Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Biljana Hasanović-Korać

Biljana Hasanović-Korać

Socijaldemokratska stranka

Govori

Zahvaljujem.

Na član 51. podneli smo amandman i ovim članom se menja član 115. Zakona. Amandman glasi – Zaposleni ima pravo na naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada zbog privremene sprečenosti za rad do 30 dana i to u visini 100% prosečne zarade u prethodnih 12 meseci, pre meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad, s tim da ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa ovim zakonom, ako je sprečenost za rad prouzrokovana bolešću ili povredom van rada, povredom na radu ili profesionalnom bolešću, ako zakonom nije drukčije određeno.

Zadržavanjem različitog stepena zaštite u smislu visine naknade zarade usled bolesti ili povrede na radu i van rada, zaposleni se stavljaju u neravnopravan položaj. U obe faktičke situacije sprečenost za rad determinisane okolnostima na koje zaposleni ne može da utiče i koje su objektivne prirode posebno treba imati u vidu da je postojeće rešenje koje predviđa da se u slučaju privremene sprečenosti za rad isplaćuje naknada zarada u iznosu od najmanje 65% prosečne zarade, praksa u Srbiji, te da ljudi koji su u vreme bolovanja, imaju dodatne troškove u vezi sa lečenjem i nisu u mogućnosti sa smanjenom naknadom da obezbede sebi adekvatno lečenje, pogotovo kada se ima u vidu stanje u zdravstvu, pa im je dodatno i egzistencija ugrožena.

Vlada nije prihvatila amandman, imajući u vidu da je uticaj posla na zdravlje zaposlenog bio presudan za odsustvo sa rada za slučaj profesionalne bolesti ili povrede, te da je opravdano isplatiti manju naknadu kada je bolovanje posledica…
… drugih razloga, a ne posla koji obavlja.
Zahvaljujem.

Ovim amandmanom se predlaže brisanje člana 11. koji predviđa za slučaj odlaska u prevremenu starosnu penziju umanjenje iznosa penzije za 0,34% za svaki mesec pre navršenih 65 godina života, s tim da ukupno umanjenje ne može biti veće od 20,4%.

Ovakvo rešenje je neprihvatljivo budući da se predlogom predviđa da prava odlaska u prevremenu starosnu penziju stiče osiguranik koji je mlađi od starosne granice za starosnu penziju, ali ima navršenih od 36 do 40 godina staža osiguranja prema predviđenoj skali, dok pravo na starosnu penziju ostvaruju osiguranici određenih godina starosti, pri čemu je dovoljno da imaju najmanje 15 godina staža.

Rešenjem predlagača se osiguranici koji imaju duži radni vek, odnosno duži period su bili osiguranici i po tom osnovu su duži period uplaćivali doprinose za penzijsko osiguranje stavljeni u nepovoljniji položaj od osiguranika koji imaju kraći radni staž, te su samim tim kraće uplaćivali doprinose za penzijsko osiguranje.

Obrazloženje Vlade je da se amandman odbija iz razloga što uvođenje instituta prevremene starosne penzije ima za cilj destimulisanje ostvarivanja prava na penziju pre navršene opšte starosne granice.

Smatramo da je ovo određena vrsta diskriminacije, jer su određene kategorije osiguranika završavale zanate, trogodišnje ili četvorogodišnje srednje škole i odmah počinjali da rade i naravno da oni imaju mnogo više staža od onih koji su završili fakultete. Pri tome su radili i teže poslove i duže uplaćivali penzijski staž…
Koristiću vreme ovlašćenog predstavnika.
Poštovana predsednice, uvaženi ministre, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, radi javnosti i radi upoznavanja i ostalih poslanika, želim da obrazložim ovaj amandman, iako je on usvojen.
Naime, u članu 4. stav 4. posle reči: „poreski organ će odrediti rok“, dodaju se reči: „koji ne može biti kraći od pet dana“.
Obrazloženje koje smo dali uz ovaj amandman glasi: „Predloženom izmenom se onemogućava arbitrarno postupanje organa poreske uprave i garantuje veća pravna sigurnost ostavljanjem razumnog roka poreskom obvezniku koji je dostavio dokument na jeziku i pismu koje nije u službenoj upotrebi da dostavi overeni prevod dokumenta na srpski jezik i na taj način ostvari svoja prava i ispuni svoje obaveze, posebno uzimaju u obzir vreme potrebno da dokument bude preveden i overen od strane sudskog tumača“.
Moje kolege iz Nove demokratske stranke i ja podneli smo ukupno 10 amandmana. Od toga je Vlada prihvatila tri. Mogu da kažem da nam je zaista zadovoljstvo da je Vlada prepoznala našu dobru nameru da poboljšamo kvalitet i ovog teksta Predloga zakona i da učestvujemo u donošenju što boljih rešenja, jer se ovaj zakon odnosi na sve građane. Skoro svi građani su po nekom osnovu poreski obveznici i potpadaju pod nadležnost ovog zakona.
Međutim, moram da kažem da i sada važeći Zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji, koji je ova vladajuća većina već menjala prošle godine, nije tako loš. Ima rešenja koja nisu osnov svih nastalih problema u ovoj oblasti.
Razlog problema je loša primena ili ne primenjivanje važećih odredbi, što je bilo prisutno i u poslednje dve godine od kada je ova vladajuća većina preuzela odgovornost.
