Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Nikolić

Govori

Poštovani građani Srbije, vi koji večeras gledate ovu sednicu Narodne skupštine preko malih ekrana, vi koji preko malih ekrana gledate jednu veliku podvalu koja se sprema građanima Srbije i srpskoj državi, vi koji na delu prisustvujete jednoj velikoj nacionalnoj podvali, obmani i iluziji, apelujem na vas.
Ne znam koliko vas ima večeras koji gledate ovo, ne znam koliki je broj, da li vas ima više ili manje, ali verujem da vas ima dovoljno da na tu nacionalnu obmanu koju nam priprema Vlada Republike Srbije, ministar Jeremić i, kao najodgovorniji čovek u ovoj državi, predsednik Tadić, nikada, ni večeras, ni za vek vekova ne pristanemo, zato što je Kosovo ne samo teritorija Republike Srbije, Kosovo je ideja.
Kosovo je ekonomija. Kosovo je, i to nije fraza, srce našeg naroda i srce naše države. Zato, ne nasedajte, još jednom ponavljam, na nacionalnu obmanu i iluziju koja vam se večeras nudi.
Vlada Republike Srbije dve godine nije izašla pred ovaj parlament. Ni posle dve godine premijer nema snage da ovde čitav dan bilo šta kaže, iako je predsednik Vlade koja po Ustavu vodi politiku ove države. Po članu 132. Ustava vi podnosite ostavku predsedniku Republike. Izvolite, gospodine Cvetkoviću, tu vam je predsednik Republike. Nikada nećete imati bolju priliku da olakšate muke srpskom narodu.
Zašto verovati ovoj vladi? Zašto verovati ovoj odluci? Zašto verovati predsedniku Republike? Apelujete na jedinstvo, da je ono sada potrebno. To posebno voli da ističe ministar Jeremić. Kako verovati Vladi? Kako da vam veruje bilo ko u svetu, kada vi kao Vlada i vi, gospodine Tadiću, kao predsednik Republike, ne poštujete rezolucije koje je doneo ovaj parlament i odluke koje je doneo ovaj parlament.
Kažete u najnovijoj odluci koju ste nam ovde dali i pozivate se na kontinuitet politike. Reći ću vam da tog kontinuiteta nema. Na osnovu Rezolucije koju je ovaj parlament sa preko 220 glasova usvojio 26. decembra 2007. godine i na osnovu odluke koja je doneta 18. februara 2008. godine, neposredno posle proglašenja nezavisnosti Kosova, mi smo usvojili odluku kojom se potvrđuje i sledeća odluka Vlade.
Član 6: ''Pozivajući se na Rezoluciju o zaštiti suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka Republike Srbije, posebno na tačku 5. Rezolucije, u kojoj Narodna skupština traži od Vlade Republike Srbije da sa EU utvrdi da misija EU ne može doći na teritoriju Republike Srbije, na KiM, bez adekvatne odluke Saveta bezbednosti UN-a, Vlada Republike Srbije proglašava ništavnim sve odluke organa EU o slanju Misije na Kosovo i Metohiju. Kao protivpravne, ove odluke za Republiku Srbiju nemaju nikakvo pravno dejstvo i ne proizvode bilo kakve obaveze Republike Srbije prema EU, niti prema bilo kome ko bi ih sprovodio.''
Poštovani građani Srbije, vi koji gledate ovo večeras, ne znam koliko vas ima, ali verujem da vas ima dovoljno da ne verujemo u obmane i u iluziju, niste obavezni po Rezoluciji koju je usvojio ovaj parlament, a nikad opovrgao, odnosno možete da tvrdite da je Euleks protivpravno na Kosovu i Metohiji, da sve što je uradio na implementaciji kosovske države je protivpravno i da država Srbija ne priznaje.
Naročito to poručujem Srbima na Kosovu i Metohiji. Nemate po odluci sopstvene države nikakvu obavezu da poštujete bilo koji organ EU jer to vam garantuje Narodna skupštine Republike Srbije.
Sad mi recite predsedniče - da li ispravno tumačim rezoluciju, da li ispravno tumačim odluku koju je ovaj parlament doneo? Ako ne tumačim, onda objasnite građanima Srbije to ispravno tumačenje.
Svašta se danas moglo čuti. Moglo se čuti od prvog zamenika premijera, gospodina Dačića, kako vam je poželo da budete uspešniji u odbrani nego što je to bio on i obećao vam je podršku. Onda smo mogli čuti da se ni u jednoj ozbiljnoj državi ne iznose planovi države u parlamentu. Pa, recite mi gde to može da se čuje i gde se to dešava?
Dešava se samo u virtuelnim glavama onih koji zajedno sa EU, jer Evropa nema alternativu, žele da odbrane Kosovo. Kako? Iznesite jedan argument kako ćete sa EU odbraniti KiM. Tako što ćete sa ministrima EU, sa gospodinom Fratinijem, koji je večeras jasno rekao da se stvara prostor za pregovore između Beograda i Prištine, i da se o svemu može pregovarati, ali se jedino ne može pregovarati o statusu?
Kosovo nikada neće biti nezavisna država, ne zato što Vlada to ponavlja svaki dan i ne zato što to čini predsednik Republike. Zato što Srbija ima dovoljno prijatelja da u UN Kosovo ne može da dobije stolicu, jer odluku sednice Generalne skupštine UN već možemo da nazremo. Ona će biti veoma slična. U svakom slučaju ponižavajuća, kao što je bila i odluka Međunarodnog suda pravde u Hagu.
Da bi neko postao član, on to može postati na predlog Saveta bezbednosti. U Savetu bezbednosti postoje države, pre svega Rusija koja to neće dozvoliti. Nemojmo ni očekivati da će Rusija više braniti naš suverenitet i teritorijalni integritet nego mi sami.
Propast ekonomije u ovoj državi, propast evropskih integracija, sem ako prodaja Kosova ne bude dogovorena na taj način da nam se da još jedan ustupak ka približavanju EU, u svakom slučaju, i gubitak Kosova i gubitak puta ka EU, ekonomski slom su, gospodine Cvetkoviću, učinak vaše Vlade. Možda ste Vladu za ove dve godine spasili od katastrofe, ali je sada ubrzanim koracima ka toj katastrofi vodite.
Zbog onih ljudi koji gledaju ovaj TV prenos, koji veruju da je istina najvažnija, da istina pobeđuje ma koliko je teška, poručujem i Vladi i vama predsedniče – ako mislite da je gotovo, varate se. Tek sada počinje.
Danas je na dnevnom redu izbor guvernera Narodne banke Srbije, ali hajte da pogledamo šta nam se sve dešavalo u proteklih četiri-pet meseci, odnosno da napravimo jednu hronološku, ali i logičku analizu, od momenta davanja ostavke za koji dan već bivšeg guvernera gospodina Jelašića.
