Dame i gospodo narodni poslanici, jedna od tačaka dnevnog reda o kojoj sada raspravljamo jeste i Republička izborna komisija, njene personalne promene koje će imati ukoliko usvojimo Predlog. Razlog jeste navodna želja bivšeg režima da dobiju fer izborne uslove.
Znate, kada nemate rezultate dok ste vršili vlast ili imate rezultate koji su poražavajući, kada je bivši režim vršio vlast preko 600.000 ljudi je ostalo bez posla.
Za vreme bivšeg režima nije napravljen ni jedan put, nije sagrađena ni jedna bolnica, nije otvorena ni jedna fabrika i nisu bili potrebni nikakvi izborni uslovi da bivši režim na izborima koji su održani 2012. godine … vlast.
Iskreno, kao narodni poslanik koji je učestvovao i kao opozicioni narodni poslanik na mnogim izborima, ja bih voleo da smo tada imali ovakve izborne uslove kao opozicija. Po prvi put od kada se sprovode izbori u Srbiji stranke koje ne učestvuju u radu parlamenta imaće svoje predstavnike u Republičkoj izbornoj komisiji.
Znate, ako aktuelni režim koga predvodi Aleksandar Vučić ima stabilan dinar, nisku stopu inflacije, za kratko vreme zaposli preko 600.000 ljudi, kada se gradi deset ili dvanaest auto-puteva, kada je Srbija jedno veliko gradilište, kada minimalna zarada bude mnogo veća nego za vreme bivšeg režima, onda neko mora da bude kriv bivšem režimu zašto ne može da pobedi Aleksandra Vučića na izborima.
Onda će uvek da se uhvate za nešto. Te ljudska prava, te diktatura, ne mogu da pristupe medijima, što naravno nije tačno, imaju čak i medije koji oni kontrolišu, gde su i oni vlasnici, pa sve do samih izbornih uslova koje se oni potpisali i postavili dok su bili vlast.
Čitavo vreme od izbora 2020. godine priča se o nekoj navodnoj krađi za predsedničke izbore 2022. godine i ovi parlamentarni vanredni koji treba u istom danu da se održe.
Naši građani to i ne znaju i zato možda neko i poveruje u tu njihovu priču. Ali, pored sada ovih šest članova Republičke izborne komisije koji dolaze iz reda predstavnika opozicije koja nije parlamentarna, moram da kažem građanima da svi organi za izbore se formiraju po sledećem principu. Imamo stalni sastav, to je sada ovo što biramo, i proširen sastav.
Kako se ulazi u prošireni sastav? Pazite, i Republička izborna komisija ima isti princip i lokalne izborne komisije i birački odbori. Onog časa kada vam Republička izborna komisija proglasi listu, imate pravo na još jednog člana te iste komisije, na još jednog člana biračkog odbora i njihove zamenike.
Sada možete da zamislite kada 20 predstavnika lista bivšeg režima, ako je to moguće da sakupe dovoljan broj potpisa, potvrde im se liste i imaju svojih 20 članova u Republičkoj izbornoj komisiji i 20 članova u organima za sprovođenje izbora kao što su birački odbori, neka mi neko pokaže kako možete da zloupotrebite to i da navodno pokradete izbore? To je gotovo nemoguće.
Bivši režim jako dobro zna da gube izbore prvenstveno zbog toga kako su se ponašali dok su bili na vlasti. Da bu bili dobri na vlasti, mi ih nikad ne bi pobedili. Da su oni otvarali fabrike, nikada ih ne bi pobedili. Da su gradili autoputeve, nikada ih ne bi pobedili. Da su gradili bolnice, nikada ih ne bi pobedili, škole.
Sada neka razmišljaju, imaju sve vreme ovoga sveta, zašto više nikada neće dobiti priliku da vladaju Srbijom i nikakvi organi za sprovođenje izbora, tela, kako god se zovu, neće u tome da im pomognu, jer o tome ne odlučuju ni organi, ni tela, nego građani Republike Srbije, a građani Republike Srbije najbolje znaju kakvi su bili dok su bili na vlasti.