U vezi sa ovim, htela da postavim pitanje ministru. Gospodine ministre, postavljam pitanje - kako nam dajete garancije da će se ove odredbe kada ih Skupština usvoji zaista i primenjivati na pravi način? Osnova za sumnju ima mnogo iz dosadašnje prakse, a dopunjuje i vaša izjava koju ste dale prekjuče u plenumu, kada je bilo reči o povećanju novčanih kazni.
Naime, tada ste rekli – ako smo i gurnuli ruku u džep koji je prazan i probušen, neko drugi ga je probušio. Jasno nam je da ste aludirali na period pre vašeg dolaska na vlast ali većina kojoj vi pripadate je već dve godine tu i imala je prilike da unese promene u zakon.
(Predsednik: Poslanice, samo molim vas o amandmanu da se ne vraćamo na načelnu raspravu. To bi bilo o načelnoj raspravi.)
Da, pitam da li će se primenjivati ove odredbe koje je Vlada usvojila? Na to se odnosi. Zato postavljam pitanje - da li će preduzetnici i vlasnici preduzeća imati pravnu sigurnost da se na njih ove odredbe i primenjuju? Hvala.
Ovim amandmanom smo predvideli da u članu 38. stav 8. posle reči - otklanjanja tih smetnji, se dodaju zapeta i reči –a primerak rešenja dostaviće bez odlaganja banci ili organizaciji nadležnoj za prinudnu naplatu iz novčanih sredstava na računu obveznika. Suštinski ono što dodajemo jeste preciziranje bez odlaganja.
Predloženom izmenom precizira se rok u kome Poreska uprava treba da dostavi rešenje banci i organizaciji nadležnoj za prinudnu naplatu imajući u vidu da se predložena izmena odnosi na situacije kada Poreska uprava rešenjem privremeno oduzela PIB, zbog toga što je utvrdila da je u vreme dodele PIB-a postojala smetnja za njegovu dodelu. Predloženom izmenom se obezbeđuje efikasnija kontrola i sprečava nastajanje štetnih posledica koje mogu po prijemu rešenja nastupiti poslovanjem lica kome je PIB privremeno oduzet.
U obrazloženju za odbijanje amandmana Vlade kaže se – amandman se ne prihvata iz razloga što je predložena formulacija preuzeta iz stava 13. člana 26. ovog zakona. Radi se o slučajevima oduzimanja PIB-a, te bi prihvatanjem amandmana došlo do nesaglasnosti postupanja Poreske uprave u identičnim situacijama kao i do narušavanja konzistentnosti zakona.
Moram da dodam i da proširim obrazloženje naše i amandman se odnosi na oduzimanje PIB-a, zbog toga što Poreska uprava naknadno utvrdila da su postojale smetnje za dodelu PIB-a, iz stava 2. do 7. člana 26.
Da.
Dakle, taj slučaj oduzimanja PIB-a je već samom ovakvom formulacijom izdvojen kao poseban slučaj, odnosno kada se utvrde da su postojale smetnje za dodelu PIB-a, tačnije moglo je da se desi da poreski obveznik uopšte i ne dobije PIB iz razloga koji su eksplicitno navedeni u zakonu i čija je svrha da se spreči izbegavanje poreskih obaveza i zloupotrebe.
Imajući to u vidu, predloženi amandman je trebalo da predvidi hitno postupanje Poreske uprave u ovim slučajevima i da spreči eventualne štetne posledice koje mogu da nastupe daljim poslovanjem ovakvih subjekata.
Molim Vladu da još jednom razmotri ovaj amandman kako bi se sprečile takve štetne posledice. Hvala.
Hvala.
Na član 14. moje kolege i ja smo podneli amandman tako da menjamo ceo član 36. i citiramo kako on treba da glasi. Ukazaću samo na suštinu izmene u odnosu na predlog koji je podnela Vlada. Naime, u odnosu na predlog koja je podnela Vlada razlika je u tome što se u stavu 1. brišu reči „obične pošiljke“, briše se stav 4. koji kaže: „Ako se dostavljanje poreskog akta vrši slanjem obične pošiljke poreski akt smatra se dostavljenim po isteku roka od 15 dana od dana predaje poreskog akta pošti“ i u stavu 10. da se brišu reči „odnosno kada se dostavljanje vrši u skladu sa stavom 4. ovog člana“, a malo pre sam pročitala stav 4. koji smo predložili da se briše.
Predloženim izmenama se isključuje u stvari obična pošiljka kao način dostavljanja poreskom obvezniku poreskog akta, čime se obezbeđuje veći stepen pravne sigurnosti i izvesnosti. Naime, poreski akti utvrđeni u članu 34. stav 1, a to su poresko rešenje, zaključak, nalog za poresku kontrolu, zapisnik o poreskoj kontroli i drugi akt kojim se pokreće, dopunjuje, menja ili dovršava neka radnja u poreskom postupku, su takvi akti koji su od značaja za dalji tok postupka i odlučivanje o određenom pravu ili obavezi poreskog obveznika u pogledu kojih poreski obveznik ima pravo izjašnjavanja. Da bi svoje pravo mogao da ostvari potrebno je da postoji veliki stepen sigurnosti da je poreski obveznik i primio poreski akt, što nije slučaj kod slanja običnom poštom koja je kao način dostave utvrđena u predloženim izmenama, a koje mi amandmanom isključujemo.
U obrazloženju Vlade o odbijanju ovog amandmana poziva se na obrazloženje o odbijanju amandmana koji su podneli kolege Goran Ćirić, Borislav Stefanović i Dragan Šutanovac, i kažu: „ Amandman se ne prihvata iz razloga što predloženo rešenje povećava pravnu sigurnost obveznika u odnosu na sada postojeće uz istovremeno sužavanje prostora za zloupotrebe koje nastaju izbegavanjem prijema rešenja i drugih poreskih akata uz kasnije pozivanje na neurednu dostavu kada se pokrene poreski postupak“.
