Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Biljana Hasanović-Korać

Biljana Hasanović-Korać

Socijaldemokratska stranka

Govori

Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Članom 59. regulišu se prekršaji rukovodilaca inspekcije i kaže: „Novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara kazniće se za prekršaj rukovodilac inspekcije ako inspekcija“ i onda navodi četiri tačke.
Mi smo podneli amandman na tačku 1, u kojoj kaže: „ne sprovodi plan inspekcijskog nadzora, a da ne postoje naročito opravdane izuzetne okolnosti koje je u tome sprečavaju“.
Mi smo predložili da se brišu ove reči: „a da ne postoje naročito opravdane izuzetne okolnosti koje je u tome sprečavaju“.
Amandman, ovaj naš, predstavlja usaglašavanje sa našim amandmanom koji smo podneli na član 10. u kome smo u stavu 1. takođe tražili da se brišu reči – osim kada postoje naročito opravdane i izuzetne okolnosti koje je u tome sprečavaju.
Vlada je, naravno odbila i ovaj amandman, s obzirom da je odbijen i amandman na član 10. Međutim, mi i dalje stojimo kod razloga koje smo naveli i uz amandman na član 10. i uz amandman na član 59. da treba da se brišu te reči koje oslobađaju od odgovornosti u slučaju kada postoje naročito opravdane, izuzetne okolnosti.
Ovo predlažemo zato što smatramo da je ovako formulisano u zakonu, pre svega nedorečeno, jer ko je taj ko određuje koje su to izuzetno opravdane okolnosti. Vlada nije prihvatila amandman na član 10. sa obrazloženjem da postoje situacije u kojima je neophodno da bude ostavljena mogućnost da inspekcija ne sprovodi plan inspekcijskog nadzora i zbog toga se ostavlja izuzetak od kažnjavanja za taj slučaj. Hvala.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Član 66. reguliše sprovođenje ispita za inspektore i u stavu 1. kaže – ispiti za inspektore sprovešće se u roku od dve godine od dana početka primene ovog zakona. Mi smo stavili amandman tako da reč „dve“ zamenjujem rečju „jedne“, a reči posle početka primene zamenjuje se rečju „stupanja na snagu“.
Smatramo da je rok od godinu dana za sprovođenje ispita za inspektore dovoljan, obzirom da zakon počinje da se primenjuje u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu i da u tom periodu treba rešiti sporna pitanja kako bi zakon mogao protekom roka od godinu dana da se primenjuje u punom obimu. Ukoliko se pitanje statusa inspektora prolongira produžavanjem roka za sprovođenje ispita, time se faktički odlaže efikasna primena zakona.
Amandman predstavlja ujedno i usaglašavanje sa amandmanom na član 65. Vlada je odbila amandman budući da je rok koji je predviđen primeren imajući u vidu finansijske, tehničke i ljudske resurse potrebne za sprovođenje ovog ispita. Mi smo na stanovištu da rešenje predlagača bez potrebno i neosnovano dovodi do prolongiranja primene ovog zakona i u pogledu polaganja ispita za inspektore pogotovo što je predlogom zakona predviđen početak primene zakona u roku od 12 meseci od dana stupanja na snagu zakona.
Zahvaljujem gospođo predsednice, podneli smo amandman na član 69. na stav 1. stav 3. i stav 4.
Članom 69. reguliše se usaglašavanje posebnih zakona. Amandmanom predlažemo skraćenje rokova i to roka od 12 meseci, da Ministarstvo dostavi Komisiji izjave o usaglašenosti posebnih zakona, roka od 18 meseci, da Komisija utvrdi predlog akata koji sadrži potreban obim usaglašavanja i roka od 6 meseci, da Vlada utvrdi predloge izmene Zakona, sve na po tri meseca.
Budući da ovaj Zakon počinje da se primenjuje u roku od 12 meseci od stupanja na snagu, smatramo da je potrebno radi njegove primene do tog vremena izvršiti usaglašavanja, i usvajanje izmena zakona, te u tom smislu smo i podneli ovaj amandman.
Vlada je odbila amandman sa obrazloženjem da je rok koji je predviđen, primeren, imajući u vidu finansijske, tehničke i ljudske resurse, za usaglašavanje posebnih zakona sa odredbama ovog zakona.
Mi čak smatramo da su zajedno sa predlogom ovog zakona u skupštinsku proceduru mogli ući i svi zakoni čije je usaglašavanje sa ovim zakonom, potrebno, kako bi mogli istovremeno da izvršimo usaglašavanje celokupnog zakonodavstva koje reguliše ovu materiju.
Međutim kako to nije urađeno, smatramo da je potrebno skratiti navedene rokove.
Zahvaljujem poštovana gospođo predsednice.

