Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zvonimir Đokić

Zvonimir Đokić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.

Veoma je važno istaći da se ovim zakonom korisnici finansijskih usluga kod ugovaranja na daljinu štite, tako da se odredbe zakona ne odnose samo na usluge koje pružaju institucije pod nadzorom NBS, već i na usluge koje pružaju i drugi učesnici na tržištu kapitala.

Zakonom su jasno i nedvosmisleno precizirane i obaveze pružalaca usluga, ali i prava korisnika tih usluga. Zakon doprinosi jačanju poverenja korisnika u primenu savremenih tehnika ugovaranja poput elektronske trgovine i elektronskog i mobilnog bankarstva. Zakon, takođe, svima podjednako omogućava pristup najširem asortimanu finansijskih usluga koje postoje na domaćem tržištu, bez obzira koliko je kome udaljena najbliža ekspozitura finansijskih usluga.

Zakon posebno precizira dostavljanje jasnih i relevantnih informacija još u predugovornoj fazi i prilikom oglašavanja kako bi korisnici bili sa tim upoznati, ali im omogućava i da odustanu od ugovora u roku od 14 dana, osim u specifičnim situacijama kao što su devizno valutni poslovi ili kupovina na berzi koja zavisi od uslova berze gde se cene permanentno menjaju.

Od odredbi koje štite korisnika, tu su još i pravilo korisnika da raskine ugovor bez troškova kada druga strana prekrši odredbe ovog zakona, zatim ništavnost odredaba ugovora kojim se korisnik prava odriče nekih prava pod pritiskom ili čak i svojom voljom, koja su mu data ovim zakonom. Korisnici se štite od usluga koje nisu tražili i od agresivnog reklamiranja itd. Nadzor nad ovim zakonom poveren je NBS, pa je i to svojevrsna garancija.

I, na kraju, ovo je samo jedan od mnogobrojnih zakona koje donosimo u ovoj skupštini, a kojima SNS, predvođena predsednikom Aleksandrom Vučićem, želi od Srbije da napravi modernu, evropsku, pravno uređenu i ekonomski razvijenu državu u kojoj će mladi ljudi ostati da žive i rade u uslovima jednakim kao što su uslovi u najrazvijenijim zemljama sveta. Hvala.
Zahvaljujem poštovani predsedavajući.

Poštovana guvernerko sa saradnicima, poštovani narodni poslanici, uvođenjem digitalizacije kao prioriteta Vlade Srbije koji označava unapređenje korišćenje informaciono-komunikacionih tehnologija u svim oblastima, a pre svega u privredi i državnoj upravi, javila se potreba i da se ta oblast uredi i odgovarajućim zakonima. Upravo ovaj zakon, dakle, Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga kod ugovaranja na daljinu predstavlja jedan od ključnih zakona iz oblasti digitalizacije, koji zajedno sa Zakonom o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od poverenja u elektronskom poslovanju i Zakonom o elektronskoj upravi zaokružuje zakonsku celinu i doprinosi korišćenju informaciono-komunikacionih tehnologija u oblasti finansijskih usluga.

Pošto su osnovni ciljevi donošenja ovog zakona unapređenje prava korisnika finansijskih usluga kao i njihova dodatna zaštita preciziranjem određenih praktičnih pitanja kod ugovaranja na daljinu i usklađivanjem domaćeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU, gde je ova oblast već uređena, njegov značaj je još veći. Zbog navedenog postignut regulatorni okvir je veoma važan faktor srpske digitalne ekonomije, jer digitalna ekonomija zahteva moderan regulativni okvir, a inovacijama treba podsticati stvaranje sociotehnološke infrastrukture za novu formu novca i početak istorijske transformacije novca, onog papirnog novca u digitalni novac.

Realizacijom ovog zakona i digitalizacijom društva obezbedio bi se sveukupni razvoj Republike Srbije, ali i unapređenje sistema odbrane. Srbija se već svrstala u deset najboljih zemalja u Evropi u razvoju E uprave, a digitalizacija će u naše živote unositi sve sadržajnije i dinamičnije promene. Naš je zadatak da stvorimo zakonske okvire za taj proces, te vas pozivam da usvojimo predložene zakone. Hvala.
Zahvaljujem.

Posebno je značajno što Srbija u ovom trenutku dobija jedan ovakav zakon, kao što je Zakon o zaštiti korisnika finansijskih usluga kod ugovaranja na daljinu, imajući u vidu da sve trendove razvoja bankarstva u doglednoj budućnosti.

