Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Sreto Perić

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 175. zakona o prekršajima.
Verujem da je ministar pravde, gospodin Zoran Stojković, bio u velikoj dilemi prilikom razmatranja ovih amandmana koje je podnela poslanička grupa SRS, na zakon o prekršajima, jer ste iz obrazloženja tih amandmana mojih kolega videli i vi poslanici, a pogotovo ministar, gospodin Stojković, da su to smisleni amandmani, koji bi zaista ovaj zakon učinili vrlo primenljivim, približili ga možda po kvalitetu onim državama koje su već u EU, onih koje čekaju u hodniku za EU, uz pomoć vrednih poslanika SRS.
Jedan amandman koji sam ja u ime poslaničke grupe podneo, ministar je prihvatio, očekivao sam da bi i ovaj amandman mogao biti prihvaćen, kao i svi amandmani poslanika SRS, ali pošto se to nije desilo, ja ću sada da prokomentarišem član 175. zakona u ovakvom tekstu, odnosno Predlogu, pa ću se potruditi da kažem zbog čega i ovaj amandman treba da bude prihvaćen.
Naime, član 175. govori o saslušanju okrivljenog i načinu na koji se okrivljeni saslušava.
Taj član je veoma obiman i kada bi ga iščitavao neko ko se bavi medicinom, mašinstvom, elektrotehnikom ili nekim drugim strukama mogao bi u prvom momentu da kaže da je možda ovakav član i potreban u zakonu.
Međutim, s obzirom na to da će ovaj zakon primenjivati diplomirani pravnici, sa položenim pravosudnim ispitom i oni koji će biti sudije za prekršaje, nije moralo ovako da stoji.
U 1. stavu člana 175. kaže se – ''Okrivljeni se saslušava po pravilu usmeno''. Imajući u vidu šta sledi i kako je na detaljan način dalje to regulisano, onda je trebalo razraditi šta ako nije usmeno, ako je pismeno, ako se na neki drugi način saslušanje izvodi. Trebalo je to detaljnije razraditi.
Zatim, prilikom uzimanja izjave od okrivljenog postaviće mu se razna pitanja: kada je rođen, zbog čega je rođen, porodične prilike i niz drugih karakterističnih ličnih svojstava za okrivljenog i na kraju jedno od pitanja, a sve pre uzimanja izjave vezane za konkretno izvršen prekršaj, da li je služio vojsku, odnosno da li ima čin rezervnog oficira, da li se vodi u vojnoj evidenciji i pri kom vojnom organu. Mislim da je to nekada imalo smisla.
Ali, u vreme dolaska ovog pozera, sada predsednika Republike Srbije, na mesto ministra vojnog, u vreme gospodina Davinića i ovog sadašnjeg ministra, koji je imao izuzetno visok prosek 6,25 prilikom studiranja, mislim da je to besmisleno jer se vidi čemu vodi – uništavanju vojske. I sada unositi to u izjavu okrivljenog prilikom otvaranja rasprave, odnosno saslušanja okrivljenog je skoro besmisleno.
Odredbe o saslušanju okrivljenog shodno će se primenjivati pri saslušanju predstavnika okrivljenog pravnog lica, znači važi sve ono što i za fizičko lice. Predložio sam da se taj član menja i da glasi – ''Okrivljeni u prekršajnom postupku saslušava se po odredbama Zakona o krivičnom postupku''.
Poslanička grupa SRS je prihvatila ideju da se organi za prekršaje transformišu u sudove za prekršaje. To je nešto što mi podržavamo, ali u ovom zakonu postoji niz odredaba koje su suvišne, koje su malo čak i nejasne; kao što je koleginica Vjerica Radeta rekla da će određene učinioce prekršaja možda podsticati, umesto da bude obrnuto, da deluju preventivno, neke odredbe koje se sada nalaze u ovom zakonu podsticaće na izvršenje daljih prekršaja. Pretpostavljam da zakonodavac nije imao tu nameru.
Ministra nema, želeo bih da mu postavim jedno pitanje: zbog čega je određen broj prekršaja izostavljen iz nadležnosti sudova za prekršaje, ostavljen kod carine i poreske uprave.
Da li zbog toga što neko ko je sada ministar finansija misli da će večno ova dva državna organa voditi ljudi koji su članovi njegove stranke, pa da će se na taj način derati građani Srbije i moći vrlo brzo da skupljaju sredstava u budžet Republike Srbije, pa posle da se troše na jedan neracionalan način, ili je nešto drugo u pitanju, ne znam.
Voleo bih da je gospodin ministar tu da nam objasni, ako se već išlo u jednu reformu suda, odnosno transformisanje organa za prekršaje u sud za prekršaje, zbog čega se svi prekršaji nisu preneli u nadležnost sudova za prekršaje, nego su ostavljeni kod drugih državnih organa.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 4. Predloga zakona o sprečavanju dopinga u sportu i to da se u prvom stavu reči "antidoping agencija Republike Srbije" zamene rečima "antidoping odbor pri Olimpijskom komitetu Srbije i Crne Gore".
Naime, SRS smatra da ovaj zakon treba podržati, odnosno da može da se prihvati pod uslovom da se prihvate amandmani koje je podnela Srpska radikalna stranka, pa sam ja podneo ovaj amandman na član 4. i predlažem da se umesto antidoping agencije, kao telo koje će sprovoditi taj postupak i proceduru u saradnji sa Svetskom antidoping agencijom i drugim timovima, oformi antidoping odbor pri Olimpijskom komitetu za Srbiju i Crnu Goru.
Pretpostavljam da je predstavnik predlagača ovde, gospodin Vuksanović, da bi ovaj amandman mogao biti prihvaćen, a iz razloga što se u članu 33. ovog zakona, gde se definiše koliko članova ima upravni odbor agencije, kaže da ima 15, pa se predlaže da se dva člana upravnog odbora imenuju ispred Olimpijskog komiteta za Srbiju i Crnu Goru, što znači da bi mogao biti prihvaćen ovaj amandman.
Govoreći u raspravi u načelu o ovom zakonu rekao sam da su tri razloga zbog kojih treba doneti ovaj zakon, uz ove amandmane koje je predložila Srpska radikalna stranka.
To je prvenstveno zbog zdravstvenog stanja sportista, mada su kolege u raspravi u načelu rekle da antidoping ne koriste samo vrhunski sportisti profesionalci, što sigurno čine u najvećoj meri, nego se koristi čak i u amaterskom sportu, pa je poznato da se koristi i u rekreativnom sportu.
Da bi ova akcija mogla da se sprovede u celosti potrebno je krenuti sa širokom akcijom, krenuti od porodice, preko obdaništa, škola i na svim nivoima to činiti. Ministar je dao jednu izjavu gde je rekao da bi u Srbiji trebalo doneti zakon gde bi deca koja su napunila tri godine bila obavezna da idu u obdanište da bi i na taj način počeli sa tom edukacijom.
Moram da iznesem jedan primer, a u prepodnevnoj raspravi, kada smo govorili o izboru nosilaca pravosudnih funkcija, pomenuli smo određena imena, doduše ne u nekom pozitivnom kontekstu, ali to je bila neophodna rasprava, koja je otvorila i rasvetlila određene stvari.
U vezi sa tim što je ministar predložio da bi bilo dobro doneti zakon gde bi deca bila obavezna sa napunjene tri godine da pohađaju obdanište, ne koristim priliku u svojim izlaganjima za skupštinskom govornicom da se obraćam na takav način, ali moraću da pomenem jedno malo mesto, jedan mali kolektiv i jedno ime.
Mesto je Ljubovija, kolektiv je dečje obdanište, ime je Dušica Vasić, direktor tog obdaništa, koja je zajedno sa sugrađanima, odnosno sa ljudima koji žive u Ljuboviji i sa svim angažovanim u toj dečijoj ustanovi "Poletarac" uspela da napravi fantastične i dobre uslove, gde i bez donošenja tog zakona o obaveznom pohađanju obdaništa sa napunjene tri godine već ima problema da se prihvate ta deca, odnosno da se svi smeste u broju koliko ih se pojavljuje.
Moram se vratiti na početak onoga što sam rekao, vezano za ovaj amandman. Kada ne bismo formirali ovu agenciju, pa ta sredstva da usmerimo ove godine ili u ovom momentu za proširenje kapaciteta u Ljuboviji, a sledeće godine i sledećih meseci za neka druga mesta, to bi bilo mnogo bolje, jer tamo su naši omladinci koji sutra mogu da postanu potencijalni korisnici antidoping sredstava u sportu, a i u životu uopšte.
Zbog toga bi trebalo Ministarstvo za prosvetu i sport da se aktivno uključi u rešenje tih problema, a ujedno da se prihvati ovaj amandman i drugi amandmani Srpske radikalne stranke, kako bi se ovaj zakon mogao usvojiti, možda poslanici SRS-a podrže taj zakon, a to bi se sigurno vratilo najpre našoj omladini, a zatim svim građanima Srbije.
Očigledno da koleginica mene nije razumela. Nisam govorio da treba doneti takav zakon, to je rekao ministar za prosvetu i sport, a ja sam rekao da ne moramo da imamo takve zakone, nego ako nešto uradimo, ako stvorimo neke preduslove, da će onda deca vrlo rado da odlaze u obdaništa. Pre toga sam rekao, da bismo sproveli ovu akciju do kraja valjano, da moramo voditi jednu široku akciju, počev od porodice.
Koleginice, slažem se sa vama, samo vi mene uopšte niste razumeli. Uopšte ne zagovaram donošenje takvog zakona, nego je samo ministar dao takvu izjavu. Mogu vam to pokazati. Kažem da ne moramo da imamo takve zakone, a možemo da imamo tako fantastične rezultate da deca žele da odlaze u obdanište i provedu određen deo vremena u obdaništu i da to pokazuje izuzetno dobre rezultate. O tome sam govorio. Meni je žao što vi mene niste dovoljno pažljivo saslušali ili što imate neke druge vizije, ali to je vaš problem.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine Štimac, činjenica da o ovoj tački dnevnog reda gospodin Štimac nije želeo da podnese uvodno izlaganje, govori o besmislu raspravljanja o ovoj tački dnevnog reda na današnji dan.
Mi smo ovaj materijal dobijali više puta, stavljan je na dnevni red sednice Narodne skupštine, pa je povlačen, verovatno iz razloga da bi određene stvari o kojima je detaljnije govorila moja uvažena koleginica Vjerica Radeta, bile ostavljene po strani. Zbog toga taj izveštaj nije do sada bio usvojen.
