Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Nada Kolundžija

Govori

Ne sporim to da vi imate pravo da kažete da bi ovaj zakon mogao da ograniči Ustavom propisanu nadležnost Pokrajini, mogu da se saglasim, to može biti tema, ali ako Ustav nijednom rečju nije ograničio pravo AP Vojvodina da utvrđuje svoje simbole i način njihovog korišćenja, onda bismo mi ovim zakonom suzili pravo koje je dao Ustav.
To može biti tema i to nije nešto oko čega možemo da se sporimo, da li to može ili ne može biti tema, samo kažem da ako je Ustav dao tu nadležnost AP Vojvodina, onda mi smatramo da zakonom ne treba da sužavamo to pravo.
Poštovana predsedavajuća, amandman o kome je reč traži da se briše član 6. i pri tom ste, po mom dubokom uverenju, vrlo tendenciozno pokušava predstaviti kako se tim članom uspostavlja imunitet poslanicima Skupštine AP Vojvodine, odnosno članovima izvršnih organa.

Dakle, član 103. Ustava nedvosmisleno definiše ko ima imunitet, odnosno šta sadrži imunitet koji uživa narodni poslanik. Dakle, narodni poslanik ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost za izraženo mišljenje ili glasanje u vršenju svoje poslaničke funkcije. Narodni poslanik koji se pozvao na imunitet ne može biti pritvoren, niti se protiv njega može voditi krivični ili drugi postupak, bez obzira na koje krivično delo se to odnosi.

Ono što se propisuje ovim zakonom jeste da poslanik, odnosno član izvršnog organa, ne može odgovarati za ono što je izrekao na sednici tog organa ili za glas koji je dao za neku odluku. To ni u kom smislu ne može da se tretira kao imunitet.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, čuli smo ovde takve stavove, koji, zaista kada bi čovek se potrudio da nađe logiku u tome imao bi ozbiljan problem.
Dakle, ako je nešto neustavno zato što je doslovno preuzeto iz Ustava, onda to zaista ne znam ko može da razume. Osnovna primedba na ovaj član 8. jeste – što je on doslovno preuzet iz Ustava. Po nekima, upravo je zato neustavan.
Moram da kažem da je koleginica koja je pre mene ovo iznosila ponavlja stav svog bivšeg šefa, koji takođe smatra da ako nešto primenite iz Ustava, onda je to neustavno.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, ko je šta rasturio svojim delovanjem zna istorija, znaju građani i dobro pamte. To se, na svu sreću, i vidi u njihovim glasovima na izborima.
Ako bismo pošli od toga da sve što se preuzme, svaka norma koja se preuzme iz Ustava da to devalvira sam Ustav, onda pretpostavljam da svi zakoni koje smo donosili su do te mere devalvirali ovaj Ustav da on apsolutno nema nikakvu vrednost, u šta zaista ne verujem. Dakle, kad donosite zakone, naravno, Ustav jeste i polazište i ishodište svakog zakona koji se donosi. Tako su norme koje Ustav propisuje ono od čega se polazi i do čega se dolazi u svakom zakonu.
Na ove druge politikantske napade nemam potrebe da odgovaram, zbog toga što, na sreću, građani jasno vide da kada nemate argumentaciju napadate lično i kada nemate šta nama da prigovorite izmišljate stvari, te tako zaustavljam se na ovome. Hvala.
(Zoran Krasić, sa mesta: Replika.)
Poštovana predsedavajuća, naravno da razumem odredbu člana zakona, ali zaista vrlo teško razumem mogućnost da se ona razume na način na koji je to razumeo gospodin Nikolić.
Ustav u članu 177. stav 2. kaže koja su pitanja od republičkog, pokrajinskog i lokalnog značaja određuje zakon, dakle upravo ovaj zakon koji mi danas ovde raspravljamo. Ako određuje nadležnosti zakon, a znamo da o tome odlučuje Skupština Republike Srbije, kako se iz toga može izvući zaključak da o svojim nadležnostima odlučuje AP Vojvodina zaista nemam sposobnosti da razumem. To, moram priznati, ne razumem.
Ono što je jako važno jeste da je Ustav kada je u pitanju autonomija Vojvodine jasno definisao poziciju autonomije u odnosu na Republiku i sva pitanja koja se tiču autonomije Vojvodine odlučuje Republika Srbija, odnosno Skupština Republike Srbije. To je ujedno i najjači argument da ne postoji apsolutno ni jedan jedini element državnosti, niti jedna jedina opasnost koja bi bila sadržana u ovim aktima, a koja bi mogla da znači nekakve jednostrane odluke AP. Dakle, sve što se tiče autonomije Vojvodine odlučuje Skupština Republike Srbije.
