Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Biljana Hasanović-Korać

Biljana Hasanović-Korać

Socijaldemokratska stranka

Govori

Replika, pošto sam prozvana direktno. Moram da pojasnim, pogrešno sam shvaćena.
Demantovala je koleginica ono što sam ja rekla. Ja moram da pojasnim.
Želim da koristim.
Navela sam to kao primer autocenzure novinara. Nisam rekla da je kriv predsednik Skupštine, nego da je događaj, koji je bio druge prirode, predstavljen u medijima tako da je samo naglašeno da ga je otvorio predsednik Skupštine. Mediji se uopšte nisu bavili time šta je ženska mreža, čime se ona bavi, ko je vodi, ko je došao na tu Skupštinu. To je tačno. Mogu da se pogledaju snimci.
Ne okrivljujem ni predsednika Skupštine. Nije on uticao na to, nego su se novinari sami autocenzurisali i želeli da prikažu ono što oni smatraju bitnim i ono što je pogodno za njih.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Poštovani gospodine ministre, želim da vam se obratim, godinama pratim vašu profesionalnu karijeru i smatram da ste zaista tu postigli velike uspehe i zaista cenim sve što ste uradili, posebno što ste uradili na popularizaciji Filharmonije i to je samo jedan deo naše kulturne scene.
Ono što sada pokrivate je zaista mnogo šire i ja razumem da vi, pošto niste pravnik, da imate problema nekada, da ono što želite da postignete u okvirite u pravne okvire.
Trideset i pet godina sam pravnik i radila sam u različitim strukama i u lokalnoj samoupravi i kao advokat i sada radim ovde. Sve dok nisam došla ovde radila sam na primeni prava, i znam da iz prakse često ima problema zato što zakone pišu stručnjaci koji sede u kabinetima i nemaju direktne kontakte u primeni prava i zato pokušavamo da našim amandmanima omogućimo da, kada zakon dođe u primenu bude što bolje primenjen.
Očigledno da time što smo podneli samo 15-ak amandmana na ovaj zakon želimo da popravimo zakon. Mi nismo rekli – zakon ne valja, nismo podneli na svaki član „da se briše“, zato što ne želimo da bude donet. Naprotiv, i zato smo i ovaj amandman na član 25. podneli, gde predlažem da se menja stav 1. koji sada glasi – odluku o raspodeli sredstava donosi rukovodilac organa koji je raspisao konkurs, a na osnovu obrazloženog predloga komisije.
Smatrali smo da ova formulacija, a na osnovu obrazloženog predloga komisije nije dovoljno obavezujuća za rukovodioca da poštuje stručno mišljenje komisije, pa smo predložili da se taj stav preformuliše i da glasi – na osnovu obrazloženog predloga komisije, rukovodilac organa koji je raspisao konkurs donosi odluku o raspodeli sredstava.
Amandman je odbije sa obrazloženjem da je predloženo rešenje istovetno rešenju u predlogu zakona. Znate, svaki pravnik koji bi pročitao jedno i drugo rešenje video bi da nije to istovetno i da nema istovetnu obavezujuću snagu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Na član 39, koji reguliše sadržinu registra i predmet registracije, podneli smo amandman i to na stav 1. tačku 8. Predložili smo da se ona izmeni, tako da glasi: „Dokument koji sadrži podatke o pravnim i fizičkim licima koja neposredno ili posredno imaju udeo u osnivačkom kapitalu izdavača bez obzira na visinu udela, podatke o njihovim povezanim licima u smislu zakona kojim se uređuje pravni položaj privrednih društava i podatke o drugim izdavačima u kojima ta lica imaju udeo u osnivačkom kapitalu, bez obzira na visinu udela.“
Predloženim amandmanom se postiže veći stepen transparentnosti u pogledu vlasništva u medijima. Smatramo da podaci o udelu u osnivačkom kapitalu izdavača treba da budu dostupni, bez obzira na visinu tih udela, što je u krajnjem slučaju bila i preporuka Agencije za borbu protiv korupcije. U samom Predlogu zakona je limitirano na upis udela većih od 5% i u tome se razlikuje naš amandman od teksta Predloga zakona.
