Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Nada Kolundžija

Govori

Poštovani gospodine predsedniče, htela bih samo da kažem da smo vrlo ozbiljno razmatrali inicijativu koju ste podneli. Ono što je nedvosmisleno zaključeno jeste da predlog izmene i dopune Zakona koji ste vi predložili ne može da se prihvati zbog toga što je nemoguće da se iz privatizacije izuzmu mediji koji sada imaju programe na jezicima nacionalnih manjina. Znate da je to protivno principima Evropske unije, Saveta Evrope, OEBS-a itd. Prosto to ne može da se prihvati.
Dakle, mi smo, u skladu sa našom zainteresovanošću da taj problem rešimo, organizovali zajedničku sednicu Odbora za kulturu i odbora za pitanje manjina. Stavili smo to na dnevni red. Sa tih sednica upućeni su dopisi svim nadležnim institucijama u državi i od njih je traženo da se pronađe moguće zakonsko rešenje koje će omogućiti da se obezbedi stečeno pravo manjinskih zajednica na informisanje na njihovim jezicima. Hvala.
Uvaženi gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, zaista razumem vašu potrebu da reagujete i sa ove skupštinske govornice na neke pojave kojima niste zadovoljni. Ne smatram da je to nešto što je nelegitimno, ako već, s jedne strane, na taj način Skupština ne radi ono što bi trebalo da radi, dakle, pozivam se na član 101. i 104, da bi trebalo da se držimo dnevnog reda.
Molim vas da govorimo o činjenicama. Dakle, u Rumi je stvorena nova odbornička većina. Vi možete, naravno, da budete protiv toga što su neki odbornici SRS napustili odbornički klub SRS i sa nekim drugim napravili novu većinu. Činjenica je da vam to što su oni, kako kažete, odneli mandate, sada smeta, a nije vam smetalo kada su naši odbornici u Novom Sadu odneli naše mandate i sa vama stvorili većinu u Novom Sadu. Tada nije bilo pitanje da li imaju ili nemaju pravo na to.
Dakle, tamo je stvorena odbornička većina. Ako postoji pravni osnov da se oduzmu njima mandati, to je legitiman put, i to treba da radite.
Molim vas, hajde da probamo da radimo ovde posao ili ovo zaista postaje besmisleno. Mislim da nema potrebe da sedimo i da ovde slušamo ceo dan jednu priču, za koju, ako postoji pravni izlaz i pravni osnov, treba naći pravni izlaz i pravni osnov. Politički to nećemo rešiti ovde u Skupštini. Dakle, nemoguće je rešiti ovde u Skupštini to pitanje. To pitanje ima svoje pravno utemeljenje i treba da se na toj osnovi rešava.
Ako mislite da sada treba da nastavimo samo o tome da pričamo, onda mislim da nema smisla da nastavimo da radimo. Najlepše vas molim da nastavimo da radimo po amandmanima.
Želim ovom prilikom takođe da kažem, vi znate da, što se tiče Demokratske stranke, ne postoji nikakav problem da mi prihvatamo amandmane koje podnosi SRS, ukoliko oni popravljaju tekst zakona i ne menjaju samu suštinu zakona.
Dakle, naš pristup se često razlikuje od vašeg pristupa, i to je tačno. Kada vaš amandman pokušava da utiče na način na koji mi vidimo da treba rešavati stvari, onda je taj amandman za nas neprihvatljiv, i to ne zato što dolazi od vas, već zato što je naš pristup uspostavljanju principa, i ono što vi nama prigovarate, da mi slušamo one koji nam sugerišu kako ti zakoni treba izgledaju, naš odgovor je da mi pokušavamo da uskladimo sa evropskim zakonodavstvom. U tome se vrlo često razlikujemo. To je jedini razlog kada mi ne možemo da prihvatimo vaše amandmane.
Uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, i mi vodimo politiku da bismo sprovodili svoj program i to nije sporno. Mi se našeg programa držimo i zaista smatramo da je interes Srbije da u što većoj meri taj program bude ostvaren.