To što neki maštaju o tome da ako ikada dođu na vlast odmah menjaju ovaj zakon, želim samo da ih podsetim da će morati da urade pre toga još nešto, a to je da promene Ustav, na koji su bili ponosni da je njihovo delo, posebno kada su u pitanju odredbe o autonomiji.
Poštovana predsedavajuća, pozivam se na članove 101. i 104. Mislim da onog trenutka kada neko nas ili one koji su ovaj akt dostavili ovoj skupštini optuži da su separatisti, kada neko kaže da moramo prozivkom da glasamo kako bi ceo narod video ko su ti, onda mislim da se krši ne samo Poslovnik, nego se krši i zakon i Ustav.
Dakle, svako ima pravo da govori o aktu. Svako ima pravo da ukazuje da li akt u sebi sadrži nešto što nije ustavno ili nešto što nije u skladu sa nekim drugim zakonom, nešto što u sebi sadrži nekakvu pretnju i opasnost koja može da dovede do neke posledice.
Ali vas molim da u ovoj raspravi ne dopustite da se adresira bilo ko kao neko ko je imao nameru i ko ima nameru ili ko je nesvestan ili neodgovoran i ko će svojim nesvesnim, namernim ili neodgovornim postupcima dovesti do kataklizmičnih posledica, kako se ovde nagoveštava.
Dakle, molim vas, naša rasprava je o ovom aktu i sve što akt sadrži jeste predmet kritike, ali je u suprotnosti sa Poslovnikom, u suprotnosti sa zakonima i Ustavom da se ljudi prozivaju, da se institucije prozivaju, da se markiraju kao neko ko je neprijatelj ove države.
Takva ponašanja tih istih koji to sada rade zaista smo previše skupo platili. Mislim da više nikada ne smemo da dopustimo ni u ovom domu, niti uopšte u Srbiji bilo gde - da se takve rasprave vode o bilo kojoj temi.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, svi koji sedimo ovde više od mesec dana, svesni smo toga da kad god nestaju argumenti, onda se povlače teške reči, optužbe, lične diskvalifikacije, napadi, pretnje, sejanje straha. Mi smo u toku ove rasprave čuli toliko strašnih reči oko kojih svaki ozbiljan čovek razmišlja da li bi ih ikad u životu izgovorio, a ne da li bi ih uputio nekom drugom. Osim, naravno, što mislim da je to kršenje Poslovnika i da je to neodgovorno, mislim da je to zaista nedostatak argumentacije. Ovde se govori o tome da mi danas odlučujemo o separatizmu koji će sutra dovesti do otcepljenja dela naše teritorije. Mi danas ovde govorimo o primeni Ustava i poštovanju ustavnih obaveza koje stoje pred nama.
Naravno da može da se polemiše i o tome da li akt koji raspravljamo danas sadrži u sebi nešto što nije u skladu sa Ustavom, i to je legitimno, i da li akt o kome danas raspravljamo sadrži u sebi nešto što jeste element državnosti koji može da otvori mogućnost nekada nekome za separatističke ambicije.
Naravno, onda bi bilo korektno raspravljati i o tome kada i kako nastaje separatizam i da li je separatizmu neophodna činjenica da oko jednog grada i definicije tog grada postoji ili ne postoji zarez. Dakle, da li je to dovoljno za buduće moguće preteće otcepljenje?
Kada ovako analiziramo sve ono što smo čuli onda zaista može da se kaže da ovde postoji visok stepen političke neodgovornosti prema sopstvenim građanima. Ta politička neodgovornost ogleda se u tome što niko ovde nije poslat da građane plaši, ovde niko nije poslat da građane obmanjuje, ovde niko nije poslat da pred građane iznosi one podatke koji su netačni.
Dakle, mi ovde razgovaramo o aktu koji se zove statut AP Vojvodina. Statut AP Vojvodina, članom 185. Ustava Republike Srbije, koji je usvojila Srbija na referendumu, kaže da najviši pravni akt autonomne pokrajine je statut.
Statut autonomne pokrajine donosi njena skupština, uz prethodnu saglasnost Narodne skupštine. To je upravno ono što se dešava. Skupština autonomne pokrajine utvrdila je predlog, dostavila Skupštini Republike Srbije i mi danas raspravljamo o odluci o davanju saglasnosti na taj akt koji je, uz puno poštovanje ustavne procedure, stigao u ovaj dom.
Ovde se govori o tome da je svaka odredba u ovom statutu protivustavna, ne zato što to piše, nego zato što bi neko zao, najgori Srbin ili nešto drugo, mogao, bez obzira šta piše u Ustavu, što je prepisano u statut, da zloupotrebi.