On je tu ostavku podneo 23. marta, odnosno na konferenciji za novinare je obavestio javnost da će tu ostavku podneti. Do dan-danas nije jasno iz kojih tačno razloga je gospodin Jelašić tu ostavku podneo. Ona je bila iznenađenje i za ekonomsku i za političku javnost, i gospodin Jelašić je, čini mi se, ostao dužan da da precizan odgovor zbog čega je to uradio.
Šta nam se posle toga dogodilo? Dogodilo nam se da je upravo guverner u ostavci, gospodin Jelašić, došao u ovaj parlament i branio novi Zakon o Narodnoj banci Srbije. Da li je to logično? Mislim da nije, jer je prirodno da kada neko podnese ostavku i posao predloga novog zakona o Narodnoj banci prepusti novom guverneru.
Ako smo po Ustavu imali obavezu da usaglasimo zakonodavstvo pa, između ostalog, i da donesemo Zakon o Narodnoj banci, onda je to trebalo uraditi još pre godinu ili dve dana, pa taj interegnum od mesec-dva dana svakako nije bio od ključne i krucijalne važnosti da se baš u tom momentu taj zakon donese. Nažalost, i mi kao parlament smo učestvovali u toj jednoj nelogičnoj situaciji, da raspravljamo o zakonu sa guvernerom koji je već podneo ostavku.
Danas imamo predlog za izbor novog guvernera, gospodina Dejana Šoškića. Predlagača nema, to je predsednik Republike. Mi ispred sebe, dakle, na mestu gde sede ovlašćeni predlagači, gde sede ministri, gde sedi Vlada, nemamo nikog. Da li je to uobičajena, da ne kažem, normalna situacija u ovom parlamentu? Mislim da ćemo se svi složiti da nije.
Nema ni gospodina Dejana Šoškića. Čuli smo obrazloženje zbog čega ga nema, da je on još uvek kandidat. To mogu da prihvatim kao logični odgovor, ali ono što je takođe nelogično je da mi ovde raspravljamo o izboru novog guvernera, konkretno o gospodinu Dejanu Šoškiću, a da nemamo program na osnovu kojeg treba da izaberemo novog guvernera.
Dakle, novi guverner je i pre svog izbora dva puta na neki način oktroisan. Nije mu dozvoljeno da on predloži novi zakon o Narodnoj banci Srbije, što bi bilo sasvim logično, i nije mu dozvoljeno da ovaj parlament i nas kao poslanike obavesti o programu na bazi kojeg će delovati i raditi u narednom periodu. Kada sve to ovako izanaliziramo i predstavimo, onda nije ni čudno što je atmosfera u parlamentu, kada govorimo o izboru novog guvernera, ovakva kakva je.
Ovakva atmosfera u ovom parlamentu govori o beznadežnosti stanja u srpskoj ekonomiji i u srpskim finansijama. Svakako atmosfera nije optimistična i svakako da i sa izborom novog guvernera Narodne banke Srbije ne možemo očekivati nikakav boljitak ili prosperitet.
Znaju se ciljevi Narodne banke Srbije, to je stabilnost cena, znaju se i ostale funkcije Narodne banke Srbije, i monetarna politika, utvrđivanje monetarne politike, vođenje politike kursa dinara itd, i zna se da bi Narodna banka Srbije, po zakonu, trebalo da bude i nezavisna i samostalna.
Imali smo i izmene Zakona o Narodnoj banci Srbije, pa smo u tim izmenama, koje su i usvojene, videli da monetarni odbor, odnosno sada izvršni odbor Narodne banke Srbije, ima veća ovlašćenja nego što je to bio prethodni slučaj i tumačeći zakon, a mislim da tu apsolutno ne grešim, taj izvršni odbor će biti u mogućnosti da post festum izmeni određene odluke koje bi eventualno budući guverner doneo.
Da li je to ispravno ili ne, da li to ide u prilog nezavisnosti i samostalnosti guvernera i jačanju pozicije Narodne banke Srbije, koja po pravilu treba da bude izmeštena, odnosno samostalna i u oblastima za koje je ona po zakonu ovlašćena, da tu politiku vodi mimo Vlade Republike Srbije i drugih uticaja? Mislim da taj predlog zakona i taj način donošenja odluke ne ide u tom pravcu.
U Zakonu o Narodnoj banci Srbije, u članu 28, govori se ko ne može da bude guverner, viceguverner, član izvršnog odbora. U stavu 1. se kaže – ne mogu biti poslanici u Narodnoj skupštini, članovi Vlade, funkcioneri političkih organizacija, odnosno članovi organa jedinica lokalne samouprave, sindikalnih organizacija, članovi upravnih ili nadzornih odbora, odnosno spoljni saradnici banaka, drugih finansijskih organizacija i revizorskih organizacija ili drugih pravnih lica koja kontroliše ili s kojima u obavljanju svojih funkcija Narodna banka Srbije sarađuje.
Hajmo to da pogledamo u svetlu obavljanja funkcija predloženog kandidata za guvernera, gospodina Dejana Šoškića. Da li je on bio predsednik Saveta Narodne banke Srbije? Jeste. Da li je u isto vreme bio i savetnik premijera Republike Srbije? Jeste. Izvinite, ali član 28. to striktno zabranjuje. Dakle, mi raspravljamo o kandidatu koji bi po zakonu, po članu 28, trebalo da bude onemogućen da se uopšte i kandiduje za ovu funkciju.
Hajmo da pogledamo neke druge članove Saveta. Recimo, prof. Nenad Vunjak, član Saveta Narodne banke Srbije. Da li on ima određenu političku funkciju u ovoj državi? Ima, gospodo poslanici i poštovani građani Srbije. Profesor Nenad Vunjak je predsednik poslaničke grupe SPS u Skupštini AP Vojvodine. Ako nije, neka me neko demantuje. To je još drastičnije kršenje člana 28. ovog zakona.
Sada, na bazi svega ovoga što sam rekao, na bazi svega što nam se dešavalo od momenta podnošenja ostavke gospodina Jelašića, mi treba da poverujemo da će funkcionisanje Narodne banke Srbije i novoizabranog guvernera biti nezavisno i samostalno. U raspravi o Narodnoj banci Srbije sam rekao da ovo jeste pokušaj stavljanja Narodne banke Srbije pod političku kontrolu.
Devedesete godine su nam opomena šta se dešava u državi kada politika, odnosno Vlada, želi da stavi pod kontrolu Narodne banke Srbije. Svi znamo šta nam se tada dešavalo i svi građani znaju koliko su siromašniji izašli iz tih devedesetih godina.
Ne želim da tvrdim, ali imam pravo da se plašim, kao i svi građani Srbije, s obzirom na zaduženost građana, da nam se ništa dobro neće dogoditi sa ovakvim načinom izbora i guvernera, i članova izvršnog odbora i svih organa Narodne banke Srbije, jer očigledno Vlada želi pod svoju šapu da stavi ovu izuzetno važnu instituciju koja mora, po pravilu, a ne samo po zakonu, po logici stvari, da u svom delovanju bude i samostalna i nezavisna.
