Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Nikolić

Govori

Zahvaljujem vam i na ovom komentaru koji ste sada dali. Dakle, vreme je da prestanemo da obmanjujemo javnost, a naročito nije dobro kada vi to radite sa mesta predsednika Parlamenta. Ne možete se pozvati na član 141. jer on reguliše proceduru vezanu za donošenje zakona i akata. U Glavi 9, postoji odeljak 5. koji se odnosi na budžet. Nije tek tako pisac Poslovnika izdvojio Glavu 5, odnosno odeljak 5. To je poseban zakon, i zato on ima i poseban tretman. I zato kada je ovde u više navrata rečeno da se član 154. odnosi isključivo na budžet, onda se ne možete pozivati na 141. Ovde decidno piše da pre početka sednice mora biti održan Odbor za finansije, da mora postojati izveštaj. To je i vezano, i molim vas da me slušate, gospođo Slavice, nemojte slušati pravne savetnike, one koji nisu pravnici.
Dakle, član 79. kaže sledeću stvar - narodni poslanik ima pravo da na sednici izdvoji svoje mišljenje i da ga brani na početku rasprave o budžetu. U tome je poenta. Vi osporavate pravo narodnim poslanicima da izdvoje svoje mišljenje. Sama činjenica da nekoliko odbora koji su zakazani, koji su pokvareni voljom većine i zbog toga nije postojao kvorum, ukazuje na to da imamo kao činjenicu da ne postoji poslanik koji je iskoristio svoje pravo da izdvoji mišljenje, to govori o atmosferi u ovom parlamentu. To nam ne treba.
Član 154, član 157. za vas su zakon u ovom parlamentu. Apelujem na vas da vi poštujete Poslovnik, a ne da od ove skupštine pravite nešto što Skupština nije. (Aplauz.)
Vi, gospođo Nada Kolundžija, branite nešto što je neodbranjivo.
Dakle, uhvatili ste se jedne fraze koja piše u svakom članu da će nešto biti u skladu sa zakonom. Da li će tog zakona biti, da li ga ima, kada će biti donet, kako će to izgledati apsolutno niko ovde ne može da da nikakvu validnu informaciju, pa ni vi. Šta će biti u međuvremenu, to ćemo uvideti.
Upravo se na poljoprivredi vidi separatistička namera onih koji su ovo pisali. Znate li zbog čega?
Zato što sam juče ministru Draginu postavio jedno pitanje, u skladu sa amandmanom koji smo podneli na ovaj član – da li će se agrarna politika u Vojvodini voditi u skladu sa nacionalnom agrarnom politikom, sa strategijom razvoja poljoprivrede i ruralnog razvoja? Nisam dobio decidan odgovor.
Dakle, ako vi ne prihvatite ovaj amandman, gde su u članu 1. predviđa, to je amandman DSS, da se mera agrarne politike koja će se sprovoditi i mere ruralnog razvoja će biti u skladu sa agrarnom politikom i strategijom razvoja poljoprivrede Republike Srbije, onda o čemu mi ovde pričamo?
Sve vlade, i posle 2000. i one pre 2000. godine, uvek su imale taj senzibilitet da za ministre uglavnom biraju ljude koji su sa područja Vojvodine.
To je sasvim prirodno, jer je Vojvodina područje, region sa najintenzivnijom poljoprivrednom proizvodnjom. To je i bio odraz odnosa države prema poljoprivredi.
Šta se sada dešava? Sada se razvlašćuje Republika, ostaje ministar iz Vojvodine, a mi ne znamo kakva će se agrarna politika voditi, odnosno agrarna politika koja će se voditi, verovatno neće biti u skladu sa nacionalnom politikom.
Kada kažem da je ovo separatistički akt, to kažem iz sledećeg razloga, zato što ovde nema suštine. Suština, dragi građani, a naročito poljoprivredni proizvođači koji ovo gledate, jeste da je agrarni budžet u 2009. godini za 25% manji od agrarnog budžeta iz 2008. godine, pa je još dodatno smanjen sa 22 milijarde na 16 milijardi, pa je Fond za unapređenje proizvodnje od 4,5 milijarde već unapred potrošen, tako što su plaćene subvencije, dakle, jede se materija, jer taj fond se punio od povraćaja kredita koji su davani u proteklom periodu poljoprivrednim proizvođačima.