Onda ti isti postavljaju pitanje - ko da veruje tima koji su u Skupštini Vojvodine, ko da veruje ovima koji su u Skupštini Srbije, ko da veruje sudijama Ustavnog suda? Građani nam veruju. Na vašu veliku žalost, i u njihovo ime, mi završavamo ovaj jedan vrlo važan, ustavom propisan posao. (Aplauz.)
Najbolji način da se govori o ovom aktu jeste da se uporedno drži statut, s jedne strane, i Ustav, s druge strane. Dakle, AP Vojvodina ima status pravnog lica. Član 176. Ustava Republike Srbije kaže sledeće - autonomna pokrajina i jedinice lokalne samouprave imaju status pravnog lica.
Dakle, deo koji se zove "teritorija autonomne pokrajine", i koji je ovde osporavan i dovođen u pitanje, i kojim se pokušava predstaviti kako je time stvoren instrument za otcepljenje, kaže da se teritorija AP Vojvodine ne može menjati bez saglasnosti njenih građana izražene na referendumu.
Član 182. Ustava Republike Srbije, stav 4, kaže ovako - teritorija autonomnih pokrajina i uslovi pod kojima se može promeniti granica između autonomnih pokrajina određuju se zakonom; teritorija autonomnih pokrajina ne može se menjati bez saglasnosti njenih građana izražene referendumu, u skladu sa zakonom.
U delu o kojem se govori o tome da li postoji nadzor i mogućnost Srbije da vrši nadzor nad radom autonomne pokrajine, dakle, u članu 12. stav 2. Ustava Republike Srbije, kaže, a to je doslovno preneto u statut, da pravo iz stava jedan ovog člana podleže samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti, kako stoji u Ustavu.
Dakle, kada razgovaramo o tome da li imaju pravo građani AP Vojvodine na slobodno predstavljanje, odnosno na neposredno autonomiju, odnosno da li građani Vojvodine deo svog suvereniteta, kao građani, prenose na AP Vojvodinu i šta to znači.
Onda u članu 176. Ustava Republike Srbije, stav 1, kaže ovako - građani imaju pravo na pokrajinsku autonomiju i lokalnu samoupravu, koje ostvaruju neposredno, znamo koji su oblici neposredne demokratije, oni koji znaju, ili preko svojih slobodno izabranih predstavnika.
U statutu Vojvodine piše da građani svoje pravo na pokrajinsku autonomiju ostvaruju neposredno, narodnom inicijativom ili referendumom i putem svojih slobodno izabranih predstavnika.
Ovde je napadano i pravo autonomne pokrajine, i u tome je nalažena nekakva mračna namera, da autonomna pokrajina, kako je ovde vrlo često rečeno, prigrabi deo državnih nadležnosti i u delu koji se odnosi na simbole autonomne pokrajine, želim samo da podsetim na član 183. stav 2. Ustava Republike Srbije, koji nedvosmisleno kaže - autonomne pokrajine utvrđuju simbole pokrajine i način njihovog korišćenja. To kaže Ustav Republike Srbije.
Statut kaže – AP Vojvodina ima svoje simbole i definiše koji su. Ustav daje pravo autonomnoj pokrajini da ima simbole, s jedne strane, i da ih ona sama definiše.
Ovde je dovođena u pitanje ustavnost odredaba koje se odnose na imovinu AP Vojvodine. Član 87. Ustava Republike Srbije stav 4. kaže sledeće: ''Imovina autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave, način njenog korišćenja i raspolaganja uređuju se zakonom.''
Ustav prepoznaje imovini autonomne pokrajine i kaže da će se to urediti zakonom kojim se inače definiše pitanje imovine. Znamo da taj zakon tek treba da se donese i da će tim zakonom biti definisano šta to jeste imovina Republike Srbije i šta je imovina autonomnih pokrajina, odnosno lokalnih samouprava.
Jedan od ozbiljnijih napada na ovaj statut jeste vezan za odredbe koje se tiču međuregionalne saradnje. Član 181. Ustava Republike Srbije kaže: ''Autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave sarađuju sa odgovarajućim teritorijalnim zajednicama i jedinicama lokalne samouprave drugih država u okviru spoljne politike Republike Srbije, uz poštovanje teritorijalnog jedinstva i pravnog poretka Republike Srbije''.
Šta kaže statut? „Vojvodina sarađuje sa teritorijalnim zajednicama i drugim oblicima autonomije drugih država u okviru spoljne politike Republike Srbije i uz obavezu poštovanja njenog teritorijalnog jedinstva i pravnog poretka.“
Ovo su definicije koje su neposredno preuzete iz Ustava i zapravo u doslovnom smislu podrazumevaju sprovođenje Ustava.
