsko društvo na neki način reklamiraju, preporučuju većem broju advokata, onda zbog ravnopravnog odnosa advokata iz zajedničke advokatske kancelarije i ortačkog advokatskog društva sa advokatima koji nisu ni u kakvom obliku udruživanja, članovima zajedničke kancelarije ili ortačkog društva treba uskratiti pravo da, pored pečata iz člana 29. st. 2. i 3, koriste pečat iz stava 1. ovog člana.
Hvala lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovana gospođo ministar, pred nama su zaista važni zakoni koji uređuju jednu od najosetljivijih oblasti koja se tiče svakog građanina, ne samo Srbije nego uopšte, svakoga ko živi na ovoj planeti.
Dakle, zakoni kojima se približavamo konačnoj reformi pravosuđa, koja baš nije najbolje i najsrećnije prošla, koja nije dala one željene rezultate koje smo tako transparentno najavljivali, ali koja je svakako neophodna i nužna i mi smo kao poslanička grupa NS veoma aktivno, amandmanski, učestvovali u pokušaju da ove predloge zakona učinimo boljim, jer su zaista potrebni.
Ono što je kolega pre mene govorio, zaista sam ponosna na iste primere koje je naveo i u ime te dobre naše vojvođanske prakse, a govorim pre svega kao neko ko dolazi iz Vojvodine i ko baštini tradiciju uređenih odnosa, dakle, ponosna na sve to, pozivam vas da u ime daljeg unapređenja pravosuđa budete vrlo objektivni prema svim amandmanima koji dolaze iz poslaničkih grupa, bez obzira da li je u pitanju pozicija ili opozicija, da ih objektivno sagledate i da usvojite sve one, a smatramo da smo kao poslanička grupa tu bili izuzetno korisni, sve one koji će doprineti da ovi zakoni žive na korist građana Srbije. Znači, da budu pre svega efikasni i primenjivi, jer samo takvi zakoni imaju svrhu života.
Zakon o advokaturi je veoma važan zakon. O njemu je, kako ste i sami rekli, vođena javna rasprava. U ovom predlogu ga ne smatramo u potpunosti savršenim i smatramo da ga treba u mnogo čemu popraviti, jer funkcija advokata u narodu je veoma važna i vi znate da advokatska kancelarija nije uvek samo mesto gde ljudi pokušavaju da nađu posrednika između sebe, pravde i nepravde, odnosno da pokušaju da dođu do neke pravde, vrlo često, gospoda advokati koji su poslanici to znaju, vrlo često su oni i psiholozi i psihijatri i savetodavci i utešitelji i sve ono ostalo što prati tu funkciju.
Na kraju krajeva, to je neko koga su ljudi vrlo često, bar u krajevima odakle dolazim, dugo oslovljavali sa doktore, ne samo zbog toga što ta funkcija ima to stručno zvanje, nego zbog toga što je zaista advokat vrlo često posmatran, na neki način, kao doktor, neko ko je lečio od mnogo čega. To advokati ne treba nikada da zaborave i tu svoju uzvišenu ulogu ne treba nikada i ničim da dovedu u pitanje, a ne daj bože da nečim isprljaju.
Dakle, u ime toga, a podsećajući vas na to šta je EU dala kao ocenu reformi našeg pravosuđa, bez ikakve loše namere i bez ikakve želje da to više i teže kritikujemo, podsetimo vas da je put reformi dug, spor, odgovoran i da one, pogotovo u pravosuđu, ne trpe česte intervencije.
Zakon o javnom beležništvu, koji vraća na pravnu ili zakonodavnu scenu Srbije ponovo jednu funkciju koja je ranije postojala i za koju se ispostavilo da nam je vrlo potrebna, ima ozbiljnih nedostataka. Kažem, stavili smo i tu nekoliko primedbi. Vidim da su stavile i kolege iz drugih poslaničkih grupa. Očekujemo da ćete to uvažiti, jer to je jedno, u ovim novim generacijama, novo iskustvo koje svi stičemo i stiču ga i građani zajedno s nama. Sistem funkcioniše onda kada su svi u njega uključeni, i korisnici, i država koja treba to da vrši.
Posebno će biti problematično i nezahvalno zakonodavno rešenje oko sudskih izvršitelja. Uvode se neke nove kategorije. Znamo da su to najpopularniji likovi u životu. Znamo da je to deo života koji je vrlo neprijatan i za jednu i za drugu stranu. Znamo da je potrebno zaštiti poverioce. O tome je kolega Srđan Spasojević vrlo iscrpno govorio, skrećući pažnju na one fine, nesagledive propuste, koji postoje, a koje treba uvažiti.