Moram da dopunim obrazloženje i da kažem – nije jasno kako se predloženim rešenjem iz predloga zakona povećava pravna sigurnost poreskog obveznika u situaciji kada se poreski akt dostavlja običnom pošiljkom i kada je moguće da nastane greška ili u radu pošte ili kada poreski obveznik nije kod kuće, pa se samo ostavi u poštanskom sandučetu ili ispred vrate pošiljka, pri čemu ne postoji nijedan dokaz da je pošiljka predata poreskom obvezniku. Dokaz o prijemu pošiljke od osobite je važnosti u pogledu računanja rokova za ulaganje pravnog sredstava od strane poreskog obveznika. Uz to, zloupotreba nije moguća budući da se predloženim amandmanom zadržava rešenje da se u slučaju neuspelog dostavljanja preporučenom pošiljkom, što je slučaj i onda kada poreski obveznik namerno izbegava prijem, poreski akt smatra uručenim 15 dana od dana predaje pošti. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Na član 18. podneli smo amandman u smislu da se u članu 45. stav 1. posle reči „u roku koji ona odredi“ dodaju reči „koji ne može biti kraći od pet dana“, a posle reči „od značaja za oporezivanje“ dodaju se zapeta i reči „kao i za utvrđivanje činjeničnog stanja u kontroli menjačkog i deviznog poslovanja i igara na sreću“.
Uz ovaj amandman smo dali obrazloženje da predloženom izmenom se onemogućuje arbitrarno postupanje organa poreske uprave i garantuje veća pravna sigurnost ostavljanjem dovoljnog roka poreskom obvezniku i drugim licima da na valjan i potpun način ispune obavezu dostavljanja traženih informacija a ujedno se time obezbeđuje i kvalitetniji rad poreske uprave.
Obrazloženje Vlade za odbijanje amandmana glasi: „Amandman se ne prihvata iz razloga što bi prihvatanje amandmana moglo uticati na efikasnost postupka u slučajevima kada poreska uprava od poreskog obveznika zahteva dostavljanje raspoloživih informacija neophodnih za utvrđivanje činjeničnog stanja od značaja za oporezivanje, a te informacije poreski obveznik može dostaviti bez odlaganja.“
Smatramo da ostavljanje i preciziranje roka od najmanje pet dana neće usporiti rad poreske uprave. Znamo i sami da ima puno problema u radu poreske uprave, da se pojedini postupci odugovlače. Oni koji su bili i koji su sada paušalni poreski obveznici znaju da dobijaju rešenja o razrezu poreza za prethodnu godinu sredinom godine i o poreskom zaduženju za tekuću godinu takođe dobijaju tek sredinom godine ili možda čak u drugoj polovini godine. Onda moraju unazad da plaćaju odjednom razlike.
To govori da mnogi postupci u poreskoj upravi se odugovlače i traju mnogo duže nego što bi trebalo da traju iz objektivnih ili subjektivnih razloga. Da postoji diskriminacija, čak u pogledu tretiranja različitih stranaka. Ovim preciziranjem roka bi sprečili arbitrernost poreske uprave i omogućili strankama da imaju dovoljan rok za prikupljanje potrebnih informacija. Hvala.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Na isti član mi smo podneli malo drugačiji amandman i predlažemo da se posle stava 5. doda novi stav 6. koji glasi – u slučaju kada je po osnovu pogrešno obračunatog poreza, odnosno kamata, uplaćen veći iznos od onog koji poreski obveznik duguje, iznos pretplate može da se koristi za namirenje drugih dospelih poreskih obaveza.
Predloženom izmenom se stvara pravni okvir za rešavanje situacija kada je propustom Poreske uprave, poreski obveznik platio pogrešno obračunat porez u iznosu većem od onog koji bi poreski obveznik inače dugovao, odnosno kada je platio kamatu koja je pogrešno obračunata, bilo zato što je obračunata po pogrešno obračunatom dospelom porezu, bilo zato što je samo ona pogrešno obračunata u iznosu većem od onog koji je poreski obveznik bio dužan da plati.
Predloženom izmenom se u takvim situacijama daje mogućnost poreskom obvezniku da više plaćena sredstva iskoristi za izmirenje drugih dospelih poreskih obaveza. Usvajanjem ovakvog rešenja posebno se rešava problem za koji je Zaštitnik građana ukazao i dao preporuku za otklanjanje nepravilnosti u pogledu primene komforne metode obračuna kamata.
Predložena izmena garantuje zaštitu prava poreskih obveznika u slučajevima propusta u radu Poreske uprave i ujedno stvara okvir za lakše i efikasnije otklanjanje takvih propusta.
U obrazloženju Vlade kojim se odbija ovaj amandman, kaže se – amandman se ne prihvata iz razloga što je rešenje predloženo amandmanom sadržano u odredbama člana 70. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji. Naime, svaka pretplata, pa i po osnovu pogrešno obračunatog poreza može da se koristi za namirenje obaveza po istom osnovu koji kasnije dospevaju, odnosno za namirenje drugog poreza po drugom osnovu.
Dodala bih tumačenje kojega smo se mi držali kada smo predložili ovaj amandman, jer predloženi amandman se odnosi na situacije kada je propustom Poreske uprave pogrešno obračunat porez ili je pogrešno obračunata kamata.