Dakle, ovde se sada pravi, da tako kažem, dvostruka zabluda. Znači, činjenica da su neki odbornici napustili odborničku grupu SRS jeste početna tačka. Neki su napustili. Oni su sa drugima napravili odborničku većinu, izabrali novog predsednika skupštine i njegovog zamenika. Dakle, sve do sada je po zakonu. Oni jesu odbornici, jeste odbornička većina, jeste izabran predsednik i zamenik. Šta posle sledi? Posle dolazi ono što nije zakonito, a to je da predsednik skupštine, koji je smenjen legalnom, legitimnom odborničkom većinom, ne da pečat. Da li možete da zamislite situaciju da neko ne da pečat? Kažete da je u Surčinu, to uzimate kao argument, pečat još uvek u privatnom vlasništvu nekoga i tvrdite da je to zakonito.
Dakle, postoji procedura. Vi možete zakonski da dokazujete da li su ljudi koji su napustili vašu odborničku većinu i napravili novu većinu korumpirani. Ako jesu, to jeste krivično delo i to treba dokazati, ali da vi osporavate i kažete - nećemo dati pečat nekome ko je legitimno izabran, a onda tvrdite kako je izvršeno nasilje, nasilje tu počinje. Dakle, tog trenutka počinje nasilje, kada neko nakon legitimne odluke smatra da njemu pripada prostorija predsednika opštine i da njemu pripada pečat te iste opštine.
Gospodo, u nečemu ipak mora da postoji princip. Ako ste vi nezadovoljni jer vam je neko podmitio, kupio, privoleo vaše odbornike, onda dokazujte da je to korupcija, ali nemate pravo da ovde satima tvrdite nešto što prosto nije tačno.
Dakle, istina je da su legitimno izabrani predsednik skupštine i zamenik predsednika skupštine, da postoji odbornička većina koja ih podržava, da onaj ko je smenjen ne da da se uđe u prostorije i ne da pečat. Ako postoji nešto što se zakonom treba dokazivati, imate našu punu podršku, dokažite zakonom da je neko korumpiran i da je ovo posledica korupcije, ali nemojte da zloupotrebljavate ovu skupštinsku govornicu tvrdeći nešto što nije tačno.
Vi imate pravo da se bunite zbog ljudi koji su vas napustili, imate pravo da se ljutite na one koji su ih privoleli da pređu na drugu stranu. Tu prestaje vaše pravo da o tom pitanju pričate. Dakle, sve ostalo jeste zakonito, osim toga da neko misli da zaista treba da zadrži pečat jedne institucije.
Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, opet apelujem i molim da pokušamo da radimo ono zbog čega smo ovde. Dakle, mi imamo ovde tačke dnevnog reda koje su važne. Ma kako se ne slagali oko načina na koji ih rešavamo, ali one su za građane Srbije važne, kao i one teme koje nas čekaju.
Nas čekaju ratifikacije zakona koji su važni za olakšavanje viznog režima, što je interes građana Srbije. Nas čekaju zakoni i čekaju nas predlozi za Ustavni sud Srbije. Svi podvlačimo da je to izuzetno važno i oni koji misle da ga čekamo previše dugo trebalo bi sada da urade sve da to dočekamo što pre. Dakle, naš je interes da što pre dođu na dnevni red zakon o Ustavnom sudu i da dođu na dnevni red predlozi.
Mi možemo ovde da otvaramo lokalne teme i možemo da tražimo da se neki sporovi razreše, ali ih ne možemo razrešavati za ovom skupštinskom govornicom Skupštine. Najlepše vas molim, dajte da ih razrešavamo tamo gde im je mesto, u institucijama u kojima se ti problemi i ta pitanja razrešavaju.
Još nešto, dakle, mi ovde slušamo o aferama i poslanici izlaze pojedinačno i navode razne slučajeve, nazivajući i ono što jeste i ono što nije aferom.
Naš cilj nije da se vraćamo u prošlost. Ako je afera ovo o čemu vi govorite, pitam vas šta je desetine hiljada kvadratnih kilometara izgubljenog prostora na koji su se Srbi naseljavali vekovima. Pitam šta je, političkim rečnikom mereno, stotine hiljada ljudi koji su izgubili svoje kuće i sve što su sticale generacije.