Dakle, mi imamo ozbiljne probleme u agraru. Grana koja pravi uvozni i izvozni suficit od 600 miliona dolara, a naši poljoprivredni proizvođači, seljaci, su ti koji plaćaju cenu, odnosno oni nisu zadovoljni i država u njih ne ulaže onoliko koliko bi trebalo.
Ta muka je zajednička i u Nišu, i u Novom Sadu, i u Subotici, i u Pirotu i u Užicu. Para nema, sve je manje, sve se lomi preko grbače poljoprivrednog proizvođača, a vi ovim želite da napravite dodatnu administraciju koja će živeti od tih seljaka. To je sramota, to nema veze sa decentralizacijom, to nema veze sa efikasnošću sistema, nema veze sa racionalizacijom. Zato kažem, ovaj akt, čak i u prisustvu gospođe Čomić, je separatistički akt.
Ovo je odličan primer. Gospođo Kolundžija, znam da vam nije lako, vas su ovde odredili da sedite i da branite nešto što je neodbranjivo.
Dakle, sada se suočavate sa direktnim dokazima. Pokušavate da obmane javnost, da kažete da ne piše u zakonu da se ovde radi o strategiji, nego o merama agrarne politike.
Podneli smo amandman da te mere agrarne politike budu u skladu sa strategijom koju donosi RS, a vi kažete da to ne piše nego u prvom stavu piše da će to biti u skladu sa zakonom. U Zakonu o poljoprivredi i ruralnom razvoju piše, a ono što je dodatno opterećujuće za vas i što nam daje pravo da kažemo da se ovde radi o separatizmu i separatističkim namerama jeste član 34. statuta, koji kaže da AP Vojvodina donosi strategiju razvoja poljoprivrede.
Sada, ako će postojati dve strategije agrarne politike, onda je to sasvim jasno. Tvrdite da to tako neće biti, ali kada uporedite statut i uporedite zakon, vidi se da će to tako biti.
Mada sam imao pravo i na repliku jer me gospodin Krstin pomenuo, ali znam da je neću dobiti.
Predlažemo da se član 14. briše. Vrlo slična argumentacija je kao i kada smo govorili o članu 12, vezano za prostorno planiranje, regionalni razvoj i izgradnju objekata. Apsolutno se oduzima ingerencija Ministarstvu poljoprivrede i nećemo imati identičan, odnosno istovetan postupak na čitavoj teritoriji Srbije.
Dakle, dolazim iz Šapca, ne mogu da kažem samo Mačve, zato što je Mačva pretežno, ne nego izrazito poljoprivredno područje. Imate jakog poljoprivrednog proizvođača koji ima potrebu da uzme zemljište u zakup. Uzeće negde u Šumadiji i uzeće negde u Vojvodini i nastaće spor. On će dobiti jedno uputstvo i taj problem će s razrešiti putem odluke Ministarstva za poljoprivredu, ono što je u Šumadiji, a pitanje je kako će se razrešiti u AP Vojvodini.
To je ono što je ovde problematično. Dakle, jednostavno, vi pravite od ove države, od građana ove države građane prvog i drugog reda. O tome se ovde radi. Preuzimaju se ingerencije.
Postavlja se pitanje: s obzirom da Vojvodina jeste prostor sa najintenzivnijom poljoprivrednom proizvodnjom, čemu će onda služiti Ministarstvo poljoprivrede? Šta će biti ingerencija Ministarstva poljoprivrede? Na koju teritoriju će se odnositi? Na teritoriju Pirota, Šumadije? A apsolutno će sve ingerencije uzeti novosadska administracija koja će imati sada potrebu da zaposli dodatno lice, pa da dodatno optereti i stane na grbaču seljaku.
Zahvaljujem. Gospodine ministre, obratite pažnju na moje izlaganje vezano za ovaj član 15. koji se tiče stočarstva i veterinarstva. Imam utisak da ćete neke stvari i razumeti.
Prosto je fascinantno kako gospođa Nada Kolundžija brani zakon, Ustav, kako nam ovde argumente koje iznose narodni poslanici koji ukazuju na separatistički duh ovih mera, ona uspešno brani zakonima, tako što se na te zakone ne poziva i Ustavom, a opet se ne poziva na konkretne članove. Zaista, i to je sad poenta i koju će ministar razumeti, zaista se divim kako vi zaista znate te zakone, kako prožimate ustavnu materiju. Čovek prosto može da ne zna istoriju, ali marksizam, to jednostavno mora da se zna.
