Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Nada Kolundžija

Govori

Želim samo da otklonim jednu sumnju koja je ovde nastala. Nijednom rečju ovde nisam rekla da je ovaj institut uveden na osnovu dogovora. Pominjala sam samo da su postojale inicijative, da su postojale i ideje o tome i nisam rekla da je, što se tiče opozicije, o ovom institutu postignut dogovor. Prosto, da ne bude zamene, pošto nijednog trenutka, ni u jednom svom izlaganju, vezano za ovaj zakon, nisam rekla da je postignut dogovor sa opozicijom, uvek sam rekla, nažalost, nije.
Naša je želja bila, ali nije postignut dogovor.
Ono što bih htela, takođe, da naglasim, samo, mi jesmo pošli od teksta zakona o kome vi pričate. Dakle, to nije tačno i ako pažljivo uporedite ta dva teksta, vi ćete videti da smo neke delove tog teksta dosledno primenili. Ono što jesu inovacije u odnosu na ovaj tekst, to je možda ono o čemu može da se spori, ali ako imamo sadržaje koji su preneti iz ovog teksta, onda ne stoji bar jedna jedina konstatacija da ceo tekst baš ništa ne valja, jer ako tvrdite da je ovaj tekst bio bolji, onda bar nešto u ovom tekstu jeste dobro.
Nikada na vašem mestu ne bih rekla da je nešto osnova ako je potpisao 21 narodni poslanik i uputio ga kao predlog.
Nisam osporavala vrednost ovog teksta ni jednom jedinom svojom rečenicom. Neki drugi je to radio, i upravo oni koji su ga na neki način i podneli, tvrdeći da je to osnova. Smatram da ovo jeste predlog. On u sebi sadrži odredbe koje, što se nas tiče, nisu sporne i one su sadržane i u ovom zakonu. Mi suštinski neke stvari jesmo menjali jer smo neke stvari koje su u ovom zakonu postojale ostavili kao materiju Poslovnika. S druge strane, mi smo uneli neke nove institute, smatrajući da su oni važni kada je Skupština u pitanju. Mi nismo negirali vrednost ovog teksta.
Hoću samo da kažem da ovaj tekst i naš tekst u osnovnim stvarima nisu u suprotnosti. Dakle, rešenja iz jednog i drugog teksta nisu u suprotnosti. Postoje samo novi instituti koje smo mi uveli u ovaj zakon i možda sa stanovišta podnosilaca ovog teksta to može biti predmet spora i rasprave.
Zašto nije, konkretno, prihvaćen vaš amandman? Zbog nastavka rečenice, dakle, onoga što su ''stručnjaci i naučnici iz svoje oblasti koje su relevantne'', kako već glasi vaš amandman. Zato je prihvaćen amandman vašeg kolege Srete Perića koji kaže reči ''naučne i stručne radnike'' zameniti rečima – ''naučnike i stručnjake''. Prihvatili smo taj amandman, kao i amandman Odbora, koji je ceo tekst dosledno primenio. Dakle, te izraze je primenio na ceo tekst tog člana.
Kada neko demagogijom, a ne argumentima, pokušava da ubedi građane kako hoće da zastupa njihove interese, onda imamo upravo ovo što smo sada čuli.
Prvo, mi ne uvodimo zamenika generalnog sekretara, on postoji oduvek. Drugo, predlog amandmana kojim se predlaže da sekretara menja službenik jeste potpuno neutemeljeno i neću da upotrebim nijedan drugi izraz.
Dakle, ne može imenovano lice da zamenjuje neki službenik.
Ako je već potrebno koristiti skupštinsku govornicu za demagogiju koju bi građani voleli da čuju, onda mislim da se ipak treba malo potruditi i naći argumentaciju koja može da prođe.
Dakle, ovaj predlog je ne toliko loš, nego je apsolutno loš i upravo zbog toga nismo mogli da ga prihvatimo. Sekretar je organ u Skupštini, njega imenuje Narodna skupština. Njegove poslove i nadležnosti ne može da preuzme službenik.
To je prosto logika stvari i zbog toga je apsolutno bilo nemoguće razmatrati ovaj amandman u smislu ozbiljnog amandmana koji bi unapredio nešto u Skupštini, jer ne možete sekretara koga imenuje Narodna skupština i koji je organ ove Skupštine zamenjivati službenikom. To je kao kada biste rekli da ne treba da imamo potpredsednike, nego će zamenjivati predsednicu službenici.
Vi verovatno bolje znate kako su organizovana preduzeća i javna preduzeća i ko koga tamo može da zamenjuje ali, dopustite, parlament jeste politika i mi smo ovde svi, pre svega, politički, i većina i opozicija jeste politička. Kada se ovde govori o depolitizaciji onda može da se govori samo o službama i mi se za to apsolutno zalažemo, da ono što su službe Narodne skupštine bude potpuno profesionalizovano i potpuno depolitizovano.
