Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Nada Kolundžija

Govori

Prvo, zaista bih pozvala da se vratimo na ono što jeste tema, a tema jeste Ratko Mladić. Istina je da je za Srbiju uslov svih uslova, kada su evropske integracije u pitanju, Ratko Mladić. Dakle, nije tačno da se Srbija ocenjuje negativno u borbi protiv korupcije, da se negativno ocenjuje u svojim evropskim integracijama i u transformaciji društva, naprotiv. Mi dobijamo priznanje da taj proces u Srbiji ide brže no što je išao u bilo kojoj drugoj zemlji. Odaju nam se priznanja za mnoge reforme koje sprovodimo u društvu i rezultate koje postižemo, ali ono što jeste, nažalost, kamen o vratu Srbije na putu ka ostvarenju njenog osnovnog cilja jesu upravo zločini koji su počinjeni i jeste upravo onaj ko je za taj zločin odgovoran.
Ovde je dovedena u pitanje potreba da Srbija uopšte raspravlja o ovoj temi. Dakle, ovde je postavljeno pitanje – zašto su ''zločini i zločin u Srebrenici'' tema za Srbiju?
Mislim da biste možda mogli da pitate svog šefa koji je u Hagu, braneći sebe stalno tvrdi da je za neke zločine odgovorna Vojska Savezne Republike Jugoslavije. Morate znati da to i svet misli. I da, ako se mi ne ogradimo od toga, ako mi kažemo – ne, niko nije, država nije odgovorna, Srbija nije odgovorna između ostalog i tako što će reći "za zločin su odgovorni pojedinci, a ne institucije države", tako ćemo skinuti odgovornost sa Srbije.
A vi imate ozbiljan problem da objasnite, kako to ovo nije tema za Srbiju, svom šefu. (Aplauz poslanika DS.)
Naravno da nikoga nećemo abolirati i, naravno, da nećemo nijednu žrtvu zaboraviti, i nećemo preskočiti nijednog počinioca nijednog zločina, ne samo zločina počinjenog prema drugima, već i onih koji su počinjeni prema pripadnicima našeg naroda.
Usvajanjem ove deklaracije mi ni na koji način nećemo priznati da je narod počinio genocid.
Oni koji kažu – mi nismo počinili genocid, identifikujući se sa narodom, zapravo, identifikuju se sa onima koji su zločin počinili.
Dakle, kada uporno pokušavate da kažete kako vi nećete da preuzmete krivicu, kako vi nećete da snosite odgovornost, onda zapravo to znači da vi nećete da glasate za ovu deklaraciju, jer se identifikujete sa onima koji se ovom deklaracijom osuđuju za počinjene zločine.
Ko će biti u pravu pokazaće vreme, ali pošto vi niste od juče na političkoj sceni, vi ste za 20 godina pokazali da ste sve pogrešili. Gde god ste branili srpski narod – on je teško stradao. Gde god ste branili nacionalne interese – izgubio se svaki nacionalni interes. Gde god ste branili, navodno, srpske živote – Srbi su teško stradali. To jeste ono što jeste vaš udeo u ovome o čemu mi danas pričamo.
Nas ne čudi što vi ne možete da glasate za ovu deklaraciju, zbog toga što, na neki, način ona osuđuje politiku koja je dovela do takvih zločina. Ne čudi me da se u toj politici neki prepoznaju i da ne mogu da stanu iza ove deklaracije, zato što bi na taj način prihvatili i priznali i sopstvenu odgovornost za ono što se u to vreme dešavalo. Ipak, moram da iskažem iznenađenje što za ovu deklaraciju neće da glasaju oni koji navodno nemaju nikakav problem sa tim da osude svaki zločin, koji navodno nemaju nikakav problem sa tim da iskažu saosećanje sa žrtvama, koji navodno prihvataju evropske vrednosti i smatraju da je Srbiji mesto u Evropi.
Ne razumem one koji se preporučuju da Srbiju vode brže u Evropu, nespremni da se suoče sa prošlošću i nespremni da kažu za tu prošlost – odgovorni su pojedinci i narod sa tim pojedincima nema nikakve veze.
Žao mi je što, razgovarajući o ovoj deklaraciji, nismo smogli snage da govorimo o vrednosnom sistemu koji želimo da izgradimo u budućnosti. Žao mi je što nismo više govorili o budućim generacijama kojima ćemo usvajanjem, između ostalog, i ove deklaracije ostaviti zemlju u kojoj više neće strepiti od sukoba, ratova i mržnje.
Žao mi je što je ova deklaracija otvorila političku priču na potpuno isti način na koji se ona vodila i devedesetih godina. Žao mi je, zaista, što se nisu promenili oni koji su ipak imali razloga da se zapitaju – čekaj, da li sam negde pogrešio kada su posledice bile ovako teške, a ipak sam učestvovao u tome i to prilično?
