Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Nada Lazić

Nada Lazić

Liga socijaldemokrata Vojvodine

Govori

Dakle, za ovaj razdeo narodne odbrane, predložila sam u amandmanu da se 360 miliona dinara odvoji za Ministarstvo poljoprivrede i to za dve pozicije. Jedna pozicija je za Direkciju za vode, gde sam predložila da se prenese 120 miliona dinara za nabavku ledolomca. Ja ću vas podsetiti da je, kada je bila načelna rasprava, ovde bio ministar Nedimović i rekao je da je u poziciji mašina i opreme od nekih 300 miliona dinara predviđenih, i ledolomac, čak je bio prilično ciničan kada je rekao da to nije plastična igračka ili nešto slično, pa da se ode u prodavnicu i da se nabavi, nego traje gradnja.
Prema njegovoj izjavi, negde s početka ove godine, neka okvirna cena ledolomca, odnosno dvonamenskog plovila je negde oko četiri miliona evra, znači nisu to mala sredstva i pretpostavljam da je Vlada krenula u proceduru odobrenja, odnosno tendera da se tako nešto nabavi.
Podsetiću samo da je na Odboru za poljoprivredu ove godine u dva navrata, kada su bili usvajani kvartalni izveštaji, bilo predstavljeno da smo za najam ledolomaca od Mađara za prošlu zimu, kada je bio veliki led, platili 80 miliona, pa sam zato smatrala i tada je bilo i obećano, ministar je obećao, da ćemo krenuti u nabavku i zato sam smatrala da je potrebno da se deo sredstava sa budžeta odbrane prebaci na nabavku ledolomca.
Bojim se da je ministar odgovorio, onako ad hok, a da zapravo nije predvideo pravu poziciju. To ćemo videti tokom naredne godine, da li je ta namera bila iskrena ili je samo hteo da, kako bi to rekli, da zadovolji moju radoznalost.
Sledeća pozicija isto je u oblasti poljoprivrede. To je za budžetski Fond za vode, gde sam predložila da se isto tako, znači sa te pozicije odbrane, prebaci 260 miliona dinara za sektor zaštite voda od zagađenja. Na žalost, u ovoj oblasti veoma zaostajemo, imamo velikih problema sa otpadnim vodama, to imaju sve opštine. Nadležnosti opština, kada su u pitanju otpadne vode, odnosno komunalne otpadne vode, i tu postoje veoma veliki problemi sa time što opštine nemaju dovoljno ni kapaciteta, ni sredstava da se sa ovim problemom izbore. Zato sam smatrala da je potrebno prebaciti određena sredstva kako bi ona bila transferno preneta lokalnim samoupravama, da one počnu da rešavaju konačno pitanje otpadnih voda.
Na žalost, ja sam i u načelnoj raspravi rekla da oblast zaštite životne sredine i u ovom budžetu ima odnos prema ovoj oblasti, onako maćehinski i minimalna sredstva su uložena, iako smo ovde imali prilike da čujemo da održivi razvoj zastupamo, da ćemo se za njega boriti. Na žalost, to ovim budžetskim predlozima nije tako, odnosno sasvim suprotno se prikazuje i zato sam smatrala da je neophodno da se za sektor zaštite voda odvoje veća sredstva.
Na žalost, ovi naši predlozi nisu prihvaćeni, tako da i u narednoj godini opet ništa u ovoj oblasti nećemo uraditi, a to ima direktan efekat i na zdravlje stanovništva i na životnu sredinu, a i na razvoj turizma koji želimo da promovišemo, ali ako nemamo čiste vode, čiste reke, ako imamo problem sa pijaćim vodama, ako imamo problem sa otpadom, teško da ćemo tako nešto postići. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani gosti iz Vlade Republike Srbije, poštovane koleginice i kolege u parlamentu, da, vrlo je teško, građani ne čuju ovu raspravu, tako da mi je teško i da govorim.

Naime, pošto dolazim iz Lige socijaldemokrata Vojvodine, želim da se osvrnem na ono što se odnosi na transfere AP Vojvodine…