Dakle, jedno od težih zakonskih rešenja, jedno od težih zakonskih predloga, koje vam je verovatno teže bilo i doneti, a ispratiti sve ono, i ono što će u praksi naići na mnogo više loših primera u samoj primeni, ali to je deo našeg života. Sudske odluke kada su izvršne moraju biti izvršene, dopadalo se to nekome ili ne. Samo tada država postoji i samo tada država služi u korist svojih građana.
Ono što očekujemo kao poslanička grupa, to je da veliki broj amandmana koje smo stavili na ova četiri zakonska predloga, koje smo zaista stručno i profesionalno, uvažavajući interese struke, uvažavajući interese građana, predložili, očekujemo da ih sagledate, da usvojite one koji su korisni i da usvojite one od drugih poslaničkih grupa za koje smatrate da su možda bolji nego naša rešenja.
Verovatno da je neko predložio i nešto što je bolje, ali svakako da na kraju ovi zakoni, kada se pristupi usvajanju, budu onakvi kakve građani očekuju. Svakako da ćemo se prema vašem odnosu prema našim amandmanima i našim predlozima odnositi i mi u danu za glasanje.
Dame i gospodo narodni poslanici, dajem svoj prilog podršci amandmana na član 4. ovog predloga zakona. Posmatrajući Predlog zakona, koji je vrlo skromnog obima, vidimo da je upravo ovaj član verbalno najobimniji.
Ne mogu da ne primetim, prvo, da je on imao za cilj ono što primenjuju sve vlade sveta uvek kada se nađu u ovakvom tesnacu u kakvom se naša vlada našla, a što je odavno odgovoreno u jednoj mudroj igri koja se zove šah, a to je manevar odvlačenja pažnje. Ovim članom, koji je trebalo upravo ovako da uzurpira i našu pažnju i pažnju javnosti, u stvari je skrenuta pažnja s mnogo većih problema koji dolaze s ovom rekonstrukcijom Vlade.
Ono što me interesuje i kod predloga ovog člana i kod odbijanja amandmana koji je razložno stavljen na ovaj član jeste odgovor na pitanje – šta se dobija rekonstrukcijom Vlade? Znači, to je isto pitanje – koji je motiv (a on je u oba slučaja jasan), koji je cilj (jer je u oba slučaja neizvestan) i, svakako, koji je efekat?
U slučaju ovog člana, on je očekivan za Vladu. On jeste prividno uznemirio javnost, ali neće dati odgovor na ono važno pitanje – šta ćemo kad dođe do primene ovog zakona? Već tri godine imamo na sceni ućutkivanje demokratije. Kao jedno mlado demokratsko društvo, tu zakasnelu bolest nismo smeli sebi da dopustimo.
Na televiziji pratimo emisiju koja se zove "Raspakivanje", pa smo ovaj proces Vlade koji je pred nama nazvali u jednom momentu ''prepakivanje'', ali mi moramo da se suočimo kao javnost, kao građani, kao politički subjekti srpske svakodnevice, s jednim sasvim ozbiljnim ućutkivanjem demokratije u ovoj državi. To ovaj zakon definitivno uvodi, propisujući nam prisilno, kao zakonsko slovo, optimizam.
Znači, ovde se zakonom propisuje optimizam i onda kada njemu mesta nema. Posle usvajanja ovakvog jednog člana moram reći da postajem, iskreno, ono što se zove – pesimista. A ko je pesimista? Kažu – to je dobro obavešteni optimista. U Vladi će svi biti dobro obavešteni, ali bojim se da će posle ovog člana morati da imaju samo prividni optimizam.
Dakle, ovo je član koji će se ukinuti već padom ove vlade (da li će to biti za par meseci ili konačno sledeće godine), ali on će svakako postići onaj dobar efekat – razgolitio je mnoge stvari. Zato kažem kolegama poslanicima da ne budu očajni što amandman neće biti usvojen. Neće biti usvojen, ali ovo je najkraći mogući dah i zaista poslednji trzaj pokušaja jedne prilično loše firme sa stečajnim upravnikom da se održi bar neko vreme kao vlast.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, poštovana predsedavajuća, danas se, posle punih dvadeset godina, usvaja nov zakon o socijalnoj zaštiti građana Republike Srbije, i to u trenutku kada Srbija, kako smo čuli od samog gospodina ministra, spada među najsiromašnije zemlje u regionu, odnosno vrlo smo visoko što se tiče toga „rekorda“, kojim ne treba ni da se ponosimo, niti da njime budemo počastvovani, nego treba da se svim snagama odupremo i da ga prevaziđemo i da stanje socijalne zaštite građana koji imaju potrebu za socijalnom brigom rešimo što pre i što brže.