Statut nije Ustav, statut je akt kojim autonomna pokrajina uređuje ona prava i nadležnosti koje joj daje Ustav Republike Srbije. Zaštita pokrajinske autonomije; do koje mere je namera Ustava bila da autonomiju Vojvodine ne samo pretoči u stvarnost, već i da obezbedi mehanizme kojim će se ta autonomija štititi.
Dakle, Ustav je predvideo mehanizme za zaštitu autonomije, u ovom slučaju autonomije Vojvodine.
Član 187. stav 1. kaže: „Organ određen statutom autonomne pokrajine ima pravo žalbe Ustavnom sudu ako se pojedinim aktom ili radnjom državnog organa jedinice lokalne samouprave onemogućava vršenje nadležnosti autonomne pokrajine.“
Ova ista odredba stoji u statutu. Ustav je rekao da postoji mogućnost ustavne žalbe u slučaju da neki organ narušava nadležnosti odnosno prava koja su Ustavom definisana kada je u pitanju pokrajina. U članu 18. statuta piše: „Imaju pravo žalbe Ustavnom sudu ako se pojedinačnim aktom ili radnjom državnog organa ili organa jedinice lokalne samouprave onemogućava vršenje nadležnosti AP Vojvodine.“
Istovremeno, Ustav Republike Srbije u članu 181. stav 2. kaže: ''Skupština AP Vojvodine ili Vlada AP Vojvodine mogu pokrenuti postupak za ocenu ustavnosti ili zakonitosti zakona i drugog opšteg akta Republike Srbije ili opšteg akta jedinice lokalne samouprave kojim se povređuje pravo na pokrajinsku autonomiju.''
Ta odredba je sadržana u članu 187. stav 2. Ustava Republike Srbije – organ određen statutom autonomne pokrajine može pokrenuti postupak za ocenu ustavnosti ili zakonitosti zakona i drugog opšteg akta Republike Srbije ili opšteg akta jedinice lokalne samouprave kojim se povređuje pravo na pokrajinsku autonomiju i tako redom.
Svi članovi statuta jesu doslovna primena Ustava Republike Srbije. Žao mi je što neki koji se zalažu za unitarnu državu, što neki koji kažu da je nepristojno ili neprirodno unutar sopstvene države tražiti autonomiju, nisu bili svesni da su Ustavom, na koji su bili posebno ponosni, zbog koga su bili izrazito politički zadovoljni što su u njemu učestvovali i za njega glasali, predvideli sve ovo što piše danas u statutu AP Vojvodina.
U tom smislu možda bi vaša rasprava imala smisla kada biste ovde sada priznali da ste napravili grešku, da niste hteli takav ustav, da niste mislili uopšte da treba da postoji autonomija, da ne mislite da Srbija treba da bude građanska država, da ne mislite da u toj državi treba da budu jednaki svi njeni građani, da treba da budu građani jednakiji, i oni koji su prvog reda i koji su drugog reda. Ali, moram da vas razočaram, naravno, možete pokrenuti tu debatu i možete pokrenuti inicijativu za promenu Ustava, ali ovaj Ustav je Srbiju definisao kao građansku državu, čiji su nosioci suvereniteta građani Srbije.
Ovaj Ustav je definisao Srbiju kao demokratsku državu koja ima ozbiljne Ustavom utemeljene odrednice koje određuju da je Srbija zemlja koja će se decentralizovati, koja će decentralizovati svoju vlast i decentralizovala je svoju vlast, i ovo je Ustav koji je do te mere jasno predvideo šta sve jeste sadržaj autonomije Vojvodine, da ni vi ni neki koji bi možda hteli i više tih sadržaja nemaju mnogo prostora da oko toga polemišu.
Ovaj Ustav je prilično precizan i mislim da zato nije uredu da ono što se izvlači iz konteksta i ono što se predstavlja kao neustavno, zapravo je falsifikovanje ustavnih odredbi.
Koristim pravo na repliku zato što me je direktno nekoliko puta prozvao...
Poštovana gospođo predsedavajuća, uvaženi ministri, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa ZES glasaće u danu za glasanje za zakon o utvrđivanju nadležnosti Autonomne pokrajine Vojvodine.
Dakle, ustavni osnov za ovaj zakon nalazimo u članu 177. koji kaže da se pitanja od republičkog, pokrajinskog i lokalnog značaja određuju zakonom, kao i član 178. koji kaže da Republika Srbija može zakonom poveriti autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave pojedina pitanja iz svoje nadležnosti. U tom smislu za nas nema nikakve dileme da li je ovaj zakon predviđen Ustavom ili nije. Mi ove ustavne odredbe tumačimo kao našu obavezu prema poštovanju Ustava da ovaj zakon donesemo.