Mi ovom deklaracijom zapravo stičemo kredibilitet i moralno pravo da tražimo odgovornost za počinioce svih zločina, posebno zločina počinjenih prema srpskom narodu. Mi na ovaj način izražavamo duboku spremnost da – osuđujući zločine počinjene prema drugima, tražimo da drugi iskažu istu takvu spremnost i osude zločine počinjene prema našem narodu.
Ako je sramota za Srbe zbog toga što mi usvajamo ovu deklaraciju, kako neki tvrde, onda mislim da nije bilo veće sramote no biti prokužen u celom svetu, biti optužen za krivicu za koju nismo bili krivi, biti prepoznat kao narod koji je na najpogrešniji način pokušavao da ostvari svoje ciljeve.
Danas, kada Srbija uživa međunarodni ugled, kada ima međunarodni kredibilitet, kada postiže da u Ujedinjenim nacijama dobija najširu podršku za svoje predloge, kada dobija podršku za ostvarivanje svog najvažnijeg strateškog cilja, a to je pridruživanje Evropskoj uniji, danas je to najbolji dokaz da je politika koja se vodi od 2000. godine, a koja je potpuno suprotna onoj za koju se i danas još uvek neki zalažu, onda je to zaista dokaz da Srbija jeste na pravom putu i da je, kao i drugi potezi koje smo povlačili za ovih deset godina, i ovaj potez garancija da će Srbija biti zemlja koja će uživati ugled u svetu, koja će biti kredibilna, koja će moći da ostvaruje svoje državne i nacionalne ciljeve, sarađujući sa svetom i zemljama u regionu, a ne sukobljavajući se sa svima. Hvala. (Aplauz.)
Da bismo razumeli šta zapravo znače te ocene, a mi ih dobro razumemo, za razliku od vas, mi tačno znamo u kom kontekstu su one stavljene, moramo da pođemo od toga da je Srbija zemlja u tranziciji i da je zemlja koja je pre 10 godina, sada mogu da nabrajam u kojoj je meri, bila razorena u svakom segmentu svog postojanja. Dakle, sa tog razorenog, potpuno devastiranog terena, Srbija je 2000. godine krenula u proces tranzicije i u proces pridruživanja EU, i ostvarivanja evropskih standarda.
Da smo na dobrom putu i da nam svi to priznaju najbolji je dokaz to da će Srbiji u narednoj godini biti prihvaćena kandidatura, da je potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, da Srbija sada već polako pravi planove za pretpristupne fondove, da joj se priznaju naravno mnoge reforme, a ovo o čemu vi govorite jesu elementi onoga na čemu još moramo da radimo.
I to je, moram vam reći, delić onoga na čemu moramo da radimo. Imamo mnogo više toga na čemu mi moramo da radimo, ali ima mnogo više zbog toga što su zemlje istočne Evrope u tu tranziciju krenule 90-ih, a zahvaljujući nekim politikama mi smo 90-ih krenuli u ratove. (Aplauz poslanika DS.)
Želim samo dve rečenice na kraju da kažem. Zato što volimo svoju zemlju, zato što volimo svoj narod, zato što mu želimo najbolje, zato što želimo da krivica pojedinaca ne padne na ceo narod, mi ćemo glasati za ovu deklaraciju.
Razumemo da neki ne razumeju o čemu se ovde radi. Razumemo da neki ni sami nisu načisto šta treba da urade, a da to bude dobro za svoj narod, ali o tome će naravno suditi građani Srbije. Još jednom pozivam sve narodne poslanike da glasaju za ovu deklaraciju kako bismo stvorili uslove da s punim pravom tražimo odgovornost svih koji su činili zločine prema našem narodu. (Aplauz.)
Ako dopustite, sačekaću da izađu i da se stiša.
(Predsednica zvonom opominje poslanike.)
Poštovana predsednice, uvaženi članovi Vlade, poštovani gospodine državni revizore, narodni poslanici, polazeći pre svega od važnosti kontrole javnih finansija, ova skupština je donela zakon i izabrala Državnu revizorsku instituciju, ceneći značaj uspostavljanja pune kontrole nad javnim finansijama.
Mi smo upravo zbog toga, a polazeći od činjenice da zakon ne predviđa da Narodna skupština u plenumu raspravlja o izveštaju DRI, već da je to nadležnost matičnog odbora, smatrali da je sazivanje ovakve sednice korisno, iz više razloga. Prvo, želimo time da pokažemo da nam je važno da podržimo rad DRI, s jedne strane, i s druge strane, važno je da građani znaju punu istinu o tome šta je državni revizor radio i šta je u svom nalazu pronašao.