Međutim, ovaj zakon, bez obzira na to što je godinu dana bio u javnoj raspravi, nije izazvao potrebno interesovanje javnosti, i to je ono što zaista treba da nas zabrine, odnosno nije inicirao onu solidarnu svest koja treba da prati donošenje ovakvog zakona. Jer, to je zakon koji se zaista tiče najvećeg broja građana i svakoga dana je, nažalost, sve veći broj onih koji imaju potrebe da budu zbrinuti ili da na bilo koji način budu predmet ovog zakona.
Ako znamo da se samo u prošloj godini stopa siromaštva u Srbiji povećala za 7%, a ionako je zabrinjavajući broj, onda svi treba ozbiljno da se zamislimo, posebno Vlada, koja je dužna, kao država, da se brine o svojim građanima, posebno o onim građanima koji nemaju mogućnost da na drugi način budu zbrinuti, a to jeste cilj donošenja ovog zakona. Odgovornost države u ovom trenutku je svakako nezaobilazna.
Međutim, kod donošenja ovog zakona mi ne možemo da zaobiđemo taj magični trougao koji čine: budžet, koji mora da finansira ovo, bez obzira na to da li je to budžet Republike ili budžet lokalnih samouprava, svi znamo kako se budžeti pune; socijala, koja je korisnik, i privreda, koja bi najznačajnije trebalo da puni budžet, a ona je u Srbiji u ovom trenutku u kolapsu. Zajednički imenitelj tog trougla je svakako novac. Sve ono što treba da rešava probleme građana u socijalnoj potrebi jeste novac, bez obzira na kategorije, bez obzira na prava koja se ostvaruju, na vrste prava. Dakle, novac je zajednički imenitelj kojim se rešavaju svi ti problemi i on je u ovom trenutku zaista nedostatan.
Kao Poslanička grupa Nova Srbija izdvojili smo nekoliko problema koje smo sagledali u zakonu, za koji zaista smatramo da je sistemski i žao nam je što se nije o njemu više govorilo u javnosti, bez obzira na to što se jeste i stručna i svaka druga javnost o njemu izjašnjavala. On nije savršen i svakako će pretrpeti u neko skorije vreme značajnije izmene i dopune, ali i to je korak ka rešavanju problema. Kako se modernizuje društvo, nažalost, modernizuju se i tipovi siromaštva i osiromašenja.
Skrenuli bismo pažnju na nekoliko stvari. Pre svega, očekujemo od ministra da je pravilno i dobro procenio potreban novac koji treba da se isplati ovim zakonom, jer zakon predviđa povećanja. Mi znamo u kakvom je stanju budžet Republike Srbije, znamo i zašto je on u takvom stanju, pa očekujemo da najsiromašniji građani neće zato trpeti posledice po svoj ionako presiromašan i preskroman život.
Zatim, očekujemo da se pravilnici o kojima je ministar govorio donesu u najskorijem roku. Mislim da to nije dovoljno precizirano zakonom, ali mislim da nije nešto što neće biti prevaziđeno. Dakle, zakon neće biti primenljiv ako svi ti pravilnici ne budu doneti u najkraćem mogućem roku, tako da on može da se sprovodi.
Takođe, skrenula bih pažnju da je potrebno da se obezbede dovoljna sredstva za plate ili upošljavanje potrebnog broja stručnih lica koja treba da opsluže sve potrebe građana u stanju socijalne zavisnosti.
Skrenula bih pažnju na jednu stvar, na članove koji se tiču donošenja licenci, što nije sporno, to su članovi od 176. do 190. Smatram da je trebalo naglasiti zakonom da su za sticanje licenci, naravno, potrebne određene kvalifikacije, one nisu sporne, ali je takođe potrebno proći određeni broj obuka ili slušati određeni broj stručnih seminara itd., pa je to trebalo naglasiti, da to svakako bude na teret poslodavca. Nikako ne mogu to da snose ljudi koji treba da steknu licencu, jer to je kategorija koja to ne može da finansira.
Takođe, kao i mnogi do sada, skrenula bih pažnju na član 82. Mi smo o tome govorili i na Odboru. To je siromašno stanovništvo u ruralnim sredinama i onih famoznih pola hektara zemlje ili dva hektara u brdsko-planinskim područjima... Nažalost, ljudi u seoskim sredinama, u ruralnim sredinama, kako mi to volimo da kažemo, koji dođu u situaciju socijalne zavisnosti su u velikom problemu i mislimo da to nije najadekvatniji način, katastarski prihod, odnosno katastarski posed nije najadekvatniji način proračunavanja njihove potrebe. Obično su to ljudi koji u tom momentu imaju i sve druge prateće probleme (starosna dob, moguće bolesti itd). Dakle, taj model bi trebalo nekim drugim parametrima zameniti i proračunati. Očekujemo da će to biti vrlo brzo predmet nekih izmena i dopuna, jer je neodrživo.