Gospodine predsedavajući, hoćete li, molim vas, uvesti red?
Dakle, želim da se osvrnem, s obzirom na vreme koje imam na raspolaganju, na ono što se odnosi na transfere AP Vojvodini, s obzirom da dolazim iz Lige socijaldemokrata Vojvodine, odnosno, dolazim iz Vojvodine.
Ukupni transferi i sredstva koja se usmeravaju iz budžeta Republike Srbije u budžet APV, odnosno Pokrajine Vojvodine, iznosi oko 65 milijardi dinara, što predstavlja oko 5,5% od ukupno planiranih sredstava za ovu godinu, što znači da Vojvodina neće dobiti ni onih 7%, najmanje 7% koliko je definisano Ustavom Republike Srbije. Od te sume treba oduzeti transfer za zaposlene u obrazovanju i dobija se suma od samo 34 milijarde dinara za sve druge potrebe u Vojvodini. Znam da ima i drugih izvora itd, ali, ja govorim samo na ono što figurira u ovom delu, što iznosi oko 285 miliona evra i sa ovolikim sredstvima, i pored onih drugih sredstava na koje Vojvodina ima pravo, to ipak nisu i ne može da se govori o razvoju.
U poziciji – nenamenski transferi, želim da se osvrnem samo na pojedine delove, nenamenski transferi gradovima, opštinama sa teritorija AP Vojvodine usmerava se 7,7 milijardi dinara, od ukupno 33, oko 33 koliko je za celu teritoriju Srbije, a to je negde oko 23%. Za 14 nerazvijenih ili slabo razvijenih opština u Vojvodini opredeljeno je oko dve milijarde dinara i to se kreće od 77 miliona, recimo, koje dobija Srbobran, do 223 miliona za Kovačicu. Recimo, nerazvijeni Irig, koji mene posebno interesuje, dobija 86 miliona, a recimo neka druga mesta, kao što je Jagodina, dobija 300 ili Knjaževac 409 miliona, Opovo 83. Ne želim da umanjim ni jedno od ovih drugih koji dobijaju sredstva iz ove pozicije. Najmanja sredstva u ovoj tabeli, koja se može videti, su za Sremske Karlovce – 36 miliona, i Lajkovac – 23.
Moje pitanje – po kojim kriterijumima se dodeljuju ova sredstva?
Što se tiče Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, opredeljuje se 50 miliona dinara, što je oko 420 hiljada evra, za kapitalni projekat brzu saobraćajnicu Novi Sad-Ruma, što je oko 9% manje nego 2017. godine.
Podsetiću samo, ja sam i postavila ovo kao poslaničko pitanje, bilo je najavljeno da će se u ovoj godini završiti eksproprijacija zemljišta i da će biti završena dokumentacija, što znači da bi trebalo da se krene sa izgradnjom 2018. godine. Ali, sa ovim sredstvima, očigledno da ta izgradnja neće krenuti, iako se u vojvođanskim medijima najavljuje kao jedna od velikih investicija.
Samo paralelu da napravim – za izgradnju gondole u Beogradu, to smo već i čuli u par navrata, opredeljuje se 360 miliona dinara, što znači da je važnija gondola za turističko razgledanje grada Beograda nego put kojim prođe više od 12 hiljada automobila dnevno i koji je stvarno izuzetno opterećena saobraćajnica.
Ovaj sadašnji put je bukvalno zakrpa na zakrpi, nema potpornih zidova, u njega se očigledno ne ulaže, a kada će ova magistrala biti napravljena, to se ne zna. Ni jedan drugi put, kao što je Banatska magistrala, se ne pominje u ovom budžetu, tako da ne znam da li se ona u budućnosti vidi kao kapitalna investicija ili ne.
Što se tiče železnica, prikazana su velika povećanja u odnosu na prethodnu godinu i to je dobro. Međutim, nešto što će možda zvučati kao trivijalan komentar, ali ko je zadužen da okreči železničke stanice duž pruge, recimo Subotica-Beograd, ko treba da uradi pokretne stepenice u železničkoj stanici Novi Sad, koja je nažalost od nekadašnje lepotice pretvorena u devastirani objekat. Prosto, putnici ne mogu da se popnu na perone. Da li je to obaveza lokalnih samouprava ili „Železnica Srbije“? Nažalost, dok je postojala „Železnica Vojvodine“ imali smo i pruge i uređene stanice, sada su te lokalne pruge većinom ukinute, oprema devastirana i stanice su zapuštene.
Što se tiče Ministarstva zdravlja, ono je namenilo oko 618 miliona dinara za transfer Vojvodine, za opremu i rekonstrukciju objekata, što je dobro, ali kada se prevede u evre, to je oko 5,2 miliona evra. Podsetiću da u Vojvodini postoji 44 domova zdravlja, jedan klinički centar, devet opštih bolnica, 11 specijalističkih bolnica, četiri ustanove i 10 državnih apoteka, koje ste nažalost doveli do propasti i sada se one gase. Ova sredstva ne bi bila dovoljna ni za izgradnju gradske bolnice koju Novi Sad nema i pitanje je kada će je dobiti, a pogotovo da se odvoje sredstva i za neke druge ustanove. U zdravstvu je na snazi i dalje zabrana zapošljavanja, što je nažalost, ilustracija lošeg uticaja na kvalitet javnih usluga i život građana. U zdravstvu zbog mera štednje i zabrane je manjak oko 2500.
Što se tiče zdravstva, Vojvodina je ubedljivo najviše pogođena, egzodusom medicinskih radnika iz zemlje i prirodnim odlivom kroz smenu generacija. Ali, nažalost i pored toga od ukupnog broja novozaposlenog medicinskog osoblja u Srbiji, po odobrenju ministra, tek nešto više od 13% opredeljeno je za pokrajinu. U mnogim mestima u Vojvodini su ugašene ambulante i laboratorije, lekar dolazi jedanput nedeljno. U takvim okolnostima nema govora o preventivi i ranom otkrivanju bolesti. Mislim da ova mera direktno ugrožava zdravlje i život građana.
Posebno želim da naglasim katastrofalan položaj zaštite životne sredine u ovom Predlogu budžeta. Ministarstvo zaštite životne sredine predviđa prenos Vojvodini oko 20 miliona dinara, kao novu poziciju, na osnovu Zakona o upravljanju otpadom, a to je oko 170.000 evra, koliko košta jedan veći stan u centru Beograda ili garsonjera u „Beogradu na vodi“. U Vojvodini samo na relaciji Novi Sad-Beograd postoje tri velike deponije pored auto-puta E75 od koga su dve legalne, a jedna je divlja i bukvalno se izliva na auto-put. Najveća od njih je ova kod Novog Sada, koji je inače kao što znate, evropska prestonica kulture za 2021. godinu. Ova deponija je odavno prešla dozvoljenu kotu. Treba da bude kapitalna investicija i ona je negde oko 28 miliona evra vrednosti, međutim nje nema u budžetu, kao ni postrojenja za tretman otpadnih voda u Novom Sadu, koji je ugrubo vrednovan oko 100 miliona evra. Možda grešim, možda su sada neki podaci noviji, pa su možda i veće cifre. Sva kanalizacija se izliva u Novom Sadu u Dunav u sred šetališta.
Nažalost za mene je poražavajuća činjenica da u ovom budžetu Ministarstvo zaštite životne sredine dobilo svega 5,8 milijardi dinara, što predstavlja oko 0,5% ovogodišnjeg budžeta. Ako grešim, molim vas da me ispravite. Prihod od eko taksi koji je iznosio oko 38 milijardi dinara, trebao bi da bude deo „zelenog fonda“ i da se sva ta sredstva vrate u životnu sredinu, međutim usmereno je kroz budžetski fond oko tri milijarde dinara, što znači da će se „zeleni dinar“ trošiti za neke druge namene, a ne za kapitalne projekte koji su bitni za zaštitu životne sredine. Mislim da ovakav stav Vlade je krajnje štetan i ispada da smo džabe krečili, odnosno džabe je formirano posebno Ministarstvo za zaštitu životne sredine. Posebno želim da naglasim katastrofalan položaj zaštite životne sredine u ovom Predlogu budžeta.
Ministarstvo zaštite životne sredine predviđa prenos Vojvodini oko 20 miliona dinara, kao novu poziciju, na osnovu Zakona o upravljanju otpadom, a to je oko 170 hiljada evra, koliko košta recimo jedan veći stan u centru Beograda ili garsonjera u Beogradu na vodu.
U Vojvodini samo na relaciji Novi Sad-Beograd postoje tri velike deponije pored autoputa E-75 od koga su dve, tako da ih nazovem, legalne, a jedna je divlja i bukvalno se izliva na autoput. Najveća od njih je ova kod Novog Sada, koja je inače, kao što znate evropska prestonica kulture za 2021. godinu. Ova deponija je odavno prešla dozvoljenu kotu, treba da bude kapitalna investicija i ona je negde oko 28 miliona evra vrednosti. Međutim, nje nema u budžetu, kao ni postrojenja za tretman otpadnih voda u Novom Sadu, koji je, opet, negde u grubo vrednovan oko 100 miliona evra, možda ja grešim, možda su sad neki podaci noviji, pa su možda i veće cifre. I sva ta kanalizacija se izliva u Novom Sadu u Dunav, u sred šetališta.
Nažalost, za mene je poražavajuća činjenica da je u ovom budžetu ovo Ministarstvo, Ministarstvo zaštite životne sredine dobilo svega 5,8 milijardi dinara, što predstavlja oko 0,5% ovogodišnjeg budžeta. Ako ja u ovoj mojoj matematici grešim, molim vas da me ispravite.
Prihod od eko taksi, koji je iznosio oko 38 milijardi dinara, trebao bi da bude deo tzv. Zelenog fonda i da se sva ta sredstva vrate u životnu sredinu. Međutim, usmereno je kroz budžetski fond oko tri milijarde dinara, što znači da će zeleni dinar trošiti za neke druge namene, a ne za kapitalne projekte koji su bitni za zaštitu životne sredine.
Mislim da je ovakav stav Vlade krajnje štetan i ispada da smo džabe krečili, odnosno džabe je formirano posebno Ministarstvo za zaštitu životne sredine, a podsetiću članovi zelene poslaničke grupe se upravo zalagalo da se konačno izdvoji posebno Ministarstvo za zaštitu životne sredine.
Ministar Trivan je davao izjave po pitanju životne sredine i uopšte daje izjave po pitanju životne sredine, da je presudna za našu budućnost i da su prioriteti pitanja otpadnih voda, komunalnog otpada, pošumljavanja itd.
Sada ga pitam – da li sa ovim novcem koji ima na raspolaganju, odnosno koje će imati Ministarstvo i fond, može rešiti probleme u ovim oblastima.
U Predlogu budžeta, u razdelu, 24 ministarstva poljoprivrede, ne vidi se pozicija nabavka ledolomaca. Naime, prošle zime smo imali tzv. ledenu poplavu, odnosno pojavu leda na međunarodnim plovnim rekama Tisa, Sava, Dunav, što je dovelo do prekida plovidbe i oštećenja infrastrukturnih objekata, pristana, čamaca, itd. Angažovani su ledolomci iz Mađarske, za čiji najam je plaćeno, vi ćete me ispraviti ako grešim, oko 80 miliona dinara i to iz budžetske rezerve i iz Fonda za vode. Samo da podsetim, Mađarska ima 22 ledolomca. Tada je obećano, u medijima je bar bilo najavljeno, da će Srbija nabaviti ledolomce.
Pitam ministra Nedimovića - da li se uzda samo u dobre prognoze da će ova zima biti blaga ili u statistiku da se neće ponoviti onako hladna zima kao prošla, pa ne smatra da su nam ti objekti potrebni.
I sad, kao poređenje, u budžetu se višestruko povećana sredstva za nabavku naoružanja, vojnu i policijsku opremu i predviđena je izgradnja nekoliko zatvora, pa se pitam kakva nam je perspektiva, ako su to prioriteti, umesto ulaganja u školstvo, zdravstvo, zaštitu životne sredine, tj. oblasti u kojima su investicije preko potrebne i od kojih zavisi život građana. Hvala lepo.
Želela bih samo da postavim pitanje gospodinu Vujoviću – procentualno koliko Vojvodina učestvuje u prihodima u budžetu Republike Srbije?