Pitam šta je u političkoj terminologiji izolacija zemlje, krah ekonomije, šta su piramidalne banke, pljačka građana Srbije, milijarde evra iznete iz ove zemlje, bezbroj ljudi koji su ostali bez imovine koju su imali, šta je to u političkoj terminologiji? Ako hoćete da otvorimo te teme, a nismo da otvaramo te teme, onda ćemo mi danima da nabrajamo i da postavljamo pitanje šta je to što ima za rezultat takve posledice.
Poštovani gospodine predsedniče, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, u ime DS, naši poslanici se neće više javljati po Poslovniku, zato što smo mi ovde, između ostalog, optuženi da mi ne želimo da razgovaramo o amandmanima.
Mi želimo da razgovaramo o amandmanima, želimo da čujemo argumentaciju i, kao što smo mnogo puta do sada pokazali, uvek kada je ta argumentacija bila jasan dokaz želje da se zakonski projekat popravi, da se otkloni neka nejasnoća ili eventualna loša posledica, mi smo bili spremni da prihvatimo takav amandman i nikada se nismo pitali odakle dolazi taj amandman, niti smo hteli da se igramo igara da isti takav amandman mi podnosimo, kako bismo prihvatali svoje, a ne amandmane opozicionih poslanika.
Dakle, još jednom, molim vas da se vratimo na dnevni red. Mi želimo da čujemo vašu argumentaciju o amandmanima i želimo da ova skupština nastavi da radi ono zbog čega smo mi svi ovde. Mogu da imam lično mišljenje o pojedinim poslanicima i to je moja stvar. Ono što ovde poštujem jesu građani koji su izabrali ovih 250 poslanika i poštujem svakog građanina, bez obzira za koga je glasao. Hvala vam.
Uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, u mnogim stvarima se razlikujemo, i to je prosto priroda stvari.
Što se tiče nekih stvari, ne možemo čak ni da približimo stavove. Ono u šta ja ne sumnjam, zaista, jeste da svi ovde delimo brigu za izuzetno težak položaj zemlje u kome se sada nalazimo. Dakle, verujem da sva naša politička promišljanja, odmeravanja odluka polaze od činjenice u kakvoj situaciji se nalazimo i svi naši napori da nađemo rešenje jesu zapravo napori da nađemo najbolje rešenje u ovom trenutku. U to zaista ne sumnjam.
Razlike se pokazuju, vezano za neka od tih pitanja, a mislim da ne može da se ospori da te razlike kada je u pitanju Kosovo i Metohija ne postoje suštinski. Dakle, postoji jedinstvo političkog sagledavanja, ali i političke strategije oko pitanja Kosova i Metohije. Takođe, postoji nepodeljen osećaj brige za to šta može da bude konačni ishod toga, bez obzira na sve naše zajedničke napore.
Želim da kažem da pitanje koalicije nije pitanje nestanka razlika. Dakle, koalicije se ne prave samo ako razlike ne postoje. Koalicije se prave i kada razlike postoje, i kada se na različitim temama različito sagledavaju najbolji ishodi.
Kada su u pitanju izbori, verujem da su sve naše argumentacije zapravo napor da izaberemo ono rešenje koje će biti najbolje. Možda uzimamo različite faktore kao ključne, možda uzimamo različite moguće scenarije kao najverovatnije, možda uzimamo argumente koji nama ili drugima izgledaju kao najvažniji argumenti. Ono što zaista verujem jeste da tražimo najbolje rešenje upravo imajući u vidu činjenicu da je Srbija u užasno teškom položaju, vezano za Kosovo i Metohiju, za položaj Republike Srpske, za našu evropsku budućnost takođe. Hoću to posebno da istaknem, zato što smatram da je za Srbiju to jedan od izuzetno važnih, strateških ciljeva.