Srpska napredna stranka predvođena predsednikom Aleksandrom Vučićem kao moderna evropska stranka uspela je da predvidi te trendove, a uvođenjem digitalizacije u društvo, posebno u privredu i e upravu, uspela je čak i da Srbiju svrsta u red desetak najbolje organizovanih zemalja u Evropi. Ovaj proces naravno morao je biti pokriven odgovarajućim zakonskim rešenjima u cilju unapređenja prava korisnika finansijskih usluga, njihove dodatne zaštite prilikom ugovaranja na daljinu i zbog praćenja trendova razvoja bankarstva u budućnosti.

Sve će vam biti mnogo jasnije kada vam pomenem samo neke ključne trendove koje će nam promeniti navike i načine na koje ćemo plaćati u doglednoj budućnosti, kao što su plaćanje mobilnim telefonom bez čekanja računa, plaćanja goriva i parkinga preko računara, pametnih automobila, plaćanje selfijem, plaćanje skeniranjem zenice oka i otiskom prsta, plaćanje glasom i tako dalje. Hvala vam.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, poštovana guvernerko gospođo Tabaković sa saradnicima, poštovani narodni poslanici, na početku svog izlaganja želim da iznesem zadovoljstvo kvalitetom svih predloga zakona iz ovog seta zakona koje je podnela NBS, kao i zakona koje je predložila Vlada Srbije. Ništa ja tu suštinski ne bih menjao.

Međutim, ovom prilikom želim da izrazim zahvalnost guvernerki NBS, gospođi Jorgovanki Tabaković, na požrtvovanom i posvećenom radu i svim uspesima koje je NBS ostvarila u prethodnih šest godina.

Hvala vam, što ste bili nezavisni u svom radu i što je NBS bila nezavisnija nego ikada do tada, što ste radili u interesu svih i što niste bili zavisni od bilo koje političke partije ili pojedinačnog ili grupnog interesa, što ste pokazali da ne postoji niko ko će vas naterati da štampate novac ili trošite devizne rezerve.

Zahvaljujem vam se i što ste svojim radom i rezultatima demantovali zle slutnje pripadnika žute stranke, koji su tada, 2012. godine, kada ste birani za guvernera Narodne banke, govorili, citiram, da je vladajuća klika odlučila da stavi pod svoju kontrolu jednu od najvažnijih institucija u zemlji, opisujući vaš izbor kao, ponovo citiram: „Pravno nasilje, antievropski potez i ogroman korak unazad“.

Hvala vam što ste ih demantovali i što ste obezbedili monetarnu stabilnost, što ste brinuli o stabilnosti cena i što ste se starali da se inflacija ne podstiče ni neodgovornim odnosom prema kursu, ni dopuštanjem da monopoli utiču na inflaciju.

Hvala vam, gospođo Tabaković, što više niko ne mora sa neizvesnošću da gleda u kursnu listu i pita se koliko mora da izdvoji za izmirivanje obaveza indeksiranih u evrima, što građani više ne strahuju da će im visoka inflacija umanjiti realnu vrednost zarada i penzija i što privrednici konačno mogu da planiraju svoje poslovanje.

Na kraju, hvala vam što ste sa tog mesta bili pouzdan oslonac Aleksandru Vučiću u očuvanju stabilnosti Srbije i time doprineli, između ostalog, i unapređenju sistema odbrane. Hvala vam.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, poštovana potpredsednice Vlade, gospođo Mihajlović, potpuno je tačna vaša konstatacija da Vlada Srbije rešava stambeno pitanje pripadnika snaga bezbednosti koji nije rešavan 30 godina.

Tačno je zato što u periodu od raspada bivše Jugoslavije do danas nije izgrađena gotovo ni jedna veća zagrada, stambena zgrada u Srbiji za pripadnike snaga bezbednosti, a deljeni su pretežno samo stanovi koji su izgrađeni ili čija je izgradnja započeta u prethodnom periodu i čiji je stepen izgradnje bio već viši.

Za vreme novog žutog preduzeća zatvoreno je, iako su bili u poodmakloj fazi izgradnje, nekoliko gradilišta za pripadnike Vojske. Setimo se samo onog čuvenog gradilišta u Kraljevu na ratarskom imanju.

Nikada do sada u Srbiji nije započet ovakav pa ni sličan projekat. Nikada do sada ni jedna vlast ni približno nije pokazala ovoliki stepen brige prema određenim slojevima društva, kojima je pomoć u nekom smislu stvarno potrebna.

Pomoć u rešavanju stambenog pitanja stvarno je nužna i neophodna značajnom delu pripadnika Vojske Srbije i Ministarstva odbrane, Ministarstva unutrašnjih poslova, BIA, Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, ali i za penzionere iz tih državnih organa.

Nikada do sada niko nije ni pokušao, a ova Vlada je uspela da pokrene projekat izgradnje čak 5.203 stana od čega će već u prvoj fazi koja počinje u avgustu u nekoliko gradova u Srbiji do 2020. godine, biti izgrađeno 1.578 stanova. Zamislite, to je rešenje i spas za 1.578 porodica pripadnika snaga bezbednosti.

