Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Sreto Perić

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine inženjeru Mrkonjiću, ja sam juče prilikom komentarisanja liste 10 kandidata koju je predsednik Republike Srbije predložio Narodnoj skupštini za izbor pet rekao koju dužnu pažnju Ustav Republike Srbije je posvetio Ustavnom sudu. Sa ništa manjom pažnjom SRS, odnosno poslanička grupa SRS ne tretira ovaj problem i pitanje. Posle rešavanja problema Kosova i Metohije, stabilizovanja prilika u raškoj oblasti, poboljšanja standarda građana Srbije, veoma važno i značajno mesto u našoj političkoj aktivnosti jeste da dođemo do kvalitetnog i dobrog Ustavnog suda.
Međutim, sa ovim što sada imamo pitanje je da li uopšte imamo priliku. Mislim da sa onim što je predložio predsednik Republike Srbije, onim što je gospodin predsednik Skupštine Oliver Dulić predložio nama, ne postižemo ono što bi trebalo da se uradi.
Postavlja se pitanje kako i na koji način je trebalo sprovesti pravnu proceduru da bismo došli do liste Narodne skupštine od 10 kandidata za sudije Ustavnog suda od kojih bi kasnije predsednik Republike prihvatio pet. Ovde je juče predsednik Narodne skupštine izašao i rekao da je imao problema i ja sam mislio da hoće, kao predlagač, da povuče tu listu.
Međutim, on je rekao da i dalje stoji to što jeste, a mi ne znamo koje je sve imao probleme, kada je pokrenuta procedura. I, postavlja se još jedno pitanje – ko je, u ime ovih četvoro... Od ukupno 10 kandidata, za četvoro znamo ko stoji; da li su to šefovi poslaničkih grupa bili u razgovoru i kontaktu sa ljudima? Pretpostavljam da su po njihovom viđenju stručni ljudi, ljudi koji bi mogli kvalitetno da odgovore ovoj funkciji i ulozi. Ko je izabrao, odnosno predložio te ljude?
Predsednik Narodne skupštine se pozvao na pravnu prazninu. Ustav je predvideo i rekao kako i na koji način se vrši izbor sudija Ustavnog suda. Zakon o Ustavnom sudu Republike Srbije samo u jednom članu kaže kako će se birati sudije Ustavnog suda i uglavnom ponavlja ono što je predviđeno Ustavom. Ukoliko postoji pravna praznina, a ona postoji, predsednik Narodne skupštine je trebalo da pozove ekipu eminentnih pravnika iz SRS, na čelu sa gospodinom Aleksandrom Vučićem, gospođom Vjericom Radetom, Nemanjom Šarovićem, gospodinom Martinovićem, gospodinom Zoranom Krasićem, možda ima još neko, i da se ta pravna praznina proba razrešiti. Sasvim dovoljno, gospodine Šaroviću, a mogla se razrešiti.
Kada određena firma želi da u svoje redove primi nekoliko vozača, o ljudima koji se bave ovom profesijom imam svakako dobro mišljenje, ona raspiše javni oglas, pokuša da se što više kandidata prijavi da bi došla do najboljih, a mi biramo sudije Ustavnog suda i onda predsednici poslaničkih grupa predlažu neke kandidate.
Ne prihvatam osporavanje, zapravo to za mene nije neki veliki propust i nisam se bavio proračunavanjem kada bi neko od ovih kandidata trebalo da stekne po zakonu pravo na penzionisanje. Ne mora čovek da ode samo u penziju, a niko ne garantuje da njegov mandat može da traje devet godina, koliko je predviđeno Ustavom. Može čovek da podnese zahtev za napuštanje te sudijske funkcije, može, ne daj bože, da nastupi smrtni slučaj i ponovo moramo pristupiti izboru sudija Ustavnog suda. To kada bi neko trebalo da stekne uslov za penzionisanje za nas iz SRS nije relevantno, ali nam je veoma bitno da najkvalitetniji i oni koji nisu pod uticajem političkih stranaka dođu na mesto sudija Ustavnog suda.
Juče je gospodin Krasić pokušao da objasni da postoje kandidati koji se mogu razvrstati u dva reda ili u dve lige. Sada smo otprilike došli u situaciju, to je i gospođa Vesna Pešić u svom izlaganju rekla, da imao pet kandidata koje će postaviti predsednik Republike Srbije, svakako po Ustavu to mu pravo pripada, i pet kandidata koji su kandidati DSS-a, G17 plus ili Nove Srbije. Onda je ona izvela zaključak da je tu pat pozicija. Međutim, nije. Imamo još pet sudija Ustavnog suda koji će se izabrati na opštoj sednici Vrhovnog kasacionog suda Srbije.
Imajući u vidu ko nam je sad na čelu Ministarstva pravde, u kakvu poziciju ćemo doći – da će predsednik Republike Srbije imati od ukupno 15 više sudija na svojoj strani. Postavlja se pitanje zbog čega je to važno za predsednika Republike Srbije, da ima svoju većinu u Ustavnom sudu? Zbog člana 118. stav 3. Ustava Republike Srbije. Taj član kaže da ukoliko se dvotrećinskom većinom pokrene inicijativa za opoziv predsednika Republike Srbije, onda je Ustavni sud dužan da u roku od 45 dana procenjuje da li je predsednik Republike Srbije kršio Ustav. Kad obezbedi svoju većinu, nećemo imati nikad takvu situaciju. I, predsednik Republike Srbije želi jednu potpuno jasnu situaciju – da nemamo Ustavni sud; ako ga ipak budemo imali, da imamo poslušne kandidate koji će u svakom momentu i njega i njegovu političku stranku probati da zaštite.
Socijalistička partija Srbije je ovde jasno i otvoreno stala iza svoja dva kandidata i moje je mišljenje da su ti kandidati sasvim solidni i prihvatljivi za sudije Ustavnog suda Repubike Srbije. Ali, mogu sad da vam garantujem da je vaš predlog u startu osuđen na propast, jer to nisu kandidati predsednika Republike Srbije, nisu kandidati Demokratske stranke i njihov izgled na uspeh je veoma mali.
Prateći raspravu i juče i danas između poslanika koji dolaze sa teritorije raške oblasti zaključujem da je možda predsednik Republike Srbije rekao – predložite i vi svog kandidata, vi predložite, vi nemojte da glasate za njega, da se tu stvori jedna situacija da ne možemo doći do izbora liste od deset i onda prolongiramo i dalje tu situaciju.
Prilikom govora o Zakonu o Ustavnom sudu Republike Srbije, poslanici Demokratske stranke su ovde govorili da sad prvi put u Srbiji treba da se uvede Ustavni sud i da oni predlažu nešto novo i eto velikog spasa za građane Srbije. Kao da mi Ustavni sud nismo imali odranije, samo što je imao blokadu u svom radu; to jeste bio jedan veliki problem, ali to su želele Demokratska stranka i one stranke koje su bile na vlasti od 2000. godine. Ustavni sud Republike Srbije bi morao pod hitno da profunkcioniše, ali se ovde sve čini da do toga ne dođe, da stanje u Republici Srbiji, kako zbog onih zakona koji se donose, kako sada zbog ustavne žalbe, ne mogu građani da ostvaruju svoja prava...
Dame i gospodo, vi se najviše bavite sitnim, a mnogo više krupnim prevarama. Ne mislim pri tom na vas koji ste poslanici u Skupštini Srbije i koji podržavate Vladu ovakvu kakva jeste, ali vaša odgovornost stoji u tome što biste vi ministre iz vaših redova morali da prisilite da rade ono što je u interesu građana Srbije, vi to nikad ne činite, ali ćete položiti odgovornost pred građanima Srbije.
Vidite sad jednu situaciju, neko ko vrši opstrukciju i destrukciju, kako ima običaj često da kaže narodni poslanik Milan Stanojević, ako sam dobro rekao ime, da vrše opstrukciju i destrukciju poslanici opozicije. To je potpuno netačno.
Vlada je imala obavezu, po memorandumu i po zakonu, da do 1. novembra dostavi predlog budžeta u Narodnu skupštinu. Ona to nije uradila i juče je na vanrednoj sednici, pretpostavljam, usvojen predlog budžeta za 2008. godinu. Zašto juče? Zašto to nije bilo do 1. novembra? Nije u pitanju sedam-osam dana, koliko je falilo, nego zato što su predstavnici MMF-a u svojoj dvonedeljnoj misiji došli i kazali ministru Cvetkoviću i drugima u Vladi kako treba da izgleda taj budžet Republike Srbije za 2008. godinu. Kad vi sada povećate sredstva u budžetu za 10%, šta to znači? To znači da vi u startu predviđate inflaciju od najmanje 10%, da je projektujete, a kolika će ona biti u stvarnosti, građani Srbije, osetićete to preko svojih leđa. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi sada imamo na dnevnom redu izbor sudija Ustavnog suda, a sa liste koju je predložio predsednik Republike Srbije. Mi, kao narodni poslanici Skupštine Republike Srbije, na osnovu dva člana Ustava, imamo ovlašćenje i obavezu da radimo ovaj posao.
Interesantno je da je jedan od narodnih poslanika rekao da se ovde raspravlja više politički, pa u svojoj diskusiji skoro osporio pravo narodnih poslanika da donose odluke koje se tiču izbornog prava Narodne skupštine, što je regulisano članom 99. gde je u tački 2. rečeno da, između ostalog, a u okviru svojih izbornih prava, Narodna skupština vrši izbor i razrešenje sudija Ustavnog suda.
Ustavni sud za SRS je uvek veoma važna i jedna od možda najvažnijih tema o kojoj treba da raspravljamo u Narodnoj skupštini, a to ukazuju i odredbe Ustava.
Podsetiću vas da je Ustavnom sudu u Ustavu Republike Srbije posvećeno 10 članova. Da bi mogli da razumemo koliku snagu, važnost i značaj taj Ustavni sud treba da ima porediću još sa nekim institucijama na koji način i sa koliko odredaba tretira Ustav Republike Srbije: predsednik Republike – 11 članova je posvećeno, Narodna skupština i Vlada Republike Srbije po 13, Zaštitnik građana jedan i Vojska Srbije tri.
Naravno, o svim ovim institucijama treba doneti posebne zakone i nadam se da ćemo u ovom sazivu imati zakon o Narodnoj skupštini, s obzirom da to nismo uspeli u više navrata do sada.
Poslanici DS su zaista, ono o čemu je govorio i gospodin Dragan Todorović, poslanik SRS, pokušali da obmanu javnost i da ukažu na to da SRS nije za izbor Ustavnog suda. Na to smo ukazivali stalno, doduše pridruživali su nam se tu još neki poslanici, i da je to neophodno i obavezno.
Međutim, način na koji se ovo danas našlo pred narodnim poslanicima ukazuje da predlagač nije ozbiljno pristupio ovom problemu, odnosno izboru Ustavnog suda. Kako i na koji način? Ima li išta logičnije nego da predstavnik ove liste, a to je predsednik Republike Srbije, gospodin Boris Tadić, bude ovde kada razmatramo njegov predlog.
Onda je Boško Ristić pokušao da objasni da predsednik Republike Srbije i Narodna skupština imaju ista prava i da to onda nije ni bitno i ne treba da bude ovde. Mislim da je trebalo da bude ovde, da damo jedan značaj i ton važnosti izboru sudija Ustavnog suda.
Samo ću vas podsetiti da u prethodnom mandatu za izbor sudija Ustavnog suda predsednik Republike Srbije je predložio tri kandidata, a za neke od ta tri kandidata nisu glasali ni poslanici DS, što ukazuje da nije imao ozbiljnu nameru da se izvrši izboru sudija Ustavnog suda, jer da jeste, predložio bi kandidate za koje će bar glasati poslanici DS. Njemu nije ni odgovaralo da se izabere Ustavni sud, jer štošta od onog dana do danas što je prošlo, sigurno ne bi, da smo imali Ustavni sud, koji je trebalo da štiti prava građana, između ostalog.
Mi smo, prilikom vođenja aktivnosti oko usvajanja Ustava Republike Srbije, ukazivali da nije najbolji način izbor sudija na ovakav način. Imamo sada tri subjekta koja vrše izbor ili tri institucije, zaista veoma važne, koje vrše izbor sudija Ustavnog suda.