Još samo komentar za ministra Trivana. Naime, ono što je potrebno, to su ogromna sredstva i to ste sami rekli. Ali, ako se ne izborimo za veći fond i drugačiji status ovog fonda, taj fond je sada budžetski fond. Ja sam i naglasila da je 38 milijardi, prema nekim podacima koje ja imam, prihod sadašnji 50, 100…

(Goran Trivan: Deset.)

Dobro, deset, nije ni važno. U medijima piše jedno, drugo, treće, tako da ne znam, da ne bih pričala napamet. Ali, u svakom slučaju, nije sav zeleni dinar vraćen. Mislim da njegov status mora biti drugačiji i da se to ubuduće promeni, ma koliko se ubere sredstava.

Drugo, mislim da i ta sredstva nisu sva, odnosno da se sa ubiranjem sredstava, da se sa time ima problema, da inspekcijske službe moraju jače da funkcionišu, da se one moraju ojačati i osnažiti kako bi taj sistem, ceo taj lanac bio jedan zatvoreni sistem koji će dobro funkcionisati. Ovako ćemo izdvajati iz nekih drugih namena i ništa nismo onda uradili. Hvala lepo.
Zahvaljujem predsedavajući.

Želim da postavim pitanje Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, a odnosi se na ledolomce. Da podsetim, prošle zime smo zbog izuzetno niskih temperatura i pojave velike količine leda, pogotovu na plovnim rekama, na Dunavu, Savi i Tisi, imali problem sa ovim ledom i tada su za razbijanje leda bili iznajmljeni ledolomci iz Mađarske. Za najam tih ledolomaca plaćeno je negde oko 80 miliona dinara, kako inače stoji u izveštaju o radu Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i to za prva dva kvartala, koji je inače Odbor za poljoprivredu usvajao i to su sredstva koja su najvećim delom plaćena iz tekuće budžetske rezerve i delom iz budžetskog fonda za vode.

Štete druge vrste, kao što je uništavanje pristaništa u Apatinu ili u nekim drugim mestima na ovim rekama, a takođe i štete zbog onemogućenog izvoza pšenice, kukuruza i soje baržama, nisu nigde prikazane. Tada je, podsetiću vas, iz Ministarstva je bilo najavljeno da će se za ovu narednu sezonu nabaviti ledolomci. Tada sam, kao članica Odbora za poljoprivredu, postavila pitanje predstavniku Ministarstva, i tražila odgovor da li će se i kada nabaviti ledolomci? Nažalost, ministarka, kada se održavaju odbori na kojima se usvajaju izveštaji, ne prisustvuje tim odborima, nego sam odgovor dobila od predstavnika, da ću dobiti pismeno obrazloženje. Ja to do danas nisam dobila. Zato postavljam ovom prilikom pitanja.

Prvo, kolike su ukupne štete i troškovi nastali zbog pojave leda na rekama prethodne zime? Drugo, da li je raspisan tender i da li će biti raspisan tender za nabavku ledolomaca? Smatram da pitanja postavljam na vreme i da ne smemo da dozvolimo da nas ekstremne vremenske prilike iznenade, jer se bojim da ćemo negde u decembru razmatrati štete od suše. Mislim da ne smemo da dozvolimo sebi takav luksuz da se uzdamo ili u Boga ili u statistiku da ova zima neće biti tako hladna. Samo kao poređenje da kažem da Mađarska ima 22 ledolomca, 13 ima na Tisi, osam na Dunavu i jedan na Balatonu, koji spremno čekaju zimu i njih sigurno neće ove vremenske prilike iznenaditi.

Kao poređenje želim da naglasim da, recimo ova sredstva koja su bila data za iznajmljivanje, mogu da se usmere u projekte za razvoj lokalnih samouprava. Upravo smo ovih dana imali prilike da vidimo da u Vojvodini, odnosno u medijima vojvođanskim je navedeno da je 13,5 miliona dinara usmereno lokalnim samoupravama, odnosno u sedam nerazvijenih opština. Ovo su stvarno smešna sredstva u odnosu na ona sredstva koja mi plaćamo za štete od elementarnih nepogoda, pa tako i za pojavu leda.

Drugo pitanje želim da uputim Ministarstvu saobraćaja. Naime, ponovo postavljam pitanje – kada će početi izgradnja fruškogorskog koridora, pre svega tunela kroz Frušku goru? U novembru prošle godine Pokrajinski sekretar za građevinarstvo i zaštitu životne sredine je najavio da će se u toku 2017. godine uraditi planska dokumentacija i izvršiti eksproprijacija zemljišta. Sada pitam dokle se stiglo sa tim planiranim, odnosno najavljenim poslovima i da li će u 2018. godini konačno početi radovi na izgradnji ovog koridora, pogotovu ako uporedimo sa silnim putevima širom Srbije, koji se otvaraju, završavaju i tako dalje?

Samo da napomenem da je ministarka Mihajlović negde krajem septembra najavila da će 6. oktobra biti potpisan protokol o izradi projektno-tehničke dokumentacije za fruškogorski koridor, što očigledno pokazuje već jedno veliko kašnjenje u realizaciji. Za one koji putuju preko Fruške gore, samo da podsetim, da je stanje puta preko Iriškog venca izuzetno očajno, tako da kažem, iz godine u godinu samo se krpe udarne rupe, potpornih zidova nema, zaštite od odrona nema. Stoji samo saobraćajni znak na kome piše – pazite odron, što znači da vozači mogu samo da mole Boga da ne udari neki kamen u automobil.