Vlada je odbila naš amandman iz razloga što se upisom do 5% udela u osnivačkom kapitalu štiti medijski pluralizam i obezbeđuje transparentnost vlasničke strukture. Ako pažljivo pročitate ovo obrazloženje Vlade, onda proizilazi da je Vlada u stvari prihvatila naš amandman, jer sama kaže da upis kapitala do 5% obezbeđuje medijski pluralizam i obezbeđuje transparentnost vlasništva.
Ovo je zaista nedopustivo da nam se daju takva obrazloženja, da se amandman odbija iz razloga iz kojih u stvari proizilazi da se on prihvata. Molim da nam date dodano obrazloženje. Žao mi je što ministar nije trenutno tu, ali ovo obrazloženje i odbijanje zaista su kontradiktorni.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Moram da iskažem zadovoljstvo što nam je ovaj amandman prihvaćen. Naime, ovim amandmanom smo tražili da se član 73. dopuni tako da se pored naravno ljudskog dostojanstva i ugledan i nepristrasnosti suda i drugih nadležnih državnih organa zaštiti i nezavisnost ovih organa, jer je nezavisnost ovih organa, neprikosnovena ustavna kategorija.
Svima nam je jasno, i ovde smo već toliko puta pričali o važnosti zaštite ljudskog dostojanstva, ali isto tako je jako važno da se zaštiti i nezavisnost, ugled i nepristrasnost sudova i drugih državnih organa. Znamo da je kod nas vlast podeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudsku i svaka ova grana vlasti je nezavisna i mora da ima određeni ugled i dostojanstvo i nepristrasnost u radu kako bi postizala rezultate.
Vrlo smo često bili i svedoci da su u medijima dizala hajka na pojednu od ovih grana vlasti. Neću dirati u sudstvo, a bilo je i toga. Navešću kao primer zakonodavnu vlast kada se novinari bave time kako se oblače poslanice u Skupštini, da li nose sandale sa otvorenim prstima, kakav je jelovnik u skupštinskom restoranu, a ne bave se tačkama dnevnog reda i problemima koji tište građane. Zbog toga izražavam zadovoljstvo što je ovaj amandman prihvaćen.
Istovremeno koristim priliku, ministre niste bili tu kada sam govorila o amandmanu na član 39. pa vas molim da se konsultujete sa vašim savetnicima, jer je on odbijen, a iz obrazloženja koje je dato u odbijanju proizilazi da je prihvaćen. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, moje kolege i ja iz poslaničke grupe Boris Tadić – Nova demokratska stranka, Zajedno za Srbiju i Zeleni podneli smo amandmane na ovaj zakon i na sve zakone koji su ovih dana u proceduri, u želji da popravimo tekst u skladu sa našim shvatanjima i u skladu sa našim viđenjima.
Tačno je da je zakon pušten u proceduru po hitnom postupku i da smatramo da je to nekorektno, da 24 sata nije dovoljno da se prouči zakon detaljno i da se daju dobra mišljenja i dobra rešenja, možda bolja od predloženih, ali, možda bi imali i više predloga i više amandmana da smo imali malo više vremena.
Za ovo vreme koje je bilo na raspolaganju, mi smo podneli amandmane i vidim da je Vlada imala dosta sluha i mogu da kažem da mi je zadovoljstvo da su nam od četiri amandmana tri amandmana prihvaćena, što znači da su zaista osnovana.
Hoću da obrazložim ovaj amandman sada koji smo podneli, da bi građanima bilo jasno zašto je prihvaćen. Mi smo svesni, bez obzira da li mi podržimo ovaj zakon ili ne, da li glasamo za njega ili ne, vladajuća većina ima dovoljno poslanika i oni će ga usvojiti svakako i on će se primenjivati i ticaće se svih građana Srbije.
Pošto mi brinemo o svim tim građanima, mi moramo da vodimo računa i da utičemo na kvalitet zakona, bez obzira da li ih u celosti prihvatamo ili ne.
Što se tiče ovog amandmana na član 26, ovaj član reguliše javni poziv. Mi smo stavili amandman na stav 2. i predložili da se on promeni i da glasi drugačije, jer u predlogu teksta zakona on glasi: „Javni poziv sadrži podatke od značaja za sprovođenje postupka“.
