Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Bojan Đurić

Bojan Đurić

Liberalno demokratska partija

Govori

Predsedavajuća, dame i gospodo, narodni poslanici, gospodin Arsić je potpuno pogrešno protumačio ono o čemu je gospođa Popović govorila, a onda je to pripisao i čitavoj LDP, pa se kao ovlašćeni predstavnik LDP po ovoj tački dnevnog reda javljam.
Gospodin Arsić greši. Niko nije optužio članove Odbora za finansije, ni gospođu Kovač... Da li možete da opomenete poslanike?
Hvala najlepše. Vratićete vreme da nemamo ponovo te probleme sa vremenom.
Dakle, ni gospođa Popović, ni LDP nisu insistirali na tome da diktaturu ili nered u ovom parlamentu pravi Odbor za finansije ove skupštine, nego smo govorili o tome da je apsolutno nedopustivo da na ovaj način organizujete dnevni red.
Gospođa Popović je već govorila, počela je rasprava po spisku u trenutku kada je stigao prečišćeni tekst dnevnog reda. Zašto ste čekali 26. i 27. mart da o ovome razgovaramo? Kada će, gospodine Arsiću, Narodna skupština glasati o ovome?
Vi ste parlament doveli u situaciju kao politička većina u ovom parlamentu i to nema nikakve veze sa članovima Odbora za finansije, da pet dana pre krajnjeg roka, kada mora da se radi po Zakonu o javnim nabavkama koji ste tako gromoglasno najavljivali pre pune dve godine, nemate izabranu komisiju. Narodni poslanici koji su svoj današnji rad i u ovoj sali i van nje, a ponovo vam kažem, postoji život i van ove sale, organizovali u skladu sa najavljenim dnevnim redom, vi ste to promenili na taj način da ste uneli potpuni nered u rad ovog parlamenta. O tome je govorila gospođa Popović. Ne mislim da je to diktatura. Mislim da je to neozbiljnost.
Predsedniče, članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, trudiću se da budem vrlo konkretan.
Prvo pitanje je za gospodina Stefanovića – zašto ovu sednicu niste sazvali za 5. mart, za kada je po Poslovniku tražila poslanička grupa LDP, nego tek 10 dana kasnije, a usput ste nam iz inostranstva slali poruke da se borimo za jeftine političke poene?
Drugo pitanje je – kako ste omogućili da na današnjoj sednici ne budu tu oni koji su po Poslovniku pozvani, pre svega mislim na predsednika Vlade Ivicu Dačića i gospođu Grubješić, ali mnogo više me zanima zašto nije tu gospodin Dačić? Primili smo obaveštenje preko sekretara Skupštine, a njoj je pismo poslao gospodin Odalović da je gospodin Ivica Dačić na službenom putu. Na kom je tačno službenom putu i gde je gospodin Dačić?
Moje treće pitanje je – gospodine Kneževiću, ja ne mislim da ste vi najgori ministar u ovoj Vladi. Nažalost, to ne govori mnogo o vašim kvalitetima, to govori mnogo više o tome koliko su niski kvaliteti nekih od vaših kolega, između ostalog i onih koji su ovde danas pozvani i došli na ovu sednicu bez ikakvog reda i ikakvog smisla praveći i od nas i od sebe neku vrstu pokazivanja odgovornosti Vlade. Tu su ministri koji ne mogu da odgovaraju. Zašto još ne mislim da ste vi, gospodine Kneževiću, najgori ministar? Dok god su ministri Nikola Selaković ili gospodin Bačević ne možete biti najgori. Pomenuli ste gospodina Selakovića. Tačno je ...
Gospodine Stefanoviću, teče moje vreme. Šta to radite?
Nismo na Megatrend Univerzitetu.
Niko još uvek umro od onoga što se desilo sa mlekom i bezbednošću hrane, gospodine Kneževiću, ali ipak postoji neki red. Taj red ste dugovali ovoj zemlji, kao što duguju i neki drugi ministri čiji drugovi kače na "Fejsbuk" stranici pušku kojom je ubijen premijer ove zemlje.
Gospodine Kneževiću, koliko tačno još ima pravilnika za koje vi u ovom trenutku procenjujete da nisu usklađeni međusobno i da u bliskoj budućnosti mogu da proizvodu štetne posledice slične ovoj?
Četvrto pitanje je – zbog čega ste dopustili kada ste već menjali jedan pravilnik da ne promenite i druge pravilnike i da u ovoj situaciji još uvek imate okolnosti ili pravilo da hrana za goveda sme da se drži deset puta manje aflatoksina nego mleko za ljude i decu?
Kako možete, gospodine Kneževiću ...
Vi ne umete ni da brojite, ni to niste naučili na tom vašem fakultetu.
Želeo bih da ukažem, gospodine Kneževiću, na još jednu situaciju. Da li vi osećate neku vrstu odgovornosti? Iz ovog ste mogli da izađete na mnogo elegantniji način.