Zbog toga, da s tim i završim, mislim da kada ne znamo koji je program budućeg guvernera, kada nemamo priliku, što je još jedan akt omalovažavanja ovog parlamenta, da s njim u raspravi razmotrimo određena pitanja, onda nam je sasvim jasno da ni transparentnost funkcionisanja Narodne banke Srbije neće biti na najvišem mogućem nivou. Zahvaljujem.
Zahvaljujem. Moje pitanje, na početku, za Vladu, a i za skupštinsku većinu, jeste – da li su poslanici skupštinske većine u ovom parlamentu, da li je predsednik Vlade, kao i Vlada u celini, i predsednik Republike svesni koliko nepristojno siromašnih građana ima u ovoj državi?

Umesto lova na nepristojno bogate, posao ove Vlade i ove skupštinske većine trebalo bi da bude da brinu o onima koji nemaju elementarna sredstava za pristojan i dostojanstven život. Svedoci smo da je posle dogovora sa MMF najavljeno da će biti isplaćena, prva formulacija, socijalna pomoć u iznosu od pet hiljada dinara, pomoć u iznosu od pet hiljada dinara, regres za godišnji odmor i pomoć pred novogodišnje praznike, po tumačenju gospodina Dinkića, dvokratno, po iznosu od dve i po hiljade dinara.

Da li ste svesni, u državi u kojoj postoji milion siromašnih, nepristojno siromašnih građana, da se igrate na ovako neodgovoran način sa jednom velikom sumom novca koja se meri milijardama dinara? Po kojim će se kriterijumima, to je moje sledeće pitanje, taj novac raspodeliti građanima? Po stavu gospodina Dinkića – ili svi ili niko.

Svi oni koji primaju do 80 hiljada dinara dobiće jednokratnu pomoć, kako on kaže, regres za godišnji odmor, a po tumačenju nekih drugih ministara, tu pomoć bi, ipak, trebalo da dobiju siromašniji građani.

Pre dva dana smo čuli nemuštog premijera koji nije znao da odgovori na osnovu kojih kriterijuma će taj novac biti podeljen. Apelujem na gospodina Cvetkovića da, napokon, ima stav po nekom pitanju, apelujem na potpredsednika Krkobabića, koji je da bi ušao u Vladu sa DS koštao ovu državu, ova vlada koštala je građane preko milijardu evra, dakle, da se bar po ovom pitanju izjasne i da vidimo da li je zaista u duhu solidarnosti, koja je neophodna ovom društvu, taj predlog da je iznos od pet hiljada dinara potrebno isplatiti, pre svega, socijalno ugroženim građanima ili to treba uplatiti, ovako kako predlaže gospodin Dinkić, čak i onima koji imaju platu do 80 hiljada dinara.

Zarad javnosti, ovde ću reći da je moja plata 79.230 dinara. Po toj logici će, i onaj građanin koji prima penziju od osam hiljada dinara i narodni poslanik dobiti regres za godišnji odmor, pošto se deli u dve ture, u iznosu od dve i po hiljade dinara.

U kom je filmu gospodin Dinkić? U kom svetu, on, to, živi? U kojoj državi? Kako on doživljava građane Srbije kada smatra da sa dve i po hiljade dinara neko može da ide na godišnji odmor, u zemlji u kojoj milion građana jedva preživljava, jedva sastavlja kraj s krajem, on tu pomoć naziva regresom za godišnji odmor.

Da završim, pitanje za ovu vladu – tačno iz kojih izvora će biti isplaćena ova jednokratna pomoć? Drugo pitanje – po kojim kriterijumima će ta pomoć biti isplaćena? Toliko je paradoksalna situacija, da kažem, time želim da završim, da li predstavnici Vlade, odnosno ministri imaju elementarni osećaj srama kada iz meseca u mesec obećavaju ovom narodu kule i gradove? Pre mesec dana je ministar Dinkić obećao povećanje plata u septembru mesecu. Ako nekome povećavate plate, pretpostavljam za neki izvestan procenat od 5% do 10%, zbog čega, onda, pomoć i taj regres za godišnji odmor?

Ova Vlada se već dugo vremena nalazi u jednom vrtlogu lažnih obećanja. Na lažnim obećanjima je nastala i tako će i završiti svoj mandat, nadam se, vrlo brzo i vrlo uskoro. Hvala. (Aplauz)
Kažu da se ništa u životu ne dešava slučajno, naročito u politici, pa bih samo na početku napravio jednu digresiju i podsetio i ovaj parlament, a i guvernera, mada mislim da on to zna, da je danas kada raspravljamo o Zakonu o Narodnoj banci 160 godina od rođenja jednog od najboljih guvernera Narodne banke, gospodina Đorđa Vajferta.
Sama činjenica da će i Fond "Đorđe Vajfert" predložiti Vladi da možda ova godina bude i godina Đorđa Vajferta podseća na trag koji neko ko je guverner Narodne banke može da ostavi u društvu i u narodu.
Gospodin Đorđe Vajfert je bio jedan od prvih industrijalaca, veliki industrijalac, još bolji i veći guverner Narodne banke, a humanost koju je pokazivao, s obzirom na to da je bio vrlo bogat čovek, služi za primer i treba da posluži za primer svima onima koji imaju puno novca da bi trebalo onima koji nemaju malo više da se pomogne.
Na početku imam jedno pitanje za vas i voleo bih da mi na to pitanje odgovorite, neposredno, po završetku mog izlaganja. Zbog čega vi danas branite ovaj zakon? Zbog čega se vi danas nalazite u ovoj nezahvalnoj ulozi da branite izmene i dopune Zakona o Narodnoj banci Srbije?
Pod jedan, vi ste ostavku podneli pre tri meseca. Savet Narodne banke je vašu ostavku uvažio. Zašto vi kao bivši guverner branite zakon koji će imati posledice na funkcionisanje i rad novog guvernera, a, sasvim izvesno, vi to biti nećete?
Zaista me zanima šta je razlog da vi danas branite ovaj predlog zakona? Da li je izmena samo to da predsednik Republike predloži novog guvernera? Ako je to jedini razlog, mislim da svi mi, uključujući narodne poslanike na prvom mestu, a naročito građane, treba da prestanemo da ispunjavamo želje predsedniku Republike gospodinu Borisu Tadiću i da mu ne dopustimo da se meša u sve i svašta, jer se on očigledno bavi svim temama, a ne bavi se na pravi način nijednom temom koja je bitna za građane Srbije.
Vaše izlaganje u odbrani ovog novog predloga je bilo kratko i koncizno. Kada ste podnosili ostavku rekli ste da to radite isključivo iz ličnih razloga. Nemam razloga da poverujem u suprotno i verujem da ste to učinili isključivo iz ličnih razloga, ali ste u ovom kratkom govoru svesno ili nesvesno reči "nezavisnost" i "samostalnost" pomenuli 17 puta, za stranu i po govora, puno je kada 17 puta pomenete reč "nezavisnost" i "samostalnost". Da li je to slučajno? Mislim da nije.