Mi smo predložili da taj stav glasi: „Javni poziv sadrži poslovno ime subjekta privatizacije, podatke o strukturi i vrednosti kapitala, opis i vrednost kapitala i imovinu, početnu cenu za prodaju kapitala, odnosno imovine, rok za podnošenje prijava za učešće, kao i druge podatke od značaja za sprovođenje postupka“.
Uz ovaj amandman smo dali i obrazloženje da želimo da se dopuni i precizira koje podatke obavezno sadrži javni poziv, s obzirom da je inicijalni akt koji mora da sadrži obavezne elemente. Na ovaj način se istovremeno postiže i veći stepen transparentnosti u postupku privatizacije, a ujedno se i ujednačavaju postupci privatizacije, bez obzira koji subjekt privatizacije je u pitanju.
Istovremeno ukazujemo da je i Agencija za borbu protiv korupcije u svom mišljenju o proceni rizika iznela preporuku da zakonom treba precizirati i urediti elemente javnog poziva.
Mi smo se složili sa ovim mišljenjem Agencije za borbu protiv korupcije, jer smatramo da ceo ovaj stav 2. mora da bude precizan, kao i ceo ovaj zakon i u potpunosti dorečen, da ne smeju da se dozvole proizvoljnosti i improvizacije usled nedorečenosti pojedinih zakona, koji bi mogli da dovedu i do gorih posledica u samom postupku. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Moje kolege i ja smo podneli amandman na član 38. stav 2. on glasi, odnosno taj stav u predlogu teksta zakona glasi – Prijemnik može biti lice koje ispunjava propisane uslove za kupca kapitala.
Mi smo amandmanom predložili da se posle reči „može biti“ doda reč „jedino“. Tako da glasi – Prijemnik može biti jedino lice koje ispunjava propisane uslove za kupca kapitala.
Odredba Predloga zakona da prijemnik može biti lice koje ispunjava uslove za kupca kapitala ili imovine ostavlja prostor za različita tumačenja, odnosno može se shvatiti i da prijemnik može biti i lice koje ne ispunjava propisane uslove za kupca kapitala ili imovine, te se predloženim amandmanom otklanja ovakva eventualna nedoumica i mogućnost različitog tumačenja.
Moram da izrazim zadovoljstvo što je Vlada i ovog puta shvatila značaj našeg amandmana i što ga je prihvatila, jer zaista proizvoljno tumačenje može biti, što znači i ne mora biti, otvorilo bi mogućnost za različita tumačenja za eventualne mahinacije i stvaralo sumnje u koruptivne radnje. Zahvaljujem.
Poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, moje kolege iz poslaničke grupe Boris Tadić, NDS-ZZS-ZS, podneli smo dosta amandmana na ovaj tekst Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o radu, jer želimo da utičemo na poboljšanje kvaliteta teksta i na zaštitu određenih prava radnika, na pojašnjenje određenih odredbi i da time popravimo ovaj tekst.
U raspravi u načelu smo se već izjasnili da u ovakvom obliku ne možemo da podržimo zakon, ali ukoliko budu amandmani usvojeni, moći ćemo.
Sada ću da objasnim ovaj prvi amandman, ovo je bio uvod za sve amandmane, da ne bih ponavljala to više puta.
Prvi amandman se odnosi na član 2. stav 2. da se reči: „u roku od sedam dana od dana njegovog stupanja na snagu“, zamene rečima: „narednog dana od dana njegovog donošenja“.
Uz ovaj amandman smo dali obrazloženje da predložena izmena predviđa da poslodavac kada donosi pravilnik o radu, a u slučaju kada nije uspelo zaključenje kolektivnog ugovora, odmah po donošenju dostavi pravilnik reprezentativnom sindikatu, i pre nego što pravilnik stupi na snagu, kako bi sindikat i zaposleni mogli da budu upoznati sa budućim pravima i obavezama.
Vlada je odbila ovaj amandman, iz razloga što je rešenje, sadržano u Predlogu zakona adekvatnije.
Za dostavljanje pravilnika sindikatu u kraćem roku, nema potrebe, jer se pravilnik kao i svaki opšti akt objavljuje i stupa na snagu po pravilu, po isteku osam dana od dana objavljivanja, tako da sindikat ima mogućnosti da se ranije upozna sa njegovim tekstom.