Ovo je moj apel Kasacionom sudu koji treba da predloži još pet članova Ustavnog suda, da za člana Ustavnog suda predloži upravo gospođu Nadu Kolundžiju. Mislim da bi vam uloga tog sudije Ustavnog suda jako lepo stajala i mislim da onda zapravo, apsolutno nemamo razloga da se brinemo o ustavnosti i zakonitosti ovog zakona, jer pošto je evidentna činjenica da imate većinu u pokrajinskom parlamentu, takođe je evidentna činjenica, da imate većinu i u ovom parlamentu.
Apsolutno ne sumnjam da kada budete izabrani za člana Ustavnog suda, da ćete voljom većine ovog parlamenta biti izabrani i za predsednika suda, odnosno Ustavnog suda.
Time poručujem svim poslanicima i građanima da apsolutno u krilu DS i Ustavnog suda, na čijem čelu će biti nezavisni ekspert za ustavno pravo, gospođa Nada Kolundžija, mogu mirno da spavaju. Ne pravi se država u državi i ovo nisu separatistički akti. Tako je bilo u "Varljivom letu" 1968. godine, tako je i u varljivoj zimi 2009. godine, u zemlji Srbiji.
Dakle, zahvaljujem se prvoj među jednakima, gospođi Slavici Đukić-Dejanović, što mi je dala jedan šlagvort koji ću sada ovde iskoristiti.
U ovoj zgradi, u ovoj skupštini je pre 72 godine, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslavije, glasovima srpskih poslanika izglasan Ugovor između tadašnje Kraljevine Jugoslavije i Svete stolice, poznat kao Konkordat. I SPC, i stručna javnost i najšira javnost je bila protiv toga. Ali su srpski poslanici digli ruku za nešto što je očigledno bio štetan akt po državne interese.
(Zoran Krasić, sa mesta: Bačena je anatema.)
Tadašnji patrijarh, blaženopočivši gospodin Varnava je to prokomentarisao i rekao sledeće: "Sram bilo bezglavu srpsku gospodu". Inače, taj dan, kada je Konkordat izglasan u ovoj zgradi, bio je i poslednji dan u životu gospodina Varnave.
(Zoran Krasić, sa mesta: To je bila krvava litija.)
Vodite o tome računa. U tom pismu piše da se veruje da će se u okvirima Ustava doneti i statut Vojvodine.
Pitanje za vas - kako tumačite činjenicu, a i pitanje za najodgovorniju stranku DS, da je prvo izglasan statut kao ultimativni akt, koji je poslat ovoj skupštini, pa tek 13 meseci kasnije izglasan zakon o utvrđivanju nadležnosti, kao posledica ultimatuma koji je došao od vojvođanskog krila DS?
Šta je tu u skladu sa Ustavom? Da li je po Ustavu Srbija država Srba i svih njenih građana? Šta je napisano u statutu - da su Srbi nacionalna zajednica? Nađite mi u Ustavu Srbije gde postoji termin "nacionalna zajednica". Postoji srpski narod i postoje nacionalne manjine.
Vi ovim statutom to dozvoljavate i zato Liga socijaldemokrata...
Nadam se da ovo neće preći u naviku Vlade Republike Srbije, da ne želeći da omalovažim prisutne ministre, suprotno, želim da pohvalim ove ministre koji su danas ovde, ali uz sve poštovanje njih, jednostavno je nemoguće komunicirati sa Vladom ako ovde nije premijer, mada je sa njim nemoguće komunicirati i kada je prisutan, a takođe je nemoguće ako nemamo od četiri potpredsednika Vlade nijednog i ono što jesu bitni resori, pre svega, resor finansija, pa resor policije ovde apsolutno nema predstavnika, pa je zato ovo razgovor gluvih. Dakle, ovde se postavljaju pitanja već jedno sat, sat i po vremena, a na njih apsolutno niko ne odgovara. Zaista je pomalo bizarna situacija.
Apelovao bih na vas, kao predsednika, da u sledeći četvrtak, koji će biti 25. decembra, ali mislim da tada nećemo raditi, dakle, da sledeći put zaista obezbedite ovde prisustvo i premijera i potpredsednika Vlade, kako bi mogli da dobijemo i adekvatne odgovore. Meni ne preostaje ništa drugo nego da, recimo, u nadi da će bilo koji ministar smoći snage i hrabrosti da odgovori, da ih pitam šta su danas ručali, pa da dobijem odgovor, da javnost bar čuje šta su danas imali za ručak ministri. Šalu na stranu.