Ali, izgradnjom tih stanova neće biti rešen samo problem kojim niko nije hteo da se bavi gotovo 30 godina, već će taj projekat podstaći i rast građevinarstva i obezbediti rast zaposlenosti. Hvala vam.
Zahvaljujem predsedavajući.

Poštovani gospodine ministre sa saradnicima, poštovani narodni poslanici, danas je u sali gradske opštine Novi Beograd, sa početkom u 10.00 časova održana godišnja skupština Udruženja vojnih beskućnika Srbije za gradsku organizaciju Beograd.

Skupština Udruženja vojnih beskućnika Srbije bila je posvećena 20. godišnjici postojanja ovog udruženja tj. 27. godišnjici nastanka vojnog beskućništva. Bio sam danas gost Udruženja vojnih beskućnika u Beogradu i zajedno sa još dvojicom oficira, pripadnika Ministarstva odbrane, isto gosti, prisustvovali smo ovoj skupštini, na kojoj je iznet pregršt problema koji svih ovih godina, a prošlo je 27. godina od kada su bez stanova, muče ovu kategoriju ljudi.

Bez obzira na nagomilane probleme, oni nam šalju poruku da podržavaju i pozdravljaju projekat izgradnje stanova za pripadnike snaga bezbednosti i izražavaju nadu da će država istrajati u nameri da po prvi put na sistemski način krene u rešavanje ovog,za njih, životnog problema, a da oni neće biti zaobiđeni.

Nakon ispunjavanja uslova iz ovog zakona, kada ga budemo usvojili i podzakonskih akata, donetih na osnovu ovog zakona, zainteresovana lica će steći pravo na kupovinu stanova pod povoljnim uslovima, ali ostaje i onaj poslednji, ali veoma težak uslov, a to je obezbeđenje sredstava, tj. kreditna sposobnost. Oni u tom smislu očekuju pomoć od države i razumevanje.

Postoje dva pravilnika koja trenutno rešavaju ovo pitanje u Ministarstvu odbrane i u Vojsci, ali i kod penzionisanih pripadnika Vojske. To su Pravilnik o rešavanju stambenih potreba zaposlenih u Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije i Pravilnik o rešavanju stambenih potreba korisnika vojnih penzija.

Nadam se da će ovi pravilnici biti usklađeni sa ovim zakonom i pozdravljam zakon. Glasaću za njega jer je najbolji do sada. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući.

Poštovani gospodine ministre sa saradnicima,poštovani narodni poslanici, kada je Aleksandar Vučić 2015. godine, tada kao premijer izjavio da će Vlada Srbije morati da izdvoji iz budžeta 11,6 milijardi dinara za pljačku koju su bivši ministar odbrane Dragan Šutanovac i ostali, napravili vojnim penzionerima, mnogi su se čudili zašto to radi.

Zašto baš on kao tadašnji premijer i tadašnja Vlada Srbije moraju da ispravljaju nepravdu koju je neka druga Vlada, mnogo godina ranije učinila prema vojnim penzionerima? Odgovor na to pitanje bio je jednostavan. Tako to radi odgovoran premijer i odgovorna Vlada.

Danas, kada se ovim Predlogom zakona o posebnim uslovima za realizaciju projekta izgradnje stanova za pripadnike snaga bezbednosti ponovo, prema ideji Aleksandra Vučića pokreće sistemsko rešavanje ovog problema, akumuliranog mnogo godina ranije, neki se opet pitaju zašto? Zašto baš opet podnosite najveći teret za rešavanje nečega što je trebao da odradi neko drugi? Odgovor je opet isti, tako to radi odgovorna vlast.

Vodeći se logikom nekih ranijih garnitura vlasti iz one DOS-ovske koalicije koji su tada tvrdili da im vojska nije potrebna, da ratova više nikada neće biti, po toj logici i zdravim ljudima nikada ne trebaju lekari. Trebaju im lekari i doktori tek kada se razbole. Tom logikom su se vodili kada su potpuno zanemarili vojsku, sve potrebe vojske, zanemarili čak i rešavanje stambenog pitanja vojnih lica, penzionera i svih drugih pripadnika snaga bezbednosti.