Podsetila bih da se amandman odnosi na situaciju kada poslodavac donosi pravilnik o radu, u slučaju kada učesnici kolektivnog ugovaranja ne postignu saglasnost za zaključenje kolektivnog ugovora u roku od 60 dana od dana započinjanja pregovora.
Dakle, govorim o situaciji kada postoje određene tenzije između učesnika i pregovaranja, njihovi međusobni odnosi nisu prethodno dogovoreni i poslodavac prema svojim potrebama donosi pravilnik o radu.
Pored toga, poznato je da postoji izvesna praksa, da se ovakvi pravilnici objavljuju, tako da je mala verovatnoća da se svi zaposleni upoznaju sa njegovom sadržinom.
Vlada je dobro primetila da pravilnici po pravilu stupaju na snagu osmog dana od dana objavljivanja. Moguć je i kraći rok.
Amandman je trebalo da obezbedi da se zaposleni zaista upoznaju sa tekstom pravilnika i sa svojim pravima i pre stupanja na snagu, dakle, pravilnika o radu. Hvala.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
U Predlogu zakona se članom 7. predviđa zamena samo pojedinih reči u članu 28. Zakona. Ono što moram da pohvalim jeste da se ovim izmenama i dopunama Zakona uvodi terminologija koja je mnogo prihvatljivija, ima veći stepen kulture i humanosti u sebi i umesto dosadašnjeg termina „invalidi“, uvodi se termin „osobe sa invaliditetom“.
Sa izmenama koje su predviđene u Predlogu zakona ovaj član bi glasio: „Osoba sa invaliditetom zasniva radni odnos pod uslovima i na način utvrđen ovim zakonom, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno“.
Mi smo podneli amandman kojim se ovaj član menja, tako da glasi: „Osoba sa invaliditetom zasniva radni odnos pod uslovima i na način utvrđen ovim zakonom, ako posebnim zakonom nisu utvrđeni povoljniji uslovi za zasnivanje radnog odnosa sa osobama sa invaliditetom“.
Uz ovaj amandman smo stavili obrazloženje da predloženom izmenom se garantuje veći stepen zaštite osoba sa invaliditetima prilikom zasnivanja radnog odnosa, a ujedno se ostvaruju uslovi za njihovo lakše zapošljavanje i uključivanje u društvo.
Vlada je odbila ovaj amandman uz obrazloženje da se ne prihvata iz razloga što je rešenjem u Predlogu zakona izvršeno preciziranje i terminološko usklađivanje sa propisima koji obrađuju oblast zapošljavanja osoba sa invaliditetom.
Dopunila bih da se amandmanom ni ne spori terminološko usklađivanje sa navedenim propisima, već se samo predlaže da se usvoji rešenje da u slučaju da se drugim posebnim zakonom predvide povoljniji uslovi za zasnivanje radnog odnosa u pogledu osoba na koje se primenjuju ti povoljniji uslovi i da se tada primene uslovi iz tog zakona koji su povoljniji u odnosu na uslove iz Zakona o radu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospođo predsednice.
Predlogom zakona je predviđeno da stav 1. člana 36. glasi: „Ugovorom o radu može da se ugovori probni rad za obavljanje jednog ili više povezanih, odnosno srodnih poslova, utvrđenih ugovorom o radu“.
Mi smo stavili amandman kojim predlažemo da se izmeni ovaj stav 1. i da on glasi: „Ugovorom o radu može da se ugovori probni rad za obavljanje poslova za koje se zaključuje ugovor o radu“.
Predloženom izmenom predviđa se da probni rad može da se ugovori samo za one poslove za koje se zaključi ugovor o radu. Ukoliko bi se prihvatilo rešenje iz Predloga zakona da probni rad može da se odnosi na više povezanih, odnosno srodnih poslova, to bi značilo da lice koje je na probnom radu mora da obavlja više poslova u odnosu na lice koje nije na probnom radu, a na istom je radnom mestu.
Lice na probnom radu bi moralo da pokaže veći stepen radnih i stručnih sposobnosti, budući da mora da obavlja više poslova. Pored toga, široko i opšte definisan krug poslova za koje se može ugovoriti probni rad stvara pravnu nesigurnost i otvara mogućnost zloupotrebe u pogledu ocenjivanja i davanja otkaza. U tom smislu je predložena i izmena stava 4. da se pravilnikom utvrde radne i stručne sposobnosti koje moraju biti pokazane u toku probnog rada.