Dakle, mi ovde imamo ukrštene i izuzetno komplikovane okolnosti, ali normalan politički život ne sme da stane zbog toga. Dakle, Srbija mora da pokaže kapacitet da teče život u Srbiji; očekuje se da idu plate, da idu penzije, da zdravstvena zaštita i zdravstvo radi, da obrazovanje radi, to se prosto očekuje, kako god teška odluka pred nama bila, kako god komplikovan proces bio u kome sada učestvujemo.
Prosto se očekuje da život normalno teče. Ljudi to očekuju od svih nas zajedno. Ovo jeste važna tema i smatram da je ovo danas možda najbolja rasprava koju smo imali, po mom dubokom osećaju, zato što se vodi o suštini, vodi se argumentima iz vizure svakog od nas koji možda, kažem, na različite načine osvetljava taj problem. Sigurna sam da svako od nas traži najbolje rešenje.
Svejedno, apelujem, ako možemo da radimo posao, upravo i zbog toga što je pred nama zakon o Ustavnom sudu. Smatramo da je izuzetno važno da i taj posao obavimo.
Nama je stalo da obavimo taj posao. Nama je stalo, kao i vama, da imamo Ustavni sud, da zemlja, u kakvu god krizu u sledećoj fazi uđe, ima Ustavni sud, da ima institucije od kojih će zavisiti stabilnost u jednom vremenu koje može biti vrlo nestabilno.
Molim vas, otvoreni smo ukoliko treba da sedimo i da kao poslanički klubovi raspravljamo o tim temama i tragamo za najboljim rešenjima koja su vezana za pitanja, između ostalog, i izbora. Spremni smo za to. Dakle, nemamo nikakav otklon ni prema kome da o tome razgovaramo na najodgovorniji mogući način. Molimo vas, ako možemo da ipak radimo posao. Ako treba, nakon ovog rada možemo sedeti do duboko u noć i raspravljati ove teme i tragati za najboljim rešenjem. Hvala.
Gospodine predsedavajući, ne želim preko reda. Ljudi su se prijavili po redosledu i, molim vas, ako se već zloupotrebljava Poslovnik i ne koristi se sprečavanje povrede procedure, već se povređuje procedura pozivanja na Poslovnik, molim vas da onda, bar, držimo redosled.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, pored toga što su neki, očito, krenuli u najintenzivniju izbornu kampanju, podsećam da član 101. Poslovnika kaže da nije dopušteno da se narodni poslanik u svom izlaganju na sednici Narodne skupštine uvredljivo izražava, da navodi u tom smislu druga lica, poslaničku grupu, itd.
Gospodine predsedavajući, kada narodni poslanik Vjerica Radeta izriče najgore moguće optužbe na račun čitave jedne poslaničke grupe, onda imate obavezu da je opomenete, imate obavezu da zaustavite takve izjave sa ove govornice.
Molim vas da ili izreknete opomenu narodnom poslaniku Vjerici Radeta ili zahtevam da se u danu za glasanje poslanici izjasne o tome da li je danas prekršen Poslovnik u više navrata.
Insistiram na ovom kršenju koje je učinjeno poslednji put, ne samo zbog činjenice da se ne vodi računa ni o kome, ni o čijem integritetu, ni o čijem pravu na odnos prema pokojnom premijeru Đinđiću, već zbog toga što mislite da je baš sve, apsolutno sve dopušteno u političkoj kampanji.
Nije sve dopušteno ni u ljudskom, ni u moralnom, ni u političkom smislu.
Zahvaljujem. Demokratska stranka će predložiti ministru da prihvati ovaj amandman ili, ukoliko za to ne bude prilike, u danu za glasanje će podržati ovaj amandman.
Uvaženo predsedništvo, za Demokratsku stranku je ovaj amandman neprihvatljiv, iz najmanje dva razloga.
Prvi razlog jeste što amandman sadrži neustavne kategorije, dakle, kategorije koje su izvan onoga što Ustav definiše. Druga stvar, tekst zakletve koju predlaže ovaj zakon je, zapravo, tekst koji osnovne elemente crpi, takođe, iz ustavne zakletve, kojom je Ustav propisao zakletvu predsednika Republike.