Rešenje koje je predviđeno članom 40. ne reguliše eksplicitno takve slučajeve, već bi do njegove eventualne primene moglo da dođe tumačenjem Poreske uprave, a nismo sigurni da to tumačenje je uvek na korist građana, odnosno poreskih obveznika.
U Izveštaju Zaštitnika građana su navedeni primeri postupanja filijala koji govore o neujednačenom tumačenju propisa i time njihovoj neujednačenoj primeni. Iz tog razloga smatramo da je bilo potrebno ovakvo preciziranje, formulisanje člana i stvaranje mogućnosti za efikasno otklanjanje propusta u radu Poreske uprave, bez dodatnog opterećivanja administracije i obveznika, a naročito u slučajevima kada je primenjivana komforna metoda obračuna kamata.
Znamo da je bilo problema da je Odlukom Ustavnog suda ukinut ovaj način obračuna kamate i da je Poreska uprave dale obaveštenje da je sa takvim načinom prestala još 1.1.2011. godine, a u stvari je taj metod obračuna kamate koristila do 1.1.2013. godine.
Da bi se sprečile ovakve situacije mi smo predložili ovaj amandman. Hvala.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Na član 37. smo podneli amandman da se posle člana 114ž dodaju naziv i član 114z, koji glasi – Zastoj u zastarelosti prava na utvrđivanje i naplatu poreza i sporednih poreskih davanja.
Samo ću da ukažem u čemu se naš amandman razlikuje od rešenja koji je dat u Predlogu zakona.
Naime, mi smo dodali posle stava 1. stav 2, koji kaže – Upravni spor iz stava 1. tačka 1) novog člana, pravosnažno se okončava u roku od šest meseci od pokretanja spora. Predloženom izmenom se ostvaruje veći stepen zaštite i pravne sigurnosti poreskih obveznika, budući da sudski sporovi traju neprimereno dugo, a imajući u vidu predmet spora, stanovište je da upravni spor po rešenju Poreske uprave treba da bude zasnovan na načelu hitnosti, odnosno da treba da se pravosnažno okonča u roku od šest meseci od pokretanja.
Obrazloženje Vlade za odbijanje jeste da amandman se ne prihvata iz razloga što se zakonom kojim se uređuju poreski postupak i poreska administracija ne može ograničiti trajanje upravnog spora, imajući u vidu da je upravni spor u nadležnosti suda, a ne Poreske uprave.
Moram da dopunim naše obrazloženje i da navedem da uvažavajući mišljenje Vlade napominjemo primer da važeći Zakon o radu sadrži odredbu kojom je predviđeno da se sporovi pred sudom u vezi sa zaštitom prava iz radnog odnosa moraju pravosnažno okončati u roku od šest meseci.
Napominjemo da Zakon o radu ne uređuje rad sudova, ali sadrži ovakvu odredbu. Predloženi amandman bi da je usvojen predstavljao leks specialis u pogledu trajanja upravnih sporova u vezi sa pravima i obavezama o kojima odlučuje Poreska uprava. Predloženim amandmanom se ne ulazi u nadležnost suda, niti se uređuje njegovo postupanje, odnosno vođenje postupka, već se želi postići veća efikasnost u zaštiti prava poreskih obveznika. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Na član 40. smo podneli amandman da se u članu 123. posle stava 2. doda novi stav 3. koji glasi: „u okviru određenih postupaka terenske kontrole propisanih ovim zakonom poreski kontrolor može obavljati samo pojedine radnje za koje je ovlašćen rešenjem i koje može obavljati u okviru svoje stručne spreme i radnog iskustva.“ U tom slučaju bi dosadašnji stav 3. postao stav 4.
Predloženom izmenom se ostvaruju uslovi za efikasniji rad poreske uprave uključivanje poreskih kontrolora u postupak terenske kontrole, s tim što se njihova ovlašćenja moraju kretati u okvirima stručne spreme i radnog iskustva koje imaju, čime se sprečava mogućnost grešaka u radu poreske uprave.
Imajući vidu da su poreski kontrolori lica sa srednjom stručnom spremom, bez prethodnog iskustva u postupcima terenske kontrole, potrebno je precizno definisati granice njihovih ovlašćenja.
Vlada je odbila ovaj amandman sa obrazloženjem: Amandman se ne prihvata iz razloga što se obim i složenost radnih zadataka pojedinih zvanja ne uređuju ovim zakonom. Ovim zakonom uređuju se samo zvanja, dok se razvrstavanje radnih mesta u zvanja i opis poslova radnih mesta uređuje aktom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u poreskoj upravi, tako je propisano članom 196j stav 4. ovog zakona.
Moram da dodam da je članom 169k uređeno zvanje poreskih službenika u osnovnim funkcijama poreske uprave, pa su tu određena i zvanja poreski kontrolor kao i poreskih službenika sa srednjom stručnom spremom. Članom 169l uređena su zvanja poreskih službenika u ostalim funkcijama poreske uprave.
Imajući u vidu da sam zakon pravi razliku između osnovnih i ostalih funkcija i da poreski kontrolori obavljaju poslove iz osnovne funkcije poreske uprave sa srednjom stručnom spremom, predlažem amandmanom, a imajući u vidu da ranije nisu sprovodili terensku kontrolu, hteli smo da postignemo veći stepen sigurnosti za poreskog obveznika, a ujedno da sprečimo eventualne propuste u radu poreskih kontrolora.