Kada govorimo o statutu, a o tome ću govoriti, nadam se da, kada se radi o prenosu nadležnosti i kada je u pitanju poljoprivreda, tu je ministar Dragin, ono što bih želeo da čujem od gospodina ministra poljoprivrede jeste - da li bi ove prenete nadležnosti, po vašem mišljenju, trebalo da budu u skladu sa agrarnom politikom Republike Srbije i sa strategijom razvoja poljoprivrede Republike Srbije?
Vrlo kratko i jasno pitanje. To je za početak, a imaću posle toga i pitanje za ministra Čiplića.
Nisam zadovoljan odgovorom. Postavio sam pitanje - da li smatrate da ova ovlašćenja koja se prenose na pokrajinu, Zakonom o prenošenju nadležnosti, odnosno utvrđivanju nadležnosti, da li smatrate da treba da budu sastavni deo strategije agrarne politike Republike Srbije? To sam pitao i tražio sam konkretan odgovor, ali ga nisam dobio.
Ono što želim da postavim kao pitanje gospodinu Čipliću i da dobijem odgovor koji ste pokušali da date pre dva dana ali neuspešno, tiče se konstitutivnosti nacionalnih manjina, novi nacionalni identitet, kako vidimo na osnovu odredbi koje pišu u zakonu, iako Ustav Srbije suštinski predviđa konstitutivnost građana Srbije koji su nosioci suverenosti, po našem Ustavu, a Srbiju određuje kao državu srpskog naroda i svih njenih građana koji u njoj žive, prirodno garantujući pripadnicima nacionalnih manjina dodatna prava radi ostvarivanja potpune ravnopravnosti. Statut AP Vojvodine, ovako kako je predloženo, uvodi konstitutivnost nacionalnih manjina, pretvarajući nacionalne manjine u nacionalne zajednice, pretvarajući na taj način srpski narod u nacionalnu zajednicu.
Želim da čujem vaše tumačenje ovog dela zakona i statuta. Smatramo da je to suprotno Ustavu Srbije, uvoditi uopšte termin nacionalne zajednice kao novi konstitutivni element, a takođe smatramo da i ova činjenica, kao i Vojvođanska akademija nauka i umetnosti, kao i latinična verzija srpskog jezika, pored već postojećih simbola, to je zastava, grb itd, faktički će biti u funkciji stvaranjem novog nacionalnog identiteta.
Želim da iznesem samo još jednu konstataciju. Sjajno obrazlažete svoje stavove, tako da dajete dodatnu argumentaciju da shvatimo o čemu se ovde zapravo radi.
Ustav daje pravo autonomnoj pokrajini da utvrdi dodatna prava. Ovde se o tome ne radi, ovde se radi da ubacujete termin nacionalne zajednice i da srpski narod kao konstitutivni narod, po Ustavu Srbije, pretvarate u nacionalne zajednice. Zato vam jasno i glasno kažemo, moram da iskoristim ovu priliku, jer dok gospođa Čomić predsedava ta reč je zabranjena, a ta reč glasi da je ovo u suštini separatistički akt i da je plod trgovine podele u DS i da je proizvod pobede vojvođanskog dela DS. To svaki građanin dobronamerni u ovoj Srbiji, čvrsto verujem, posle ova tri dana rasprave apsolutno zna i prihvata kao istinu.
Pozivam se na čl. 104. i 105. Mnogo vremena je proteklo i kada je reč o kolegi Jovanu Palaliću, vi ste mu dali reč po Poslovniku, iako se on javio po replici na šta je i imao pravo. Verujem, pošto je bilo puno prijava, da ste tu grešku napravili, ali jednostavno uskratili ste gospodinu Palaliću pravo na repliku, a dali ste mu reč...
Pozivam se na Poslovnik, na član 104, jer jednostavno u više navrata je rečeno, a sada je ministar Marković to ponovio, odnosno uputio pretnju DSS-u da prestanemo da plašimo građane Srbije, koji inače jako teško žive. Dakle, to jednostavno nije korektno. Ovde niko nikog ne plaši.