Dakle, sadržaj ove dve zakletve se poklapa i to su dva razloga zbog kojih je za nas ovaj amandman neprihvatljiv.
Uvaženo predsedništvo, poštovane kolege narodni poslanici, mislim da je, nažalost, ova deklaracija opet pokazala kako nismo u stanju da se bavimo onim što bi trebalo da bude suština naše rasprave, već smo uneli ne samo ideološku notu u nešto u šta nismo smeli da ulazimo, nego i jednu neprincipijelnu, po sve, mislim, štetnu međupartijsku borbu.
Dakle, ovde se radi o tome da li mi, kao država, smatramo da, ukoliko se neka zemlja nađe u situaciji za koju jako dobro znamo kako izgleda i kada znamo koja je cena po građane te zemlje, treba da imamo principijelan odnos i kad kažemo: ne, mi nismo zaslužili sankcije čak iako imamo Miloševića; ne treba da nam uvodite sankcije jer mi jesmo protiv Miloševića; time što nam uvodite sankcije − mi patimo dvostruko.
Naš je stav potpuno principijelan. Ovde se radi o tome da je osporeno, pre svega, vreme stavljanja ove deklaracije na dnevni red. Ovo je vreme izabrano zbog toga što se 30. oktobra u Skupštini UN glasa o Rezoluciji Generalne skupštine UN.
Mnoge zemlje koje su potpisnici te rezolucije, između ostalog i naša zemlja, glasaće za ukidanje sankcija Kubi. Dakle, to je razlog. Vi kažete da nije vreme, a mi kažemo: to je trenutak u kome treba raditi ako ima smisla, a ima smisla do 30. oktobra.
Drugo, ovde je istaknuto da Narodna skupština nije pozvana da donosi deklaracije, što me je iznenadilo, jer član 160. Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije nedvosmisleno kaže da Skupština donosi deklaracije. To apsolutno nije sporno.
Zaista ne znam šta je povodom ovog teksta, koji je usaglašen, izazvalo toliko žuči? Šta je to za šta može da se kaže da je suprotno politici koju država vodi?
Dakle, mi smo država koja se zalaže za politiku nenasilja − bez prisile, uz dogovor, uz toleranciju. To je ono što pokušavamo da uradimo i kada su u pitanju naši problemi, kao što je pitanje Kosova i Metohije. To su principi za koje se zalažemo kao država. Ovo je samo poštovanje tog istog principa, koji se samo sada ne tiče nas, nego nekog drugog. Hvala.
Kao što se DS zalagala za uspostavljanje institucije Poverenika za informacije i Zaštitnika građana, tako se zalažemo i za to da se njima stvore uslovi neophodni za odgovorno obavljanje te funkcije.
Zaista mislimo da u procesu izgradnje demokratskog društva i konstituisanja demokratskih institucija ove dve institucije zauzimaju izuzetno važno mesto i one se, pre svega, tiču dva ključna pitanja demokratije. Prvo je pitanje javnog interesa i prava i dostupnosti informacija koje su od javnog interesa, a drugo pitanje je zaštita građana o svih oblika zloupotrebe vlasti, administracije.
Što se tiče samih akata, mi na njih nemamo primedbe zbog toga što, ceneći ono što ove institucije treba da urade, kakav posao treba da urade, mi ne smatramo da je broj ljudi i način na koji je predložena struktura službe, niti preobimna, niti u nekakvom formacijskom smislu predimenzionirana, da ima previše nekakvih funkcija ili funkcionera.
Činjenica je da Zaštitnik građana ima potrebu, da bi uspešno obavljao svoj posao, da ima svoje kancelarije i neposredno u sredinama gde građani ostvaruju svoja prava pred administracijom i gde je moguće da im se krše prava, i gde administracija, zapravo zloupotrebljavajući svoj položaj, nanosi štetu građanima. Zbog toga je taj broj veći, ali on je prosto nužna pretpostavka za obavljanje ovog posla.