Ovaj zakon koji ste predložili, jeste najbolji dokaz da će nezavisnosti i samostalnosti u Narodnoj banci biti mnogo manje po donošenju zakona, nego što je bilo.
Mislim da je upravo ovaj zakon, u tome je paradoks čitave rasprave, ovaj novi zakon, verujem, to je moje lično mišljenje, jedan od vaših ličnih razloga zašto ste podneli ostavku na mesto guvernera, jer svaki guverner koji elementarno drži do sebe ili funkcije koju obavlja, koja je jedna od najodgovornijih funkcija, ne bi trebalo da dozvoli da funkcioniše po ovakvom zakonu.
Manjkavosti je bilo i u prethodnom periodu. Čujem predstavnike vladajuće koalicije, odnosno poslanike, kako se zaklinju na samostalnost i nezavisnost Narodne banke. Molim vas, i do sada Narodna banka nije funkcionisala u potpunosti nezavisno i samostalno, naročito to neće sa novopredloženim guvernerom, gospodinom Šoškićem, koji je već dve godine u Ekonomskom savetu predsednika Vlade. Neko ko je u Ekonomskom savetu predsednika Vlade treba da postane guverner Narodne banke.
Gospodin Cvetković će, kao njemu nadređeni, očigledno, izdavati i potrebne naloge kao svom ekonomskom savetniku kada bude postao guverner Narodne banke.
Gospodin Kasalović iz SPS je u svom uvodnom izlaganju, kao ovlašćeni predstavnik, takođe, istakao važnost principa nezavisnosti i samostalnosti, a hajde da kažemo šta se dešava, a vezano je direktno za SPS, za Savet NBS. Da li u tom savetu sedi gospodin dr Nenad Vunjak? Sedi. Da li je taj gospodin Vunjak šef Poslaničke grupe u Skupštini AP? Jeste. Novi zakon predviđa striktna pravila o sukobima interesa i ko može biti u Savetu, a ko ne može. Ali, oprostite, to je definisao i prošli zakon. I prošli zakon je definisao da niko ko ima funkciju u političkoj stranci i niko ko je narodni poslanik, niko ko je član neke lokalne samouprave, odbornik u lokalnoj samoupravi, ne može biti u Savetu, a imamo činjenicu da je jedan istaknuti politički funkcioner SPS, koji je šef Poslaničke grupe u AP ujedno i član Saveta.
Toliko o poteškoćama koje je gospodin Jelašić imao u vršenju funkcije na nezavisan i samostalan način, a mogu da zamislim šta se sprema kada se bude formirao novi izvršni odbor NBS.
Jasna je intencija Vlade da želi da stavi pod svoju šapu i pod svoju kontrolu Narodnu banku. Taj slučaj smo već videli tokom devedesetih godina i rezultat takve politike.
Gospodo, čestitam vam, ali nisam srećan zbog činjenice što lekciju koje smo svi kao građani doživeli, sa vrlo tragičnim posledicama, vi niste naučili i spremni ste da je ponovite.
To me ne iznenađuje možda kod kolega iz SPS, ali me jako iznenađuje kod kolega iz DS, tako da i vi kolege moje iz DS, primite iskrene čestitke. Želite da sve stavite pod kontrolu. Ono što je tragično i što želim da poručim građanima jeste da će posledice takve politike biti jako loše i zbog toga nisam srećan što usvajamo ovakav zakon.
Nezavisna pozicija guvernera, odluke se donose sa Izvršnim odborom, koji se po pravilu sastaje jednom mesečno. Ukoliko postoji potreba za nekom hitnom intervencijom, odluku donosi guverner Narodne banke, koju posle Izvršni odbor mora da potvrdi. Šta se dešava ako Izvršni odbor tu odluku ne potvrdi? Šta se dešava sa pozicijom i funkcijom guvernera i da li će budući guverner, kada bude donosio te odluke u hitnoj ili kriznoj situaciji, koja zahteva hitno reagovanje, uvek kalkulisati kakav je stav Izvršnog odbora Narodne banke? Pa, naravno. Ako u tom izvršnom odboru budu sedeli pripadnici političkih stranaka, pre svega, odane Vladi Republike Srbije, onda je ta jednačina rešena. Vlada Republike Srbije će upravljati i Narodnom bankom Republike Srbije.
(Pošto treba da ostavim i određeno vreme još jednom kolegi iz poslaničkog kluba ovde moram da završim.)
Verujem da nije slučajno kada se u jednom kratkom odgovoru toliko puta spomenu reči ''nezavisnost'' i ''samostalnost''. Skupštinska većina će ovaj zakon izglasati i time oduzeti i nezavisnost i samostalnost Narodnoj banci Republike Srbije.
Posledice takve odluke ćemo videti, a već sada sam ubeđen da one neće biti dobre po građane Republike Srbije. Zahvaljujem. (Aplauz)
Zahvaljujem. Ovo je tema o kojoj bi trebalo da se raspravlja na najozbiljniji mogući način i koja zaslužuje veću prisutnost poslanika. Ovo je tema na koju bi javnost Srbije trebalo da obrati mnogo više pažnje i da, gledajući i slušajući rasprave, shvati da se u ovom parlamentu raspravlja i o ozbiljnim stvarima. S pravom su građani nezadovoljni ovim parlamentom kada pogledaju prisustvo poslanika vladajuće koalicije, kojih zapravo i nema ili su ovde u jako malom broju, a radi se veoma važnoj temi i veoma važnom zakonu.
Danas je na dnevnom redu Centralni registar, kao jedan od zakona koji će poboljšati naše ekonomsko stanje, socijalnu kartu, primanja penzionera, ali to se, zapravo, ovim zakonom neće desiti, jer je i ovaj zakon sam po sebi kontroverzan. Jer ima nejasne formulacije – da će se nešto uraditi bez odlaganja i da će se nešto uraditi kada vreme dođe, što zapravo govori da je ovo samo još jedan zakon koji treba da poveća broj usvojenih zakona, a zapravo ne može da se primenjuje jer ne postoje oni važniji zakoni, krovni zakoni, kao što je zakon o penzijskom osiguranju.
Šta nama nudi vladajuća koalicija i zašto vi, poslanici iz vladajuće koalicije, o tome ćutite i u tome svesno učestvujete? Prazna obećanja i posle dve godine. Samo je u Srbiji moguće da Vlada koja je obećala 200.000 radnih mesta, koja je obećala bolji standard, koja je obećala veće penzije, ne snosi posledice posle dve godine katastrofalnih rezultata i da je toliko drska da i dalje obećava i dalje širi lažni optimizam, a ne daje konkretna rešenja i konkretne zakone, konkretne predloge zakona kako bismo eventualno te probleme mogli da rešimo.
Svakome je jasno da ne postoji matematika koja govori u prilog tome da će penzionerima biti bolje. Ovde je postavljeno to pitanje, da onaj ko to obećava i kaže da tu matematiku ima, da iznese te činjenice, ali se o tome ćuti. Neka građani znaju da se o bitnim stvarima ćuti i da su poruke koje se šalju, pre svega PUPS-a, prazna obećanja i prazne priče.