Paralelno sa aferom mleko, odnosno bezbednost hrane, desio se i problem sa lekom, ili je to neka vrsta suplementa, ispraviće me gospođa Đukić Dejanović, Folnak koji je vrlo važan u ishrani, pogotovo trudnica. Ministarstvo zdravlja i nadležna agencija su u tom slučaju reagovale na mnogo bolji i kvalitetniji način, koji je omogućio da taj lek preventivno bude povučen, ili jedna tačno određena serija, sa rafova apoteka, i da se nakon toga i sve ostale količine uvedu. Dakle, moguće je i u ovakvim uslovima, u ovakvom siromaštvu, sprovesti zakon. Vi ste ovo prebacili na politički teren, pokušavajući da iz toga izvučete neku vrstu političke koristi i zbog toga smo mi reagovali na ovaj način.
Drugo pitanje – da li ste vi dobili zahtev LDP u kome jasno piše da mi očekujemo listu ne usklađenih propisa? Možda biste onda mogli da mi odgovorite, već danas, koliko to ima ne usklađenih pravilnika? Niste mi odgovorili na ovo pitanje za goveda. Mislim da je to vrlo opasno.
Sve što mi političari imamo je reč i kredibilitet i zbog toga trpimo ovoliku štetu. Ovo nije pitanje, ovo je molba za vas. Nemojte da govorite tako o svojim kolegama iz regiona, dovešćete i njih i nas u problem. Sve vreme implicirate da su oni radili neku vrstu prevare sa svojim rezultatima i da su se dogovorili, postigli konsenzus i da zbog toga nisu imali probleme. Ne postoje ovde samo agencije. Svako ko prati hrvatske vesti ili medije videće koliko je problema imao vaš kolega Jakovina sa ovim predmetom i nekim drugim predmetima. Molim vas nemojte to više da radite. Odgovorite mi na ova pitanja, ako ste u mogućnosti. Ne znam zašto ste se gospodine Stefanoviću toliko nervirate, pričamo o konkretnom problemu. Nisam pomenuo ni slinavku ni šap.
Vrlo ću kratko. Predsedavajuća, član 107. Poslovnika, dostojanstvo Narodne skupštine.
Gospodine Dinkiću, rokovi za donošenje podzakonskih akata, ili ogromne većine podzakonskih akata, po Zakonu o javnim preduzećima su istekli pre nekoliko nedelja. Dakle, vaša tvrdnja da ćete u roku uskladiti te podzakonske akte, ili akte unutrašnje organizacije javnih preduzeća, prosto, nije tačno. Mislim da povređujete dostojanstvo parlamenta kada pred parlamentom, koji je usvojio te zakone i ostavio vam precizne rokove, tvrdite kako ćete to učiniti vrlo skoro. To nema veze sa ovom odredbom Zakona o javnim preduzećima koja govori o komisiji, gde postoji nadležnost parlamenta i taj postupak jeste u toku, ali svi drugi propisi nisu doneti u zakonskom roku.
Nedavno ste usvojili pravila koja se tiču jednodobnog, odnosno dvodobnog upravljanja preduzećima, takođe nakon roka. Unutrašnje akte niste uskladili i danas imate situaciju da vam rukovodstvo javnog preduzeća "Putevi Srbije" govori da bira direktora, upravni odbor i nadzorni odbor po Zakonu o javnim preduzećima. I vi i ja znamo da u tom zakonu uopšte nema više upravnih odbora.
Samo malo mira u sali, ako može?
Poštovana potpredsednice, dame i gospodo narodni poslanici, imam pitanje za predsednika Narodne skupštine, Nebojšu Stefanovića - koji su ga ljudski, moralni i politički razlozi motivisali da ignoriše zahtev poslaničke grupe LDP, podnet u skladu sa Poslovnikom Narodne skupštine i onemogući da se u normalnom, pristojnom i primerenom roku u ovoj Narodnoj skupštini razgovara o temi koju smo tražili, o temi - ispravnosti mleka u Srbiji, svemu onome što se dešavalo u protekle dve nedelje, o predlogu LDP da svi ovde zajedno u parlamentu sa Vladom pročešljamo još jednom sve pravilnike koji su vezani za standarde za bezbednost hrane i da pokušamo da pravni poredak napravimo tako da se nikada više u budućnosti ne desi ono što potresa Srbiju u p prethodne dve nedelje?
Vidim, gospođo Kovač, da vam zamenik sekretara ukazuje na članove Poslovnika. Pretpostavljam da će vaš odgovor biti da predsednik parlamenta ima pravo da sednicu zakaže jednom mesečno, a da će to u ovom slučaju učiniti do kraja meseca, o čemu je predsednik Skupštine Nebojša Stefanović obavestio poslaničku grupu LDP. Zato ja nisam ni pitao koji su poslovnički razlozi motivisali gospodina Stefanovića da sednicu odloži za mesec dana, nego koji su ljudski, moralni i politički razlozi bila njegova motivacija, da onemogući Skupštini i građanima Srbije da saznaju kakvi su standardi i da li su ispunjeni standardi za kvalitet mleka?
Pre 16 dana sam, gospođo Kovač, na istoj ovakvoj sednici postavio poslaničko pitanje tražeći odgovore na pitanje – kakvo je mleko? To je bilo prvog dana krize. Istekao je poslovnički rok, a nisam dobio odgovor i tada sam molio da prestanete da ignorišete život koji postoji van ove sale. Taj život nam se u međuvremenu vratio kao šamar u lice. Sinoć su stigli rezultati iz Holandije. Oni pokazuju kolika je bila neodgovornost politički bezobrazluk, bezosećajnost prema građanima Srbije.