Na osnovu dosadašnjih rasprava može se postaviti pitanje šta je zapravo tema ove današnje rasprave? Da li mi danas razgovaramo o tome kakvo teritorijalno uređenje Republike Srbije želimo? Da li razgovaramo o tome je li nam potrebna ili nam nije potrebna autonomija Vojvodine? Da li mi sada raspravljamo o elementima, sadržaju, okviru autonomije, oko čega tek treba da se dogovaramo?
Duboko verujem da to nikako ne može biti predmet današnje rasprave i da svi oni koji vode raspravu na ovaj način zapravo promašuju temu. Da bismo mi raspravljali o ovome što sam prethodno rekla, mi bismo zapravo vodili raspravu o promenama Ustava. Ono što mi danas radimo jeste primena Ustava i tu se suštinski razlikujemo u odnosu na to kako pristupamo ovoj temi. Dakle, ovo je rasprava o autonomiji koja je ustavna kategorija čiji su elementi sadržaj i okvir utvrđeni Ustavom Republike Srbije.
Po mom dubokom uverenju jedini korektan i politički odgovoran okvir ove rasprave jeste omeđen, s jedne strane, ustavnim granicama koje on pruža kada je autonomija Vojvodine u pitanju i, s druge strane, postavljanjem pitanja samima nama – da li smo mi sav sadržaj autonomije koji predviđa Ustav ugradili u zakon o nadležnostima i Statut AP Vojvodine.
I ako ovo jeste rasprava o primeni Ustava, najviše bih volela da se mi onda i držimo zaista Ustava, bez toga da ga tumačimo ili da preskačemo odredbe koje su nedvosmislene i koje jasno ukazuju da ovo jeste rasprava o primeni Ustava.
Šta kaže Ustav Republike Srbije? Član 12. stav 1. kaže – državna vlast ograničena je pravom građana na pokrajinsku autonomiju i lokalnu samoupravu. Srbija je Ustavom definisana kao građanska država i nosilac suvereniteta u građanskoj državi je građanin. Dakle, Ustav Republike Srbije kaže da je nosilac suvereniteta građanin, suverenitet potiče od građanina – član 2. Ustava Republike Srbije. Nijedan državni organ, politička organizacija, grupa ili pojedinac ne može prisvojiti suverenitet od građana.
U osnovi demokratskog modernog evropskog društva, za koji se mi zalažemo, i oko toga imamo razlike u odnosu na neke druge političke partije koje smatraju da je unitarni model države nešto što u savremenom svetu može da opstane, da je unitarni model države efikasniji model države, mi zaista verujemo u to da je moderna demokratska, građanska država u kojoj je nosilac suvereniteta građanin, a ne nekakva apstraktna država ili nekakva apstraktna državna institucija, podrazumeva i uključuje decentralizaciju vlasti.
Dakle, volela bih samo da uvek imamo na umu kada govorimo o decentralizaciji da govorimo o decentralizaciji vlasti, a ne države. dakle, podrazumeva decentralizaciju vlasti, regionalizaciju i pokrajinsku autonomiju, jer su to Ustavom definisane kategorije.
Ustav Republike Srbije utemeljuje principe suvereniteta građana i princip decentralizacije, racionalizacije, regionalizacije i pokrajinske autonomije i to je za nas polazište u onome što mi danas radimo i o čemu raspravljamo. Ustav je svojim rešenjima proširio nadležnosti AP Vojvodine. Istovremeno, Ustavom Republike Srbije i zakonom o kojem danas raspravljamo, nadležnosti AP Vojvodine ne sadrže u sebi ni jedan jedini element državnosti.
Dakle, ako pođemo od toga da niti Ustav, a niti ovaj zakon, niti Statut Vojvodine predviđaju zakonodavnu i sudsku vlast, onda to samo znači da mi govorimo ovde o elementima suštinske autonomije, a nikako nemamo osnova da pričamo o tome da se ovde radi o državi u državi ili već kako to još grubljim nazivima neki ovde nazivaju.
Sva pitanja kojima se definiše autonomija Vojvodine i svi akti kojima se definišu nadležnosti AP Vojvodine u nadležnosti su Republike Srbije. Dakle, Srbija donosi zakone kojima se utvrđuju nadležnosti. Republika Srbija, odnosno ova skupština donose zakone kojima se definišu sve oblasti u kojima autonomna pokrajina ima te nadležnosti.