Tražiti da imenovano lice u vršenju ovlašćenja zamenjuje službenik, zaista, ne postoji nijedan mogući, kako god da tumačim, sistem, pa i ovaj sistem koji je Skupština, način na koji to može da se primeni. Samo to želim da kažem. Dakle, bez arogancije, ponekad možda govorim temperamentnije, pa to možda vama izgleda kao arogancija, ali nisam arogantna, prosto ne vidim nikakvo utemeljenje za ovakav amandman niti postoji bilo kakav prostor da imenovano lice u vršenju njegovih ovlašćenja zamenjuje bilo koji službenik.
O odgovornosti i vlastoljublju ne bih sada govorila, pošto se bojim da biste se vi našli u tom slučaju možda na drugoj strani u odnosu na onu koju biste poželeli.
Ali, želim da kažem nešto drugo, ako možete da kažete da je isto da sekretara menja službenik, kao i poređenje da predsednika Skupštine može da menja potpredsednik Skupštine, onda se bojim da tu postoji suštinsko nerazumevanje, koje više nemam nameru ni da pokušavam da otklonim.
Svi narodni poslanici su potencijalni kandidati za predsednika Skupštine i potencijalni kandidati za potpredsednika Skupštine. Onaj ko dobije najviše glasova za predsednika bude izabran za predsednika. Mi isto iz redova narodnih poslanika biramo potpredsednike i oni po ovlašćenju predsednika menjaju predsednika.
Sa druge strane, imamo situaciju u kojoj mi imenujemo sekretara, Narodna skupština, koga vi mislite da može da menja službenik koji se zaposlio na konkurs. To možda jeste neka praksa koju će možda, neko, jednom, ako vi ikada budete odlučivali o tome kako Skupština treba da izgleda možete da je menjate, ali ona nije praksa koju jedan organ unutar Skupštine devalvira na način da tom organu koga imenujemo stavljamo zamenu iz redova službenika. Samo mogu da kažem – da sam sada sekretar, ja bih se silno uvredila. Hvala.
Sad mogu da prihvatim da ovo što ste rekli znači da vi niste hteli ovim amandmanom sekretara da zamenjujete službenikom i da i sami smatrate da to nije moguće i nije logično, ali moram da kažem da nisam razumela šta, zaista, jeste hteli da kažete.
Poštovana predsedavajuća,  zamislite da nema drugog stava člana 102. Ustava Republike Srbije i onda pročitajte kako vam zvuči član zakona koji smo mi predložili. Zamislite da nigde nije pomenuta mogućnost da narodni poslanik stavi na raspolaganje svoj mandat partiji, da li onda odredba zakona, koju smo mi ovde predložili, ima bilo šta što je sporno? Dakle, zamislite da nema u Ustavu drugog stava člana 102.  Moram da vam kažem, ono što jedino ne možemo da uradimo jeste da stavimo odredbu koja je suprotna Ustavu.
Prema tome, između te dve mogućnosti da stavimo odredbu koja, čak, i da zakon i Ustav drugačije u nekom trenutku reguliše ovo pitanje, neće biti u suprotnosti sa tim, jer mi samo uzimamo pretpostavku da narodni poslanik slobodno raspolaže svojim mandatom, dakle, kao osnovnu demokratsku pretpostavku, i jedino to stavljamo u zakon, naravno, pozivajući se na Ustav i na zakon koji to razrađuje, jer nemamo na šta drugo da se pozovemo. Nismo mi ovim zakonom u mogućnosti da propisujemo ono što je predmet Zakona o izboru narodnih poslanika.
Dakle, zamislite da taj zakon definiše da nema ostavki i da je to nedvosmisleno jasno da nema blanko ostavki, da li bi vam ovaj član zakona smetao? Mislim da ne bi.
Dakle, kakvo društvo stvaramo? Verujem da stvaramo društvo u kome ćemo, između ostalog, poštujući Ustav menjati one delove društva i ona iskustva i one prakse koje nas udaljavaju od našeg osnovnog cilja. Ali, svakako ne možemo doneti zakon koji bi imao odredbe koje mogu da padnu na Ustavnom sudu i to je jedino oko čega mogu da se saglasim, odnosno mogu da smatram da ako se briše ovaj član da vi mislite da smo mi tada otklonili potvrđivanje Ustava.
Samo vam kažem ako zamislimo da tog stava Ustava nema ovaj član nije problem i zbog toga mislim da nije ni bitno usvojiti taj amandman i nije problem da ostane ovaj član, jer dok jedni tvrde da mi time zakucavamo blanko ostavke drugi tvrde da mi time skidamo blanko ostavke. Dakle, on, očigledno, jeste dovoljno neutralan i polazi od osnovnog demokratskog principa da narodni poslanik slobodno raspolaže svojim mandatom.