Dakle, ako nam nekada u budućnosti bude trebala vojska, moramo je graditi danas, ako želimo bezbednu Srbiju, bezbednost moramo graditi danas. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući, poštovani gospodine ministre sa saradnicima, poštovani narodni poslanici, donošenje zakona o posebnim uslovima za realizaciju projekta izgradnje stanova za pripadnike snaga bezbednosti značajno, veoma značajno je u ovom trenutku, jer je neophodno da bi država sistemski pristupila rešavanju ovog pitanja. Jedan deo vojnih lica koje su 90-ih godina raseljena sa prostora bivših jugoslovenskih republika, već više od četvrt veka stanuje u napuštenim vojnim objektima, a u Srbiji procenjuje se ima ih od 2.500, to je 2.500 porodica, vojnih beskućnika sa skoro 10.000 članova koji čekaju na rešenje stambenog pitanja.

Vojnim beskućnicima, oni sami sebe nazivaju, to su ona lica koja su kao pripadnici JNA početkom 90-ih godina bili dislocirani iz bivših jugoslovenskih republika u Srbiju i Crnu Goru, tadašnju SRJ i koja su tokom dislokacije ostala bez rešenog stambenog vlasništva. Ovi ljudi nemaju status izbeglica, jer nisu izbegli, već su premešteni sa tadašnjim jedinicama JNA na osnovu odluka i sporazuma. Oni čine specifičnu grupu koja je ostala uskraćena za stambeni prostor u privatizaciji, jer je uslov za njihovu predislokaciju bio odricanje ili predaja vlasništva nad nepokretnom imovinom u bivšim jugoslovenskim republikama uz jemstvo da će im biti dodeljeni novi stanovi na prostoru SRJ.

Čin predaje ili odricanja od stanarskog prava koji su ovi ljudi potpisivali je bio uslov mogućnosti za dobijanje stambenog rešenja u Srbiji i Crnoj Gori, a na osnovu Pravilnika o stanovima JNA iz 1991. godine, zajamčen im je prioritet u rešavanju stambenog pitanja. Ubrzo ova prioritetnost je ukinuta, a sa novim pravilnicima oni su dobili status običnih lica bez stana. Do danas njihovo stambeno pitanje nije rešeno.

Slična sudbina zadesila je i mnoge druge pripadnike snaga bezbednosti koji su pre raspada SFRJ živeli i radili na prostorima bivših jugoslovenskih republika, a danas žive u Srbiji. Radi se o licima koja su ranije u vreme socijalizma izdvajali sredstva od četiri i po do 6% od ličnih dohodaka u vojni stambeni fond čime su praktično delimično ili u celosti otkupili društvene stanove. Danas u Srbiji i dalje veliki broj vojnih beskućnika živi u kasarnama, vojnim školama, klubovima, domovima i drugim objektima, zajednički smeštaj. Neka od dislociranih lica sa svojim porodicama odlučila je da živi u privatno iznajmljenim stanovima i za to od države dobijaju nadoknadu za uvećane troškove stanovanja tzv. UTS dok određeni broj lica živi kod rodbine. Svi oni čekaju na rešenje stambenog pitanje već više od četvrt veka, marginalizovani od strane dosadašnje garniture vlasti.

Danas se zahvaljujući razumevanju sadašnje vlasti, a pre svega Aleksandru Vučiću i SNS započinje sa sistemskim rešavanjem ovog pitanja veoma značajnog za sveukupni razvoj države, a posebno za sistem odbrane. Hvala na pažnji.
Zahvaljujem.

Poštovana potpredsednice Vlade sa saradnicima, poštovani narodni poslanici, govoriću o Predlogu zakona o posebnim uslovima za realizaciju projekta izgradnje stanova za pripadnike snaga bezbednosti.

Po prvi put sistemski se prilazi rešavanju stambenog pitanja pripadnika sistema bezbednosti, kod kojih je u odnosu na sve zaposlene u državnim organima, najveći broj onih koji decenijama nisu uspeli da trajno reše stambeno pitanje.

Obzirom na značaj i odgovornost posla koji pripadnici snaga bezbednosti obavljaju i na njihov značaj za bezbednost čitave države, konačno je jedna vlast odlučila da se usklađenim programom mera i aktivnosti uhvati u koštac sa problemom trajnog rešavanja stambenog pitanja pripadnika snaga bezbednosti. Ni jedna prethodna vlast nije bila zainteresovana, a mogu slobodno reći nije bila ni sposobna da se na sistemski način suoči sa ovim problemom.

Projekat izgradnje stanova za pripadnike snaga bezbednosti podrazumeva usklađen program mera i aktivnosti u cilju sistemskog stambenog zbrinjavanja pripadnika Ministarstva odbrane, Vojske Srbije, policije, BIA i Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, kao i lica, ranije pripadnike snaga bezbednosti, koji su pravo na penziju stekli u jednom od ovih državnih organa koje sam naveo.

Realizacijom ovog projekta, samo u prvoj fazi, rešilo bi se stambeno pitanje za 1.578 porodica, pripadnika snaga bezbednosti, ali bi se pozitivno uticalo na rast BDP-a u oblasti građevinarstva, upošljavanja domaće građevinske industrije i rast zaposlenosti.