Tim putem pređe negde oko 12000 automobila, pre svega velikih šlepera i velikih kamiona, koji prave velike štete, pogotovo građanima opštine Irig. Zato ova dva pitanja postavljam ovom prilikom i žao mi je što nisam imala prilike da ih postavim kada je ovde bila prisutna cela Vlada. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovane kolege narodni poslanici, želim da postavim pitanje Ministarstvu zdravlja i RFZO, a radi se o sudbini Apoteke „ Novi Sad“ i o svim drugim nazovimo ih državnim apotekama.
Naime, Apoteka „Novi Sad“, kao i druge državne apoteke mora da poštuje određenu proceduru prilikom nabavke lekova. Republički fond za zdravstveno osiguranje po toj proceduru raspisuje konkurs za nabavku lekova sa liste A i A1, a to su ti lekovi koje pacijenti dobijaju na recep za potrebe apoteka plana mreže ili ti državnih apoteka.
Kada se taj konkurs završi i RFZO izabere dobavljača, obaveštava sve državne apoteke da potpišu ugovore sa izabranim dobavljačima, a pri tome Republički fond opredeli sredstva, svakoj državnoj apoteci određenu sumu i u okviru tih sredstava one potpisuju ugovor sa dobavljačima. Uzgred, izabrani dobavljači, bar ovi koji su sada na snazi, su u privatnom vlasništvu. Nema ni jednog državnog. S druge strane, privatne apoteke biraju koga žele, jer ne podležu ovoj proceduri.
Dobavljač izabran od strane Republičkog fonda ograničio je isporuku Apoteci Novi Sad pod obrazloženjem da je rizična apoteka koja može biti blokirana zbog dugova. Po proceduri kada apoteka nabavi lekove od izabranog dobavljača, izdaje ih pacijentima na recept na kraju meseca, fakturiše Republičkom fondu sredstva i oni prebace ta sredstva apoteci od kojih apoteka uzima maržu, a sve ostalo prosleđuje dobavljačima.
Apoteke su u obavezi da snabdevaju korisnike sa liste A i A1, a ukoliko ima problema u tim nabavkama, one obaveštavaju RFZO svakog četvrtka. Međutim, Apoteka Novi Sad je u ovoj godini dobila lekove od dobavljača samo od polovine od odobrene sume i o tom problemu je obavestila i RFZO i Ministarstvo zdravlja i osnivača, ali nije bilo do sada reakcije. Zbog toga postavljam sledeće pitanje i tražim odgovor pre svega od Ministarstva, ali i od RFZO.
Dakle, kada će se rešiti problem Apoteke Novi Sad i drugih državnih apoteka? Imam pred sobom člana iz „Novosti“ od 20. decembra gde se upravo pominju i druge apoteke u istom statusu kao i Novi Sad. Zašto se ne rešava pitanje državnih apoteka? Zašto se ne izjednače uslovi za nabavku lekova za privatne i državne apoteke? Zašto se ne uredi farmaceutski sektor, jer farmaceuti nisu trgovci nego su zdravstveni radnici koji mogu pacijentu pružiti stručnu pomoć i na taj način smanjiti troškove rada kod izabranih lekara, kao što je to inače praksa u mnogim drugim zemljama? Kada će se regulisati pitanje jedinstvenih cena lekova? Kao što postoji jedinstvene cene cigareta, tako bi trebalo da postoje i jedinstvene cene lekova, kao što postoji praksa u drugim zemljama. U tom slučaju apoteke bi međusobno konkurisale jedna drugoj kvalitetom farmaceutskih i zdravstvenih usluga, a ne cenom lekova i ne bi se pretvorile u trafike ili bakalnice i ne bi ih sigurno bilo ovoliko.
Ono što posebno navode i drugi direktori apoteka kao jedan od ključnih uzroka problema, to je i monopolizacija veledrogerije, jer one dobiju posao u okviru centralnih javnih nabavki, koje se prema pravilniku iz 2015. godine obavljaju centralno, sklope ugovor sa Republičkim fondom o snabdevanju, a otvaraju sopstvene lance apoteka i na taj način direktno konkurišu ovim apotekama.
Ponavljam, želim odgovor kada će se rešiti pitanje državnih apoteka? Hvala lepo.
Poštovana predsedavajuća, poštovane kolege narodni poslanici, predložila sam da se izmeni Zakon, odnosno dopuni i izmeni, aktuelni Zakon o javnim putevima.
Naime, radi se o dopuni članova koji se odnose na zaštitne pojaseve uz puteve, tačnije o podizanju vetrozaštitnih pojaseva. Kao što vidite, imamo sušnu jesen, ne dolazi zima, može da nam se dogode ponovo veliki smetovi, a ja ću vas podsetiti da je 2014. godine kada su bili veliki smetovi, veliki problemi na putevima širom Vojvodine, 5. februar bio poseban važan, jer je tog dana, čak premijer lično pomagao spašavanju zavejanih. Tada je bilo obećanje da će se uz puteve u Vojvodini koji su po svojoj strukturi specifični, jer je to oranica i gde nema vetrozaštitnih pojaseva, odnosno gde su neophodni drvoredi uz puteve, da će se uz auto-put i uopšte uz puteve podići ovi pojasevi.
Naime, vetrozaštitni pojasevi u Srbiji su ničija briga i nažalost do reakcije državnih organa i upravljača državnog puta, a to su „Putevi Srbije“ ili drugih puteva koji su nadležnosti opština u slučaju smetova dolazi samo onda kada se stvarno dogode elementarne nepogode. Nažalost, zaštitni pojasevi drveća pored puta su uništeni i oni što su postajali i ne podižu se novi. Ja imam prilike da vidim, samo uz auto-put, nekoliko zakržljalih je tu i ništa više, a upravo uz zimskim mesecima oni mogu da pomognu da se spreči stvaranje nanosa snega i da se izbegnu velike štete i veliki problemi.
U proteklih nekoliko decenija sadnja zaštitnih drvoreda je zaboravljena praksa. Čak, nažalost, evo imamo primer slučaja jednog velikog ekološkog aktiviste u Bačkoj Topoli, koji je čak tužen od strane jednog vlasnika zemlje koji već nekoliko puta novoposađene sadnice jednostavno uništava i sad je na kraju taj čovek ispao kriv.
Znači, jednostavno želimo da se ovo podigne na nivo zakona i da se zakonom reguliše da mora onaj ko gazduje putevima i da održava, odnosno podiže i da održava ove vetro-zaštitne pojaseve, odnosno da uz puteve postavlja drvorede kao neophodnu meru da bi se zaštitili u zimskim mesecima od smetova, a u letnjim mesecima od erozije vetrom.
Vojvodina je, nažalost, regija sa najmanjom pošumljenošću u Evropi. Ima negde oko 6% površine pod šumama, a standardi EU su minimum 14%.
Nažalost, moje kolege koje koje jako žamore, jednostavno očigledno da ih ne zanima. Nadam se samo da ove godine nećemo imati smetove i nećemo imati sneg i da se ova Skupština neće ponovo baviti troškovima proisteklim iz tih elementarnih nepogoda. Upravo u tom smislu ja sam predložila izmene ovog zakona.
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, ovaj član 8, kojim se menja član 33, odnosi se na sistem računovodstvenih podataka na poljoprivrednim gazdinstvima i na osnovu ovog člana je Ministarstvo to koje uspostavlja taj tzv. FADN sistem i njega, kaže se u članu, čine Nacionalni odbor za praćenje FADN sistema, nacionalno telo za organizaciju i sprovođenje ovog sistema, regionalna koordinaciona tela, Kancelarija za prikupljanje računovodstvenih FADN podataka, Republička organizacija nadležna za poslove statistike i poljoprivredna gazdinstva, odnosno FADN gazdinstva. Naš amandman, odnosno amandman poslanika LSV odnosi se na upravo na članove ovog sistema.