Da je to istina, pozvaću se samo na reči člana Glavnog odbora DS-a i doskorašnjeg predsednika Pokrajinskog odbora, gospodina Gorana Kneževića, koji ova dva akta proglašava secesionističkim, koji kaže da je na delu puzajući separatizam u Vojvodini.
Ako ko poznaje odnose u DS-u u Pokrajini, vi ste rekli da ne znate, zna gospodin Knežević i verovatno je zato smenjen sa mesta predsednika Pokrajinskog odbora. Zato što je prepoznao u ovoj farsi upravo težnje da se polako stvara država u državi i kasnije da se stvore uslovi da se Vojvodina otcepi. Ovde se o tome radi.
Građani Srbije, vi prisustvujete jednoj pozorišnoj predstavi u kojoj su uloge podeljene na način da SPS navodno štiti državu i ne dozvoljava da se stvara država u državi. Pri tom, sa tom činjenicom je zadovoljna LSV i LDP.
Razmislite, da ne ulazimo u pravne analize, kako je moguće i kako je spojivo da se oko ovako bitne stvari slože jednoglasno SPS i LSV, a sve pod šapom i kapom DS-a, koja po rečima gospodina Gorana Kneževića ide puzajući, ali ide sigurnim putem ka stvaranju države Vojvodine unutar države Srbije.
već sam rekao građanima da danas prisustvujemo jednoj čarobnoj, pozorišnoj predstavi u kojoj su uloge podeljene i u kojoj podjednako učestvuje i SPS, i LSV i LDP.
Gospodin Ostojić se javio i sjajno potvrdio i opravdao svoju ulogu, a to je da proba nekako sa leva da napadne DSS. Ovde je rečeno da oni nisu zadovoljni ovakvim statutom i zakonom o prenosu nadležnosti, odnosno utvrđivanju nadležnosti, ali da će ipak podržati taj zakon, a mi u DSS kažemo sledeću stvar - na osnovu svega što u statutu piše, što je bilo i što je rečeno, a to su te podeljene uloge i koje imaju jasne elemente državnosti, ovim predlogom se utvrđuje samo jak pokrajinski centar, koji će imati veći budžet nego svih 40 opština u Vojvodini, od toga nema koristi ni Zrenjanin, ni Vršac, ni Sombor, ni Sremska Mitrovica, ni Pančevo.
Vi stvarate jak centar, ekonomski, finansijski nezavisan, koji pri tom treba da finansiraju građani iz Vranja, Šapca, Užica, Niša, oni koji imaju manje novca, kako bi se nekom dopustilo da stvara državu u državi. Ovo nije koncept decentralizacije i ako LDP želi da ispoštuje svetske standarde o kojima je gospodin Čiplić govorio, a očigledno jako malo zna, onda ovaj predlog i statuta i zakona o utvrđivanju nadležnosti vi kao LDP ne biste smeli da podržite. Ali, s obzirom da vam je po scenariju naređeno da to morate da podržite, vi ćete zato i dići ruku.
Zahvaljujem se, gospodine predsedavajući. Poštovani ministre, građani Republike Srbije, danas je pred nama izmena Zakona o mirnom rešavanju radnih sporova. Nije sporno da su se sve poslaničke grupe, odnosno svi poslanici koji su do sada učestvovali u diskusiji (ne vidim razlog da tako ne bude i kasnije) složili da je ovaj zakon koji je donet 2004. godine bio pravi odgovor na nagomilane probleme koje smo imali u domaćoj privredi i u odnosima između zaposlenih, s jedne strane, i poslodavaca, s druge strne. Dakle, i cifre govore: 3.600 individualnih sporova, 44 kolektivna spora koja su na ovaj način razrešena, što ukazuje na potrebu postojanja ovog zakona i na dobar rezultat ovog zakona.
Ove izmene koje su date danas i amandmani koje je, između ostalog, dala i Demokratska stranka Srbije (stekao sam utisak da ste vi te amandmane ozbiljno razmotrili i da ćete ih prihvatiti) jesu u pravcu poboljšanja ovog zakona, u smislu da ovaj zakon efikasnije funkcioniše u ovoj oblasti.
Međutim, ono što je vrlo važno istaći, ono što jeste ključ ovog problema jeste da pre svega država u ovom procesu mora da bude odgovorna. Ona to jeste bila i jeste u pojedinim slučajevima, ali pokazuje izuzetnu neodgovornost kada su u pitanju pojedini škakljivi procesi.
