Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Nada Kolundžija

Govori

Poštovani predsedavajući, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici ja nemam inspiraciju da držim vatren govor na ovu temu, zato što mislim da o ozbiljnim temama treba razgovarati ozbiljno u onoj meri u kojoj one jesu ozbiljnost i opasnost po društvo. Dakle, mi kao Demokratska stranka smo uvek gradili i podržavali osetljivost društva na sve negativne pojave. Mi smatramo da je osetljivost društva na pojavu koja je negativna važna da bi se društvo sa tom pojavom izborilo u samom začetku, da one ne bi dobile razmere koje kasnije mogu da nanose posledicu građanima ove zemlje.
Naravno da je svaka pojava nacizma i fašizma za Demokratsku stranku nešto na šta je spremna da reaguje i smatra da ta reakcija mora da bude adekvatna, mora da bude srazmerna opasnosti i sredstvima koje jedno društvo ima na raspolaganju. Svaki put kada se jednoj temi da važnost veća nego što ona ima postavlja se pitanje da li ta tema raste ili se suzbija time.
Dakle, ne dovodeći u pitanje potrebu da društvo reaguje na pojave koje su nacizam i fašizam, mi smatramo da je reakcija koja je prekomerna nešto što nanosi štetu samoj ideji reakcija.
Za nas se ovde postavlja jedno suštinsko pitanje, da li reakcija koja ima za definicije narastajući fašizam, preovlađujući, nadolazeći itd, da li takve reakcije nanose štetu državi ili joj koriste.
Dakle, nas spolja čitaju po onome što mi ovde govorimo kao prepoznate opasnosti u našem društvu. Ako nas oni čitaju na osnovu nekih od formulacija koje smo mi ovde čuli, onda smo mi ovo naše društvo definisali kao društvo u kome preti ozbiljna opasnost od fašizma i nacizma. Ja mislim da to nije tačno.
Dakle, radi se, pre svega, o istini, to nije tačno, iako mislim i kao Demokratska stranka reagujemo u samom začetku nastajanja svih negativnih pojava. Mislim da ne donosi nikome političku korist ukoliko na način na koji predimenzionira pojavu pokazuje da ovo društvo ima identifikaciju sa nečim što ceo svet prepoznaje kao zlo.
Mislim da je pogrešna tema i mislim da greše svi oni koji ovu temu pokušavaju da uzmu kao svoje oružje za međustranačke obračune. Nema opravdanja i nema ničega moralnog u tome da se najveće zlo koje je civilizacija 20. veka prepoznala kao nacizam i fašizam povezuje sa političkim protivnicima i da se koristi kao sredstvo obračuna sa političkim protivnicima.
Demokratska stranka je, takođe, danas bila u jednom kontekstu, vrlo smišljenom, prozvana kao neko ko se nije odupro takvoj jednoj pojavi. Prosto, to, ne samo da nije politički fer, ne samo da nije moralno, to je šteta koju trpe građani Srbije u čije ime se navodno sve ovo radi.
Želim samo da kažem da lokal koji je ovde pominjan je javni objekat, ugostiteljski objekat, a on je vrlo tendenciozno povezan sa vojskom, dakle, pokušavajući da se pokaže kako u vojsci postoji podrška za one koji su bili u ugostiteljskom objektu. To smatram kao primerom nekorektne političke borbe i opasne zloupotrebe jedne teme, oko koje mislim da ćemo se svi saglasiti, da ukoliko ima takvih pojava mislim da nema nikoga ovde ko neće stati u odbranu ovog društva od takvih pojava. Hvala vam. (Aplauz.)
Poštovani gospodine predsedniče, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, izvinjavam se što se javljam i pozivam na član 101. Poslovnika, ali, prosto, osećam obavezu prema ljudima koji ovde sede i vrlo često slušaju najstrašnije uvrede, neistine, teme koje nemaju veze s onim što je na dnevnom redu, i to podnosimo, zaista, sa mnogo strpljenja i mnogo tolerancije.
Reagujem zbog toga što je gospodin Vučić izrekao nešto što nije tačno. Dakle, on je optužio poslanike DS-a da su mu dobacivali, što zaista nije tačno i ja bih molila, prosto, javnosti radi, zbog koje se to, pretpostavljam, i radi, jer treba pokazati nekoga lošim, da se to ne radi. Jer, ako hoćemo da Skupština radi uz uvažavanje mišljenja, uvažavanje objektivne kritike, uvažavanja sugestija, na šta smo mi, zaista, spremni, onda molim da se ne služimo nečim što nije tačno, niti je fer.