Liberalno demokratska partija je od početka pokušavala da spreči bilo kakvo političarenje. Samo smo tražili red, poštovanje osnovnih pravila i da se niko ne podsmeva građanima Srbije.
Možete da spakujete u srpskim medijima naslov i lid vesti, ali više ne možete da spakujete i komentare. Pogledajte komentare. Ljudi ne pristaju na formulaciju 31% mleka je u skladu sa standardima EU, a ni jedan uzorak nije van standarda koji važe u Srbiji. Pošto su standardi u Srbiji na silu, na pokvaren i bezobrazan način u međuvremenu promenjeni i promenjeni su zato da preliminarni rezultati koji su urađeni u Holandiji ne bi pokazali da je u 69% uzoraka nivo aflatoksina daleko iznad standarda koji u Srbiji važi u onom trenutku kada je to mleko uzeto sa rafova.
Juče smo dobili informaciju kakva je analiza mleka uzetog 19. februara, kakvo je mleko bilo 17. februara, kakvo je 25. februara i kakvo je juče? To je moje pitanje za Nebojšu Stefanovića, predsednika parlamenta, a onda i za premijera Vlade ove zemlje. Možete svojim unutar stranačkim ili unutar koalicionim odlukama da fingirate stvarnost, da čekate 15. mart i da donosite kakve god hoćete odluke o odgovornosti ministara i članova Vlade. To me manje zanima. Građani Srbije ne mogu da čekaju 15. mart. Ono što ste ponudili kao obrazloženje, ambiciju da zaštitite srpskog seljaka, proizvođača, a onda i građane niste ispunili. Nakon ovoga što se desilo štetu su pretrpeli svi, prvo potrošači, a onda proizvođači, a onda i čitava zemlja.
Na dokumentu koji je sinoć stigao iz Holandije stoji oznaka – alarmantni rezultati. To je standarda laboratorije i to je standard EU i to je standard koji je postojao u trenutku uzimanja tih uzoraka. Još uvek nije kasno da sprečimo makar deo štete. Ako ste vi ili neko drugi od potpredsednika Narodne skupštine, gospođo Kovač, ovlašćeni, možete da zakažete tu sednicu za sutra.
(Predsedavajuća: Vreme.)
Samo nemojte dozvoljavati da goveda u Srbiji imaju deset puta bolji tretman nego ljudi. U ovom trenutku imate još uvek pravilo da goveda imaju pravo na deset puta ispravniju hranu nego deca i ljudi u ovoj zemlji.
Poštovana potpredsednice, ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, hajde da probamo racionalno, ili što efikasnije da koristimo energiju koja, valjda, i među nama treba da postoji.
Moram da kažem na samom početku da sam fasciniran, na neki način, ovim entuzijazmom koji je postojao, pogotovo kod poslanika vladajuće većine, da sa toliko žara podržavaju tu borbu za modernu Srbiju, za usvajanje evropskih standarda, za uvođenje reda, za zakon koji treba da nam omogući da se na efikasniji način ponašamo, da u svakom trenutku imamo jasne podatke o tome kako i koliko energije trošimo, a da to sve rade kao predstavnici vladajuće koalicije u Srbiji, u kojoj građani 17 dana ne mogu da saznaju ni koliki je procenat aflatoksina u mleku. I nakon 17 dana, još uvek nemamo tu vrstu odgovora.
Zbog čega to posebno ističem na samom početku ove rasprave? Zbog toga što je ovaj zakon o energetskoj efikasnosti, protiv koga LDP nema ništa, spremna je i da ga podrži, zapravo, primer iste one prakse koja se dešavala u prethodnim godinama i u prethodnim vladama, a koja nas je, između ostalog, i dovela dotle da imamo pravilnik za mleko, za koji gotovo niko ne zna, ili može posle slobodno da kaže da nije za njega znao, a da ministar poljoprivrede kaže da je to što imamo …
(Predsedavajuća: Gospodine Đuriću, molim vas da se vratite na temu.)
Vratiću se ponovo na ovo, nemojte se ništa brinuti, gospođo Kovač.
To što imamo nejasnoća je, zapravo, posledica evroentuzijazma. Ovaj zakon će se takođe u to pretvoriti, ukoliko ne bude drugačije političke volje da se on sprovodi.
Gospođo Mihajlović, molim vas da budete mnogo precizniji kada govorite o zakonu. Kada već u ovako siromašnoj zemlji, za koju se nekako u izjavama političara, pa ponekada i vas, učini da građani iz obesti preterano troše električnu energiju na grejanje i otvaraju prozore ili ne otvaraju prozore, vi ste u jednom trenutku rekli – neka sami odlučuju da li će otvarati prozore.
Ta pravila koja ste pomenuli o tome kako će biti uvedena na neki način obezbeđena sredstva, aparati koji treba da obezbede merenje, nisu baš tako jasno i nedvosmisleno postavljeni u zakonu koji ste predložili. Ukazujem vam na čl. 50. i 51. U članu 51. će javna komunalna preduzeća i druga privredna društva koja vrše distribuciju toplotne energije biti dužna da obezbede između ostalog i ovakvo merenje, odnosno ovakvu upotrebu.