Volela bih, gospodine Jovanoviću, da mi pročitate gde to piše? Molim vas, gde piše blanko ostavka, dakle, gde vi, u kojoj od ovih reči koje stoje u zakonu vi nalazite blanko ostavku, ako kaže "narodni poslanik slobodno raspolaže svojim mandatom"? Gde vam je tu ostavka?
Pa, da, ali ako se promeni Ustav i ako te odredbe u Ustavu nema, pa, da, ali zamislite da neko možemo da ne poštujemo Ustav.
Dakle, uvek se pozivamo na Ustav. Svaki zakon se mora pozvati na Ustav i mora biti utemeljen na Ustavu, i ako mislite da to radimo, onda prosto ne možemo, ili mislite da zakonom suspendujemo odredbe Ustava, to, takođe ne može, ili da ignorišemo odredbe Ustava, to, takođe, ne možemo.
Prvo, i dalje insistiram na tome da se u ovom članu nigde ne pominje, ni insinuira ''ostavka'', osim što to kaže Ustav. Dalje neću o tome da polemišem, zato što mislim da to jeste sada, da kažem, sredstvo za jednu polemiku protiv koje nemam ništa.
Smatram da polemika u društvu, o tome, na koji način da razvijamo parlamentarizam i na koji način da utemeljujemo institucije, jeste polemika koju treba da vodimo i to nije za mene ono što je sporno, ali mislim da sada nije trenutak da otvaramo priču o Ustavu i promenama Ustava. Sada ovde imamo jedan zakon i ono o čemu razgovaramo ovde jeste da li je zakon u skladu sa Ustavom, sa jedne strane, i da li zakon, sa druge strane, da kažem, propisuje nešto što smanjuje demokratski prostor i u odnosu na Ustav, što zaista mislim da nije tačno.
Mislim da postavljati se na način da vi branite integritet drugih, mislim da je malo neukusno, u najmanju ruku. Vi ne treba da branite integritet poslanika koji su ispred DS u ovom parlamentu, niti da nam dokazujete da mi možda nemamo svest o tome da je to važno. Moram vam reći da svest o važnosti demokratskih promena DS nosi od samog svog osnivanja. Insistira na tome i sprovodi to, jedino što DS možda za nečiji ukus previše vodi računa o tome da poštuje postojeća pravila, da ono što jesu pravila koja su utvrđena poštujemo.
Mislim da zaista nije korektno da tvrdite da su ostavke garant ove koalicije, a ne politika. Želim da vas uverim da je politika koju je podržala ova vladajuća koalicija i realizacija te politike ono što nas kao DS drži u toj koaliciji i dok god budemo ostvarivali i postizali rezultate koje građani prepoznaju, držaćemo se te koalicije, a nikakve ostavke nisu nešto što nas drži u tome.
Zaista, mislim da mi nemamo spor oko toga koji je to korak koji bi bio značajan za Srbiju u daljem razvoju demokratskih institucija, pre svega, parlamenta i nezavisnosti parlamenta i nezavisnosti poslanika. Mislim da se mi oko toga ne sporimo.
I mislim da je argumentacija znatno ušla u ćorsokak iz jednog sasvim drugog razloga, a uveravam vas da u ovoj odredbi nema ostavki. Da bih vam to dokazala, prihvatam vaš amandman i ostavljamo Ustavu i drugim zakonima da to pitanje regulišu, jer naša ideja i nije bila, nikada to nismo izrekli, želim da vas podsetim, dakle, nikada nismo rekli da ćemo ovim zakonom regulisati pitanje ostavke. Uvek smo smatrali da je to pitanje Zakona za izbor narodnih poslanika.
Da vas uverim da nismo imali nameru da ovim zakonom zakucavamo nešto što mislite da je proces koji treba menjati, u ime predlagača prihvatam vaš amandman.
Moram da priznam, izvinjavam se, pažljivo sam pratila, ali svejedno, nisam razumela kako vaše objašnjenje može da se dovede u vezu sa vašim amandmanom. Vi u svom amandmanu predlažete da se u članu 39. briše stav 5. koji glasi: ''Protiv narodnog poslanika koji se nije pozvao na imunitet može se, bez odobrenja Narodne skupštine, voditi krivični ili drugi postupak u kojem se može izreći kazna zatvora.''
Dakle, ne razumem. Ako narodni poslanik smatra, ako slobodno raspolaže svojim imunitetom, odnosno može da se ne pozove na svoj imunitet, kako onda vi sada to dovodite u vezu sa pravom na istupanje, pravom na javnost rada? Ovde se radi samo o tome da narodni poslanik ukoliko se ne pozove na imunitet, ima pravo da se ne pozove na imunitet, može se voditi postupak. Dakle, o tome se radi u ovom stavu koji vi tražite da se briše.