Mi iz SRS smatramo, bez obzira što se sad radi o usvajanju ovog izveštaja Komisije za hartije od vrednosti, dakle danas, 1. novembra 2005. godine, iako se odnosi na poslovanje ove komisije za 2004. godinu, a u zakonu je i predviđeno da se ovaj izveštaj podnosi do 31. marta tekuće godine za prethodnu godinu. Na nas utiče da se aktivno uključimo u ovaj izveštaj i da o tome govorimo zato što smo veoma visoko svesni značaja Komisije za hartije od vrednosti. Mi tu Komisiju za hartije od vrednosti doživljavamo kao jedan organ koji ima kontrolnu funkciju, a i organ koji bi trebalo da ima zadatak da afirmiše finansijsko tržište i da stvori uslove za bolje privređivanje i poslovanje u državi Srbiji.
Za ovaj izveštaj se može reći da je detaljan i obiman, kada se pogleda broj strana na kojima je on urađen, s jedne strane. Sa druge strane, možemo konstatovati da ovaj izveštaj ima određenih manjkavosti, odnosno nije rekao nešto o možda najbitnijim stvarima, kao što je zaštita investitora, jer to uopšte nije pominjano u ovom izveštaju.
Verovatno da volja stranih investitora pada, kao i onih ljudi koji su u Srbiji, zbog ukupnog ambijenta u kome radi privreda Srbije, pada interesovanje za ulaganje u privredu i sigurno je da je u periodu za koji se podnosi ovaj izveštaj - za 2004. godinu, bilo zainteresovanih lica za investicije. Ali, zbog nesigurnosti u kojoj posluje privreda Srbije, zbog situacije da se vrlo često, zbog pada društvenog proizvoda, nameću obaveze i od 50%, to je neizdrživo za privredne tokove u državi Srbiji i zbog toga privredna aktivnost stalno opada.
Meni je jako interesantno u ovom izveštaju što Komisija predlaže i predsedniku Republike i predsedniku Vlade da, prilikom izrade ustava, Komisiju, kao sada nezavisan i samostalni organ, uključi kao ustavnu kategoriju, pa bi, pored pet institucija koje Ustav do sada tretira, uvrstili i Komisiju za hartije od vrednosti.
Odmah se nameće jedno logično pitanje - zbog čega oni koji podnose ovaj izveštaj predlažu da Komisija za hartije od vrednosti bude ustavna kategorija? Lično mislim, iz razloga da bi se uticaj na Komisiju za hartije od vrednosti, od strane Ministarstva finansije i jedinog potpredsednika Vlade, smanjio ili što je moguće više ograničio, sveo na minimum, samim tim što bi ova komisija postala organ koji je predviđen i Ustavom.
Kaže: "Komisija za hartije od vrednosti je nadzorni organ na tržištu hartija od vrednosti Republike Srbije, kao samostalna organizacija, koja podleže nadzoru Narodne skupštine, kojoj i odgovara. Komisija za hartije od vrednosti ima pet članova, uključujući i predsednika, koje bira Narodna skupština na predlog Vlade Republike Srbije, na period od pet godina. ( To je ono što je i sad predviđeno.) Radom komisije rukovodi predsednik. O Komisiji za hartije od vrednosti se donosi zakon".
U ovom izveštaju, kada sam malopre rekao da je s jedne strane detaljan, a s druge strane da nije obradio određene kategorije i svoje poslovanje, ovde je vrlo detaljno opisano i moglo bi se ponekad pomisliti, kada se iščitava ovaj izveštaj, da se čitaju neki zakonski predlozi ili poslovnici, pravilnici, uredbe koje regulišu rad ove komisije za hartije od vrednosti.
Pored toga što nije dovoljno obrađeno, zapravo, nije ništa rečeno vezano za zaštitu investitora, nije rečeno koji su efekti rada Komisije za hartije od vrednosti. Ovamo se kaže koliko je doneto rešenja prilikom organizovanja brokerskih kuća, koliko je zabrana, ali se ne kaže kakvi su efekti, koje su mere preduzete. Odluke koje donosi Komisija za hartije od vrednosti su konačne, ali se povodom ovih odluka može pokrenuti upravni spor. Mi ni tu nemamo detaljan izveštaj kako i na koji način je poslovala ova komisija za hartije od vrednosti.
Kad budemo sumirali rezultate, i predsednik Narodne skupštine, koliko smo doneli zakona, koliko odluka, koliko nekih drugih izveštaja usvojili, naravno da će biti doneta odluka o usvajanju izveštaja o radu Komisije za hartije od vrednosti, i mi ćemo reći da smo doneli toliko odluka. Međutim, bitno je za građane Srbije i za sve nas kao njihove predstavnike da stvorimo uslove i ambijent za bolji rad. O tome uvek mi iz SRS govorimo, ali oni koji podržavaju Vladu i koji predstavljaju skupštinsku većinu čini mi se da se samo ponose brojem zakona koji su doneti i usvojeni, pa makar to bili zakoni sa jednim ili dva člana. Za nas nije suština u tome.
Suština je da se stvore bolji uslovi za rad. Međutim, ako ova vlada u svom sastavu ima visoke funkcionere koji žele da podele Srbiju na dobru i lošu, na pravu i ne znam koju drugu, sigurno da oni ne mogu dati nikakav doprinos boljitku života u Srbiji. Oni mogu samo da vuku Srbiju unazad, iako im je stalno u glavama i njihove misli su uperene jednoj floskuli, kao što je ulazak u EU.
Da, mi to želimo, ali mi želimo da stvorimo bolje uslove za život građana Srbije. To će biti moguće kad mi dođemo na vlast. Čini mi se da je taj momenat blizu, jer 40% građana koji staju iza politike SRS ne mogu nikako da budu manjinska Srbija, kako to neko voli da kaže, jer to su građani Srbije i mi ih uopšte po tom osnovu i ne delimo.
Nadam se da će gospodin Štimac kasnije, kad bude "isprovociran" pitanjima poslanika SRS i dilemama koje oni imaju u vezi sa ovim izveštajem, ipak izaći i odgovoriti na neka od pitanja i dati nam neke projekcije vezane za rad Komisije za hartije od vrednosti u budućem periodu i, naravno, otkriti još neke pritiske i neke poteškoće koje ima ova komisija prilikom svog rada.
Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je Predlog zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. Ono što je ministar govorio u uvodnom izlaganju pohvalili su pripadnici poslaničkih grupa koje podržavaju ovu vladu i ono što je ministar govorio u uvodnom izlaganju može da se prihvati kao veoma korektno, bez nekakvih političkih ocena i procena.
Ali, ako se pročita obrazloženje ovog zakona, pa još ako se zna da je ministar učestvovao u tom pisanju, onda će se steći jedan sasvim drugi utisak i ne možemo pohvaliti tu korektnost koja je bila prisutna ovde u prvih 10 minuta kada je ministar govorio o tome.
Naime, dosadašnji Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju je zaista prevaziđen, zbog vremena u kojem je donet i dinamike koja se dešavala u poslednjih 13 godina određene odredbe su postale neprimenjive, ali stičem utisak, čitajući obrazloženje Predloga zakona, da je takav zakon smetao, čini mi se, natalitetu u Srbiji, stepenu i standardu življenja i svemu drugom.
Rečeno je da ovaj zakon predstavlja smetnju, čini mi se, za svitanje novog dana. No, da ne govorim dalje o tome, nego da se vratim na Zakon o spoljnotrgovinskom poslovanju.
Određeni instituti koji su predviđeni u ovom zakonu korektno su definisani i mislim da drugačije ne mogu nego na način koji je predviđen ovim predlogom zakona.
U prvom članu ovog predloga zakona kaže se: "Ovim zakonom uređuje se spoljnotrgovinsko poslovanje", delimično odgovara na potrebe ovog predloga zakona, ali u stavu 2. stoji: "Zakonom se može, u skladu sa pravilima Svetske trgovinske organizacije i propisima Evropske unije, urediti spoljna trgovina pojedinom vrstom robe ili usluga". Znači, ovde se pozivamo na neke druge zakone, odnosno može se urediti zakonom, a ne uređujemo ovim zakonom određene stvari koje bismo možda morali i trebali da uradimo.
Ukoliko ovaj zakon, kada se usvoji i stupi na snagu, da odgovore na određena pitanja i pomogne privrednicima u Srbiji da pokrenu privrednu aktivnost, to će biti dobro.
Međutim, ukoliko ova vlada nije stvorila ambijent i uslove za privređivanje, ne može samo ovaj zakon motivisati i pospešiti posebno izvoz ili uvoz, zavisi sa koje strane gledamo. On može da omogući, što je ministar rekao da je bila želja njegovog ministarstva, možda Vlade u celini, da eliminiše ono što mi obični smrtnici kažemo - papirologiju, odnosno da pojednostavi određene stvari prilikom poslovanja u ovoj sferi. Delimično će to biti verovatno tačno, ali odredbe koje su predviđene u ovom zakonu praviće izvesne probleme.
Naime, ovo gde se govori o ograničenju u spoljnotrgovinskom poslovanju može dovesti do određenih problema u praksi i možda će biti teža situacija nego što je bila po do sada važećem zakonu.
U članu 4. kaže se: "Dozvoljena ograničenja spoljne trgovine propisuju se, primenjuju i tumače u skladu sa pravilima Svetske trgovinske organizacije i propisima Evropske unije." U članu 17, čini mi se, ili u nekom drugom članu, govorimo o određenim nadležnostima Vlade odnosno Ministarstva za ekonomske odnose sa inostranstvom. Unapred, u članu 4. mi predajemo tu nadležnost nekome drugome.
U najmanju ruku, sa usvajanjem ovog zakona, odnosno nekih odredaba ovog zakona, stiče se utisak da dolazi do kapitulacije pravnog sistema u Srbiji pred nekim institucijama i ustanovama.
Mi srpski radikali se zalažemo da idemo u korak sa Evropskom unijom, sa Svetskom trgovinskom organizacijom i sa svim međunarodnim subjektima, ali se zalažemo da, takođe, identitet i ono što čini svojstvenom zemlju Srbiju ostane sačuvano.
Kada su u pitanju kvote, a ovde kaže: "Vlada može da propiše bliže uslove za raspodelu kvota", mislim da je to trebalo definisati zakonom. To je ono na šta je ukazao gospodin narodni poslanik Božidar Koprivica, da određeni instituti nisu dovoljno definisani ovim zakonom.
Znači, ovo što se kaže u članu 17: "Vlada može da propiše bliže uslove za raspodelu kvota", to je trebalo da se definiše ovim zakonom, da se unapred zna, da svako ko bude zainteresovan za spoljnotrgovinsko poslovanje može na jasan način da pročita zakon, da vidi na koji način može da realizuje ono što želi i čime bi hteo da se bavi.
Kada su u pitanju ograničenja kvota, mislim da će to u praksi dovesti do određenih zloupotreba, jer je sigurno da ste vi u vladajućoj većini opijeni i zaljubljeni u svoju veličinu i da ćete vrlo često takve stvari zloupotrebljavati.