Pošto se predviđa u Poslovniku o radu Ustavnog suda da će se razrešiti neke dileme i neke nepoznanice, izražavam sumnju da sudije Ustavnog suda, dakle njih 15, kada svi budu izabrani – poslovnikom o radu Ustavnog suda možda će biti predviđeno, a on je promenljiv, moći će da se menja više puta u toku trajanja mandata sudija Ustavnog suda – pa da kažu sudije Ustavnog suda koje je izabrao predsednik Republike, e pa mi smo najvažniji, nas je predložio predsednik Republike.
Poznato vam je da je SRS imala želju i potrebu da se donese i usvoji Ustav Republike Srbije, kako bismo zaštitili Kosovo i Metohiju, i onda smo odustali od tih svojih namera, odnosno našeg viđenja kako bi trebalo rešiti taj problem. I možda i tačno je da za mnoge zakone nismo glasali, ali smo za to, dok se oni ne promene, da se poštuju i za to smo da se poštuje i ovaj način na koji se vrši izbor sudija Ustavnog suda.
Gospodin Batić je ovde osporavao i čulo se još od nekih da ima nekoliko kandidata koji treba za godinu dana da odu u penziju. Ne mogu potpuno da se priključim kritici tog načina izbora. Malo mi je nezgodno što gospodin Batić nije tu, da bi i za njega, kao diplomiranog pravnika, doktora pravnih nauka, i za mnoge kolege diplomirane pravnike, najveće dostignuće bilo da svoju radnu i profesionalnu karijeru, kao diplomirani pravnici, završe kao sudije Ustavnog suda.
To ne bi bio neki veliki problem da nije u pitanju ono što sam mogao da saznam, da nije u pitanju nešto sasvim drugo. U Nacionalnoj strategiji reforme domaćeg pravosuđa postoji i sekretarijat za sprovođenje strategije, i onda su formirane razne komisije, pa u izveštaju tih komisija stoji da kondicione pripreme naših sudija, misli se na sudije redovnih sudova, vrše neke institucije SAD.
Zamislite, kondicione pripreme za sudije, da vam oni neće biti fudbaleri? Zbog čega li je to? Dok se dovoljno ne osposobe i ne pripreme neki stručnjaci koji se sada možda nalaze na tim kondicionim pripremama, a treba da budu sudije Ustavnog suda, zbog toga svesno se ide u predlog ovih koji će za godinu ili možda dve da odu u penziju. Ne vršim podelu stručnjaka po godinama nego zaista po onom što oni znaju i umeju da rade, ali ovde se plašim da nam opasnost ne dolazi odatle.
Čuli smo, takođe, od jednog narodnog poslanika da je rekao, nije konačna lista onih 10 koje predlaže Narodna skupština predsedniku Republike Srbije, nego da je svaki od 250 poslanika mogao da ima svog kandidata, po jednog kandidata. A onda se pitamo se, zašto ne dva ili više. Ni to nije važno. Zašto vi niste predložili više od 10, nego je to tačno i potpuno jedan politički, odnosno trgovački dogovor, kako nam na kraju svog izlaganja reče i narodni poslanik Dragan Todorović.
Čuli smo, takođe, ono što je karakteristično za ove kandidate da imamo geografske tzv. brendirane kandidate, nestručne, stranačke, nemoralne, imamo sve osim stručnih i onih koji bi savesno radili svoj posao sudije Ustavnog suda.
Vrlo često su neki poslanici iz Demokratske stranke pre svih, jer drugi nisu ni diskutovali, isticali ono što piše u članu 166. Ustava Republike Srbije, da je Ustavni sud samostalan, nezavisan državni organ koji štita ustavnosti i zakonitost, ljudska i manjinska prava i slobode. To je tačno, to je odredba Ustava, a ovi kandidati koji se nalaze na ovoj listi, koji se nalaze na listi koja je predložena od strane Skupštine prema predsedniku Republike Srbije zaista ne garantuju da će to tako i da bude.
Jedan od govornika reče - stanje haosa nekima odgovara i zato se vi protivite izboru Ustavnog suda. Mislio je, naravno, na poslanike SRS i on je priznao, a podržava ovu vladu, da u Srbiji vlada haos.
Mi ne mislimo da je haotično stanje, mislimo da mnoge institucije ne rade odgovorno, ne rade dovoljno kvalitetno i valjano svoj posao, ali nama iz SRS i te kako odgovara Ustavni sud i želimo da što pre bude formiran, odnosno da izaberemo, ali pravi Ustavni sud.
Iz biografija kandidata, odnosno dva kandidata samo ću pročitati jedan deo da bi mogli da shvatite, ono o čemu sam govorio vezano za kondicione pripreme sudija, da sam potpuno u pravu. Jedan od kandidata Predrag Ćetković u svojoj životnoj i radnoj biografiji kaže da je u organizaciji Udruženja sudija Kanade, a preko Fonda za razvoj demokratije iz Beograda, proveo dve nedelje na stručnom usavršavanju u Montrealu tokom 2002. godine. To je onaj deo koji potpuno opravdava moju tvrdnju, odnosno sumnju i bojazan kakve će nam sudije Ustavnog suda biti postavljene.
Zatim, jedan od kandidata za sudiju Ustavnog suda, Dragiša Slijepčević. Mislim da je o njemu više od mene govorio kolega Momir Marković i još neki poslanici SRS, ali vidite šta kod njega u biografiji stoji - učestvuje u radu komisije za edukaciju sudija trgovinskih sudova, angažovan kao predavač na postdiplomskim specijalističkim kursevima Pravnog fakulteta u Beogradu iz oblasti trgovinskog prava i stečaja.
Već je poslanik Todorović rekao da ovo nije ustavni nego trgovački sud i da predsednik Republike Srbije upravo ovog Slijepčevića protežira za predsednika tog suda i onda je i na taj deo odgovor potpuno jasan. O Ustavnom sudu ovde nam je govoreno i iz Otpora. Nije dobro kada Otpor govori o Ustavnom sudu, ni kada ga kritikuje, ni kada ga hvali.
Dame i gospodo narodni poslanici, ono što je moj kolega Zvonko Mihajlović rekao potpuno je tačno, samo je propustio jedno da kaže, a to je, da član Pregovaračkog tima, gospodin Goran Bogdanović, ujedno i član Odbora za Kosovo i Metohiju, nije bio. Ne čudi me što često poslanici DS lošije posećuju ovu salu, ali zaista, kao čovek koji živi na jednom sasvim drugom delu, koji je bio isto tako nekoliko puta uznemiravan, u blizini ratnih dejstava i kao čoveka iz onog kraja čudi me da članovi Odbora za Kosovo i Metohiju nisu došli na tu sednicu. Nije dovoljno valjan razlog.
Predsednik Odbora za Kosovo i Metohiju dobro je organizovao tu sednicu Odbora i rekao kako je bilo tamo. Nije u nadležnosti Odbora za Kosovo i Metohiju, gospodine Batiću, da vrši podele koordinatora i načelnika tih okruga. Mi smo tamo otišli sa potpuno drugim ciljem i nije bila farsa ni ovde ni tamo. SRS ima svoj princip kada je u pitanju učešće u radu skupštinskih odbora. Kad je u pitanju Odbor za Kosovo i Metohiju, tu smo napravili jedan izuzetak i mi ćemo to činiti i dalje kada je u pitanju rad ovog odbora. Nema nijednog valjanog razloga, niti se može opravdati, zbog čega ovi nisu otišli.
Kolega Rajčić, kao narodni poslanik, bio je i učestvovao u radu tog odbora, međutim, nije lepo što kaže da je tamo bilo najviše članova Nove Srbije. Mi tamo nismo tražili članske knjižice, niti će ikad članovi SRS, a članovi Odbora za Kosovo i Metohiju, nadam se da će se ta praksa nastaviti i u buduće, tražiti prisutnim građanima da nam pokazuju članske knjižice kojim strankama pripadaju, mislim da je to besmisleno.
Ona anarhija, gospodine Batiću, o kojoj ste vi nešto malo progovorili, ona je započela u vreme Nebojše Čovića kada je bio šef Koordinacionog centra tamo, kada je on sredstva raspoređivao, a poslanici SRS su ukazivali i za ovom govornicom kako se ta sredstva troše.
Čini mi se da i dalje postoji takva mogućnost, ali to je jedna vrlo loša praksa i sa tim treba što pre prekinuti. Zahvaljujem se.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Mrkonjiću, moram od vas nešto da zahtevam. Pretpostavljam da vi takvu grešku nećete ni praviti, ali ukoliko se desi, tu je gospođa Vjerica Radeta, kao vaš savetnik za Poslovnik, ona će vam pomoći.
Naime, o čemu se radi? Gospodin Albijanić je pravio koktel od narodnih poslanika SRS, kada su obrazlagali amandmane. Nedopustivo je, u okviru našeg poslaničkog vremena, da se javljaju tu neki drugi poslanici. Ne isključujem mogućnost nakon toga. Videli smo kakvu smo situaciju imali kada se javio gospodin Vučićević. Ne sporim njegovo javljanje povodom Poslovnika, za replike, nego kada se javio da govori o amandmanu, govorio je, gospodine Obradoviću, ne o devedesetim, osamdeset i neke godine su bile, par - nepar, on je govorio o tome što nema nikakve veze ni sa amandmanima, a javio se i pričao povodom amandmana, ni sa bilo kojom političkom strankom koja danas sedi ovde.
Podneo sam amandman na član 5. a u vezi sa članom 35. Zakona o osiguranju. U mom amandmanu stoji, takođe, da se taj novopredloženi član briše, ali meni ne smeta da ga branim sa istim žarom kao što će to činiti moj kolega Aleksandar Martinović, kada bude branio svoj amandman na član 20, koji kaže i projektuje, u ime SRS, da najviše što se može prodati imovine, odnosno kapitala od osiguravajućih društava jeste 49%, kako bi država Srbija ostala većinski vlasnik.
Pre nego što počnem konkretno da obrazlažem svoj amandman, da samo pojasnim da ponekad amandman može da bude celishodan, dobar i vrlo efikasan ako glasi: briše se.
Dakle, sa dve reči, a ne sa jednom. Ako biste vi pokušali da uredite zakonskim propisom neke odnose koji vladaju na ulici, zamislite kad vi kažete - ukoliko Boris Tadić, Vojislav Koštunica ili, pak, neko drugi šeta ulicom i naiđe građanin Srbije, neko će da stavi ovako ruku, neko će da pređe na drugu stranu ulice, a vi kažete kazniće se, da ne prognoziram koja bi sankcija mogla da bude, šta bi preostalo poslanicima SRS i svim drugim koji smatraju da to nije u redu, nego da kažu - brisaće se.
Ne može se tu menjati, pa kaže, neće se kazniti novčanom kaznom, ali kazniće se kaznom zatvora. Dakle, ponekad amandmani moraju da glase isključivo - brisaće se.
Juče se postavila dilema, i ovde su se izgleda upecali poslanici Demokratske stranke Srbije i Nove Srbije, poslanici Demokratske stranke ćute, ne brane taj zakon, koji, da ne kažem, ničemu ne valja. Postavilo se pitanje da li nama odgovara onaj prethodni ili ove izmene sada. Ne odgovara ni onaj prethodni, jer smo imali i na njega određen broj amandmana i u ono vreme gospodin Igor Mirović, kao što to danas čini vrlo uspešno, virtuozno, rekao bih, gospođa Jorgovanka Tabaković, iznosio je i obrazlagao je te amandmane koje smo podnosili.
Gospodine Tišma, kada je ovde na dnevnom redu bio Zakon o zdravstvenom osiguranju poslanici SRS su podneli veoma veliki broj amandmana. Radilo se i subotom i nedeljom. Gospodin Srđo je bio tu i dao je veoma važan doprinos u pokušaju da se taj zakon izmeni. Znate ko je bio tada ministar za zdravstvo? Onaj koji je danas i onaj koji je, čini mi se, od 2000. godine i biće sve dok SRS ne dođe na vlast, a to je, nadamo se, već na sledećim izborima.
Vi juče ovde izlazite i kažete kako ste strašno uspeli. Pa, i Vladan Vučićević uspeva tako što ode kod ministra za kapitalne investicije, u ono vreme, a sada za infrastrukturu, i inače, takav je vaš način delovanja, i kaže - daj mi uradi ovo i ono, a nijednom ne tražite od ministara, nijednom ne tražite od Vlade da nam predlaže one zakone od kojih bismo i mi i ostali građani Srbije koji su nam ukazali poverenje imali korist.