Onda ide jedna sledeća priča - diktaturra. Šta su obeležja diktature? Zabrana slobode kretanja. Može da se kreće po Srbiji i van Srbije kako ko god želi. Zabrana slobode okupljanja. Evo, imali smo situacije da se okupljaju ispred Vlade Republike Srbije, evo sada u ovom trenutku ispred Narodne skupštine, blokirali su autoputeve na neprijavljenim skupovima protivzakonito i niko ih u tome nije sprečavao. Niko. O kakvoj diktaturi onda govorimo?
O tome što hoćemo mlade ljude, koji nemaju dovoljno životnog iskustva i znanja, da prevarimo da je u Srbiji diktatura, jer prirodno je, mlad je čovek uvek pun energije, pun je želje za promenama i da se taj njegov nedostatak životnog iskustva iskoristi da podrži najobičnije lopuže koje su vladale Srbijom do 2012. godine.
Evo, sada imamo jednu situaciju da napadaju predsednika Republike Srbije, čak planiraju da mu pišu i krivične prijave zato što je u jednoj TV emisiji obećao da će država pomoći i mladima zbog otklanjanja posledica izazvanih korona virusom. Kaže - nema pravo na to predsednik, to je kupovina glasova. Ne kupujemo mi nikakve glasove.
Država ne postoji radi sebe same. Država postoji radi svojih građana i deo prihoda koja država ima, takođe, može da se vrati svojim građanima u skladu sa zakonom o kome će Narodna skupština da se izjasni.
To što će po proceni Đilasa, ukoliko nekim čudom dođe na vlast, u državnoj kasi biti manje od 100 miliona evra za njega, koje je planirao da uzme za sebe, kao što je uzimao dok je vršio vlast, to je njegov problem, ali država postoji radi svojih građana, da bi svojim građanima popravila kvalitet života na određenoj teritoriji, da bi svojim građanima i svojoj privredi stvorila ekonomske pretpostavke da se razvijaju i napreduju.
Setimo se kako je bilo do 2012. godine. Katanac za katancem, zatvorena fabrika za zatvorenom fabrikom. Ljudi iz Srbije su bežali. Sada nas optužuju zašto su mladi do 2012. godine bežali iz Srbije. Kakve veze ima s tim Srpska napredna stranka?
Takođe, u toj želji da prikažu da je u Srbiji nekakva diktatura stalno su govorili da su nezavisnost i samostalnost nosilaca pravosudnih funkcija ugroženi.
Setite se samo onog sudije Majića koji je stalno pričao kako je pravosuđe u Srbiji dovedeno do ruba propasti, kako sudije gube svoju nezavisnost i samostalnost u odlučivanju, kako se presude donose iz samo jednog centra moći u Srbiji itd, itd, itd.
Sada ja moram da pitam da li je neki sudija smenjen od 2012. godine? Nije nijedan. Da li je i jedan sudija razrešen, osim ako nije stekao uslov za penziju ili po njegovom sopstvenom zahtevu? Nije nijedan. O kakvoj to diktaturi govorimo?
Da li neko hoće da kaže da su svi nosioci pravosudnih funkcija u Srbiji kukavice koje ne smeju da se odupru tom jednom centru moći? To nije moguće.
Oni koji pričaju o nezavisnosti i samostalnosti sudija, samo da podsetim kakva je reforma sprovedena 2010. i 2011. godine. Hiljadu sudija je razrešeno koje je izabrala Narodna skupština. Hiljadu tužilaca je razrešeno koje je izabrala Narodna skupština. Da li je to reforma pravosuđa?
Opštinski odbori političkih stranka donosili su odluke ko treba da bude izabran za sudiju, ko treba da bude reizabran. Ko je kakvog političkog stava, koju stranku simpatiše kandidat za razrešenje od sudije ili od tužioca, tako su odlučivali. Pa, moje kolege poslanici su čitali ovde odluke tih opštinskih odbora Demokratske stranke.
U kakvom je sastavu radio Vrhovni kasacioni sud? Visoki savet sudstva u kakvom je sastavu radio? O tome se izjasnio Ustavni sud. Zamislite da oni koji pričaju o samostalnosti i nezavisnosti sudija i tvrde da su danas ugroženi, izabrali su za predsednika Vrhovnog kasacionog suda osobu koja u tom trenutku nije ispunjavala pretpostavke za izbor, bez mišljenja opšte sednice Vrhovnog kasacionog suda i takav predsednik Vrhovnog kasacionog suda prelazi u Vrhovni savet sudstva i on odlučuje ko će biti izabran ili reizabran za sudiju ili ko će biti razrešen.