Nema matematike, ali je gospodin Krkobabić dao vrlo dobar i precizan odgovor kako misli da će se ostvarivati prava penzionera. On je na jednom samitu, gde se razgovaralo penzijama i o penzijskom sistemu, rekao sledeće: "Penzioneri ne traže da im bude ni gore ni bolje nego zaposlenima, već da penzije prate kretanja prosečnih zarada. Mladim ljudima, budućim penzionerima, poručio bih da se okrenu sebi i počnu da uplaćuju novac u penzijske fondove i životno osiguranje. Ako me pitate kako to da učine sa ovako malim primanjima, moj odgovor je neka postanu alhemičari, jer to je zanimanje koje u Srbiji očigledno uspeva".
To je rekao veliki borac za prava penzionera gospodin Krkobabić. On verovatno više ne može nikakvu matematiku da izvede, pa će sada nekim misterioznim putevima, putevima alhemije, da ostvari pravo penzionera. To je bruka i sramota šta se sve građanima govori.
Ali gospodin Krkobabić na svom kongresu, gde je rekao istorijsko "ne" MMF-u (zamislite, MMF-u je rekao istorijsko "ne" pa se valjda i oseća kao veliki vođa kojeg smo imali u proteklim decenijama), kaže sledeće: "Na čelu koalicije stoji čvrsto kao stena predsednik Srbije i DS-a Boris Tadić, koji je prihvatio naš socijalni program." Čestitam, poslanici kolege iz DS-a, i vi ste postali alhemičari.
"Program PUPS-a je povratak dostojanstva za 1,6 miliona penzionera i sprečavanje socijalnog genocida koji je bio svesno i tendenciozno pripreman". Pazite, čovek je u teoriji zavere, ali verovatno ta isparavanja od alhemije utiču na njegov politički profil. Čestitam i vama, kolege iz DS-a, očigledno se i predsednik Boris Tadić zarazio na tom kongresu, ta isparavanja su ga dotakla, pa je onda opalio iz svih oružja i sat vremena pretio opoziciji kako im neće dozvoliti da dođu na vlast.
Suviše su ozbiljne ove teme da bi se na ovako neodgovoran način narod obmanjivao, da ne kažem lagao. Ekonomski pokazatelji su katastrofalni. Ne postoji oblast u kojoj beležimo rast. Ovde je rečeno da smo mi u recesiji, mada imamo ministre koji smatraju da nismo ni bili u krizi i da je to šansa koju smo mi uveliko iskoristili. Slažem se s onima koji kažu da nismo u recesiji, ali da jesmo u dubokoj ekonomskoj krizi, to jesmo. Ali, očigledno, vladajuća koalicija, kojoj je stalo isključivo do vlasti i koja se odlučila da svoje građane obmanjuje, to ne želi da prihvati.
Samo iz prošle godine nam je dospeo dug od 2,3 milijarde da vratimo. U ovoj godini oko 3,5 milijarde. Odakle, kad 1,4 zaposlenih popunjavaju fondove za penzije? Da li će ta struktura biti bolja u budućnosti? Neće. Nažalost, procene su da će nas 2030. godine biti milion manje u državi, a toliko bi trebalo da imamo zaposlenih da bi fondovi funkcionisali na način na koji bi trebalo da funkcionišu.
To su teški problemi. Mi smo, i kao opozicione stranke, spremni da damo svoje viđenje i svoj doprinos da iz tih problema izađemo, ali to ne možemo da uradimo kad smo suočeni s jednom golom propagandom, ogoljenim lažima koje dolaze od strane PUPS, DS i predsednika Borisa Tadića. Onda jednostavno nismo u mogućnosti ni da vam pomognemo.
A kad već govorimo o alhemiji, Paolo Koeljo je u svojoj čuvenoj knjizi "Alhemičar" rekao – sve što se desi jednom, ne mora se desiti dva puta, ali sve što se desi dva puta, dogodiće se i treći put. Čvrsto verujem da se ova vlada, ovako sastavljena, s konca i kanapa, sastavljena na lažima, sastavila samo jednom i nikada više, i da će se ta mudra izreka iz "Alhemičara" pokazati istinitom, da se po drugi put ovakva sramota Srbiji neće dogoditi.
Koristiću onda vreme poslaničke grupe, iako me je gospodin Čolaković pomenuo bar četiri puta. Dakle, zakon o Centralnom registru je sastavni deo zakonodavne inicijative koja treba da doprinese, između ostalog, i pozicioniranju penzionog sistema kako bi penzionerima u ovoj zemlji bilo bolje.  U tom kontekstu sam govorio.
A kada sam govorio o alhemiji, pozivam se na list "Danas" od ponedeljka 19. aprila, gde je gospodin Krkobabić rekao da preporučuje mladim ljudima da izdvajaju za životno osiguranje, a kako? - ne znam, neka naprave nekakvu alhemiju, jer se to zanimanje očigledno isplati. To nisam izmislio, ovo su zaista reči gospodina Krkobabića.
Jako mi je žao što ministar nije prisutan, jer imam i neka pitanja za njega.
Što se tiče ovog amandmana, gospodin Miroslav Petković i ja smo podneli ovaj amandman, koji glasi: "Program donosi Ministarstvo, a na teritoriji AP nadležni organ AP uz saglasnost Ministarstva za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo".
Apsolutno smo svesni činjenica da prenos nadležnosti jeste u toku, ali to ne znači da taj prenos nadležnosti treba da bude u tom obimu da imamo dva odvojena sistema. Sem jedinstvenog informacionog sistema, zapravo imamo dva javna preduzeća, dva različita planiranja i nadležnosti Skupštine Republike Srbije se svode samo na užu teritoriju Republike Srbije, odnosno bez AP Vojvodine.
Meni nije jasno zbog čega se to radi i zbog čega je to tako urađeno. Jako mi je žao što ovaj amandman nije prihvaćen, ali ono o čemu želim nešto više da kažem, a vezano je i za ovaj amandman, jeste da su prihvaćeni na Odboru za poljoprivredu neki drugi amandmani. To je ono što javnost nije upoznata sa dešavanjima u Narodnoj skupštini između dve sednice ili između dve rasprave.
Imali smo načelnu raspravu. Rekao sam svoje mišljenje u ime poslaničke grupe o ovom zakonu. Jedna od glavnih primedbi jeste da ovaj zakon postavlja temelje razdvajanja upravljanja šumama na teritoriji AP i teritorije Republike Srbije, odnosno uže Srbije, moram tu formulaciju da izgovorim.
Šta se desilo? Ovo je zamerka, ne znam da li ste informisani, ali želim i da vas informišem, i skupštinskim telima koja ne rade svoj posao na adekvatan način.
