Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Jerkov

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka

Govori

Zahvaljujem.
Ne možete biti bolji, gospođo Mihajlović, ali mogu vam pomoći da razumete na koji način se zapošljavaju članovi SNS, ne treba ja to da vamo objašnjavam, možete pitati bilo kog građanina Srbije. Evo, kada izađete napolje na ulicu, zaustavite bilo kog prolaznika i pitajte ga da li zna iz svog života, okruženja, komšiluka, porodice, među prijateljima, bilo koga da se u prethodne četiri godine zaposlio, a da se nije zaposlio u nekom javnom preduzeću i da nije član SNS? E, zato ste doneli Zakon o zabrani zapošljavanja u javnom sektoru koji se odnosi na sve, ali se ne odnosi na javna preduzeća nego se odnosi na lekare, na učitelje i tako dalje. Na javna preduzeća se ne odnosi ni na ona republička, ni na ona na lokalnom nivou.
Sami ste kritikovali gospođi Mihajlović razna preduzeća, doduše koje vode vaši koalicioni partneri, a ne koji vode vaši stranačke kolege da zapošljavaju ljude po partijskoj osnovi i tako dalje. To je bilo dok ste vi bila ministarka, a ne dok ste bili u opoziciji mada vi ste većinu svog vremena i bili u vlasti, zapravo i kada su neki drugi bili na vlasti. Tako da ne treba ja da vam objašnjavam da se u Srbiji zapošljavaju članovi SNS, to znaju svi građani Republike Srbije i svako zna barem nekoga iz SNS ko je preko stranke došao do posla. Možete vi pričati do sutra da to nije tako, ali građani vrlo dobro znaju kako je. Nemojte mi pričati da pre 2012. godine mi smo za to platili cenu političku, ali ne možete ubeđivati građane da se to više ne dešava, jer svi građani znaju da se članovi SNS zapošljavaju na sve moguće načine, a profesionalni upravnici će biti još jedna način da se to uradi.
Zahvaljujem.
Ovo je jedan od najspornijih članova ovog zakona zato što obavezuje vlasnike stanova da daju ugovore koje su sklopili sa eventualnim podstanarom aktivistima SNS koji su na tu poziciju profesionalnog upravnika došli onako kako se danas u Srbiji dolazi na sve pozicije, a to je kroz članstvo u SNS.
Gospođo Mihajlović, šta će upravniku podaci iz ugovora o osobama koje iznajmljuju stanove? Šta će on da radi sa tim podacima? Zašto mu treba ugovor na uvid da bi mogao da zna da li će u radu skupštine stanara učestvovati vlasnik stana ili eventualni podstanar? Najvažnije, gde ovde u zakonu piše da on neće zloupotrebiti te podatke?
Pitate me gde da gledate da vidite da će ti upravnici biti članovi SNS? Gledajte u javna preduzeća. Gledajte u sve koji su dobili poslove po tzv. uslugama po ugovoru. Gledajte u notare. Gledajte u izvršitelje. Gledajte u bilo koju poziciju koja postoji u Srbiji, a na koju su došli isključivo članovi SNS i onda mi ponovo recite da nemamo razloga da verujemo da će profesionalni upravnici, a svi upravnici će biti profesionalni, biti članovi SNS.
Vi terate građane da ugovore sa vrlo osetljivim podacima o ličnosti daju članovima i aktivistima SNS na uvid ili da ih koriste za ko zna kakve sve namene, jer u zakonu apsolutno ne piše zašto su tim ljudima potrebni ugovori o zakupu stanova. Ako je razlog tome da se zna ko će učestvovati u radu skupštine stanara, postoje drugi načini da se to utvrdi. Dovoljno je da im da samo obaveštenje o tome ili, u krajnjem, taj će valjda upravnik videti ko se pojavljuje na skupštinama stanara i postoje drugi načini da oni saznaju ko će u tom radu učestvovati, a nikako da im se dostavljaju ugovori, jer ti ugovori sadrže podatke koje oni ne smeju da imaju.
Amandman rešava samo deo problema koji postoje u ovom članu. Najveći problem ostaje, a to je da ste vi članovima 4. i 5. predvideli da pojedine ljude isključujete iz kvoruma, pojedine vlasnike stanova, uskraćujete za pravo da odlučuju šta će sa radom biti, a način na koji ste vi definisali sazivanje skupštine stanara, vi ste zapravo omogućili da se to vrlo lako desi. Kažete – ako je neko tri puta nedostupan, sada ja ne znam kako mi dokazujemo da je on nedostupan, šta radimo sa situacijama ako recimo neko tri puta odlazi namerno kod njega u stan, kada zna da u vreme nije tamo. Kako se uopšte to dokazuje? Sama činjenica da skupština stanara može da se zakaže na dan održavanja nam otvara mogućnost da se skupština stanara zakazuje baš u one dane i na one dane kada ti stanari koje neko želi da isključi iz odlučivanja, ne mogu da dođu.