Naime, mi smo podneli amandman da postoji i pokrajinsko koordinaciono telo, jer smatramo da u ovom računovodstvenom sistemu samo tako možemo imati prosto jednu zaokruženu celinu na teritoriji Vojvodine.
Amandman niste prihvatili pod obrazloženjem da na teritoriji Pokrajine postoje savetodavne i stručne službe u nadležnosti pokrajinskih organa i da je to dovoljno i da je obezbeđeno i učešće Pokrajine. Mi smatramo da je formalno pokrajinsko koordinaciono telo treba da postoji, jer ne vidimo tome nikakvu smetnju.
Da, želim samo da naglasim da se ovde ne radi ni o kakvoj teritorijalnoj parcelizaciji, nego je prosto nešto što je činjenica da pokrajinski organ koji vodi, kao prenete nadležnosti, pitanja poljoprivrede na teritoriji AP Vojvodine. Postoji i funkcioniše i ne vidimo nikakve, ponavljam, formalne razloge da ne postoji kao pokrajinsko koordinaciono telo. Hvala lepo.
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, ovaj član odnosi se na podsticaje za očuvanje i unapređenje životne sredine i prirodnih resursa. Posebno želim da pozdravim što je ovaj član ovako proširen, odnosno što se o ovoj oblasti ipak vodi računa kada je u pitanju ruralni razvoj i dodat je u zakon. Međutim, nedostaje nešto. Naime, u podsticajima za podršku programima koji se odnose na očuvanje i unapređenje životne sredine i prirodnih resursa obuhvaćeni su samo neki segmenti, pa ću da navedem koji su u pitanju. Naime, za održivo korišćenje poljoprivrednog zemljišta, za održivo korišćenje šumskih resursa, organsku proizvodnju, očuvanje biljnih i životinjskih genetičkih resursa, očuvanje poljoprivrednih i ostalih područja visoke prirodne vrednosti i ono što je najvažnije, na šta smo mi dodali amandman, je podrška agroekološkim merama.
Mi smo posle ove tačke 6) dodali još tačke, odnosno dodali smo kao proširenje, naime, da se daju podsticaji i za izgradnju objekata za odlaganje stajskog đubriva i nabavku opreme za rasprostiranje stajnjaka. Upravo danas smo imali prilike da čujemo koliki su problemi zbog osiromašenja zemljišta, a s druge strane zbog nepravilnog rukovanja stajnjakom imamo probleme sa zagađenjem vode, zagađenjem životne sredine u selima i generalno pogoršanjem života u selima. Zato smo dodali izgradnju sistema za dobijanje biogasa iz stajnjaka, to je apsolutni trend u svim razvijenim zemljama da se stajnjak koristi u te namene i dodali smo još i podršku programima edukacije i primenu dobre poljoprivredne prakse u korišćenju stajnjaka.
Za one koji ne znaju, u Srbiji je negde u periodu 2005-2009. godina bio program DREPR, kako je iznosila tada skraćenica, cilj je bio da se sliv Dunava zaštiti od zagađenja sa farmi i iz štala, odnosno iz klanica i tada je nekih stotinak farmi dobilo sredstva u iznosu od nekih 70% vrednosti za tankove za sakupljanje stajnjaka, za opremu za rasprostiranje po njivama. Bilo je u okviru tog projekta i edukacija farmera i mislim da je to je jedan izvrstan projekat koji je jedan od retkih doveden do kraja i gde su farmeri dobili sredstva, odnosno tu opremu. Mislim da bi praksa koja se tada pokazala kao izuzetno dobra i pozitivna bila dobar motiv da se ovde primeni i kod nas, odnosno da se nastavi sa njegovom primenom.
Nažalost, posle 2009. godine, i iz Fonda za zaštitu životne sredine i Fonda za poljoprivredu nisu se sredstva upućivala za ove namene, nažalost, projekat se kao projekat završio i zato smo predložili ovaj amandman. Još na Odboru vi ste mi odgovorili da će on biti predviđen, odnosno finansiranje, u investicijama. Upravo u članu 36. se govori da su to investicije u fizičku imovinu poljoprivrednog gazdinstva. Nadam se i hoću da vam verujem da će stvarno deo sredstava za podsticaje biti namenjen i za ove namene, iako u članu ovde nije detaljno dato. Hvala lepo.
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, ovaj naš amandman se odnosi na član 39. u stvari to je dopuna člana 39. Govori se o podsticaju za diverzifikaciju dohotka i unapređenja kvaliteta života u ruralnim područjima.
Mi smo u ovom članu intervenisali u smislu podsticaja, davanja sredstava u turističke namene, odnosno u smislu razvoja seoska turizma, pa smo tako u tački) 1. gde se govori o investicijama, odnosno podrška investicijama za unapređenje i razvoj ruralne infrastrukture, dodali i turističke infrastrukture. Zatim smo u tački) 2. gde se govori o unapređenju ekonomskih aktivnosti na selu, kroz podršku nepoljoprivrednim aktivnostima dodali i podsticaja za razvoj turizma. I dodali smo da na pravo na korišćenje podsticaja iz ovih tačaka, da ne čitam ceo stav, oni koji su upisani u registar, kao i pravna lica registrovana u skladu sa zakonom kojim se uređuju udruženja, tu smo dodali i seoska turistička domaćinstva koja su kategorisana u skladu sa Zakonom o turizmu.
Smatramo da razvoj seoskog turizma mora se bolje organizovati, kako je turizam aktivnost koja poslednjih godina konstantno beleži rast, kako u broju turista, tako i u finansijskim rezultatima, bitno je da se nađe posebno mesto i za seoski turizam, ili kako ga zovu ruralni turizam.
Naime, usaglašavanje odredbi sa Zakonom o turizmu koji smatramo da je potrebno uraditi, jer je od veoma velikog značaja, jer bi time seoska turistička domaćinstva dobila validan ekonomski okvir i kontrolu poslovanja, pošto se u poslednje vreme beleži pad broja registrovanih seoskih turističkih domaćinstava, a sa druge strane, taj registar bi morao da prati ta domaćinstva i njihovo poslovanje, kao dopunska delatnost fizičkih lica koja zahteva angažovanje posrednika.
Naime, oni sada imaju problem sa razvojem, odnosno sa pravom predstavom na tržištu i zato smatramo da je u ovu oblast potrebno sistemski više uložiti, posebno recimo može da posluži primer Mađarske gde su oni koji razvijaju seoski turizam u posebnom udruženju organizovani, imaju svoja pravila ponašanja, imaju svoj propagandni materijal itd. znači na jedan sasvim kontrolisani i transparentan način su organizovani i onda tu ne bi bilo prisutno da kažem sive zone.
Zato mislimo da je ova naša intervencija veoma korisna u ovom amandmanu. vi ste naveli u odgovoru za odbijanje našeg amandmana da se amandman ne prihvata iz razloga što je razvoj turizma odnosno turističke infrastrukture obuhvaćen tačkom) 2. istog člana, unapređenje ekonomskih aktivnosti itd. Jedan uopšteni stav, kroz podršku nepoljoprivrednim aktivnostima. Specifične aktivnosti koje se odnose na seoska turistička domaćinstva propisana su podzakonskim aktom koji se donosi na osnovu ovog zakona.
Nadamo se da će to biti u podzakonskom aktu na mnogo bolji način, onako kako to razvijene zemlje rade ili ne moraju da budu razvijene, nego prosto da budu zemlje kao što su zemlje u našem okruženju. Hvala.
Poštovana predsedavajuća i poštovani gospodine ministre, ovo je član koji se odnosi na namenu vodnog zemljišta. Ovde se kaže da je vodno zemljište namenjeno za održavanje i unapređenje vodnog režima u skladu sa ovim zakonom i aktima donetim na osnovu ovog zakona, a posebno za izgradnju, rekonstrukciju i sanaciju vodnih objekata, za održavanje korita vodotoka i vodnih objekata i sprovođenje mera koje se odnosi na uređenje vodotoka i zaštitu od štetnog dejstva voda, uređenje i korišćenje voda i zaštita voda.