To do sada pokazuje praksa, ukoliko treba da se izglasa neki zakon, koji nema veze sa ministrom koji predstavlja taj zakon, ne može da obezbedi skupštinsku većinu, spreman je da u upravnim odborima ili na nekim drugim mestima učini ustupke, ili to čini premijer Vlade.
Potpuno sam siguran i izražavam sumnju da će ovaj zakon omogućiti takav uticaj i kod odobravanja kvota ili ograničenja koja budu potrebna da se primene. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo da obavestim javnost Srbije da smo pre ovog seta zakona imali na dnevnom redu razmatranje zakona o danu žalosti u Srbiji, pa smo imali početkom rasprave o ovom setu od pet zakona jednu žalosnu situaciju da je za vreme izlaganja ministra pravde, gospodina Stojkovića, bilo prisutno 12 poslanika iz poslaničkih grupa koje podržavaju ovu vladu. Sada se situacija nešto popravila, više je prisutnih, međutim, očekuje se polako osipanje, ali nije to tema o kojoj želim sada da govorim.
Naime, mene čudi da ministar Stojković koji je redovno prisutan na svim sednicama Odbora za pravosuđe i koji je sve vreme prisutan kao predstavnik Vlade kada se govori o nekim zakonima, ovo je sada objektivno što je izašao, i otkud saglasnost da objedinimo pet zakona da se vodi jedinstvena rasprava, pogotovo što su tu dva zakona koja nemaju nešto slično ili srodno sa ovim zakonima. O tome je narodni poslanik Nemanja Šarović govorio malo više, pa samo da kažem o kojim se zakonima radi.
Predlog zakona o odgovornosti proizvođača stvari sa nedostatkom, koji ništa posebno ne reguliše. To je zakon o obligacionim odnosima regulisao. Predlog zakona o izmenama zakona kojim su određene novčane kazne za privredne prestupe i prekršaje.
Taj predlog zakona –gospodin Obradović je rekao da se u početku nije znalo na šta se odnosi, samo je video povećanje kazni pa mu se učinilo da je to veliko povećanje, a zatim kada je malo temeljnije razradio video je da to nije tako strašno, međutim konstatacija poslanika poslaničke grupe SRS jeste da je izmenu i dopunu tog zakona, otprilike, trasirao ministar finansija koji želi na ovaj način, zavlačenjem ruke u džep građana Srbije, da prikupi što je više moguće sredstava od ljudi koji, u ovom momentu u Srbiji, ionako teško žive.
Zatim, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudijama i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o uređenju sudova.
Ovo su dva zakona čije su izmene i dopune proistekle logično iz promene Zakona o prekršajima. Zakon o prekršajima jeste zakon koji uređuje i poslanička grupa SRS nema ništa protiv toga. Zapravo, smatramo da je vreme da se razreši i uredi na jedan način, ali se postavlja pitanje da li je ovo najbolji momenat da se o tome govori, pogotovo kada se pročita kada će ovaj zakon stupiti na snagu; videli ste da je do 30. juna 2006. godine obavezno urediti, odnosno utvrditi broj sudija za prekršaje, do 31. decembra 2006. godine da će se izvršiti izbori, a 1. januara 2007. godine da će početi da se primenjuje ovaj zakon.
Znači, godinu i nešto, odnosno oko 15 meseci do primene tog zakona to ukazuje, a svi ovi zakoni su po hitnom postupku, da ne vlada baš tolika hitnost i potreba za stavljanjem ovih zakonskih predloga u ovom momentu. Čini mi se da imamo ozbiljnijih stvari koje su morale da imaju prioritet u odnosu na ovo.
Što se tiče rešenja statusa sudija u organima za prekršaje – da oni do sada nisu imali ni status sudija ni državnih službenika, ovo je krajnje vreme da se taj problem reši, jer sudije za prekršaje u organima za prekršaje su izricale i kazne zatvora, znači, to mogu i moraju da budu samo organi u sistemu pravosuđa i to je sada potpuno u redu. Zatim, dolazi do povećanja nekih novčanih kazni, u ovom zakonu o prekršajima, a zna se i njime je propisano da organi lokalnih samouprava mogu prilikom predviđanja i propisivanja, odnosno utvrđivanja prekršaja, svojim odlukama da predvide takođe novčane kazne za duplo manje od onih što ovaj zakon predviđa.
To može da se podrži, pogotovu kada znamo da u lokalnim samoupravama imamo određene prestupe koji proističu iz poštovanja trajanja radnog vremena u ugostiteljskim i sličnim objektima, gde dolazi, vrlo česte, do pojave narušavanja javnog reda i mira, gde je do sada lokalna samouprava, odnosno SO mogla da predvidi novčanu kaznu od 500,00 dinara. Sada ovaj zakon daje mogućnost lokalnoj skupštini da se taj novčani iznos poveća i to je nešto što će sigurno u praksi pokazati dobre rezultate, pogotovo kada znamo da smo na dnevnom redu ovih dana imali i zakon o sprečavanju dopinga u sportu, pa te probleme treba rešavati još odatle i započeti sa jednom veoma širokom i velikom akcijom.
Kada je u pitanju ovaj zakon o prekršajima, on se može podeliti u nekakva dva dela. Prvi deo je materijalne prirode. On na jedan solidan i korektan način definiše pojam prekršaja i niz drugih osnovnih odredaba, a drugi deo ovog zakona o prekršajima je procesne prirode i on je uglavnom prepisan ili je obradio onu problematiku koju je Krivični zakonik tretirao, a možda je moglo da se ne unosi zbog racionalnosti, da ne steknem utisak da se ovde nešto epohalno desilo, da je nešto mnogo bitno i dobro napisano, a moglo se.
Ministar je u obrazloženju rekao da sve ono što nije utvrđeno ovim zakonom, da će se primeniti odredbe Krivičnog zakonika i mislim da se dosta odredaba unelo u zakon o prekršajima, što je možda suvišno i možda nije moralo do toga da dođe.
Interesantno je, samo da se vratim na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudijama, ja sam već parafrazirao odredbu člana 79. to je odluka o broju sudija u prekršajnim sudovima, a biće doneta do 1. jula 2006. godine, a izbor će biti do 31. decembra 2006. godine.
Član 3. tog Zakona kaže – viši prekršajni sud preuzeće iz veća za prekršaje, a prekršajni sudovi iz opštinskih organa za prekršaje, potreban broj zaposlenih koji su obavljali poslove iz delokruga navedenih organa.
Dakle, potreban broj, a u jednom članu zakona o uređenju sudova govori da će sva materijalna sredstva i kadrove iz veća za prekršaje preuzeti, što ostavlja jednu mogućnost sudijama, mislim na one sudije za prekršaje, da počnu da razmišljaju da se svrstavaju u određene političke partije, što ni u kom slučaju ne bi bilo dobri činiti to zbog rešenja njihovog statusa, a mi u suštini nemamo ništa protiv da neko izražava svoju političku pripadnost.
Zapravo, znate da mi ističemo zamerke kada vi uspostavljate neki novi organ i kažete, ne sme pripadati nijednoj političkoj stranci i desi se da čovek koji bude izabran za nekog poverenika, dan pre toga nego što ga Skupština ili Vlada imenuje na to mesto podnese ostavku na članstvo, mislim na neku stranku gde je on pripadao i čije je imenovanje, zapravo, posledica nekakvih političkih dogovora i stavova, postavljanje na to mesto, ali to u suštini ne znači ništa. Ja se plašim zbog nečeg drugog.
Dakle, zbog rešenja svog statusa, zbog toga da ne počnu da prelaze, zna se kakva je situacija bila pre ovog ministra, mislim na organe pravosuđa, gde su se učlanili, o kojoj stranci je reč, i ja izražavam bojazan da bi to moglo da se desi i sada, jer znamo da stranka kojoj pripada ministar, a pokazuje jedan dobar nivo znanja i jedan dobar pristup ovom problemu, ali veliki broj organa iz pravosuđa, mogao bi sada početi da se učlanjuje u stranku kojoj pripada resorni ministar.
To nije predmet, nećemo se baviti time, već mi samo želimo da sudije koje obavljaju ovu i druge funkcije budu stručni što je ministar rekao, a ako tako misli i pokazuje u praksi, dakle, pre svega, doslednost i stručnost, da to budu one preporuke koje će imati i kod nas narodnih poslanika u Skupštini prilikom imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija, da bude nešto što ima najveću težinu i najveći značaj.
Kod ovog zakona o prekršajima ide se i korak napred u kvalitetu što će sada postojati jedinstveni drugostepeni organ prilikom rešavanja prekršaja, što do sada nije bio slučaj, pa su građani Srbije imali različite tretmane kod različitih veća. Znači, nije bila jedna ujednačena praksa, a primenom ovog zakona doći ćemo u situaciju da se napravi jedna ujednačena praksa kod višeg suda za prekršaje i predviđeno je da taj sud ima tri odeljenja.
Dakle, to će biti u Prištini, Novom Sadu i Nišu, a Beograd će verovatno biti sedište, tu neće biti odeljenja, pa se zbog toga i ne predviđa jedna takva situacija za Beograd. Imali smo do sada 11 veća za prekršaje kao drugostepenih organa i sigurno da je toliki broj dovodio do neujednačenosti prilikom izricanja tih prekršajnih mera.
Da je ministar tu, hteo sam samo da mu ukažem na jednu stvar –mnoge odluke, odnosno presude se ne izvršavaju i na to bi trebalo posebno obratiti pažnju i zbog situacije, lično, mislim da je najviše narušena u vreme prethodnog ministra gde nije bilo bitno suditi po zakonu što je veliki broj sudija to prihvatio i radio, nego po nekoj političkoj pripadnosti.
Neke odluke, odnosno sudske presude se ne izvršavaju i na to treba obratiti pažnju, treba sprečiti negativnu selekciju u sudovima. Poznato nam je da zbog objektivnih problema u pravosuđu dolazi do mnogo bržeg napredovanja, jer veliki broj kvalitetnih sudija zbog stanja u sudu i zbog materijalnih primanja odlučuje se za rad u advokaturi, brže se napreduje.
Interesantno, u vezi ove jedne kazne – prikupljanje poena za oduzimanje vozačke dozvole. U nekom ranijem vremenu jedna mlada i lepa devojka je vozeći auto napravila prekršaj koji se kažnjavao bušenjem rupe na vozačkoj dozvoli. Kada je onaj koji je trebalo da primeni tu meru pročitao malo bolje prezime, video je da je to ćerka jednog od ministara i on je brzo uzeo tu vozačku dozvolu i napisao – ova rupa nije rupa. Dakle, neka ministar malo povede računa sa onima koji treba da realizuju ove zakone, da kontrola bude adekvatna, a veća, jer to građani Srbije i žele i zahtevaju.
