Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Spasojević

Srđan Spasojević

Nova Srbija

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče Skupštine, gospodine ministre, poslanički klub NS, tačnije moje kolege Miroslav Markićević i Velimir Stanojević podneli su amandman gde se u članu 3. stav 1. tačka 22) menja i glasi: „Osnovni sud u Ivanjici, za teritoriju opštine Ivanjica i Lučane, sa sudskom jedinicom u Guči, za teritoriju opštine Lučani.“
Kao što su sve moje prethodne kolege više puta istakle, smatram da bi ovaj amandman NS trebalo prihvatiti, kao i ostalih kolega, koji su u istovetnom tekstu podneli ovaj amandman.
Želim da u nekoliko rečenica obrazložim zbog čega to mislim.
Naime, sudska jedinica u Guči do kraja septembra 2013. godine ima ukupno u radu oko 6.000 predmeta sa daljom tendencijom rasta broja predmeta, posebno u odnosu na period od pre 2010. godine, kada je ista i osnovana kao sudska jedinica. Samo ovaj numerički podatak ukazuje na činjenicu da ova sudska jedinica u potpunosti ispunjava uslove za svoje dalje postojanje i funkcionisanje. U sudskoj jedinici u Guči u prethodnom periodu od 1. januara 2010. godine pa do danas postupalo je osam sudija i to u parničnoj, ostavinskoj i izvršnoj materiji.
Sudska jedinica u Guči je ustrojena po odredbama još uvek aktuelnog zakona kao organizacioni deo Osnovnog suda u Čačku, potpuno je dostupna građanima opštine Lučani, jer se najudaljenije naseljeno mesto u opštini Lučani nalazi na oko 35 kilometara od sedišta sudske jedinice u Guči, dok do sedišta Osnovnog suda u Ivanjici, čija je nadležnost ustanovljena u skladu sa rešenjem u novom Predlogu zakona, ova udaljenost iznosi 70 kilometara.
Još nekoliko agrumenata zbog čega mislim da ovaj amandman treba prihvatiti, jeste da trenutno istu zgradu u Guči koristi Odeljenje prekršajnog suda u Čačku, za koji je u Predlogu novog zakona predviđeno da i dalje postoji.
Ekonomski razlozi su isto tako bitni.
Naime, struktura privrede Opštine Lučani takođe u potpunosti opravdava postojanje sudske jedinice u Guči, naročito zbog radnih sporova, jer preduzeća, privredna društva i preduzetnici zapošljavaju veliki broj radnika. Istorijski razlozi zašto treba prihvatiti ovaj amandman jesu da nesumnjivo govore u prilog postojanja sudske jedinice u Guči, jer od kraja maja meseca od 1947. godine u Guči je postojao sreski sud za područje administrativnog sreza Dragačevskog, a nakon toga opštinskog suda u Guči za područje opštine Lučani, i to kontinuirano sve do 1. januara 2010. godine.
Dakle, svi napred navedeni razlozi kao i potrebe da se građanima opštine Lučani učini dostupnim sudska vlast, a samim tim je i efikasnija zaštita i ostvarivanje prava koja su predviđena zakonom Republike Srbije i garantovana Ustavom opravdavaju postojanje sudske jedinice u Guči, kao sastavnog dela Osnovnog suda u Ivanjici.
Gospodina ministra bih još jedanput zamolio da pored mnogih praktičnih prihvaćenih rešenja koje smo ponudili kao poslanici, napravi još jedan izuzetak kada je u pitanju Guča, kao jedan od gradova za koji je mnogo ljudi u svetu čulo. Guča je jedan poseban brend Srbije i svi ovi istorijski, ekonomski, komercijalni i ostali razlozi ukazuju na to da amandman poslanika Nove Srbije, Miroslava Markićevića i Velimira Stanojevića, dakle, poslaničke grupe Nove Srbije treba prihvatiti, ali naravno ukoliko tako ne bude mi ćemo podržati ostala rešenja, naravno i ovo, ali još jedanput molimo ministra da napravi izuzetak i da dodeli ovo što smo tražili amandmanom Nove Srbije. Hvala vam.
Samo da reklamiram član 27.
Gospodine predsedavajući, vi ste vrlo korektno narodnog poslanika iz Kraljeva, mog uvaženog kolegu, opomenuli da se drži dnevnog reda i mi nismo hteli da reagujemo. Ali, i u ovom drugom delu, radi javnosti, želim da kažem samo nekoliko činjenica, posebno o ovom delu gde je reč da se nikada ništa u Kraljevo ne vraća.
Želim da istaknem da je za vreme ministra Ilića četiri milijarde dinara puteva u Kraljevu urađeno, obilaznice, mostovi, obilaznica oko Žiče, stari put. Gospodine Jovanoviću, to su činjenice. Nemojte, radi javnosti, jer građani Kraljeva jako dobro znaju šta je gospodin Ilić uradio.
Dame i gospodo, narodni poslanici, poštovani građani Srbije, gospodine predsedniče Vlade, danas su u proceduri Predlog zakona o detektivskoj delatnosti, Predlog zakona o privatnom obezbeđenju.
U početku diskusije ću se osvrnuti na Predlog zakona o detektivskoj delatnosti i odmah na početku želim da pohvalim osnovnu ideju predlagača zakona, a to je omogućavanje građanima da pored redovne sudske zaštite alternativno koriste detektivske usluge, ali na legalan način, poštujući osnovna ljudska prava kao i opštu imovinsku bezbednost svih subjekata u društvu.
U Srbiji, posebno u Beogradu, kao najvećem gradu koji po mnogo čemu, pa i po crnim hronikama ima sve odlike svetskih metropola. Određeni, ne tako mali broj ljudi se bavi poslovima koji spadaju u domen klasične detektivske delatnosti, na primer, praćenjem ljudi, lica i dostavljanjem informacija o njihovom kretanju.
Stoga je donošenje zakona kojim će se urediti detektivska delatnost neizbežnost, jer je ovaj zakon, kao što ste i sami rekli, više puta bio u proceduri. Poslednji put krajem 2011. godine i zato smatram da je dobro što je ovaj zakon konačno došao pred narodne poslanike.
Nova Srbija kao poslanička grupa podnela je osam amandmana na ovaj zakonski predlog i 13 amandmana na Predlog zakona o privatnom obezbeđenju. Naši amandmani su konstruktivni, neki su tehničkog karaktera i nadam se, gospodine predsedniče Vlade, da ćete imati u vidu ono što smo mi kao poslanička grupa doprineli da se zakon popravi i da ćete ih prihvatiti. U uvodnom delu vašeg izlaganja ste rekli da će skoro 50% amandmana biti prihvaćeno.
Sada ću se osvrnuti na odredbe člana 2. ovog predloga zakona, koji eksplicitno propisuje da pravna i fizička lica koja se bave detektivskom delatnošću ne mogu vršiti poslove koji su u isključivoj nadležnosti državnih organa, kao i da ne mogu primenjivati operativne metode i sredstva koje ovi organi vrše. Ovakvu distinkciju je svakako neophodno propisati zakonskom normom.
Član 6. taksativno propisuje uslove koje fizičko lice treba da ispuni da bi uopšte moglo da dobije licencu za obavljanje ovih poslova, a među osnovnim su: viša stručna sprema, ispunjavanje opštih uslova za izdavanje odobrenja za nabavku oružja u skladu sa propisima o oružju i municiji, psihofizička sposobnost za obavljanje ovih poslova, savladan obuka itd. Smatram da je od nabrojanog posebno bitno da ovakvo lice ispunjava opšte uslove u skladu sa zakonom kojim se uređuje posedovanje i nošenje oružja i municije, kao i lekarsko uverenje o psihofizičkoj sposobnosti.
Da bi se ova delatnost obavljala na jedan transparentan i uređen način, neophodno je da detektivske firme poseduju adekvatan poslovni prostor u kome će na adekvatan način obezbeđivati podatke do kojih dođu. Ovo se uređuje članom 8. Predloga zakona.
Bitna je i odredba u članu 10. stav 2, kojom se detektivu zabranjuje da prilikom obrade podataka ometa obavljanje posla koji su u nadležnosti državnih organa, čime se i na ovom mestu podcrtava razlika između ovih lica i pripadnika MUP-a.
S tim u vezi, i odredba u članu 12. stav 4. koja propisuje da je detektivska firma dužna da odbije zaključenje ugovora o pružanju usluge ako se zahtev korisnika usluge odnosno vršenje poslova koji su van njene nadležnosti, „tek kada je vršenje tih poslova u suprotnosti sa odredbama drugih zakona i protivno normama javnog morala“.
Član 16. jasno definiše situaciju u kojoj je detektivu dopušteno da upotrebi vatreno oružje, odnosno fizičku snagu.
Član 17. definiše da se prikupljanje i obrada podataka mogu vršiti isključivo u skladu sa propisima kojima se uređuje zaštita podataka o ličnosti i slobodan pristup informacijama od javnog značaja, što je izuzetno važno, imajući u vidu činjenicu da je prikupljanje podataka upravo srž detektivskog posla.
Detektivu se odredbom člana 18. nameće obaveza da odmah obavesti policiju odnosno nadležnog javnog tužioca ukoliko tokom obavljanja posla sazna za krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, što je takođe bitno zakonom propisati.
Članom 23. daje se ovlašćenje službenicima MUP-a da proveravaju način čuvanja i nošenja vatrenog oružja, kao i psihofizičku sposobnost i osposobljenost detektiva za rukovanje oružjem, što je takođe izuzetno važno.
Čl. 30. i 32. bliže uređuju propisanu načelnu obavezu zaštite podataka do kojih se dođe u obavljanju ovih poslova.
Konačno, odredbom člana 40. propisan je rok za automatsko i poluautomatsko oružje i municiju koji se trenutno nalazi u posedu detektivske firme, odnosno privatnih detektiva.
Imajući u vidu opštu situaciju u društvu, mišljenja sam da je možda trebalo razmisliti o roku kraćem od propisanog, na primer, šest meseci, nego rok koji ste predvideli Predlogom zakona.
Što se Predloga zakona o privatnom obezbeđenju tiče, veliki broj rešenja u ovom zakonu prepliće se rešenjima u Zakonu o detektivskoj delatnosti, što je i razumljivo, imajući u vidu karakter i prirodu poslova koji se obavljaju u okviru ove delatnosti. Kao što sam rekao, na ovaj predlog zakona Nova Srbija je podnela 13 amandmana, tako da smo i ovde dali jedan dobar doprinos da zakon popravimo. Nadam se da ćete ih imati u vidu kada budete odlučivali o amandmanima.