Uvažena gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, kolege iz moje poslaničke grupe i ja podneli smo amandman koji se odnosi na istu problematiku. S tim što mi predlažemo da se u članu 4. stav 2. reči „javno preduzeće“, odnosno drugo lice u skladu sa nadležnostima utvrđenim opštim aktima Grada Beograda zamene rečima „gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda“.

Zakonom o pravobranilaštvu je utvrđeno u članovima 2, 51. i 52. da poslove pravne zaštite imovinskih prava i interesa jedinica lokalne samouprave vrši pravobranilaštvo, jedinica lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda. Te u tom smislu ne vidimo razlog da se ova nadležnost koja je utvrđena zakonom poveri javnom preduzeću, odnosno drugom licu u skladu sa nadležnostima koje su utvrđene podzakonskim aktom.

Pored toga, nije jasno na koje se javno preduzeće misli i na koje drugo pravno lice, kao ni koji je to opšti akt. Ako već izuzetak nije učinjen kada je upitanju Republika Srbija u stavu 1. istog člana, te je ispravno potvrđena nadležnost državnog pravobranilaštva, ne postoji nijedan jasan razlog što je izuzetak napravljen u slučaju Grada Beograda.

Malopre je ministar dao obrazloženje da u Beogradu postoji specijalizovano javno preduzeće koje bi se bavilo tim poslovima. Ovde nije precizirano da je upitanju to preduzeće. Mi ni sada ne znamo koje je to preduzeće. Da li je zaista kvalifikovano, ali svakako nije u skladu sa Zakonom o javnom pravobranilaštvu. I ne shvatljivo je da Vlada ovim leks specijalisom pokušava da derogira i Zakon o javnom pravobranilaštvu koji je u pogledu ovog pitanja izričit i precizan.

Ovakva opšta formulacija za javno preduzeće ne znajući o kome se radi, otvara mogućnosti za dovođenje u pitanje čitavog pravnog poretka za razne radnje koje mogu da budu i koruptivne, i nečasne prirode da ne nabrajam sad tačno šta sve može da otvori ovako nejasna formulacija javnog preduzeća, ne precizirajući koje je i ko je nadležan da odredi kada će to biti javno preduzeće, a kada pravobranilaštvo.

Zbog toga mislimo da je mnogo ispravnije da se držimo Zakona o javnom pravobranilaštvu i da prihvatite naš amandman. Zahvaljujem.
Zahvaljujem uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, u dogovoru sa kolegama iz moje poslaničke grupe Boris Tadić, Socijaldemokratska stranka – Zajedno za Srbiju i Zeleni Srbije, ponovo sam predložila da se stavi na dnevni red Predlog zakona o dopuni Zakona o lokalnoj samoupravi, kojim bi se proširila nadležnost lokalnih samouprava, time što bi im se predvidelo da mogu da uređuju, obezbeđuju stipendije učenika i studenata.

Prošli put sam objasnila stanje po ovom pitanju i stanje u obrazovanju koje je katastrofalno, jer štrajkovi traju jako dugo, a Vlada i nadležno ministarstvo ne preduzimaju adekvatne mere. Tada nisam naišla na razumevanje da se ovaj Predlog zakona stavi na dnevni red. Uz dužno poštovanje prema većini članova vladajuće koalicije, i njih kao ličnosti, i njihovog obrazovanja, moram da konstatujem da među njima, a pogotovo na važnim mestima ima onih koji su vrlo brzometno i na vrlo upitan način došli do diploma i do doktorata. Verovatno zato nemaju osećaj za stipendiranje dobrih učenika i studenata koji su u teškom materijalnom stanju.

Lokalne samouprave su u neposrednom kontaktu sa građanima i sa njihovim problemima i zato su osetljivije na ovo pitanje i pokušavaju i trude se da reše ovaj problem. Većina lokalnih samouprava izdvaja bar deo sredstava, iako je kriza, da se pomogne dobrim učenicima i studentima koji su u teškom materijalnom stanju. Do pre dve, tri godine, to je davano kao stipendije. Međutim, revizori su okarakterisali ovaj način pomoći učenicima i studentima kao prekršaj, jer ne postoji pravni osnov da lokalne samouprave to rade. Sada su se lokalne samouprave snašle pa su donele odluke o pružanju pomoći učenicima i studentima i donele neke kriterijume na osnovu kojih dele te pare.