Naime, i vi ste, gospodine ministre u uvodnom izlaganju rekli, i to je bilo u raspravi u načelu, da 400-500 zaposlenih, koji su do sada radili na unošenju podataka u administraciji zbog informatičkog osavremenjavanja rada poreske uprave, su sada postali višak i da će oni biti proizvedeni u poreske kontrolore i biti upućeni na teren da rade.
Pošto oni nemaju adekvatnu stručnu spremu i nemaju radno iskustvo, a vrlo često se dešavalo na terenu da se pokaže da nemaju ni kulturu ponašanja u odnosu na poreske obveznike, koji plaćanjem poreza finansiraju rad svih nas ovde, pa i poreskih kontrolora, smatramo da bi trebalo ipak ograničiti njihove nadležnosti. Hvala.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Ovim amandmanom smo predvideli da u članu 125. se stav 5. menja i da glasi: „Izuzetno od stava 1. ovog člana, kada se na drugi način ne može ostvariti cilj terenske kontrole utvrđen u članu 123. stav 1, poreski inspektor, po odobrenju nadležnog suda, ima pravo da uđe u stan poreskog obveznika radi vršenja kontrole“.
Uz ovaj amandman smo dali obrazloženje da predloženom izmenom preciznije uređujemo pravo poreskog inspektora da na osnovu odluke suda uđe u stan poreskog obveznika radi vršenja kontrole, budući da se predviđa da to može učiniti na osnovu odobrenja nadležnog suda, a u slučajevima kada na drugi način ne može ostvariti cilj terenske kontrole, provera zakonitosti u radu i pravilnosti ispunjavanja poreskih obaveza od strane poreskih obveznika.
Predloženom izmenom se uvodi načelo subsidijarnosti i neophodnosti u pogledu primene ove mere, odnosno radnje u postupku terenske kontrole, čime se mora rukovoditi i sam nadležni sud prilikom davanja odobrenja.
Vlada je odbila amandman, uz obrazloženje: „Amandman se ne prihvata iz razloga što je u samom postupku pribavljanja sudskog naloga neophodno navesti razloge za njegovo pribavljanje, te ih je suvišno navoditi u ovom zakonu. Naime, ukoliko sud nađe da razlozi nisu opravdani, neće izdati nalog za ulazak u stan poreskog obveznika radi terenske kontrole“.
Ja bih proširila obrazloženje koje smo dali uz amandman, da mi ne dovodimo u sumnju postupanje suda predlaganjem ovog amandmana. Predlaganje amandmana je imalo drugi cilj – nepovredivost stana je Ustavom zajamčeno pravo. Pored toga, terenska kontrola poreske uprave se sprovodi u cilju provere pravilnosti i zakonitosti ispunjavanja poreskih obaveza od strane poreskog obveznika. Kontrola poreske uprave može biti i kancelarijska i terenska. Imajući sve to u vidu, predloženi amandman je postavio ograničenje u tom smislu da je potrebno dokazati da ni jedan ni drugi način nije mogao da se sprovede u obliku terenske kontrole i da je ulazak u stan jedini mogući način da se terenska kontrola sprovede.
Posebno treba obratiti pažnju na činjenicu da član na koji se daje amandman uređuje terensku kontrolu u posebnim prostorijama poreskog obveznika, a ulazak u stan je inače predviđen kao izuzetak. U ovom slučaju sud bi morao da ceni okolnosti neophodnosti primene mere ulaska u stan. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine predsedevajući.
Želim da podržimo ove amandmane kojima se sprečava povećanje novčanih kazni za prekršaje iz ovog zakona. Naime, opšte je poznato, gospodine ministre vi ste to govorili u uvodnom izlaganju, da je finansijska konsolidacija osnov razvoja privrede i celog društva i da finansijske konsolidacije nema bez stabilnog priliva sredstava, odnosno bez stalnog punjenja budžeta.
Ovakvim predlogom zakona i ovakvim rešenjima ne motivišete subjekte iz sfere sive i crne zone privrede da legalizuju svoje poslovanje i plaćaju poreze prema stvarnim mogućnostima, već povećanjem kazni i represivnim merama želite da povećate punjenje budžeta i smanjite deficit. Sve vreme govorite o osnovnom cilju izmene zakona, a to je da se subjekti iz sive zone prevedu u legalno poslovanje.
Povećavate ovim izmenama i dopunama kazne za poreske obveznike, umesto da uvedete podsticajne mere za preduzetnike i za mala i srednja preduzeća. Povećanje broja poreskih obveznika bi svakako dovelo do boljeg punjenja budžeta. Strah od kazni ne rešava ovaj problem. Represivnom politikom samo ćete naterati izvestan broj preduzetnika i vlasnika malih i srednjih preduzeća da otkažu i da odjave svoje radnje i preduzeća i da pređu iz legalnih u nelegalne tokove poslovanja. Hvala.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, danas su pred nama dva izveštaja Republičke komisije za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki. Jedan se odnosi na period od 1. aprila 2013. do 30. juna 2013. godine, odnosno od primene ovog zakona, novog Zakona o javnim nabavkama, pa do šestomesečnog perioda za koji se obično radi izveštaj, a drugi je za drugi šestomesečni period u 2013. godini, od 1. jula do 31. decembra. Takođe imamo i Izveštaj o sprovedenom nadzoru nad primenom Zakona o javnim nabavkama u prethodnom periodu, koji je podnela Uprava za javne nabavke.
Što se tiče ova prva dva navedena izveštaja, mogu da konstatujem da su oni vrlo iscrpni i vrlo detaljni i što je nama omogućilo da lakše analiziramo i same izveštaje i primenu zakona, to je što su rađeni po istoj metodologiji i imaju iste podnaslove i ista pitanja su istim redom regulisana.