Samo Ministarstvo unutrašnjih poslova u čijoj je isključivoj nadležnosti opšta bezbednost, a samim tim i oblast privatnog obezbeđenja, u obrazloženju uz Predlog zakona navodi sledeću notornu činjenicu: „U radu pripadnika svih mogućih firmi koje pružaju usluge privatnog obezbeđenja, prisutne su brojne i ozbiljne zloupotrebe ovlašćenja, a pri tome pripadnici MUP-a nemaju posebna ovlašćenja u odnosu na njih, sem onih opštih ovlašćenja koja se odnose na sve građane“. Nažalost, svedoci smo brojnih nemilih događaja čiji su glavni vinovnici pripadnici najrazličitijih firmi obezbeđenja, odnosno ljudi koji sami sebe tako nazivaju, a u suštini je veliko pitanje čime se oni zapravo bave. Velika većina građana između njih i ozbiljnih kriminalaca ne bez razloga stavlja znak jednakosti. Cifre koje se baziraju na grubim procenama o broju ljudi koji su angažovani u ovom sektoru, a posebno o količini oružja koje cirkuliše u sektoru privatnog obezbeđenja, alarmantne su.
Stoga je zaista neophodno ovu oblast urediti posebnim zakonom, kao što su to uradile već gotovo sve evropske zemlje, uključujući i naše najbliže okruženje.
Član 2. st. 2. i 3. propisuje da usluge privatnog obezbeđenja ne spadaju u policijske ili druge poslove bezbednosti koje vrše organi državne uprave, što je kao i kod Zakona o detektivskoj delatnosti, bitna distinkcija.
Bitna je i odredba člana 7. koja pripadnicima privatnog obezbeđenja zabranjuje bavljenje poslovima naplate potraživanja. Kao i kod detektivske delatnosti, i ovde se članom 12. propisuju minimalni neophodni uslovi za bavljenje ovim poslom.
Član 19. eksplicitno kaže da poslovi privatnog obezbeđenja lica, imovina i poslovanje vrše na način kojim se ne ometa rad državnih organa i ne narušava spokojstvo građana.
Izneo sam neke činjenice, neke bitne detalje kada su u pitanju ovi predlozi zakona. Još jednom ću apostrofirati to da smo podneli amandmane kao poslanička grupa NS. Kada budemo raspravljali u pojedinostima, više ćemo govoriti o detaljima ovih zakonskih predloga.
Sve u svemu, kao što sam rekao, želim da pohvalim inicijativu i Vladu koja je ove zakone stavila u proceduru. Smatram da će se posle donošenja ovih zakona građani Srbije bezbednije osećati jer su zakonski predlozi, odnosno predlozi koji su u ovim zakonima izuzetno dobri i smatram da će urediti pravni sistem i državu i ovaj jedan deo koji je bio neregulisan i na taj način ukolotečiti pravni sistem države. Dakle, za ove zakonske predloge NS će sigurno glasati kada bude Dan za glasanje. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, gospodine Babiću, poštovani građani Srbije, pred nama je jedan Predlog zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika, koji se odnosi na nešto zaista životno, sa čime se svakog dana u svakom gradu susrećemo, sa određenim problemima. Naravno, želim ispred poslaničke grupe Nova Srbija da podržim ovaj predlog zakona koji je poslanička grupa SNS podnela u zvaničnu proceduru u Skupštini Srbije. Smatram da je ovo jedan od predloga zakona o izmenama koji predstavljaju generalnu prevenciju za sve ono što se dešava.
Vrlo često smo imali priliku da gledamo u određenim prilozima emisija ili na vestima ili kada se neka kriminalna grupa uhvati i svi mi i oni koji se bavimo pravom ili nekim drugim poslovima u Srbiji, kažemo – da li je moguće da se ovako nešto dešava? Ali, to je nekako uvek proteklo kao nešto što je pomalo smešno. Postojala je uvek neverica da neko s takvim nečim može da se bavi.
Iz onoga što je predstavnik poslaničke grupe SNS izneo, videli smo da su mnogi problemi, ne samo u javnim preduzećima, velikim sistemima kao što su „Železnice Srbije“, „Elektromreža Srbije“, telekomunikacije, već i mnogi problemi u lokalnim samoupravama, koji su zbog ovakvih krivičnih dela koje su određeni počinioci vršili nanosili veliku štetu kako tim javnim preduzećima, tako i lokalnim samoupravama.
Ovo je jedan dobar primer, odnosno ovakav predlog, da se počiniocima takvih krivičnih dela stane na put, ali smatram da će i bez obzira na sve što se čini da se pooštri kaznena politika, bili bi presrećni da se iskoreni ovakav način krivičnih dela, ali kao i kod nekih drugih krivičnih dela i pooštravanjem sankcija koje su bile npr. kod prometa i stavljanja u upotrebu i trgovine narkoticima itd, godinama su vršena pooštravanja, ali se uvek ta dela čine.
Smatram da će ovo sigurno, s obzirom na iznose koji počinioci krivičnih dela za određene predmete koje su krali nisu toliko impozantni u odnosu na ono koje su štete pravljene tim javnim preduzećima, ali bez obzira na sve, kada neko godinama čini neka krivična dela, to će sigurno tim ljudima koji su na taj način dolazili do određenih sredstava predstavljati neki izvor prihoda. Smatram da će takvih krivičnih dela, bez obzira na sve, i dalje biti.
Stoga apelujem na određene organe, pre svega na MUP, zatim na komunalnu policiju, zatim i same predstavnike određenih javnih preduzeća, kao što je na primer vodovod, čistoća, PTT itd, koji gazduju određenim održavanjem šahti i ostalim stvarima, da na ovakvu pojavu brzo reaguju, jer, na kraju krajeva, država ima velike imovinske štete, ali građanima Srbije, odnosno ljudima kojima se dešavalo da se izuzetno povrede u situacijama kod otvorenih šahti gde su nestali poklopci itd, čak su na nekim mestima i takve povrede koje su dovele do velikih invaliditeta i slično, to je jedna najopasnija stvar.
Gospodine ministre, reći ću vam da trenutno u svoj advokatskoj kancelariji imam jedan slučaj iz jednog grada, neću da kažem gde, gde je određena osoba, konkretno profesor pored škole, upala u jednu šahtu, gde se povredila i želim da dam primer za sve one ljudi koji su imali takvu situaciju, da je ipak put do pravde solidno dug. Naime, u takvim situacijama od podnošenja tužbe do presude, nećete verovati, ali najčešće su te šahte, odnosno ti otvori gde se nalaze sistema u veoma lošem stanju, tako da ne može jasno da se utvrdi ko gazduje tim šahtama pa onda može, s obzirom na vreme i na poklopac, da se ne vidi više da li je to vodovod ili čistoća ili je to PTT. Kod PTT imamo onaj kockasti oblik, pa može da se utvrdi da li je elektro-mreža. Onda je potrebno do izveštačiti, pa onda treba neuropsihijatar da se izveštači, pa onda se konkretno u ovom primeru desilo da se ne zna baš ko gazduje s tim šahtama, odnosno osnivač je opština i javno preduzeće, pa ako solidarno utužite i jedne i druge, kao što je to slučaj, onda se desi da je pre 20 godina preneto ovlašćenje na neku firmu koja je to održavala, pa je onda postupak i vraćen zbog svega toga, pa onda ponovni postupak itd. Dakle, em što napravite tešku povredu, em što morate da utužite…
Najčešće javna preduzeća ne žele da se u tim situacijama ravnaju i ja ih razumem. Znate, nije neko kriv kada se desi da neko preko noći otme poklopac, ode i proda i sutradan se desi neki kritični događaj, odnosno neka nesreća, ali sigurno da postoje određeni propusti kada je to više od 20 dana. Reći ću vam da je u ovoj konkretnoj situaciji šahta bila otvorena i kod povrede, i posle podizanja tužbe i čak kada je veštak došao, a tu je prošlo nekih dva meseca.
Eto, dao sam jedan životni primer. Svim onim građanima Srbije kojima se desila ovakva nezgoda sigurno da oni u ovoj situaciji gde mi raspravljamo o jednoj izmeni predloga zakona, koji za mnoge ne predstavlja možda neko čudo, ali za oni ljudi koji su se susreli sa problemom, sigurno su zainteresovani i sigurno da žele da čuju šta će se u ovoj situaciji dogoditi.
Sigurno da je predlog posleničke grupe SNS jako dobar. Sigurno da će se postići generalna prevencija. Siguran sam da će kroz ovaj način, pre svega i oni počinioci krivičnih dela i oni drugi, koji u lancu žele da preprodaju nešto što nije sigurno u domenu normalnog poslovanja, pre svega mislim na one koji gazduju ovim otpadima, kako ih zovemo, sigurno da će se uzeti u pamet i da u nekoj sledećoj fazi neće želeti da se ovakav način trguje, odnosno da se na teret države dolazi do neke protiv pravne imovinske dobiti.
Meni je uvek bilo neverovatno kada sam o ovome razmišljao ili kada sam se u praksi sretao sa tim, kako je moguće na tim otpadima kada prodate gvozdenu ogradu ili kada prodate neki poklopac, ili neku haubu ili nešto, to može da bude uobičajena stvar, pa čak i ako neko počini krivično delo ili akumulator, pa ukrade, uvek onaj tamo može da smatra da je to nečija polovna stvar, ali ako neko donese poklopac od šahte kod nekoga ko sa tim trguje, onda je to nešto što nije u redu i smatram da je tu bilo dosta propusta. Znate, i kod inspekcijskih organa koji bi bilo kakvim upadom, odnosno regulatornom kontrolom mogli da postave jedno uobičajeno pitanje – a kako je moguće da se na ovaj način sa tim trguje, osim ako nije došlo do zamene tih stvari u odnosu od javnih preduzeća, pa je javno preduzeće to ponudilo takvim ljudima koji gazduju tim objektima.
Smatram da će se ovakvom prevencijom pre svega uzeti u pamet oni koji primaju polovne stvari na otpadima, ali siguran sam da će se dozvati pameti i onaj koji, kao što je gospodin Babić rekao, za tri, četiri hiljade dinara kod ovih javnih preduzeća, odnosno kod tih šahti koje se dešavaju itd, neće činiti i rizikovati ovakve stvari, ali, kao što sam rekao, sigurno je da će pojedinačnih slučajeva i dalje biti u praksi. Zato apelujem na sve one koji mogu, čak i na građane koji primete tako nešto, da u cilju bezbednosti građana ovakve stvari prijave. Naravno, pre svega apelujem i na komunalnu inspekciju i na zaposlene koji vode računa o takvim stvarima, da dnevnim kontrolama itd, obrate posebnu pažnju da li nešto u ovakvim sistemima hvali što može da ugrozi i javna preduzeća i, naravno, građane Srbije.
Na ovaj način sam želeo da sve ovo što je gospodin Babić rekao podržim. Nisam želeo da se ponavljam, nego sam praktično hteo kroz životne situacije da objasnim u čemu je u stvari ovde problem, mada je veoma jasno šta naš predlog predstavlja, koji je u skupštinskoj proceduri. Kao što sam rekao, naizgled deluje da je to jedna beningna stvar, ali je ona veoma krucijalna i izuzetno bitna za građane Srbije.
Drago mi je da sve poslaničke grupe, koliko sam do sada čuo, koje su izlagale pre mene, žele da podrže jedan ovakav predlog izmena Krivičnog zakonika.