Juče neko izađe ovde i kaže – pokušava, valjda, da rasplače građane Srbije, al' ne može više, ne može gore, to ste vi do sad uspešno uradili – pa ako još malo budemo pričali o Poslovniku, a amandmani SRS su već bili prihvatljivi, prođe nam neki rok, nećemo imati vizne olakšice. Svako od vas ko ne živi u Beogradu kad dolazi na sednice Narodne skupštine videće veliki broj ljudi, sasvim pristojno obučenih, koji preturaju kontejnere jer nemaju šta da jedu, nemaju od čega da žive. Je l' mislite da ono što ste vi juče rekli, dajte da požurimo, da usvojimo, to je potrebno, moramo i mladim i starim i svim onima koji imaju uslove da otputuju u inostranstvo... Mnogi su nekih ranijih godina otišli, pa sad naši građani imaju i porodične veze sa ljudima u inostranstvu i imaju potrebu da odu do njih, mnogi će otići, ali dajte prvo da uradimo nešto drugo, da stvorimo neke druge uslove da bi oni mogli malo da se bave tim.
Zbog čega SRS uporno insistira da rasvetlimo ove naše amandmane, da napravimo jedan kritički osvrt, sa stručnog aspekta? Zbog toga što ovo što ste vi predložili nije dobro. A imamo razloga i poučeni smo iskustvom od 2001. godine, kada je u ime DOS-a samozvani guverner Narodne banke zatvorio četiri banke, nestale su.
Nije nama naziv Jugobanka, Beogradska banka toliko bitan, mada vi znate koliko se danas u svetu plaćaju same te firme, nego šta je sa imovinom, šta je sa ljudima koji su radili u tim bankama, šta je sa... Ne znam koliki su, ali sam siguran i tvrdim, bilo je i štednih uloga građana Srbije kod tih banaka, da li je neko uspeo da podigne svoj iznos? Nije. Na to pitanje odgovor ni posle sedam godina nismo dobili.
Plašimo se da istu ili sličnu sudbinu ne dožive i osiguravajuća društva, a onako kako ste vi predvideli u ovom zakonu i kakav odnos imate prema amandmanima SRS, to je skoro veoma izvesno. Možda će posle biti kasno, bez obzira koja vlast bude, a pretpostavljate i vi, to znaju i građani Srbije koja će biti, tako da određene posledice koje ste vi napravili nećemo moći da ispravimo ni mi. Zbog toga danas moramo grčevito da se borimo za naše amandmane i da ih obrazlažemo, da ne dođemo u situaciju kao što je to bilo sa bankama.
Vidite šta je ministar rekao. On kaže - i oni polako gube svoj značaj. Mislim na onih petnaestak osiguravajućih društava, ne računajući osiguravajuća društva DDOR i Dunav. Gube polako značaj na našem terenu, a naš je cilj da stabilizujemo ova dva subjekta kako bi postigli što bolju cenu u privatizaciji. I onda sam rekao - pa zar nemamo mi dovoljno stručnih ljudi, dobar menadžment koji ume da vodi taj deo posla i zar nisu zainteresovani građani Srbije da taj deo, ta premija ostaje ovde, a ne da odlazi u najvećoj meri u inostranstvo?
Svakako je da mi danas želimo da imamo sigurna osiguravajuća društva, odnosno ono što smo osigurali; u slučaju, to niko, pretpostavljam, normalan ne želi, da dođe do neke štete da možemo da naplatimo. Ali, nema tih para, nema te cene, ono o čemu je govorila uvažena koleginica Jorgovanka Tabaković, da prilikom zapošljavanja u tim osiguravajućim društvima jedan od uslova, pored stručne spreme, sad da ne licitiram šta se sve navodi, jeste i da mlada majka, Srpkinja ili građanka Srbije, sasvim je svejedno, ne sme da rađa za četiri godine. Nema tih para kojim se podmladak Srbije može ili bi se bar smeo pokušati kupovati.
Sve amandmane koje je Srpska radikalna stranka podnela, bez obzira da li oni u svom tekstu imaju još nešto osim - briše se, treba prihvatiti, sigurno ćemo onda imati bolje rešenje. Ukoliko se neko usudi da ovakav amandman koji sam ja podneo ne prihvati, onda on želi da omogući da u ovoj zemlji postane prihvatljivo ono što je neprihvatljivo, a to je zloupotreba.
I da vam kažem, znači, amandman se odnosi na član 5. a u vezi sa članom 35. postojećeg zakona. Taj član definiše: "Narodna banka Srbije će odbiti zahtev za dobijanje saglasnosti za sticanje kvalifikovanog učešća, ako iz dokumentacije i podataka kojima raspolaže proizilazi...".
Ovde ima pet tačaka, a ja sam podneo amandman na tačku 3). Da bi vama bilo jasnije o čemu se radi, tačka 3) glasi: "da je podnosilac zahteva, odnosno sa njim povezano lice u poslednje tri godine bilo član uprave, nadzornog odbora ili nosilac posebnih ovlašćenja u pravnom licu nad kojima je sproveden postupak."
U Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju predlaže se da se ovo "sproveden postupak" briše, a da se doda "otvoren ili sproveden postupak prinude". Znači, ovo "otvoren" ostavlja mogućnosti da dođe do raznih zloupotreba.
Vidite, dobili smo vrlo interesantan odgovor Vlade na taj amandman, kaže: "Amandman se ne prihvata jer se predloženom odredbom smanjuje mogućnost zloupotrebe obuhvatanjem perioda od otvaranja ovih postupaka (obuhvata i one postupke koji su u toku), ali tako što se to ograničenje odnosi samo na prinudnu, a ne i na dobrovoljnu likvidaciju."
Nigde u predloženim izmenama i dopunama Zakona o osiguranju se ne vidi na šta se to odnosi, nego u obrazloženju, tako da nije bilo ovog amandmana ne bi ni tog obrazloženja bilo, ne bi jednostavno ukazali na neke određene stvari i postupke koji postoje.
Moram da ostavim koji minut koleginici Jorgovanki Tabaković, ali vas podsećam, ukoliko ne budete glasali za ovaj amandman, da ste za uvođenje jedne kategorije koja je već postala odomaćena i vrlo prihvatljiva; to je ona kategorija koju je DOS u bilo kojem obliku lansirao i negovao od 2000. godine, a to je uvođenje postupaka, odnosno načina poslovanja koji ne koriste građanima Srbije. Zahvaljujem se.
Dame i gospodo narodni poslanici, spadam u red narodnih poslanika koji ne uzimaju često reč za ovom govornicom po Poslovniku, ali ovo što smo danas čuli ne može ni mene da ostavi ravnodušnim, jer određen broj narodnih poslanika, to je njihovo pravo, ne ulazim u to, skoro da nikada nisu govorili u raspravi u načelu, samo koriste priliku po Poslovniku.
Sada vama i javnosti Srbije da kažem ko vrši opstrukciju rada Narodne skupštine. Vrši Vlada. Ko predsedava tom vladom? Predsedava dr Vojislav Koštunica. Kako ona vrši opstrukciju? Vrši tako, drage kolege, prisetite se samo koje smo predloge zakona dobili mi do sada, pa da li vrši Vlada opstrukciju rada parlamenta? Vrši. Pored Vlade, na današnjoj sednici, nije uvek takav slučaj, opstrukciju vrše pojedini poslanici Demokratske stranke Srbije.
Gospodine Matiću, nije tačno da svi amandmani, a Srpska radikalna stranka je podnela tačno 17 amandmana na Zakon o osiguranju, glase da se određeni tekst zakonskog predloga briše. Brišu se oni koji su po nama, a i za građane Srbije, neprihvatljivi.
Gospodin Nemanja Šarović je rekao da mi nećemo omogućiti pobedu Borisa Tadića, mi nećemo onemogućiti pobedu nekom predstavniku političke stranke koja štiti interese cele Srbije i pojedinačno građana Srbije.
Ali, ovde ne da nećemo omogućiti, nego moramo sprečiti pobedu onih kandidata političkih stranaka koje ne rade u interesu Srbije, u interesu građana Srbije. Srpska radikalna stranka će, naravno, sa onima sa kojima bude imala koalicioni, ako bude trebalo, ili neki drugi kapacitet, umeti na najbolji mogući način da povede ovu Srbiju napred i da građanima Srbije da do znanja i pokaže da ova zemlja treba mnogo više da se voli, da mnogo više za nju radimo i da svima bude bolje. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče, prilikom vašeg izbora nisam očekivao da ćete vi biti prva karika koja će pući u demokratskom bloku ili narodnjačkom, nazovite kako god hoćete.
U momentu kada smo se prijavili za diskusiju po Poslovniku počeli ste da prozivate narodne poslanike koji nisu bili uopšte u tom momentu u sali. Sada vam kažem da se javljam po Poslovniku, u vezi člana 100, 125. i 126. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije.
Poštovani građani, koji ste imali priliku u poslednjih pola sata da pratite prenos ove skupštine, mogli ste da vidite čvrstu i jaku, najjaču reč u Srbiji, a to je reč šefa poslaničke grupe DS, koja ovde izađe pred možda oko 200 poslanika i reče - poslanici DS se neće više javljati po Poslovniku. Ne prođe ni pola sata, počeše ljudi da se javljaju po Poslovniku.
To nije naš problem, izvolite vi. Ali, šta ste vi danas rekli u jednom momentu - treba žigosati amandmane SRS. To su ovi isti amandmani za koje vi sada tražite i kažete čak - oni su konstruktivni.
Naravno, mi znamo da su konstruktivni i da će ti amandmani zaštititi osiguravajuća društva koja postoje u Srbiji i treba da se očuvaju.
Neko je ovde rekao da je gospođa Nada Kolundžija, koju kao damu uvažavam, promenila četiri-pet stranaka. To je njen problem i s tim nemam nikakve veze. Tu je jedan drugi problem, što je gospođa Nada Kolundžija rekla sledeće - da su se pojavile piramidalne banke, sa kojima SRS nema ama baš nikakve veze. Na tom spisku prijatelja, poznanika i korisnika kredita od vlasnika piramidalnih banki, bogami, poveliki je spisak članova DSS, nema gospodina Vladana Batića da to potvrdi, i mnogi drugi, a ni jednog člana SRS nema na tom spisku.
Rekli ste da se ne znam koliko kilometara državne teritorije nestalo je, poginulo je ljudi. Svaki srpski radikal, pa i građani Srbije su svojim srcem, dušom, branili ono što se moglo odbraniti. Nemojte više nikada to da govorite. Kao damu vas izuzetno cenim, ali ovo što ste malopre izgovorili je veoma strašno.
Gospodin Milan Stanimirović, ovde ga sada nema, priča o nekim destrukcijama. Ne priča o opstrukciji, nego o destrukciji. Destrukciju mogu da vrše samo oni koji su na određenim državnim funkcijama. Gospodine Markoviću, vi i moja uvažena koleginica Vjerica Radeta niste baš dobro zaključili, odnosno neko je pomenuo Kruševac - stari srpski grad koji mi srpski radikali, samo jedan momenat, izuzetno volimo.
Gospodine Markoviću, nije se obogatio onaj, građani Kruševca, izuzetno dobri, čestiti i pošteni ljudi, i nije se onaj obogatio prodajući, varajući, pseće meso, nego što nije solio. Srpski narod kaže - posoli malo kad lažeš, a ovaj izgleda štedio na soli. Tu je bila njegova zarada.
Uvažena gospođice Jovanović, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, građani Srbije na izbore izlaze, uglavnom, da bi onima koje budu izabrali ukazali poverenje, a ovi sprovodili zakon i napravili ambijent da njima bude bolje. Međutim, od toga nema ništa. Što je neko rekao, mi sada imamo ono o čemu raspravljamo, a to je posledica, to je nešto drugo.
Naime, ovde se radi o dve stvari. Javio sam se po Poslovniku, čl. 225. i 226, da se informišem od strane predsednika Narodne skupštine, gospodina Olivera Dulića, i ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu, gospodina Milana Markovića, kada će da raspišu izbore za izbor gradonačelnika grada Beograda.