Međutim, kod električne energije, a to je materija koja je regulisana prethodim članom 50. Predloga zakona pravilo koje ste predložili ne glasi tako. Nema imperativa, nego se kaže – javna preduzeća i druga privredna društva koja vrše distribuciju električne energije dužna su da u meri u kojoj je to tehnički moguće, finansijski opravdano i proporcionalno u odnosu na potencijalne uštede energije postojećim krajnjim kupcima obezbede ugradnju uređaja za merenje predate količine električne energije itd. To nije obaveza. Procenjivaće javno preduzeće u kojoj meri je to moguće i opravdano. Procenjivaće i da li ima sredstva za to.
Kako će se ponašati između ostalog i to preduzeće zavisi pre svega od toga kako Vlada bude upravljala njime. Uveren sam da dok primena ovih članova bude počela to neće biti ova vlada. Kakav ste primer EPS-u ili bilo kom drugom tako velikom sistemu dali? Da li ste doneli sve podzakonske akte na Vladi i u nadležnim ministarstvima koja su neophodna za sprovođenje Zakona o javnim preduzećima, koji je ovaj parlament usvojio pre nekoliko meseci? Da li su usklađeni svi akti javnih i državnih preduzeća onako kako se to zahteva od Vlade u predviđenom roku, koji je u međuvremenu istekao, zakon koji su usvojili poslanici vaše parlamentarne većine? Tek pre nekoliko dana ste doneli kriterijume za određivanje preduzeću, u zavisnosti od toga da li će imati jednodobno ili dvodobno upravljanje.
Ova druga oblast – usaglašavanje unutrašnjih akata, ništa od toga nije urađeno ili gotovo ništa nije urađeno. Onda vam u vašoj Vladi preduzeće "Putevi Srbije" kada izbije problem sa direktorom Drobnjakom kaže da je u toku izbor novog upravnog odbora, nadzornog odbora, a onda i direktora po Zakonu o javnim preduzećima, po Zakonu koji uopšte više ne poznaje instituciju upravnog odbora. To je ta vrsta neozbiljnosti i zbog toga se stalno opredeljujete za ove teme koje su atraktivnije, a tek posle godinu ili dve na neki način pokažu da je sve bilo posledica prepisivanja nekog međunarodnog standarda i činjenice da Srbija to u međuvremenu ne može da sprovede.
Zbog čega sam takođe na neki način fasciniran brigom koju poslanici vladajuće koalicije izražavaju za efikasno korišćenje električne energije? Reći ću vam. Tražio sam i stigao mi je dnevni red, da li su zaista spojene ove prve tačke, pošto mi se učinilo da iz rasprava poslanika vladajuće većine i iz vašeg uvodnog izlaganja zapravo ovde postoji samo jedna tačka – energetska efikasnost, a da ovaj drugi propis koji treba da usvojimo, koji se zove – Potvrđivanje Sporazuma između Vlade Srbije i Vlade Ruske Federacije o uvozu gasa, praktično nije na dnevnom redu. Nema energije za raspravu o tome.
Znate šta, u LDP ima mnogo energije za raspravu o tom zakonu i mi ćemo to danas pokazati. Zašto? Ne zbog toga što smo opsednuti tom temom. Ne radi se o toliko vrednom i važnom poslu, već bih bio po malo umoran od te vrste, da malo slobodnije kažem, igrokaza koju ovde svaki put imamo. Liberalno demokratska partija ovde priča o Južnom toku i gasu. Vi pričate svoju priču. Drugi deo Vlade priča svoju priču. Na kraju sve prođe i niko nema nikakve koristi. Ovo je posao. Vi ćete danas, odnosno u Danu za glasanje potvrditi sporazum koji potencijalno vredi 25 milijardi dolara. Da ponovim još jednom 25 milijardi dolara. To je jednako javnom dugu ove zemlje u ovom trenutku. To su gotovo dva budžeta Srbije. Vi ste nam predložili sporazum, a utvrdićemo u raspravi da li ste to baš vi ili je neko drugi, gospođo Mihajlović, koji predviđa sporazum sa ruskom stranom o uvozu maksimalno pet milijardi kubika gasa godišnje po aktuelnim cenama. Prošli put smo valjda nekako jedva utvrdili kolika je ta cena. Razlikujete se vi i ministar Bačević, ali hajde da kažemo da je okvirno oko 500 dolara za hiljadu kubika. Pet milijardi puta deset godina je 25 milijardi, a ako je malo jeftiniji, evo ja smanjujem, 20 milijardi. Sasvim sigurno, to je najvredniji zakon, akt koji podrazumeva najveći iznos novca koji ova skupština treba da usvoji ili koji je usvojila od početka ovog mandata. Potpuno sam siguran u to. Da za takvu raspravu nema entuzijazma, meni je dosta čudno. Vidim da sve političke partije u svojim starim ili aktuelnim programima za kretanje Srbije unapred ili spas Srbije predlažu energetiku, proizvodnju energije, koje vide kao jedan od primarnih ciljeva, a onda nema rasprave o ovome.