Želim da se zahvalim SNS koja je ovakav predlog uputila u skupštinsku proceduru. Poslanička grupa NS će u Danu za glasanje podržati ovaj predlog zakona.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, gospodine ministre, na početku svog izlaganja ispred poslaničke grupe NS, kao ovlašćeni predstavnik, želim da pohvalim nadležno ministarstvo koje je predloženim zakonima izuzetno napravilo dobre predloge. Predloženi zakoni su dobri i napravljene su određene korekcije na zakonski predlog koji je pred nama, koji je bio u aprilu mesecu. Na taj način je Vlada pokazala da ima sluha za predloge koji dolaze iz skupštinskih klupa, što u vidu podnetih amandmana koje smo tada dali, praktično u većini slučajeva gotovo za sve ste izašli u susret i smatram da ćemo ovim predlogom zakona o sedištima i područjima sudova i javnih tužilaštava imati jedan kvalitetan zakon i da će mnoge nedoumice koje su bile u prethodnom periodu, kako kod građana Srbije, tako i kod lokalnih samouprava, a i svih nas, imaćemo jedna dobra rešenja, a u suštini sama činjenica da ste određeni broj sudskih jedinica podigli sa 34 na 66 sigurno da će doprineti da se osnovno Ustavom proklamovano pravo svakog građanina na pravično suđenje na jednaku zaštitu prava, na pravna sredstva, na pravično suđenje u razumnom roku, kao podsticaj ravnomernijeg opterećenja sudova i postupajućih sudija. Sva predložena rešenja su jako kvalitetna.
Mislim da ono što ste ovim predlogom zakona u odnosu na april mesec, gde sudske jedinice dobijaju sledeća mesta kao što su Topola, Aleksandrovac, Bela Crkva, Vrnjačka Banja, Bojnik, Sopot, Žagubica, Inđija, Bosilelgrad, Vladičin Han i Bajna Bašta, da će se pre svega nosioci pravosudnih funkcija kao i građani Srbije koji su najbitniji u celoj ovoj priči, koji ostvaruju svoja prava biti u suštinskoj prednosti u odnosu na zakon koji je bio u aprilu mesecu.
U istom kontekstu posebno želim da naglasim i da apostrofiram da je područje opštine Vrnjačka Banja vraćeno pod nadležnosti Osnovnog suda u Kraljevu i da je sama Vrnjačka Banja dobila sudsku jedinicu, što smo amandmanom kada smo imali prethodni zakonski predlog tražili. Takođe su uvaženi naši razlozi, koje smo naveli u drugom amandmanu, pa je tako uspostavljena nadležnost Višeg suda u Čačku, područje Osnovnog suda u Ivanjici.
Nova Srbija je podnela jedan amandman na ovaj zakonski predlog i posebno ću prokomentarisati područje Nove Varoši, da dobije sudsku jedinicu, Osnovnog suda u Prijepolju, zatim da Guča dobije sudsku jedinicu Osnovnog suda u Ivanjici, da Ljug dobije sudsku jedinicu Osnovnog suda i Mionici, kao i da opština Bogatić kao pogranično područje dobije Osnovni sud i javno tužilaštvo radi podizanja opšteg nivoa pravne sigurnosti obzirom da su na njenom području više zastupljena specifična krivična dela karakteristična upravo za pogranične oblasti.
Smatramo da je posmatrano iz ugla običnog građanina izuzetno dobro što je prelaznim odredbama u članu 13. propisano da u onim mestima gde se gase sudske jedinice nastavljaju sa radom prijemne kancelarije u kojima će građani moći da predaju pismena i overavaju isprave, odnosno potpis. Ove kancelarije će raditi sve dok javni beležnici ne počnu sa radom. Na ovaj načini u ovim mestima moći će da se obavlja najelemnatarnija pravna radnja pa samim tim neće biti potrebe da dobar deo stanovništva ovih mesta morati tim povodom da putuje u druga mesta. Zakon u prelaznim odredbama precizno navodi šta sve Visoki savet sudstva i resorno ministarstvo kao nadležne institucije treba da urade do početka primene ovog zakona tj. do 1. januara 2014. godine.
Član 12. Predloga zakona propisuje da će osnivanje sudova i javnih tužilaštava za područje KiM biti uređeno posebnim zakonom, a članom 17. se predviđa da će ovaj zakon biti donet najkasnije do 31.12.2013. godine, čime se postiže hronoška konzistentnost kada je ovaj zakon kao celina, kao i materija koju on reguliše u pitanju.
Želeo bih na kraju ovog dela prvog zakonskog predloga da kažem i to da smo podneli jedan amandman za Topolu, iako je u Topoli sada omogućeno da postoji sudska jedinica u okviru suda u Aranđelovcu. Želeo bih da kažem da smo podneli jedan amandman pa ćemo o tom amandmanu koji bi bio još jedno kompromisnije rešenje posebno razgovarati i obrazložićemo ga kada se bude odlučivalo u pojedinostima tj. kada budemo raspravljali o amandmanskim predlozima.
Na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova želim da istaknem nekoliko činjenica. Naime, sudstvo je jedan od tri međusobno nezavisna elementa u sistemu podele vlasti. Stoga se izmenom člana 6. dodatno potencira autoritet i nepristrasnost suda kao institucije, što treba da u praksi dodatno ojača nezavisnost sudstva, posebno od izvršne vlasti, ali i od bilo kakvog i bilo čijeg pokušaja da se utiče na tok i ishod sudskog postupka.
Dodaju se i članovi od 8a do 8v, kojima se drugačijim načinom obezbeđuje zaštita prava na suđenje u razumnom roku. Naime, trenutno jedino pravno sredstvo koje stranka u postupku ima, koja smatra da joj je ovo pravo povređeno, je podnošenje ustavne žalbe Ustavnom sudu. Novim rešenjem stranci se daje mogućnost da se obrati neposredno višem sudu i da, pored ubrzanja postupka i njegovog okončanja, u razumnom roku dobije i nadoknadu zbog povrede ovog prava.
Važno je napomenuti da je ceo postupak odlučivanja po ovom zahtevu hitan. Za očekivati je da će na ovaj način, pojačanom sudskom zaštitom ovog prava unutar samog sudskog sistema, biti značajno smanjen broj žalbi, kako Ustavnom sudu, tako i Evropskom sudu za ljudska prava. Radi ujednačavanja sudske prakse u Republici Srbiji jako je važna odredba člana 8. Predloga zakona kojom se predviđa da apelacioni sudovi održavaju zajedničke sednice i obaveštavaju Vrhovni kasacioni sud o potrebi utvrđivanja ili izmene pravnog shvatanja, odnosno raspravljanja spornih pitanja od značaja za funkcionisanje sudova u Republici Srbiji, kao i ujednačavanje sudske prakse. Na ovaj način postići će se jednako postupanje sudova u istim pravnim stvarima, što će obezbediti jednakost građana pred zakonom.
U vezi sa tim i odredbama u članu 13, kojima se briše nadležnost Vrhovnog kasacionog suda, je da utvrđuje načelne pravne stavove radi jedinstvene sudske primene prava, kao i obaveza ovog suda da obezbedi jednakost stranaka u sudskim postupcima.
Članom 19. Predloga zakona daje se mogućnost višim, kao i drugim sudovima koje odredi Visoki savet sudstva, da obrazuje posebne službe za pomoć i podršku svedocima i oštećenima, što je svakako dobro rešenje za građane Srbije.
Članom 21. dodatno je precizirana inače već postojeća procedura podnošenja pritužbi, tako što se propisuje postupanje sa nejasnim, nerazumljivim, odnosno pritužbama uvredljivog sadržaja.
Član 24. propisuje da se postupak prijema sudskih pomoćnika bliže uređuje aktom nadležnog ministra, a u cilju jednoobraznosti njihovog prijema u svim sudovima u Republici Srbiji.
Jako je važna i odredba u članu 32, kojom se predviđa prelaz jednog bitnog dela nadležnosti resornog Ministarstva pravde i državne uprave na Visoki savet sudstva i to počev od 1. juna 2016. godine. U pitanju je nadležnost za utvrđivanje merila za određivanje broja sudskog osoblja za obavljanje poslova pravosudne uprave za primenu sudskog poslovnika, kao i izvršenje nadzora nad trošenjem budžetskih sredstava opredeljenih za rad sudova. Na ovaj način će se svakako dodatno ojačati nezavisnost sudske vlasti u Republici Srbiji, što je inače najveći zadatak Visokog saveta sudstva.
Kada govorimo o uređenju sudova, mislim da su svi predlozi ovog zakona i rešenja iz zakona jako dobri, ali mora se povesti računa o tome da je pre one prve reforme pravosuđa, konkretno u Kraljevu, suđenje u parnicama bilo mesec za mesec, eventualno dva meseca, a da sada imamo jedan veliki problem, da se sada suđenja zakazuju za pet, šest, sedam, osam meseci.
Kakvo je to suđenje u razumnom roku koje mi predlažemo, kada se to ne primenjuje u praksi? Siguran sam da ćete vi, sa vašim saradnicima, dojučerašnjim našim kolegama ovde koje izuzetno puno cenim, kao i vas, naći mogućnost da sve što je na papiru u predlozima zakona, to je dobro. Ali, ako sutra na terenu imamo drugu situaciju, onda ništa nismo uradili. Jako je dug put da građani Srbije, kada krenu u neku parnicu, da ostvare svoja prava a da ne širim priču koju sam više puta sa ove govornice rekao, da ne pričam o izvršenju, gde je posebna priča. Hajde bar da ovaj deo, koji dođe do pravosnažne presude, bude brži, jer zaista mislim da građani pokazuju jedno nestrpljenje kada je to u pitanju, a najmanje je vaša krivica. Krivica je onih koji su nekim lošim potezima, pre svega smanjenjem broja sudija koji su u međuvremenu vraćeni i jednih opštih predloga i trenutnih rešenja, dosta pomutili situaciju, kada su u pitanju sudovi.
Tu bih naglasio još jednu stvar. Morate nešto učiniti da, u trenutku ove ekonomske krize koju imamo, nađete mogućnost da se na bilo koji način smanje troškovi sudija koji putuju iz grada u grad. To je izuzetno puno. Smatram da, konkretno za područje Apelacionog suda u Kragujevcu, da ljudi koji putuju pa provedu u putu tri, četiri sata dnevno, niti mogu kvalitetno da rade svoj posao, niti je to dobro za njih, kao ni za stranke, kao ni za državu. Tu nešto mora da se desi jer smatram da, osim određenih realnih rizika u svemu tome, postoji i nešto što opterećuje i često su situacije, naročito u zimskom periodu, nemogućnosti takvih dolazaka itd. Smatram da ti nosioci pravosudnih funkcija imaju izuzetno važnu ulogu u pravosudnom sistemu. Ja sam u jednom trenutku rekao, kada smo donosili te predloge, da je to jedan „putujući cirkus“. Ako imate u jednom gradu tužioca koji putuje iz drugog grada ili sudiju, pa ovaj ide na 50 kilometara, a ovaj iz njegovog grada, mislim da je to necelishodno. To se tada, u tom periodu govorilo, da se spreči određena korupcija u nekom mestu.