Već 9. oktobra, poslanici SRS-a, prisustvujući Skupštini grada Beograda, postavili su pitanja, odnosno ukazali da su određene neregularnosti sprovedene na toj gradskoj skupštini u vezi sa članom 12. Zakona o sprovođenju Ustava. Zbog građana Srbije, moram da ga citiram: "Zakoni i drugi republički propisi ostaju na snazi do njihovog usklađivanja sa Ustavom, u rokovima predviđenim ovim zakonom, ako ovim zakonom nije određeno da prestaju da važe". Zakon o lokalnim izborima nije prestao da važi i on važi u svom integralnom tekstu, dakle, sve dok se ne promeni taj zakon.
Na Zakonodavnom odboru, koji je održan 18. oktobra ove godine, poslanici, članovi Zakonodavnog odbora iz SRS-a, postavili su gospodinu Oliveru Duliću, predsedniku Narodne skupštine, decidno i jasno pitanje - da li će raspisati izbore za izbor gradonačelnika grada Beograda, jer je krajnje vreme bilo, a u skladu sa članom 60. Zakona o lokalnim izborima, gde je rečeno da predsednik Skupštine raspisuje izbore u roku od 15 dana od dana prestanka mandata predsednika opštine, odnosno gradonačelnika, ako do isteka mandata predsednika opštine nije ostalo manje od šest meseci.
Predsednik Narodne skupštine Oliver Dulić je rekao da će opšte lokalne izbore raspisati do 31. decembra 2007. godine, ali pod uslovom da se vladajuća koalicija ne dogovori drugačije i da se ne odloži raspisivanje tih izbora. Pozivao se na celishodnost, tako da, po njemu, u ovom momentu, raspisivanje izbora za gradonačelnika nije celishodno, a ukoliko ne bude raspisao lokalne izbore do 31. decembra 2007. godine, onda će raspisati izbore i za gradonačelnika grada Beograda.
Tada bi to, možda, i bilo necelishodno. Međutim, u ovim pravnim radnjama, u pravnom poretku Srbije, o ovom pitanju, ne možemo se pozivati ni na kakvu celishodnost. Ovo je "dara prevršila meru". Zbog toga su poslanici SRS-a, u želji da objasne građanima o čemu se radi...
S obzirom na to da nisam do kraja rekao ono što mi je bila namera, prijavljujem se za reč ponovo, po Poslovniku.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodin Stanimirović me malopre podsetio na to da mi treba da se zalažemo da naplaćujemo putarinu. Tu ste potpuno u pravu, slažem se, ali sećate se šta se desilo posle te naplaćene putarine. No, o tome neću govoriti, to nije predmet moje diskusije, ja ću sada govoriti o nečemu drugom.
Ne mogu da prihvatim insinuacije nekih ministara, a i ministar Ilić je u toku jučerašnjeg ili današnjeg dana rekao da je Narodna skupština, odnosno da su poslanici Republike Srbije krivi zbog toga što efikasnost Vlade Republike Srbije nije bila značajnija. Neću mnogo zbog toga, ali sigurno to ne stoji – nažalost neki od poslanika, čini mi se ovlašćeni predstavnik iz DSS-a, možda on jeste, mada sumnjam, kriv i odgovoran zašto ovaj parlament nije zasedao češće i u kontinuitetu – to apsolutno, poštovani građani, ne zavisi od narodnih poslanika.
Čim dobijemo obaveštenje i saziv, mi se nalazimo u Narodnoj skupštini i radimo po onome što je utvrđeno dnevnim redom. Međutim, tu postoje neki drugi problemi. Nemogućnost ministara, odnosno predsednika određenih političkih stranaka koje participiraju u vlasti da se dogovore o nekim pitanjima, i to je onaj problem što muči i Vladu Republike Srbije i Narodnu skupštinu Republike Srbije takođe.
SRS jeste za moderne železnice i imamo maksimalno razumevanje za sve zaposlene koji su, prihvatam deo priče gospodina ministra Ilića, koji je rekao da posebnim naporima, rekao bih čak i nadljudskim, zaposleni u železnici Srbije pokušavaju da građanima Srbije pruže kvalitetnije usluge i da svoj deo posla odrade profesionalno i korektno.
Da li oni koji rukovode železnicom, oni koji rukovode određenim ministarstvima u Vladi Republike Srbije daju sve od sebe da bi to tako bilo?
Koliko je nepraktično pet tačaka dnevnog reda uvrstiti zajedno i objediniti raspravu, a niste imali problema zato što ste vi to glasanjem došli do toga, pokazala je i jučerašnja rasprava, kada smo pravili česte pauze da bi ministri, ovlašćeni za pojedine tačke, došli da prisustvuju i mi u ovom momentu nemamo samo raspravu po tačkama koje se odnose na železnicu Srbije, nego imamo i ostale, i ne vidim da prisustvuju ministri iz tog ministarstva.
Ministar Cvetković je rekao da zaduživanje za njega nije problem.
Upravo zbog toga poslanici SRS detaljno i proučavaju i analiziraju ove predloge, jer je rečeno na kraju ovih zakona da sredstva obezbeđena za ove ugovore jesu u budžetu Republike Srbije. Da bih građanima Srbije pokazao o čemu se radi, uglavnom su poslanici NS afirmativno govorili o ministru Iliću i potrebi da se železnica Srbija zaduži, da se izgrade pruge koje bi omogućavale brzine koje postoje i u svetu, govorili su samo na afirmativan način, a niko nije otvorio predloge ovog zakona, da vidimo šta tamo piše, da li postoji mogućnost zloupotrebe, odnosno da li postoji neka opasnost za građane Srbije.
Zbog čega moramo da se zadužimo? Poznato vam je da je 125 miliona evra po tekućem budžetu izdvojeno za Železnice Srbije, i uvažavamo potrebu da se naprave i dodatna zaduženja da bi se železnica Srbije modernizovala, osavremenila, ali vidite šta piše u članu 2. odeljak 201, garant ovim bezuslovno garantuje kao primarni dužnik. Garant je Ministarstvo finansija, odnosno Republika Srbija. Garant neće nametnuti nikakve direktne ili indirektne poreze, dažbine, naknade i ostale troškove bilo koje prirode stranim konsultantima angažovanim od strane banke ili zajmoprimca. Ovo je za nas nedopustivo, opasno. Neće nametati nikakve obaveze, nikakve poreze, a da se radi o privrednim subjektima iz Srbije, tu bi bila situacija potpuno drugačija.
Zatim, kakva je kamata? Kamata je varijabilna. Šta je još opasno, odnosno može da bude opasno po osnovu ovih zakona? Na nepovučene iznose zajma plaćala bi se naknada po osnovu angažovanja sredstava po stopi od 0,5%. Prošlo je mnogo vremena, a da ovaj parlament ne snosi nikakvu odgovornost od momenta kada se ovaj ugovor potpisao, pa do momenta kada je on pred narodnim poslanicima, da bi se izvršila ta ratifikacija.
Ima ovde još jedan problem, čini mi se da su sredstva kojima se želi zadužiti železnica da bi izvršila potrebne radove bila predviđena i u momentu kada je bila zajednica Srbija i Crna Gora, i ta sredstva su i danas potrebna. Onda se postavlja opravdano pitanje, da li je ta članica zajednice bila potpuno zanemarena u smislu razvoja železnice, iako vi sada govorite o drugom kraku pruge Beograd-Bar, ali ne proizilazi to iz ovoga o čemu ste govorili, pa se plašim da to nije bio jedan od razloga zbog čega je Crna Gora pokazivala interes da napusti ovu državnu zajednicu.
Šta se može desiti ukoliko mi, donošenjem i prihvatanjem ovog zakona, prezadužimo građane Srbije? Može se desiti da nećemo imati dovoljno sredstava u budžetu ove, sledeće ili možda za dve ili tri godine za isplatu plata zaposlenima u zdravstvu, u školstvu i u niz drugih delatnosti za koje smo dužni da obezbedimo sredstva, a uzimanjem poreza od građana Srbije dužni smo da obezbedimo dovoljno sredstava za funkcionisanje tih segmenata društva u Srbiji.
Ne možemo da budemo potpuno sigurni da ovo ne može da proizvede neki problem, jer vidite koliko se dugo Vlada Republike Srbije dogovarala o podeli javnih preduzeća u smislu čiji će biti direktor, čiji upravni odbor, i videli ste sada da je DS lansirala jednu tezu da u javnim preduzećima, gde je direktor iz njihove stranke, moraju i upravni odbori da imaju većinu, predsednika ili možda bukvalno kompletan upravni odbor da bude iz te stranke.
Izostaje kontrola od strane drugog koalicionog partnera. Sumnjamo u funkcionisanje ove vlasti, ali pod uslovom da ste svi koji sačinjavate ovu vlast u ovom momentu podjednako uključeni, da imate pravo da kontrolišete drugog, sigurno bi to bilo manje opasno za građane Srbije.
Na kraju, da zaključim, SRS jeste za moderne i dobre železnice, za pomoć zaposlenima u železnici, ali izražavamo sumnju da bi ovde mogli da nastupe određeni problemi.
Ministre, jedne novine su juče, pitate me koje, to je ''Pravda'', objavile da sada u Srbiji postoji 55% anketiranih građana koji se zalažu za smrtnu kaznu u Republici Srbiji. To je veoma opasno i to premijer ove vlade treba da zna, to treba da zna ministar unutrašnjih poslova, ministar pravde.
Ukoliko određen broj građana u tom broju izražava potrebu uvođenja smrtne kazne u krivično zakonodavstvo, to ukazuje da su određeni funkcioneri izgubili poverenje, ne samo da su izgubili, nego da u velikoj meri zloupotrebljavaju svoje položaje i da zbog toga građani Srbije žele da se na jedan sigurno nepopularan način obračunaju, pa makar i uvođenjem smrtnih kazni.
Ne morate ministre odmah, ali želeo bih da prilikom završne reči po ovom pitanju date odgovor na dva pitanja.
Jedno ste doduše pominjali, konkretni planovi na izgradnji pruge Loznica-Valjevo, i niste vi, to je mnogo davno započeto, mnogo davno postoji taj projekat.
Da li imate dinamiku kada će se pristupiti ozbiljnije toj izgradnji. I most na reci Drini, koji je u određenoj meri lokalna samouprava Ljubovija, gde treba i da se gradi taj most, određene stvari uradila, odnosno predradnje, da nam kažete nekoliko rečenica o tome.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani, mi danas imamo na dnevnom redu objedinjenu raspravu o dva predloga zakona. To je Predlog zakona o državnom pečatu Republike Srbije i Predlog zakona o pečatu državnih i drugih organa. Vidite da SRS nije uvek protiv spajanja tačaka dnevnog reda, iz razloga što je prirodno da se o ovom raspravlja u istom momentu.
Ovaj put neću govoriti o nestručnosti ministra Milana Markovića, ministra za državnu upravu i lokalnu samoupravu, ali ne bi bilo loše da sugestije koje mu je uputio predstavnik SRS-a o ovim tačkama dnevnog reda usvoji i prihvati.
O čemu se ovde radi? Ministar Marković, a da podsetim građane, to je onaj ministar koji je svoje pravo da potpisuje, kao ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u Vladi Republike Srbije, prvo iskoristio da potpiše akt kojim se vrši preimenovanje nekih ulica.
Eto, kada su građani Srbije očekivali da će nova vlada, s novim ministrom za državnu upravu i lokalnu samoupravu, krenuti u raščišćavanje nekih problema, a da će ministar dati malo veći doprinos u onim lokalnim sredinama gde duže vreme, u pojedinim i više od godinu dana, postoje privremeni organi uprave, da se taj problem polako razrešava, on je našao za shodno i kao najprioritetniji zadatak da potpiše preimenovanje ulica. No, nećemo se baviti tim njegovim aktivnostima, nego sledećim.
On se ovde pojavio kao čitač zakona. U najmanju ruku, nema potrebe to da radi, jer poslanici SRS-a, pretpostavljam i drugi, ali neću da tvrdim, čitaju zakonske predloge koje dobijaju.
Za nas je to obaveza, odgovorni smo ljudi, pre svega, a i obaveza je pred građanima Srbije da onaj posao za koji su nas oni birali i ukazali nam poverenje radimo na najbolji mogući način.
Zbog toga nije potrebno da nam se on pojavljuje kao čitač tih zakona, a sigurno je postojala potreba da nam da obrazloženja za neke zakonske predloge, odnosno neke norme koje su predviđene ovim zakonima i da to svoje vreme, a i naše vreme, novac građana Srbije, potrošimo na mnogo efikasniji način.