Naime, imali smo načelnu raspravu početkom aprila o ovom zakonu. Trinaestog aprila je zakazan Odbor za poljoprivredu. Na tom odboru su postojali amandmani koje je predložio kolega iz Saveza vojvođanskih Mađara, gospodin Fremond, ali ti amandmani nisu bili predati uz saglasnost sa procedurom, zakasnilo se o roku, ali su poslanici DS prihvatili te amandmane kao amandmane Odbora za poljoprivredu i tako ih predložili na sednici Odbora za poljoprivredu, koji se tiču i koji ulaze u materiju jednu vrlo opasnu, a to je da je AP vlasnik šumskog zemljišta na teritoriji AP i da pored formulacije državne svojine imamo i formulaciju svojine AP Vojvodine.
Na tom odboru je kolega iz DS u ime odbora predložio te amandmane. Ti amandmani su postali amandmani odbora i na tom Odboru za poljoprivredu je ministar u ime Vlade prihvatio te amandmane. Tumačim da kada ministar prihvati nešto u ime Vlade, kada prihvati određene amandmane, ti amandmani postaju sastavni deo zakona. Vi klimate glavom – ne, potreban je i Odbor za zakonodavstvo da to potvrdi, ali on to nije učinio.
Međutim, 20. aprila je zakazana nova sednica Odbora za poljoprivredu, gde su ti amandmani brže-bolje povučeni. Oni isti koji su se zalagali nedelju dana ranije za sedam dana kasnije su govorili kako ti amandmani nisu dobri.
Međutim, gde je tu problem? Na toj sednici Odbora za poljoprivredu nije bilo predstavnika Vlade i nije bio nadležni ministar na tom odboru. Mogu da razumem da su poslanici DS dobili po ušima od svojih centrala, pa da su brže bolje morali da povlače te amandmane. To je legitimno i to je sasvim u redu, to govori koliko su autonomni u svom radu u Narodnoj skupštini, ali mi nemamo povratno mišljenje od strane ministra.
Ni do dan danas ne znamo da li je ministar, koji je prihvatio te amandmane, voljan sada da te amandmane povuče ili se sa njima ne slaže ili da da svoje mišljenje, mislim da je dužan i stručnoj javnosti, ali i najširoj javnosti, građanima Srbije, da objasni zbog čega je 13. aprila te amandmane prihvatio, a posle na Odboru za poljoprivredu se nije pojavio, kada su poslanici DS u Odboru za poljoprivredu te amandmane povlačili?
Ovde se radi o jednoj vrlo ozbiljnoj stvari, ili da kažem, vrlo ozbiljnom pokušaju, jer, ponoviću, jedno je prenos nadležnosti, jedno je kada nadležne organe u AP ovlastite da se bave planiranjem, da gazduju šumama, a sasvim je druga stvar kada šumsko zemljište, odnosno imovinu želite amandmanima da iz one formulacije koja postoji, a da je to državna svojina, pretvorite u svojinu AP Vojvodine.
Ono što je meni potrebno, mislim da je sada i zgodna prilika, samo da od ministra Dragina dobijemo to tumačenje, da li se on takođe kao i Odbor za poljoprivredu ne slaže sa amandmanima koje je Odbor za poljoprivredu predložio, a koji se tiču imovine, odnosno koji definišu državnu svojinu kao imovinu AP Vojvodine?
Tu se radi o 11 amandmana i vrlo je važna stvar, ovo tumačim kao jedan pokušaj da na uštrb naših zakonskih obaveza vršimo prenos nadležnosti, se pokušava nešto što je već viđeno u ranijem periodu i što je nama kao građanima i kao državi stvorilo puno problema. Zahvaljujem.
Gospodine predsedavajući, po članu 27. Poslovnika ste u obavezi da se starate o redu Narodne skupštine. Mi i narodni poslanici ovde u Skupštini i građani mogu da vide da komunikacija unutar koalicije ne postoji, ali nije red da se priča o tački dnevnog reda koja je povučena. Zato apelujem, da se to ne bi desilo u daljem nastavku diskusije, da se ne priča o evropskoj Konvenciji o materinstvu, koja je povučena.
Poštovani ministre i članovi Vlade, veoma sam zadovoljan činjenicom da ste došli u ovolikom broju. To ukazuje da je ministar ozbiljno razumeo svoj posao i da je došao sa čitavim svojim timom saradnika kako bi ova rasprava bila kvalitetnija, ali s obzirom koliko zakona imamo na dnevnom redu i s obzirom šta smo mogli čuti u uvodnom izlaganju ministra, vaše prisustvo upotpunjuje jednu dobro izrežiranu predstavu u kojoj se, kako vidim, javljaju intenzivno i predstavnici vladajuće koalicije, kako bi tu sveukupnu predstavu o stanju i u srpskoj poljoprivredi, ali sada vidimo, pošto na dnevnom redu imamo zakone i o šumama i o vodama, dakle i u ovom segmentu, predstavili na najbolji mogući način i kako je u državi Srbiji sve u redu.
Nama se više puta dešavalo da o bitnim zakonima iz oblasti poljoprivrede razgovaramo tako što smo suočeni sa desetak ili petnaestak zakona i prosto je nemoguće voditi kvalitetnu raspravu o svim tim zakonima.
Danas imamo na dnevnom redu sedam zakona, nabrojaću ih: zakon o šumama, zakon o priznavanju sorti poljoprivrednog bilja, zakon o pivu, izmene i dopune Zakona o veterinarstvu, zakon o organskoj proizvodnji, vrlo važan zakon, Predlog zakona o obavljanju savetodavnih i stručnih poslova u oblasti poljoprivrede i, poseban skandal, u skupštinsku proceduru, neposredno pred početak ove sednice, dolazi i zakon o vodama.
Treba danas da razgovaramo o jednom sistemskom zakonu, zakonu o šumama. Mislim da se slažete da to zaslužuje jednu celodnevnu raspravu. Danas treba da raspravljamo i o zakonu o vodama, takođe sistemski zakon, pa i to zaslužuje posebnu raspravu. Ali, vladajuća koalicija, pre svega ovde u Skupštini, želi da u što kraćem vremenu prođe više zakona i da samim tim onemogući kvalitetnu raspravu.
Poslanici DSS će raspravljati o svim zakonima. Ja ću se malo više skoncentrisati na zakon o šumama. Napominjem, u uvodu smo čuli samo par naznaka vezano za zakon o šumama. Opet je to jedan scenario jedne dobro izrežirane predstave, uravnilovke koja treba da uljuljka sve nas kako u ovoj oblasti sve funkcioniše na najbolji mogući način.
Moja namera je da malo unesem dramaturgije u čitavu ovu priču, jer je stanje u srpskom šumarstvu dramatično, možda se čak može nazvati i tragičnim. Sada hajde da vidimo ko su tragičari u ovoj predstavi za koju ste mislili da tragičara nema i da sve ide po svom planu i po svom toku.
Pred nama je zakon o šumama, posle skoro 20 godine novi predlog zakona. Koje su namere ovog zakona? Koje su posledice primene ovog zakona? Šta će se bitno promeniti u srpskom šumarstvu kao posledica primene ovog zakona? To je nešto što treba da čujemo od ministra.