Ovo je jako opasno kada je u pitanju recimo nadgrađivanje. Neko u teoriji može da sazove skupštinu stanara istog dana kada će ona biti održana i da to uradi na način da niko od stanara, recimo koji žive na poslednjim spratovima ne mogu da prisustvuju i na taj način mogu te ljude koji žive na poslednjim spratovima, apsolutno da isključe iz donošenja odluka o nadgrađivanju ili o dizanju kredita.
Prosto način na koji ste definisali da skupština stanara može biti zakazana istog dana kada se održava, a da onaj ko ne dođe tri puta gubi pravo da bude deo kvoruma i da učestvuje u odlučivanju nam govori da vi imate nameru da na takav način neke ljude isključujete iz glasanja. Do sada je recimo za nadgradnju bila potrebna dozvola sto posto stanara. To više neće biti slučaj i odluku o nadgradnji će moći da donese manjina stanara ako iz kvoruma isključite one ljude koji recimo ne mogu da se odazovu, da dođu na sednicu, a sednica je sazvana na isti dan kada treba da se održi.
Zahvaljujem.
Mi smo vas kritikovali što omogućavate da vrlo mali broj stanara donosi odluke koje se posle odnose na sve stanare, a vi sada ovim stavom 3, čije brisanje mi predlažemo, predviđate i omogućavate da još manji broj stanara donese odluke koje će se posle odnositi na sve stanare.
U onoj zgradi o kojoj je govorio kolega Konstantinović, koja ima 15 stanova, ako još oduzmemo one za koje vi tvrdite da su nedostupni pa ni ne ulaze u kvorum, u teoriji bi četiri stanara, recimo da ima troje za koje upravnik ili profesionalni upravnik tvrdi da su nedostupni, mada nema nikakvog dokaza da ih je uopšte i pozivao na bilo kakvu sednicu skupštine stanara, dakle, četiri stanara u zgradi od 20 stanova može da čini kvorum i da donosi odluke koje će posle da se odnose na sve one druge stanare koji u donošenju tih odluka nisu učestvovali. Zaista ćete dovesti do toga da nijedan upravnik zgrade neće to hteti da radi volonterski i da će svi upravnici zgrade biti profesionalni upravnici i da će njih morati da plaćaju građani Republike Srbije koji će time finansirati ovaj loš zakon koji je pravljen da biste vi mogli da kažete da uvodite red, a zapravo unosite nered.
Dakle, ponoviću. U zgradi od 15 stanova, u teoriji četiri stana mogu da odluče o tome šta će se dešavati sa zgradom i te odluke će obavezivati sve druge stanare koji žive u tim zgradama. Ja ne znam koji je vama argument da ne prihvatite ovaj amandman i ne znam na koji način ovo branite, ali, voleli bismo da čujemo, jer ovaj argument zaista nije argument. Nemojte da zamerite, ali to nije nikakav argument.
Zahvaljujem.
Mi smo, kao što smo nekoliko puta već rekli i kako svi amandmani DS govore protiv profesionalnih upravnika.
Mi smatramo da sama činjenica da će neko biti plaćen za isti posao za koji vi očekujete od dosadašnjih predsednika skupština stanara, budućih upravnika da rade besplatno, dovesti do toga da niko od predsednika skupštine stanara neće želeti da se prihvati posla upravnika, sa svim ovim obavezama, sa svim ovim kaznama i svim ovim novim nametima koje imaju. Rezultat toga će biti da će sve zgrade ili mahom sve zgrade, pretpostavljam da će biti izuzetak, ne mogu da kažem sve, ali velika većina zgrada, čak i one koje su do sada imale predsednike skupštine stanara će biti primorana da angažuje profesionalne upravnike koje će plaćati upravo ti stanari.
Rekla sam vam zbog čega smatram i zbog čega verujemo da će to biti članovi SNS, tako su prošla sva nova zanimanja, svi konkursi koji su do sada bili, na njih su primani samo članovi SNS i to će vam reći svaki građanin Republike Srbije, ne treba mi ovde narodni poslanici vama da govorimo da SNS zapošljava svoje članove u javna preduzeća, na ugovore po delu, kao notare, kao izvršitelje itd.
Tako da, vi ćete nametnuti obavezu građanima Republike Srbije da plaćaju aktiviste SNS zato što su obaveze upravnika takve da niko neće hteti taj posao da radi besplatno dok postoji mogućnost da bude plaćen za to.
To će biti rezultat zakona. Možda namera vama nije takva, ali rezultat će biti da će sve zgrade imati profesionalnog upravnika.