Pre nego što budem komentarisao pojedine konkretne odredbe iz ovih zakonskih predloga, moram da kažem da SRS nije, u principu, protiv toga da se pečati regulišu zakonskim tekstom. Da li u ovo vreme, to je drugo pitanje.
Za ovu vladu Republike Srbije i pojedine njene ministre, onog dana kada su izabrani, odnosno one noći, posle prespavane slavljeničke noći, najbolje bi bilo da su otišli kod nekog dobrog domaćina, u bilo koje selo u Srbiji, ili, možda, čak i u grad, da vide kako on rešava neke probleme, kako vodi svoju kuću i svoje domaćinstvo i da na takav način pokušaju da rade u Srbiji.
Jer, mi ovde danas imamo na dnevnom redu zakon o pečatu Republike Srbije, nismo ga do sada imali, a funkcionisali smo. Zakon o državnim organima je bio iz 1991. godine, ne kažem da treba da ostane večno, uz pomoć tog zakona treba da bude regulisana ova materija, ali, čini mi se, to nije ono što je najprioritetnije.
Građani Srbije očekuju da mi ovde govorimo o tome na koji način da se poboljšaju uslovi za njihov život. Očevidac ste da je, iz dana u dan, njihov životni standard sve lošiji i lošiji, a život sve teži i teži, pa čak i omladini.
Veliki je broj izuzetno talentovane omladine i dece koja, zbog nemogućnosti njihovih roditelja da ih školuju, ne mogu da pohađaju ništa osim osnovne škole.
Predlog zakona o pečatu Republike Srbije. Ministar je rekao da je to jedna nova kategorija, što je tačno, i da ovaj pečat više ima svečani karakter.
Da prihvatimo taj deo, ali je potpuno opravdana primedba gospodina Martinovića na član 2, koji je rekao da je, pored tri ustanove koje će koristiti ovaj pečat, potrebno predvideti i Ustavni sud Republike Srbije.
Ja ću, kao što naša uvažena koleginica Jorgovanka Tabaković uvek čini, pokušati argumentom da to pokažem, odnosno da tvrdnju gospodina Martinovića vežem za odgovor ministra pravde Petru Jojiću, na pitanje koje je postavio 23. jula 2007. godine.
Petar Jojić je eminentni, diplomirani pravnik, bivši ministar pravde u SRJ, jedan od izuzetnih advokata, i kada je postavio pitanje ministru pravde Dušanu Petroviću u vezi s radom Ustavnog suda, koliko predmeta stiže godišnje, koliko su rešili, koji su sve problemi koje treba rešavati, odgovor ministra je bio - Vlada u okviru svoje nadležnosti, kao nosilac izvršne vlasti, kao Ministarstvo pravde, ne raspolaže podacima koji su predmet poslaničkog pitanja.
Dakle, evo pravog razloga, evo osnova za to da se tvrdnja i primedba gospodina Martinovića, koja je predložena u obliku amandmana, prihvati i da ovaj zakon ima svoj smisao.
Kakvog je oblika, kakve veličine državni pečat, to je nešto što može biti malo veće, malo manje, ali mislim da to nije nešto na čemu treba gubiti mnogo vremena.
Sigurno je to da je članom 7. Ustava Republike Srbije, stavom 5, predviđeno da treba doneti poseban zakon koji reguliše obeležja države Srbije i tek onda je na dnevnom redu mogao biti ovaj zakon o državnom pečatu Republike Srbije.
To je još jedan dokaz da Vlada Vojislava Koštunice ne radi prema prioritetu, nego, jednostavno, što neko predloži ili, s obzirom na to da imamo dve, možda čak i tri vlade, kako se uspeju dogovoriti, a cenu svega toga plaćaju građani Srbije.
U članu 6. ovog zakona piše da sekretar Narodne skupštine, generalni sekretar predsednika Republike i generalni sekretar Vlade podnose, zajednički, zahtev za izradu državnog pečata.
Ministar je u svom obrazloženju rekao, iz razloga da se ne bi desilo da jedan pečat bude manji za jedan milimetar ili veći - hoćemo jednoobraznost, i to za poslanike SRS-a i za građane Srbije nije od posebne važnosti, ali mislim da je ovde nešto drugo u pitanju.
Zbog nepoverenja, ili nedovoljnog poverenja jednih prema drugima, jer u ovom momentu imamo na ovim mestima predstavnike iz različitih političkih stranaka, želi se da se istovremeno nešto uradi.
Samo da vas podsetim kakav nam je tekst Zakona o radu otišao iz Narodne skupštine, preko puta, predsedniku Republike, pa je on potpisao, pa nije potpisao, pa su nešto vraćali i pretpostavljam da su uslovi ovde sazreli, da je neko uvideo da bi moglo da dođe do zloupotreba i onda je ovaj član 6. predvideo da istovremeno i, verovatno, zajedno odlaze kod pečatoresca, odnose isti tekst, ne znam sa koliko vozila, koliko obezbeđenja, čekaju da pečat bude završen, i onda se vraćaju tamo gde će se ti pečati koristiti. Mislim da to nije potrebno.
Čini mi se da kolega Marković ukazuje da će posle prihvaćenog i usvojenog zakona, ako to bude tako, biti formirane dve agencije, jedna za male, a jedna za velike pečate.
Nadam se da do toga neće doći. To bi bilo suviše neozbiljno i za ovako neozbiljnu vladu kakva jeste.
Kad sam na početku svog izlaganja ukazivao da je ministar imao ulogu čitača predloga zakona, to ću i konkretno da vam objasnim na jednom od ovih članova zakona o pečatu Republike Srbije.
Naime, on objašnjava zbog čega je po hitnom postupku potrebno izglasati, odnosno doneti ovaj zakon, pa kaže da će Republika Srbija i državni organi imati ogromnu štetu ako se ovaj zakon ne usvoji po hitnom postupku.
Možda hoće, možda neće. Mislim da ni kolega Gavrilović ne zna koja bi to mogla da bude konkretna šteta, a da je ministar to objasnio i obrazložio, što je i trebalo da bude njegov zadatak, a ne da nam govori ono što je predviđeno u zakonskom predlogu, možda bismo to i mogli da prihvatimo, pa da kažemo - radićemo, ostaćemo ovde danonoćno, da donesemo te zakone kojima se to reguliše, ali mislim da to nije u pitanju, nego da se stvori privid da i Vlada Republike Srbije predlaže i Narodna skupština donosi veliki broj zakona.
U suštini, građani od toga nemaju ništa, jer kad bi se izvršila analiza svega onoga što je do sada bilo na dnevnom redu u ovom visokom domu, vrlo lako i bez velikog napora bi se dalo utvrditi da to nema veliki značaj za građane Srbije, a samim tim i za naše vreme, jer smo mi ovde njihovi predstavnici.
Kada je u pitanju Predlog zakona o pečatu državnih i drugih organa, moje kolege iz SRS-a su govorile o stavu 2. člana 1. ovog zakona, gde piše - sadržinu, izgled i upotrebu pečata jedinica i ustanova Vojske Srbije utvrđuje ministar odbrane.
Mi smo izričito protiv toga da se to ostavi u nadležnosti, bar ovog i ovakvog, ministra odbrane, a za to imamo dovoljno argumenata i konkretnih razloga.
Setite se onih ljudi u Kuršumliji, ne ulazim u opravdanost tih njihovih zahteva, odnosno opravdanost svih zahteva, ali setite se toga da je ministar uporno izbegavao, što je njegova obaveza, da pokaže minimum dobre volje i da prihvati razgovor sa njima, pa je u emisiji jedne radio stanice, čije ime neću da pominjem da ih ne bih reklamirao, na pitanje voditeljke - da li će posetiti ove koji štrajkuju u Kuršumliji, rekao da neće, ne želi.
Čini mi se da je pod nečijim pritiskom to, ipak, učinio istog dana, ili sutradan, bez davanja ozbiljnih šansi i neke nade da će se taj problem rešavati, pa je u tu priču pokušao da uvuče časnog generala Božidara Delića, kao da on ima neke veze s tim, a on je za ovom govornicom, mislim na generala Delića, rekao kako su se odvijale stvari i šta se tačno dešavalo.
Za nas je neprihvatljivo da regulisanje oblika, izgleda i načina upotrebe pečata Vojske Republike Srbije bude u nadležnosti ministra odbrane.
Član 14. zaslužuje da se malo prokomentariše. Kaže se da se nestanak ili gubitak pečata bez odlaganja prijavljuje Ministarstvu, odnosno nadležnom organu. Samo da izvršim dopunu. Kolega Martinović je, takođe, rekao da je ovo ''bez odlaganja'' neodređeno, nedovoljno precizno. Setite se da u ovom parlamentu imamo poslanike i poslaničke grupe koji se ni verbalno ne zalažu za ostanak Kosova i Metohije u sastavu Republike Srbije, pa, možete mislite, kad bi došli u posed takvog pečata, šta bi bili spremni sve da urade. Zbog toga insistiramo da se ovaj rok svede na najmanji mogući period, da se ne bi dešavale zloupotrebe.
Da bi se videlo kako i koliko ozbiljno radi ova vlada i ovo ministarstvo, moram da prokomentarišem odgovor na poslaničko pitanje gospodina Srboljuba Živanovića.
Iako magistar tehničkih nauka, on je uzoran poljoprivredni proizvođač i deli sudbine ljudi iz Mačve, Podrinja, Posavine, Tamnave, pa je postavio poslaničko pitanje - šta su učinili Vlada i Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu u pogledu štrajka poljoprivrednih proizvođača, odnosno proizvođača tovnih svinja? To pitanje više nije toliko aktuelno, ali odgovor koji je dala Vlada, odnosno Ministarstvo, zaslužuje komentar.
Odgovor glasi - Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je izašlo u susret svakom zahtevu mačvanskih stočara za održavanjem sastanaka sa predstavnicima nadležnih institucija, tako što je zakazivalo određene dogovore. Ali, to nije dovoljno tim poljoprivrednim proizvođačima, kao ni mnogim građanima Srbije. Nije dovoljno samo da ih neko primi, mada su ponekad srećni i posle činjenice da ih je neko primio.
Ova vlada, Ministarstvo, kao i mi narodni poslanici, treba da učinimo koliko možemo, s tim što bi ovi koji sede na ovoj strani, zasigurno, mogli više da utiču i više da izdejstvuju, jer su to sigurno obećavali u predizbornoj kampanji, pa treba da se onima od kojih traže glas oduže na neki način.
Izgleda da ne činite to, kao što se i ministar Marković, od kad je seo u tu fotelju, ne znam da li je ona toliko lepa i toliko značajna, potpuno promenio, pa nema onog boljeg što je obećavao građanima Srbije. Ostalo je samo da odsedi tamo onaj period.
Doduše, to je neodređeno vreme, mislim da to neće dugo trajati, da će neki izbori, koji će doći vrlo brzo, pokazati da oni koji sad sede i zastupaju državu Srbiju, vode je, odlučuju u ime građana, ne rade to na dobar način, pa će na tom mestu morati doći do promene, jer Srbija i njeni građani to zaslužuju.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, mi sada imamo na dnevnom redu zakon o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju, ili čitajte - zakon o izmenama i dopunama zakona o prodaji osiguravajućih društava.
Gospodine ministre, mi iz SRS-a smo sada u prilici da uočimo vaš kompletan demokratski kapacitet vezan za prodaju preduzeća. Nedavno, kada ste bili ovlašćeni predstavnik Vlade za izmene i dopune Zakona o duvanu, govorili ste tri minuta, istina nevešto. I vas je bilo, verovatno, sramota da govorite o nekoj oblasti koja vam nije dovoljno poznata, pa se pokazalo da u Vladi Vojislava Koštunice tim stvarima bolje barata ministar za poljoprivredu i on je bio kasnije, umesto vas, kada su bili amandmani na dnevnom redu.
Kad je reč o prodaji duvanske industrije, vi ste bili u toku i znate kako to ide. Tako ste i sada došli, kada je zakon o prodaji osiguravajućih društava na dnevnom redu, i govorili ste negde oko 13 minuta.
Znači, taj posao prodaje ide mnogo bolje nego odbrana nečega što bi trebalo da ostane u ovoj državi.
Sistem osiguranja je važan sektor u finansijama. Vi možete da se lepo ispričate i u Ministarstvu finansija, a ovde biste mogli da slušate narodne poslanike, koji aktivno učestvuju u onome što jeste na dnevnom redu.