Usvajanjem predloženog zakona, lokalne samouprave bi dobile pravni osnov da na legalan način, koristeći utvrđene kriterijume, pomognu dobrim učenicima i studentima koji su lošeg materijalnog stanja.

Sada predlažemo da se donese ovaj zakon da bi lokalne samouprave imale dovoljno vremena da pripreme podzakonska akta i kriterijume na osnovu kojih će se dodeljivati stipendije i da u budžetu za narodnu godinu opredele sredstva za to. Ovo bi imalo višestruki pozitivan efekat.
Mogu da završim rečenicu samo?
Hvala.

Pomoglo bi da se materijalno pomogne dobrim učenicima i studentima da postignu bolje rezultate. Društvu bi se obezbedili stručnjaci koji bi imali moralnu obavezu i prema zemlji Srbiji i prema lokalu iz koga dolaze, da ostanu ovde, a ne da odlaze čim završe školovanje. Zahvaljujem.
Uvažena predsednice, uvažena ministarko, damo i gospodo narodni poslanici, moja koleginica Branka Karavidić je u dogovoru sa nama podnela amandman na član 13. i predvidela da se član 13. briše.

Naime, članom 13. se regulišu takse. Kaže – visinu takse, obaveze plaćanja, kao i način plaćanja taksi iz člana 30. stav 5, člana 48, člana 61, člana 67. stav 7, člana 68. stav 5. i da ne čitam, to su sve novi članovi, koji predviđaju uvođenje taksi, i člana 76. stav 2. ovog zakona, utvrđuje Vlada na predlog ministarstva nadležnog za zaštitu životne sredine; prihod od taksi propisanih ovim zakonom pripada budžetu Republike Srbije.

Vlada je odbila ovaj amandman uz obrazloženje – amandman se ne prihvata iz razloga što je članom 17. Zakona o budžetskom sistemu propisano da se takse mogu uvoditi samo zakonom kojim se može propisati i njihova visina ili se tim zakonom može dati pravo određenom subjektu da utvrdi njihovu visinu. Taksa se naplaćuje za neposredno pruženu javnu uslugu, odnosno sproveden javni postupak ili radnju koju je pružio, odnosno sproveo nadležni subjekat. Shodno navedenom zakonu, poslovi za koje se uvodi taksa spadaju u najsloženije postupke kojima se obezbeđuje minimalizacija štetnih efekata od hemikalija po zdravlje ljudi i životnu sredinu, pa tako ne postoji ekonomsko opravdanje da finansiranje ovih postupaka padne na teret građana, već na teret privrednih subjekata koji ostvaruju profit proizvodnjom, odnosno stavljanjem u promet hemikalija. Republičke administrativne takse propisuje se posebnim Zakonom o republičkim administrativnim taksama.

U ovom obrazloženju je došlo do zamena teza. Ovim amandmanom nije bila težnja da se prebaci plaćanje takse na građane, nego da i dalje ostanu isti subjekti, obveznici plaćanja taksi.

Cilj amandmana je bio da ne propisuje te takse Vlada, nego da one budu propisane Zakonom o administrativnim taksama koje donosi ova Skupština, jer ako Skupština propisuje takse, to subjektima koji plaćaju daje neku pravnu sigurnost i procedura donošenja taksi je javnija i objavljuje se u „Službenom glasniku“ i subjektima koji su obavezni da plaćaju zaista pruža veću mogućnost da se na vreme upoznaju i da ispunjavaju tu obavezu plaćanja taksi.

Znači, ovo što je rečeno u obrazloženju nije adekvatno onome što smo mi hteli da postignemo amandmanom. Ne želimo da prebacimo to na građane. Samo smo želeli da propisivanje tih taksi bude u nadležnosti Skupštine Zakonom o administrativnim taksama, kao i ostale takse što se propisuju. Zahvaljujem na pažnji.
Zahvaljujem se gospodine predsedavajući.