Gde gledam gospođo Mihajlović? Gledam u javna preduzeća, gledam u skupštine opština gde su mahom svi odbornici SNS zaposleni u javnim preduzećima. Ako vam trebaju imena, mogu vam dati imena, recimo za grad iz koga dolazim, 90% odbornika je nakon izbora za odbornika zaposleno u javnim preduzećima.
Gledam u sve one ugovore o delu, usluge po ugovoru koji su se našli u budžetu Republike Srbije, gledam u sve notare, gledam u izvršitelje i vidim da su oni članovi SNS ili da su preko veza u SNS došli do posla.
To, što vama nije jasno, verujte da ste jedina osoba u Srbiji kojoj nije jasno da se preko SNS danas dolazi do posla i žalosno je što moram da vam objašnjavam deseti put da je to tako.
Ako vi to ne znate, ne znam gde vi živite gospođo Mihajlović. Zaista je neumesno da bilo koga ubeđujete da se preko SNS ne dolazi do posla, jer to zna svaki građanin Srbije. Ne mogu više da vam objašnjavam, imena nema potrebe da vam dostavljam, dostaviće vam ovi vaši upravitelji, verujem, sve podatke o svim građanima, pa između ostalog i to.
Zahvaljujem.
Gospođo Mihajlović, kao što je gospođa Čomić rekla, pre nekoliko dana smo u Skupštini Srbije Ustavni sud izabrali ženu koja je bila na odborničkoj listi SNS na Vračaru, kao i mnoge druge koji su povezani sa SNS. Cela Srbija, gospođo Mihajlović, se smejala prošle godine potpredsednici vašeg odbora u Kraljevu, koja je na konferenciji za novinare rekla da je dobila posao u Elektro Kraljevu, ili ne znam kako se zove firma tamošnja za distribuciju električne energije, kada je rekla – sada ćete mi pitati da li sam ja dobila posao preko stranke, da, dobila sam posao preko stranke. Mene je čudilo da vi to niste videli, s obzirom na to da su svi to videli, a možda je to bilo i u vreme kada ste vi bili resorna ministarka. Ali, nisu to pojedinačni slučajevi.
Ja prosto ne mogu da verujem da vi nas ovde ubeđujete da se danas u Srbiji ne dolazi do posla preko članstva u Srpskoj naprednoj stranci, kada svi građani Republike Srbije znaju da nije tako.
To što je rađeno 2012. godine, rađeno je i mi smo političku cenu za to platili na izborima. Recite vi meni šta vi radite 2015. i 2016. godine, a ne šta je neko drugi radio 2012. godine? I recite mi zbog čega smatrate da samo ovi ljudi neće doći do pozicije na kojoj će biti, samo ovi profesionalni upravnici, preko stranke, kada su svi drugi u prethodne dve godine došli do svake pozicije za koju su se kandidovali isključivo preko Srpske napredne stranke?
Učinilo mi se na momenat da ste me pitali da li sam posao narodnog poslanika dobila na konkursu ili ne znam na šta ste mislili? Prethodni posao na kom sam bila sam dobila na konkursu, radila sam u Skupštini Vojvodine, ne u Vladi Vojvodine, a pozicija na kojoj sam bila u pokrajinskoj Vladi je imenovana funkcija, nije zaposlenje, nego sam tamo bila kao imenovano lice, a posao na kom sam bila pre izbora za narodnog poslanika sam se prijavila na konkursu.
Zahvaljujem.
Zbog ovog člana, zbog ove tačke zapravo, mi mislimo da vi pravite jedan čvorovićevski zakon i zbog toga sumnjamo da, kada vi kažete da smo paranoični i da imamo teorije zavere ili ne znam šta, evo zbog čega. Molim vas, kakvu evidenciju o vlasnicima stanova i podstanarima taj upravnik vodi? Šta u toj evidenciji piše kakve on podatke sakuplja? Šta će njemu jedinstveni matični broj građana bilo da su u pitanju stanari ili podstanari? Šta on sa tom evidencijom radi? Kome je prosleđuje? Koje podatke ta evidencija sadrži? Da li to znači, da evo, recimo taj vlasnik stana, ako mu nije prijavio podstanara i nije mu dao ugovor i nije ga obavestio o tome, a on sumnja da on ima podstanara, da li će on da zapisuje koliko puta kod ovog dolazi, ne znam, kod ovog čoveka, pet puta nedeljno dolazi žena koja tu spava tri noći nedeljno, možda ona živi tu.
Mislim, da li ste vi svesni šta pišu u ovoj tački i da li ste vi svesni da će upravnici zgrada potencijalni upravnici, profesionalni upravnici zgrada zbog ove tačke, zbog obaveze da vode nekakvu evidenciju o stanarima i podstanarima, biti primorani da uhode stanare, da prate ko im dolazi u stan, koliko puta nedeljno spava u stanu, sa kim se druže, šta rade, još sve to imati jedinstveni matični broj građana i stana i potencijalnih podstanara ukoliko taj sumnja da neko ima podstanare, a nije mu prijavio u skladu sa obavezama koje je imao u prethodnih članovima.