Sa vama se, gospodine ministre, mogu složiti u jednom, a to je da je osiguranje veoma važan finansijski sektor.
Vi ste naveli tri razloga zbog kojih treba doneti ovaj zakon, a većina građana koje zanima ova problematika, dakle, stručna javnost, kao i narodni poslanici, sećaju se dobro, kada je donet ovaj zakon 2004. godine, da je gospodin Igor Mirović, kao ovlašćeni predstavnik SRS-a o ovom pitanju, govorio šta će uslediti posle tog osnovnog zakona, i to je upravo sve ono o čemu ste vi u obrazloženju ovog zakona govorili.
Znači, pre tri godine, mi smo jasno uočili ono što je cilj ove vlade. Ko treba da ima koristi prilikom privatizacije privrednih subjekata u Srbiji?
Pre svega, trebalo bi da ima država Srbija i građani Srbije. Da li je to tako?
Svi dobro znaju da nije, nego najveću korist od toga imaju oni koji su na vlasti u Srbiji od 2000. godine, koji su napravili dobre pripremne radnje za stvaranje tajkuna, koji sad mogu da pokupuju sve ono što vredi u Srbiji.
Ne treba biti mnogo uman pa zaključiti - ako ima potrebe da se privatizuju neka industrijska preduzeća, a SRS je saglasna sa tim, zbog novih tehnologija, zbog novog menadžmenta, zar građani Srbije koji rade u osiguravajućim društvima ne mogu uspešno da vode ta društva, zar nemamo dovoljno sposobne menadžere koji mogu uspešno da vode preduzeća koja se bave osiguranjem, nego i to moramo da prodamo?
Ali, prodati moramo, zato što će od toga imati velike koristi oni koji sada vrše vlast, koji sačinjavaju Vladu Republike Srbije.
Zatim je postavio pitanje kolega Milorad Buha, narodni poslanik SRS-a, zbog čega zaposleni u osiguravajućim društvima sada ćute i ne bune se mnogo protiv toga, a vi ste, prilikom obrazlaganja ovog zakona, rekli da se ono što je bio njihov zahtev, umesto 200 evra po godini radnog staža, umesto efektivnih novčanih sredstava, sad to pretvara u akcije, pa je to bio jedan od razloga zbog čega su oni, možda, sada promenili svoj odnos prema takvoj privatizaciji.
Razdvajanje životnog od neživotnog osiguranja, jedan je od problema koji ovaj zakon ima nameru da reši, pa ste rekli da ste malo pratili u okruženju kako to stoji, pa, u celom svetu, pa ste videli, na uzorku od 60 država, da 30 država imaju to razdvojeno, 30 nerazdvojeno, životno i neživotno osiguranje radi jedno osiguravajuće društvo, pa ste ostavili rok od dve godine da mi to uradimo na drugačiji način, kao što rade visoko razvijene zemlje.
Imali ste dilemu oko toga kako ćete se ponašati prema stranim filijalama, kojih je oko 15 u državi Srbiji, pa ste rekli - moramo ostaviti pet godina takvo stanje, pa ćemo iza toga videti kakva će situacija biti. Za pet godina, potpuno ćete uništiti ono za šta su se generacije i generacije u Srbiji borile i stvarale, ali nadam se da to neće dugo trajati, da nećete uspeti sve do kraja da uništite, jer građani Srbije ne žele da se to desi, SRS, takođe, daje sve od sebe da ne dođemo u takvu situaciju.
Onda se logično mogu postaviti neka pitanja - ko ima prioritet ulaganja u osiguravajuća društva? Najlogičnije bi bilo da ga imaju građani Srbije koji na drugi način nisu mogli da izvrše privatizaciju. Detaljno i vrlo stručno, o tome je govorila gospođa Jorgovanka Tabaković. Šta vas motiviše da idete u privatizaciju osiguravajućih društava? Da još jednom podsetim, većina građana Srbije zna da je to provizija.
Gospodine ministre, ne mislim da ste isključivo vi taj čovek koji lepo barata tom provizijom, ali, uglavnom, to je suština. Stupanje u Svetsku trgovinsku organizaciju, odnosno povezivanje sa njima, neće posebno uticati na ovaj deo, tako da mislim da Srbija može uspešno da razvije, da poveća potencijal svojih osiguravajućih društava. Imam za vas i nekoliko konkretnih pitanja. Koliko ima stranih filijala koje se bave životnim osiguranjem u Srbiji? Za njih je, uglavnom, to karakteristično. Koliko imaju zaposlenih radnika?
Koliki je broj osiguranika kod njih? Da li je Narodna banka, verovatno Ministarstvo finansija ne može uspešno odgovoriti na ovo pitanje, ali to upućujem NBS, da li je NBS vršila kontrolu u 2006, 2007. godini kod tih osiguravajućih društava, verovatno, inostranih filijala, i kakvi su nalazi?
Kada su u najavi građani Srbije videli da će na dnevnom redu u našem parlamentu biti zakon o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju, znate šta su oni očekivali da će ova vlada da predloži?
Poznato vam je da već nekoliko godina uzastopno, a sa sigurnošću mogu da govorim za okrug iz kog ja dolazim, a to je Mačvanski okrug, tu je blizu i Kolubarski, znači, već dve-tri godine uzastopno, najveći broj poljoprivrednih proizvoda, usled elementarnih nepogoda, kao što su kiša, grad i dr., bude uništen.
Najveći broj poljoprivrednih proizvođača u Malom Zvorniku, Krupnju, Ljuboviji, koja je najkatastrofalnije bila pogođena, jesu poljoprivredni proizvođači koji imaju manja gazdinstva i poseduju manje poljoprivrednog zemljišta, pa nisu u situaciji da sprovode sve agrotehničke mere i da imaju savremenu opremu i mašine za obradu tih poljoprivrednih proizvoda.
Oni ne mogu da se bave intenzivno poljoprivrednom proizvodnjom i da osiguraju svoje poljoprivredne proizvode, pa su očekivali da će ova vlada, ministar finansija, posebno ministar poljoprivrede, da predlože da ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o osiguranju sadrži i odgovarajuće odredbe.
Međutim, ova vlada ne mari za poljoprivredne proizvođače, ne mari za građane Srbije, nego su joj interesna grupa oni sami i oni koji ih podržavaju, kao i oni koji im omogućavaju velike i lepe zarade. Ustaće narod protiv toga na izborima i sigurno neće dozvoliti da dalje pljačkate ovu Srbiju.
Hvala puno.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, prateći vašu aktivnost kao narodnog poslanika, a sada kao ministra, rekao bih da se radi o dve ličnosti. Ljudi će pomisliti da je jedan Milan Marković, odnosno da su to dvojica ljudi.
Nekada energičan, spreman za neke promene, s obećanjima građanima Srbije da će biti bolje, a danas, ni senke od onog što je nekad bilo.
Naime, nisam stekao utisak da biste ranije, u periodu kada ste bili poslanik, olako prešli preko toga da se objedini rasprava o četiri veoma važna zakonska predloga, koji se danas nalaze pred nama poslanicima.
Zakon o Vladi je regulisan jednim delom ustavnih normi, Ustava koji je donet u prošloj godini. Naime, posvećeno je 14 članova Vladi i u članu 124. Ustava regulisana je Vladina odgovornost. Samo da podsetim građane Srbije, a i vas, druge kolege, Vlada je odgovorna Narodnoj skupštini za politiku Republike Srbije i za izvršavanje zakona i drugih opštih akata Narodne skupštine, kao i za rad organa državne uprave. To stoji u našem ustavu.
Međutim, Vlada pokušava da odgovornim učini vas, poslanike, u odnosu prema njoj, da vi njima polažete odgovornost za ono što radite, a ni u kom slučaju da oni nama polažu ovde račune na koji način rade i žele da vode ovu Srbiju.
U Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o Vladi, u prvom članu stoji da Vlada utvrđuje i vodi politiku, ali ste u obrazloženju rekli da je i ranije, po Ustavu iz 1990. godine, stajalo da Vlada vodi politiku, ali nije bilo propisano ko utvrđuje politiku, pa se moglo pretpostaviti da politiku utvrđuje i Narodna skupština. Sve se bojim da to nije bilo tako.
U članu 2. je regulisano da je Vlada dužna da obustavi od izvršenja opšte akte opština, gradova i grada Beograda za koje smatra da nisu saglasni Ustavu ili zakonu, rešenjem koje stupa na snagu kada se objavi u "Službenom glasniku Republike Srbije".
Ja se za ovaj deo plašim, gospodine ministre, jer videli ste, prilikom obrazlaganja ovih predloga, i kolega Ratković iz DS-a je rekao da se ovde radi samo o usaglašavanju s novim odredbama Ustava. Plašim se da je to sve tako, a u prepodnevnoj diskusiji gospodin Aleksandar Vučić vam je rekao primer iz Inđije i Stare Pazove. Plašim se da se na takav način Vlada ne bude odnosila prema onim lokalnim samoupravama, odnosno onim opštinama u kojima na vlasti nisu pristalice stranaka koje čine skupštinsku većinu.
U članu 3. ste predvideli nespojivost funkcije, a SRS je direktno primenila odredbe Ustava kod svoje poslaničke grupe i sigurno da, što se tiče tog dela, nije posebno trebalo ni regulisati, odnosno nije trebalo žuriti.
Mnogi poslanici, kada izađu ovde, postavljaju pitanje, i to bilo kom ministru, a i predsedniku Vlade, zbog čega nismo izabrali Ustavni sud i zbog čega nije donet zakon o Ustavnom sudu. Vidite, mi smo imali ove predloge zakona koji su sada na dnevnom redu i u junu i ništa se nije promenilo u kvalitetu tih zakona, tako da ih ponovo imamo na dnevnom redu 1. oktobra.
Eto, vidite koliko je vremena trebalo da prođe da bi se samo promenilo lice koje je ovlašćeno od strane Vlade da nam predstavlja ovaj zakon.
Ja bih bio mnogo srećniji da danas na dnevnom redu imamo jednu drugu temu, da razmatramo ostavku i razrešenje Vlade. Zapravo, onako kako funkcionišete i kako radite, to bi bila prava mera i to bi trebalo da se nađe danas na dnevnom redu, a ne ove izmene i dopune zakona o Vladi, zatim izmene i dopune Zakona o državnim službenicima.
I ministar Milan Marković i kolega Ratković su rekli da je ova vlada želela da napravi, tj. da deprofesionalizuje i depolitizuje ministarstva, a ja smatram da to nije tako.
Skoro svaki izvršilac u bilo kom ministarstvu, bez obzira na platne razrede, na nivo odgovornosti, pripadnik je određene stranke, odnosno stranke koja se nalazi u ovom momentu na vlasti. Kada su u pitanju plate nameštenika, SRS je ukazivala u raspravi 2005. godine, kada je taj zakon bio na dnevnom redu, da to nije u redu i da treba prihvatiti amandman SRS-a. Pokušali smo i ovaj put da određenim brojem amandmana popravimo kvalitet ovih zakona koje ste vi predložili, a u slučaju da ih prihvatite, možda bi nešto moglo da se napravi i da bude bolje. Ukoliko ne budu prihvaćeni ti amandmani SRS-a, zakoni će postati neupotrebljivi, neće biti kvalitetni i ništa posebno neće doneti građanima Srbije.
Zbog toga bi trebalo usvojiti te amandmane, da se poprave ovi zakoni. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 9. Zakona o sprečavanju nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, a pre nego što prokomentarišem moj amandman, moram da istaknem sledeće: ne sumnjamo u dobre namere ministra, gospodina Jočića, i njegovih saradnika kada su želeli da predlože ovaj zakon da se spreči, ono što svakako SRS ne želi, nasilje i neredi na bilo kojoj sportskoj manifestaciji.
Mi upravo želimo, o tome je govorio gospodin Duvnjak, da od rane mladosti, od rođenja, preko osnovne škole, srednje škole, pa i na fakultetu, našu decu opredeljujemo za sportske aktivnosti, kako bismo imali zdravu i sposobnu naciju. Sigurno neki sportisti u našoj zemlji u dobroj meri tome doprinose. Sada kada Novak Đoković ima ovako briljantne rezultate, mnogo je više omladine, pa čak i ljudi u srednjim godinama koji žele malo da se bave tim sportom, ako ništa, a ono rekreativno.