Stanovništvo u Srbiji, posebno u seoskim sredinama, a posebno govorim o starom stanovništvu... Mi znamo u kakvom stanju je srpsko selo, znamo koliko je teško živeti od zemlje, čak i kada ste u nekom vitalnom dobu, a kamoli ako imate tako malo zemlje i ako pri tome imate malo zemlje a mnogo godina. Onda zaista imate veliki problem, o kom država mora na drugi način da se stara.
Dakle, očekujemo da se prihvate amandmanska rešenja u nekoliko ozbiljnih članova, ili naša ili kolega iz nekih drugih poslaničkih grupa koji su intervenisali, jer očekujemo zaista od ovog zakona da bude jedan od onih koji će rešiti dugotrajnije probleme građana koji su osetljiva kategorija u svakom pogledu, bilo da su u pitanju deca bez roditeljskog staranja, bilo da su u pitanju stara, nemoćna ili bolesna lica. U svakom slučaju, ovo je zakon koji se tiče najosetljivije grupacije građana. Nažalost, u Srbiji je svakoga dana sve brojnija socijala, koja je dobro rešena samo u bogatim društvima. Srbija je siromašna zemlja i mora vrlo odgovorno i saosećajno da se odnosi prema građanima koji imaju potrebu za ovom vrstom pomoći. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani članovi Vlade, poštovani gospodine premijeru, u okviru pitanja koje imamo danas pravo da postavimo u vezi sa poslovanjem ili problemima koji se tiču javnih preduzeća, imam obavezu da postavim pitanje gospodinu ministru Škundriću, i to je pitanje koje u ovom trenutku tišti veliki broj građana, kako bismo to rekli– u ostatku Srbije. Jer, kada je ovaj problem u pitanju, mislim da se delimo na Beograd i ostatak Srbije.
Naime, svi se mi sećamo '70-ih godina, kada su građani izdvajali ozbiljna sredstva za obnovu, preporod, izgradnju elektroprivrednog sistema Srbije. Svi to pamtimo. U tome smo učestvovali svi, manje-više, naše porodice i svaka kuća u Srbiji je dala značajan doprinos.
Međutim, mi smo danas u jednoj, po priznanju Vlade, zaista ozbiljnoj ekonomskoj krizi.
Bez obzira što je bilo onih nonšalantno izgovorenih vesti, još proletos, kako smo izašli iz krize, sad se videlo da nismo, da je to samo marketing. Dakle, mi smo u jednoj ozbiljnoj krizi, kao država i kao narod, i naravno uvek teret krize najviše i najteže podnesu oni koji najmanje mogu da joj se odupru, posebno oni koji su joj najmanje doprineli.
Građani Srbije, kada je u pitanju potrošnja električne energije, imaju različit tretman u okviru jednog državnog sistema. Kada u Beogradu građanin duguje, on bude opomenut nekoliko puta, gotovo nikad isključen, ali kada u ostatku Srbije (od Horgoša do Dragaša, kako se to popularno govorilo) građanin zakasni sa računom (sada se sve više pomerila ta granica tolerancije, pa to vrlo brzo posle opomene stiže), dolaze ljudi iz EPS-a sa makazama i isključuju. Onda dolazi, naravno, i ona nezakonita naplata naknadnog uključenja, a to je ona čista para, laka para, kako se kaže, do koje se dolazi posebnim sredstvima, koja se posebno nekontrolisano troši, osim realnog dugovanja.
To je ono što građane interesuje – zašto je nastao taj različit tretman? Zašto kada se njima duguje po bilo kom osnovu od strane države, to mogu da ostvare na sudu, a oni svoja dugovanja moraju na taj način da rešavaju? To je vrlo stresno i vrlo bolno po mnoge porodice u Srbiji, znajući u kakvoj situaciji većina građana u Srbiji u ovom trenutku živi. Naravno, nije to afirmacija dugovanja, ali vi znate koliko duguju privredni subjekti…
Zahvaljujem na vašem izvinjenju, koje zaista smatram iskrenim. Da vam kažem da termin koji ste upotrebili "neprimereno", to jeste na terenu zaista prisutno, proverite. I nije dug vremenski period, nego je mesec dana u pitanju, a građani uglavnom ne primaju plate mesec za mesec, nego mnogo duže čekaju (oni koji primaju, koji imaju sreću da primaju), ali prihvatam vaš odgovor.
Imam drugi deo pitanja, koji se opet tiče EPS-a. To pitanje sam postavljala i ranije, a tiče se svakog građanina koji je korisnik usluga EPS-a. Naime, da li se zaista prilikom naplate TV pretplate krše dva zakona – Zakon o tajnosti podataka i Zakon o obligacionim odnosima?