Dame i gospodo narodni poslanici, retko je koji zakon, kao ovaj o sprečavanju dopinga u sportu, doveo do jedne ovako kvalitetne rasprave. Da ne bi jednog poslanika u prepodnevnoj raspravi koji je bio, čini mi se, desetar kada je služio vojsku, ili je spavao sa desetarom, bila bi to jako kvalitetna rasprava. Nadam se da ćemo mi iz SRS dati kvalitetan doprinos, pa ćemo to ostaviti u nekom drugom planu.
Naime, pre nego što počnem da govorim o ovom zakonu, hoću da kažem sledeće - ovaj zakon je predat u skupštinsku proceduru pre otprilike godinu dana i na njemu je pisalo - po hitnom postupku. Sada ga usvajamo, odnosno on je na dnevnom redu u Narodnoj skupštini posle godinu dana. Jeste potreban, ali vidimo kako se radi, po kakvom postupku i kakvom brzinom nam dolazi određeni zakonski predlozi u ovu skupštinu.
Ministar je prilikom uvodne rasprave rekao: međunarodna obaveza naše zemlje jeste da usvojimo ovaj zakon.
Mi srpski radikali smatramo da je obaveza Srbije da usvoji ovakav zakon i da se suprotstavi onome što je zlo, a čuli smo iz diskusije nekih narodnih poslanika, da je bilo oko 112 smrtnih slučajeva zbog prekomerne upotrebe doping sredstava. Zatim, da je mala primena, zasad, ovih doping sredstava u Srbiji, ali se nadamo da će ovim zakonom ona biti još sprečena, odnosno svedena na najmanju moguću meru.
Zapravo, koleginici koja je govorila pre mene rekla je da je sport, ne deo kulture, nego da je sport deo privrede, biznisa i da se tako određeni ljudi u sportu i ponašaju. Videli ste da je veliki broj zainteresovanih da uđu u Olimpijski komitet, kako bi se preko noći obogatili, a poznato nam je da se preko noći može obogatiti trgovinom oružjem, drogom i drugim narkoticima, a ovo je baš povezano sa tim.
Poznato je da se prilikom upotrebe ovih doping sredstava dolazi brže do vrhunskih rezultata, ali se brže i troše sportisti koji koriste ta sredstva. Mi smatramo da je ovaj zakon neophodan. Zapravo, bila bi kompletno rešena ova problematika da je i zakon o sportu donet.
Zbog čega je ovaj zakon potrebno doneti? Zbog zdravlja sportista jer bi, u prvom redu, štitio zdravlje sportista, zatim zbog verodostojnosti postignutih rezultata i zbog zaštite konkurencije prilikom takmičenja.
U članu 2. ovog zakona kaže se da je zabranjen doping u sportu. Negde pri kraju ovog zakona postoje određene odredbe koje kažu, a ja ću zbog javnosti i zbog sportista koji se trenutno aktivno bave sportom, kao i zbog onih koji nameravaju da se počnu tim baviti, da pročitam kaznene odredbe vezano za upotrebu doping sredstava, kako bi neki od toga odustali.
Kaže se: "Sportista koji na sportskom takmičenju namerno upotrebi doping sredstvo, ili namerno upotrebi određeno sredstvo ili supstancu u cilju da prevari doping kontrolu, kazniće se zatvorom do jedne godine."
Zatim, "ko sportisti u cilju dopinga u sportu da ili propiše ili izda ili na sportisti primeni doping sredstvo, ili navede, pomogne, ili na drugi način omogući sportisti da upotrebi doping sredstvo, kazniće se zatvorom od jedne do 10 godina.
Ako je delo iz stava 1. ovog člana učinjeno prema maloletniku ili prema više lica, ili je izazvalo naročito teške posledice, učinilac će se kazniti zatvorom od najmanje tri godine. Doping sredstva oduzeće se".
Poslednji član, koji se nalazi u delu kaznenih odredbi, govori: "Ko neovlašćeno u cilju dopinga u sportu proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju, ili radi prodaje kupuje, drži, ili prenosi, ili posreduje u prodaji ili kupovini doping sredstva, ili na drugi način neovlašćeno stavlja u promet doping sredstva, kazniće se zatvorom od najmanje pet godina.
Ko neovlašćeno u cilju dopinga u sportu pravi, nabavlja, poseduje ili daje na upotrebu opremu, materijal ili supstance za koje zna da su namenjene za proizvodnju ili pripremanje doping sredstava, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina. Doping sredstva i sredstva za njihovo spravljanje će se oduzeti".
Znači, ovaj deo zakona u kojem se pokušava oblast urediti mi smatramo da će biti dosta dobro regulisan. Zatim, mere nadzora. Nadzor je dobar, ali on će biti tek u nekoj sekundarnoj primeni. Potrebno je ovu akciju i posle usvojenog zakona veoma široko voditi, počev od predškolskih ustanova, kroz škole. Prvenstveno od profesora, odnosno predavača fizičkog vaspitanja, trebalo bi krenuti odatle, uz pomoć roditelja, da bi se doping u sportu sveo na najmanje moguću meru, odnosno koliko je to moguće da bi se potpuno izbegao, mada potpuno eliminisanje upotrebe dopinga u sportu će ići veoma teško.
Sada ono zbog čega mi ne možemo prihvatiti ovakav zakon, ukoliko u danu za glasanje ne budu prihvaćeni naši amandmani, to je formiranje ove agencije. Dame i gospodo, po ko zna koji put vi se inatite ne sa poslanicima SRS, nego sa građanima Srbije i uvodite agencije, gde god je moguće, pa čak i gde ne postoji nikakva potreba, kao što u ovaj zakon uvodite formiranje agencije. I ovamo se vidi da je predviđeno da upravni odbor u agenciji za antidoping sredstva broji 15 članova. Zatim u nadzorni odbor te agencije pet članova i direktor, za kojeg se ne zna koji su potrebni uslovi da bi on obavljao tu funkciju.
Smatramo da je ovo potpuno bespotrebno i da bi odbor pri Olimpijskom komitetu mogao potpuno dobro i efikasno da obavi ovu ulogu, a sredstva koja bi bila potrošena na funkcionisanje i rad ove agencije mogla bi da se upotrebe u podsticanje i razvoj sporta i sprečavanje droge kod naše omladine i u našem društvu uopšte.
Dame i gospodo  narodni poslanici, SRS nije za donošenje ovakvog zakona. Ministru je poznato da mi srpski radikali sa pažnjom analiziramo i proučavamo sve zakone koji se nađu na dnevnom redu u ovom visokom domu, a posebno su nam interesantni zakoni iz dela koji dolaze kao predlog Ministarstva pravde.
Poslanici SRS su bili vrlo kooperativni u nekim prethodnim zakonima, predložili veliki broj amandmana, dosta od toga je prihvaćeno i naravno da je velika šteta što i ono što nije prihvaćeno nije prihvaćeno, jer bismo imali mnogo praktičnije zakone.
Kada je u pitanju ovaj zakon, čuli ste iz obrazloženja gospodina Tomislava Nikolića i uvaženog kolege Petra Jojića, koji se dugo godina bavi ovom problematikom, da ovaj zakon nije neophodan. Da su državni organi bili efikasniji u sprovođenju zakonskih odredbi koje sprečavaju činjenje krivičnih dela ovaj zakon ne bi bio uopšte potreban. Kada je predložen ovakav zakon mi smo pokušali amandmanima u nekim članovima da ih popravimo i učinimo malo boljim i kvalitetnijim.
U ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 5. ovog zakona. U ovom zakonu se reguliše materijalni uslovi pod kojima se pruža zaštita učesnicima u postupku. Da je ovaj zakon nepotreban i nije u skladu sa drugim zakonima, odnosno sa Krivičnim zakonikom, to je objasnio i gospodin Petar Jojić kada je rekao da ovaj zakon uzima sebi za pravo i određuje veći broj učesnika u postupku, odnosno stranaka nego što je to Krivični zakonik predvideo.
Da bih približio javnosti, stručnoj javnosti i javnosti Srbije član 5, na koji sam podneo amandman, pokušaću da iščitam tekst koji je predložen i dve intervencije koje sam predložio na ovaj član.
Naime, član 5. počinje sa: "Program zaštite se sprovodi". Predložio sam da se reči "Program zaštite se sprovodi" zamene rečima "Ovim zakonom zaštita se pruža".
Dalje ide predloženi tekst "ako su učesnici u krivičnom postupku i bliska lica, usled davanja iskaza ili obaveštenja značajnih za dokazivanje u krivičnom postupku, izložena opasnostima po život, zdravlje, fizički integritet, slobodu ili imovinu, a bez tog iskaza ili obaveštenja bilo bi znatno otežano ili nemoguće dokazivanje u krivičnim postupcima za krivična dela."
Pretpostavljam da bi ovde mogla da se pojavi jedna vrlo značajna utakmica, takmičenje koliko će se pojaviti zaštićenih svedoka, pa se može desiti da teški kriminalci, kojima nadležni organi nisu uspeli da stanu na put, požele da budu zaštićeni svedoci da bi svoja velika i teška krivična dela pokrili kao zaštićeni svedoci.
Ako su krivična dela počinjena 1) protiv ustavnog uređenja i bezbednosti, 2) protiv čovečnosti i drugih dobara zaštićenih međunarodnim pravom i 3) organizovanog kriminala; ovde predlažem da se briše - organizovanog kriminala i glasi - organizovanog kriminalnog udruženja.
Organizovani kriminal je žargonski termin, nije pravni termin i zbog toga predlažem da se prihvati umesto "organizovanog kriminala" - "organizovanog kriminalnog udruženja". Iz ovog zakona, kada se usvoji ovaj zakon i stupi na snagu, kao što je gospodin Nemanja Šarović rekao, proisteći će velike obaveze za budžet Republike Srbije, odnosno za poreske obveznike u Srbiji.
Videli ste da su za 2006. godinu, pored ostalog i za plaćanje 200 zaposlenih u jedinici koja će pružati zaštitu učesnicima u krivičnom postupku, potrebna sredstva od 11 miliona evra. Moglo bi da se napravi nekoliko fabrika u kojima bi građani Srbije mogli da obezbede svoje radno angažovanje i poprave malo standard, da se bolje živi.
Dame i gospodo narodni poslanici u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na član 70. zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju.
Meni je, kao i većini građana Srbije, a posebno kategoriji penzionera, poznato zbog čega su pored ovog zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju na ovom zasedanju narodnim poslanicima ponuđeni na usvajanje još i sledeći predlozi zakona: zakon o uplati doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za pojedine kategorije osiguranika i Predlog zakona o javnom dugu Republike Srbije po osnovu preuzimanja obaveza Republičkog fonda prema zaposlenima i još jednoj kategoriji penzionera.