Ovo ministarstvo, odnosno onaj ko je predložio ovaj zakon nije hteo da se uopšte bavi uzrokom, nego je krenuo da vidi šta su posledice.
Reče ministar, prilikom rasprave u načelu o ovom zakonu, "mi smo izvršili analizu 2003. godine i onda smo došli do zaključka da imamo problema na sportskim manifestacijama". Nije trebalo vršiti nikakvu analizu. To je nešto što je očigledno iz dana u dan.
Trebalo je izvršiti onu analizu o kojoj je malopre, završavajući svoj govor, gospodin Krasić govorio – šta je sa najvećim mafijašima koji se nalaze u rukovodstvima, u upravama sportskih klubova, u sportskim savezima.
Neko je to rekao, a vi ste mogli dobro da se uverite, kada je sednica Olimpijskog fakulteta, najčešće se pomisli da je možda glavni odbor DS ili neko predsedništvo. To isto važi i za Fudbalski savez, za Košarkaški savez, za Rukometni savez, evo sada i Skijaški savez. Tu nema razlike.
Gospođa Svetlana Kitić je, takođe, govorila kao istaknuti sportista, kojoj mi svakako odajemo priznanje, kako treba da se formira jedna ličnost i govorila je o onom što bi trebao da reši Zakon o sportu. Ovaj zakon, po nama, uopšte nije potreban, ali jesmo za to da imamo disciplinu na sportskim manifestacijama, da tamo uživaju i oni koji su otišli da prate te manifestacije i da se na najbolji mogući način mogu afirmisati učesnici.
Videli ste da u lokalnim krugovima ekipe koje nastupaju i takmiče se žele da afirmišu svoju sredinu, a u državnoj reprezentaciji oni koji nas predstavljaju žele da nas u svetu afirmišu i popularišu. To su sportisti bezbroj puta do sada uspeli svojim aktivnostima da urade, a onda su se pojavili neki ljudi koji su videli dobru mogućnost da se preko učešća u upravama sportskih ekipa, u sportskim savezima može zaraditi i oprati veliki novac.
Onda je tu nastao problem i to je ono što je trebalo neko da analizira, a u ovoj akciji sprečavanju problema koje mi sada imamo u Srbiji, na utakmicama i posle utakmica, tu treba da uzme učešće i Ministarstvo sporta, Ministarstvo prosvete, naravno, porodica i roditelji na prvom mestu.
Onda bismo možda uspeli da dođemo u situaciju da odlazimo na sportske manifestacije, na sportske terene, da gledamo sportska takmičenja i da se divimo onim učesnicima, tj. direktnim akterima na sportskim terenima.
Šta je predviđeno članom 9. koji je u vezi sa članom 22. postojećeg Zakona, na koji se odnose ove izmene i dopune? Član 22. predviđa da se licu koje je napravilo određeni prekršaj može izreći i mera zabrane posete sportskim utakmicama. Predlagač je želeo da precizira ovo pa je rekao u drugom stavu, da je lice kome je izrečena mera za prekršaj i obavezno zabrana odlaska na sportske utakmice dužno da se prijavi, ranije je stajalo ''Odeljenju unutrašnjih poslova'', a sada ''Područnoj policijskoj upravi''.
Mi smatramo da je moglo da ostane ''Odeljenju unutrašnjih poslova'', iako je sada u Ministarstvu unutrašnjih poslova izvršena drugačija organizacija, odnosno sistematizacija. To neće bitno menjati, odnosno šta će se desiti ako se posle godinu dana ponovo promene neki nazivi, da li ćemo ponovo taj zakon ovde u Narodnoj skupštini da usvajamo zbog tih tehničkih promena i detalja? Ova odredba, i po dosadašnjem važećem Zakonu, ja ću to ilustrativno da navedem, može da se odnosi na jednu osobu koja je udaljena i do 30, 40 kilometara od mesta gde se održava određena manifestacija.
Recimo, ima sela koja pripadaju ljubovićkoj opštini, odakle dolazim, koja su 40 kilometara udaljena od sedišta opštine i lice kome je izrečena mera zabrane prisustva na sportskim manifestacijama, po ovoj odredbi, mora da dođe, iako taj dan ne bi ni došao da prati sportsku utakmicu, da se javi u policijsku upravu da je tu i da odsedi sa njima dok se ta utakmica ne završi, a potom da ode u pravcu u kojem ono želi.
Sada se predviđa zaštitna mera da treba da traje i može da potraje od 6 meseci do dve godine, a ranije je trajalo od 3 meseca do godinu dana. Mislimo da je taj period od 3 meseca do jedne godine sasvim dovoljan, ako bi ostala ova uredba i dalje da važi. Ali, ceo Zakon je potpun besmislen, nepotreban. Imali smo mnogo važnijih poslova u ovom periodu kojima je trebalo da se bave narodni poslanici, Skupština da donosi određen broj zakona. Kada mi ukazujemo na neke zakone da su neprimenjivi, da su nepraktični, da ne treba da postoje, onda oni koji treba da podrže Vladu i njihove predloge nemaju komentara uopšte za to.
Sećam se i ranije, recimo, predsednik Vrhovnog suda, kada poslanici SRS komentarišu neke predloge zakona i kažu da nisu primenjivi, da će ih biti teško sprovesti u praksi, ona nema komentar iako je bila prisutna u ovoj sali. Kada se zakoni usvoje kaže se – nemamo dovoljno sredstava, ne mogu zakoni da se primene. Sadašnji ministar pravde kaže – ova vlada će se truditi da primenjuje one zakone koje je moguće primeniti.
Mislim da ovo ništa ne znači, samo je Ministarstvo unutrašnjih poslova trebalo da predloži promene u postojećem Zakonu, koji je donet 2003. godine, u delu koji se odnosi na njih, da ljudi koji su plaćeni za određeno obavljanje poslove korektno odrađuju svoj posao, kao i da to rade i ostala ministarstva koja sam malopre naveo i rekao, da na vreme počnu sa ovim poslovima.
Mislim da i sredstva informisanja u dobroj meri doprinose da dođe do ovih nereda na sportskim utakmicama, odnosno priredbama, kako pre, tako i posle.
Sigurno je da na sportskim manifestacijama ima dobrih i humanih gestova, o kojima, takođe, treba pisati, pa da malo stvorimo takmičarski duh u tome što je lepo, po čemu su Srbi prepoznatljivi i ono što nas krasi kao narod. Možda bi možda mnogi izgrednici promenili način ponašanja i imali bismo na sportskim manifestacijama i priredbama sasvim drugačiju situaciju.
Videli ste da SRS na član 1. ovog zakona nije imala amandman, iz razloga, što se vremenski interval povećava u odnosu na ono šta se smatra vremenom utakmice kada su utakmice visokog rizika, pa je povećano sa 90 na 120 minuta i ostaje 90 minuta po završetku te utakmice. To je nešto što je i za nas prihvatljivo. Sve ostalo, povećanje, zaoštravanje kaznene politike, jeste veoma, veoma neprihvatljivo i u krajnjoj liniji, sportisti, kao i sportski radnici, ističu da se ovaj zakon neće pozitivno odraziti na sportska takmičenja i na sport uopšte.
Na ovaj način rizikujemo da nam sportski stadioni i druga mesta na kojima se održavaju sportske priredbe ostanu prazni, odnosno sa veoma malim brojem gledalaca. Ako imamo takvu situaciju, smanjiće se volja za učešće u tim sportovima kod omladine, a to bi moglo da bude veoma opasno i rizično. Zahvaljujem se na pažnji.
Dame i gospodo narodni poslanici, građani Srbije, od 2000. godine očigledno nemamo sreću sa ministrima poljoprivrede.
Setimo se, najpre je bio Dragan Veselinov, ako ste ga zaboravili, to je onaj što je voleo brzo da vozi; pa ga je zamenio Stojan Jeftić, to je onaj što je sebe doveo u Privrednu komoru i onaj što je vas zamenio, gospodine ministre, najugroženiji čovek sa stambeno nerešenim pitanjem; pa je potom došla jedna gospođa koja se svim drugim više bavila nego poljoprivredom i stvarala dobre uslove za poljoprivrednu proizvodnju; pa je i nju zamenio čovek koji je voleo sa njom da sedi kao njen pomoćnik. Potom ste došli vi, gospodine ministre, o vama ne mogu još da se izjašnjavam, kratak je period, ali sudeći po tome koliko ste se potrudili da pomognete poljoprivrednim proizvođačima, a ovaj put ću se usredsrediti na proizvođače duvana, ne očekuje se ništa posebno i ništa mnogo bolje u odnosu na vaše prethodnike.
U 2006. godini proizvedeno je oko 7.645 tona duvana; od toga je 5.606 sorta "virdžinija", čija je proizvodnja inače tri puta uvećana, zatim sorta "berlej" oko 1.800 tona i na kraju orijentalni duvani, to su ovi kvalitetni u kojima Srbija ima tradicionalno dobre rezultate, čija je proizvodnja opala na 161 tonu.
Moram da podsetim kolege poslanike da je Srbija u nekom periodu između '70. i '80. godine proizvodila preko 30 hiljada tona duvana, da bi u osamdesetim godinama ta proizvodnja spala na 20 hiljada tona, a imali smo situaciju 2005. godine, odnosno 2004, da je spala na pet hiljada tona. Juče sam o tome govorio, da je premija bila propisana za jedan hektar. Ovo što ste vi rekli - 100 evra po jednom hektaru zasejanih površina, to nije parametar koji obezbeđuje kvalitet u proizvodnji, niti je parametar koji motiviše poljoprivredne proizvođače za dobru proizvodnju.
Vi znate da je duvan poljoprivredna kultura koja ima najlošiju poziciju u agrarnom budžetu i znate da je četiri puta veći uvoz od izvoza. Da li na tome može nešto da se uradi? Sigurno je da može.
Ne bih ovako grčevito morao da se borim za poljoprivredne proizvođače iz ove oblasti da, kao što sam vam rekao, devet fabrika nije zatvoreno. Dolazim iz sredine u kojoj postoji fabrika za primarnu preradu duvana, iz Ljubovije, koja je nerazvijena opština, siromašna, a znate da se proizvodnjom duvana uglavnom bave oni poljoprivrednici, onaj sloj našeg stanovništva koji je siromašniji. Znamo da je za obradu jednog hektara potrebno 70 puta više učešće žive radne snage, nego za proizvodnju pšenice.
Sve su ovo pokazatelji koje biste vi, gospodine ministre, morali ozbiljno da uzmete u razmatranje. Na kraju, potpuno sam siguran da vi nećete prihvatiti amandmane Srpske radikalne stranke koji bi doveli do poboljšanja kvaliteta ovog zakona. Ali, učinite bar ono što su uradili vaši prijatelji u Hrvatskoj – propišite uredbom da bi određene cigarete koje su proizvedene u Srbiji imale status domaće cigarete da moraju da sadrže određenu količinu duvana koji je proizveden u Srbiji.
Slažem se sa svima onima koji smatraju da je duvan nešto što je zlo, što uništava naše zdravlje, ali ukoliko su se stvorile privredne mogućnosti za proizvodnju te kulture, jer znate da imamo izuzetno dobre klimatske i zemljišne uslove za proizvodnju duvana... Ovaj ministar koji je bio pre vas je rekao da je duvan proizveden u Srbiji veoma lošeg kvaliteta, a lično je posredovao u tome da se seme uveze iz Brazila. Potpuno je svakome jasno, ko nikada nije video nijedan struk svežeg duvana, da su klimatski uslovi u Brazilu i u Srbiji neuporedivi i da ne može ono seme koje je predviđeno za proizvodnju duvana u Brazilu da bude primenjivo i za Srbiju.
Rekli ste da je oko milijardu evra uloženo u duvansku industriju. To je tačno, ali u toj milijardi je sadržan i iznos kojim su kupljene fabrike za proizvodnju cigareta u Srbiji. Sigurno vam je poznato i da su poljoprivredni proizvođači, zajedno sa fabrikama koje organizuju proizvodnju i otkup duvana, uložili preko 19 miliona evra u ovu proizvodnju. Kada je došla jedna fabrika, otkupljivač duvana, a to je, zapravo, ćerka "Filip Morisa", počela je da organizuje svoju proizvodnju na sušarama, koristeći kompletnu opremu u koju su investirale i poljoprivrednim proizvođačima podelile fabrike za otkup i proizvodnju duvana u Srbiji. Inače, njihova proizvodnja je 300.000 tona na godišnjem nivou, pa uporedite sa onih pet-šest hiljada u Srbiji.