Verujte mi, ministre, izreći ću to još ovog puta, da bih podsetio, pošto sam i u prošlom mandatu to rekao, mnogo je bolje kada je nosilac pravosudne funkcije iz svog grada. Svaki građanin Srbije, odnosno tog grada, zna ko je taj čovek i ako je bilo šta vezano za korupciju mnogo će lakše, ko je sklon tome, ja ne kažem bilo šta, mnogo je lakše da se nešto tako uradi u drugom gradu, nego u svom gradu gde živite. Znači, da pođemo od pretpostavke da se to nikada neće dogoditi, ali to je bio argument zbog čega je u tom periodu napravljeno sve to, pa su ogromni troškovi, pa država nema novca, pa se dešava da ne mogu da budu plaćeni ni veštaci, ni porotnici, advokati itd. Mislim da su izuzetno veliki troškovi u tom pravcu i smatram da tu morate da nađete kvalitetna rešenja.
Inače, rešenja iz svih predloženih zakona su jako dobra. Poslanička grupa Nove Srbije će sigurno podržati ove zakonske predloge, ali samo još malo da, sve ovo što stavimo ovde u Skupštini i u Vladi, da bude malo još primenljivije sa dodatnim zalaganjem i u praksi.
Na kraju, osvrnuću se samo još na ova dva zakonska predloga. Jako su dobra sva rešenja. Detaljnije ćemo o njima reći kada budemo govorili u amandmanskom delu, kada budemo govorili u pojedinostima. Dosta toga je rečeno kada je u pitanju Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudijama i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom tužilaštvu. Naravno, postoje tu i određene objektivne stvari. Znamo da sudska istraga ide u nadležnost tužilaštva. I jedan i drugi zakonski predlog su jako dobri.
Na kraju ću još jedanput da ponovim da ćemo u Danu za glasanje podržati zakonske predloge, kao Nova Srbija. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, poštovani građani Srbije, dakle, pred nama je jedan izuzetno važan zakon i moram da ocenim da je kompletna diskusija u celom parlamentu izuzetno korektna, bez obzira na određene različitosti, što je i logično kada je jedan ovakav Predlog zakona u pitanju.
Moram da naglasim pre svega da ovaj član 5. koji je izuzetno sporan, i kompletan, zakon ne bi bio danas pred ovim parlamentom da Ustavni sud više puta pokušao da se ovakav veliki problem u Srbiji reši, nije praktično ovakav jedan predlog zakona i ranije predloge zakona stavio van snage.
Ima izuzetno puno amandmana. Mi smo pre nekoliko dana na odboru imali jednu vrlo konstruktivnu atmosferu. Dakle, ministar je dosta amandmana prihvatio. Danas iz različitih diskusija, čak i određenih amandmana koji su veoma logični, moram da kažem da je izuzetno logično da to što kolege iz SPS predlažu. Postoji samo jedna određena zamka za sve nas ovde, da li će Ustavni sud to oceniti da li je to ustavno, i možemo doći u situaciju da jedan izuzetno veliki napor i ovog ministarstva i svih ljudi koji rade na zakonu, da možda dođemo u situaciju da glasamo, a da posle nekoliko godina, ili na određeno vreme, zavisi kada će Ustavni sud oceniti da li je ovaj zakon u skladu sa Ustavom, opet neki budući saziv parlamenta, ili neki drugi ministar ući u isti problem.
Ovo je jedan životan zakon, životni. Ovo je jedan zakon koji mnogo znači građanima Srbije, pre svega i u pravnom prometu i u sigurnosti. Meni se čini da sve ono, pogledao sam koje je primedbe Ustavni sud ranije imao, da je ovo ministarstvo i predlagači ovog zakona su imali u vidu, i dosta toga praktično postupili po primedbama. Mislim da je zakon dobar. Neke kolege kažu da sadržinski nije u redu, apsolutno nije tako.
Da li su sva rešenja idealna, vreme će pokazati, ali sigurno i ona opaska ministra koji je rekao u jednom trenutku da još nekoliko dana da se vidi, siguran sam da se odnosilo, gospodine ministre na to, da pravnici koji rade na ovom zakonu još jednom vide da li mogu nešto da podrže, da li je u skladu sa Ustavom, tu je ona glavna kočnica svega toga.
Prema tome, moram da izrazim jednu opštu saglasnost sa određenim kolegama koji su dali određene primedbe. Izuzetna atmosfera koja je bila na odboru, ona je i danas ovde u parlamentu, i mislim da će se sa ovakvim radom i sa ovakvim načinom, i sa uopšte ovakvom diskusijom naći jedno dobro rešenje, a ponavljam, da nađemo rešenje koje će sigurno biti, odnosno ne sigurno, nikada nije sigurno, ali da isključimo mogućnost da eventualno Ustavni sud, kroz određeni amandman nešto što eventualno prihvatimo, što bi moglo ovakav predlog zakona da obori. Zahvaljujem se.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, poštovani ministre, pred nama je  danas rasprava u načelu o Zakonu o prekršajima, i odmah na početku ovog izlaganja želim da istaknem da će poslanička grupa NS podržati ovaj zakonski predlog.
Moram da napomenem i to, da je ovaj zakonski predlog dobio potpunu podršku kada smo imali Odbor za pravosuđe, da je ocenjen kao izuzetno dobar zakon, i mislim da će, čak i bilo bi veoma korektno, da ono što je bilo na glasanju na tom odboru, bude preneto i u ovom parlamentu, kada su sve poslaničke grupe u pitanju.
Bez obzira na delimično sprovedenu reformu prekršajnih postupaka u Republici Srbiji, i dalje je u velikoj meri neefikasan, tako da direktnu posledicu imamo činjenicu da nekoliko desetina hiljada predmeta godišnje zastareva, i to pretežno zbog opstrukcije stranaka, koja odredbama važećeg zakona o prekršajima široko omogućena. Po podacima koje su i neke kolege istakle, od ukupno od više 1100 predmeta godišnje, reši se nešto malo iznad pola, i preko 400 predmeta ostane nerešeno i najčešće dođe do zastarelosti, tako da je izmena ovog zakona, odnosno novi zakon o prekršajima bio nužan.
U praksi prekršajnih sudova, dakle, najveći osim zastarelosti, najveći problem predstavlja kako na efikasan način obezbediti prisustvo okrivljenog i drugih učesnika u postupku. S tim u vezi jeste i loša procesna disciplina stranaka. Potom neaktivnost ovlašćenih podnosilaca prekršajnih prijava, kao i njihova nezainteresovanost za uspešan ishod postupka.
Ukratko, jasno je da je neophodno izmeniti mnogo normi kako bi se prekršajni postupak precizirao, pojednostavio i učinio jednostavnijim, efikasnijim, ekonomičnim, i što je najvažnije pravednijim, posmatrano iz ugla običnog građanina.
Zbog napred navedenih razloga, odredbe člana 89. podvlače nepristrasnost suda u sporu u kome postoji dve strane. Napušta se princip po kome sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenično stanje, kako bi doneo zakonitu presudu. Ovo istovremeno predstavlja najveću novost kada su u pitanju osnovna načela prekršajnog postupka. Umesto dosadašnjeg načela utvrđivanja istine, uvodi se i načelo dokazivanja.
Procesni teret treba da bude na jednoj i na drugoj strani u postupku. Sada u praksi često imamo situaciju da su obe stranke nezainteresovane za tok i ishod postupka. Podnosilac zahteva misli da je njegova obaveza završena sa samom činjenicom pokretanja prekršajnog postupka, pa je sud primoran da izvede dokaz saslušanjem svedoka, koji se na sojoj strani opet ne odazivaju pozivima, što za posledicu ima zastarevanje postupka, kao što sam već istakao.
U članu 18. Predloga zakona na precizniji način je definisana krivica kao osnov subjektivne odgovornosti fizičkog lica za prekršaj.
Predložena definicija je usklađena sa definicijom krivice u Krivičnom zakoniku.
Dobro je i rešenje u članu 28. zakona, kojim se predviđa mogućnost kažnjavanja pravnog sledbenika pravnog lica, kako bi se sprečilo izbegavanje odgovornosti za prekršaj namernim gašenjem pravnog lica.
Članom 38. Predloga zakona, drugačije definisana sankcija rad u javnom interesu i inkorpirano je rešenje koje ne poznaje ograničenje, da se rad u javnom interesu mora izvršavati najviše dva časa dnevno, što je inače u postojećem zakoniku glavna prepreka za primenu ove kaznene mere.
Članom 58. Predloga zakona, uvodi se bitno poboljšanje kada je u pitanju zaštitna mera zabrane upravljanja motornim vozilom. Najbitni momenat predstavlja činjenica da se ova zaštitna mera ne odnosi na sva motorna vozila, kao što je to slučaj sa aktuelnim zakonikom, nego samo motorno vozilo one vrste ili kategorije kojim je okrivljeni izvršio prekršaj.
Sadašnje zakonsko rešenje izaziva probleme u svakodnevnoj praksi, jer se dešava da okrivljeni učini prekršaj vozeći motor, a izriče mu se zaštitna mera za sve kategorije i vrste motornih vozila. Na ovaj način se okrivljenom ograničava ustavno pravo na rad, jer npr. bude vozač profesionalac koji upravlja teretnim vozilom ili autobusima. Uostalom, ovakvo načelno rešenje je u istinu našem okruženju.
Članom 72. Predloga zakona proširena je odgovornost za ponašanje maloletnika, odnosno deteta na druga lica koji vrši nadzor nad detetom.
Član 84. Predloga zakona propisuje da se prekršajni postupak ne može pokrenuti ako proteknu dve godine od dana kada je prekršaj učinjen, dok vođenje prekršajnog postupka, u svakom slučaju zastareva kada proteknu četiri godine od dana kada je prekršaj učinjen.
Relativni rokovi zastarelosti za pojedine prekršaje su produženi, imajući u vidu da su sudijama za prekršaje prenete na postupanje po pravilu komplikovani poreski, devizni, carinski, kao i drugi specifični prekršaji.
Članom 126. predviđa mogućnost izricanja zabrane pristupa okrivljenog, oštećenom, što je nažalost, danas u velikoj meri aktuelizovano zbog agresivnog ponašanja okrivljenog, posebno kada je u pitanju nasilje u porodici.
Više puta sam pomenuo da je veliki problem zastarelosti za vođenje prekršajnog postupka, naročito je to evidentno u velikim gradovima, zbog mogućnosti dostave, kao što su Niš, Novi Sad i Beograd, a ovo za direktnu posledicu ima nepravilno dugo trajanje postupka, odnosno zastarevanje prekršajnog gonjenja, stoga je predloženim zakonskim odredbama posvećena dužana pažnja sa idejom da se preciznim definisanjem na minimum svede izbegavanje prijema u cilju odugovlačenja postupka i izbegavanje prekršajne odgovornosti.