Naime, građanin koji ugovori sa EPS-om obligacione odnose, odnosno ugovori upotrebu električne energije, on tim ugovornim odnosom ima jasno definisane obaveze i oni nisu sporni. Ali, EPS je sebi prigrabio, odnosno dodeljeno mu je pravo ili obaveza da građanima po osnovu toga što poseduju sat za očitavanje utroška električne energije, naplaćuje i RTV pretplatu.
Znači, nije garancija da, ako imate brojilo kojim se očitava vaša potrošnja električne energije, imate i televizor i da ste time obavezni da plaćate RTV pretplatu.
Ne treba građani da dokazuju da oni to nemaju, nego da dokažu da to zaista imaju i da se na osnovu toga uspostave obligacioni odnosi gde bi oni morali da plaćaju tu obavezu, da li je prihvataju ili ne prihvataju itd.
Dakle, da li se ova dva zakona na taj način krše, naravno, na štetu građana?
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, nemam sreće, oba ministra kojima bih postavila pitanje nisu prisutna. Jedan je upravo otišao, ali dobro.
Prvo pitanje ću uputiti ministru poljoprivrede (koji, inače, to moram da kažem, vrlo uredno i iscrpno odgovara na poslanička pitanja), a to je pitanje koje stiže sa juga Srbije, od zemljoradnika koji imaju registrovana poljoprivredna gazdinstva, koji redovno plaćaju svoje poreske obaveze ali ne uplaćuju u PIO fond i time su izuzeti, mada je dokazano da žive isključivo od poljoprivredne proizvodnje, iz subvencija Ministarstva, pa oni pitaju zbog čega nemaju pravo da ostvare tu vrstu pomoći države poljoprivrednoj proizvodnji. Očekujem vrlo brz i iscrpan odgovor ministra poljoprivrede, kao što je i do sada bio kooperativan u tom pogledu.
Drugo pitanje se odnosi na ministra policije, koji je upravo otišao, ministra unutrašnjih poslova, a vezano je za sve one ljude koji su uhapšeni u vreme organizovanja Parade ponosa u Beogradu. To su oni ljudi koji su izrazili svoje neslaganje s tim. Mnogi su tu slučajno dospeli i još uvek su u pritvoru, pa me interesuje, a njihove porodice mnogo više interesuje, a i građane Srbije, kada će oni biti pušteni iz pritvora i da li je zaista bilo potrebno da, zbog nekog stava na koji u demokratskom društvu svako ima pravo, ljudi budu zatvoreni sve ovo vreme.
Treće pitanje ću postaviti premijeru. Očekujem da kaže, s obzirom da je vrlo uspešno završeno ispitivanje, predavanje odgovara na pitanja EU, sve ono što ih je interesovalo bilo je propraćeno u svim medijima, lično ste uručili taj CD i sve one kutije sa odgovorima, ali je u tim odgovorima konstatovano, i u našoj javnosti i u javnosti EU, ono što nije dobro, da je najkorumpiraniji upravo sektor zdravstva u Srbiji. Znači, ne jedini korumpirani, nego najkorumpiraniji. Ako imamo nešto "naj", to znači da imamo gradaciju te pojave i da je tu prilično mrtva trka između sektora, ali, eto, sektor zdravstva je najkorumpiraniji.
Ministar zdravstva, koji ima sreću ili izbor da bude ministar sa najdužim stažom u Republici Srbiji (deset godina vodi taj sektor) nedavno je podneo ostavku, iz duboko ličnih razloga. Naravno, upravo zbog toga što je on ministar sa najdužim stažom u najkorumpiranijem sektoru, očekujem od premijera da preduzme određene korake i obavesti javnost Srbije kakva će dalje biti njegova odgovornost po pitanju vrlo bolnih i vrlo osetljivih afera u najosetljivijem sektoru društva, a to je zdravstvo.
Mislim da nisam upotrebila izraz "umešan", ali sam svakako upotrebila reč ''odgovoran''. Zaista smatram da neko ko deset godina vodi jedan resor treba pre svega lično da se oseća odgovornim, a drugo, Vlada tu odgovornost nad nekim sektorom za tako ozbiljan rad zaista treba da preispita. No, svakako će sud vremena i sud javnosti o tome da daju svoje mišljenje, kao i javnost Srbije i građani Srbije, sve dok ne dođemo do nekih drugih organa koji će se time morati i po službenoj dužnosti baviti.