Zbog toga mi mislimo da je ovo čvorovićevski zakon. Zbog toga mi mislimo da će upravnici zgrada uhoditi stanare, profesionalni upravnici, još bolje, za koje smo uvereni da će biti iz vaše stranke …
… zato što imaju obavezu da vode nekakvu evidenciju o stanarima, za koju smo ubeđeni da nije u skladu.
Da li ste zaista, gospodine Milićeviću, začuđeni što hoću da vam ukažem na to da ste povredili Poslovnik?
Član 98. jasno propisuje kojim redosledom narodni poslanici govore. Prethodni govornik se na spiskovima, koje smo mi dobili i skinuli sa e-parlamenta, u zagradi, tamo gde piše na koji način se određujemo prema zakonima, nalazi na broju 81. kao neopredeljen.
Ovde se sada nama obraća umesto narodnog poslanika koji se izjasnio kao da podržava zakon. Molim vas da objasnite – kako to narodni poslanici u toku rasprave mogu da menjaju, ne redosled, nego opredeljenje i način na koji će se opredeliti prema Predlogu zakona i da nam kažete da li je to i nama dozvoljeno? Ja znam da mi eventualno, ako se umilostivite, možemo međusobno da se zamenimo, i to nekada možemo, a nekad ne možemo, a onda vidimo da poslanici SNS mogu da menjaju čak i opredeljenje u toku sednice.
Ako je to istina i neko može od neopredeljenog da pređe u to da podržava zakon i da se kao takav pojavi na spisku koji je odštampan nekoliko sati ranije, onda nam recite, pa da i mi to radimo.
Vidim da SNS ima nameru da određeni poslanici uvek govore posle određenih poslanika. Očigledno je prethodni govornik imao nameru da govori nešto o Trsteniku. Nije baš bio naročito uspešan, pa ne možemo da shvatimo šta je želeo da kaže, ali ne može to da radi kršeći Poslovnik.
Molim da ukažete kolegama iz SNS da to rade malo pažljivije. Neka malo porazmisle, neka vide kako ide ta prijava za reč, neka vide kako se mi prijavljujemo, pa nek onda u skladu sa tim planiraju kako će prijaviti svoje govornike. Ovo je apsolutno u suprotnosti sa Poslovnikom i molim vas da ne dozvolite ubuduće da narodni poslanici menjaju opredeljenje u toku rasprave.
Zahvaljujem.
Ovo je zaista drugi put …
(Nataša Jovanović: Povreda Poslovnika.)
Dobila sam reč. Možete se javiti kasnije.
Ovo je zaista drugi put da vi pokušavate da nam podmetnete ovu odredbu o otkupu državnih stanova. Možete se vi truditi koliko god želite da nam objasnite da su to stanovi namenjeni za ranjene i poginule policajce, a za šta inače mislim da je sramno što pokušavate da uradite, jer u ovim članovima koje SNS sada pod pritiskom javnosti briše se ne pominju ni ranjeni ni poginuli policajci, ali se zato pominju izabrana i postavljena lica, i to nekoliko puta u svim članovima kada se govori o onima koji imaju pravo da otkupe te stanove. Dok svojim izabranim i postavljenim licima omogućavate da otkupe stanove pod uslovima koji su građanima nezamislivi, istovremeno ćete, hteli to ili ne, više hiljada građana, koje i dalje nazivate iz nepoznatog razloga zaštićenim stanarima, isterati na ulicu.
Da li znate, gospođo Mihajlović, da će u pojedinim slučajevima te visine zakupnina prevazilaziti celokupna primanja koje oni imaju u svom domaćinstvu? Šta ćete raditi sa penzionerima koji ne budu imali 20.000 ili 25.000 dinara da plaćaju zakupninu za stan u kom ne žive po sopstvenom izboru, nego zato što su taj stan dobili, kao i drugi što su dobili stanove? Šta će se desiti u slučajevima kada ne budu imali za dve zakupnine, jer ste predvideli u ugovoru da se u tim slučajevima ugovor raskida? Šta će ti ljudi raditi?
Ne pitam vas zlonamerno. Pitam vas da mi istinski, iskreno odgovorite šta će biti sa penzionerima koji žive u tim stanovima i koji nemaju 20.000 dinara mesečno da plaćaju zakupnine u stanovima u kojima žive, ne po sopstvenom izboru, nego zato što nisu imali pravo da otkupe stanove u kojima žive? Oni su stanove dobili kao i svi drugi građani Republike Srbije, tada Jugoslavije, njihovih godina. Jedina njihova, kako vi nazivate, sreća ili pogodnost, ne znam u čemu vidite sreću, je to što oni 1992. godine nisu imali pravo da otkupe stanove, a svi drugi građani Srbije su imali pravo da otkupe stanove.