Vlada je odbila ovaj amandman sa obrazloženjem da se ne prihvata iz razloga što je rešenje u Predlogu zakona adekvatnije i prilagođeno potrebama prakse. Ja kažem da je ovo obrazloženje ovako šturo i ovako nejasno uvredljivo za nas poslanike koji smo podneli amandman i ne mogu da ga prihvatim.
Među nama ima i pravnika koji imaju 30 godina prakse. Radila sam i u organima lokalne samouprave, radila sam i kao advokat, pri čemu sam registrovala i preduzetnike i preduzeće i obavljala im sve pravne poslove, pa i iz oblasti rada. Muž mi je preduzetnik koji ima povremeno i po 10 radnika zaposlenih. Tako da, jesam dosta upoznata sa ovom materijom.
Ovakvo rešenje iz Predloga zakona bi bilo adekvatnije samo za nesavesne poslodavce koji mogu da ugovore probni rad i da zaposlenog na probnom radu premeštaju sa posla na posao, iako to nisu poslovi koje zaposleni inače treba da obavlja prema ugovoru o radu. Tako npr. diplomiranog pravnika može da uputi na rad i na šalteru ili na prijemnom odeljenju, da stekne praksu koja mu apsolutno nije potrebna, što je bilo slučajeva u praksi o čemu mogu i sama da posvedočim.
Ovo može da predstavlja mobing sa pokrićem probnog rada, a u slučaju da se zaposleni na probnom radu usprotivi, poslodavac će uvek imati izgovor da zaposleni nije pokazao odgovarajuće sposobnosti i da mu da otkaz. Pri tome, ne postoji način da se odredi šta su odgovarajuće radne i stručne sposobnosti.
Amandmanom smo predložili da se pravilnikom utvrdi šta su odgovarajuće radnje i stručne sposobnosti, kako bi se sprečila situacija da poslodavac zloupotrebi ovlašćenje priliko davanja otkaza. Hvala.
Zahvaljujem gospođo predsednice.
Predlogom zakona je predviđena izmena člana 37. osnovnog teksta zakona koji je važeći i koji reguliše radni odnos na određeno vreme.
Uložili smo amandman kojim predlažemo drugačiji tekst ovog člana. Predloženom izmenom taksativno navodimo slučajeve u kojima je moguće zasnovati radni odnos na radno vreme, budući da ovakav vid radnog odnosa treba da bude izuzetak u odnosu na pravilo da se radni odnos zasniva na neodređeno vreme, jer ne pruža toliki stepen sigurnosti i izvesnosti u životu pojedinaca i zaposlenih.
Ipak, u pojedinim slučajevima celishodno je da radni odnos traje određeno vreme i ti slučajevi treba da budu precizno navedeni u zakonu, tj. ne treba uopštenom formulacijom kreirati pravni okvir za situacije koje su izuzetak od pravila, jer otvaraju velike mogućnosti za zloupotrebe.
Pojedine od predloženih izmena imaju za cilj da zadovolje kako zahteve poslodavaca na taj način što će uvažiti njihovu potrebu da rad bude vremenski ograničen u određenim situacijama ili u pogledu određenih kategorija radnika. U pogledu teže zapošljivih lica i lica koja prvi put zasnivaju radni odnos predložena rešenja mogu doprineti u velikoj meri njihovom zapošljavanju.
Predloženom izmenom se takođe predviđa da radni odnos na određeno vreme postaje radni odnos na neodređeno vreme ukoliko zaposleni ostane da radi kod poslodavca po isteku ugovora na određeno vreme. Nije jasno kako Vlada može da navede da Predlog zakona koji su dali sadrži povoljnije rešenje, jer se prema mišljenju Vlade predloženim amandmanom rad na određeno vreme produžava bez ikakvog ograničenja.
Naš amandman ima za cilj da precizno navede slučajeve kada se može zasnovati rad na određeno vreme, jer u Predlogu zakona definisanja rada na određeno vreme je toliko široko i ostavlja mogućnost poslodavcu da zloupotrebljava ovaj institut i da zapošljava na određeno vreme više nego što su objektivne potrebe za tim. Hvala.
Zahvaljujem.