To je sve učinjeno da bi se penzioneri zbunili i da ne bi obratili pažnju na ono što zapravo ova vlada želi da uradi tj. da dodatno oteža ionako težak položaj penzionera. U ovim izmenama i dopunama zakona na tri načina se to pokušalo uraditi, odnosno penzioneri Srbije dovesti u još teži položaj nego što je sada situacija.
Čuli ste da se malopre vodila debata koliko je puta bilo, koliko puta se predlaže i koliko je puta predloženo ovim predlogom zakona. Predloženo je da usklađivanje bude samo jednom, i to gle čuda baš 1. aprila, pa onda Miloljub Albijanić predlaže da to bude 1. oktobra, pa se to prihvati. Ali, samo da kažem danas Mićku da je 129. dan od usvajanja, odnosno od pozitivne ocene Studije izvodljivosti i verujte da građani Srbije ni na jednom segmentu svog života i življenja nisu osetili da je išta bolje.
Neko je kada je obrazlagao zbog čega će podržati ovaj zakon, uz usvajanje dva ili tri amandmana koja su, tobož, veoma važna i bitna, rekao – da probamo još da krenu razgovori, pa neće li biti šta bolje. Bila je pozitivna ocena Studije izvodljivosti 12. maja ove godine, ali ništa se nije promenilo. Neće se promeniti ni sada kada date podršku, kada oni vama prihvate ova dva ili tri amandmana, što je cena vašeg glasanja. Ništa se neće promeniti, ali će penzioneri Srbije biti dovedeni u jako tešku situaciju.
Zatim, starosna granica – bila je 60 godina, pa je DOS-ova vlada povećala na 63 godine, a sada se predlaže 65 godina za muškarce, odnosno 60 godina za žene. Jednim amandmanom se predlaže da se to odloži do 2009. ili 2012. godine, kao da će se nešto posebno tim postići. Ništa se neće tim postići.
Na kraju, smanjenje penzije kao treća kategorija koja posebno otežava situaciju penzionera jeste nedovođenje u vezu porasta penzija sa prosečnim platama zaposlenih, odnosno zaradama zaposlenih u Srbiji. Neko je ovde govorio da penzioneri jednostavno u nekom kasnijem periodu neće ništa osetiti ako bude boljih dana u Srbiji.
Mi se nadamo da će biti bolje, ali naravno posle održanih vanrednih parlamentarnih izbora, kada srpski radikali budu došli na vlast, biće bolje i onda će se osetiti neki boljitak, ali kroz ovakav zakon penzioneri neće imati od toga ništa, jer povećanje penzija nije vezano za prosečne zarade.
Ovamo je rečeno da prihod iz kojeg bi trebalo da se pokrivaju penzije od 1987. godine, ranije čak, pa sve do 2004. godine gde je prihod bio 50% u odnosu na rashod vezan za penzije, odnosno iz doprinosa je bilo 50%. Sećate se dobro da su izvesni političari predviđali da ćemo 2004. i 2005. godine uvoziti radnu snagu. Kada bismo zaposlili naše građane u onoj meri u kojoj je trebalo ova vlada da obezbedi ambijent za zapošljavanje, onda bi se sigurno obezbedila znatno veća sredstva u ovaj već postojeći fond i onda bi penzije mogle da budu veće nego što su sada.
Ova vlada, šprajc vlada, koju podržavaju i zbog toga se tako i zove, udarila je na najosetljiviju kategoriju stanovništva u Srbiji, udarila je na one u Srbiji koji svoje obaveze, kada su u pitanju telefonske usluge, komunalne usluge za vodu i struju, najredovnije plaćaju. Udarila je prema onoj kategoriji stanovnika u Srbiji koji, ako hoćete, redovno izlaze na izbore. Ne ulazimo sada u to koja je njihova opcija prilikom glasanja, ali to je kategorija stanovništva koja, pored naše omladine i dece, zaslužuje posebnu pažnju od nas koji se bavimo politikom.
Znate da smo nedavno usvojili Zakon o visokom obrazovanju i videli ste kakav odnos imamo prema našim studentima i kakav kvalitet, na kraju krajeva, ćemo dobijati kada studenti završe studije. Sada su nam ostali još samo penzioneri i tu da završimo posao, da dokrajčimo i onda smo dobro uradili.
Neko se u svojoj predizbornoj predsedničkoj kampanji zalagao da će biti ambasador srpske privrede. Pre bih rekao da je grobar srpske privrede, jer i taj čovek je obećavao da će se povećati broj zaposlenih, a od toga nema ništa. To je jedan veliki izletnik koji putuje iz zemlje u zemlju, a od obezbeđenja uslova za bolji život nema ništa.
Dame i gospodo narodni poslanici, zbog naše javnosti, a pre svega zbog stručne javnosti, moraću samo da podsetim o kojim zakonskim predlozima mi danas raspravljamo, jer skoro sve kolege, kao što ću i ja to učiniti, naravno iz opravdanih razloga, komentarišu i govore o Predlogu krivičnog zakonika, s obzirom da je napravljeno spajanje pet tačaka dnevnog reda.
Prema tome, mi danas raspravljamo o Predlogu krivičnog zakonika, zatim Predlogu zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica, Predlogu zakona o izvršenju krivičnih sankcija, Predlogu zakona o programu zaštite učesnika u krivičnom postupku i, na kraju, kao peti zakonski predlog, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku.
Gospodin Petar Jojić, kao ovlašćeni predstavnik Srpske radikalne stranke danas je opširno govorio o opštim načelima vezanim za stav SRS-a po pitanju Predloga krivičnog zakonika. Videli ste koliko srpski radikali umeju da budu kooperativni i, iznad svega, stručniji kada rade određeni deo posla. Videli ste iz njegovog izlaganja da je 80% Predloga zakona prepisano iz predloga radne grupe Srpske radikalne stranke.
To sada nije važno. Važno je da je jedan "evropolitičar" predložio i rekao – hajde da spojimo ovih pet tačaka dnevnog reda, a većina kaže – pa mogli bismo. Mene to podseća kao kada učenici idu u školu i negde tamo pred kraj prvog polugodišta ne ocenjuju se, ne ispituju profesori pred kraj prvog polugodišta, kažu zadnjeg dana – mogli bismo sada sve da vas ispitamo i da vam damo ocenu. Tako je, otprilike, razmatranje i raspravljanje danas o pet tačaka koje su objedinjene.
Videli ste da su nam predlozi ovih zakona u većini, osim ovog zadnjeg koji je 1. septembra 2005. godine predat u skupštinsku proceduru, a radi se o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku, stigli u 2004. godini, pa smo i mi povremeno prilazili ovim problemima, izučavali ih, istraživali, a onda odustali, jer to nije bilo na dnevnom redu.
Danas je jedan od narodnih poslanika rekao da je Krivični zakonik jedan od najvažnijih zakona u Republici Srbiji. Mogu da se složim i da prihvatim, jer otprilike on reguliše onu oblast na kojoj mnogo šta počiva. Disciplina u privrednom privređivanju zavisiće u onoj meri i dobrim delom kako nam je regulisan krivični zakonik, odnosno kako su određena dela predviđena i koje su kazne zaprećene za nepoštovanje poslovanja u privredi, i sve drugo se, da ne govorim dalje, tako reguliše i od toga će zavisiti. Zbog toga je bilo potrebno čak i da se ovaj predlog ne uvrsti u vanredno zasedanje, nego bi to moralo biti u redovnom zasedanju i morala bi se voditi jedna mnogo stručnija i temeljnija rasprava.
Ovde sam pribeležio nekoliko odredaba iz Krivičnog zakonika, a nemam nameru da ih komentarišem sve. Neko je rekao da sudije... Možemo imati dobar krivični zakonik i dobro je, složiću se sa svim kolegama koji su rekli da je napredak donošenje krivičnog zakonika. To je tačno, jer imamo situaciju da smo do sada imali u 24 zakona inkriminisana dela koja se predviđaju sada u krivičnom zakoniku. To je bilo jako teško i za praktičare. Kada kažem praktičare, mislim pre svega na sudije, tužioce i druge organe koji rade u ovoj oblasti.
Sada će to biti mnogo lakše, a i za same građane Srbije, ako je nešto predviđeno krivičnim zakonikom, psihološki deluje na njega mnogo više, ozbiljnije i jače, ima jaču snagu, pa da on zna da je za to zaprećena i određena sankcija, gde se vrlo često predviđa i izricanje kazne zatvora. Danas je sloboda nešto najdraže svakom građaninu i zbog toga on ima respekta prema tome. Ako određena krivična dela predviđamo u nekim zakonima koji regulišu neku drugu materiju i problematiku, onda neće imati taj psihološki uticaj i u toj sferi će njegova primena da izostane, odnosno ne postiže se taj efekat.
I do sada su za veliki broj krivičnih dela, ma gde ona bila sadržana, da li u krivičnom zakonu ili u drugim zakonima koji regulišu drugu materiju, propisivane određene kazne zatvora, ali nije bila realizacija tih krivičnih sankcija na tom nivou. Tu je podbacilo srpsko pravosuđe, a ono nije urušeno, kako bi sada neko napravio podelu ovde i rekao, u zadnjih pet ili deset godina. To je godinama, a najviše je došlo do izražaja od 2000. godine naovamo.
Potrebno je da sudije koje primenjuju ovaj zakon poznaju život, a što je rekao jedan od kolega – i ne samo život; i ne samo sudije, nego je potrebno da i zakonodavac poznaje trenutno stanje za koje treba doneti određene propise i primenjivati ih. Recimo, član 340. Krivičnog zakonika koji kaže – krivično delo neizvršavanje sudskih odluka, a znate da se građani Srbije najčešće susreću sa tim problemima i vrlo često se na izvršenje tih sudskih odluka čeka i po nekoliko godina.
Građani Srbije u tom momentu počinju da sumnjaju i u pravosudni sistem Srbije, a ne možemo reći da nemamo i kvalitetnih sudija. Nije baš sve vreme vođena negativna selekcija u pravosudnim organima i tužilaštvima, nego i dan-danas u sudu i u tužilaštvu imamo jako stručne i kvalitetne ljude. Naravno da pored njih imamo i one koji su po stranačkoj pripadnosti dolazili u sud i koji nisu imali ni radnog iskustva, a postajali su i predsednici sudova. Zbog takvih slučajeva neko će da odgovara, odnosno za sada je verovatno bila poznata samo politička kazna, politička sankcija tih koji su ih predlagali. Verovatno će u budućnosti stići i neke druge sankcije za to.