Pa, to su prava obeležja diktature – suspendovan Ustav, suspendovana samostalnost i nezavisnost nosilaca pravosudnih funkcija. Apsolutno se tada, doduše ne iz jednog centra moći, odlučivalo kakve će presude da budu napisane, jer su znale sudije da ako ne poslušaju, mogu opet da budu pod udarom Nate Mesarević, Homena, Nenada Konstantinovića i Boška Ristića. E to su bili ti koji su naručivali presude i koji su učestvovali u toj lakrdiji o tome ko će biti reizabran, a ko će biti razrešen za sudiju ili tužioca. Lakrdija.
Boško Ristić je ovde podmetnuo papir za izbor Nate Mesarević. Podmetnut je papir. Nema ga u izvorniku Narodne skupštine. Pokušajte da ga pronađete predlog Vrhovnog kasacionog suda i Visokog saveta sudstva za izbor Nate Mesarević. Pokušajte da ga pronađete ovde u Narodnoj skupštini. Nema ga. Sklonjen je.
Nata Mesarević je izabrana na direktan predlog direktnom primenom Ustava, nepoštujući zakonsku proceduru za predsednika Vrhovnog kasacionog suda. I to tad Majiću nije smetalo, nije smetalo ni Đilasu, nije smetalo ni Bošku Ristiću, ni Nenadu Konstantinoviću, ni Homenu, ni tadašnjoj ministarki pravde. Nikome nije smetalo, jer su imali uticaj na pravosuđe i mogli ste da pišete koliko god hoćete krivičnih prijava, protiv njih ni jedna neće biti procesuirana. Mogli ste da pokrećete parnice protiv kompanija koje su bile bliske režimu na vlasti, ili će taj postupak da stoji u nekoj fioci ili nikada neće biti izvršena presuda po osnovu nekog potraživanja, nikada.
Hajde, recite mi jel neko dobio „Delta“ kompaniju na sudu u to vreme? Recite mi samo jedan primer, samo jednu presudu, a mislite da nije bilo ispunjenosti uslova za pokretanje tih postupaka i donošenje presuda koje bi nalagale Miškoviću da plati svoje obaveze prema dobavljačima? Jesu. Ali, svako ozbiljan je znao da je to unapred izgubljena bitka, jer ima svoje privatne sudije, ima svoje privatne tužioce, ima svoje privatne političare. Imaju Vrhovni kasacioni sud, kontrolišu VSS. Sad vidim i onaj profesor koji priča o, ne mogu da se setim, sa Pravnog fakulteta, koji je bio i član VSS od 2007, 2008. godine, priča o tome kako ustavne promene nisu dobre, kao nam je pravosuđe u haosu, a on je učestvovao u pravljenju haosa i treba da ga bude sramota i da se pokrije ušima. Kome on ima šta više pravo da predaje i da prigovara? Nikome ništa.
Evo, sad ima problema i oko toga da referendum i promena Ustava nije dobra. Kaže - nije dovoljno demokratska. Procedura za izbor sudija nije ono što bi bivši režim hteo. Šta bi hteo? Pa, istu onu vlast koju je imao 2008, 2009, 2010. godine, da se igra ping-pong sa sudijama i tužiocima. Zato ta reforma, koju sad sprovodi SNS, nije dobra, a njihove reforme, koje je Ustavni sud ocenio kao neustavne, oni su super. Ili ako im spomenete, doterate ih do zida, što bi naš narod rekao, e tada nekako gledaju da pobegnu od te teme glavom bez obzira.
Kad čovek nema rezultata, nema politiku, nema viziju, nema odricanja, može jednog građanina da prevari, samo jednom i čini mi se da je to najveći problem Dragana Đilasa. Ne može on više nikoga ga prevari, apsolutno nikoga. I zato mu najviše i smetaju reforme koje sprovodi SNS i Aleksandar Vučić.
Neka on vodi svoju politiku, mi ćemo svoju. Neka mu bude jasno, u Srbiju se na vlast dolazi samo izborima. Nema više paljenja Skupštine. Nema više upadanja u državne institucije. S tom pričom je Srbija završila. Kad bude neko imao više glasova nego SNS, mi ćemo rezultat priznati, ali neka budu uvereni da ćemo svaku izbornu volju građana sačuvati.