Ono što sam htela da postavim kao potpitanje gospodinu premijeru nije vezano ni za jedan konkretan predlog, ali mi kao poslaniku i predstavniku građana zaista smeta, to je poslaničko pitanje – institucionalizovano pitanje građana Vladi. Mi znamo da je ovo najviši dom u kome građani mogu da postave pitanja i s pravom očekuju da dobiju odgovor. Mi se tako, svi predstavnici naroda, ovde i osećamo i postavljamo. Ona nisu uvek prijatna, ponekad su i bolna, ali to mora da se pita, preispita i da se na to odgovori.
Pošto je danas bila sednica Vlade, moram da vas pitam da li ste uopšte imali kvorum, s obzirom da u ovako kamernoj atmosferi dolaze ministri, a znamo da imamo 27 ministarstava i 27 ministara i potpredsednika Vlade. Ovde vidimo, narodski rečeno, ni frtalj Vlade koja je došla spremna da odgovori na pitanja svojih građana koje predstavlja. Nekoliko ministara je, mislim samo troje, opravdalo svoj izostanak, s tim da je jedan čak i došao u međuvremenu, gospodin Dačić je došao i otišao, mada je najavio i opravdao svoj izostanak.
Bilo bi dobro, ovo je čak i sugestija, da ministri građane na ovaj način, putem medija, jer građani ovo prate, šalju nam poruke i sugerišu pitanja, dakle da opravdaju svoje izostanke jer njih ti građani plaćaju.
Dakle, niko nije ovde postao ministar zato što je bogom dan, nego zato što je to bila volja građana koja se plasirala kroz ovaj parlament i poslaničku većinu, kakva god da je, skromna ili neskromna.
Očekujem da premijer ubuduće Vladu dovede pred svoje građane, da bar ovaj jedan dan u mesecu, jedno popodne, ova tri sata, javno odgovara svojim građanima na pitanja koja postavljaju i imaju pravo da dobiju odgovor na ta pitanja.
Samo kratak komentar. Zahvaljujem vam na odgovoru i upravo je to ono što sam i želela da čujem, odnosno što treba da čuje javnost Srbije. Ne smatram da ste vi odgovorni što neki ministar dolazi ili ne dolazi, ali javnost Srbije treba da vidi koji ministri dolaze, a koji ne dolaze.
Mi ćemo, svakako, svi biti jednoga dana, vrlo brzo, izloženi sudu te javnosti na izborima, koji će biti prevremeni ili na vreme organizovani, ali ćemo se, u svakom slučaju, svi suočiti sa građanima Srbije, koji, verujte, ovo je jedna od sednica koju najradije prate i vrlo rado komentarišu.
Izvinjavam se što ću biti slobodna, ali u ovakvoj situaciji, kada ste rekli to što ste rekli o članovima Vlade i o svojoj odgovornosti, za koju zaista smatram da ne postoji što se odziva samom parlamentu tiče, moram da kažem, pomalo vas doživljavam kao stečajnog upravnika u ovoj vladi. Hvala vam lepo.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo ministar na svaki do sada predlog budžeta, zakona o budžetu i na svaki rebalans smo podnosili, kao poslanička grupa, između ostalih amandmana, amandman koji se tiče Ministarstva prosvete.
Znajući činjenično stanje odnosa snaga u Vladi, znam da vi niste resor na koji treba da kucamo kada su u pitanju amandmani na Zakon o budžetu. Znam da niste u situaciji da ih prihvatite.
Ali, zbog javnosti Srbije, kad je pred nas došao ovaj budžet koji nas je zatekao iz zasede, pa sad, ko se snašao kako se snašao, tako se sa njim i borio. Moram reći nekoliko stvari. Prvo, amandman koji smo podneli, javno sam rekla i vama i gospodinu ministru Obradoviću, ono što mu otvoreno zameram, nije imao pravo da za svoje ministarstvo ne otme više novca, pogotovo na one stavke koje se tiču, direktno, dece i učenika. To je morao, bez obzira na odnos snaga u Vladi da izbori. Ali, stanje je takvo kakvo je.
Jedan kolega je ovde govorio o potpredsednicima Vlade. Gledajući ovaj budžet i gledajući sve ono što prati promociju budžeta u javnosti, vidimo ove najnovije mere štednje koje promovišete uz svetsku ekonomsku krizu, odnosno koja promoviše njih, pa se ispostavlja da ovde svi moraju da stegnu kaiš poprilično, osim Vlade.
Ovde je malopre jedan kolega rekao o potpredsednicima, konkretno, od tri potpredsednika Vlade koji istovremeno imaju i kabinete kao potpredsednici i kabinete kao ministri, što vi rekoste da im to po zakonu pripada. Zakone pišu ljudi i hajde da promenimo te zakone prema kojima njima pripada pravo na takvo rasipanje ovakvog skromnog budžeta, kada već moramo i budžet da donesemo zakonom.