Kada je predstavnik jedne fabrike, jedan od dobrih proizvođača u Brazilu, rekao - šta bi se desilo da imamo takvu situaciju da se na sredstvima organizuje proizvodnja od strane nekog ko je došao u Srbiju i nije uložio još nijedan dinar, šta bi se desilo tamo, taj bi morao da ode u zatvor. Odgovoreno je - gospodine, ovo nije ni Španija, ni Nemačka, ovo je Srbija, tu možemo da radimo šta hoćemo.
Ne smemo tako da radimo, ne samo zbog nas, ne smemo to da radimo zbog naših poljoprivrednih proizvođača. Moramo stalno da se trudimo, uz teške uslove pod kojima oni rade i privređuju, da im bar taj finansijski efekat popravimo i omogućimo im što bolje uslove za proizvodnju.
Dakle, fabrika za primarnu preradu duvana u Ljuboviji je, posle Sente, jedna od najvećih u Srbiji. Imala je proizvodnju i do 5 - 6 hiljada tona na godišnjem nivou, a sada je to spalo na 1.500 - 2.000 u najboljim uslovima, s tim što se ove godine ne može očekivati otkup te količine duvana, jer je suša u značajnoj meri uticala na takve uslove.
Inače, moj amandman se odnosi i na brisanje dela u članu 45. stav 5. koji se odnosi na to da vozilo kojim se prevoze duvanske prerađevine treba da bude označeno posebnom oznakom i u njemu treba da postoje higijenski uslovi, kao i drugi propisani uslovi. O higijenskim uslovima u vozilu za prevoz duvana govorila je moja uvažena koleginica Nataša Jovanović, pa tu nemam šta da dodam.
Ne znam da li je ovo vaš izum, gospodine ministre, to je i ranije postojalo, zbog čega treba označiti vozila kojima se vrši prevoz duvana? Možemo da pretpostavimo, iz razloga da ta vozila ne treba kontrolisati, jer je nekako prirodno, ako je ono označeno da služi za prevoz duvanskih prerađevina, odnosno cigareta, ne treba ga ni kontrolisati. Onda možete misliti, ukoliko se to vozilo ne kontroliše, kakve sve situacije mogu da nastupe na tržištu duvanom.
Moram samo da vam kažem da se SRS zalaže za maksimalnu kontrolu u proizvodnji duvana, u proizvodnji duvanskih prerađevina, cigareta, kao i u samom prometu. Znači, tu se zalažemo za maksimalnu kontrolu.
Isto tako, zalažemo se da se na neki način, u bilo kojoj formi, da li kao što je to urađeno u Hrvatskoj, promeni ovaj član u kom se proizvođači cigareta oslobađaju od obaveznog otkupa. Ukoliko to bude ostalo, ukoliko na tom planu ništa ne promenimo, onda ćemo sigurno potpuno uništiti proizvodnju duvana u Srbiji, koji je inače izuzetno kvalitetan. U situaciji kada ima oko milion nezaposlenih u Srbiji treba stvoriti neke uslove da se ljudi zaposle, pošto po jednom hektaru ide u proseku jedan zaposleni. Multinacionalne kompanije koje su kupile naše fabrike za preradu duvana su se obavezale da će u 2008. godini podići proizvodnju duvana na 16.800 tona. To bi automatski značilo uposlenost novih oko 8.000 radnika i u duvanskoj industriji, gde se vrši prerada sirovog duvana i proizvodnja cigareta. Ne mogu sada da procenjujem, ali ako imamo u vidu koliko je sada angažovano na direktnoj proizvodnji duvana, a koliko je angažovano ukupno u duvanskoj industriji, onda mogu slobodno da procenim da bi bilo zaposleno novih 30.000 - 40.000 radnika. Malo li je to u današnjim uslovima, kada se pojedini predstavnici lokalnih samouprava hvale i sa 30 - 50 zaposlenih? To jeste dobro. Zato moramo u ovoj grani da uradimo nešto da spasimo poljoprivrednu proizvodnju, da pomognemo poljoprivrednim proizvođačima.
Ne znam da li je tu kolega Milan Nikolić. Za one koji nisu u toku, gospodin Nikolić, ovlašćeni predstavnik SPS-a, kada smo govorili o CEFTA sporazumu, kada je imao dilemu oko CEFTA sporazuma, rekao je: "CEFTA sporazum je tamni vilajet. Ukoliko prihvatimo - problem. Ukoliko ne prihvatimo - problem". Ukoliko prihvatimo, gospodine Nikoliću, CEFTA sporazum, to je problem i tačka. Nema - ukoliko ne prihvatimo.
Zato pozivam sve narodne poslanike da u danu za glasanje prihvate sve amandmane Srpske radikalne stranke, jer sigurno će dobro doći proizvođačima duvana, a samim tim i Republici Srbiji. Zahvaljujem se.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, evo prilike, po pitanju ovog amandmana, da vi pokažete da ste drugačiji od ministra za poljoprivredu 2000. godine.
Uslovi za mogućnost prodaje duvanskih prerađevina su veoma strogi i mi iz SRS smatramo da treba da ostanu ti uslovi, ne insistiramo na bilo kojoj promeni kad su u pitanju uslovi za prodaju duvanskih prerađevina, odnosno cigareta.
Kolega Dragan Živkov je predložio da ovaj period prilikom uplate takse važi četiri godine. To je minimum u onome što je SRS mogla da razume Ministarstvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, inače smatramo da bi prilikom upisa određenog maloprodajnog objekta i ispunjavanjem ovih uslova i uplate takse, odnosno obaveza koje stoje, trebalo da mu se ostavi pravo na promet cigaretama na malo sve do momenta dok on ne odjavi tu radnju.
Nema nijednog razloga da se ovo obnavlja, kao što je dosad bilo, na godinu dana, a vi sad predlažete na dve godine. Zaista, osim pljačke vlasnika maloprodajnih objekata od strane države, nema nijednog drugog razloga.
Moram da vas podsetim, naravno ovo ne važi za Beograd, Niš, Kragujevac i druga velika mesta, da je prosek otvorenosti jednog maloprodajnog objekta u Srbiji šest meseci do godinu dana.
Pitate se da li je to moguće? Pa, evo, da vam navedem jedno selo, gospodin Jovanović zna gde je ono, Selanac. Tu se prodaju samo dve vrste cigareta: "klasik" i "vek".
Ovi koji se bave prometom cigareta na veliko uslovljavaju vlasnike maloprodajnih radnji da drže i one cigarete koje mogu da se prodaju u Beogradu, na Slaviji, u krugu dvojke i u drugim većim naseljenim mestima.
Imajući sve ovo u vidu, a zbog potrebe, zbog funkcije maloprodajnog objekta, i u takvom selu kao što je Selanac mora da se drži taj minimum cigareta.
Ono što biste vi mogli da uradite jeste da prihvatite amandman gospodina Dragana Živkova; tako biste u jednom delu pomogli vlasnicima maloprodajnih objekata.
Još jednom vas podsećam, ako nije u pitanju to da se obezbede sredstva za izbornu kampanju, koju uskoro očekujete, pa da se podele... Kao što je to delio u prethodnom sazivu ministar za finansije poljoprivrednim proizvođačima, koji su dobili po 40 hiljada i bili tada zadovoljni i srećni, a njihovi sinovi i unuci koji su u to vreme živeli u zajedničkom domaćinstvu završili su neke fakultete, čak i medicinske fakultete; tih 40 hiljada se potrošilo, a njihovi unuci ili deca i dan-danas nemaju posla.
Mnogo više bi trebalo da se bavimo uslovima za zapošljavanje građana Srbije, a manje da razmišljamo o tome kako da što efikasnije zavučemo ruku u njihov džep i da ih na taj način oštetimo.
Nadam se da ćete prihvatiti ovaj amandman. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani, da je u sali ministar unutrašnjih poslova gospodin Dragan Jočić, pitao bih ga da li on želi da liči na Mlađana Dinkića. On bi rekao: "Ko, ja? Sačuvaj bože, ne želim uopšte". Sada ću da mu pokažem preko ovih zakonskih odredaba da se on trudi da liči na njega, ili neko ko je malo više učestvovao u izradi ovog zakona.
Kolege koje su bile i u prethodnom sazivu sećaju se da je prilikom usvajanja Zakona o poreskoj upravi i poreskoj administraciji na 30 mesta rečeno da će detaljnije regulisati ministar nadležan za finansije ili da će doneti posebne obrasce. Tako i u ovom zakonu ima sličnih normi koje ukazuju na to.
U ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 54. Predloga zakona o putnim ispravama da se posle reči "postupak za rešavanje zahteva za izdavanje putnih isprava započet" dodaje "15 dana pre dana početka primene ovog zakona okončaće se po odredbama ovog zakona".
Zbog čega je Srpska radikalna stranka predložila izmenu člana 54. koji, inače, spada u deo prelaznih i završnih odredaba zakona? Da ne bi došlo do retroaktivnosti. Dakle, o onome što je podneto ranije treba da se odlučuje po važećem zakonu, a ono što je podneto 15 dana pre stupanja na snagu ovog zakona treba okončati po odredbama ovog zakona.
Moram još jednom vas, gospodine Todoroviću, ali ne ovog iz SRS, da podsetim da je Srpska radikalna stranka podnela 17 amandmana na ovaj zakon. Ako se prisetite amandmana na član 9. koji je podnela gospođa Vjerica Radeta, u ime poslaničke grupe SRS, ona je na najbolji način pokazala kako se mi u SRS izdižemo iznad vaših ličnih interesa i želja, kada je predložila da se diplomatski pasoš ili poseban pasoš ne dodeljuje članovima porodičnog domaćinstva onih osoba koje poseduju taj diplomatski pasoš.
Zatim je Momir Marković predložio, u ime poslaničke grupe SRS, da pasoš važi 10 godina, umesto pet, što ste vi i prihvatili.
Zatim, kolega Nemanja Šarović je definisao šta treba da sadrži taj pasoš, dakle, da se ovim zakonom uredi, a to jeste ona intencija o kojoj je govorio general Božidar Delić, da mi možemo da kažemo našim građanima kako će izgledati obrazac pasoša.
Interesantno je da je i Zlatan Jovanović, u članu 20, predložio da diplomatski pasoš ne važi pet godina, nego dok postoje razlozi zbog kojih je on izdat.
Gospodine Todoroviću, kao član Zakonodavnog odbora moram da vas upozorim na sledeće: s obzirom na to da je prihvaćen amandman gospodina Momira Markovića da pasoš važi deset godina, onda ovo u članu 20, gde je stajalo da se diplomatski pasoš i službeni pasoš izdaju sa rokom važenja od 5 godina, treba da se uskladi sa ovim članom 19, na koji je amandman podneo gospodin Momir Marković. Znači, to treba da imate u vidu da ne bi došlo do neke kolizije prilikom primene ovog zakona.
Moram još jedno da vam prenesem a da vi prenesete gospodinu ministru Draganu Jočiću. Kada je u pitanju izdavanje uverenja o državljanstvu (odnosi se, gospodine Todoroviću na vas, jer da je u pitanju Dragan Todorović iz SRS ne bi niko trebalo da upozorava, to bi već bilo blagovremeno rešeno), predugo čekaju građani na rešenje problema o državljanstvu.
U odgovoru na poslaničko pitanje kolegi Zlatanu Jovanoviću, koji je u ime Vlade potpisao zamenik predsednika Vlade gospodin Božidar Đelić, stoji da se plaća taksa od 560 dinara, čini mi se. To nije tačno. Ukupan iznos prilikom podnošenja zahteva za dobijanje uverenja o državljanstvu je, ne mogu da budem potpuno precizan, oko 10 hiljada dinara.
Sada građani i skupe na neki način, jer će sa tim ostvariti neka prava, ali da se prenese ministru da utiče, ne mogu da tvrdim da je potrebno, pored tih taksi koje su službene, da treba još nešto plaćati u ovom momentu, nego samo da se brže reaguje, jer mi je poznato da postoje lica koja su podnela taj zahtev posle 2000. godine, a taj problem nije rešen ni do današnjeg dana.
To da se uradi u najkraćem mogućem roku.
Zahvaljujem se.