Ono što se postavlja kao pitanje često jeste hoće li oni biti zaista nezavisni i hoće li oni raditi u skladu sa svojim ovlašćenjima, mimo svakog političkog ili partijskog uticaja. Ono što DS može da izjavi jeste da sve što radimo, radimo da bismo stvorili uslove da one zaista budu nezavisne institucije, mimo i izvan svakog političkog uticaja. U tom smislu mi ćemo svu moguću podršku, koja im je potrebna da ostvare tu svoju poziciju, da im pružamo.
Istovremeno se postavlja pitanje da li su prinadležnosti koje oni dobijaju pretpostavka za bolji rad, odnosno za veći stepen nesamostalnosti ili za veći stepen poslušnosti. Dakle, ostajemo u uverenju da će ti ljudi časno, odgovorno i vrlo profesionalno raditi svoj posao, i naravno ostajemo u obavezi da, prateći njihov rad, analizirajući njihov rad, u svakom trenutku, ako se pokaže da oni to ne rade u skladu sa zakonom i sa propisima, ova skupština ima mogućnost da reaguje i da povuče poteze koji će ih vratiti na pravi put.
Dakle, DS će glasati za ove akte, zato što zaista smatramo to osnovnom pretpostavkom da bi ove dve vrlo važne demokratske institucije mogle da rade.
Poštovani gospodine predsedniče,  uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ako već držite lekcije o Poslovniku, o tome šta koja norma znači, onda ne bi bilo loše da se pođe, pre svega, od toga šta ovaj poslovnik dopušta, a šta ne.
Dakle, član 100. nedvosmisleno kaže - narodnom poslaniku koji želi da govori o povredi ovog poslovnika predsednik Narodne skupštine daje reč odmah po završenom izlaganju prethodnog govornika. Povreda Poslovnika ne može biti član 225. i 226, na koje se uporno pozivate. Po tom osnovu ne biste mogli da dobijete reč pre ostalih koji se javljaju.
Mogli biste da dobijete reč kao poslaničko pitanje možda na kraju ako to utvrdimo. Dakle, povreda Poslovnika, pravo da se reklamira povreda Poslovnika jeste potreba da se povredom procedure ne povredi demokratski princip koji mora da važi. To što vi radite jeste povreda procedure i po tom osnovu ne biste mogli da se javljate za reč.
Ono što je sada ovde sasvim očigledno jeste da je za neke izborna kampanja počela, da se isključivo bave izbornom kampanjom. Potpuno je jasno da LDP fokusira svoje napade u izbornoj kampanji na DS. Ono što moram da kažem je da će DS, i u opoziciji i na vlasti, zahtevati javnost rada svih državnih institucija i javnost rada svih javnih službi.
Kao što smo, dok smo bili u opoziciji, insistirali na tome, tako smo i kada smo ušli u vlast insistirali na tome da se objavi, da javnosti bude potpuno dostupan ugovor o koncesiji.
Činjenica da smo kritikovali neke ministre sa kojima smo sada u vladi ne znači da ćemo biti popustljivi prema pojavama, iako prihvatajući političku realnost shvatamo da je pitanje interesa Srbije pitanje formiranja i opstanka ove vlade.
Kako god neko mislio da je to prikrivanje nekih drugih razloga, potpuno je jasno da je DS preuzela odgovornost, za razliku od drugih koji mogu sasvim komotno da stoje po strani i da negiraju sve ono što se sada radi.
Dakle, i dalje ćemo insistirati na tome i ono što je poseban razlog zbog koga DS podržava ove dokumente jeste činjenica da je to interes Srbije, da je interes Srbije da železnice, koje su sada u stanju koje zaista nije za modernu zemlju, budu u boljem stanju. Hvala.
Poštovani gospodine predsedavajući, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, mi razumemo da se ovde radi o političkoj borbi.