Navešću jedan primer. Poslanik sam koji dolazi iz Šapca. U Šapcu je poslovao do 2000. godine jedan veliki holding, „Zorka holding“ hemijska industrija, koja je kroz jedan specifični oblik privatizacije (podele holdinga, imovine itd.) sada u vrlo teškoj situaciji. Upravo danas imamo protest 870 radnika firme „Zorka đubriva“, koji imaju sudske presude da im je poslodavac, odnosno bivši vlasnik ostao dužan 16 plata. Ogromna većina, preko 800 radnika, ima sudske presude da im se to duguje.
Firma „Zorka đubriva“ je dugo vremena bila pod zakupom; privatizovana je u avgustu mesecu ove godine. Sada tu dolazimo do one poente da li je država odgovorna ili neodgovorna.
U ovom slučaju je bila izuzetno neodgovorna. Firma je prodata, iako još kupac nije isplatio svoju ugovornu obavezu, jer se čeka odluka Antimonopolske komisije. Verujte mi, tu se sumnja još povećava; nije mi jasno zašto bi Antimonopolska komisija tu imala bilo kakvog posla, jer je uvoz đubriva slobodan. To nije jedina fabrika koja se bavi proizvodnjom mineralnih đubriva u Srbiji, ih ima još nekoliko, pa ne vidim razlog zašto bi se uopšte tražilo mišljenje Antimonopolske komisije.
Ono što je bitno, firma je prodata, i pokretna i nepokretna imovina je prodata toj firmi, neću sada spominjati ime, ali nisu prodate obaveze koje firma ima prema zaposlenima. Na osnovu tih obaveza radnici su tužili firmu, imaju sudske presude i Agencija za privatizaciju prelazi preko toga.
Ono što je loše kada je Šabac u pitanju i kada je generalno „Zorka holding“ u pitanju, to je moje mišljenje, jeste to što je bilo veliko mešanje lokalne samouprave od 2000. godine, što se želelo da se ojačaju neki lokalni, regionalni, ako hoćete i republički, privrednici, pa se nije išlo čak ni na međunarodne tendere, iako je to firma „Zorka holding“ po svojoj tehnologiji, tradiciji i mogućnostima zasluživala. Dakle, išlo se na komadanje firme.
Između ostalog, jedan veliki deo firme je preuzeo grad Šabac, po proceni Agencije za imovinu u iznosu od šest miliona dinara, pa je to pripojeno sada slobodnoj zoni koja je formirana u ovoj godini. Verovatno je ambicija opštine da napravi jednu respektabilnu slobodnu zonu. To je sve u redu, ali, gle čuda, otprilike šest miliona evra se duguje radnicima.
Dakle, ako grad Šabac može da zaštiti svoje interese i štiti svoje interese, mislim da je on u obavezi, ako već rukovodstvo preuzima na sebe ulogu medijatora, da je onda bilo logično da se zaštite prava tih radnika.
Sada vam postavljam pitanje – šta ćemo raditi u tom slučaju? Šta uraditi u konkretnom slučaju sa 870 radnika? Gospodin Čikiriz je pomenuo da takvih slučajeva ima širom Srbije, ali ja pominjem ovaj konkretni. Kako ćemo razrešiti taj slučaj i kako će se izvršiti pravedna nadoknada ljudima koji su taj novac zaradili? Šta država planira da uradi povodom toga?
Na osnovu ovog zakona teško da će moći nešto da se uradi, zapravo, izražavam sumnju, ali za to nije kriv ni zakon, ni dobre namere onih koji sprovode ovaj zakon, već upravo neodgovornost državnih organa koji su te zaposlene ljude doveli u ovu situaciju.
Zanima me zaista i voleo bih da mi vi kao ministar za rad i socijalna pitanja, jer to su sad već ljudi sa ozbiljnim socijalnim problemima, date odgovor šta bi tu moglo da se učini.
Evo, ovde javno pozivam da se sazovu Odbor za industriju i Odbor za socijalna pitanja, upravo u Šapcu, vezano za taj problem 870 radnika.
Nadam se da ćete kad taj odbor bude sazvan, ili ti odbori, dobiti poziv i da ćete se tom pozivu odazvati i doći u Šabac.