Ono što jeste nadležnost autonomne pokrajine jeste da u okviru zakona, koji donosi Republika Srbija, vrši određene nadležnosti koje ovim zakonom i statutom ili izvorno pripadaju ili pak Vlada Republike Srbije prenosi na njih.
Ono što je za nas važno jeste da je Ustav takođe definisao obavezu Pokrajinske skupštine da utvrdi predlog statuta. Ono što osporavaju ovde mislim da apsolutno ne stoji, jer je pokrajina, uz sve procese na koje možemo imati prigovore, da li su oni tekli kako je trebalo ili nisu, da li je u njima bilo nekakvih nesporazuma koji su se u hodu otklanjali, ali ono što je bitno jeste da je u potpunosti poštovan Ustav jer je Ustav propisao da skupština autonomne pokrajine utvrđuje predlog statuta koji upućuje Skupštini Republike Srbije na koji ona daje saglasnost. Takođe, definisano je da Skupština Republike Srbije donosi zakon kojim utvrđuje nadležnosti.
Mislim da je sada važno da neke teme koje su ovde otvarane kao pitanja o tome da li to znači buduće otcepljenje, zaista ne želim da polemišem uopšte sa onima koji ovu temu koriste da bi unosili strah, da bi unosili nemir među građane Srbije, da bi pokazivali kako ovde postoje neki koji žele da razbiju Srbiju, dakle, zakonom i statutom potvrđeno je političko, i ustavno i pravno jedinstvo Republike Srbije, što je za nas jako važno, i nijedan od ovih akata ne sadrži nijedan element koji bi to doveo u pitanje.
Dakle, kada neko ovde postavlja pitanje o tome kako je moguće da su sve te silne nadležnosti date AP Vojvodini, onda bi trebalo opet vratiti na Ustav, na član 83, koji kaže da autonomne pokrajine, u skladu sa zakonom, uređuju pitanja od pokrajinskog značaja u sledećim oblastima.
Onda kaže - u oblasti prostornog planiranja. Da vidimo kako tu ustavnu nadležnost definiše zakon o nadležnostima. Dakle, zakon o nadležnostima kaže - AP Vojvodina preko svojih organa u oblasti prostornog planiranja i regionalnog razvoja, u skladu sa zakonom. Opet podsećam, zakon donosi Republika Srbija, odnosno ova skupština.
Dalje, u članu 183. kaže se da autonomna pokrajina u skladu sa zakonom uređuje pitanja iz oblasti poljoprivrede. Zakon o kome danas raspravljamo kaže - AP Vojvodina preko svojih organa u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja, u skladu sa zakonom koji donosi Republika Srbija, odnosno ova skupština.
Ovde je nabrojano upravo onoliko oblasti i nadležnosti koliko je ovim zakonom obuhvaćeno. Ono što je presudno važno, jeste da su sve te nadležnosti utvrđene zakonom Republike Srbije koji donosi Skupština Republike Srbije, a da pokrajina prema Ustavu sama određuje organe i način sprovođenja nadležnosti koje su joj poverene Ustavom.
Naravno da postoji ovde i političko pitanje. Dakle, ako smo u ustavnoj materiji, onda po mom dubokom uverenju ne postoji ništa što je ovim zakonom mimo onoga što je Ustav predvideo. Dakle, zakon sledi ono što je Ustav propisao, s jedne strane kao obavezu, a s druge strane kao pravo na autonomiju.
Ako govorimo o političkom pitanju, mi tada možemo zaista da otvorimo raspravu o tome, iako ovo ne može biti tema, možemo da otvorimo raspravu o tome da li je pitanje autonomije, da li je pitanje regionalizacije, da li je pitanje decentralizacije vlasti napredovanje društva ili ne? Po našem dubokom uverenju, pitanje decentralizacije jeste u osnovi demokratsko pitanje. Dakle, ako je građanin nosilac suvereniteta, on svoj suverenitet može da prenese na predstavnike lokalne vlasti, na AP Vojvodinu i na državu.
Kako će građanin da odlučuje o tome koje će nadležnosti da prenese na određeni nivo, na koji će na najbolji način ostvarivati svoja prava, jeste suvereno pravo građanina kao nosioca suvereniteta, o čemu i ovaj ustav nedvosmisleno govori.
Možda se nekima Ustav sada ne dopada kada vide kako on u primeni treba da izgleda, možda im je žao što su glasali za njega, možda im je žao što su se hvalili što su zaslužni što je taj Ustav donet, ali na njihovu veliku žalost, sprovođenje ovog ustava jeste njihova obaveza, kao što je obaveza svih nas i kao što je obaveza čak i onih koji za taj ustav nisu glasali, čak i onih koji su vodili kampanju protiv ovog ustava.