Ne bih se zadržavala na ovim prvim podacima, gde su navedeni postupci javnih nabavki u kojima je intervenisala Komisija. Ono što mi je privuklo pažnju i što mislim da zaslužuje pažnju svih nas jeste pod tačkom 6. u Izveštaju, koja glasi – nepravilnosti koje su česte u postupcima javnih nabavki i aktivnosti koje je Republička komisija preduzela, da se uočene nepravilnosti otklone.
Kroz postupanje Republičke komisije u postupcima zaštite prava, kao najčešće uočene nepravilnosti konstatovano je sledeće, pa kao prvo kaže – nepoštovanje odredbi podzakonskih akata prilikom izrade konkursne dokumentacije. Ovo je veoma važno, jer znamo da podzakonski akti preciziraju zakonske odredbe i zato je važno da se primenjuju.
Pod dva kaže – nejasna i neprecizna sadržina konkursne dokumentacije koja ne omogućava ponuđačima da primene ispravnu i prihvatljivu ponudu, odnosno ne omogućava da bude isključena subjektivnost i proizvoljnost u postupanju naručioca prilikom sprovođenja stručne ocene ponuda.
Sledeća primedba je definisanje tehničkih specifikacija u postupcima javnih nabavki na način koji je diskriminatornog karaktera i svodi konkurenciju na ograničeni krug potencijalnih ponuđača ili na nedovoljno jasan i precizan način koji bi omogućio potencijalnim ponuđačima da sačine odgovarajuće ponude.
Zatim, sužavanje konkurencije među ponuđačima, tako što se određuju dodatni uslovi za učešće, koji po prirodi i obimu nisu prilagođeni predmetu javne nabavke ili nemaju logičku vezu sa istim.
Zatim, neophodno sprovođenje javnih nabavki u pregovaračkom postupku neopravdano svesti na što manju meru. Zatim, nepravilno sprovedena i ne obrazložena stručna ocena ponuda, izostanak provere postojanja procesnih pretpostavki za postupanje po podnetom zahtevu u fazi prvostepenog postupka koji sprovodi naručilac.
Mislim da je vrlo pohvalno što je Komisija navela sve ove nedostatke koji su bili u postupku sprovođenja javnih nabavki u ovom periodu, jer moramo da budemo svesni činjenice da se zakon nije sprovodio u punom kapacitetu.
Jedna od novina koju je uveo ovaj zakon jeste i prekršajni postupak, koji bi trebalo da vodi Komisija. U prvom periodu od aprila do juna nije bilo ni jednog prekršajnog postupka. U narednom periodu do kraja godine je bilo pokrenuto četiri prekršajna postupka, što po prijavama pravnih i fizičkih lica koja imaju aktivnu legitimaciju, što po službenoj dužnosti.
To jeste mali napredak, ali je ipak neki napredak da zaživi i ta institucija vođenja prekršajnog postupka, kako bi se kažnjavali oni učinioci prekršaja, jer nije slučajno što je to zakonom i predviđeno kao tako.
Ono što bih izdvojila iz ovog izveštaja o sprovedenom nadzoru nad primenom Zakona o javnim nabavkama za prethodnu godinu, koji je dostavila Uprava za javne nabavke, jeste pod tačkom 2. – normativni okviri, gde kaže koji su normativni, odnosno podzakonski akti doneti, ali isto tako i konstatujem da, s druge strane, još uvek nisu doneti svi podzakonski akti predviđeni Zakonom o javnim nabavkama, iako je rok za to prošao.
Potrebno je doneti sledeća podzakonska akta - kao prvo, spisak naručioca. Znamo da je veoma važno da on postoji i da bude objavljen javno kako bi postupak javnih nabavki bio transparentniji. On se na predlog Ministarstva finansija i Uprave za javne nabavke donosi i donosi ga Vlada Republike Srbije za budžetsku godinu. Mislim da je bilo uslova da se na početku ove godine, da je bilo dovoljno vremena od donošenja zakona da se za ovu godinu pripremi i donese spisak naručioca i to je zaista jedan veliki nedostatak što nije urađeno.
Dalje, spisak naručilaca koji primenjuju izuzetak iz člana 7. stav 1. tačka 1. i da ne nabrajam dalje, koji takođe donosi Vlada. To je izuzetak od naručilaca iz prethodnog stava. Zatim, Pravilnik o načinu i programu stručnog osposobljavanja i načina polaganja stručnog ispita za službenike za javne nabavke koji donosi Uprava za javne nabavke.
Pod četiri, plan za borbu protiv korupcije u javnim nabavkama koji donosi Vlada, a koji su u skladu sa članom 21. zakona pripremili Uprava za javne nabavke i Agenciju za borbu protiv korupcije i dostavili Vladi. Jedan od osnovnih razloga kada je donošen Zakon o javnim nabavkama jeste da je tada važeći zakon bio vrlo koruptivan, da je nosio visok rizik od korupcije i da je taj rizik i zloupotrebljavan i da je postojao veliki stepen korupcije i da će se novim zakonom to regulisati. Vlada, iako je dobila ovaj plan za borbu protiv korupcije, još uvek nije našla vremena da ga i usvoji, da zaživi i da donese svoje rezultate, naravno, čim je predviđeno da bude donet.
Zatim, Uredba o javnim nabavkama u oblasti odbrane i bezbednosti koju donosi Vlada u čijoj primeni je u proteklom periodu učestvovala Uprava za javne nabavke i Uredbu kojom se utvrđuju opšti rečnik nabavki koji donosi Vlada u skladu sa članom 56. koji je pripremila Uprava za javne nabavke, pribavila potrebna mišljenja nadležnih organa i uputila u dalju proceduru radi donošenja.