U ovom kontekstu, interesantan je član 157. koji propisuje, kada se vrši lična dostava, predviđa se mogućnost izuzetka od opšteg pravila o ličnom dostavljanju poziva okrivljenom, odnosno svedoku.
Na osnovu novog principa prekršajnog postupka iz člana 89. da je stranka dužna da pribavi dokaze, čije je izvođenje predložila i inkorporirana je odredba da se svedoku poziv dostavlja preko stranke koja je predložila njegovo svedočenje, ali samo ako to nije moguće, neposredno pozivanje svedoka obavlja sud.
Novine su i kod prekršajnog naloga, tu se ovim instrumentom, kako u okruženju, tako i u većim evropskim državama, pojednostavljuje se procedura kod blažih prekršaja uz istovremeno značajno smanjenje troškova državnih organa.
Članom 216. uvedena je novina da sud može da odustane od saslušanja službenog lica, ovlašćenog organa, podnosioca zahteva za pokretanje prekršajnog postupka, ukoliko se ovo lice ne odazove pozivu za saslušanje, što je takođe u skladu sa novim načelom , te je teret dokazivanja na podnosiocu zahteva.
Na ovaj način efikasnije će se voditi prekršajni postupak, a deo odgovornosti za zastarevanje prekršajnog postupka snosiće i podnosioci zahteva. Pored problema sa dostavljanjem, naplata novčanih kazni, predstavlja najveći problem prekršajnog postupka.
Dosadašnja praksa pokazuje da se naplata novčanih kazni od fizičkih lica i preduzetnika, isključivo vrši pod pretenjom izvršenja kazne zatvora. Ovo često dovodi do nastupanja zastarevanja, izvršavanja kazne, ako se ona naplati, dosuđeni troškovi postupka najčešće ostaju nenaplaćeni, obzirom da se oni ne mogu zameniti kaznom zatvora i padaju na teret suda.
Inače, treba napomenuti da je postupak prinudne naplate po odredbama važećeg Zakonika, kada su u pitanju pravna lica ili fizička lica, kod kojih zamena u zatvorsku kaznu nije moguća, preneti na druge organe, odnosno redovne sudove, a u skladu sa odredbama Zakona o izvršenju i obezbeđenju.
Sve navedeno stavlja stranke u postupku u nejednak položaj u zavisnosti od toga da li su u pitanju fizička ili pravna lica, što je protivno načelu iz člana 36. Ustava, koji garantuje pravo na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo, kao i uopšte načelima postupka koje garantuje jednakost stranaka u postupku.
Stoga se novim rešenjem predviđa da prekršajni sud samostalno sprovodi postupak prinudne naplate, čime će se doprineti većoj efikasnosti u naplati novčanih kazni. U tom smislu, odredba člana 314, kao i osnovno pravilo precizira da prinudnu naplatu novčane kazne i drugih dosuđenih novčanih iznosa izvršava prekršajni sud koji ih je izrekao.
Odredbe ovog zakona propisuju formiranje dva centralizovana registra kao i elektronskih baza podataka, jednog o samom okrivljenom, a drugog o izrečenim prekršajnim sankcijama. U ovom kontekstu smatram da je izuzetno važna odredba člana 336. koja kaže da se kažnjenom licu, dok u potpunosti ne izmiri dugovani iznos, neće dozvoliti izdavanje dozvola ili uverenje za čije je izdavanje nadležni organ uprave, osim onih koje se odnose na lični status.
Na kraju, umesto zaključka, smatram da je predloženi tekst Zakona o prekršajima u celini i suštinski i zanatsko-pravnički jako dobro odrađen, da je predlagač prethodno precizno detektovao sve probleme koji trenutno postoje u praksi, a posledica su zakonskih rešenja u aktuelnom Zakonu o prekršajima, da su potom novim rešenjima izuzetno detaljno i precizno definisane procedure i postupci koji treba da doprinesu povećanju opšte efikasnosti prekršajnog postupka u Republici Srbiji, pa će Nova Srbija u danu za glasanje podržati usvajanje predloženog zakona.
Dakle, još jedanput napominjem Zakon je jako dobar. Izbegava se ono što je godinama bio problem zastarevanja prekršajnog postupka, uveden je i institut, praktično da obe strane moraju da prilože određene dokaze, sa tim se građani koji su prekršajno odgovorni stavljaju u jednak položaj dokazivanja. Do sada to nije bilo tako, nego se izuzetno verovalo samo jednoj strani u postupku i iz svih ovih razloga, kao što sam i rekao, meni se čini da postoji opšte mišljenje i opozicionih, naravno i vladajuće koalicije da je zakon dobar i još jedanput da kažem da će Nova Srbija u danu za glasanje podržati ovaj zakonski predlog. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovane kolege, gospodine ministre, uvažavajući sve diskusije i konstruktivnu diskusiju koja se u nekim stvarima razlikuje ipak želim da ukažem na neke stvari koje i gospodin ministar, a i određene kolege javno mnjenje treba da znaju. Ne može se bilo koja profesija meriti po deset ili dvadeset nekakvih uspešnih. Oni i predviđeni sadašnjim zakonom vidite kako možemo da dođemo do njihovih podataka, da oni izuzetno dobro sarađuju i to znači da su obaveznici vođenja knjiga i zato i može da im se uđe u trag. Ima puno mladih pravnika. Govoriću za advokaturu jer pripadam advokatskoj organizaciji i član sam Komore.
Postoji mnogo mladi ljudi koji kad završe pravni fakultet, kada polože pravosudni ispit, negde to odrade i onda se upuste u vode advokature, odnosno ne mogu svi da budu izabrani u tužilaštva i u pravosuđe i na kraju moraju da otvore jer nemaju od čega da žive. Verujte, govorim za Kraljevo, sigurno da znam masu mladih ljudi koji jedva krpe kraj sa krajem. U ovom trenutku govorim u njihovo ime, a ne u ime onih pet, šest ili sedam advokata u svakom gradu koji su bolje stojeći.
Ovde, gospodine ministre, ima određenih problema i ja bih želeo da ukažem na njih. Kako će advokat da zavede u knjigu odbranu po službenoj dužnosti, kada se ta službena dužnost njemu isplati posle tri ili četiri godine? Kada će da bude prihod tog advokata i na osnovu čega će on da plati porez? Želim da građani Srbije znaju i to i želim ipak da zaštitim našu profesiju u tome da se i sada po odbrani po službenoj dužnosti ne primenjuje puna tarifa, već se ta tarifa polovi, a bilo je godina kada su advokati prihvatali čak i samo 10% da bude od odbrane po službenoj dužnosti.
Dakle, želim da ukažem na to da tu postoji niz tehničkih problema. Želim da ukažem i na to da advokatura nije bilo koja profesija o kojima govorimo, jer jedna radnja, jedan kiosk neće u po noći i u po dana da se otvori ako nekom nešto zatreba, ali će vrlo često advokat da bude pozvan od Ministarstva unutrašnjih poslova i u dva i u tri noću da ode da prisustvuje nekoj odbrani, jer proces ne može da se odvija bez njegovog prisustva ili kod nekog istražnog organa. Za tu svoju uslugu vrlo često neće biti adekvatno nagrađen. Prvo će tarifa biti podeljena na pola, a onda će se isplatiti za tri ili četiri godine.
Prema tome, želim da ukažem na to da tu postoji niz tehničkih razloga koji onemogućavaju jednog advokata da svoj realan prihod koji je ostvario ne može, jer to nije klasičan pazar, ako vam se nešto isplati za tri ili četiri godine, a možda i nikada. Postoji tu i problem otkaza kod punomoćja. Mi koji se bavimo advokaturom znamo da ste dužni u roku od mesec dana da unapred otkažete punomoćje, pa ako se na bilo koji način ne desi da je to punomoćje otkazano, ipak morate da se pojavite, a vrlo često stranke u takvim situacijama i ne plate advokatima, a oni se pojave na sudu. Šta ćemo da uradimo u toj situaciji? Hoćemo li to da priložimo i da zavedemo u knjige, neki prihod koji nismo imali, pa onda da prikažemo nešto što uopšte nije ostvareno i da se na taj način plati porez?
Dakle, kod ovih stvari sigurno da ima argumenata koji govore i u prilog ovome. Upravo sam i želeo da podržim amandman gospodina Babića, koji se uglavnom oslanja i koji je govorio o građanima Srbije koji će plaćati veće usluge. Građani Srbije, a to sam više puta i u prošlom mandatu u ovom parlamentu pričao, su jako opterećeni kad žele da ostvare neku svoju pravdu, jer su ogromne sudske takse, ogromne su naknade za veštačenja, a tek na kraju možemo da pričamo o nekim taksama za advokaturu. Prema tome, sa svim ovim povećanjima, o kojima je i gospodin Babić pričao, kroz sudske takse, kroz veštačenja i kroz mnoge druge stvari, oštećeni su pre svega građani Srbije i o tome mora da se povede računa.
U to ime sam želeo par detalja da kažem. Bilo je ovde reči da se i kod lekara i kod advokata ide sada samo kada muka natera. Nisu advokati samo krivičari, advokati se bave i parnicama, upravnim postupkom, pravnim savetima i vrlo često ugovornim kupoprodajnim odnosom ili nekim drugim stvarima. Dakle, ne možemo pričati da se stranka pojavi kod advokata samo kad ga muka natera, jer ima tu i pozitivnih stvari - kada neko vrši kupoprodajni ugovor ili tako nešto, a to je nešto lepo što se nekom čoveku dešava. Znači, ne treba takva percepcija da se pravi - da se kod advokata samo pojavljuju kada se krši zakon. Bojim se da se nekim diskusijama ovde ipak želi od jedne profesije, koja je sastavni deo pravosudnog sistema, napravi to da advokati nešto žele da zloupotrebe. Verujte, veoma malo poznajem ili uopšte ne poznajem takve ljude koji tako nešto žele da urade.
Dakle, još jedanput, oni koji jako dobro zarađuju, postoji limit za njih, oni vode knjige, ali ne treba ljude koji su objektivno u nekim situacijama, naročito mislim na mlade ljude koji kreću u advokaturu, da ih opteretimo sa ovakvim nekim stvarima, koje sigurno da će da ih sputavaju u razvoju svog posla. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, gospodine ministre, poštovani građani Srbije, u današnjoj raspravi koja će biti u pojedinostima trudićemo se da praktično neke stvari koje smo imali u raspravi i u načelu i koje su bile nejasne potpuno precizirano. Naravno, to je juče bilo na Odboru za prostorno planiranje, saobraćajnu infrastrukturu i telekomunikacije. Iskoristiću priliku kao ovlašćeni izvestilac tog odbora i ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe Nova Srbija, da pre nego što se upustimo u svaki član u pojedinostima, da o nekoliko stvari obavestim i parlament i građani Srbije.
Naime, Vlada je na ovaj zakonski predlog usvojila ukupno 17 amandmana od podnetih 97. Međutim, stvarni broj amandmana koji su u stvari prihvaćeni je suštinski daleko veći, s obzirom da je Vlada usvojila amandmane koji su pravno-tehnički najprecizniji i jezički usklađeni sa terminologijom korišćenom u predlogu zakona, a sa ciljem da zakon bude jasan, konzistentan i usklađen u svakom smislu.