Mi smo u ovom članu intervenisali s obzirom da ste vi, sem ovih glavni aktivnosti za koje je namenjeno vodno zemljište, dali čitav niz izuzetaka, pa se kaže, osim za namene izgradnje i održavanja linijskih infrastrukturnih objekata itd. Posebno je zaparalo formiranje privremenih deponija šljunka i peska i drugog materijala. Na toj tački smo intervenisali zato što pod tim „ drugi materijal“ ne znam na šta se sve odnosi, to mogu da budu i recimo deponovane količine soli za zimske namene ili neki drugi materijal, znači svi oni drugi materijali koji mogu štetno uticati na kvalitet voda.
Zbog toga smo intervenisali u ovom članu tako što smo te dve reči „drugi materijal“ jednostavno izbacili, smatrajući da je u ovom području vodnog zemljišta neophodno vrlo kontrolisane aktivnosti imati i precizan biti kada su u pitanju materijali koji se tu deponuju. Međutim, vi ste to odbacili smatrajući da taj naš zahtev prosto nije opravdan. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, amandman se odnosi na korišćenje voda za navodnjavanje, konkretno na uslove za korišćenje, odnosno kada se govori o podzemnim vodama koje se mogu koristiti za navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta, mi smo ovde zahtevali pored ovih uslova koje ste vi naveli, da se tim korišćenjem recimo, ne uskraćuje pravo na korišćenje vode za prioritetne namene iz člana 71. itd, da ne postoji mogućnost zahvata iz površinskih voda i da postoji dobra raspoloživost resursa podzemnih voda.
Konkretno, u Vojvodini najčešće se govori upravo o količini vode koja može da se upotrebi za navodnjavanje, a čini mi se da vrlo malo vodi računa da ta voda ispunjava uslove u pogledu kvaliteta, odnosno u pogledu toga da nije zagađena. Mi smo dopunili ovaj član uslovima da voda za navodnjavanje ispunjava uslove u pogledu kvaliteta.
Vi ste amandman odbili pod obrazloženjem da je Zakonom o vodama propisano da voda koja se koristi za navodnjavanje, ali drugim članom za navodnjavanje poljoprivrednih kultura, mora da ispunjava uslove u pogledu kvaliteta uzimajući u obzir tip zemljišta, način navodnjavanja, kao i poljoprivrednu kulturu.
Ja sam se u predlogu ovog amandmana fokusirala na zagađenje vode koja može da nastane, jer treba znati za činjenicu i praksu koja je rasprostranjena širom Vojvodine, da se u selima bivši bunari, pošto su sela mahom priključena na nekakve svoje javne vodovode, da se bivši bunari pretvaraju u septičke jame, čime dolazi do zagađenja prve izdani. Često se dogodi da su vode koje se koriste, govorim isključivo o podzemnim vodama, da su recimo, uhvaćeni slučajevi fekalne zagađenosti i da se ta voda koristila, recimo za navodnjavanje salate ili kupusa. Zato mislim da je ta upotrebljivost vode za navodnjavanje izuzetno važna kada je u pitanju kvalitet.
Podsetiću da je dokument koji je regulisao upravo kvalitet bio donet 1994. godine i zvao se pravilnik o dozvoljenim količinima opasnih i štetnih materija u zemljištu i vodi za navodnjavanje i metodama za njihovo ispitivanje.
Interesuje me da li sada postoji neki podzakonski akt ili je u planu njegovo donošenje, da se ovaj aspekt, zagađenja podzemnih voda, pa tako i uopšte voda koje se koriste za navodnjavanje da on bude tim dokumentom regulisan, jer se bojim da ćemo se samo brinuti o količinama vode za navodnjavanje a uveliko se priča o sistemima po Vojvodini itd. a ovaj aspekt se zanemaruje. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovana gospodo iz Ministarstva, pokušaću u granicama raspoloživog vremena da komentarišem samo Zakon o vodama. Naime, ono što bih želela da naglasim odnosi se na to kako se mi odnosimo prema ovom resursu i gde se nalazimo u poređenju sa zemljama EU, s obzirom da je jedan od razloga za izmenu Zakona o vodama usaglašavanje sa direktivama EU i drugim direktivama koje ovu oblast uređuju.
Naime, Srbija se obavezala da potpuno preuzme pravne tekovine EU do kraja 2018. godine, naime, da se zakoni usaglase do kraja 2017. godine, a do kraja 2018. i sva podzakonska akta, jer se radi o negde oko 30 podzakonskih akata koje treba urediti. To je u principu dobro, ali znamo da njihovo sprovođenje nećemo moći da ispunimo u potpunosti, a evo i zašto. Vi u tekstu navodite da će biti potrebno dve milijarde evra uložiti za uređenje pitanja pijaćih voda u narednih 20 godina, koje su operativno u nadležnosti komunalnih preduzeća, u skladu sa Zakonom o komunalnim delatnostima. Organizovanim snabdevanjem vodom za piće obuhvaćeno je u Srbiji više od 80% stanovništva kroz veliki broj preduzeća i tu je velika usitnjenost prisutna. U odnosu na razvijene zemlje, potrošnja vode po glavi stanovnika na dan je veoma velika, prosečno 420 litara po stanovniku na dan se troši u Srbiji, dok je, recimo, u Nemačkoj to manje od 150 litara, što govori o našem nemarnom i rasipničkom odnosu prema vodi.
Sa druge strane, postoje naselja koja ni danas nemaju javno snabdevanje vodom za piće. U oblasti otpadnih voda još je gore stanje. Potrebno je obezbediti 3,9 milijardi evra za izgradnju kanalizacione mreže, kolektora, a najviše, oko 70%, za izgradnju postrojenja za tretman otpadnih voda. Zemlje članice EU imale su obavezu da do 2015. godine izgrade postrojenja za tretman otpadnih voda do tercijarnog nivoa, primera radi, u Srbiji jedino subotičko postrojenje je iz ovakve kategorije, odnosno ima ovakvu tehnologiju, a kod nas ukupno je samo oko 10% stanovništva pokriveno nekim vidom prečišćavanja otpadnih voda. Ne treba, na žalost, ići dalje od Beograda, koji je jedini milionski grad na toku Dunava koji nema sistem za tretman otpadnih voda, a čak jedna četvrtina stanovništva grada Beograda i dalje koristi septičke jame za odlaganje otpadnih voda.
Takođe navodite da za investicije u objekte za sprečavanje poplava treba uložiti u narednih 20 godina oko 260 miliona evra. Napomenuću da do 1991. godine ulagana su ozbiljna sredstva u sprečavanje erozije i uređenje bujičnih tokova, ali u prethodnih više od 20 godina ulagalo se jako malo, zbog čega su poslednjih godina učinjene velike štete izazvane poplavama zbog bujičnih reka. Tako su zabeležene velike poplave 2005, 2006, 2007, 2010, da posebno katastrofalne poplave 2014. godine. Ulaganja u sanaciju šteta bila su daleko veća od sredstava koja je trebalo uložiti, da se ulagalo sukcesivno, u prevenciju. Znači, kada se saberu svi ovi iznosi, dobija se cifra od preko šest milijardi evra potrebnih ulaganja da se pitanje voda uredi na pravi način, onako kako su to uredile članice EU.
Želim da postavim pitanje ministru – koliko se do sada na godišnjem nivou ulagalo u tretman otpadnih voda, koliko samo u ovoj godini, a koliko u uređenje erozionih i bujičnih područja? Napomenuću samo da naš amandman kojim smo u budžetu tražili 10 miliona dinara da se izdvoji za inoviranje karte erozije, vi niste usvojili, pod obrazloženjem da ćete remetiti nekakve tabele u tom dokumentu. Nažalost, i prošle godine je isti amandman bio predložen, pa se ništa nije desilo.