Uvažena ministar, dame i gospodo narodni poslanici, naša poslanička grupa je podnela amandman na član 26. koji glasi – podzakonski propis koji se donosi na osnovu ovog zakona doneće se u roku od tri meseca od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Suština amandmana je da rok od tri meseca, predlažemo da se skrati na 30 dana. Smatramo da je rok koji predlažemo od 30 dana primereniji, imajući u vidu obim i sadržinu izmena i dopuna ovog zakona, kao i činjenicu da su izmene i dopune ovog zakona, posledica izmena i dopuna zakona kojima je ukinuta, odnosno prestala sa radom Agencija za hemikalije, a to se dogodilo još 29. septembra 2012. godine i da je od tada prošlo dosta vremena.

Amandman sa istom ovakvom sadržinom smo imali i na prethodni zakon, ali tada nisam htela da se javim, jer se razvila vrlo žučna rasprava između pozicije i opozicije.

Samo bih htela ovom prilikom da podsetim da je 25. juna 2013. godine ova Skupština u vrlo sličnom sastavu usvojila Rezoluciju Narodne skupštine o zakonodavnoj politici, kojom se obavezala na puno poštovanje hijerarhije i međusobne usklađenosti propisa, između ostalih obaveza i na usvajanje primera dobre prakse u oblasti zakonodavnog procesa, a znamo da je u Evropi praksa da se podzakonski akti pripremaju zajedno sa zakonima.

Pored toga, kao obaveza je predviđeno da tokom izrade nacrta zakona, pripremi i podzakonske akte, nacrte podzakonskih akata i predloži ih uz predlog zakona, odnosno ako to nije moguće, utvrdi obavezu davanja obrazloženja za to, kao i obavezu da se prilože osnovne smernice za izradu tih podzakonskih akata.

Znači, dame i gospodo, većina nas je za ovo glasala, za ovu rezoluciju i sada što se na razne druge razloge pozivamo, gazimo ono za šta smo sami pritisli dugme i glasali za.
Zahvaljujem.

Uvažena gospođo predsednice, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, u dogovoru sa kolegama iz moje poslaničke grupe Boris Tadić – Socijaldemokratska stranka, Zajedno za Srbiju i Zeleni Srbije, podnela sam Predlog zakona o dopuni Zakona o lokalnoj samoupravi.

Suština ove dopune jeste da se u članu 20. posle tačke 16. doda tačka 16a koja glasi: „Uređuje i obezbeđuje stipendiranje učenika i studenata“.

Osnov za ovaj zakon je u Ustavu Republike Srbije i to je navedeno u obrazloženju.

Ja ću nešto govoriti o razlozima zbog kojih sam predložila ovu dopunu Zakona o lokalnoj samoupravi. Naime, Zakon o lokalnoj samoupravi je donet 2007. godine. Tada nije predviđeno da lokalna samouprava obavlja poslove stipendiranja učenika i studenata, jer je postojao koncept stipendiranja i stimulisanja učenika i studenata za stvaranje uslova za učenje, za rad, za usavršavanje i za postizanje što boljeg rezultata.

Ova vladajuća koalicija koja vlada, namerno ne kažem upravlja, Srbijom već treću godinu, od silnih obećanja i reformi nije realizovala skoro ništa. U obrazovanju je katastrofalno stanje. Nezadovoljni su i prosvetni radnici i učenici i studenti i štrajkovi traju već dosta dugo. Mladi sve manje imaju mogućnosti da se školuju, a oni koji uspeju da završe škole napuštaju Srbiju i odlaze u potrazi za boljim uslovima za život. Nema nekih značajnih efekata u oblasti stipendiranja i stimulisanja učenika i studenata.

Jeste kriza, ali je Vlada nesposobna da napuni budžet. Nije dobro procenila gde mogu da se naprave uštede. Nije ništa urađeno na reformi Poreske uprave da bi se osposobila da se naplate porezi od najvećih poreskih dužnika, a prema listi koju je sama Poreska uprava objavila, najveći poreski dužnici su upravo najbogatiji ljudi u Srbiji. Opredelila se za meru smanjenja plata i penzija, što je i tako teško stanje učinila još težim i roditelje koji školuju učenike i studente onemogućila da im pruži potrebne…
Da bi omogućili lokalnim samoupravama da preuzmu ovo, mi smo predložili ovaj zakon.
Zahvaljujem gospođo predsednice.

Uvaženi ministre, dame i gospodo narodni poslanici, a posebno pozdravljam i naše goste iz Advokatske komore, kolege advokate i posebno mi je zadovoljstvo što danas prate rad Narodne skupštine, jer je ovo veoma važno pitanje koje je poremetilo funkcionisanje pravosuđa čitavih četiri meseca u našoj zemlji i krajnje je vreme da se razreši do kraja.