60/1MG/IĆ19.05 - 20.05
Tako su se oni našli u tim stanovima. Ne zato što vole, ne zato što su birali i ne zato što uživaju da žive u tuđem vlasništvu, oni su se u tim stanovima zatekli zato što nisu imali pravo, koje su imali svi drugi građani u Srbiji, da otkupe stanove koje su dobili. I sada ih mi nazivamo, i vi ih u zakonu i dalje nazivate zaštićenim stanarima, a nepravdu od pre 70 godina ispravljate nepravdom danas.
Vi njima nanosite drugu nepravdu tako što ste direktno izašli jednostranom zahtevu vlasnika stanova u susret da se zakupnine povećaju. Ne smeta vam kada plaćaju porez na imovinu. Ne smeta vam kada plaćaju dažbine za te stanove. Zato morate da imate u vidu da će ti ljudi dobiti u zamenu pravo da kupe stanove koji su najadekvatniji onome u čemu su do sada živeli.
Prvo, to će biti znatno manji stanovi, s obzirom na to da se 30 kvadrata dobija za jednu osobu, 15 kvadrata za svakog narednog člana domaćinstva. Mi amandmanom predlažemo da to bude više. Drugo, to će biti stanovi koji se nalaze na perifernim gradskim opštinama, što je i gospodin Vesić rekao na mnogobrojnim sastancima radne grupe na kojima su oni učestvovali. I, to će biti stanovi koji po vrednosti ni u kom slučaju ne odgovaraju stanovima u kojima su oni do sada živeli.I Zakon o restituciji, gospođo Mihajlović, kaže da se ne mora po svaku cenu vratiti prethodnom vlasniku imovina. Postoje načini na koje se te stvari drugačije mogu rešiti, kao što je bio slučaj u svim slučajevima restitucije, kada bi restitucija izazvala još veću nepravdu, a ovde je to upravo slučaj.
Mnoge će troškove imati građani, gospođo Mihajlović, neplanirane, nove od ovog predloga zakona, a plašim se da je to sve što će i dobiti.
Mi ćemo amandmanima pokušati da ispravimo ovaj predlog zakona, ali plašimo se da je on toliko pogrešno postavljen da to nećemo moći na taj način da uradimo.
Imam li ja još vremena, ili ne?
Onda bih još nešto rekla.
Mislim da će mnoge skupštine stanara, koje su do sada lepo funkcionisale morati da angažuju profesionalnog upravnika, jer, verujte mi da nijedan predsednik skupštine stanara neće hteti da se prihvati ovih enormnih obaveza za koje će neki biti plaćeni. Ja verujem da, recimo u mojoj zgradi predsednica skupštine stanara neće želeti sada besplatno da radi posao za koji će neko drugi biti plaćen. Sve što ćete postići je da ćete, čak i u onim zgradama gde su skupštine stanara lepo funkcionisale, vi sada izazvati to da budu uvedeni profesionalni upravnici, jer to prosto neće hteti ljudi da rade.
Očigledno je da vi kada god nemate odgovor, počnete da pričate – a šta smo to mi radili.
Kada pričamo o tome šta smo to mi radili, evo ja ću vam reći, mi smo sami ste rekli, 2009. godine zabranili funkcionerima, postavljenim i imenovanim licima da otkupljuju stanove, a vi 2016. godine dozvoljavate da imenovana i postavljena lica otkupljuju državne stanove.
Kada pričate o tome šta smo mi radili sa zaštićenim stanarima, mi ih nismo izbacivali na ulicu do 2012. godine, a vi ih 2016. godine izbacujete na ulicu. Ako vi mislite, tako ste vi meni postavili, ako vi mislite da to dvočlano domaćinstvo koje se pretpostavljam, sastoji od penzionera, pošto u takvim stanovima uglavnom žive penzioneri, može da plaća odjednom 18000 dinara mesečno za zakupninu tog stana, pa tako sve dok mu vi u narednih 10 godina ne rešite stambeno pitanje i date im stan od 40 kvadrata u Krnjači, ja onda ne znam u kakvoj zemlji vi mislite da živite. To je onda mnogo ozbiljniji problem od toga što vi nemate drugačiji odgovor osim onoga što smo mi radili.
Kada smo kod toga šta smo mi radili, a šta vi, evo divnog primera. Mi smo zabranili otkup državnih stanova funkcionerima, a vi to sada dozvoljavate i to drugi put pokušavate da progurate u Skupštinu. Prvi put Tomislav Nikolić je odbio da potpiše taj zakon, drugi put sada to radite ovde.