Navodite da će potrebna sredstva biti obezbeđena iz budžeta Republike Srbije, pokrajine, budžeta lokalnih samouprava, sredstva javnih komunalnih preduzeća i cene vode i fondove Evrope i donacija. Znajući stanje u budžetima na svim nivoima i da povećanu cenu vode osiromašeni građani neće moći da plate. Postavlja se pitanje – kako ćemo dostići standarde EU?
Želim da napomenem, isto tako, da zabrinjava činjenica da u našoj zemlji nema dovoljno odgovarajućeg stručnoj kadra u oblasti voda. Primera radi, podaci Inženjerske komore, da na teritoriji Srbije imamo samo 1.400 inženjera hidrotehnike sa licencom. Od toga najviše u Beogradu, Nišu i Novom Sadu dok u nekim opštinama nema, ne postoji nijedan, odnosno ne radi nijedan inženjer sa licencom.
Zna se da je za dobijanje sredstava iz fondova EU potrebno učešće u nekom procentu naše, odnosno naše zemlje, a mi nemamo nezavisni fond za sufinansiranje takvih projekata, bar ne do sada, i Fonda za vode i Fond za zaštitu životne sredine su budžetski fondovi gde praktično od volje ministra ili premijera sredstva mogu biti utrošena za nekakve druge stvari. Primera radi, u Poljskoj Fond za zaštitu životne sredine i vode je nezavisan fond iz koga se finansiraju aktivnosti iz ove oblasti. Mi smo verovatno jedina zemlja u kojoj se u zaštitu životne sredine ulaže manje od 0,4% BDP, dok se u svim zemljama koje su bile u postupku pridruživanja izdvajanja, bila minimum 1,5% BDP, a to se odnosi i na ulaganja u sektor voda.
Pošto kod nas sve zavisi od političke volje, pa tako i pitanje uređenja voda. Biće potrebno da, odnosno ova oblast će se moći urediti tek onda kada neko kaže da to mora da bude prioritet i da se u tu oblast ili bar dok ne postane aktuelno otvaranje poglavlja 27. koje se odnosi na životnu sredinu. Kada će to biti? Ne zna se. Hvala lepo.
Poštovani predsedavajući, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici i poštovani predstavnici Ministarstva, nažalost, krećemo sa raspravom dosta kasno i tu je i umor prisutan, ali se nadam da ćemo uspeti da pomognemo u razmatranju ovog zakona koji je pred nama, a to je zapravo zakon o izmenama i dopunama Zakona o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama.
Ovaj zakon se navodi, kao važni razlozi se navodi usaglašavanje sa odredbama Zakona o privatnom obezbeđenju kao nekakav ključni razlog, zatim Zakon o istraživanju nesreća u vazdušnom, železničkom i vodnom saobraćaju i još neka pitanja koja nisu bila rešena i čije rešenje zahteva pronalaženje kvalitetnijih zakonskih rešenja.
Zapravo, radi se o tome da se ovim Predlogom zakona ukidaju nadležnosti postojeće Direkcije za vodne puteve oko obavljanja pojedinih poslova tehničkog održavanja međunarodnih i međudržavnih vodnih puteva, navodno zbog neefikasnog trošenja sredstava za ove namene, kao i da će te poslove ubuduće obavljati privredni subjekti u privatnom vlasništvu.
U obrazloženju se tvrdi da će sredstva koja je koristila Direkcija dominantna za održavanje tehničke ispravnosti plovila i plaćanja zarada članovima posade koristiti za finansiranje i izvođenje radova tehničkog održavanja međunarodnih i međudržavnih vodnih puteva i to kroz sprovođenje postupaka javne nabavke.
Da podsetim, Direkcija za vodne puteve je organ uprave u sastavu Ministarstva građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, nadležna za održavanje i razvoj unutrašnjih plovnih puteva u Republici Srbiji, na kojima važe međunarodni i međudržavni režimi plovidbe. Tu su obuhvaćene reke Dunav, Sava i Tisa. Osnovana je 1963. godine i na sajtu piše, kaže – njeni zaposleni svakodnevno rade na uspostavljanju bezbednih uslova za unutrašnju plovidbu.
Pošto Predlog zakona ne sadrži podatke po poslovanju Direkcije u prethodnom periodu, molim vas da nas upoznate sa visinom sredstava koja će biti iskorišćena za finansiranje izvođenja radova tehničkog održavanja međunarodnih i međudržavnih plovnih puteva.
Zatim, u obrazloženju Predloga zakona propustili ste da navedete i sve troškove reorganizacije i racionalizacije poslovanja Direkcije za vodne puteve u narednom periodu, a s obzirom na izmenu njene nadležnosti, kao i na predviđenu promenu namene korišćenja budžetskih sredstava, tj. sredstava koja je koristila Direkcija za održavanje plovila i plate posada, koja će se koristiti za finansiranje radova. S tim u vezi vas molim da nam i te podatke iznesete, ako ste u mogućnosti.
Zatim, Predlog zakona ne sadrži iskustva drugih zemalja iz okruženja koje imaju slične probleme, a kako bi se mogla oceniti celishodnost izmena koje ste predložili, da li nam možete izneti iskustva susednih zemalja, članica EU, recimo Mađarske, Hrvatske ili Rumunije, u pristupi ovim pitanjima.
U odgovoru na pitanje kakve će troškove primena zakona stvoriti građanima, privredi, predlagač u obrazloženju Predloga zakona navodi da će nova rešenja prouzrokovati dodatne troškove za brodarska privredna društva i luke zbog obaveze angažovanja subjekata licenciranih za obavljanje delatnosti privatnog obezbeđenja ili organizovanja samozaštitne delatnosti. Pored toga, navodi se da će većina luka imati angažovane subjekte licencirane za obavljanje delatnosti privatnog obezbeđenja, kao i da će se u periodu nakon usvajanja Predloga zakona izvršiti analiza do danas preduzetih mera, kako bi se eventualno sprovele dodatne mere fizičke zaštite u lukama, kao što su sigurnosne ograde, kamere i slično.
Propustili ste da u obrazloženju Predloga zakona prikažete i kvantitativno izrazite sve troškove koje će snositi luke i brodarska privredna društva zbog uvođenja ovih novih obaveza, zato vas molim da nas upoznate sa procenama tih troškova.
Da podsetim, na teritoriji Srbije nalazi se 11 luka od međunarodnog značaja i interesuje me koliko ima brodarskih društava na koje će se ovaj zakon odnositi. Osam dunavskih luka u Srbiji je od međunarodnog značaja, većina na teritoriji Vojvodine. To su Apatin, Bogojevo, Bačka Palanka, Novi Sad, Beograd, Pančevo, Smederevo i Prahovo. Najveće luke na reci Savi su u Šapcu i Sremskoj Mitrovici i na reci Tisi luka u Senti. Sve luke su privatizovane, osim Luke Novi Sad, koja je u postupku privatizacije.
Luka Novi Sad od svih luka u Srbiji koje postoje danas ima dvostruki značaj – ima dobre kapacitete za razvoj, nalazi se na raskrsnici Koridora 10 i Koridora 7. Po nekakvim podacima do kojih sam uspela da dođem, u leto 2015. godine u novinama se pojavila informacija da je Luka Novi Sad jedino profitabilno državno preduzeće u Novom Sadu i koje državi kao većinskom vlasniku isplaćuje dividende u iznosu od preko šest miliona dinara.