Razmatrajući ovaj amandman i u razgovorima sa gospodinom ministrom Demokratska stranka nije dobila nijedan dovoljan razlog, da tako kažem, da ovaj amandman ne bude prihvaćen. Stoga se mi obraćamo gospodinu ministru da prihvati ovaj amandman, a ukoliko Vlada ne prihvati, Demokratska stranka će u danu za glasanje glasati za ovaj amandman jer mislimo da je činjenica da je vađenje pasoša i trošak i angažman administracije. Mislimo da nema razloga da se ovaj amandman ne prihvati. Hvala.
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče, uvaženo predsedništvo, ono što se iz ove rasprave nedvosmisleno videlo, i to niko nije osporio, jeste činjenica da je Državna revizorska institucija institucija od posebne važnosti za državu i za građane, jer se na taj način obezbeđuje kontrola javnih finansija, s jedne strane, i s druge strane, to je jedan od ozbiljnih instrumenata da se država bori protiv korupcije.
U tom smislu nisam shvatila da je bilo ko ovde osporio potrebu da takva institucija postoji. Ono što je bilo predmet osporavanja jeste način na koji se došlo do predloga.
Dakle, činjenica da Zakon predviđa da je Odbor za finansije nadležno telo koje predlaže članove saveta Državne revizorske institucije automatski ostavlja prostor, u izvesnom smislu, za optužbu da su onda u predlaganje umešane stranke, jer te odbore čine stranke.
Dakle, od te vrste optužbe teško se može odbraniti, čak i ako tvrdimo da ljudi koje smo predložili nisu članovi stranke. Osećam obavezu da kažem, a zaista nemam potrebu da branim gospodina Radeta Obradovića, on je kao zamenik predsednika u odsustvu predsednika Odbora za finansije formalni predlagač ovog akta.
U tom smislu, ovo nije njegov predlog, ovo je predlog koji je dogovoren u okviru poslanika članova Odbora za finansije.
Takođe imam potrebu da kažem da ako postoji primedba, onda je treba uputiti nama koji smo kandidate predlagali, a mi stojimo iza ljudi koje smo predložili našli smo da su oni dovoljno kvalifikovani i da imaju dovoljno moralnih i drugih osobina i kvaliteta da ovakav posao urade u najboljem interesu.
Svakako da postoji otvoreno pitanje da li će neko raditi po zakonu, savesti i stručnom znanju. Mi smo ovakve dileme imali i kada smo predlagali poverenika za informacije. Tada je bila osnovna primedba da je on stranački čovek i da će štititi one koji su ga predložili.
Pokazalo se da ljudi koji odgovorno shvate svoju dužnost mogu da se ponašaju isključivo u skladu sa zakonom i isključivo u skladu sa profesionalnom odgovornošću i obavezom. Ono što je takođe važno, ova skupština će moći da ima uvid u rad saveta Državne revizorske institucije i u tom smislu ćemo svi zajedno preispitati ovu našu odluku. Hvala vam.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine ministre, Demokratska stranka će podržati Predlog zakona, uvažavajući, pre svega, neophodnost da se ovakav zakon donese, zbog činjenice da je nastala jedna nova okolnost, koja se zove samostalna, međunarodno priznata država Srbija, i potrebe da ona ima svoj zakon kojim reguliše svoje putne isprave.
Istovremeno, ovo je za nas važan zakon i zbog činjenice da je jedan od uslova za stavljanje Srbije na belu šengensku listu. Zato mislimo da je, uslovno rečeno, poslednji čas da se ovakav zakon donese.
Ono što bi, možda, bilo bolje jeste da smo prethodno imali zakon o zaštiti ličnih podataka, jer bismo tim zakonom regulisali ona pitanja koja, možda, nisu predmet ovog zakona, a ovde nekako ostaju kao otvorena pitanja, a, pre svega, odnose se na biometrijski čip i sadržinu biometrijskog čipa, odnosno način zaštite tih podataka i, istovremeno, na pravo građanina da zna sadržaj biometrijskog čipa.
U tom smislu, mislim da bi, možda, nadležni odbor, koji još uvek može da podnese amandman, trebalo da podnese amandman kojim bi se omogućilo građanima da imaju pravo na uvid u podatke koje sadrži biometrijski čip.
DS će glasati za ovaj zakon i verujem da postoji mogućnost da se ovo, što se tiče prava građana da imaju podatke o tome šta sadrži biometrijski čip, reguliše.
Hvala.
Poštovane dame i gospodo poslanici, gospodine predsedavajući, uvaženi gospodine ministre, što se DS tiče nema razloga uveravati nas za potrebu da se zakon o ratifikaciji Kjoto sporazuma usvoji.