Do sada su se sve garniture dosovske vlasti od 5. oktobra 2000. godine do zadnjih dana svoje vladavine potpuno ignorantski odnosile prema ovom problemu, što je išlo do toga da zaustave već započete projekte izgradnje stanova za pripadnike Vojske Srbije i objekte u poodmakloj fazi izgradnje. Setimo se, primera radi, započetog i nikada završenog naselja na ratarskom imanju u Kraljevu.

Dakle, bilo je potrebno da na vlast dođe SNS, predvođena Aleksandrom Vučićem, i da ona sa svojim koalicionim partnerima konačno, ozbiljno i sistematski priđe rešavanju ovog problema od velikog značaja za državu u nacionalnu bezbednost.

Kao što je tek Aleksandar Vučići smogao snage da se suoči sa problemom zaostalog duga vojnim penzionerima, koji je stvorila dosovska vlast 2008. godine, i omogući vojnim penzionerima da dođu do svojih penzija, tako su i sada opet Aleksandar Vučić i SNS sa svojim koalicionim partnerima krenuli u sistemsko rešavanje ovog gorućeg problema i da za nekoliko desetina hiljada članova porodica pripadnika sistema bezbednosti konačno obezbede krov nad glavom.

Ovim zakonom će se rešiti najveći broj nerešenih stambenih potreba zaposlenih u službama bezbednosti, ali i penzionisanih pripadnika tih službi koji decenijama nisu uspeli da reše svoje stambeno pitanje. Rešenje ovog problema predstavlja javni interes Republike Srbije. Obzirom da je do sada na različit način uređivana mogućnost stambenog obezbeđenja za pripadnike vojske i Ministarstva odbrane na jednoj strani, u odnosu na ostale pripadnike snaga bezbednosti i penzionera tih državnih organa. Donošenjem ovog zakona i realizacijom projekta biće unificirani uslovi i postupci za sve njih.

Kupovinom stana pod uslovima, koje propisuje ovaj zakon, smatraće se da je trajno rešena stambena potreba pripadnika snaga bezbednosti, a zabranom otuđenja ovako kupljenog stana i obavezom ostajanja u radnom odnosu u narednih 10 godina sprečiće se zloupotrebe.

Predlogom zakona regulisano je ko ima pravo na kupovinu stana pod povoljnim uslovima, ali i ko nema pravo, tj. ko ispunjava, a ko ne ispunjava uslove. Po utvrđivanju ispunjenosti uslova u skladu sa ovim zakonom utvrđuje se da li potencijalni kupac stana ima obezbeđena sredstva za kupovinu stana, odnosno njegova kreditna sposobnost. Tu sada nastaje potreba za donošenjem podzakonskih akata kako bi pripadnici snaga bezbednosti stvarno pod jednakim uslovima mogli trajno da reše svoju stambenu potrebu.

Smatram, gospođo potpredsednice Vlade, da ozbiljno treba razmotriti mogućnost i modalitete stambenog zbrinjavanja između ostalih još jedne specifične grupe pripadnika snaga bezbednosti, a mislim pre svega na one pripadnike koji su u bivšim republikama imali otkupljene stanove ili su imali stanove sa stečenim stanarskim pravom, ali su naredbama svojih pretpostavljenih 1991. i 1992. godine zbog rata predislocirani iz bivših republika SFRJ u SRJ, sada već u Republiku Srbiju.

Oni su, dakle, zbog rata po naređenju napustili svoja prebivališta i svoje stanove, došli na ove prostore i evo već 26, 27 godina žive kao tzv. vojni beskućnici u vojnim kasarnama, drugim vojnim objektima, vojnim hotelima, zajedničkim prostorijama itd, a nažalost neki od njih neće moći da konkurišu za kupovinu stana po ovom zakonu zbog neispunjenja uslova iz člana 5. st. 1. i 2. tj. otežanog dokazivanja da ispunjavaju uslove. O njima ću detaljnije govoriti u raspravi u pojedinostima kada budem obrazlagao svoje amandmane. Hvala na pažnji.
Zahvaljujem.

Gospodine ministre i gospodo oficiri, poštovani narodni poslanici, obrazovanje u Vojsci Srbije podrazumeva, kao što znamo, srednje obrazovanje i vaspitanje, visoko obrazovanje, usavršavanje, vojno–stručno osposobljavanje itd. Međutim, ja bih naglasio jednu veoma bitnu stvar koja je značajna za čitavo društvo, a to je da je Vojska, tj. vojno školstvo, vojno obrazovanje najbolji primer sprovođenja celoživotnog obrazovanja, faktički od prvih dana kada se krene u vojne škole, pa do završetka čitave karijere.