Zato smo mislili da je ova sednica od posebne važnosti, kako bismo, pre svega zbog građana, dobili odgovore na pitanja koja su vrlo često u javnosti bila zloupotrebljavana, iskrivljena, i tako su u vrlo nezgodan položaj dovedeni svi oni koji su imali potpuno jasnu nameru da država Srbija uspostavi kontrolu nad javnim finansijama.
Zbog toga postavljam pitanje premijeru Republike Srbije – da li je Vlada Republike Srbije u punoj meri sarađivala sa DRI, pružajući mu svu pomoć i podršku, ali i sve neophodne informacije kako bi državni revizor mogao da obavi ovaj posao na kvalitetan način?
Iako znamo da je ovaj prvi revizorski izveštaj obuhvatio samo delimično (zbog okolnosti - uspostavljanje rada, službe itd.) analizu potrošnje budžetskih sredstava, mislim da je važno da javnost čuje kako se Vlada odnosila prema radu državnog revizora i da li je pružala punu podršku i na taj način omogućila da ova institucija radi svoj posao.
Želim da postavim potpitanje državnom revizoru – da li je u njegovom radu bilo političkih pritisaka, da li je bilo pokušaja da se utiče na njegov rad i da se podnosi drugačiji izveštaj, da li je bilo kakvih pokušaja uticaja na ono što je DRI uradio podnoseći prekršajne prijave?
Još jedno potpitanje, za predsednika Vlade – da li su uočene nepravilnosti koje je DRI uočio u svom radu nešto što je nasleđeno iz prethodnih perioda ili se radi o nekim pojavama koje su nastale 2008. godine?
Samo da podsetim, i zbog građana, izveštaj se odnosi na 2008. godinu. Volela bih da, zbog građana Srbije, svih razumemo da li su te nepravilnosti nešto što je napravljeno u 2008. godini ili je to nešto što je nasleđeno i što se poslednjih godina ispravlja, ali ima još uvek nekih tragova, nedostataka. Hvala vam.
U ime poslaničke grupe želim da postavim dva pitanja Vladi Republike Srbije. Prvo pitanje jeste da poslanici dobiju informaciju o tome pod kojim uslovima i na koji način je država 2005. godine prodala vlasništvo u "Luci Beograd".

Drugo pitanje. S obzirom na to da mnogi građani sa KiM dolaze s pritužbama da je u periodu 2004-2007. godine bilo ogromnih zloupotreba sredstava koja je država Srbija upućivala na KiM, da je bilo slučajeva da su pojedinci radili sve poslove koji se sredstvima Republike Srbije rade na KiM, očekujem od Vlade da će nam dati punu informaciju o tome, zato što mislim da se napori države Srbije da pomogne građanima na KiM ne vide između ostalog zbog toga što su nekoliko godina ta sredstva tamo vrlo netransparentno i pod vrlo nejasnim okolnostima trošena. Hvala.
Želim samo da kažem da Zakonom o vojnoj obavezi služenje civilnog vojnog roka po osnovu prigovora savesti nije moguće za one koji su registrovani kao nosioci oružja, kao i za registrovane lovce. Dakle, taj zakon je definisao na koji način su te dve stvari nespojive.  Hvala.
Poštovana predsednice, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, zaista sam mislila da neću govoriti o zakonu o divljači i lovstvu, iako sam ga pažljivo studirala i pažljivo pratila raspravu o amandmanima. Jedino što mogu da zaključim jeste da sam ovde uglavnom čula one koji brane navodno nekakve ugrožene lovce. Ali, ono što sam ja razumela iz ovog zakona jeste ozbiljna namera države da štiti ono što je javno trajno dobro. Dakle, mi ovde nismo zato da bismo jednu grupu stavili u privilegovan položaj u odnosu na ono što je javni interes.
Istina je da mi idemo ka Evropskoj uniji i istina je da idemo brže nego što je to radio Vojislav Koštunica i istina je da to onima koji sada vide rezultate naših napora da se približimo Evropskoj uniji nisu srećni, nisu zadovoljni. Ali, želim da vam kažem da jedan od principa, jedan od standarda koji važi za zemlje Evropske unije jeste da je prirodno dobro opšte dobro, dakle da su divljač i njihova staništa opšte planetarno dobro i da svaka zemlja ima odgovornost da ih čuva, bez obzira na strasti, ambicije ili želje nekakvih pojedinačnih grupa.
Kada slušam sve ove žalopojke, onda moram da kažem da ne vidim nijedan član zakona koji je na bilo koji način ugrozio ljude koji su članovi lovačkih udruženja. Dakle, on je samo predvideo obavezu i odgovornost onoga ko upravlja lovištima da upravlja njima u skladu s osnovnim principima održivog razvoja i obaveze prema budućnosti.