Dakle, ono što je možda naša jedina primedba ,koja se svakako ne odnosi na vas, i u tom smislu to je pohvala vama, jeste činjenica da to nije urađeno ranije. Sa stanovišta DS pitanje ratifikacije ovog zakona jeste pitanje, s jedne strane, interesa Srbije, dakle da li se na ovaj način čuvaju interesi Srbije, a, s druge strane, jeste pitanje odgovornosti za nešto što nije lokalno tema i za nešto što nije tema ovog trenutka, već je pitanje odgovornosti ove generacije za nasleđe koje ostavlja sledećim generacijama, i sa tog stanovišta mislim da Srbija ima interes da, bez obzira na činjenicu da nije članica Aneksa 1, čini napore da i sama smanjuje zagađenje.

Dakle, Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija, koja je 92. godine usvojena i kojoj je Republika Srbija pristupila 97. godine, zapravo je osnova koja se odnosi i na Republiku Srbiju. Utvrđivanjem principa jednakosti i zajedničke odgovornosti vezane za očuvanje životne sredine, za očuvanje planete i sprečavanje fenomena zagrevanja planete, ono što je važno takođe jesu diferencirane po kriterijumu ekonomskog razvoja, dakle utvrđene su posebne obaveze razvijenih zemalja, koje su naravno odgovorne ne samo činjenicom da su razvijenije, već činjenicom i da su veći zagađivači, ne samo u odnosu na obaveze smanjenja, već i u odnosu na nerazvijene zemlje, što je za Srbiju takođe važno.

Dakle, one imaju obavezu da pomažu razvijenim zemljama da u svom tehnološkom razvoju, poštujući principe Kjoto sporazuma, ulažu u zemlje u razvoju tzv. čiste tehnologije. Smatram da je to ključni razlog što se države Srbije tiče i da je to najefikasnija odbrana Srbije od mogućih pokušaja uvoza prljavih tehnologija.

Ono što je ključ jeste da 38 visokorazvijenih zemalja ima obavezu prema nerazvijenim zemljama, među koje spada i Srbija, da pomažu tehnološki razvoj, vodeći računa o tome da to nisu prljave tehnologije.

Finansijska podrška zemljama u razvoju u okviru Mehanizma čistog razvoja treba da pomogne ovim zemljama, među kojima je i Srbija, u dostizanju nivoa ekonomskih, socijalnih i ekoloških ciljeva, ciljeva održivog razvoja, kao što su poboljšanje kvaliteta vazduha, vode, unapređenje načina korišćenja zemljišta, podsticaj pozitivnih socijalnih efekata u pogledu razvoja ruralnih oblasti, što je za Srbiju takođe jedna od ključnih tačaka, veće zaposlenosti, iskorenjivanja siromaštva i smanjenja zavisnosti od uvoza fosilnih goriva i mnogih drugih slučajeva.