Mi inače u društvu i nemamo slične primere, možda u medicini, gde se još ljudi celoživotno obrazuju na tako organizovan način kao što je u Vojsci, doduše, u malo komfornijim uslovima, ali Vojska može biti primer upravo čitavom društvu. Kroz čitavu vojnu karijeru pripadnici Vojske Srbije se stalno usavršavaju. Stalno se obavljaju razni kursevi osposobljavanja, školovanja itd, tako da je to odličan primer i za ostale kako to treba organizovati.

Posebno naglašavam značaj vojno-stručnog osposobljavanja, još jednom, zato što ona daje mogućnost da se sprovodi i međuvojna, međuarmijska saradnja sa stranim državljanima, tako što i oni mogu da se školuju i obrazuju u našim vojno-stručnim ustanovama, jer ćemo svakako imati priliku zbog izvoza naoružanja i vojne opreme da to činimo.
Zahvaljujem predsedavajući.

U članu 3. govori se o posebnim ciljevima koji se ostvaruju vojnim obrazovanjem, koji proizilaze iz prirodne vojne službe i iz posebnih uslova pod kojima se obavljaju poslovi za potrebe odbrane i Vojske Srbije.

Da ne bismo bili samo slatkorečivi, sada gospodo oficiri, i malo kritičkog osvrta na ono sa čim se može suočiti Vojska Srbije, a posledica je možda baš propusta u obrazovanju i vaspitanju profesionalnih vojnika.

Citiraću predsednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića, od pre desetak dana, možda malo manje. Kaže – ne može da se dogodi da kada vam dođe generalna inspekcija u neku jedinicu, pola te jedinice nije tu i to ne zato što nešto rade, već zato što znaju da ne mogu da savladaju određene fizičke i druge prepreke. Šta onda da radimo sa migovima i drugim stvarima?

Iz ovih reči predsednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića, koje je nedavno izrekao pred predstavnicima medija, gospodine ministre i gospodo generali, moraju se izvući pouke.

Nije sada bitno o kojoj se jedinici Vojske Srbije radi, ali ne smemo dopustiti da ovaj slučaj postane pojava jer ako to dozvolimo i prelazimo preko toga sutra će nam, gospodo generali, isti ti pripadnici neke jedinice suočeni sa teškoćama borbenih dejstava i ratnim uslovima možda pomisliti da mogu i smeju da pobegnu sa fronta.

Dakle, vojnim školovanjem i usavršavanjem profesionalnih pripadnika Vojske Srbije moramo postići cilj da stvorimo takve oficire, podoficire i sve druge pripadnike Ministarstva odbrane i Vojske Srbije koji će biti u stanju da se hrabro suoče sa svim izazovima svoje profesije, da im nikada ne padne na pamet da se skrivaju i beže pred generalnom inspekcijom ili bilo kojim kontrolnim organom u miru ili, ne daj Bože, pred neprijateljem u ratu. Hvala.
Zahvaljujem.

Gospodine ministre, poštovani oficiri, poštovani narodni poslanici, ponovo ću na početku svog izlaganja o ovom amandmanu citirati predsednika Republike Srbije, Aleksandra Vučića, koji je jednom prilikom rekao sledeće – Vojska Srbije uvek mora da bude spremna, a na srpskoj politici je da čuva mir i stabilnost i da spreči da vojska ikada bude upotrebljena. Ali, vojska mora u svakom trenutku da bude spremna da odgovori svakom izazovu i odvrati svakog agresora od pomisli da ugrozi našu zemlju.

Svima nam je jasno da bez jake vojske nema jake države. Ali, ni bez jake države i mudre politike ne može biti jake vojske. Vlada Srbije i kompletan naš državni vrh uočili su odavno neke probleme koji muče Vojsku Srbije i vojno školstvo zajedno s njim. Između ostalog, to je javno objavljeno, to je nizak standard profesionalnih pripadnika Vojske Srbije, nerešena stambena pitanja Vojske Srbije itd.

Nedavno smo čuli i od ministra Vulina da se svakako radi na povećanju tog standarda, pa je on izneo jedan primer koji je svakako za pohvalu. Nekada je prosečan vojnik imao platu 33.308 dinara, a sada ima 38.805 dinara. Nekada je podoficir imao 43.686 dinara prosečno, sada ima 51.975 dinara. Oficir je imao 63.428 dinara, sada ima 73.712 dinara. Ali, svakako je ohrabrujuće i ono što smo čuli pre neki dan od predsednika Vučića, koji kaže – Srbija već tri godine za redom ima višak novca u budžetu. Nakon povećanja plata koje se očekuju do kraja ove godine, a koje je najavio predsednik… (Isključen mikrofon.)
Zahvaljujem.