Nismo išli tako daleko kao ovaj kolega koji je tražio da se ukinu, mada potpuno podržavamo to. Tražili smo da se iz kabineta potpredsednika Vlade za oblast evropskih integracija, građane Srbije molim da to dobro prate. Samo jedna od stavki koju on troši, a istovremeno troši i neko drugo ministarstvo, to je stavka koja se tiče sredstava usluga po ugovoru. Ne, zaposleni, to su još dodatne usluge po ugovoru koji iznose 13 miliona 440 hiljada za ovu godinu.
Istovremeno, u Ministarstvu prosvete za takmičenje učenika se izdvaja tri miliona i 35 hiljada, i to, za sve učenike u Srbiji. Znamo, pogotovo prosvetni radnici šta to znači – putovanja, takmičenja, organizacija, isprave neke dece itd. Da ne pričam i o dodatnom crnačkom radu koji dolazi pre toga i posle toga.
Tražili smo da se samo sa ove stavke uzme tri miliona. Ne, da mu se ukine, nego da mu se uzme tri miliona i da se prebaci u Ministarstvo prosvete, bar za ovu stavku takmičenja učenika i da ona bude bar skromnih šest miliona, što je isto nedostapno. Hajde da vidimo samo da ima zrna dobre volje. Naravno da ga nema.
Slušajte obrazloženje za odbijanje ovog amandmana – amandman se ne prihvata, kaže, kabinet potpredsednika Vlade za oblast evropskih integracija, usluge po ugovoru, ugrozilo bi nesmetano funkcionisanje kabineta, s obzirom da je najveći iznos sredstava u okviru ove ekonomske klasifikacije opredeljen za stručne usluge. Ako njemu treba toliko stručnih usluga, što ne zaposli ljude onda? Ili, zašto su mu ovi ne stručni tamo, koji primaju plate redovno? Postavila sam to jednom već kao poslaničko pitanje i volela bih da dobijem i, shvatite ovo gospođo ministar, kao poslaničko pitanje na koje želim odgovor i koje ćemo javno objaviti – koje su to usluge po ugovoru koje se troše, konkretno, u potpredsedničkim kabinetima Vlade, usluge po ugovoru? Građani Srbije imaju pravo da znaju šta plaćaju od svojih sredstava.
Dalje u obrazloženju se kaže, naravno, da se obrazloži zašto ne može da ide na takmičenje učenika - takmičenje učenika je ekonomska klasifikacija 424,
specijalizovane usluge, već potrebu da se u skladu sa globalnom politikom smanjenja ukupnih javnih rashoda, dakle, na njima ćemo da smanjimo, a ovde ne možemo jer ćemo, bože moj, ugorziti ovu jaku važnu delatnost za koju većina građana i ne zna da postoji, u suženim bilansnim mogućnostima budžeta za 2011. godinu obezbedi finansiranje nadležnosti u skladu sa tim mogućnostima. Mi ćemo svi da se ponašamo u skladu sa mogućnostima, a oni će u skladu sa potrebama. Njihove potrebe su velike i svakoga dana sve veće.
Ta demonstracija moći koja ide kroz ovaj budžet i kroz kršenje zakona kojima je on donet, probijanje svih mogućih termina, donošenje budžeta dva dana pred raspravu u parlament, u stvari je jedna nepodnošljiva demonstracija moći. Uvek se kroz istoriju videlo kako se takve demonstracije moći završavaju. Srbiji to baš nije potrebno.
To što će se Vlada boriti za svoje pozicije i za svoju vlast i za ove osvojene fotelje do poslednjeg građanina, ne treba da građane toliko brine. Taj odnos prema sredstvima građana je nešto što dalje neće moći dugo da se trpi.
Poređenja radi, ovde ste odbili amandman koji ste mogli i koji zaista, samo da se pokaže da ima zrna svetla i traka svetla negde u Vladi, u odnosu prema onima u koje ćemo se zaklinjati u nekim kampanjama, a to su naši učenici. To je stvarno jedina svetla tačka na koju možemo u ovom momentu da računamo. Verujte, jedino investiranje u decu je investicija koja će se vratiti. Ne, u ove strane tajkune i ostale firme sa kojima mi deklarišemo i sa kojima propiramo brdo novca.
9/1 MP/LjL 11,25-11,35
Videli smo kako se završava. Na kraju krajeva, od tih velikih ekonomskih oporavaka, nas poprilično boli glava. Imate sada 1.600 ljudi koji u Kragujevcu, u tom gigantu koji treba da obezbedi ceo svet vozilima, ostaju ljudi bez posla, a nekom je plaćeno da ti ljudi rade. Ova država i ovi građani su platili da ti ljudi rade a oni ne rade. Oni protestuju.