Dakle, ono što je vrlo konkretno, ono što građani Srbije imaju potrebu da vrlo konkretno saznaju jeste da ratifikacijom Kjoto protokola stvara se mogućnost Republici Srbiji da, u okviru svojih mogućnosti, s jedne strane bude učesnik jednog opšteg napora civilizacije da se smanji emisija gasova, ali istovremeno da ima vrlo konkretne koristi koje se tiču vrlo konkretnih sredina i života ljudi.

Implementacijom Kjoto protokola pomoći će se u rešavanju problema o kojima smo ovde vrlo često govorili, a to je smanjenje zagađenja vazduha u industrijskim oblastima, kao što je Pančevo, Beograd, Bor, Obrenovac, Novi Sad, Vranje, Kikinda, Kragujevac, Čačak; smanjenje zagađenja vazduha uzrokovanog grejnim instalacijama u urbanim sredinama, dakle, Beograd je jedna od tih sredina; smanjenje zagađenja vazduha koje potiče od saobraćaja u velikim urbanim sredinama.

Pored svih ovih navedenih razloga za ratifikaciju Kjoto protokola treba istaći i važnost globalnog i lokalnog delovanja u sprečavanju promena klime.

Srbija, odnosno građani Srbije već žive posledice globalnog zagrejavanja i mi već osećamo klimatske promene koje za posledicu imaju ugrožavanje, ne samo ekonomsko, građana Srbije, već ugrožavanje njihovih života i opstajanja na određenim prostorima, pa imamo klizišta, imamo kiše koje su neuobičajene itd.