Poštovani gospodine ministre sa saradnicima, gospodo generali, oficiri, Predlog zakona o vojnom obrazovanju, koji ste vi podneli, je odličan, kao uostalom i ostali zakoni iz ovog seta zakona o odbrani i bezbednosti.

Dosadašnji tok rasprave je pokazao da u suštini i nema nekih bitnijih primedbi na ovaj predlog zakona. Zato sam ja veoma zadovoljan i svakako ću glasati za njega.

Zakon o vojnom obrazovanju treba da stvori uslove da se vojno obrazovanje razvija u periodu kada se Republika Srbija nalazi na putu evropskih integracija i kada želi da i dalje zadrži svoju vojnu neutralnost. Vojna akademija je brend, vojno školstvo u Srbiji je brend. Taj brend svakako treba zadržati i dovesti na još viši nivo. Ne postoji zemlja u bližem i širem okruženju sa takvom vojnom tradicijom, tradicijom vojnog obrazovanja i sa takvim vojnim iskustvom. Ne postoji zemlja ni sa takvim naučno nastavnim kadrom u vojnom školstvu.

Vojno obrazovanje u našim vojno-školskim ustanovama, pored školovanja i usavršavanja, pruža i mogućnost vojno-stručnog osposobljavanja ne samo naših, već i stranih državljana. Zbog visokog ugleda koje imaju Vojska Srbije i vojno obrazovanje u našim vojno-školskim ustanovama, u narednom periodu će se povećati, svakako, interes i stranih državljana da u sklopu međuarmijske saradnje koriste mogućnost da se vojno usavršavaju u našim visokim vojno-stručnim ustanovama i da koriste mogućnost usavršavanja koje je svakako vezano i za izvoz naše vojne opreme i naoružanja preko namenske industrije.

Zato je ovaj zakon značajan, jer omogućuje i takvu saradnju, koju svakako treba iskoristiti. Hvala.
Zahvaljujem, poštovani predsedavajući.

Poštovani predsedavajući, reklamiram povredu Poslovnika po članu 106. koji u stavu 1. kaže da govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres.

Prethodni govornik, uvaženi general Božidar Delić je govorio ne samo o pogrešnoj tački dnevnog reda, nego i o pogrešnom zakonu.

(Vjerica Radeta: A to ti je isto.)

Ja mog ratnog kolegu Božidara Đelića izuzetno cenim kao vojnog komandanta i za njegove zasluge, međutim, ovde smo u Skupštini i vodimo političku raspravu. Molim vas da se držimo dnevnog reda.

Vi ste kao predsedavajući dužni da opomenete kada neko skrene van tog dnevnog reda. Hvala.
Zahvaljujem poštovani predsedavajući.

Poštovani ministre sa saradnicima, poštovani narodni poslanici, konačno na dnevnom redu imamo dugo očekivani set zakona iz sektora odbrane i bezbednosti, koji nam je podnela Vlada Srbije i koji već duže vremena izaziva interesovanje dela javnosti, mogu reći posebno onog dela javnosti koji je direktno ili indirektno zainteresovan za nova zakonska rešenja u ovoj oblasti.

Osvrnuću se u svojoj diskusiji samo na neke predloge zakona. Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o odbrani, koji nam je dostavila Vlada Srbije sa ciljem efikasnijeg rukovođenja i obezbeđivanja efikasnog funkcionisanja Vojske Srbije, između ostalog se precizira koji se to tajni podaci, nastali u radu u komandi jedinica i ustanova Vojske Srbije, smatraju tajnim podacima čijim bi otkrivanjem neovlašćenim licima nastala šteta po nacionalnu bezbednost Republike Srbije, tako što bi se ugrozio sistem odbrane i bezbednosti zemlje ili bi se ugrozile operativne i funkcionalne sposobnosti Vojske Srbije.

Smatram da je ovo veoma značajna novina kojom se onemogućava da tajni podaci budu dostupni neovlašćenim licima i javnosti, pri čemu se ne sprečava da se oni dostavljaju nadležnim organima u skladu sa zakonom i u zakonskom postupku. Pored toga, predviđa se i novina da godišnji izveštaj Vlade ostane priprema za odbranu, umesto da se usvaja na plenarnoj sednici Narodne skupštine Republike Srbije, u buduće razmatra na sednicama nadležnog skupštinskog odbora, čiji članovi i zamenici članova poseduju bezbednosni sertifikat, a imajući u vidu da se radi o strogo poverljivom dokumentu smatram da je to pravilno rešenje.

Takođe, jedna od novina u Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o odbrani koju smatram veoma značajnom i koju pozdravljam je omogućavanje osnivanja budžetskog fonda za potrebe obezbeđenja sredstava za finansiranje funkcionisanja i unapređivanja Službe traganja i spasavanja vojnih vazduhoplova.