U kratkim crtama ću navesti šta su bile najveće zamerke. Najveće zamerke ovom zakonu su upućene, pre svega, zbog nepreciznog određivanja vrsti i namene objekata na koje se primenjuju, imajući u vidu da je cilj ovog zakona upis prava svojine u korist vlasnika bespravno sagrađenih objekata koji su za sopstvene potrebe gradili, odnosno kupovali nepokretnosti. Preciziranjem objekata po vrsti, nameni i površini, kako je i prihvaćen amandman u članu 1, otklonjena je mogućnost da predmet ovog zakona budu objekti građeni za tržište, odnosno objekti koji su svojim vlasnicima doneli ili će doneti profit.
Sledeća velika zamerka zakonskom predlogu se odnosila na automatsko sticanje prava svojine kako na objektu, tako i na zemljištu na kome vlasnik tog objekta inače nije vlasnik, zakupac ili nosilac prava korišćenja. Amandmanskom intervencijom je sticanje prava svojine na zemljištu odloženo do konačne isplate tržišne cene vlasniku zemljišta, a najkasnije za dve godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, imajući pri tome u vidu da se može steći samo svojina na zemljištu ispod objekta i zemljištu neophodnom za redovno korišćenje, minimalna površina za urbanističku zonu u kojoj je objekat sagrađen, korišćenje zemljišta, a što se utvrđuje kroz izradu projekata parcelacije u skladu sa zakonom i o trošku vlasnika objekta.
Predlagači amandmana su izmenom spornog člana predložili rešenje koje je veoma slično institutu građenja na tuđem zemljištu, gde takođe postoji obaveznost vlasnika zemljišta da po tržišnoj ceni vlasniku objekta proda zemljište na kome je taj objekat sagrađen, ukoliko se utvrdi da je vrednost objekta veća od vrednosti zemljišta.
Odlukom Ustavnog suda Republike Srbije je ocenjeno da je odredba Zakona o planiranju i izgradnji, koja se odnosi na neobaveznost pribavljanja saglasnosti suvlasnika, odnosno sukorisnika na zemlji, ako se u vreme izgradnje objekta nije protivio toj gradnji, nije u saglasnosti sa Ustavom i drugim zakonima. Imajući u vidu pravno dejstvo odluka Ustavnog suda, odnosno obaveznosti svih državnih i drugih organa da poštuju sve odluke, od strane Vlade je prihvaćen amandman koji uvažava pravno shvatanje sadržanoj u odluci Ustavnog suda, tako da se ne derogiraju odredbe Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa i Zakona o prometu nepokretnosti.
Sledeće važno poboljšanje teksta predloga zakona jeste uvažavanje prava jedinica lokalne samouprave da reguliše odnose vezane za određivanje naknade za uređivanje građevinskog zemljišta, ali samo kada vlasnik nepokretnosti na koje je upisano pravo svojine, u skladu sa ovim zakonom, odluči da tu nepokretnost otuđi.
Amandman kojim se uspostavlja obaveza dostavljanja potvrda jedinice lokalne samouprave prilikom sudske overe ugovora o prometu nepokretnost je rešenje koje je pravno prihvatljivo i poznato u dosadašnjoj praksi, te smatramo da neće izazvati nikakve probleme u primeni, a u skladu je sa ciljem zakona da se socijalno ugroženoj kategoriji omogući da bez velikih troškova upišu prava svojine na objektima koje su gradili za svoje potrebe.
Na kraju, ali ne manje značajno, predviđeno je ovlašćenje da donošenje podzakonskog akta kojim će se precizno urediti postupanje svih organa u ovom postupku, kao i sadržina pojedinih dokumenata koja se pribavljaju u korist kao dokazi u ispitnom upravnom postupku. Ovih će se obezbediti jednobrazna primena zakona i ujednačiti praksa u radu svih organa koji ovaj zakon primenjuju.
U raspravi koja će danas biti u pojedinostima trudićemo se da kada budemo išli od člana do člana još jedanput precizno ukažemo na to šta je promenjeno. Gospodine ministre, zaista vam se zahvaljujemo na razumevanju i na prihvaćenim amandmanima i mislimo da će ovaj zakon, kao što se i očekuje, u bitnome kao životni zakon poboljšati pravnu sigurnost u našoj zemlji i sigurno biti od velike koristi građanima Srbije. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, gospodine ministre, poštovani građani Srbije, koji ste sigurno sa pažnjom u ova dva dana rasprave pratili šta se događa u parlamentu, sigurno da na kraju ove diskusije treba naglasiti neke stvari, baš zbog jasnoće, zbog čega je ovaj zakon jako dobar, zbog čega će on sigurno pre svega popraviti pravni sigurnost. Dovešće do legalizacije objekata, dovešće do nečega što su godinama ljudi čekali u celoj Srbiji.
Podsetiću da je ovde u više navrata bilo rečeno da je ovde prisutna određena nejednakost kada su prava građana u pitanju, da su praktično povređena, što može da bude ustavni problem. Prvo, ne sviđa mi se diskusija da neko kaže da će sigurno na Ustavnom sudu nešto pasti ili neće. Ustavni sud će oceniti da li je ovaj zakon u skladu sa Ustavom, a prejudicirati stvari da će to biti sigurno u najmanju ruku nije korektno, pogotovo što smo sa amandmanom na član 4. potpuno takvu jednu mogućnost isključili.
Podsetiću građane Srbije na jednu drugu situaciju koja je pre dvadesetak godina bila u Srbiji, kada je bio otkup društvenih stanova, da je i tu određena nejednakost među građanima Srbije bila, da su oni koji su prvi krenuli u otkup
stanova plaćali po sedam-osam hiljada maraka ili po deset i više hiljada, a da su oni koji su pri kraju platili sedamsto-osamsto evra. Znači, neki vremenski period menja stvari. Nekada je za nekoga bolje, nekada je za nekoga lošije.
Ovde je problem upravo onih građana Srbije koji praktično od društvene zajednice nisu dobili ništa. Oni su morali da se skuće. Oni su morali da naprave za sebe i svoju porodicu ognjište. Kada nisu uspevali, kao određeni broj građana, da budu u prilici da nešto dobiju, ovo je njihova prilika da praktično dobiju društveni status, da dobiju potpuno legalno svoju svojinu. Ovo je prilika za mnoge generacije, siguran sam da je više tih generacija, čak su neki ljudi i preminuli, verovatno sa jednom velikom tugom da nisu uspeli da u svom životu naslednicima ostave nešto što je njihovo na pravi način.
Upravo je ovo ispravljanje jedne velike nepravde koja se dešavala godinama u Srbiji i siguran sam da su ova vlada i ministar koji je podneo ovaj zahtev izuzetno hrabro i ljudski jedan životni zakon stavili na dnevni red. Mi smo tu zajedno sa ministrom, koji je bio izuzetno korektan na početku diskusije i rekao je da sve ono što nije dobro, ni dozu sujete nije pokazao, to je jedan veliki problem, pa je svima nama ponudio ovde da ga rešavamo na jedan pravi i pravilan način. Diskusije da na odboru nije bilo jednoglasno, to apsolutno nije tačno. Prebrojavanje, čuo sam na početku diskusije, da ne bih izazivao replike, bilo je čak da je sedam-pet u korist. Bilo je u početku određenih diskusija i sa strane vladajuće koalicije, upravo ono što smo postigli, da zajedno uskladimo, da ne bi sutra došlo do ocene ustavnosti, odnosno da ne bi ovaj zakon slučajno pao na Ustavnom sudu. Te stvari su amandmanom 4, gospodo, ispravljene. Tu nema nikakvih dilema. Kada budemo govorili o zakonu u pojedinostima sigurno da ćemo doslovce reći u čemu je suština problema, gde su i najveće primedbe bile, sve je to ispravljeno.
Dakle, na kraju ove diskusije želim da se zahvalim svim dobrim diskusijama koje su bile na odboru. Bile su vrlo kvalitetne diskusije. Ovde, bez obzira na neke disonantne tonove koji su možda odudarali od ove parlamentarne atmosfere, na kraju krajeva i to je život u parlamentu, ali sigurno građanima Srbije treba da se poruči da su na osnovu svih onih podataka koje su izneli iz ministarstva, da milion i 300 hiljada objekata čeka na legalizaciju, da je nekih 700 zahteva za legalizaciju praktično već predato i to je olakšalo da oni neće morati ponovo da idu u proceduru. Dakle, sve se uradilo da se olakša građanima Srbije da se zavede red.
Prema tome, imajući navedene alarmantne podatke u vidu, nameće se zaključak da je i dalje zadržavanje ovakvog pravno nedefinisanog stanja u ovoj oblasti, i to na potpuno neodređeno vreme, jednostavno nedopustivo. Zato smatram da je, iz razloga elementarne pravne sigurnosti u prometu nepokretnosti, donošenje jednog ovakvog posebnog zakona neophodno. Nema drugog načina da se prevaziđe situacija na terenu i jednom za svagda uvede red u ovu oblast.
S obzirom na sve što sam rekao, poslanička grupa Nova Srbija će podržati ovaj zakon jer smatramo da je, kao što sam više puta rekao, životni zakon i da je u interesu građana Srbije. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, gospodine ministre, poštovani građani Srbije, danas je izuzetno važan dan za mnoge građane u Srbiji koji očekuju donošenje i usvajanje ovog zakona. Mislim da nikada jedan zakon nije ovoliko interesovanje imao među građanima Srbije i u velikom broju kontakata koje smo imali u ovom periodu kada je zakon najavljivan, upravo je veliko iščekivanje i sada kada donosimo ovaj zakon, treba da ukažemo na neke stvari da bi i građani Srbije, zbog kojih se zakon donosi, to sve bolje razumeli. Mislim da je zakonski predlog, uz određene izmene koje će biti, izuzetno dobar i da će biti prihvaćen u ovom parlamentu.
Na jučerašnjoj sednici Odbora za prostorno planiranje, saobraćaj, infrastrukturu i telekomunikacije, bila je izuzetno dobra rasprava, izuzetno korektna. Razmenjeni su argumenti sa svih strana. Ono što je provejavalo jeste da su praktično i iz pozicije i iz opozicije svi bili jedinstveni da treba ovakav jedan zakon da se donese, ali postojale su određene primedbe, na šta smo i mi kao poslanička grupa NS, a i druge poslaničke grupe, reagovali u skladu sa onim što je i ministar rekao da se zakon još malo popravi i da bude u skladu sa svim zakonskim propisima i sa Ustavom Srbije.
Zašto je ovaj zakon toliko bio važan? U nekoliko rečenica ću reći da je Republički geodetski zavod, kao nadležni organ, do sada evidentirao čak 1.300 objekata na teritoriji Republike Srbije, za koje nije izdata građevinska, odnosno upotrebna dozvola. Prema podacima dobijenim od jedinica lokalne samouprave, kao i drugih organa nadležnih za izdavanje naknadnih građevinskih i upotrebnih dozvola, u postupcima legalizacije ukupno je od 11. marta 2010. godine podneto oko 700.000 zahteva za legalizaciju.