Moje kolege poslanici iz poslaničke grupe Boris Tadić SDS-ZZS-ZS i ja podneli smo amandmane i na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o javnom beležništvu i na ostale predloge zakona iz ovog seta koji je danas na dnevnom redu, razmatranje u pojedinostima. Naši se amandmani uglavnom odnose na neka tehnička rešenja. Nismo hteli amandmanima da zadiremo u suštinska rešenja zato što verujemo da su predlozi zakona koji su pred nama zaista napisani u dogovoru koji je postignut između Advokatske komore i ministarstva i da su ispoštovani zahtevi i nađena mera da se zadovolji u meri u kojoj može i jedna i druga strana.

Naime, ovaj prvi amandman se odnosi na član 3. kojim se dodaju naslovi iznad novih članova i novi članovi 53a i 53b i koji regulišu prigovor protiv rešenja javnog beležnika i žalbu protiv rešenja suda. Amandmani se odnose u suštini na to što je u stavu 2. člana 53a predviđeno da se protiv rešenja o odbijanju javnog beležnika da preduzme službenu radnju, stranka može izjaviti prigovor nadležnom sudu na čijem području se nalazi službeno sedište postupajućeg javnog beležnika u roku osam dana od dana dostavljanja prepisa rešenja. U stavu 3. kaže – sud je dužan da u postupku odlučuje od osam radnih dana, od dana dostavljanja prigovora. Isti je slučaj i u članu 53b što se tiče računanja rokova.

Mi smo amandmanom predložili da se i u stavu 2. člana 53a i u stavu 2. člana 53b doda reč „radnih“, tako da se računaju i rokovi za stranku po radnim danima. Smatramo da se računanjem rokova za stranke po danima, a za sud po radnim danima stavljaju u neravnopravan položaj stranke koje ulože prigovor i sud koji postupa po prigovorima. To može da dovede do određenog stepena diskriminacije. Ako se ovako računa onda u osam radnih dana za sud, svakako će pasti bar jedan vikend, što znači da je to bar deset dana i to znači da rokovi nisu jednaki u stvari.

Nama u suštini i nije jasno zašto je za sud predviđeno osam radnih dana, jer se rokovi računaju na dane, a zna ako kraj roka padne u vikend, odnosno u neradni dan, kako se onda to računa i neću sada da pričam uopšte kako se računaju rokovi, ali smo smatrali da u ovom slučaju treba izjednačiti položaj stranke koja ulaže prigovor i postupanje suda u pogledu računanja rokova.

Naš amandman je naravno odbijen, a obrazloženje Vlade je da se amandman ne prihvata iz razloga što su rokovi za postupanje suda po prigovoru, odnosno žalbi, koji su propisani Predlogom zakona primereni. Moram da kažem da ovako obrazloženje u najmanju ruku je neprimereno i da ono predstavlja omalovažavanje Vlade, odnosno ministarstva koje je ovo predložilo Vladi i Skupštine i narodnih poslanika i da pokazuje bahat odnos prema narodnim poslanicima i prema ovoj Skupštini, jer obrazloženje uopšte ne zadire u suštini amandmana. Mi nismo u amandmanu rekli da je neprimeren rok za sud nego da treba da se izjednači način računanja rokova za stranku i za sud u istom članu koji se predviđa.

Ovo nije prvi put da dobijamo obrazloženja koja ne daju adekvatne činjenice zašto se ne prihvata amandman i koje su tako uopštenog karaktera, fraze koje su napisane samo da bi se nešto napisalo. Zaista, apelujem da se već jednom prekine sa tom praksom. Zahvaljujem na pažnji.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.

U sklopu diskusije koja je bila ranije i amandmana koji su podneti na član 5. pre nego što smo znali za amandman Odbora, naša poslanička grupa je podnela amandman na član 5. kojim se reguliše koji pravni poslovi se sastavljaju u obliku javno beležničkog zapisa. Tim amandmanom smo predložili da se u stavu 1. u tački 1. i 2. reč „ugovori“, zameni rečju „ugovor“, a u tački 3. reč „sporazumi“, da se zameni rečju „sporazum“.