Zatim, mislim da je kolega Božidar Koprivica govorio o rastegljivosti sankcija koje se mogu izreći prilikom izvršenja nekog krivičnog dela. Srpska radikalna stranka se zalagala za humanije odnose, odnosno humaniju primenu sankcija prilikom izvršenja krivičnih dela i smatramo da ne bi trebalo toliki raspon da bude kod nekih krivičnih dela. Vidite, šumska krađa, gde se predviđa da će onaj ko poseče više od jednog kubnog metra drveća, mislim na nacionalne parkove, na posebne zaštićene zone, dakle, na običnu prostu šumu, biti kažnjen novčano ili do godinu dana, a i za teška krivična dela predviđena je kazna od godinu dana.
Znači da nam tu nije izjednačena kaznena politika, na šta bi trebalo da obratimo pažnju da bi jednostavno ovaj krivični zakonik mogao i preventivno da utiče, a to nam i jeste cilj. Jer, Srpska radikalna stranka je predlagala da donesemo takav krivični zakonik da preventivno deluje na potencijalne izvršioce krivičnih dela, da bi organi pravosuđa imali što manji broj predmeta, a samim tim da bi što kvalitetnije mogli da postupe po istom. S obzirom da ima još kolega iz SRS koji će govoriti, ja se zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS, podneo sam amandman na zakon o državnoj upravi, na član 79. koji se nalazi u poglavlju 9. gde se govori o javnosti rada i odnosu između državnih organa i građana Srbije, naravno.
Najpre bih preneo predstavniku Vlade, gospodinu Balinovcu, da se prilikom rasprave o zakonu o zaštitniku građana osećala potreba za donošenjem tog zakona kao da nam državni službenici, o kojima ste vi pričali sve afirmativno, neće uopšte raditi svoj posao, nego će ga raditi nakaznije što umeju i mogu?
Ali, da se vratim na član 79. i moj amandman. (Glasovi: nema predsedavajućeg.)
Dobro, u ovom momentu niko ne predsedava Narodnom skupštinom, ali mene to neće ometati da dam kratko obrazloženje vezano za amandman koji sam podneo. Nadam se da će predstavnik Vlade ovaj amandman prihvatiti.
Iznad člana 79. stoji naslov – Upravni dani. Uvažio sam sve sugestije i predloge predstavnika Vlade prilikom načelne rasprave po ovoj tački dnevnog reda, kakvi stručnjaci treba da pišu zakone, ali zamislite ako bi u Loznici, to je recimo mesto gde bi mogli da se vrše ovi upravni dani, stajalo – upravni dani će biti četvrtkom, pretpostavljam da bi samo nekoliko stručnjaka koji prate upravno pravo znali o čemu se radi, a većina onih koji treba da ostvare neka svoja prava ne bi znali šta to znači.
Zato sam predložio da se naslov iznad člana 79. promeni i da glasi: "Vršenje poslova izvan sedišta državnog organa", što bi bilo sasvim prihvatljivo i za SRS kao predlagača amandmana, i za sve građane na koje bi se ovaj član mogao odnositi.
Zatim, u članu 79. stoji: "Organi državne uprave mogu da vrše pojedine poslove u mestu izvan svog sedišta i sedišta područja jedinice, u upravnim danima". To je stav 1. U stavu 2. – "Poslove koji se preduzimaju u upravnim danima i vreme i mesto održavanja upravnih dana određuje rukovodilac organa državne uprave". U zadnjem, trećem stavu, se kaže: "Upravni dani se oglašavaju u mestima u kojima se održavaju".
Mi smo predložili da se član 79. menja i da glasi – "Organi državne uprave mogu da vrše pojedine poslove u mestu izvan svog sedišta i sedišta područne jedinice". U Predlogu zakona stoji – da starešina organa ad hoc procenjuje kada i u kom mestu treba vršiti upravne dane, a mi predlažemo da starešina organa sagleda mogućnosti i potrebe građana kojima bi se to ukazivalo i da odredi mesto u kome će se vršiti poslovi izvan sedišta, da to bude stalno i trajno rešenje. To bi bio pravi način pružanja zaštite.
Ovim predlogom bi trebalo ići u susret građanima, pa predlažem predstavniku Vlade da ovaj amandman prihvati. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi pretpostavljamo da će na jednom od sledećih zasedanja Narodne skupštine biti i zakon o donošenju zakona o zaštiti građana od zaštitnika građana, jer izražavamo sumnju da će i ovo biti korektno.
Međutim, vratio bih se na izreku uvažene koleginice Vjerice Radete, koja je rekla - selo gori, a baba se češlja, vatrogasci gase vatru benzinom. Otprilike to je ono što ovaj zakon znači u pravnom sistemu Republike Srbije u ovom momentu.
Pre nekolik dana smo imali dva zakona koji regulišu vrlo važnu oblast u državi Srbiji, a to je Zakon o državnoj upravi i Zakon o državnim službenicima. Samo je kolega Dušan Proroković rekao da nema ambicije da će tu sve biti baš idealno regulisano, a svi ostali govornici koji podržavaju Vladu su rekli da je to idealno i da tu neće biti nikakvih problema, da će sve biti dobro rešeno.
Međutim, ministar Lončar, uvaženi profesor Pravnog fakulteta, imao je problema oko branjenja ovog zakona, jer sigurno da ni sam nije mogao da poveruje u ovo što piše ovde, a on treba da odbrani. Neko se žalio zašto nije vršena analiza i zašto se nije pozvalo na rezultate rada ombudsmana iz Vojvodine.
Naravno da nije moglo da se pozove, jer taj čovek - Petar Teofilović je prilikom podnošenja redovnog godišnjeg izveštaja Skupštini APV kritikovao građanina Milorada Mirčića, istina uvaženog srpskog radikala, šta je rekao za "Građanski list". Da li je to posao i dužnost ombudsmana, odnosno zaštitnika građana Republike Srbije, kako se ovde predviđa.
Videli ste da je Zakonom o lokalnoj samoupravi, u članu 126, predviđeno da lokalne samouprave mogu da osnuju branioce, odnosno da se formira branilac građana i, ministre, vi to dobro znate, da, osim nešto malo opština u Vojvodini, osam do devet, nema ni u jednoj drugoj.
Ali, pretpostavljam da to nije na osnovu tog Zakona o lokalnoj samoupravi, nego da je to na osnovu Odluke o formiranju ombudsmana u Vojvodini. Onda se pojavilo negde oko sedam ili devet opština koje su donele takvu odluku i čini mi se da nešto malo funkcioniše u Bačkoj Palanci i Zrenjaninu.
Konkretno ću o nekim od članova iz ovog zakona. Recimo, u članu 1, stav 3. kaže se: "Pod pojmom građanin, u smislu ovog zakona, podrazumeva se ne samo fizičko lice koje je domaći državljanin, već i svako fizičko lice strani državljanin, kao i svako domaće ili strano pravno lice... " Nemoguće je, ministre, verovatno vi to znate da se nikada nije moglo formulisati da se građaninom smatra domaće ili strano pravno lice. To prosto nije u redu.
Zaštitnik građana odlukom može obrazovati kancelarije van svog sedišta. Poznato nam je da u Vojvodini postoje dve kancelarije, u Pančevu i Subotici, u Srbiji, računajući u tom slučaju i Vojvodinu, trebaće ih mnogo više. Pretpostavljamo da bi bio veliki broj angažovanih zaštitnika građana Srbije, njihovih zamenika, definisano je - četiri.
S obzirom da postoji mogućnost da se obrazuju kancelarije po Srbiji, onda bi to bilo mnogo više, trebalo bi mnogo više materijalnih sredstava. Mislim da država Srbija u ovom momentu ne bi mogla da prihvati toliki broj službenika za rešavanje ovog problema, a oni u suštini ništa neće moći da urade, jer je poznato, kao što ste rekli, da se ovaj zakon donosi na osnovu Nacrta ustava koji je Vlada Republike Srbije uradila prošle godine.
Nemoguće je to na osnovu nekog nacrta ustava, koji nikome nije poznat, jer mi poslanici nismo bili u prilici da vidimo taj nacrt, a i da jesmo, on sam po sebi ne znači ništa. Tako da zaista nema utemeljenja za donošenje ovakvog zakona. Vi to dobro znate. Verovatno će to biti problem i da zaživi, ali sigurno se to čini zbog zaposlenja određenog broja lica.
Mi smo bili u prilici da čujemo u poslaničkim klupama ko se priprema, ko ima ozbiljne ambicije da to postane. Bilo bi to strašno ako tako bude, jer bi trebalo jednog ministra, u zajednici Republike Srbije i Crne Gore, kontrolisati od strane njegove supruge. Naravno, mnogi jadikuju što i nevladine organizacije nemaju pravo da predlažu ko bi mogao da bude zaštitnik građana.
U članu 5, pod uslovima, a o tome su govorili moje kolege, moram samo nešto da ponovim, predviđeno je koje uslove treba da ispunjava zaštitnik građana, pa je rečeno da je diplomirani pravnik; to je jedino objektivan uslov koji može biti evidentan i koji ima smisla ovde da stoji; najmanje 10 godina iskustva, ni za jedno radno mesto do sada nije bilo predviđeno iskustvo od 10 godina.
Zbog toga može da se vrši određena priprema za tačno utvrđeno lice, da je imalo zapaženo iskustvo u nadležnosti zaštitnika građana. Ko su to, da li su advokati, sudije, drugi diplomirani pravnici na nekim drugim poslovima?
Čuli ste da je to ponajpre, ali samo po želji ili na predlog malog broja građana u Srbiji, mogli da budu oni koji se nalaze u nevladinim organizacijama i koji su se "zalagali" za zaštitu prava građana, da poseduju visoke moralne i stručne kvalitete. To je, takođe, jedna od premisa koja nije definisana i koja podseća na onu - društveno-političku. Naravno, o tome ćemo više govoriti po amandmanima.
Dosta je primedbi koje se mogu istaći na ovaj zakon. Ukoliko se upustimo, iako smo se potrudili da malo vidimo sa uporednom praksom kako je to regulisano, koje efekte zaštitnik građana daje u praksi, iako je to institut koji je star skoro 200 godina, nisu zapaženi neki rezultati u praksi. U Srbiji nema nikakve potrebe za ovakvim institutom, bar ne u ovom momentu, a kasnije, kada bude realno utemeljenje u Ustavu i kada budu još neke stvari definisane jasno, onda će moći da se ukaže i potreba za zaštitnikom građana Srbije.
O ovome bi se moglo dosta govoriti, ali s obzirom da ima određen broj poslanika iz poslaničke grupe SRS, koji takođe žele o ovome da govore, ustupiću im prostor. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je vredno pažnje što je predstavnik predlagača, gospodin Balinovac, prisutan sve vreme i što se trudi da odgovara na primedbe poslanika.
Ali, moram da se našalim, pretpostavljam da će ovaj zakon biti usvojen kada predsednik Vlade, pošto je to moguće po zadnjim izmenama i dopunama Poslovnika o radu Narodne skupštine, pošalje nekog portira iz nekog ministarstva, bez obzira na sve uvažavanje prema gospodinu Balinovcu, moguće je tek tada.