Znam da ima onih koje će to možda lično pogoditi, zato što tamo nema reda uvek ima nekoga ko može time da se okoristi, ali ono što je namera ove vlasti i ove stranke jeste da se u sve oblasti života uvede red, da pitanje pravila nije pitanje nagodbe, da pitanje principa nije pitanje političke bliskosti, nego da je to pitanje propisanih normi, koje važe podjednako za sve.
Ako već hoćete da pokažete koliko ste nesrećni što se ne pitate da li ćemo graditi državu u kojoj će važiti pravila za sve i u kojoj će postojati nedvosmislena odgovornost svakoga, onda mogu samo da vam kažem da, zahvaljujući politici koju ste vodili, u takvoj prilici nećete ni biti. Dakle, ono što određuju građani Srbije jeste politika koja pokazuje odgovornost države prema resursima koje država ima i ta obaveza stoji pred svim građanima. (Dobacivanje iz klupa.)
Ja vama nisam dobacivala ni kada ste pričali stvari koje nemaju veze ni sa čim. Govorim o zakonu o divljači i lovstvu, govorim o tome da je obaveza države da vodi računa o onome što su prirodni resursi. Prirodni resurs jeste divljač i jesu njihova staništa. Ako je od toga važnije da li će neki pojedinac biti oštećen time, mi ćemo s velikim zadovoljstvom glasati za ovaj zakon zato što znamo da time štitimo ne samo resurse sadašnje generacije, nego i resurse generacija koje dolaze.
Ako mislite da moram biti lovac da bih mogla da govorim o zakonu o divljači i lovstvu, onda mi ovde zaista nemamo kvalifikovane ljude za mnoge zakone o kojima raspravljamo. Potpuno je van konteksta prozivati nekoga da ne razume, pretpostavljam zato što ste vi možda lovac ili šumar, koliko znam,  pa se u to razumete, a ja se u zakon ne mogu razumeti dovoljno dobro kao šumar. Mislim da tu nešto nije u redu.
Odlično sam razumela. Postavlja se pitanje samo da li vi verujete državi ili ne. Ja verujem državi i institucijama koje gradimo i verujem da će, gradeći nove institucije, koje će zaštititi ovo javno dobro, učiniti korak napred u zaštiti tog javnog dobra. Po tome se razlikujemo. Ja prioritet stavljam na zaštitu javnog dobra i na to da zaštitimo resurse koji su pitanje ne samo ovih generacija nego i budućih generacija, u odnosu na neke pojedince koji će možda ovim zakonom nešto izgubiti.
To da ovim uništavamo jednu svetlu tradiciju, vekovnu ili vekovnu i po, prvo, ne mislim da je to tačno. Ljudi koji poštuju red i zakon, vrlo lako će poštovati i ovaj zakon. Oni koji su, nažalost, zloupotrebljavali prostor koji nije bio definisan zakonom, nadam se da to više neće moći da rade. U tome je samo razlika. Hvala lepo.
 Ne želim ovo da pretvorim u političku polemiku koja nema veze sa sistemom. Ceo dan se vodi rasprava o ovoj temi. O tome u šta nikad ne bih mogla da verujem, a vi nažalost verujete, ne bih da polemišem.
Ono što jeste smisao ovog zakona po našem dubokom uverenju, i zato će poslanička grupa ZES glasati za ovaj zakon, jeste da imamo odgovornost prema prirodnom resursu koji se zove divljač i njihova staništa, da imamo odgovornost o tome da se ona ne samo koriste već da se obnavljaju i odgovornost da generacijama koje dolaze to dobro prenesemo u boljem, a nikako u gorem stanju. Hvala.
Da tvrdite da neko nije pročitao zakon, to je zaista pitanje pristojnosti. O tome ne želim da polemišem, to ne može biti tema. Ali, da je ministarstvo ekologije uključeno, govori ovaj zakon. Ako ste ga pažljivo pročitali, videćete da ministarstvo ekologije u ključnim stvarima odlučuje zajedno s Ministarstvom poljoprivrede. Sad se postavlja pitanje ko je pažljivije čitao zakon.
Ovim završavam. Zaista ne želim više, ovo postaje pomalo besmisleno. Matični odbor za ovaj zakon je Odbor za poljoprivredu i on je ovaj zakon razmatrao.
Da li postoji potreba da o jednom zakonu raspravlja više odbora, pitanje je materije, procene, razumevanja, ali nije pitanje poznavanja stvari.
Kada je pitanje poznavanja stvari u pitanju, matični odbor za ovaj zakon je Odbor za poljoprivredu.