Nikakvi ranjeni i poginuli policajci se ne pominju u ovim članovima. Naprotiv, pominju se imenovana, izabrana i postavljena lica koja koriste stanove na vreme dok se nalaze na funkcijama, a vi ste pokušali da im dodelite stanove tako da mogu da ih otkupe na 20 godina bez kamate, a da istovremeno one ljude koji se u ovim tuđim stanovima ne nalaze po sopstvenom izboru, njih isterujete na ulicu.
Zahvaljujem, potpredsedniče.
Moje pitanje je vezano za jučerašnje i sinoćne događaje u Briselu. Naravno, upućeno je premijeru Aleksandru Vučiću koji se prema našem mišljenju, prema mišljenju DS, izuzetno neodgovorno, neozbiljno i na jedan neprihvatljiv način odnosi prema strateškom opredeljenju naših građana i naše zemlje, a to je da Srbija postane članica EU.
Pitanje je prvo – šta se desilo juče u Briselu? Da li premijer misli da može da stavi potrebe svoje predizborne kampanje, u kojoj se očigledno nalazi, nekako iza potreba građana? Da li može da shvati da su neke stvari važnije od toga na koji način on smatra da treba da vodi predizbornu kampanju? Da li zaista mislim da je strategija durenja, poput nekakve dece u osnovnoj školi, ozbiljna državna strategija? Da li smo mi prvi put čuli za te probleme sinoć u Briselu? Da li smo mogli nekako da ih predvidimo? Da li smo mogli da ih rešimo?
Da li je Hrvatska jedina zemlja koja ima problem sa tim, pošto sada čujemo da postoje i druge zemlje? U krajnjem, zbog čega Srbija već godinama ne može da reši problem obrazovanja nacionalnih manjina na njihovim maternjim jezicima? Da li Srbija ima nekakvu drugu strategiju osim strategije dece u osnovnoj školi – naljutiću se, pa ću otići kući, pa će oni da vide, biće im žao. Zbog čega cela javnost Srbije sada treba da čeka do šest sati poslepodne da čuje šta će on to sada reći naciji? Koja je nama uopšte informacija, kao građanima, da se on naljutio i otišao iz Brisela? Da li je on plaćen za to ili ga građani Republike Srbije plaćaju da vodi odgovornu državnu politiku?
Da li je, u krajnjem, ovaj njegov potez uopšte napravljen zbog toga da se narod veseli, jer vidim da je opšte veselje po medijima – evo, sad smo pokazali Hrvatima, sad će oni nas da zapamte. Pa, me prosto interesuje, šta smo mi pokazali ovime? Šta smo demonstrirali? U čije ime se on naljutio s kojim ovlašćenjima? Šta misli da postigne time? Da li uopšte išta misli da se može postići time ili se radi o jednoj pukoj kampanji i ničem više od toga, kao što mi u DS smatramo? Da li je on, kada je izlazio na izbore, bio svestan, i kada se opredelio za EU, kada je posle 20 godina shvatio da Osjek nije u Srbiji, a da je Berlinski zid pao, da li je znao da EU vodi politiku uslovljavanja? Da postoje određeni uslovi koje država članica treba da ispuni na putu do EU?
Da li je on smatra da mi te uslove treba da ispunjavamo zato da bismo ušli u EU ili zato što su to uslovi i to stvari koje Srbije i inače treba da reši, sve i da ne želi da ulazi u EU? Da li ga je iznenadilo ono što je čuo juče? Da li namerava i dalje da se poigrava evropskim integracijama i da ih stavlja u službu svoje predizborne kampanje, jer znate, to jako na to liči? Kada Marko Đurić kaže da u poglavlje 35. ulaze zapisnici, izveštaji Edite Tahiri, kada od državnih zvaničnika čujemo – da, mi jesmo za EU, ali. Mi u DS smatramo da su nas građani obavezali na jedan mnogo ozbiljniji pristup evropskim integracijama, da tu ne može biti - ali, da svako ko ozbiljno učestvuje u tom procesu je mogao da shvati šta će se desiti, mogao to da predvidi i mogao da spreči to.
To je naše osnovno pitanje – da li je Srbija mogla da spreči ovo što se desilo? Da li i dalje može to da uradi? Koji je plan za rešavanje tog problema? Da li mi smatramo da te stvari treba raditi? Kako će se, u krajnjem, ponašati ministarka Jadranka Joksimović sada kada je ostala tamo? Da li će ona da se zahvali njima i reći da to više nije naše opredeljenje? I, molimo premijera da o ovakvim stvarima ne slušamo kroz njegovu predizbornu kampanju, nego ako treba da organizujemo sednicu ovde, da razgovaramo o tome.