Ovo je ugovor koji će važiti narednih deset godina i pošto nismo od juče, pamtimo septembar i oktobar 2012. godine, gospođo Mihajlović. Da li je ovaj sporazum koji je danas pred nama sporazum koji vi podržavate? Mislim da je red da nam to kažete, a ja ću ići član po član pa da vidimo šta je vama prihvatljivo, šta je Vladi prihvatljivo. Nema gospodina Bajatovića pa da vidimo šta je njemu prihvatljivo, predsednika Nikolića. Mnogo je stej holdera u ovom procesu i bojim se da će zbog toga dete biti kilavo, a trošak građana Srbije veliki.
Dakle, da li vi smatrate da je optimalno zaključen sporazum gde je predviđena količina uvezenog gasa od pet milijardi kubika? To je skoro dva i po puta više nego što uvozimo u ovom trenutku ili dva puta više nego što je ukupna potrošnja u ovom trenutku. To je manje bitno pitanje. Drugo važno pitanje, šta je "Jugorosgas", gospođo Mihajlović, u ovom sporazumu? Član 3, oko koga je u Beogradu, na putu do Moskve, u Moskvi bilo mnogo dilema i nesporazuma, je ostao na kraju u ovom predlogu. Da li će "Jugorosgas" biti posrednik u poslu uvoza gasa ili će biti ograničen samo na te poslove koje ima na jugu Srbije i koje, uzgred budi rečeno, na prilično katastrofalan način sprovodi, ali to sada nije primarna tema?
Da bismo bili još konkretniji, koliki je trošak godišnji koji uzima "Jugorosgas" na osnovu provizije za poslove uvoza gasa? Koje je vlasništvo, odnosno odnos vlasništva u kompaniji "Jugorosgas"? Vi ste ministarka energetike, i imamo Vladu, ne možemo da se oslanjamo na informacije koje povremeno u javnost emituje direktor "Srbijagasa". Pošto ste valjda jedinstvena Vlada, na neki način ili na pravi način bi trebalo da upravljate javnim preduzećem koje je u vašem resoru, odnosno vašem domenu. Koja to banka hoće da dokupljuje? Da li smo vratili naših 25% učešća? Zašto ste ostvarili politički neuspeh? Obećavali ste građanima Srbije da više neće biti posrednika i da neće biti "Jugorosgasa" u ovom poslu. Ima ga i dalje. Neko će reći da je možda cena koju možemo da dobijemo bez posrednika viša nego ona koju imamo sa posrednikom. Da li je to tačno? Ako nije tačno, da onda vidimo ko takve informacije emituje u javnosti i da ili eventualno u tome ima nekakav lični, politički, ekonomski ili bilo kakav drugi interes?
Ovo je treće ili četvrto pitanje, gospođo Mihajlović. Kakva su prava Srbije iz ovog sporazuma? Na koji način je Republika Srbija, svi potrošači sadašnji i potencijalni gasa u RS zaštićeni u slučaju bilo kakve predviđene ili nepredviđene okolnosti ekonomsko, političkog kakvog god hoćete rizika koji može da ugrozi regularnu i redovnu, kontinuiranu isporuku gasa? Ne bi to bilo prvi put. Neke druge zemlje su u nedavnoj prošlosti, pa delimično i u ovom trenutku bile suočene sa takvim problemima u odnosima sa Ruskom Federacijom. Da li je nadležan neki sud, neka arbitraža, bilo ko za sprovođenje ili poštovanje ovog sporazuma?
Da bi građani shvatili, LDP smatra da danas ne postoje uslovi za razmatranje ovog dokumenta. Kada se kaže sporazum ili ugovor o isporuci gasa, onda pretpostavljam da svi naši građani, ne samo oni koji su pravnici, podrazumevaju da su predviđena vrlo detaljno i do kraja prava i obaveze ugovornih strana, u najmanju ruku bitni elementi ugovora.
Međutim, danas treba da potvrdimo ugovor koji ne reguliše ni cenu, ni konkretne uslove, ni međusobni odnos prava i obaveza, ni odgovornosti. Da je to tako potvrđuje član 2. sporazuma koji ste nam ponudili vi, vaša Vlada i vaš predsednik Republike, gospođo Mihajlović.
Kaže – saradnja na osnovu ovog sporazuma ostvarivaće se kroz zaključenje ugovora između "Gasproma" i "Srbijagasa", a navedenim sporazumima, odnosno ugovorima određuje se godišnji obim, uslovi, i rokovi isporuka prirodnog gasa, prava i obaveze njihovih potpisnika, finansijski i drugi uslovi saradnje u skladu sa zakonodavstvom država članova. Šta mi danas potvrđujemo? Za šta narodni poslanici treba da dignu ruku? Za koju cenu gasa, za koji godišnji obim, za koja pravila koja će utvrditi odgovornost naše i Ruske strane? Mada su obaveze naše strane dosta detaljno regulisane u ovom krovnom sporazumu.