Ovaj amandman se takođe odnosi na član 50. Zakona koji reguliše pojam radnog vremena. Mi smo amandmanom predložili da se posle stava 3. doda novi stav 4. koji glasi: „Poslodavac je u obavezi da zaposlenog unapred i blagovremeno obavesti o potrebi da bude pripravan“. Sledstveno tome, stavovi 4. i 5. postaju stavovi 5. i 6.
Predložili smo takođe da u novom stavom 6. se na kraju dodaju reči: „S tim da se rad duži od osam časova smatra prekovremenim radom“.
Vlada je odbila amandman sa obrazloženjem da se podrazumeva da poslodavac mora zaposlenog da obavesti blagovremeno o pripravnosti i imajući u vidu da je prekovremeni rad na adekvatan način uređen drugim odredbama zakona.
Iz odredbe člana na koji je intervenisano ovim amandmanom ne proizilazi nikakvo podrazumevanje, niti je određen bilo kakav vremenski okvir za primenu podinstituta vreme pripravnosti. U interesu je i zaposlenog i samog procesa rada kod poslodavca da se ugradi ovakva norma o obaveznosti blagovremenog obaveštavanja zaposlenosti o pripravnosti.
Takođe, u mišljenju Vlade navodi se da je prekovremeni rad na adekvatan način uređen drugim odredbama zakona, što smatramo neosnovanim, polazeći od potrebe da se jasno i nedvosmisleno, bez mogućnosti različitog tumačenja, precizira da se rad duži od osam časova i u ovim slučajevima ima smatrati prekovremenim radom. Zahvaljujem.
Na član 37. kojim se menja član 75. koji uređuje raspored korišćenja godišnjeg odmora, podneli smo amandman u smislu da se stav šest menja i glasi – rešenje o korišćenju godišnjeg odmora poslodavac može dostaviti zaposlenom u elektronskoj formi, uz saglasnost zaposlenog.
I da se doda novi stav sedam koji glasi – dostava rešenja iz stava šest ovog člana smatra se izvršenom kada zaposleni u elektronskoj formi potvrdi prijem rešenja. Dostavljanje rešenja u elektronskoj formi treba da predstavlja izuzetak u odnosu na pravila o dostavljanju pismene, te se amandmanom obezbeđuje ova vrsta dostavljanja isključivo uz saglasnost zaposlenog, kao i dokaz o dostavljanju.
Vlada nije prihvatila amandman iz razloga što je rešenje u Predloga zakona adekvatnije i obezbeđuje smanjenje nepotrebnog administriranja. Na poslodavcu je da utvrdi način na koji će obezbediti dokaz da je zaposlenom dostavljeno rešenje o godišnjem odmoru u elektronskoj formi.
Mi kažemo – nije na poslodavcu nego na zakonodavcu. Ako je sve na poslodavcu kao što Vlada u svom mišljenju kaže, zašto uopšte zakonom i regulišemo ovu oblast?
Amandman je dao kvalitetno obrazloženje zbog čega je bitna i saglasnost zaposlenog na prijem rešenja elektronskim putem i potvrda prijem rešenja. Od momenta prijema akta, ponoviću, počinju da teku rokovi i to se uči na prvoj godini Pravnog fakulteta.
Rokovi kao procesne kategorije relevantni su za ostvarivanje čitavog niza materijalnih prava. Osim toga, smatram da je i za poslodavca važna činjenica da li je zaposleni primio pojedinačni pravni akt, kao što je rešenje o godišnjem odmoru.
Zato postavljam pitanje Vladi koja je odbila ovaj amandman i predstavniku Vlade koji je ovde prisutan – šta je to nepotrebno administriranje u najjednostavnijoj elektronskoj komunikaciji?
Samo jednu malu dopunu. Vi ste naveli dobar primer banke, ali moram da podsetim u kakvom je stanju zemlja Srbija i koliko imamo sela i zaseoka koji uopšte nemaju internet ni mogućnost korišćenja elektronske komunikacije.
Zamislite jedno poljoprivredno dobro, jednu zemljoradničku zadrugu, kako mislite da se omogući da radnik ako nema internet, bez njegove saglasnosti da mu se dostavlja rešenje elektronskim putem. Zato smo i predvideli da je neophodna saglasnost radnika.