Građani Srbije su bili vrlo jasni, da mi kao narodni poslanici ne smemo da dozvolimo da se oni prema ovom strateškom opredeljenju Republike Srbije odnose odgovornije nego političari. Ovo pitamo isključivo iz zabrinutosti za proces evropske integracije, jer smatramo da ovako kako se on trenutno vodi uopšte ne ide u dobrom pravcu.
Zahvaljujem.
Malo je čudna ova sednica gospodine ministre. Čudna je zbog toga što se na njoj nalazi niz zakona koji su međusobno povezani i u kojima se uslovljavaju rešenja, a svi su stigli po hitnom postupku, svi su veoma obimni, svi su veoma važni, sednica zakazana po hitnom postupku u vreme kada je bila sednica o budžetu i manje-više narodni poslanici, a mi iz DS duboko verujemo da im je to bio i cilj, nisu stigli da na pravi način uoče vezu između tih zakona za koju smo sigurni da postoji.
Što bi Slobodan Milošević reka – svakom dobronamernom građaninu je jasno da postoji nešto među ovim zakonima što ni Agencija za borbu protiv korupcije, koja nama veoma često daje mišljenje o zakonima, nije stigla da razmatra, s obzirom na to da ste sve zakone poslali ekspresnom brzinom u Skupštinu. Oni su se isto takvom brzinom našli na dnevnom redu.
Ono što međutim upada u oči jeste da vi ovim zakonima ne ispravljate najveće nepravde koje postoje u našoj poljoprivredi i ono što najviše otežava našim poljoprivrednicima život. Molila bih vas i vaše ministarstvo da se izjasnite o predlogu zakona koji sam ja predložila Narodnoj skupštini, to je Zakon o izmenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Iako Vlada nije predlagač, u našem Poslovniku piše da Vlada treba da se izjasni i o predlozima zakona koje daju drugi predlagači, u našem slučaju to su narodni poslanici. U njemu predlažem da se iz Zakona o poljoprivrednom zemljištu izbriše ona odredba po kojoj trećina zemljišta u svakoj lokalnoj samoupravi može da se da investitoru po slobodnom izboru, odnosno poslovnom partneru ili nekoga u opštini ili nekoga u ministarstvu, bez ikakvih kriterijuma, bez ikakvog nadmetanja, bez ikakvog javnog poziva, bez ikakvih pravila i apsolutno mimo svih važećih zakona Republike Srbije.
Mislim da je to važno da ispravimo zato što kada govorimo o podsticajima u poljoprivredi, znate tim poljoprivrednicima baš ne vrede mnogo podsticaji ako ih primoravate da obrađuju zemlju koja je lošijeg kvaliteta. NJima baš ne vrede mnogo podsticaji ako će najbolju zemlju u svakoj opštini dobiti nekakvi vaših poslovni partneri i dobiti na način koji je potpuno netransparentan, koji smo kritikovali i mi ovde, koji je kritikovala Agencija za borbu protiv korupcije i na način koji zapravo njih ne samo da ponižava, nego im onemogućava da dostojanstveno žive od onoga što rade.
Tako da, osim visine podsticaja za koju i dalje smatramo da je sramno niska i da nije dovoljna, uložili smo amandmane koji se na to odnose s obzirom na to da je jedna od najvažnijih stvari koje je DS u vreme kada je vodila Vladu RS uvela su upravo bili podsticaji od 100 evra po ha, oni danas iznose višestruko manje, mi predlažemo da napravite pošteniji način za poljoprivrednike da dođu do zemlje koju će moći da obrađuju i to je nešto mi se čini da dok ne ispravite, ni jedna pomoć poljoprivrednicima neće biti dovoljna, ni jedna pomoć poljoprivrednicima neće značiti, jer zaista će doći u situaciju da mogu da obrađuju samo najgoru zemlju u svojim opštinama zato što će najbolju zemlju dobiti nekakav poslovni partner, nazovi investitor, koji nema ni jedan dokaz za to da je investitor i to isključivo po slobodnom izboru nekoga iz vrha vlasti, a da drugi uopšte u tom nadmetanju ne mogu da učestvuju zbog toga što nadmetanje ne postoji.
Dakle vi birate ko će u svakoj opštini dobiti trećinu poljoprivrednog zemljišta i taj bira i koje će zemljište dobiti i na koji način. Smatramo da je to izuzetno nepošteno. Plašim se da sve dok se to ne ispravi ni jedna pomoć, kako mi to kažemo paorima, neće mnogo značiti s obzirom na to da zemlja koju će moći da obrađuju neće biti dobrog kvaliteta.
Kada govorimo o zakonu koji se odnosi na korišćenje novca iz IPARD fondova, naravno pridružiću se onim poslanicima koji su pitali – šta se desilo 2012. godine pa do sada da vi niste bili, ne vi lično, ali da razne vlade, rekonstruisane, novoizabrane, ovakve, onakve, u ostavci, tehničke itd. koje vodi SNS nisu bile u mogućnosti da omoguće našim poljoprivrednicima da koriste te fondove.