Kaže se da Srbija neće uvoditi nikakva ograničenja ili zabrane u odnosu na ulaganje ruskih privrednih subjekata, u vezi sa ovim sporazumom. Član 4. – Srpska strana garantuje da će blagovremeno i u potpunosti vršiti obračun za prirodni gas koji se isporučuje na osnovu sporazuma. U slučaju neblagovremenog plaćanja isporuka prirodnog gasa, koji se obavlja na osnovu ovog sporazuma, takve isporuke isporučilac može jednostrano obustaviti. Prirodni gas koji se isporučuje u Republiku Srbiju na osnovu ovog sporazuma namenjen je korišćenju na tržištu Republike Srbije. Dobro, to su obaveze za našu stranu. Smatram da su one normalne, da kada uzmete, kupite gas, potrošite ga, morate da ga platite. Šta su obaveze za drugu stranu ukoliko ne ispunjava, odnosno šta su sankcije za drugu stranu ukoliko ne ispunjava svoje obaveze?
Šta je za nas Rusija? Toliko velika, bratska, sestrinska zemlja, pa u nju imamo toliko poverenje. Dobro, ne sumnjam, ali zašto onda Rusija nema poverenje u odnosu na nas? Zašto je konačno, gospođo Mihajlović, uslov, da bi ste ovo potpisali, bio da napravite sporazum o plaćanju onog starog duga od 30 miliona iz jeseni, zime 2000. na 2001. godinu, kada je toliko dobre volje u tim međusobnim odnosima?
Dakle, da se vratimo na neki način na politiku. Ovde je svaka rasprava o politici. Šta ćete vi ili šta ste napisali, ukoliko ste već podneli svoj izveštaj o radu, za koji čujem da treba da budu razmatrani u okvirima vaše partije posle 15. marta? Šta ste napisali kada je u pitanju rad u oblasti gasa, odnosno uvoza gasa i saradnje sa ruskom stranom? Da li ste ovaj sporazum istakli kao svoj uspeh, neuspeh ili kao nešto što ste potpisali protivno svojoj volji i zbog toga što je to neko od vas tražio, zbog toga što predsednik Republike ima takvo mišljenje, zbog toga što neko u vašoj vladajućoj koaliciji ima takvo mišljenje?
Da je neka sitnica, ne bih na tome insistirao, ali ovo je posao od 25 milijardi dolara. Verujte, ne bih insistirao. Neću insistirati danas na tome da li je…
Nisam vam čestitao na početku, čestitam vam na izboru za članicu Saveta Beogradskog univerziteta. Ako sam dobro shvatio, u međuvremenu ste izabrani i na tu funkciju, iako ste, čini mi se, profesorka jednog drugog fakulteta, ali ne verujem da će vam biti lako u tom savetu. Tamo je i gospodini Bačević, koliko vidim, pa ćete na Savetu Beogradskog univerziteta moći da nastavite vašu dosadašnju uspešnu saradnju.
Zašto to pitam? Zato što me zanima kako će se meriti kriterijumi uspešnosti rada vašeg ministarstva, drugih ministarstava i Vlade. Zaključićemo mi taj sporazum na 10 godina. Rusija će imati prava iz njega. Videćemo da li će biti energetske efikasnosti i stabilnosti.
Kako ćete sprovoditi ovaj drugi zakon, koji danas predlažete, ukoliko u ovoj godini imamo rekonstrukciju Vlade, izbore ili i jedno i drugo, pošto vidim da vi ne isključujete mogućnost da se istovremeno desi i jedna i druga stvar? Da li će ovaj zakon ostati akt oko koga takođe neće biti doneti podzakonski akti, kao što su to bili mnogi zakoni pre ovog? Ovaj drugi zakon o pravima Ruske Federacije će se primenjivati. Tu nema nikakve dileme. Sila Boga ne moli. Zbog toga sam insistirao na preciznim odgovorima, a koje od vas očekujem kada je u pitanju zakon o potvrđivanju sporazuma između Republike Srbije i Rusije o uvozu gasa. Molim vas da mi odgovorite na pitanja koja sam postavio u vezi sa usklađivanjem akata i organizacija javnih preduzeća pod ingerencijom Vlade. Generalno, kako mislite da očuvate nacionalne resurse?
Juče je predsednik Republike dodelio posthumno orden, državni, nacionalni orden, Ugu Čavezu. Vidim da je u okvirima vaše vladajuće koalicije velika žalost, ne samo za političkim prijateljem ili čovekom koji deli vaše ili je blizak vašim ideološkim i političkim stavovima, nego pre svega kao nekoj vrsti revolucionara koji se užasno mnogo angažovao u očuvanju nacionalnih resursa. Zbog toga vas pitam – da li tu vrstu oduševljenosti delite i u odnosu na nacionalne resurse Republike Srbije? Kod ovog zakona o uvozu gasa ili kod pitanja rudne rente, rudne rente koja, siguran sam, u Venecueli ni u jednom trenutku posle dolaska Čaveza na vlast nije bila 3% kao što je u Srbiji.
Gospodine Babiću, ne morate na taj način da reagujete. Sami ste izabrali način na koji ćemo funkcionisati. Sami ste ga izabrali, recimo, prošle nedelje kada ste u oči slagali LDP da će sednica o mleku biti održana do kraja prošle nedelje, a posle tri dana se pravili da se to nikada nije dogodilo. Nadam se da ćete kodeksom, koji pravite za ovu Skupštinu, makar sebe naterati da se ponašate drugačije. Hvala.