Imamo neke različite aršine. Na primer, juče je zvanično rečeno, ja videla na televiziji, jedan ministar i jedan državni sekretar izađu i kažu – to je zato što mora da se odvoji rad od nerada. U redu. Znači, ovi su bili neradnici i oni će ostati bez posla. I taj kriterijum mogu da prihvatim kada bi on važio za sve. A onda isti taj ministar u Vladi glasa za sudije koji ne rade ali su neraspoređeni, potpuno nezakonito, da primaju platu. Pazite, jedan sudija ove iste građane košta oko 160 hiljada a ovaj radnik košta oko 35 do 45 hiljada i sad za ove ne važi. Sudije ne rade a primaju platu.
Sad se pitam – da li ova vlada, ovi građani i ovi radnici, da li mi svi živimo u istoj državi, čija je ova vlada i ko štiti koje interese? Ili je najlakše demonstrirati svakoga momenta moć na onome ko nema moći da se tome odupre? To je ono što je u ovom momentu ključno pitanje. Tu bi ministarka trebala da da odgovor. Da li vi uopšte u Vladi pričate ili samo svako dolazi sa svojim zembiljom potreba pa se onda tu ugrađuje kako ko može.
Slušali smo mnogo amandmana, od kojih su neki zaista racionalni i videli smo da ova vlada neće prihvatiti gotovo ništa, jer ono što je prihvaćeno je više nego smešno. Dakle, ključne i vitalne stvari u ovom budžetu nisu zaštićene. Ne možemo stalno da govorimo da je kriza. Ne može svetska ekonomska kriza da bude izgovor za svaku nesposobnost i nedostatak dobre volje, a moram reći – i za nepoštenje.
Posle ovih jučerašnjih događaja i posle svega onoga što se u javnosti Srbije čulo uopšte o ovom spekulativnom budžetu i ovoj spekulativnoj ekonomiji, zanima me samo, to sam i prošli put pitala gospođu ministar i ne očekujem odgovor ali to je odgovor koji ona treba sama sebi sa da, a to je odgovor na pitanje da li bi ona nekom od ovih kolega dala svoj lični budžet da raspoređuje. Naravno da ne bi. Ne bi niko od nas, verujte, kad pogledate sve njih. Ništa im ne bi dali. Ni dnevne potrebe da mi nabave.
(Predsedavajući: Vreme je isteklo. Molim vas da završite.)
Imam samo još jedno pitanje za gospođu ministar, osim onog kojeg treba da zaista shvatite kao poslaničko pitanje, da mi odgovorite o tim uslugama po ugovoru, po specifikaciji, kako to oni troše i šta su do sada potrošili, a to je pravo pitanje za vas – da li ćete posle ovih i ovakvih događaja i ovih velikih investicija i ovih ljudi na ulici u januaru mesecu moći ipak mirno da spavate posle ovakvog donošenja budžeta?
Obzirom da smo mnogo govorili o porezima koji se ovim zakonima menjaju, uvode, u svrhu dopunjavanja budžeta i složili smo se oko jedne stvari, da mi jesmo pod pritiskom javnosti. Moramo da se složimo i oko druge stvari da moramo biti pod pritiskom javnosti, jer javnost jesu građani Srbije. Mi za te građane trebamo ovde da radimo i da tražimo najbolja rešenja svi zajedno. Zbog toga smo ovde i zbog toga smo birani. Dakle, to je osnovni smisao parlamentarizma.
Podneli smo amandman time da smo predlagali neke cifre kojima bismo menjali predviđene cifre akciza, odnosno predviđene akcize, jer smatramo da to ne bi ni dalo određeni rezultat. Ovde je to projektovano i planirano. Samo me interesuje jedna stvar. Obzirom da je budžet predviđen, da su zakoni kojima se menjaju određeni porezi ponuđeni, oni će verovatno i proći i biti usvojeni zajedno sa budžetom. Hipotetički, šta će se desiti ako se ti porezi ne usvoje, recimo ti zakoni, ako ne bude to punjenje koje je predviđeno. Ako to ne donese te rezultate u budžetu, da li uopšte je izvršeno neko ispitavanje, odnosno da li su poredviđena sredstva koja će se sliti u budžet kad se ovi zakoni budu sprovodili. Videli smo, kod nekih zakona gde je predviđen PDV da se poveća, drastično će pasti kupovina nekih proizvoda. Verovatno i uvoz i sve ostalo.
Dakle, možda to neće dati onaj potrebni rezultat u budžetu koji je planiran, koji je projektovan. Samim tim dovešće u pitanje i brojne stavke izvršenja u budžetu, pa nas ta motivacija kojim se rukovodila vlada da ponudi izmene i dopune poreskih rešenja interesuje da li je ona prediđena i koliko je ona izvodiva. U smislu toga smo podneli svoj amandman.