Vlada je 30. januara 2016. godine donela zaključak da se pokreće inicijativa za privatizaciju i ove jedine preostale neprivatizovane luke. Ministarstvu privrede su do 30. marta 2016. godine trebale da pristignu ponude po pozivu za privatizaciju Luke Novi Sad i tadašnji ministar privrede gospodin Željko Sertić je na RTS izjavio da strateški partner u Luci Novi Sad, kao i u drugim lukama može da bude operater i da ne može da bude vlasnik zemlje ili infrastrukture.
Citiram njegovu tadašnju izjavu, koja kaže: „To je definisano zakonom i građani mogu da budu mirni. Da li ćemo se i kada odlučiti za dogovor sa nekom od potencijalnih zainteresovanih kompanija, to ćemo videti u nekom narednom periodu“, izjavio je tadašnji ministar Sertić.
Međutim članom 214. ovog zakona definisano je da izuzetno infrastruktura u lukama, odnosno pristaništima može biti u svojini operatera koji su to pravo stekli u procesu privatizacije, odnosno svojinske transformacije, i da sada ne čitam ostale delove ovoga člana.
Inače, u samom pozivu Ministarstva privrede, potencijalnim zainteresovanim ulagačima za Luku Novi Sad nude se da sami predlože model privatizacije, odnosno da li su za prodaju kapitala, prodaju imovine, strateško partnerstvo putem dokapitalizacije ili strateško partnerstvo putem osnivanja novog privrednog društva. Čak je dozvoljeno zainteresovanim kupcima u pismu da treba da navedu i indikativnu cenu investicioni program, okvirni plan poslovanja i broj zaposlenih na neodređeno vreme. Dakle, ja bih želela da znam dokle se stiglo, a mislim da to zanima i sve druge građane, dokle se stiglo sa privatizacijom Luke Novi Sad?
U međuvremenu traje prepiska malih akcionara Luke Novi Sad, ja sam u prethodnom sazivu i postavljala pitanja u vezi sudbine ove luke, u ime upravo malim akcionara. Naime, oni se dopisuju sa državom, državnim organima, jer je država vlasnik 99,38% kapitala, vi me ispravite ako je ova informacija netačna, a manjinski vlasnici su radnici koji drže 0,62%. I, ti manjinski radnici obratili su se Ministarstvu privrede tražeći da upišu svoje akcije bez naknade kako bi i one ušle u prodaju u postupku, ali su dobili odgovor da to nije po zakonu. Onda su se obratili predsedniku Vlade da im pomogne, međutim, nisu dobili odgovor, pa pretpostavljam da to pismo nije ni stiglo do premijera.
To pismo su uputili meni i mole me da njihovu molbu, doslovno kažu prosledim gospodinu Vučiću, lično ili preko kako kažu pouzdanih službi, ne znam šta to tačno znači, kako bi on bio upoznat sa problemom, jer kažu, u suprotnom bi bila tragedija da bivši i sadašnji radnici takve dobre kompanije ostanu uskraćeni za upis svojih akcija. I, mole me da ovu molbu naših akcionara, odnosno malih akcionara Luke Novi Sad prenesem premijeru, i ja koristim priliku gospođu ministarku da zamolim da ovu molbu malih akcionara prenese premijeru.
Specifičnost lučke infrastrukture je u tome da se razvoj luke po definiciji mora planirati na duži period, to je poznato svima onima koji se time bave i stručnjaci kažu da čak najviše i od 100 godina se planira unapred, zato uvek mora postojati slobodna površina tzv. razvoja teritorija oko većih postojeće lučke infrastrukture u koju bi se ona mogla dalje razvijati.
Koordinacija, remont, investiranje i planiranje tog razvoja zahteva državno upravljanje i retko koja luka u potpunosti je privatizovana. Ugovori sa privatnim preduzećima ili javno-privatna partnerstva se najčešće primenjuju samo u jednom delu lučkih delatnosti poput utovara i istovara i bez prava uprave nad samom lukom.
U većini zemalja Amerika, Nemačka ili Francuska luke su u rukama države koja pravi infrastrukturu i onda privatni kapital dolazi i ima svoju imovinu u okviru luke. Gradnja infrastrukture izuzetno je skupa, pa tako naprimer izgradnja 100 metara vertikalnog keja košta od dva do tri miliona evra. Upućeni kažu da je to jedan od razloga što rečni promet u Srbiji slabo se koristi, prema nekim podacima manje od 5%.
Podsetiću gospođu ministarku da je u februaru 2015. godine izjavila, kao potpredsednica Vlade i resorna ministarka da je za modernizaciju srpskih luka, pristaništa i flote neophodno 300 miliona evra. Ko će investirati ova sredstva?
Takođe, podsećam vas da je ova Skupština usvojila u oktobru 2015. godine Savski protokol. Naime, protokol o sprečavanju zagađenja voda prouzrokovanog plovidbom uz okvirni sporazum o slivu reke Save. Naime, Srbija se obavezala da na dve lokacije u Šapcu i Sremskoj Mitrovici izgradi odlagalište za fekalne vode sa brodova. Tada kada je bila rasprava o tom dokumentu u Predlogu zakona o potvrđivanju ovog protokola bilo je navedeno da njegova primena neće zahtevati sredstva iz budžeta. Opet pitam – ko će finansirati izgradnju ovakvih objekata u okviru ovih navedenih luka?
Što se tiče Predloga zakona propisana je obaveza da brodari donose sopstvene planove hitnih mera za pomoć žrtvama i njihovim porodicama koje uključuju prevoz, smeštaj i medicinsku pomoć žrtvama i njihovim porodicama u slučaju plovidbenih nezgoda na unutrašnjim vodama. Smatram da navedena obaveza je propisana u cilju usklađivanja Zakona o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama sa Zakonom o istraživanju nesreća u vazdušnom, železničkom i vodnom saobraćaju.
Ko odobrava ove planove i da li će se oni usklađivati sa poslovima koje obavlja sada Sektora za vanredne situacije MUP Srbije? Čini mi se da ova odredba zakona ima smisla pre svega u vazdušnom saobraćaju, a da se u ovoj oblasti neće ni koristiti i zapravo će predstavljati samo dodatnu obavezu brodarima da ove planove moraju da naprave.
Za razliku od mnogih drugih zakona koje smo ovde razmatrali i usvajali, kod kojih postoji obaveza utvrđivanja sa propisima EU ovde toga nema u ovom pratećem dokumentu zakona, ne poziva se ni na jedno usaglašavanje sa propisima EU. Donosimo zakon po svom nahođenju, ne usaglašavajući ga sa bilo kojim propisom EU u ovoj oblasti, a upravo iskustava iz evropsikih zemalja i njihovih velikih luka mogu da pomognu da ne pravimo greške dajući u privatne ruke baš sve.
Na kraju, nažalost, nije bilo javne rasprave, već su samo obavljene konsultacije kako piše u propratnom dokumentu u PKS 7. septembra 2016. godine koji su trajale ukupno dva i po sata, u kojima su učestvovali predstavnici privrednih društava za brodarstvo i grupacije za luke i pristaništa unutar PKS koja su zdušno i po kratkom postupku podržala rešenje dato u predlogu zakona da se Direkcija za vodne puteve praktično ugasi. Da li su u ovim razgovorima učestvovali i predstavnici Direkcije uopšte, da li su bili prisutni, da li su konsultovani s obzirom na dugogodišnje iskustvo bez obzira na namere u odnosu na postojanje Direkcije u budućnosti? Gde je bila stručna i zainteresovana javnost i da li je učestvovala u toj raspravi? Imamo fakultete i druge institucije gde imamo stručnjake za oblast vodnog saobraćaja? Ko je zastupao interese građana, lokalnih samouprava i na kraju zaposlenih u ovoj oblasti, imajući upravo primer Luke Novi Sad i njenih zaposlenih? Tako da ne čudi da upravo ovi mali akcionari Luke Novi Sad šalju pisma očajnika tražeći da neko zaštiti njihova minimalna prava. Hvala lepo.