Aktuelni Zakon o planiranju i izgradnji propisuje navedeni datum kao krajnji rok za podnošenje zahteva za legalizaciju. Elementarna računica pokazuje da više od pola miliona vlasnika nepokretnosti u Republici Srbiji nije iskoristilo svoje pravo na osnovu navedenog zakona i nije ušlo u postupak legalizacije bespravno izgrađenih objekata, a pomenuti prekursni rok je odavno istekao.
Imajući u vidu navedene alarmantne podatke, nedvosmisleno se nameće zaključak da je i dalje zadržavanje ovako pravnog nedefinisanog stanja u ovoj oblasti, i to na potpuno neodređeno vreme, jednostavno nedopustivo. Smatram da je iz razloga elementarne pravne sigurnosti u prometu nepokretnosti, donošenje jednog ovako posebnog zakona neophodno. Nema drugog načina da se prevaziđe situacija na terenu i jednom za svagda uvede red u ovu oblast.
Republika Srbija pretenduje na to da se u očima međunarodne javnosti, pa samim tim i pred potencijalnim stranim investitorima, konačno deklariše kao ozbiljna država, a bez uređenja javnih knjiga nema ozbiljne države. Stoga je značaj upisa prava svojine na bespravno izgrađenim objektima nesporan, kako za same vlasnike tih objekata, tako i za Republiku Srbiju. Upravo je to, ovo što sam naveo, razlog za donošenje ovakvog zakona.
Bilo je bezbroj pokušaja da se uvede red u ovu oblast. Naravno, bilo je i ovakvih i onakvih pokušaja, ali nikada nije dovedeno do kraja. Ovo je jedan, praktično možda i poslednji trenutak da se zavede red, jer Srbiju iščekuje mnogo važnih situacija i ulazak u EU podrazumeva, između ostalog, da se ovako nešto pravno reguliše.
Zato sam siguran, a rekao sam i to da je na jučerašnjem odboru provejavalo mišljenje i kod onih koji su u opoziciji, da ovo treba da se reguliše i da se, naravno, sa nekim izmenama u članu 1, što ćemo kasnije u načelnoj diskusiji pomenuti, u članu 11, u članu 13. i u članu 4, izvinjavam se što sam preskočio član 4. Sa tim amandmanima i preciziranjem i popravljanjem zakona, siguran sam da će mnogi podržati ovaj zakon.
Zahvaljujem se ministru i Vladi koji su ovakav jedan zakonski predlog stavili pred parlament i siguran sam da će od ovoga najveću korist imati građani Srbije, da je ovo jedan pravi, životni zakon i molim parlament i sve poslanike da podrže ovaj zakonski predlog. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, poštovani ministre, odmah na početku diskusije da kažem da će poslanička grupa NS glasati za ove zakonske predloge. Smatramo da su u mnogome neke stvari poboljšane. Naročito ću kasnije istaći, kada se radi o tužilačkoj istrazi, da smo mi u susret događaju išli mnogo ranije, još kada se donosio prethodni zakonski predlog.
Da krenem od Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o Krivičnom zakoniku. Pohvaljujem što se članom 3. Predloga zakona u velikoj meri poboljšava postojeće rešenje u članu 45. Krivičnog zakonika, jer se na adekvatniji način preciziraju kriterijumi kojima se sud rukovodi prilikom donošenja odluka o izvršavanju kazne zatvora u kući, odnosno u stanu, tzv. kućni zatvor.
Naime, aktuelno rešenje doprinosi nejednakom postupanju sudova, što je apsolutno nedopustivo i rezultat je upravo nedovoljno precizno definisanih materijalno-pravnih kriterijumima za opredeljivanje suda da li neko lice treba kaznu zatvora da služi u zavodu za izvršenje ove kazne ili u kućnim uslovima.
Takođe, nije precizno definisana ni situacija kada osuđeni samovoljno napusti kućni prostor određen za izdržavanje kazne. Predloženim izmenama se stvara uslov za ujednačenu i konzistentnu sudsku praksu.
Članom 4. se u naš Krivični zakonik implementira, što je prihvaćeno u rešenju u modernim evropskim zakonodavstvima, da se posle protoka vremena predviđenog zakonom osuđeni po automatizmu otpušta sa daljeg izdržavanja kazne zatvora, ali se pri tome ipak vodi računa o činjenici da li je u svakom konkretnom slučaju ovo oslobođenje celishodno ili ne.
Smatramo da predloženo rešenje predstavlja fini balans između evropske prakse i dosadašnjeg zakonskog rešenja u našem Krivičnom zakoniku. Takođe, poboljšani su i mnogi delovi zakona u članu 6. gde se u Krivični zakonik uvodi obaveza nadležnog suda da ceni kao otežavajuću okolnost to što je počinjeno krivično delo motivisano mržnjom prema pripadnicima određenih društvenih grupa obično marginalizovanih iz ovih ili onih razloga.
Nažalost, kao posledica svega što smo preživeli u poslednje dve decenije, te traumatičnog kvazi tranzicionog perioda, iz koga nikako da kao društvo i ekonomija izađemo, svedoci smo velikog broja najrazličitijih krivičnih dela počinjenih upravo isključivo zbog mržnje prema određenim društvenim grupama. Opšta frustriranost, osećaj nemoći, besa i odsustvo bilo kakve perspektive, nažalost generišu ponašanje koje u našem društvu nije bilo u toj meri prisutno u nekim prethodnim vremenima i to prvenstveno među mlađom populacijom. S toga je zaista neophodno inkorporiranje ovakvog rešenja u postojeći Krivični zakonik.
Naglasio bih posebno i dobra rešenja članom 18. Predlagač zakona je uvažio mnogobrojne sugestije u najširoj javnosti da se granica za inkriminisanje dela sitne krađe spusti sa 15.000 na 10.000 dinara. Gospodine ministre, posebno ocenjujemo iz svih ovih razloga da je to jako bitno.
Članom 21. uvodi se u Krivični zakonik novo krivično delo zloupotrebe položaja odgovornog lica, umesto anahronog i potpuno prevaziđenog krivičnog dela – nesavestan rad u privrednom poslovanju, koji je inače bio potpuno nepoznat u krivičnom zakonodavstvu evropskih država. Takođe se konačno na jasan način i razumljiv način pravi suštinska razlika između odgovornog i službenog lica.
Sa napred navedenim u vezi je i propisivanje krivičnog dela zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom, što je apsolutno neophodno kako bi se na celovit način uspostavio novi, daleko odgovorniji način ponašanja, kako potencijalnih ponuđača, tako i naručilaca u oblasti javnih nabavki.
Članom 33. uvodi se novo krivično delo - omogućavanje zloupotrebe ostvarivanja prava azila u stranoj državi. Aktuelna društvena i politička situacija u kojoj se nalazi Republika Srbija nažalost generiše problem tzv. lažnih azilanata koji je poprimio takve razmere da je ugrozio i naš beli šengenski status. Stoga je neophodno i u krivično-pravnoj oblasti predvideti adekvatno oštro sankcionisanje pomaganja, odnosno organizovanja ovakvih aktivnosti.
Članom 35. osavremenjuje se član 359. Krivičnog zakonika eliminisanjem pojma – odgovorno lice, unetim pravljenjem razlika između odgovornog i službenog lica, te se na taj način otklanja anahronost postojećeg rešenja u Zakoniku.
Konačno, članovima 41. i 44. formuliše se novi način krivičnog dela terorizma u svim poznatim pojavnim oblicima, kao što se definišu i sve aktivnosti vezane za organizaciju podstrekivanje, obučavanje i slično.
To su stvari koje smo primetili kao izuzetno dobra poboljšanja u Predlogu zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakona. Naravno, ministar je u više navrata i ostale članove obrazlagao i ne bih više da ponavljam koje su sve stvari koje su jako dobro sada formulisane. Naravno, kao što sam rekao mi ćemo podržati ovaj zakonski predlog.
Sada bih se osvrnuo na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku, dakle u članu 608. gde se reči "15. januara 2013. godine" zamenjuju rečima "1. oktobra 2013. godine". Gospodine ministre, poslanička grupa NS je još na raspravi od 12. septembra 2011. godine podnela amandman i da je tada prihvaćen, mi danas ne bi imali ovu vrstu rasprave. Dakle, nisam bio lenj da uzmem stenogram sa te skupštinske rasprave iz moje diskusije, gde smo tražili da se ovo pomeri za 1. januar 2014. godine. Još smo i malo olakšali situaciju, uštedeli bismo neki mesec, pa smo na samoj raspravi taj amandman malo preformulisali, da bismo bar uštedeli šest meseci i ovo što je sada trebalo da se primeni, zasluga je NS koja je tada ipak uspela da ono što je bilo predviđeno da počne u septembru mesecu 2012. godine, pomerimo za tih šest meseci, tako da smo dobili neki tempo. Naravno, bilo bi bolje da je to tada prihvaćeno.
Ukazaću na neke stvari kada je u pitanju tužilačka istraga. Suština priče je da ne iznosimo činjenicu. Mislim, ta tužilačka istraga, uporediću neke stvari samo vezano za kontinentalno pravo i anglosaksonsko pravo. Ponudiću neka rešenja. Na primer, u Americi, recimo, tužilačka istraga ne postoji. Tu istragu vodi policija, u Kanadi isto tako, u Italiji postoji, ali ako želimo da primenimo takav sistem, onda treba da eventualno ubacimo i neke nove sadržaje.
Naime, u Italiji je uvek obavezna odbrana, nema selektiranja da li je predviđena kazna pet, šest ili 15 godina zatvora, što je u našem krivičnom pravu i u nekim drugim obavezno. U tim sistemima gde policija vodi istragu, uvek je obavezna odbrana i stranka u postupku se stavlja donekle u ravnopravni položaj. To je ona suštinska razlika. Uzmimo sve što je povoljno i dobro za državu.
Ponavljam, priznanje krivice je jedan dobar model, ali ne možemo u potpunosti u zapećak staviti stranku i ovde se dičiti da je sve sjajno, da je sve dobro. Međutim, ništa neće biti dobro, jer jedna mešavina, kako je predviđena u nekim ranijim zakonskim predlozima anglosaksonskog i kontinentalnog prava će dovesti do određenog haosa u pravosuđu.
Jedan od najvećih problema te tužilačke istrage je utvrđivanje materijalne istine u krivičnom postupku. Dakle, izostavljanje principa utvrđivanja materijalne istine u krivičnom postupku je suštinski nemoralno zbog toga što istina u krivičnom pravu ne može biti posmatrana izvan generalnog konteksta povezanosti prava i morala. Većina građana očekuje istinu, kako u okviru, tako i kao posledicu krivičnog postupka. Takva istina često ima i istorijski značaj. Dakle, kao što sam rekao osnovna zamerka jeste, devalvacija načela istine i potpuno adverzaciona konstrukcija glavnog pretresa uz, naravno, minimiziranje uloge krivičnog suda.