U tom smislu Srbija ima vrlo jasan, nesporan interes da pristupi Kjoto sporazumu i time pokazuje istovremeno odgovornost kao deo zajednice ljudske koja živi na ovoj planeti i čiji zadatak nije da obezbedi samo bolji život za generaciju koja sada živi, već da obezbedi i omogući da generacije koje dolaze imaju bar toliko kvalitetan život.
Poštovani gospodine predsedniče, uvaženo predsedništvo, poštovani gospodine predsedniče Republike, gospodine predsedniče Vlade, gospodo ministri, cenjene kolege narodni poslanici, DS će bez šire rasprave glasati za izveštaj Državnog pregovaračkog tima za KiM, imajući, pre svega, na umu činjenicu da je očigledno iz Izveštaja - u koji mi ubrajamo i govore ministra i predsednika Vlade, i to uzimamo kao sastavni deo Izveštaja - da se pregovarački tim, pre svega, držao mandata koji mu je dala Narodna skupština i to je za nas dovoljan razlog da glasamo za ovaj izveštaj.
Istovremeno, vidi se da je u svim fazama razgovora činjen napor da se pojedini segmenti života na Kosovu, interesa Srbije na Kosovu, zaštite u različitim fazama pregovaračkog procesa.
DS će glasati za predloženu rezoluciju o rešavanju pitanja KiM iz više razloga. Prvi razlog je što se mandat za novu rundu pregovora utvrđuje na temeljima međunarodnog prava, Povelje UN, Helsinškog dokumenta, Rezolucije Saveta bezbednosti 1244 i Ustava Republike Srbije.
Drugi razlog zbog kojeg će DS glasati za ovu rezoluciju je što se ovom rezolucijom definiše obavezujući mandat novog pregovaračkog tima u novoj rundi pregovora.
Treći razlog je što se ovom rezolucijom istovremeno šalje poruka i onim učesnicima, koji učestvuju u ovom pregovaračkom procesu, o nepodeljenoj političkoj podršci nastavku razgovora, traganju za pravednim i održivim rešenjem, zasnovanim na međunarodnom pravu, principima na kojima počiva savremeni svet. Četvrti razlog za DS je što je ova rezolucija potrebna i da bi se dala snažna podrška novom pregovaračkom timu u novoj rundi pregovaračkog procesa.
Za nas rasprava o ovoj rezoluciji nije takmičenje u patriotizmu. Mi ovde pokušavamo vrlo trezveno, potpuno hladno da razmišljamo o tome koji je to mogući napor koji se može uložiti, da bi se jedna loša pozicija, u kojoj se Srbija nalazi vezano za KiM, popravila u jednom procesu koji je pred nama.
U tom smislu očekujemo da - bez obzira na političke razlike u načinima i možda u detaljima, u tome da li smo zadovoljni, jesmo li dovoljno informisani ili nismo - imamo svi zajedno razloga da podržimo ovakvu rezoluciju i na taj način pokažemo da postoji političko jedinstvo oko nekoliko ključnih stvari, a to je da ono na čemu insistiramo jeste poštovanje međunarodnog prava, nepovredivosti granica, prava Srbije da brani svoje interese na KiM demokratskim sredstvima, na kojima počivaju međunarodno pravo i Ujedinjene nacije.
Za DS nova runda pregovora je u izvesnoj meri i priznanje demokratskoj prirodi srpskog društva i srpske države i priznanje postojanja jednog demokratskog kapaciteta Srbije, i na tom priznanju mislim da mi treba da istrajemo, na onome što će potvrditi taj demokratski kapacitet, a to je naše insistiranje na evropskom putu Srbije.
Insistiranje na evropskom putu Srbije jeste potvrda demokratskog kapaciteta i potvrda spremnosti Srbije da, prihvatajući evropske vrednosti i evropske standarde, pokazuje da ima kapacitet da brani svoje interese i da sve probleme koje ima u zemlji rešava na način koji svet može da prizna.
Zbog svega ovoga DS zaista misli da ne postoji ni jedan objektivan razlog, bez obzira na možda nekakve manjkavosti oko predstavljanja narodnim poslanicima onoga što je bio dosadašnji proces, da sve poslaničke grupe i svi poslanici ne glasaju za ovu rezoluciju. Mi očekujemo zaista da ćemo time poslati jasnu poruku onima koji treba da učestvuju u tom procesu. Istovremeno ćemo dati snažnu podršku onima koji u ime Srbije treba taj proces da vode. Hvala. (Aplauz.)
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu Poslovnika, član 101. i član 106.
Zaista mislim da ako nema argumenata za temu, onda niko nema prava da vređa ljude. Vi ovde govorite i obraćate se doktorima nauka, profesorima univerziteta, inženjerima, ekonomistima, pravnicima (Vjerica Radeta, sa mesta: Seljacima, radnicima.), ljudima koji imaju svoje časne profesije, ljudima koji imaju svoje porodice, ljudima koji ničim ne zaslužuju jednu jedinu ružnu ličnu reč.