Uprava za javne nabavke očigledno je ispunila svoje zadatke ovde, ali je Vlada zakazala i mislim da bi morala da se angažuje i u što hitnijem roku donese ova podzakonska akta.
Sastavni deo ovog izveštaja jesu i zaključci i preporuke koje, mislim da, zaslužuju istu posebnu pažnju i malo ko se danas osvrtao na njih. Osnovni zaključak je da je neophodno raditi na jačanju transparentnosti i konkurencije bez suzbijanja netransparentnog i nekonkurentnog pregovaračkog postupka, bez objavljivanja javnog poziva, što je sasvim prihvatljivo da bude tendencija u narednom periodu. Ne znam koji su rezultati? Pitam koji su rezultati postignuti na ovom planu od primene novog zakona?
Drugi, važan instrument za jačanje transparentnosti i konkurentnosti u javnim nabavkama jeste suzbijanje neopravdanog izuzimanja od primene Zakona o javnim nabavkama i zaista treba voditi računa da se to izuzimanje svede na najmanju moguću meru samo u neophodnim slučajevima.
Sledeće važno zapažanje je da je potrebno nastaviti sa preduzimanjem mera kako bi se povećalo učešće ponuđača u postupcima javnih nabavki i time poboljšao pokazatelj intenzivne konkurencije i naravno da je razvoj zdrave konkurencije jedan od prioriteta razvoja uopšte naše privrede.
Takođe, je važno identifikovati preporuke za veće učešće malih i srednjih preduzeća u postupcima nabavki imajući u vidu da se ova preduzeća najranjivije kategorije ponuđača, posebno sa aspekta centralizacije javnih nabavki čiji se razvoj očekuje u predstojećem periodu.
Naravno, to smo govorili da je osnov za razvoj naše privrede, podsticaj razvoja malih i srednjih preduzeća, a da bi mogli neometano da rade, mora da im se obezbedi da mogu ravnopravno da učestvuju u postupcima javnih nabavki, da nude svoju robu i svoje usluge.
Sledeće zapažanje Uprave za javne nabavke u vezi primene novog zakona jeste – uvođenjem boljeg nadzora nad primenom zakona obezbeđeno je da naručioci koji su sebe neosnovano izuzeli od primene zakona, kao što su apoteke, ustanove, npr. počnu da primenjuju zakon. Da li je i u kojoj meri zaista to realizovano? Da li su ove ustanove zaista počele da primenjuju zakon i kako su to one same sebe do sada izuzimale? Zakonom je bila predviđena mogućnost izuzimanja.
U daljim zaključcima i preporukama poziva se i na preporuke EU i tu opet spominje – da izuzeća od primene zakona bude svedeno na što manju meru, da naručioci prevashodno se okrenu sprovođenju otvorenog postupka, da se prati izvršenje ugovora, što je takođe veoma važno, posle ću reći zašto, i navodi se da postoje slabosti u organizaciji i sprovođenju centralnih nabavki koje mogu da izazovu i razne praktične promene u funkcionisanju zdravstvenih ustanova. Pored navedenog, one su prinuđene da pokreću pregovaračke postupke po hitnosti ukoliko postupak koje pokrene centralno telo ne uspe. To smo već govorili ranije, da je zaista, pogotovo kada je zdravstvo u pitanju neophodno da se zakon što bolje primenjuje i da se što bolje pripreme javne nabavke.
U jednom segmentu konstatuje – efekti početnih slabosti u primerni centralizovanih nabavki za državne organe i organizacije slično kao i kod zdravstva mogu biti teškoće u redovnom snabdevanju naručilaca, kao i povećan broj zahteva za pokretanje pregovaračkog postupka po hitnosti od strane onih organa kako bi se eventualne nestašice i posledice vanrednih situacija prevazišle.
Opet upućuje na dogovore, na pravljenje planova za javne nabavke, što znači da u tom delu zakon nije profunkcionisao u meri u kojoj je trebalo.
(Predsedavajući: Vreme.)
Još bih samo ukazala na to da treba uložiti veliki napor u javnim nabavkama u pravljenju planova i dogovaranju za razne segmente pojedinačno. Hvala na pažnji.
Uvaženi ministre, predstavnici ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, do sada je u diskusiji bilo dosta analize Predloga zakona koji su danas pred nama. Moram da se vratim na način zakazivanja ove sednice i dostavljanja predloga zakona poslanicima. Imali smo samo dva dana, i to vikend, da analiziramo predloge ovako važnih zakona, što nas je ograničilo samo na naše znanje i iskustvo i onemogućilo da obavimo konsultacije sa stručnjacima i zainteresovanim grupacijama građana iz ove oblasti. Ovakav način rada već postaje manir ove vlade, bez ikakve ozbiljne potrebe za tim, a istovremeno predstavlja omalovažavanje Narodne skupštine i narodnih poslanika, jer nam šalje poruku da narodni poslanici ne moraju da proučavaju predloge zakona i ovako i onako biće izglasani od strane većine.
Što se tiče predloga zakona o zaštiti potrošača, čuli smo od ministra i u diskusiji do sada bilo je reči i piše u obrazloženju da je važeći Zakon o zaštiti potrošača donesen 2010. godine predstavljao značajan pomak u smislu obezbeđenja visokog nivoa zaštite potrošača i usaglašavanja domaćih propisa sa pravnim tekovinama Evropske unije , s obzirom da je u taj propis ugrađeno 15 direktiva EU.