Tada smo, dakle, imali takve zakonske predloge kroz podnošenje amandmana. Zadovoljni smo što smo u tom periodu uspeli da kroz amandman pomerimo primenu ovog zakonskog predloga i vidimo sada da smo bili potpuno u pravu, da smo amandmanom koji smo podneli da to krene 2014. godine, potpuno bili u pravu.
Zamolio bih samo ministra, ako može još da me sasluša, za jedan problem na kraju ove moje diskusije. Dakle, osvrnuo bih se na to da su predugo predsednici sudova u osnovnim i višim sudovima u stanju v.d. da to treba pod hitno rešavati. Želeo bih da vam skrenem pažnju za Osnovni sud u Kraljevu, odakle dolazim. Taj osnovni sud je pretrpeo teške posledice za vreme zemljotresa. Jedan od objekata koji apsolutno, praktično nije rešen, a uslovi su veoma loši za rad. Pozvao bih vas, kao što sam i prethodnog ministra pozivao da dođe u Kraljevo, obiđe ovaj Osnovni sud. Predviđena su neka sredstva, ali zaista jako mala i s tim se neće rešiti problem. Pozvao bih vas da u ime i građana Kraljeva koji odlaze u Osnovni sud i zaposlenih u njemu, nađete mogućnosti da u najskorije vreme dođete i posetite ovaj sud. Zahvaljujem se na diskusiji i ponavljam da će NS podržati ove zakonske predloge. Hvala.
Ja se zahvaljujem ministru i da građani ne pomisle nešto da je namešteno, zaista nisam znao za to. U ime građana i zaposlenih u Osnovnom sudu i Višem sudu. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, gospodine ministre, Nova Srbija se zahvaljuje na prihvaćenim amandmanima, ali smatramo da je imalo mesta da se i ovaj amandman prihvati, jer se radi o jednom tehničkom amandmanu, odnosno koji bi pomogao tumačenju ovog zakona.
Naravno, problem nije veliki, ali zašto uvek kada imamo neki zakon ne razjasnimo do kraja, nego jedan deo toga zakona razjasnimo, a drugi deo zahteva na neki način komplikujemo. Moramo da shvatimo da ovaj zakon će čitati i učiti iz njih i studenti pravnog fakulteta, pa im je lakše da ovakvim amandmanom sigurno pojasnimo ovaj zakon.
Naime, o čemu se ovde radi? Prvo ću pročitati na šta se u predloženom tekstu ukazuje – za osuđenog koji nije stupio na izdržavanje kazne, rešenje o primeni amnestije sud će doneti u roku od tri dana od dana prijema zahteva. Dakle, amandman Nove Srbije je da u članu 7. stav 3. posle reči "u roku od tri dana od dana prijema zahteva" tačka briše se i dodaju se reči "iz člana 6. stav 1. ovog zakona".
Naime, u prethodnom stavu ovog predloženog člana se kaže: "Sud će po službenoj dužnosti u roku od tri dana od dana prijema, obaveštenje iz stava 1. ovog člana". Dakle, razjašnjava situaciju čak iz stava 1, a mi samo želimo i obrazložili smo to da tekst zakona treba da je jasan i precizan. Stoga smatramo da je neophodno na ovom mestu dodati upućujuću normu koja tačno definiše o kakvom, odnosno o čijem zahtevu se radi kada je u pitanju donošenje rešenja o primeni amnestije na lice koje još uvek nije stupilo na izdržavanje kazne.
Dakle, ovim amandmanom želimo da napravimo vezu između člana 7. i člana 6, jer potpuno pojašnjava. Srećom, ovaj zakon ima desetak članova, ali kod zakona koji imaju 40-50-60 članova ovako nešto treba primeniti, mada stojimo kod činjenice da i ovo, gospodine ministre, treba prihvatiti. Smatramo da je logična jedna mala ispravka teksta koji potpuno pojašnjava ovaj zakon. zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, ova dva zakonska predloga praktično, jutros na Odboru za pravosuđe, od svih poslaničkih grupa su praktično dobili podršku. Ne vidim razloga da nešto previše o svemu ovome polemišemo.
Pre svega, jedan zakonski predlog koji se odnosi na javne beležnike je u stvari samo odlaganje procedure i primene ovog zakona. Naravno, treba biti izuzetno oprezan kada je ovaj novi institut praktično koji se uvodi, jer ima izuzetno pozitivnih stvari kada je ovaj zakon u pitanju koji se prolongira, a naravno ima i stvari koje verovatno treba možda i promeniti, jer izuzetno se radi o jednoj osetljivoj materiji, poznata su i određena iskustva iz zemalja u okruženju koja su donela takav zakon, I na kraju krajeva ne radi se samo o tih 100. javnih beležnika, daleko opasnije za građane Srbije, da ukoliko bude loše neka primena javiće se jedna određena pravna nesigurnost i zato smatram da ne samo zbog ovog roka, da se još jedanput treba preispitati kada su u pitanju javni beležnici, jer se radi o jednoj ogromnoj odgovornosti koju će pre svega imati javni beležnici a naravno i oni koji donose takve zakonske predloge. Na kraju krajeva svi zakoni se donose u interesu građana Srbije i naravno određene pravne sigurnosti.
Mislim da je to tema i da tako treba razmišljati. Ne treba se previše baviti, ako dođe do formalne greške, da li je to suštinski problem. Naravno, ne treba pričati o tome ko je podnosilac i ko predlaže takav zakonski predlog. Smatram da je to irelevantno i da ne treba previše trošiti reči na to.
Više ću se osvrnuti na Predlog zakona o dopunama Zakona o vanparničnom postupku. Poslanička grupa Nove Srbije smatra da je predložena dopuna Zakona o vanparničnom postupku dobra inicijativa koja za isključivi cilj ima omogućavanje trajnog rešavanja statusnog pravnog položaja oko, prema grubim procenama, kako smo ovde rekli, šest i po hiljada građana a neke su možda i pretpostavke da ima i do 20 hiljada.
Namerno ovde koristim termin – prebivaju, obzirom da ova lica, prema postojećim zakonskim rešenjima, nisu u mogućnosti da bez prethodnog upuštanja u dug i neizvestan parnični postupak dokažu čak ni činjenicu svog rođenja, kao polaznu tačku za regulisanje svog statusa u svakom drugom pogledu.
Za Republiku Srbiju, koja pretenduje na to da njeno zakonodavstvo i celokupni pravni sistem imaju sve atribute koje imaju pravni sistemi uređenih država, apsolutno je neodrživo postojeće stanje koje u ovoj oblasti predstavlja nepremostivu prepreku da praktično jedan ceo promil, pretpostavljam, naših državljana budu za početak upisani u matične knjige rođenih, te da nakon toga stekne i preostala prava koja su prema opšte prihvaćenim načelima međunarodnog prava i Ustava Republike Srbije zagarantovana svakoj osobi.
Među ovim pravima je i pravo glasa, kao jedno od osnovnih, kao jedno od osnovnih u modernim demokratijama, tako da poslanička grupa Nove Srbije ovu inicijativu posmatra i kao mali i početni i zato veoma važan korak na putu ka trajnom uređenju jedinstvenog biračkog spiska i njegovom konačnom upodobljavanju realnom stanju stvari kada je u pitanju ukupan broj državljana Republike Srbije sa pravom glasa.
Postoje određeni članovi ovog predloga izmena i dopuna Zakona koje ću prokomentarisati. U Zakonu o matičnim knjigama je samo jedno mesto, i to u članu 25, lapidirnom odredbom predviđeno da matičar podatak o rođenju koji se prijavljuje po isteku roka od 30 dana od dana rođenja može upisati u matičnu knjigu rođenih isključivo na osnovu rešenja nadležnog organa, bez ikakvog daljeg upuštanja u to koji je to organ nadležan i u kakvom postupku se takvo rešenje donosi. Aktuelna praksa da se zainteresovana lica upućuju na parnični postupak, ili, što je još gore, odbijaju, pokazala se kao loša i kao posledicu ovakve prakse imamo zatečeno stanje u ovoj oblasti.
Ljudski gledano, meni je zaista neshvatljivo kako neko ko pravno ne postoji može uopšte da funkckioniše kao osoba, kako se obrazuje, kako se leči, jednom rečju – kako živi? Smatram da je uvođenje postupka utvrđivanja vremena i mesta rođenja u vidu posebne celine u Zakonu o vanparničnom postupku pravi način da se ovaj postupak adekvatno i celovito definiše. Moram naglasiti da je zakonski predlog koji je pred nama sa aspekta nomotehnike kao struke kvalitetno i pravno-tehnički konzistentno urađen. U svakom slučaju, ovo je neuporedivo bolje rešenje od prvobitnog predloga koji je povučen iz skupštinske procedure.
Konkretno, dobro je rešenje u članu 71b. kojim se definiše da je za postupanje po predlogu za utvrđivanje vremena i mesta rođenja mesno nadležan svaki stvarno nadležni sud, što u velikoj meri olakšava početni korak licu koje ima pravni interes za vođenje ovog postupka.
U članu 71g. Predviđeno je da je kompletna inicijativa na strani suda, što je dobro rešenje jer je sud taj koji po prijemu predloga za utvrđivanje vremena i mesta rođenja kontaktira MUP odnosno mesno nadležnog matičara i ostavlja ovim organima uprave rok od 30 dana da dostave traženu povratnu informaciju, a pri tom ima i diskreciono pravo da se istim zahtevom obrati i drugim organima i ustanovama, kao i nadležnim organima strane države.
Smatram da je jako dobro što je odredbama člana 71. sud obavezan da u roku od 90, odnosno maksimalno 120 dana od dana podnošenja predloga, donese rešenje kojim se utvrđuje vreme i mesto rođenja. Na ovaj način, lice koje podnosi predmetni predlog, tačno zna sa kakvim rokovima se suočava u postupku utvrđivanja ove činjenice. Ovo takođe važi i za rokove kojima se definiše postupak po eventualnoj žalbi. Potpuno je logično, uzimajući u obzir položaj predlagača da u ovom specifičnom postupku to lice bude oslobođeno i plaćanja sudske takse, kao i troškova, eventualnog veštačenja.
Sve u svemu, moram da naglasim da je ovaj predlog zakona, pre svega, izuzetno human, jer u prvi plan stavlja osobe koje godinama žive bez regulisanog pravnog statusa, kao i da iz svake njegove odredbe izbija želja predlagača da se ovim ljudima, ne samo konačno reguliše status, već i da se na taj postupak za njih ne predstavlja uobičajeno sudsko mrcvarenje, nego jedan jasno definisan okvir unutar koga se tačno zna šta je neophodno, da bi se utvrdila činjenica nečijeg rođenja.
Dakle, poslanička grupa Nove Srbije će podržati ova dva zakonska predloga. Glasaćemo za njih, naravno ima tu još puno stvari koje treba menjati, ali o tome neki drugi put. Hvala.