Molim vas, ne postoji ni jedan, možete pogledati zapisnike, ne postoji ni jedan poslanik koji se obratio poslaničkoj grupi celoj kao "šljam", što vi radite. Dakle, molim vas, gospodine predsedavajući, u Poslovniku vrlo jasno i precizno piše da nije dopušteno obraćati se na uvredljiv način poslanicima i poslaničkim grupama.
Molim vas da ovu raspravu vodimo, ako i nije tema, ali vas molim da je vodimo uz puno uvažavanje dostojanstva ljudi koji ovde sede. Nas su, kao i vas, birali građani Srbije. Uvrede na naš račun su i uvrede i za one građane Srbije koji su nas ovde birali. Na to niko nema pravo.
Mi možemo da se politički ne slažemo, mi možemo argumentima da se sukobljavamo, možemo čak i da pričamo i tvrdimo da je neko odgovoran za nešto. Prva sam ta koja smatra da ako se bilo ko ogrešio o zakon da treba da odgovara, i da tu ne treba da bude partijskih milosnika ni na jednoj strani.
Što se poslanika Demokratske stranke tiče, budite sigurni da svi ljudi koji ovde sede isto takav odnos imaju. A ako imate dokaze, postoje institucije i pred tim institucijama svi oni koji su se ogrešili o zakon treba da odgovaraju.
Dame i gospodo narodni poslanici, još jednom moram da reklamiram povredu Poslovnika u članu 101, koji jasno kaže - da narodni poslanici ne smeju uvredljivo da se obraćaju drugim narodnim poslanicima. Mislim da ne postoji gora uvreda i ne postoji nešto što je manje dopustivo od onoga što je govorio poslanik pre gospodina koji je malopre govorio, i mislim da to apsolutno ne služi na čast onome ko se služi takvim sredstvima.
Dakle, ako nemate drugi argument, ako nemate političku koncepciju, ako nemate ideju oko koje se borite, onda ono što ne sme niko da radi ovde - jeste da vređa i na najgrublji način napada ličnost narodnih poslanika. Sem toga, u članu 103. piše - da je narodni poslanik dužan da govori o tački dnevnog reda. Hvala.
U ime predlagača, prihvatam ovaj amandman.
U ime predlagača prihvatam ovaj amandman.
Uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, Ustavni zakon o sprovođenju Ustava, u članu 5, kaže da se izbor Zaštitnika građana i Poverenika za informacije sprovodi nakon usklađivanja zakona o Povereniku i o Zaštitniku građana. Između ostalog, to je razlog što je nemoguće na istoj sednici i usvajati zakon i birati one koji se po tom zakonu biraju, jer se usklađivanje sa Ustavom, zapravo, odnosi na one odredbe koje utvrđuju način izbora i način opoziva.
Osnovne odredbe Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona odnose se na činjenicu da je Zakon usvojen 2005. godine. Tadašnji ustav nije poznavao instituciju Zaštitnika građana. Novi ustav definiše ustavni položaj, nadležnosti, način izbora i način opoziva Zaštitnika građana. U tom smislu, menjaju se samo oni članovi Zakona koji proističu iz obaveze prema Ustavu, da se postupak izbora Zaštitnika građana vodi prema odredbama Ustava.
Dakle, umesto odredbe koja je glasila da se Zaštitnik građana bira većinom glasova prisutnih poslanika Narodne skupštine, taj član se menja i usklađuje sa ustavnom odredbom, koja kaže - Skupština većinom glasova svih narodnih poslanika bira Zaštitnika građana.
Na isti način se usklađuju odredbe o zamenicima Zaštitnika građana, kao i o proceduri i postupku za smenu. Dakle, ono što se ovim zakonom menja jeste isključivo direktna primena ustavnih odredaba koje definišu način izbora Zaštitnika građana.
Hvala.
Gospodine predsedniče, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, naravno da nije prekršen Ustav i naravno da nije prekršen Ustavni zakon.
Dakle, pitanje je samo oko koje reči se neko veže da bi tvrdio nešto. U toku, ne na prvoj sednici, u toku zasedanja nakon izbora Vlade. Mi smo upravo izašli iz zakonskog roka prvog redovnog zasedanja, danas smo otpočeli prvu sednicu vanrednog zasedanja i ono što nas Ustavni zakon obavezuje, po ovako nedovoljno preciznoj formulaciji koju je ova skupština usvojila jednoglasno, mi za sada smo još uvek u toku zasedanja. Dakle, ne postoji mogućnost da smo prekršili ni Ustav, ni Zakon.
Poštovane kolege, da vas obavestim da
jedan od razloga zbog kojih je grupa poslanika stavila na dnevni red Predlog izmena i dopuna Zakona o budžetu jeste upravo to što je privremenim finansiranjem, koje je produženo van zakonskog roka, bilo onemogućeno da se to uradi, i usvajanjem ovog zakona to će sigurno biti otklonjeno.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, prosto, istine radi, gospodin koji je pominjan u nekim novinama, koji se zove Slavko Pavlović, nikada nije bio niti jeste član DS, i potpuno je besmislica i nameštanje, i pokušaj da se jedan novinski tekst koristi kao sredstvo za napad na celu stranku. Hvala.