Predloženim amandmanom se uvodi rešenje koje je u skladu sa jedinstvenim metodološkim pravilima za izradu propisa, jer prema ovim pravilima propisi se pišu u jednini kad god je to moguće, što je u nekim članovima predlagač poštovao, ali nije poštovao u svim članovima.

Ovaj naš amandman je usvojen, ali ja ne mogu da izrazim zadovoljstvo što je amandman usvojen, bila bih zadovoljnija kada bi predlagač temeljnije pripermao propise i kada nam ne bi stizali predlozi zakona sa ovakvim tehničkim greškama i kada ne bi stizali u hitnom postupku, jer u roku od 24 sata zaista je teško ispraviti i sve tehničke greške, a baviti se pre svega suštinom. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.

Podneli smo amandman na član 7. kojim se menja član 93, tako da u članu 93. u stavu 2. u tački 1. i 3. reč: „ugovori“ zamenjuje se rečju: „ugovor“.

Ovo je po istom principu kao i amandman o kome sam govorila, jer je jedinstvenim metodološkim pravilima za izradu propisa predviđeno da se u zakonima i u ostalim propisima koristi jednina kad je god to moguće. Mi smo želeli da ovo uskladimo sa jedinstvenim metodološkim pravilima.

Javila sam se iako je ovaj amandman usvojen, jer želim da postavim pitanje gospodinu ministru Selakoviću kao predstavniku predlagača. Kada je predlagač usvojio amandmane, verovatno ih je ocenio kao dobre i zar na osnovu ovih amandmana niste mogli da zaključite da naša poslanička grupa, socijaldemokratske orijentacije, zaista želi da konstruktivno učestvuje u radu Skupštine i da podnosi konstruktivne amandmane koji će poboljšati tekstove zakona, jer mi vodimo računa i o državi Srbiji, ali i o svim građanima koji žive u Srbiji i o njihovim interesima? Zato uvek podnosimo amandmane kojima te svoje stavove želimo da izrazimo.

Da ste ovako analizirali i naše amandmane koje smo podnosili kada ste prethodnih puta menjali Zakon o javnim beležnicima, mislim da ne bi ni došlo do situacije u društvu do koje je došlo, da ne bi došlo do štrajka advokata, jer smo predlagali upravo izmene koje se sada usvajaju. Ali, tada ste naše amandmane ocenili kao opozicione i kao negativne i niste imali volje da ih ozbiljno razmotrite i da ih usvojite.

Zato apelujem da se ubuduće ozbiljnije posvetite analizi naših amandmana, kako ne bi došli u situaciju da se vraćamo na ista pitanja više puta.
Zahvaljujem.

Na član 8. kojim se posle člana 93. dodaju nazivi članova i članovi od 93a do 93đ podneli smo amandman koji se odnosi na član 93g, gde stav 1. glasi: „Javni beležnik potvrđuje ispravu ako je odštampana na hartiji, napisana u skladu sa službenom upotrebom jezika i pisma i čije margine su dovoljno široke da se može povezati jemstvenikom“.

Mi smo uložili amandman tako da tražimo da se ovaj stav 1. menja i da glasi: „Javni beležnik potvrđuje ispravu koja je napisana u skladu sa propisima kojima se uređuje službena upotreba jezika i pisma i odštampana na hartiji tako da se može povezati jemstvenikom“.

Predloženim amandmanom se na razumljiviji i jasniji način propisuje kako treba da izgleda isprava koju potvrđuje javni beležnik. Smatramo da se isprava ne može napisati u skladu sa službenom upotrebom jezika i pisma, već samo u skladu sa propisima koji regulišu to pitanje, odnosno regulišu službenu upotrebu jezika i pisma.

Takođe, smatramo da je i neprimereno da se zakonom određuje da na nekoj ispravi margine treba da budu dovoljno široke. To je vrlo relevantan pojam šta su dovoljno široke.

Ovaj naš amandman je, naravno, odbijen i to sa vrlo kratkim obrazloženjem, da je celishodnije ili jasnije rešenje iz Predloga zakona.

Mi vam predlažemo da još jednom razmotrite naš amandman, imajući u vidu da pisci teksta vrlo često ne rade na primeni zakona, a da mi koji sedimo ovde radimo na primeni zakona i radili smo dugo godina unazad. Ja na primer imam iskustvo i u organima uprave, lokalne samouprave i u advokaturi. Mislim da ponekad bolje osetimo šta je lakše za primenu, kako sročiti amandman da bi se lakše primenjivao. Zahvaljujem.