Pretpostavljam da sada imam pravo na dve replike, gospođo Kovač, jednu ministarki, a jednu gospodinu Babiću. Ali, ajmo prvo ove ozbiljnije, državne poslove, a lako ćemo sa gospodinom Babićem, on je izdeklamovao svoju današnju zakletvu prvom potpredsedniku Vlade.
Dakle, šta kaže, gospođo Mihajlović, predsednik Vlade Ivica Dačić, kada ga pitate šta su to radili u prethodnih nekoliko godina i šta je bilo sa laboratorijom za mlekom? Šta vam kažu druge kolege u Vladi iz političkih partija koje su činile prethodnu Vladu, a koje su danas vaši koalicioni partneri? Vi ste doneli političku odluku da sa njima pravite Vladu, nemojte to mene pitati. Ja sam bio opozicioni poslanik u ovom parlamentu, LDP u dva prethodna saziva i kritikovali smo tu vladu za svaki takav propust, za površnost u evropskim integracijama, kako što ćemo kritikovati i vas.
Kada govorite o ceni gasa, možemo da se šalimo pa da govorimo na tako formalnom nivou kako Vlada ne upravlja javnim preduzećem "Srbijagas", nego to radi direktor i upravni odbor. Da, gospođo Mihajlović, samo i vi i ja znamo da se direktor "Srbijagasa" zove Dušan Bajatović i da, osim toga što je stručnjak, istovremeno je i potpredsednik jedne od vladajućih partija koja se nalazi u Vladi i poslanik u ovom parlamentu, pa je malo više političar, a ne samo privrednik. Prisustvuje sastancima državnog vrha, i nemam ništa protiv toga, ali onda nemojte da pričate kako "Srbijagas" nema nešto direktnije veze sa Vladom nego neke druge kompanije.
Postavio sam vam vrlo jasno pitanje – da li su usaglašeni svi akti onako kako zahteva Zakon o javnim preduzećima? Izveštaji direktora po novom Zakonu o javnim preduzećima, odnosno uprava, ministarstvima i Vladi su na tri meseca, a ne na šest meseci. Nadam se da će to poštovati preduzeća i da će Vlada insistirati na tome.
Naše primedbe za mleko, vi ste pomenuli tu temu, nisu bile. Ne umem da utvrdim koliko ima aflatoksina, a verujem ni vi. Moja reakcija na to je bila – zašto 17 dana nemamo pravi odgovor i zašto je sve provučeno kroz blato, a vi ste promenili pravilnik koji ćete sada vraćati nazad? To nije stručno pitanje, to je političko pitanje.
Poštovana potpredsednice, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu člana 107. Poslovnika Narodne skupštine, povreda dostojanstva.
Dopustili ste gospodinu Rističeviću da izgovori jednu tezu koja je ipak nedopustiva za parlament, tvrdeći da ne postoji hrvatski jezik i da je on pokraden. On je to, naravno, izrekao u formi svog ličnog uverenja. Verujem i u ljudska prava i u slobode, pa i u slobodu mišljenja i govora, ali demokratskom društvu su te slobode, između ostalog, omeđene pravima drugih i ustavnim odredbama. Naš Ustav, Poslovnik, Zakon o Narodnoj skupštini zabranjuju da se ovako govori u Narodnoj skupštini, a pored toga mislim da imate posebnu obavezu, i vi i ovaj parlament, da takvu vrstu nipodaštavanja drugih naroda ili drugih jezika posebno sankcionišete u danima kakav je ovaj.
Znate, danas je 20 godina od zločina u Štrbcima. U tom zločinu su stradali neki ljudi, isključivo zbog toga, zbog svoje nacionalne, verske pripadnosti, pa i jezičke pripadnosti. Ne samo oni, u ratovima na teritoriji bivše Jugoslavije, mnogi ljudi su stradali isključivo zbog svojih ličnih svojstava, pa i zbog toga što je neko drugi bio uveren da oni veruju u Boga, koji ne postoji, da pripadaju naciji koja ne postoji, koja je izmišljena, ili jeziku koji je izmišljen i ukraden.
Ako dopustite da ovo radi gospodin Rističević, to će biti ohrabrenje i onima koji u nekim drugim parlamentima, možda u parlamentu Hrvatske ili u nekim drugim susednim parlamentima pokušavaju da negiraju i postojanje srpskog naroda ili srpskog jezika ili srpske tradicije.
Molim vas da sprečite ovakvo ponašanje u parlamentu, uz puno poštovanje ličnih uverenja gospodina Rističevića, ali ipak postoji tanka, ali vrlo značajna razlika između slobode mišljenja i onoga što, ipak, kao svoje mišljenje smete da izrazite. Hvala vam.
Uvažena potpredsednice, ministre, dame i gospodo narodni poslanici, povreda člana 27. i člana 103. Poslovnika. Ministar Selaković je u izlaganju pre nekoliko trenutaka, zapravo, pokušao da vas natera da vodite sednicu na određeni način. U ovom slučaju, zloupotrebio je član 103., a vi niste reagovali po članu 27.