I ako neko danas kaže da Ustav nije dobar, oko nekih stvari možemo i da se saglasimo. Isto mislimo da postoje rešenja u ovom Ustavu koja bi možda bila bolje da su rešena na srećniji način, ali ona su za nas obaveza, i mi smo ne samo spremni da tu obavezu ispunimo, smatramo da obavezu treba da ispunjavamo ispunjavajući pun sadržaj onoga što Ustav daje kao pravo građaninu, lokalnoj samoupravi i pokrajinskoj autonomiji.
Možemo da kažemo da je ovo za nekoga previše nadležnosti, ali onda je on o tome morao da razmišlja kada je Ustav bio tema. Možda je za neke ovo premalo nadležnosti i verovatno jeste. Neki smatraju da u nekim drugim zemljama postoje autonomije koje imaju mnogo više nadležnosti, ali takođe to ne može biti tema ove rasprave, jer mi ovde govorimo omeđeni Ustavom, poštujući granicu koju Ustav propisuje, s jedne strane, ali što se nas tiče zaista sa najboljom željom da sve ono što Ustav daje kao kapacitet za pokrajinsku autonomiju iskoristimo u ovom zakonu i statutu.
Poštovana gospođo predsednice, uvažena gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, DS je njen poslanički klub, predstavnici u Vladi Republike Srbije, predstavnici u pokrajinskim organima, predstavnici u lokalnim samoupravama i nema nikakvog spora oko toga kakav je stav DS-a vezano za autonomiju Vojvodine i vezano za ispunjavanje ustavne obaveze kada je u pitanju autonomija Vojvodine.
Prosto mislim da je jeftin politički napad pokušaj da se jedan, bilo koji član, bivši ili sadašnji, DS-a identifikuje sa DS. DS smo mi ovde i mi smo vam rekli šta mislimo o ovom statutu i šta mislimo o zakonu o nadležnostima.
Takođe smo vam rekli šta mislimo o vašoj promenljivoj politici i o tome kako ste vi u različitim periodima kada ste bili na vlasti i sada kada ste u opoziciji razmišljali o autonomiji Vojvodine, kako tada zakonodavna vlast koju ste nudili autonomiji Vojvodine nije bila država u državi, niti puzajući separatizam, a sada kada autonomija Vojvodine ne sadrži ni jedan element državnosti, vi nas optužujete kako smo mi oni koji hoćemo da odvajamo Vojvodinu.
To prosto niti je politički dosledno, niti je politički korektno, a o tome najbolju ocenu daju građani Srbije koji pokazuju svojim glasovima koliko veruju tako promenljivoj politici.
Poštovana gospođo predsedavajuća, pozivam se na član 100. i na član 101.
Želim da kažem da u načinu na koji narodni poslanici zloupotrebljavaju Poslovnik i time se obraćam vama, kao predsedavajućem, dakle, pravo na repliku po članu 101. može da se dobije samo ''ukoliko se narodni poslanik u svom izlaganju na sednici Narodne skupštine uvredljivo izrazi o narodnom poslaniku iz druge poslaničke grupe, navodeći njegovo ime i prezime ili funkciju, odnosno pogrešno protumači njegovo izlaganje, narodni poslanik na koga se izlaganje odnosi ima pravo na repliku.
Ukoliko se uvredljivi izrazi odnose na poslaničku grupu, odnosno političku stranku čiji narodni poslanici pripadaju toj političkoj grupi, u ime poslaničke grupe pravo na repliku ima predsednik poslaničke grupe. Odluku o slučajevima iz st. 1. i 2. donosi predsednik, odnosno predsedavajući Narodne skupštine“.
Molim – ne može se sticati pravo na repliku tako što će se polemisati sa predstavnicima Vlade, a da pri tom niko od njih nije nikoga ni pomenuo, a najmanje uvredio.
Dakle, oni govore o sadržaju, o temi. Narodni poslanici koji hoće da polemišu sa stavovima, imaju vreme poslaničke grupe, ima spisak i molim vas neka govore na osnovu toga. Ne može se zloupotrebljavati Poslovnik na ovaj način.
Izvinjavam se, rizikujući da mi izreknete opomenu, ali ono na šta sam ukazala jeste da je Poslovnik nedvosmisleno jasno definisao u kojim uslovima se daje pravo na repliku. Samo molim da, kao predsedavajući, poštujete Poslovnik i da pravo na repliku dajete samo u uslovima koji su predviđeni Poslovnikom.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, uzela sam reč zbog toga da bih pokazala kako oni koji se predstavljaju kao dušebrižnici, kao zaštitnici teritorijalnog integriteta, suvereniteta države, kao oni koji tvrde kako mi ovde razbijamo državu, ne pokazuju nikakav interes za ovu raspravu. Njima jedino jeste važno da iznesu opšte političke parole, bez napora da iznesu argumentaciju za ono što tvrde.