Iz izlaganja ministra čuli smo da je bilo problema u primeni ovog zakona zbog specifičnosti u našem sistemu, kako u oblasti pravne regulative, tako i u praksi, pa da npr. nije stvorena sudska praksa koja je trebala da bude formirana.
Pitam – da li je prilagođavanje, koje je izvršeno u tekstu ovog Predloga zakona, sa našim ostalim važećim propisima i sa našom ustaljenom praksom na štetu potrošača? Da li će izmene instituta iz važećeg zakona ipak biti na štetu potrošača? Da li će ograničiti neka od sada postojećih prava potrošača?
Ovakav način stavljanja Predloga zakona u proceduru uvek budi sumnju, pogotovo kada se ima u vidu da nismo dobili izveštaj koje su sugestije i predlozi iz javne rasprave uvaženi i zašto, a koje nisu i zašto nisu. Takođe, Agencija za borbu protiv korupcije je dala mišljenje na Nacrt Zakona o zaštiti potrošača i o proceni rizika od korupcije za Nacrt zakona, a u kome se kaže da Nacrt zakona nosi visok nivo rizika od korupcije zbog određenih odredbi.
Pitam – da li su te odredbe usklađene, da li su izvršene ispravke da se otkloni tako visok rizik od korupcije? Vlada nije našla za shodno da nas o tome obavesti.
Značaj Zakona o zaštiti potrošača je nesumnjivo veliki. Potrošači smo svi mi, svi građani Srbije, jer svi imamo potrebe za nekom robom i za nekim uslugama. Kada se ima u vidu postojanje važećeg zakona, ne vidi se razlog za donošenje novog po hitnom postupku, pogotovo nije jasno šta je tu tako hitno kada se primena ovog zakona odlaže za tri meseca.
Donosili smo razne zakone po hitnom postupku, kao što je nedavno bio Zakon o izmenama i dopunama Zakona o nacionalnim savetima nacionalnih manjina, zakoni koji su se odnosili na prava osoba sa invaliditetom, zakoni koji imaju za cilj sprečavanje nasilja nad ženama i decom, i slično. Svi oni su se odnosili na određene grupe koje imaju posebne karakteristike i potrebe ili koje su na neki način ugrožene.
Nažalost, moram da kažem da će kod nas, ako se nešto bitnije ne promeni u politici vladajuće većine, potrošači postati zaštićena vrsta. Sve je manji broj građana koji imaju stalna mesečna primanja. Uveden je solidarni porez, priprema se smanjenje plata, pa čak i penzija. Sve to utiče na to da je veliki broj građana sveo potrošnju na kupovinu hleba i mleka i osnovnih životnih namirnica.
Navedenim merama će se još više smanjiti potrošnja, a suprotno tome, bez povećanja potrošnje svega što je proizvedeno i usluga koje se nude, nema razvoja društva. Zato je Vlada trebala da da prioritet u odnosu na ovaj zakon propisima kojim bi podstakli proizvodnju, stvorili bolje uslove za poslovanje preduzetnika, malih i srednjih preduzeća, propisa u izdavanju građevinskih i upotrebnih dozvola, drugih propisa vezanih za privlačenje stranih investicija.
Do sada preduzete mere na ovom planu su neznatne i nedovoljne, iako je vladajuća većina, u prethodnom mandatu, obećavala i isticala kao cilj otvaranje novih radnih mesta i zapošljavanje. Zapošljavanje je osnov za povećanje kupovne moći potrošača, a tek onda dolazi do izražaja njihova zaštita. Primer za to je što se u članu 2. propisuju osnovna prava potrošača, pa u tački 4. se kaže – mogućnost izbora između više roba i usluga po pristupačnim cenama i uz odgovarajući kvalitet. To je lepo, ali treba da postoji kupovna moć u društvu i proizvodnja koja će omogućiti taj izbor.
U analizi efekta, u tački 8, postavlja se pitanje – da li akt stimuliše pojavu novih privrednih subjekata na tržištu i tržišnu konkurenciju? Nažalost, odgovor je ne. Ne, između ostalog, zbog kaznenih odredbi koje su, koliko sam stigla da proverim, zadržale iste iznose novčanih kazni za prekršaje, u istim rasponima, jer u ovakvim uslovima privređivanja, moram da kažem, predviđene kazne su izuzetno visoke, barem njihovi minimalni iznosi. Za to ću da iznesem jedan primer, jer sam zastupala preduzeće koje trguje semenskom robom i stočnom hranom i ima samo jedan maloprodajni objekt.
Inspektor kada je došao zatekao je da je otpala cena i etiketa, jer su bile prilepljene selotejpom, jer čak ne sme da se buši drugačije, nisu mogli drugačije da zakače etiketu i cenu i pošto je to palo i nije bilo na vidnom mestu to preduzeće je kažnjeno. Minimalna kazna za pravo lice je 300.000 dinara. To preduzeće je odmah stavilo ključ u bravu i prestalo sa radom.
Mislim da o svemu tome moramo da vodimo računa. Naša poslanička grupa Boris Tadić, Nova demokratska stranka, Zajedno za Srbiju i Zeleni – Srbije su analizirali i podneli amandmane, o kojima ćemo govoriti kada bude rasprava u pojedinosti i njima pokušavamo da utičemo da ovaj tekst bude bolji. Zbog načina na koji su dostavljeni ovi predlozi zakona za sada nećemo podržati u Danu za glasanje. Hvala na pažnji.