Zbog čega kažem da će tada biti usvojen? Zato što je ovaj zakon o državnoj upravi bio na dnevnom redu ove Narodne skupštine pre, otprilike, tri meseca i što je rasprava u načelu o njemu bila potpuno završena. Onda je, u to vreme, kao predstavnik predlagača gospodin ministar, Zoran Lončar, povukao taj zakon. Mi iz SRS smo mislili, pošto smo i tada imali određeni broj amandmana podnetih na ovaj zakon, da se taj zakon povlači iz razloga njegove dorade, odnosno prihvatanja sugestija koje su bile upućene u toku vođenja rasprave u načelu i, naravno, u skladu sa amandmanima koje je podnela SRS.
Sve vreme se insistira i od strane onih poslanika koji će glasati za ovaj zakon, kada bude dan za glasanje, kao i od strane gospodina Balinovca, da ovi zakoni treba da dovedu do depolitizacije, profesionalizacije i efikasnosti. Uostalom, deo od toga može da se prihvati, ali kada je u pitanju depolitizacija, o tome ću kasnije govoriti, sigurno da ovakav zakonski predlog ne dovodi do toga. Naime, na ove predloge zakona: Zakona o državnoj upravi i Zakona o državnim službenicima imamo argumente prirodne i neprirodne kategorije, odnosno pravne i nepravne kategorije. U nepravnu ulaze i politički elementi.
Neko od poslanika je rekao da ovaj zakon nema revolucionarnu moć, da neće pomoći razvoju privrede. Zaista, nema revolucionarnu moć. Mi u SRS očekujemo da ovaj zakon može na jedan indirektan način da stvori povoljniji i bolji ambijent za razvoj privrede. Jer, znate, prilikom registracije preduzeća i niz drugih aktivnosti, odnosno potreba koje građani ostvaruju u državnoj upravi, kao servisu građana, kako vi to kažete, od te efikasnosti, stručnosti zavisiće stvaranje uslova za bolji privredni rast, odnosno za privredni razvoj.
Neko je isticao da je došlo do naglog otpuštanja određenog broja radnika prilikom promene vlasti, pa su se ovde žalili oni koji sada podržavaju ovu vladu, a kažu da nisu u njoj, žalili su se predstavnici prethodnog režima. Znate šta se desilo posle 2000. godine, tačnije u 2001. godini: tadašnji ministar trgovine i turizma, čini mi se u to vreme nije pripadao nijednoj političkoj stranci, Slobodan Milosavljević, ali je bio ekspert, danas je predsednik Privredne komore Srbije, otpustio je iz Ministarstva za trgovinu i turizam preko 100 radnika, samo zbog toga što su bili članovi SRS.
Nisam siguran da Predlogom ovog zakona nećemo imati takvu situaciju. Videli ste da Zakon o državnoj upravi ima 94 člana, a Zakon o državnim službenicima 191. Suština je, izgleda, da se unese što veći broj odredaba, pogotovu ovaj zakon o državnim službenicima, da bi oni koji hoće da iščitavaju ovaj zakon na način kako je juče govorio i gospodin Balinovac, (dovodeći u vezu sa drugim zakonima i članove stavljajući u kontekst i povezujući ih jedan sa drugim).... pa se kaže da se to čini zbog mogućnosti boljeg napredovanja, da se sve to definiše. Mislim da je ovaj zakon prenormiran.
Kada je u pitanju Zakon o državnoj upravi, u članu 3. stav 2. se kaže: "Narodna skupština nadzire rad organa državne uprave preko nadzora nad radom Vlade i članova Vlade". Protiv ove odredbe nemamo ništa. Sigurno je da to nećemo imati u praksi.
To je samo jedna forma, jer ni do sada nijedno od ministarstava, nijedan ministar, evo skoro je dve godine kako ovaj parlament funkcioniše, nije došao ovde da kaže šta to oni rade i dokle se u određenim stvarima stiglo i da li je prihvaćena neka od sugestija poslanika SRS, koji su s pravom ukazivali kako i na koji način a, naravno, slušajući one zbog kojih oni jesu ovde, kako i šta se uradilo na tom planu. Ništa od toga nije bilo.
Posebno možemo kritikovati, malopre je gospodin Balinovac rekao da se ne stvara nijedan novi organ u državnoj upravi, ali se govori o uslovima pod kojima će se ti organi obrazovati. I da krenemo malo koji sve organi mogu da se pojave u državnoj upravi, videćete da li ovaj zakon dovodi do toga da omogući građanima Srbije da državna uprava bude servis građana.
Možda neko ima nameru, ali sigurno sa ovim brojem izvršilaca, koji će omogućiti ovaj zakon, ako i bude servis građana, biće jako skup servis građana i građani Srbije neće moći to da podnesu i plate.
Ko se sve može pojaviti? Konkretno, govorim o ministarstvima. Znači, postoji ministar, državni sekretari u jednom ministarstvu i kaže se da može ministar da imenuje jednog ili više državnih sekretara bez ograničenja koji je to broj, naravno, i ova primedba na koju je ukazao gospodin Božidar Koprivica, moj kolega iz SRS.
Zatim je predstavnik Vlade obrazložio da u drugom delu imamo potpuno odvojenu zakonodavnu od izvršne vlasti, da tako kažem. Zbog čega to nemamo kada je u pitanju ministar? Gospodin je odgovorio – zbog toga što je to predviđeno Ustavom.
Sada se vraćamo na pitanje da li je ovaj momenat najpodesniji za donošenje ovih zakona. Mi u SRS smatramo da je uređenje problematike iz ove oblasti i te kako potrebno. Da li je ovo momenat za donošenje ovih zakona, možemo postaviti pitanje i konstatovati da nije. Zbog čega?
U obrazloženju ovog zakona konstatujete da su ovi zakoni doneti neposredno, odnosno dve godine nakon usvajanja Ustava Republike Srbije i mnogi instituti koji su sadržani i u jednom i u drugom zakonu, odnosno materiji koju regulišu ovi zakoni, su imali svoje utemeljenje na osnovu Ustava Republike Srbije. Trebalo je sačekati taj momenat.
Ili ste vi odustali ili je možda predsednik Vlade odustao od onoga što je stalno bio predmet razgovora u predizbornoj kampanji na parlamentarnim izborima, da će ta aktivnost, odnosno donošenje ustava, sačekati neko drugačije vreme. Mislimo da bi bilo racionalno da je donet ustav, pa onda ovi zakoni.
Zatim, pored ministra, državnih sekretara, to su sadašnji zamenici ministra, i neograničen broj – jedan ili više, zatim, pomoćnik ministra, sekretar ministarstva, posebni savetnici ministra, Savet ministara, ovde je određen i koji je broj. Dalje, u posebnim organizacijama – pomoćnik direktora, zamenik direktora, pomoćnik direktora posebne organizacije, itd. Ovde ima veliki broj ljudi koji će biti uključeni u tzv. servis građana. Ne možemo da tvrdimo, neću da budem toliki pesimista da kažem da on neće rešavati neke probleme građana, ali sigurno možemo ustvrditi sa ovog mesta i odgovorno da će biti jako skup servis građana, odnosno da će to koštati građane Srbije mnogo.
Kada je u pitanju broj državnih službenika ne mogu da prihvatim tumačenje i objašnjenje da se povećao sa osam hiljada, a čuli smo dve verzije koliko imamo sada državnih službenika, pominje se 28 i 32 hiljade; neka bude prosek između te dve cifre – 30 hiljada, to je veliki broj. Nije to sve posledica nestanka savezne države, nego partijski prijemi, počev od oktobra 2000. godine, naravno do današnjeg dana. Sećate se da smo ovde osporavali veliki broj osnivanja agencija. Sigurno, kada se ima u vidu koliko je osnovano raznih agencija, da je to uticalo na povećanje broja državnih službenika. Zato danas imamo 28 ili 32 hiljade, sasvim svejedno.
Pitanje kod preuzimanja saveznih službenika, vi znate da mnoge firme prestaju sa svojom privrednom aktivnošću pa ne idu iz jedne u drugu, a ovamo smo imali situaciju, umesto da je Vlada vodila računa da se na drugi način stvara, što uvek govorim i za šta se uvek zalažem, ambijent za rast privredne proizvodnje, za bolji život i da se tu zapošljavaju i mi smo ih zapošljavali, odnosno prebacivali u druge organe državne uprave.
To nije u redu i sa tom praksom treba prekinuti. Pretpostavljam i ne mogu da izbegnem jednu konstataciju da to nije namerno urađeno. Juče je predstavnik predlagača rekao da ovaj posao treba uraditi do 2007. godine. Ne znam tačan datum, i da niko ne može garantovati u ovom momentu koja će vlada tada biti.
Mi možemo da kažemo da će u tom periodu biti vlada na čelu sa SRS, ali sam siguran da vi nećete čekati taj period, već da će se odmah krenuti sa postavljanjem državnih službenika po ovom zakonu, jer vam je zapravo to cilj, da za sledeće izbore imate kod državnih službenika što veći broj partijskih pripadnika i onih prema kojima imate obaveze, onih kod kojih ste stvorili obaveze 2003. godine obmanjujući ih i iznoseći neke svoje programe i stavove, zbog čega ste i dobili taj broj glasova, a niste do današnjeg dana još uzvratili to – niste im tu fakturu platili, pa ćete pokušati kroz ovaj zakon o državnim službenicima da to razrešite, na način da se biraju državni službenici na period od pet godina.
Mi ćemo i kod onih službenika koje budemo zatekli prilikom našeg dolaska na vlast, gledati prvo stručnost i želju tih ljudi da budu servis građana, a partijska pripadnost za vladu SRS neće biti osnov po kome će se izvršiti raspoređivanje radnika. Zahvaljujem se.
Dame i gospodo, neki od mojih kolega, dakle, narodni poslanici iz SRS, kroz svoje diskusije su istakli da su ovaj predlog zakona o visokom obrazovanju radile nevladine organizacije, pa iz toga proizilazi da je Ministarstvo za prosvetu, odnosno Vlada bila veoma pasivna prilikom izrade ovog zakona.
Ne bih se složio tu, ne bih podelio mišljenje sa svojim kolegama, jer oni su se potrudili da dostignu vrednoću poslaničke grupe SRS, jer smo mi podneli 41 amandman, a Vlada je podnela 31 amandman na ovaj zakon, što će reći da je ona imala učešća u ovom zakonu.