Ponoviću još jednom, ako se traži mišljenje Antimonopolske komisije da li tu postoji monopol na proizvodnju đubriva ili već ne znam šta, želim samo još jednom da otvorim jedno pitanje i da obavestim javnost, pre svega poljoprivredne proizvođače, o jednoj volšebnioj uredbi koju je donelo Ministarstvo poljoprivrede, iako ono za to nije nadležno, a to je da se prilikom uvoza mineralnog đubriva u ovoj godini dozvoli povećana radioaktivnost mineralnog đubriva - sa 500 bekerela na 10.000 bekerela.
Dakle, vrednosti koje su 20 puta veće! Ta uredba je nestala sa sajta Ministarstva poljoprivrede, ali je de fakto, 14. avgusta, izašlo u „Službenom glasniku“ da se mogu uvoziti mineralna đubriva sa 20 puta većom radioaktivnošću.
Tu očigledno neki interesi postoje. Ti interesi nisu u interesu poljoprivrednika jer ako se takvo đubrivo baca u ovoj godini na zemljište, to neće oplemeniti zemljište i neće doprineti boljem rodu, već naprotiv, to zemljište učiniće kontaminiranim.
To je jedna ozbiljna industrijska grana, u kojoj monopola nema, ali očigledno ima puno novca. Nije red, a naročito nije fer da se sve prelama preko 870 radnika u firmi „Zorka đubrivo“. Država je na potezu da iz dugoročno neodgovornog pozicioniranja prema zaposlenima proba da pronađe jedno rešenje koje će zadovoljiti, između ostalog, i radnike zaposlene u „Zorka holdingu“.
Govorimo o odgovornosti i neodgovornosti države. Ja ne verujem da je ova država odgovorna i da je ova vlada odgovorna, zapravo, nju smatram najneodgovornijom institucijom u ovoj državi. Dokaza zaista ima na pretek i nije čudo što se, nažalost, po Srbiji dešavaju i štrajkovi sa radikalnim potezima od strane ljudi koji ne vide alternativu i koji ne mogu da dođu do pravde.
Jedan od krunskih dokaza neodgovornosti ove vlade jeste i realizacija budžeta za 2009. godinu.
Kao što znate, a možda i ne znate, ali verovatno ste bili informisani, mi smo početkom oktobra podneli zahtev da nam Ministarstvo finansija da podatke o izvršenju budžeta. Na osnovu prikaza koji je gospođa Dragutinović dala, potpisala, stavila pečat nadležnog ministarstva, videli smo da je budžet na dan 30. septembra prekoračen za 3.733.000.000 dinara, odnosno za 5,3% od dozvoljenog iznosa koji je predviđen Zakonom o budžetskom sistemu.
Kada se tako ponaša ministarka finansija, premijer, Vlada, kada javno da dopis da je svesno, možda i nesvesno, ali u krajnjoj liniji onda ne znam kako to da nazovem, ali svakako prekršila Zakon o budžetskom sistemu, najvažniji zakon koji reguliše rad Vlade, onda su i očekivanja od te vlade jako mala.
Dakle, predlažem, s ovim završavam, da se Odbor za industriju, Odbor za socijalna pitanja sazove u što kraćem vremenskom periodu, upravo u Šapcu, kako bismo videli kako možemo da razrešimo problem 870 radnika koji su, ni krivi ni dužni, i sa sudskim izvršnim presudama, ostali uskraćeni za svoje plate i za svoj dohodak, kako od njih ne bismo pravili socijalne slučajeve.
Insistiram na tome zato što smatram da je upravo lokalna samouprava, koja je napravila čitav ovaj problem, jedna od najodgovornijih institucija, pa je, svakako, učešće i aktivnost skupštinskih odbora moglo da bude od presudnog značaja. Još jednom ponavljam, očekujem da ćete na poziv Odbora za industriju i Odbora za socijalna pitanja doći na tu sednicu. Zahvaljujem.
Član 104. Nije korektno da uopšte krenemo s nastavkom rasprave ako ovde nije prisutna ministarka, koja je nadležna ispred Vlade, zadužena da ovde prati izlaganja poslanika.
Pozivam se i na dosadašnju praksu, da smo ipak prekidali sednice, odnosno da nismo počinjali i nastavljali rad dok ministar ne dođe u salu.
Pazite, slažem se da svako ima pravo na pauzu, ali pauza je upravo prošla, od sat vremena. Sada je 15 časova i šest, sedam minuta, nebitno.