Mi smo od prethodne ministarke u nekoliko navrata slušali isto ono što slušamo sada od vas. Nemojte se ljutiti, a to je da, evo, sve je prikupljeno, samo što nije, evo gotove su procedure, završeno je, do kraja godine, za dva meseca, u aprilu itd. tako da je mnogo manji problem što mi ovde vam ne verujemo, mislim da je mnogo veći problem za one ljude koji su vam do sada verovali pa se uzdali u to, pa izgubili već godinu i po dana kako slušaju obećanja da samo što nisu počeli da koriste te fondove.
Drugi problem je onaj koji se isto ovde pokretao, a to je na koji način i koliko će uopšte poljoprivrednika moći da koristi te fondove s obzirom na to da su uslovi za poljoprivrednike izuzetno oštri. Imamo primere u susednim zemljama da su oni pomagali poljoprivrednicima da se prijave, da budu uopšte korisnici tih sredstava s obzirom na to da oni sa značajnim sredstvima treba da učestvuju tome. Mislim da je svima jasno da naši poljoprivrednici teško da imaju nekoliko desetina hiljada evra sa kojima treba da uđu u te projekte. Imali smo prilike u susednim zemljama, recimo Hrvatskoj da vidimo da je država pomagala njima da uopšte mogu da apliciraju za te projekte, da bi mogli da dobiju projekte nazad.
Čućemo sada u šest, evo i počelo je, da li ćemo uopšte i moći da koristimo te IPARD fondove, odnosno da li se premijer toliko naljutio da mi možda i odustajemo od evropskih integracija i da li će strategija durenja možda dati neke povoljne rezultate. Videćemo kakva će sudbina naših evropskih integracija biti u zavisnosti od toga kako se on u tom momentu bude osećao.
Još nekoliko reči o poslednjem zakonu, Zakonu o vodama. Nekoliko čudnih stvari u njemu ima. Pre svega one se odnose na davanje u zakup vodnog zemljišta u javnoj svojini. Isto tako, ne vi lično, ali Vlada Republike Srbije koju vodi vaša stranka se pokazala pomalo čudno prema vodnom zemljištu. Imali smo nekoliko primera gde su vaši poslovni partneri dobijali priliku da na vodnom zemljištu koje je po volšebnim procedurama pretvarano u građevinsko zemljište, grade čini mi se banje za ekstremne sportove ili tako nešto, a da su visoki funkcioneri vaše stranke, sada i visoki funkcioneri pokrajinske vlade direktni poslovni partneri i suvlasnici tih firmi koje dobijaju dozvole da grade na vodnom zemljištu itd.
Međutim, ovde se radi o davanju u zakup vodnog zemljišta gde prvi stav kaže – vodno zemljište u javnoj svojini može se dati u zakup u postupku javnog nadmetanja ili prikupljanja pismenih ponuda putem javnog oglašavanja. Odlično.
Onda drugi stav - izuzetno od stava 1. ovog člana, vodno zemljište u javnoj svojini može se dati u zakup neposrednom pogodbom u slučaju davanja u zakup vodnog zemljišta na kojem su izgrađeni objekti bez građevinske dozvole. Čekajte, znači ako je neko bespravno izgradio objekat na nekom vodnom zemljištu, on će sada dobiti to vodno zemljište direktnom pogodbom u zakup? Ne znam zašto odmahujete glavom kada to tačno piše u zakonu. Ako nešto drugo piše ili treba drugo da piše, vi recite, možemo uložiti amandman. Ovo što sam ja sada pročitala upravo piše.
Ja verujem da je to u skladu sa Zakonom o ozakonjenju ili o planiranju i izgradnji, ali vidite, to je nepošten zakon. Mi smo i u tom zakonu kritikovali upravo ovo i samo zato što je u jednom zakonu nešto nepošteno, to ne znači da mi u drugim zakonima treba tako nešto da uradimo. Jer, ovo što sam ja pročitala, znači da ako je neko izgradio objekat bez građevinske dozvole na vodnom zemljištu, taj neko će dobiti vodno zemljište u zakup direktnom pogodbom. Vi opet izlazite u susret onima koji su kršili zakone, onima koji su bespravno gradili i ko zna koji put pokazujete da će ti ljudi profitirati i da oni koji grade sa dozvolom, oni koji poštuju zakone na neki način opet ispadaju smešni, jer svi stalno odrađujete one ljude koji krše zakone.
Nismo zadovoljni ovim što ste ponudili. Ni jedna mera neće biti dobra dok ne ispravite nepravdu sa poljoprivrednim zemljištem u državnoj svojini. Imamo mnogo amandmana, o njima ćemo razgovarati i videćemo onda kako ćemo se odnositi prema ostalim zakonima.