Nemam nameru da neke građane u Srbiji favorizujem, a neke da potcenim, ali videli ste koju dilemu je ispoljio narodni poslanik, prof. dr Mileta Poskurica, koji se odlično pripremio za ovaj zakon i ima mnogo dilema i nejasnoća za njega. Imam osećaj da bi grupa, bez namere da ih uvredim, građana iz Ugrinovaca, prosečnog srednjeg obrazovanja, uradila jedan kavalitetan zakon, koji bi mogli svi mi koji smo se bavili prethodnih nekoliko dana ovom problematikom da razumemo i da možemo da prenesemo onima koji su nas izabrali i ukazala nam poverenje da budemo njihovi narodni predstavnici.
Moj amandman se odnosi na član 90. Naime, član 90. Zakona o visokom obrazovanju kako se polažu ispiti, gde se polažu, gde se sve mogu polagati, zatim govori i o ispitnim rokovima. U predlogu ovog zakona stoji da ispitni rokovi jestu januarski, aprilski, julski, septembarski.
Mnogi studenti moraju da plate neopravdano visoke školarine, i jedan od poslanika je govorio o neujednačenim kriterijumima kod određenog broja visokoškolskih organizacija oko školarine, odnosno oko visine te školarine. Zatim, rečeno je da mi ne treba da brinemo brigu za one koji se upisuju na neke privatne fakultete.
Plaćajući te studije, studenti dolaze do pozitivnih ocena, dolaze do određenih zvanja, da mi ne treba kao država, odnosno kao narodni predstavnici da brinemo brigu o njihovom zapošljavanju, pa onda bi bar mogli tim studentima da izađemo u susret, da im omogućimo još jedan ispitni rok, a to bi pored januarskog, i tako predlažem u amandmanu, trebalo dodati januarsko-februarski rok.
Jer nam je poznato da su u januaru i godišnji odmori, verski i drugi praznici, pa ostaje manji broj dana radnih u januaru, dakle, da se to produži i na februar, i da se pored aprilskog, junskog i septembarskog roka doda još i oktobarski rok.
Naime, prilikom čitanja i pripremanja za ovu sednicu, odnosno po ovoj tački dnevnog reda, imao sam nekoliko dilema. Možda bi bio efikasniji zakon koji bi predložio ukidanje Zakona o visokom obrazovanju, kao što smo imali pre nekoliko dana Zakon o ukidanju Zakona o NIS-u. Verovatno bi i tu neki postupci i dogovori u okviru vladajuće koalicije doveli do takvog zakona, a onda bi mogli da radimo šta hoćemo.
Prateći suđenje Slobodanu Miloševiću, a videli ste da je prisutan i svedok prof. dr Vojislav Šešelj, predsednik SRS, videli ste tužioca Najsa, koji je umešnošću i mudrošću predsednika naše stranke zapetljao se kao pile u kučine. Pretpostavljam da je nekada u nekom periodu bio sličan zakon po kojem se tužilac Najs školovao i došao do određenog fonda znanja, pogledajte malo, podelićemo mi i kasete ako ste zainteresovani, videćete kako čovek nije mogao da se snađe. Sigurno se negde primenjivao ovaj zakon.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 18. zakona o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu.
Zarad stručne javnosti i javnosti uopšte moram da citiram odredbe člana 48, jer se član 18. na koji sam podneo amandman odnosi na član 48. zakona o budžetskom sistemu. Taj član ima četiri stava i predlaže se ovim zakonom o izmenama i dopunama da se doda peti. Kada budem citirao ova četiri, onda ću reći o čemu se radi, odnosno šta se predlaže da se doda još u ovaj član.
"U okviru budžeta deo planiranih primanja ne raspoređuje se unapred, već se zadržava na ime tekuće budžetske rezerve." Stav 2: "Sredstva tekuće budžetske rezerve koriste se za neplanirane svrhe za koje nisu izvršene aproprijacije, ili za svrhe za koje se u toku godine pokaže da aproprijacije nisu bile dovoljne." Stav 3: "Vlada, odnosno nadležni izvršni organi lokalne vlasti, donosi na predlog ministra, odnosno lokalnog organa uprave nadležnog za finansije, odluku o upotrebi tekuće budžetske rezerve." Poslednji stav do sada važećeg zakona je: "Sredstva tekuće budžetske rezerve raspoređuju se na direktne korisnike budžetskih sredstava."
Sada se u zakonu o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu predlaže da se doda novi stav 5. koji glasi: "Izuzetno od odredaba stava 1. do 4. ovog člana, sredstva tekuće rezerve budžeta Republike mogu se koristiti i za izvršavanje obaveza budžeta lokalne vlasti usled smanjenog obima primanja". Predložio sam mojim amandmanom da se ovaj stav 5. briše.
Zbog čega to predlažem u ime SRS? Iz razloga što ovaj stav 5. nije ništa dovoljno definisao, za razliku od mnogih dosadašnjih članova u ovom ili u nekom drugom zakonu iz oblasti finansija, gde se predlaže da će ministar nadležan za poslove finansija svojim posebnim aktom ili uredbom to urediti. Ovde čak ni te odrednice nema. Nema nikakvih objektivnih kriterija gde će se ta sredstva, odnosno kojoj lokalnoj samoupravi, usmeriti iz budžeta Republike Srbije.
Mi srpski radikali izražavamo sumnju da bi ova sredstva često mogla biti usmerena tamo, u one lokalne samouprave, gde su recimo predsednici opština izabrani iz stranke kojoj pripada ministar ili možda iz nekih drugih stranaka koje podržavaju ovu skupštinsku većinu, a da bi veoma retko ta sredstva bila usmeravana na one opštine gde su predsednici opština članovi SRS.
Zatim se kaže i nije dovoljno definisano kada se ta sredstva iz rezerve budžeta Republike Srbije mogu usmeriti ka lokalnoj samoupravi, odnosno u budžet lokalne samouprave.
Kaže - usled smanjenog obima primanja, odnosno punjenja budžeta te lokalne samouprave. Izražavamo otvorenu sumnju, mislim da će kolega Radiša Ilić govoriti kako su određena sredstva u opštini Paraćin bila selektivno usmeravana prema nekim naseljenim mestima u toj opštini, bez ikakvih kriterija, bez ičega što se unapred zna.
Tačno je, sigurno da bilo koje mesto u Srbiji sada iskazuje potrebu, veliku potrebu za novčanim sredstvima da bi se pokrenule privredne aktivnosti, da bi se standard građana poboljšao, ali tu moraju da se imaju određeni kriteriji, da ne bi samovolja pojedinih vlastodržaca vrlo često dolazila u pitanje.
Sećate se da je ministar za finansije rekao da će transferisana sredstva prema lokalnim samoupravama, prema opštinama, biti do 31. marta 2005. godine drugačije određena nego što je to urađeno po predlogu u budžetu za 2005. godinu. Mi smo sada u drugoj dekadi jula, od promena nema ni govora.
Ponekad određeni broj poslanika ovde izgubi osećaj za realnost. Podržava nešto što nema utemeljenja, zapravo što nije tako i što nije istinito. Ne mogu da verujem da neki poslanici od mesta u kojem žive dok dođu u ovu skupštinu zaborave kako građani Srbije, oni koji su nama ukazali poverenje, čije mi interese ovde zastupamo, kako žive, nego stiče se utisak da Srbijom teče med i mleko. Neće biti da je tako.
Vi se sećate da je ministar prilikom obrazlaganja ove dve tačke, kada se vodila objedinjena rasprava, govorio više od dva sata, pa je jedan od bivših ministara rekao - govorio sam nešto duže, oko tridesetak minuta duže od ovog vremena koje je ministar imao na raspolaganju, vrlo brzo je došao kraj toj vladi.
Mi ne tražimo kraj toj vladi iz razloga što ne volimo članove te vlade i ministre, nego što jednostavno standard građana u Srbiji je takav da oni više ne mogu da podnesu ovakvo vođenje države i ovakve uslove, ovakav način rada.
Zatim, nije bilo dovoljno to, pa je grupa poslanika, koja je iz stranke ministra, prvi put govorilo je možda sedam-osam narodnih poslanika, podržavajući to ili potpuno isto ono što je rekao ministar. Biće da je verovatno ista pres-služba pripremala govore i evropolitičarima iz te stranke i samom ministru.
Uvek kada je tema neki finansijski zakon ili nešto drugo gde je ministar za finansije ovde obrazlaže i branio to, kada neko izađe on kaže - ali se otplaćuju, građanima se vraća stara devizna štednja, vraća se zajam za preporod Srbije, dobili smo pozitivnu ocenu Studije izvodljivosti. Moram da vam kažem da je danas 68. dan otkako je dobijena pozitivna ocena Studije izvodljivosti, građani Srbije nisu osetili nikakav boljitak od toga. Oni od toga nemaju nešto mnogo.
Moram konačno da pomenem i neke poljoprivredne kulture od kojih veliki broj građana Srbije zavisi i pravo da vam kažem kada neko ovde izađe i pomene malinu, možda je nije ni video, osim u Skupštini ovde kao desert, meni se to smuči isto onako kao i mojim sugrađanima kojima je ta poljoprivredna kultura jedna od osnovnih kultura od koje oni žive, jer oni su na pola sezone prestali da je beru.
Neko je ovde pričao kako je cena od 40 dinara mala cena. Poljoprivrednim proizvođačima iz Azbukovice, iz Rađevine, iz Jadra bi i ta cena bila dovoljna i odgovarajuća da je neko uveče imao te količine, koje oni u toku teškog i napornog radnog dana oberu, da im otkupi i da plati. Verujte da je ta poljoprivredna kultura, koju smo nekad zvali "crveno zlato", ostala na pola berbe neobrana. Niko tu više ne prilazi, niko tome ne ide.
Ne može se tako, tu je trebalo država da interveniše putem državne pomoći. To su građani Srbije očekivali prilikom izbora, i nas kao narodnih poslanika, i preko skupštinske većine, prilikom izbora te vlade. Očekivalo se da će se malo više voditi računa o građanima, o standardu, o onome kako oni žive. Konačno bi trebalo tome da se vratimo, a ne stalno da pričamo kako nam u Srbiji teče med i mleko. Ali, verujte, niko to ne oseća, niko to ne vidi.
Iako sam opozicioni poslanik, zaista ponekad osećam deo odgovornosti mnogo više od vas, jer vi ste izgubili osećaj za realnost, što nikada nećete da ustanete, nikada nećete da se založite da ta vlada treba malo drugačije da radi. Govorili ste na početku prilikom izbora i konstituisanja ove vlade da će ona polagati račune Narodnoj skupštini. Nikada se to još nije desilo.
Ne kažem da neće, valjda će predsednik Skupštine malo uticati na to da to tako bude, da oni polože ovde račun. Vi ste rekli - pa ćemo onda i kritikovati i menjati određene ministre. Sumnjam u to, ali ostaje vreme da vidimo. Valjda ćete jednog dana i vi izražavati malo više osećaja za one koji su vas birali i za one čije vi interese ovde zastupate, zajedno sa nama poslanicima SRS.