Dozvoljavam da je vama sektor poljoprivrede bliži, on je i značajniji i dotiče veći broj ljudi, ali takođe šumarstvo nije tako beznačajna privredna grana. Ona je bila značajnija u nekom proteklom periodu i sredinom 20. veka, ali ni sada nije beznačajna, a naročito po svojim potencijalima koje ima ta grana može da bude mnogo značajnija.
Ovaj zakon je uveliko oslonjen na zakonska rešenja iz 1991. godine. Posledice primene tog zakona nam govore da se u proteklih 20 godina nije mnogo dobrih stvari desilo u šumarstvu i da kvalitet šuma kao osnovni resurs nije popravljen i nije unapređen, naprotiv.
Ako se ovaj zakon oslanja, a on traži i određenu političku volju ili određeni politički stav, politički milje koji razume tu materiju i koji nije korumpiran, što je odlika proteklih godina kada govorimo o ovoj oblasti, onda možemo pretpostaviti i zaključiti vrlo jasno da će i posledice biti identične kao protekle dve decenije.
Kakvo je stanje u javnim preduzećima "Srbijašume" i "Vojvodinašume"? Kakvi su finansijski bilansi u protekloj godini "Srbijašume"? Šta se to dešava u tom javnom preduzeću? Da li ste upoznati sa činjenicom da po prvi put "Srbijašume" uzimaju kredite od komercijalnih banaka, šumska gazdinstva, kako bi izmirili plate prema svojim zaposlenima?
Da li je to domaćinsko gazdovanje Javnim preduzećem Srbijašume? Zašto se baš u ovoj godini po prvi put pojavljuje - da se šumska gazdinstva i da se Srbijašume zadužuju? Da li ste napravili analizu korišćenja resursa, kvaliteta zaposlenih?
Šta se desilo u poslednjih godinu dana, otkako je nova koalicija došla na vlast? Koliko je novih ljudi zaposleno, struktura tih zaposlenih, obrazovna struktura tih zaposlenih? Da li su to ljudi iz struke? Nisu, to su politički kadrovi.
Da li ima zaposlenih sada, dodatno aktiviranih penzionera iz stranke PUPS-a? Ima. Ko je direktor Srbijašuma danas? Da li je to neko iz struke? Nije. To su pitanja na koja vi treba da odgovorite. Mislim da ste i vi kao ministar zainteresovani da stanje u tom Javnom preduzeću ne bude gore za vreme vašeg mandata, a ono rapidno propada u poslednjih godinu-dve dana.
Godine 2006. je usvojena Strategija razvoja šumarstva u Srbiji. Ona, između ostalog, predviđa vašu obavezu, kao ministra i Ministarstva, da izradite nacionalni šumski program, odnosno šumarski program. Zašto nije urađen?
Znate zbog čega to nije urađeno? Zato što nacionalni šumarski program ne postoji - on ovim zakonom se razbija. Jedno je, ako i ovom Strategijom se predvidi da se pronađe optimalni nivo decentralizacije, to je jedna stvar i niko nije protiv toga. Sasvim je druga stvar, po mom mišljenju katastrofalna stvar, da mi pravimo dva nezavisna sistema. Pravimo Srbijašume na teritoriji uže Srbije i Srbija Vojvodinašume na teritoriji Vojvodine, da je tako to govori ovaj zakon.
Program razvoja šumarstva od 10 godina će usvajati ovaj parlament. Gospodo poslanici, to vi ipak usvajate samo za teritoriju uže Srbije. Program razvoja šumarstva AP Vojvodine usvaja Skupština APV. Nadzor realizacije tog programa takođe vrši Ministarstvo Republike Srbije i određene ingerencije će imati srpski parlament, ali nadležnost nad kontrolom i nadzorom imaće u Vojvodini isključivo organi APV.
Izvinite, to nije decentralizacija, to je razbijanje države – to želim ovde da kažem. Možda kolege poslanici nesvesno, i verujem da većina nesvesno učestvuje u stvaranju preduslova, da ne daj bože kroz određeno vreme stvorimo takvu administraciju koja je kadra da stvori državu. To se po ovom zakonu jasno vidi, da je intencija ovog zakona zapravo takva.
Dakle, stanje u Srbijašumama? Zašto je ona tako rapidno počela da opada, odnosno finansijski pokazatelji da budu tako loši u proteklih godinu dana – to je odgovor koji vi nama treba da date? Šta se to dešava u tom Javnom preduzeću? Kakvo je stanje u Vojvodinašumama? Nešto bolje, ali ni tamo nije dobro.
Šta se dešava sa šumskom inspekcijom? Šta se dešava sa Generalnim inspektoratom, koji je formiran kako ste vi postali ministar? Da li znate da su ti ljudi koji su postavljeni na ta mesta jako dobro organizovani. Deleći istu strast, a to je lov, dogovaraju se kako jedan drugome da nameste poslove i direktno su u sukobu interesa – da se šumski inspektori bave doznakama, da primoravaju inženjere na terenu da se bave doznakama, a pri tome ih primoravaju čak da se seče više nego što treba.
Da li znate kako se troše subvencije u šumarstvu? Da li možete ovde da kažete da se te subvencije ne troše za plate, nego namenski za šta su namenjeni, za šta ste im novac prebacili?
Da li znate šta je sa problemom otvorenosti šuma? Država gradi tzv. tvrde šumske puteve po nekoliko puta i sve to prolazi kroz organe u vašem Ministarstvu, dok neki šumski putevi nisu otvarani sada već dvadesetak godina i da jednostavno imamo prezrele sastojine koje se ne iskorišćavaju. Ti puteve koje gradimo po nekoliko puta za posledicu imaju da određene sastojine i površine iskorišćavamo više nego što je to potrebno.
Dakle, da li znate kakvo je stanje u šumskoj inspekciji? Da li znate kakvo je stanje u Generalnom inspektoratu? Da li tu postoji kod najodgovornijih ljudi sukob interesa? Da li se oni bave poslovima kojima se ne bi smeli baviti, jer ujedno i nadziru te poslove? Kakav je status šumske inspekcije? Oni zavise od Srbijašume. Oni, umesto da ih kontrolišu, oni od Srbijašume dobijaju i sva sredstva i resurse – kola, pa čak i prostore i određene stvari koje su im potrebne za obavljanje njihove delatnosti.
Kada govorimo o iskorišćavanju šuma najgore je iskorišćavati šumu za ogrevno drvo, ali naravno mi smo još uvek takva zemlja gde se pretpostavlja da 600.000 domaćinstava se još greje na taj energent. Prostom računicom kada pogledate, na 600.000 domaćinstava, kada uzmete neku prosečnu potrošnju, godišnje se potroši oko pet miliona kubnih metara ogrevnog drveta.
Da li znate koliko se prijavi od strane Srbijašuma da je drveta potrošeno – najviše tri miliona? Da li znate koliko država izgubi novca, ne oporezujući ogrevno drvo? Po nekim paušalnim ocenama između sedam i deset miliona evra svake godine. Kakav je to javašluk u tim Srbijašumama i zašto se to toleriše?