Kao bivši pripadnik, profesionalni pripadnik vojske i kao direktni učesnik borbenih dejstava u odbrani zemlje u NATO agresiji na SRJ, svestan sam značaja unapređenja naše Službe traganja i spasavanja vojnih vazduhoplova i permanentnog razvoja sposobnosti Vojske Srbije po ovom pitanju. Ni jedan pilot, niti bilo koji drugi član posade vojnog vazduhoplova, niti lica koja se prevoze vojnim vazduhoplovima nikada u budućnosti ne smeju ostati prepušteni sami sebi i sudbini i moraju biti sigurni i uvereni da će Vojska Srbije preduzimati sve mere, radnje i postupke koji su joj na raspolaganju u cilju lociranja, pronalaženja i spašavanja vojnih vazduhoplova u ratu i miru.

Isto tako smatram dobrim rešenjem uvođenje mogućnosti da se udruženjima koje svoje delovanje tehnički zasnivaju na oblastima od značaja za odbranu, omogućava sticanje statusa udruženja od posebnog značaja za odbranu, jer to u značajnoj meri doprinosi jačanju i opstanku takvih udruženja i zato što se njihovo delovanje, programi, organizovanost i omasovljenje svakako stavljaju u funkciju jačanja sistema odbrane u širem smislu.

Predlogom zakona o izmenama i dopunama Zakona o Vojsci Srbije, koji nam je podnela Vlada, otklanjaju se uočene pravne praznine i nepreciznosti u pojedinim rešenjima, obezbeđuje se povoljniji položaj profesionalnih vojnika, podoficira i oficira, a istovremeno omogućuje efikasnije rukovođenje i funkcionisanje Vojske Srbije.

Izdvojio bih nekoliko veoma značajnih izmena, mada je ceo Predlog zakona veoma dobar. Na primer, rešenje da se za vreme ratnog i vanrednog stanja vojska može popunjavati i materijalnim sredstvima koja joj vlasnici tih sredstva, domaći ili strani državljani, stave na raspolaganje omogućava poboljšanje popune u cilju boljeg izvršenja dodirnih zadataka od strane jedinica i ustanova u ratu ili u vanrednom stanju. Zatim, veoma su dobra rešenja koja po prvi put pripadnicima vojne policije kao ovlašćenim službenim licima omogućavaju primenu policijskih mera i radnji, što je usaglašeno sa zakonskim rešenjima i odredbama novog Zakona o policiji.

Dalje, zakonom su stvorene veće mogućnosti da se profesionalni pripadnici Vojske Srbije mogu angažovati u strukturama međunarodnih organizacija i regionalnih inicijativa, što je po mom mišljenju odlično rešenje u uslovima kada se Srbija nalazi u procesu evropskih integracija i kada teži ka većoj međunarodnoj vojnoj saradnji, uz očuvanje sopstvene vojne neutralnosti.

Dalje, ovim predlogom zakona se plate, naknade i druga novčana primanja profesionalnih vojnika, vojnih lica, usaglašavaju sa odredbama zakona kojima se uređuju plate u javnom sektoru, bolje se regulišu i preciziraju odmori i odsustva, a dužinu radnog vremena na pojedinim formacijskim mestima sa štetnim uticajem uslova rada na zdravlje i sposobnost lica koje takvu dužnost obavlja procenjivaće medicina rada nadležne vojno zdravstvene ustanove.

Kao jednu od značajnijih novina u ovom predlogu zakona izdvajam i uvođenje naknade dela troškova u vezi rešavanja stambenog pitanja korisnicima subvencionisanog stambenog kredita, što zajedno sa ostalim merama koje je Vlada Srbije najavila po pitanju stambene izgradnje i stambenog zbrinjavanja pripadnika Sektora bezbednosti uliva nadu i pripadnicima tzv. vojnih beskućnika i mnogim članovima njihovih porodica o kojima neke prethodne garniture vlasti nisu vodile brigu.

Želim na kraju svog izlaganja i ovom prilikom da naglasim da se mi iz SNS, predvođeni Aleksandrom Vučićem zalažemo za sveobuhvatno jačanje sistema odbrane Republike Srbije, a da Vojska Srbije mora uvek da bude snažan odvraćajući faktor za svakoga, ko bi pokušao da izvrši agresiju na našu zemlju.

Zalažemo se za to da uvek budemo sposobni da mudrom politikom čuvamo mir i stabilnost Srbije i da Vojska Srbije nikada ne bude upotrebljena, ali da ta ista vojska u svakom trenutku mora biti spremna za upotrebu i izvršenje svojih namenskih zadataka. Hvala.