Nažalost, ova rasprava je pokazala da oni nisu raspravljali o samoj suštini ovih akata i o tome šta ti akti sadrže i kakvi su efekti tih akata.
Neću posebno da komentarišem kvalifikacije koje su iznosili, ali mislim da je i zbog građana važno da kažemo da ovde postoje oni koji još uvek govore na nivou zavera, međunarodnih zavera, plaćenika, onih koji sprovode nečiju volju, kako ne razumeju uopšte šta je interes i potreba građana Srbije, kako govore o tome da je neko prigrabio državnu vlast, ne razumevajući da je građanin, po Ustavu RS, nosilac suvereniteta i kao nosilac suvereniteta ima suvereno pravo da prenosi svoj deo suvereniteta na lokalnu samoupravu, na region, AP i na državu Srbiju.
Ono što jeste nešto što može sve da nas ražalosti jeste da ovako važnoj temi u ovoj zemlji još uvek postoje oni koji pristupaju samo kao posebnoj političkoj temi na koju mogu da računaju da dobiju neki politički poen.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, tražim od Vlade da obavesti javnost o svemu što je preduzeto i dogovoreno u vezi sa 40 najnerazvijenijih opština. Naime, kako odgovornost za nemar ne bi pala na Skupštinu Republike Srbije, pa ni na Vladu, ako za to nema razloga, želim da obaveste javnost o tome da su predsednici 40 najnerazvijenijih opština u Srbiji imali sastanak u Ministarstvu finansija 28. oktobra i da je tada Vlada predložila da se tim opštinama dodele posebna sredstva.
Predsednici tih opština obavestili su poslanike članove Odbora za lokalnu samoupravu da čekaju današnju odluku Vlade kako bi saznali da li je na osnovu dogovora koji je postignut 28. oktobra Vlada uradila ono što je tada dogovoreno, i da u tom smislu nije bilo potrebe za održavanjem jučerašnjeg sastanka.
Molim da Vlada nakon današnje sednice obavesti nas, Odbor i javnost o tome da li je dogovor koji je postignut o tome sa predsednicima ovih 40 opština poštovan, da li je Vlada donela odluku prema kojoj će se ovim opštinama u narednim godinama pomoći dodatnim sredstvima. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, želim samo da kažem da nije korektno optuživati nekoga da namerno opstruira rad skupštinskih tela. To prosto nije tačno.
Radi se o tome, pokušala sam da objasnim, da smo mi dobili obaveštenje od predsednika Odbora da su oni imali razgovor u Ministarstvu i da čekaju današnju sednicu Vlade, te da u tom smislu nema potrebe da se ta sednica juče održi, da treba da sačekamo današnju sednicu Vlade.
Ne sporeći uopšte najbolje namere predsednika Odbora da povodom jedne vrlo važne teme sazove Odbor, da pozove predsednike opština, da se o toj temi raspravlja i da Skupština da podršku tim opštinama u pokušaju da one nađu rešenje za svoje zaista ozbiljne probleme, želim da kažem da jeste činjenica da postoje problemi u radu odbora, između ostalog i zbog toga što se odbori ponekad sazivaju dan za danom, bez da se prethodno naprave dogovori. Vi znate da mnogi poslanici imaju i druge obaveze i da mi u svim odborima imamo vrlo, kako da kažem, ozbiljan posao da obezbedimo da ljudi dođu i učestvuju u radu odbora, zato što imaju i druge obaveze. Optužiti nekoga da namerno opstruira, mislim da u najmanju ruku nije korektno.
Želim da kažem da imamo situacije u kojima predsednici pojedinih odbora sazivaju odbor za sat unapred, bez da prethodno pokušaju da provere da li postoje... One koje ste pokušali da zaštitite i da opravdate zašto neki odbori nisu održani, dakle, na njih se odnosi, ne na vas. Nisam na vas mislila.
Radi se o tome da ako je tema važna i ako je važno da se sednica odbora održi, onda je predsednik u obavezi da zajedno sa službama obezbedi da se to desi u trenutku kada je za poslanike to moguće, jer i sami znate da mi ovde nemamo jedini posao koji je vezan za odbore, da su poslanici često u delegacijama, da su odsutni i da su ponekad u nekim lokalnim sredinama.
Samo vas molim, u najboljoj nameri da obezbedimo efikasan i dobar rad odbora, poštujući vašu nameru da se o jednoj vrlo važnoj temi govori na tom odboru, da samo prosto govorimo ono što su činjenice. Hvala.