Zašto Srbijašume nemaju svog generalnog direktora? Zato što je to stvar nagodbe i političke trgovine unutar vladajuće koalicije. Kao što smo dobili pouzdane informacije, to je valjda pripalo stranci Ujedinjenih penzionera. Ujedinjeni penzioneri žele da gazduju srpskim šumama. To je jedan novi momenat, ali nije u redu – da mi budemo taoci takvog lošeg političkog dogovora i tako loše političke trgovine.
Recite da li znate koliko je novih kadrova zaposleno i koja je obrazovna struktura? Odakle se tamo pojavljuju ljudi koji nemaju nikakve veze sa šumarstvom? Pri tome novca nema, ali u Direkciji novca ima za njihove visoke plate i visoke nadoknade.
Ovaj zakon, kažem, nije bitan, odnosno nema bitne razlike u odnosu na Zakon iz 1991. godine i to je ono što je loše. On ne razdvaja javnu funkciju od poslovne funkcije, ne pravi jasnu razliku, a on bi to trebalo da uradi.
Pogotovu ovaj zakon je štur u tom pogledu da daje vama – da ćete vi naknadnim uredbama definisati mnoge stvari, što takođe nije dobro. Intencija da sve kontrolišete, pokazuje se i vidi jasno u jednom dobrom predlogu da se formira šumarska komora, što je svakako dobro i potrebno. Ali, takođe ima jedan predlog u zakonu, koji ovde imate u članu 93 – gde želite apsolutnu kontrolu te komore.
Znači, Inženjerska komora, Upravni odbor Inženjerske komore čine predsednik, potpredsednik, tri predstavnika ministarstva i dva predstavnika nadležnog organa AP. Kakva je to onda inženjerska šumarska komora? To je komora koju formira Vlada, u kojoj Vlada ima većinu pet prema dva. To je baš uvreda, jedan šamar za struku i to vam svakako nije na čast.
Govorimo o ravnomernom regionalnom razvoju. Predložio sam jedan amandman – zašto bi sedište te Inženjerske komore bilo u Beogradu? Zašto sve mora da bude u Beogradu? Da li u Beogradu raste najviše šuma? Možda najviše platana raste po ulicama, ali sasvim je sigurno da beogradsko gazdinstvo nije najznačajnije i da postoje centri kao što su: Loznica, Boranja, postoji Ivanjica, postoji Kučevo.
Zašto ne izvršimo tu decentralizaciju? Predložio sam da sedište te komore bude u Loznici. Zašto ne bi bilo? Zašto sve mora da bude u Beogradu ili u Novom Sadu? Čuo sam da ste taj predlog odbili.
Dakle, sve je u redu, predložiti puno zakona, reći da je to potreba za usaglašavanjem našeg zakonodavstva sa EU, ali to nije suština. Suština jeste da li primena tih zakona poboljšava određeni sektor ili ne. Kažem vam sad da ovaj zakon o šumama neće poboljšati stanje u srpskom šumarstvu. Izneo sam par argumenata i imam ih još dosta.
Postavlja se onda pitanje – zbog čega mi donosimo taj zakon? Da bi na listi Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva pisalo kako je predloženo i usvojeno na desetak zakona, i kako smo bliži EU i kako ćete od neke nadležne komisije dobiti pozitivnu ocenu? U redu, ali kakve koristi od toga imaju građani? Kakve koristi od toga ima struka? Kakve koristi od toga ima, u krajnjoj liniji, država, ako se ovakvo stanje stvari nastavi ili, ne daj bože, čak nastavi da se pogoršava i produbljuje?
Dakle, "Srbijašume", "Vojvodinašume" - džinovi naše države na staklenim nogama. Generalni inspektorat, šumske inspekcije, sve je to jako lepo umreženo na štetu države. O tome treba da razmišljate i tome je trebalo prilagoditi zakon, da se razbije ta međusobna veza koja je na štetu šuma i šumarstva. Ostaviću još tri minuta za izlaganje na kraju.
Reći ću vam dve stvari. Nemojte nikada pretiti narodnom poslaniku u Narodnoj skupštini.
Na šta! Govorite ispravno.
Zahvaljujem. Drugu stvar koju hoću da vam kažem, da ja pod pretnjama reagujem sasvim drugačije, da je to za mene motivacija.
Ja sam te izrečene reči svestan ili nesvestan, ali imam pravo na tu reč kao narodni poslanik i niko mi to pravo ne može osporiti. Između ostalog, imam ustavno pravo i zaštićeno pravo da u ovoj skupštini govorim o stvarima o kojima želim da govorim.
Ovde je data kvalifikacija da sam detaljno upoznat sa detaljima učinjenih krivičnih dela. Samo sam vas obavestio da su revijerni inženjeri pod velikim pritiskom zahvaljujući spregama koje postoje između šumske inspekcije i Generalnog inspektorata i da je jedan od bitnih faktora zašto se šuma koristi više nego što treba, prekomerno, između ostalog zato što se vrši pritisak i zato što je sasvim prirodno i moguće da neko ko je u šumskoj inspekciji i Generalnom inspektoratu vrši pritisak i može da utiče ko će vršiti doznake u šumi.
Nemam nameru da ništa dodam ili oduzmem od onoga što sam rekao i što sam sada ponovio. Da sam na vašem mestu, znam šta bih radio, ali vi ste ovde izvršna vlast, ovo je zakonodavna vlast i granica je jasna. Moj posao kao predstavnika zakonodavne vlasti jeste da vas upozoravam, a rekao sam da je krajnje dobronamerno, o informacijama koje su do mene došle. Nemam nameru da učestvujem u bilo kakvim procesima, ali to pravo vama i ne osporavam i to je ona pretnja koju niste smeli ovde da kažete, jer narodni poslanik ima pravo da ovde iznese…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, drugi put vas upozoravam.)
Vi mene možete upozoravati koliko god hoćete, vi ne treba da se mešate prvo u ovaj razgovor. ..
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, upozoravam vas da kršite Poslovnik, da se na nepristojan način obraćate predsedavajućem i…)
Ne, vi ste vrlo nepristojni, kao i uvek.
(Predsedavajuća: da me ne primoravate na izricanje kaznenih mera.)
Naravno, i to je nepristojno sa vaše strane, ali izvolite.
Zahvaljujem, sasvim je dovoljno. Još uvek verujem da živim u demokratskoj državi i da imam pravo da kažem ono što mislim kao narodni poslanik. Ovo što se ovde sada dešava govori da ovo baš nije demokratska skupština i podseća na ona stara komunistička vremena iz kojih vi očigledno imate prakse. U vašem kozaračkom kolu, gospođo Čomić, nikada neću igrati.
U politiku sam ušao da napravim od ove zemlje demokratsku državu i verujte mi, pošto ste vi na tom putu, verujete mi da ćete sa tog puta biti sklonjeni, jer ste brana demokratskoj državi.