Dakle, na povrede Poslovnika mogu da ukazuju narodni poslanici. Ministar to možda može da radi na sednicama Vlade, eventualno na nastavama Naučnog veća Pravnog fakulteta, ukoliko to dozvoli Oliver Antić. U Narodnoj skupštini, vi vodite računa o redu i o poštovanju Poslovnika.
Molim vas da opomenete gospodina Selakovića i u svakoj sledećoj prilici svakog drugog ministra, da nema pravo da na taj način uzurpira nadležnosti ovlašćenja i Narodne skupštine i narodnih poslanika, pogotovo onog ko predsedava sednicom.
Potpredsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, hajde da konačno jednom prestanemo da se ponašamo kao da nema života van ove sale. On teče i mislim da pred svakog građanina Srbije i narodnog poslanika  danas postavlja obavezu da progovorimo ili da postavimo neka pitanja u ovom parlamentu.
Dakle, bez obzira na to šta nam najčešće nude kao odgovor politički lideri ili politički prvaci, mislim da je jedina prava obaveza države, zapravo jedino što ne sme država da radi jeste da laže svoje građane. Jedino što država duguje građanima jeste ta istina.
U ovom trenutku kada je javnost toliko uznemirena oko nekoliko događaja koji zapravo, najdublje zadiru u naše nacionalne interese, koji se tiču zdravlja i života ljudi.
Pitam predsednika Vlade, resorne ministre i čitavu Vladu, kakva je tačno situacija u ovom trenutku sa kvalitetom mleka u Republici Srbiji, bez bilo kakve namere da ovu temu politizujemo, LDP to neće raditi, bez bilo kakve namere da unosimo dodatnu paniku? Naša ambicija je upravo u tome da se ta panika izbegne. Postoje u ovom momentu oprečna, drastično različita tumačenja oko toga, da li je mleko koje se koristi ili koje se kupuje, koje se prodaje u ovom trenutku u prodavnicama širom Srbije, ispravno za korišćenje, da li ugrožava zdravlje ili ne ugrožava? Bojim se da ukoliko u toku današnjeg dana od Vlade ne dobijemo takve odgovore, da će panika postati nepodnošljiva, da će se ovo pitanje vrlo brzo pretvoriti u međustranačko nadgovornjavanje i takmičenje, i da će zapravo ponovo biti najugroženiji građani ove zemlje.
Tako na kraju izgledaju površne, besmislene, tehničke, birokratske evro integracije. Mi uvedemo nekakve standarde, usvojimo zakone, a onda kada se krizna situacija pojavi i desi, ne umemo da damo odgovor na vrlo jednostavno pitanje – da li je mleko ispravno ili nije ispravno? Jutros sam čuo ministarku u Vladi Srbije, gospođu Kalanović, koja nudi odgovor kako nema veze, pošto su ionako naši standardi deset puta oštriji od američkih. Okej, zašto onda imamo takve standarde? Dajte da napravimo normalne standarde, koji će omogućiti nesumnjive odgovore.
Drugo pitanje je takođe upućeno premijeru, ministarki zdravlja i čitavoj Vladi, kako je moguće da u zemlji koja se krajem prošle nedelje zadužila za milijardu i po dolara, ljudi umiru samo zbog toga što nije dovoljno brzo stigla humanitarna pomoć za njihovo lečenje u inostranstvu? Zdravstveni sistem Srbije, pogotovo za teške i retke bolesti, ne može da počiva na ideji humanosti dobrovoljnih priloga, solidarnosti, spremnosti društva da pomogne. Ljudi u ovoj zemlji plaćaju zdravstveno osiguranje i za taj novac koji daju, moraju da dobiju makar pristojnu zdravstvenu uslugu. To u ovom trenutku, ova država svojim građanima ne može da obezbedi.
Postoji sistemski način da se to reši. Taj sistemski način se nalazi u budžetu Srbije. Predlagali smo amandman ovom parlamentu da se smešno mali, nedovoljni iznos za lečenje obolelih od teških bolesti poveća, za tako nešto nije bilo spremnosti. Šta treba da se desi da bi, ne govorim samo o ovoj vlasti, ovaj parlament, svi oni koji se bave time u ovoj zemlji, shvatili da je to bitnije od bilo kakve visoko sofisticirane rakete? Dakle, prvo - elementarno zdravlje, prvo - jasni odgovori oko toga da li je mleko ispravno ili nije, prvo – mogućnost za svakoga da se leči kada je u teškoj situaciji, pošto je pre toga platio osiguranje, a ne na osnovu solidarnosti, a onda veliki planovi o avionima, kamionima i liderima regiona.
Moje poslednje, treće pitanje, a zapravo kroz odgovor na to pitanje dobićemo odgovor i na ovo - zbog čega živimo u ovakvoj zemlji? Milijardu i po dolara novog zaduženja, protekle nedelje, po peti put pitam premijera i ministra finansija – koliki deo tog novca će otići na otplatu starih, kako on kaže "skupih kredita", sa čime mogu da se slažem, a koliko je novo zaduženje i nova potrošnja? To je vrlo jednostavno pitanje na koje, takođe, verujem da mogu da dobijem odgovor u mnogo kraćem roku od onog koji je predviđen Poslovnikom. Hvala vam.