Radi se o političkoj borbi jedne grupacije koja snosi odgovornost za stravična stradanja zemlje. (Aplauz.) Snosi odgovornost za rezultate koji su ovu zemlju vratili unazad, snosi odgovornost za hiljade kilometara kvadratnih izgubljene teritorije, snosi odgovornost za stotine hiljada prognanih beskućnika koji su utočište nalazili u ovoj zemlji ili širom sveta, snosi odgovornost za inflaciju za koju svet nikada do tada nije čuo, snosi odgovornost za besramno osiromašenje stanovništva kakvo takođe nije bilo poznato u svetu, snosi odgovornost za pljačku koja se zvala piramidalne banke, snosi odgovornost za sramotu koju je doživeo svaki čovek ove zemlje kada je otišao negde napolje i morao da kaže iz koje je zemlje.
Dakle, mi govorimo o sukobu između politike koja snosi odgovornost za to i one politike koja je zemlju vratila u svet, vratila joj poštovanje, vratila joj saveznike. Da ne zaboravimo, ni jednog jedinog saveznika ta zemlja tada nije imala. Mi govorimo o politici koja je spremna da Srbiju modernizuje, da Srbiju pretvori u savremenu, modernu, ekonomski razvijenu, međunarodno priznatu zemlju, u kojoj će ljudi živeti bolje.
Još nešto da pomenem. To je politika koja je kapitulantskim sporazumom u Kumanovu proterala Srbiju sa Kosova i Metohije; to je politika koja sada preti onima koji pokušavaju da poprave takav očajan rezultat da će opet zemlju vratiti u izolaciju, da će opet zemlju posvađati sa celim svetom, da će opet poniziti građane, da će ih opet oterati u siromaštvo, da će ih opet oterati u frustraciju iz koje teško može ponovo da se izvuče.
Kada se te dve politike sukobe, onda ta politika koja nema odgovor na svoje rezultate, jer ne može ga imati, pokušava da diskvalifikuje one koji su tu sudbinu zemlje menjali. Potpuno je komično napadati čoveka koji se upisao u istoriju ove zemlje na slabostima koje je možda kao čovek imao, na slabostima ljudi koji su ga možda okruživali, na onome za šta mi insistiramo da svako odgovara.
Dakle, mi smo prvi koji smo tražili odgovornost svakog ko se ogrešio o zakon, ali napadati čoveka koji je imao viziju jedne zemlje, koji joj je posvetio život, ali i doslovno život, na kraju krajeva i sudbinu svoje porodice, znači samo da nema nikakvog argumenta. Jedini je argument pokušaj da ovde bude gore, kako bi ta politika koju ste vi vodili izgledala manje strašna.
Dakle, namera da se u ovoj zemlji napravi haos i da se ova zemlja ponovo vrati unazad jeste zapravo pokušaj da se iznađe alibi za jednu tragičnu i nesrećnu politiku koja je Srbiju dovela na ivicu propasti. Hvala.
Poštovani gospodine predsedavajući, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da bi ova primedba stajala kada bismo mi danas na dnevnom redu imali zakone koje je predložila Vlada i na koje mi možemo da utičemo svojom raspravom i amandmanima. Tada ima smisla da ministar sedi, čuje pažljivo sve poslanike, da razmotri mogućnosti da nešto od primedbi koje poslanici daju na zakonski projekat uvaži i da na taj način u zajedničkom radu Skupštine i Vlade predloženi zakonski projekat i menja.
Kako se ovde radi o ratifikaciji međunarodnih sporazuma i konvencija, koje je Vlada potpisala, nema nikakve mogućnosti da mi amandmanima, diskusijom, raspravom ili bilo čim utičemo na izmenu teksta koju smo danas ovde dobili.
Mislim da mi danas, svejedno, možemo nastaviti ovu raspravu i da nema nikakvog razloga da prekidamo rad sednice Skupštine, zbog toga što nadležni ministar ne sedi ovde.
Dakle, ja uvažavam i zaista mislim da je u redu kada poslanici u komunikaciji sa ministrom pokušavaju da utiču na tekst akta koji je pred nama.
Kako se ovde radi o ratifikaciji, u nekim parlamentima o ratifikacijama se i ne vodi rasprava na način na koji se vodi ovde kod nas. Nemamo mi ništa protiv da rasprava ide i da traje, da poslanici kažu šta misle o tome, ali se radi o tome da je ovo akt na koji se ne može amandmanski reagovati.