Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Jerkov

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka

Govori

Hvala vam, gospodine predsedavajući.
Gospodine Selakoviću, mi ovim amandmanom zapravo predlažemo veći nivo zaštite uzbunjivača u odnosu na ono što je predviđeno Predlogom zakona. Prosto, ne mogu da verujem da bi u Savetu Evrope neko imao protiv toga da mi predviđamo zakonima veći nivo zaštite, a sasvim sam sigurna da bi imali protiv toga da predviđamo manji nivo. Tim pre, što su još mnoge zemlje koje su članice Saveta Evrope imaju zakone koji predviđaju upravo onakav nivo zaštite koji mi pokušavamo ovde da obezbedimo.
Ako vi u razgovoru sa bilo kojom međunarodnom institucijom, možda malo objasnite i kontekst u kom se ovaj zakon sprovodi i prilike koje vladaju kod nas u društvu. Verujem da bi oni pronašli razumevanja za to zbog čega je nama potreban veći nivo o zaštiti uzbunjivača, nego recimo u Norveškoj.
Zamislite sada hipotetičku situaciju u kojoj neko želi nešto da prijavi i čuje rečenicu u kojoj ja mislim da gotovo da nema građanina koji je pokušao da ukaže na korupciju nije čuo, a to je – misli ti malo o tome da imaš i decu. Ta deca ne rade u organizaciji u kojoj radi potencijalni uzbunjivač, rade u nekoj drugoj organizaciji, a onaj protiv kog neko želi da ukaže da je postojala korupcija ili bilo kakvo kršenje propisa ima načina da se toj deci recimo osveti, ili situaciju u kojoj bi recimo, isto tako hipotetičku, neki odbornik želeo da prijavi da SNS vrši na njega pritisak da pređe u drugi odbornički klub. On ne radi u SNS, on ne radi u skupštini opštine, skupštini grada, nema veze, ali očigledno je sasvim da SNS ima načina da se sveti i njemu i povezanim licima, itd.
Ne govorim ovo napamet. Mislim da je bilo takvih slučajeva širom Srbije. Molim vas, da razmislite o tome da ćemo mi ovaj zakon sprovoditi u društvenim prilikama i u kontekstu u kom postoji potreba za većim nivoom zaštite uzbunjivača, nego što to možda Savet Evrope uviđa, a pritom, vi u samom obrazloženju zakona kažete da ne postoje odgovarajući propisi EU, sa kojima treba obezbediti usklađenost. Ne vidim zbog čega Savet Evrope koji je nastao valjda sa ciljem da se štite ljudska prava, bi imao nešto protiv da mi obezbedimo veći nivo ljudskih prava od onih koje, minimum, koje oni zahtevaju. Hvala vam.
Gospodine Bečiću, ja reklamiram povredu člana 127. Poslovnika. Molim vas da mi pokažete gde u Poslovniku piše da se ne smeju spominjati osobe koje nisu prisutne. Pri tom, vi govorite da smatrate da je nekorektno da bilo ko to čini, a prekidate isključivo poslanike opozicije kada to čine, a onda gospodin Babić 10 minuta govori o kome god želi, šta god želi, na koji god način želi i to ne dozvoljavate samo gospodinu Babiću, nego svim poslanicima vlasti.
Ovde gospodin Babić, kritikujući SRS kao tobožnjeg koalicionog partnera DS u Vojvodini zaboravlja da kritikuje svog koalicionog partnera u Titelu od juče. Možda je gospodin Tintor samo želeo da spreči SNS da putem korupcije i u Vojvodini otme vlast, baš kao što su to učinili u svim drugim opštinama u Srbiji, gde su izgubili na izborima. Ali, ne, to se gospodinu Babiću dozvoljava, jer očigledno je u ovoj Skupštini nešto svima dopušteno, a poslanicima opozicije nije dopušteno apsolutno ništa, pa čak da ne spominju premijera i njegovog brata, koji nas ne interesuje uopšte u svetlu toga što je on njegov brat, nego što očigledno kao brat premijera ima neka prava koja ostalim građanima nisu dozvoljena, a to je dužnost opozicione stranke da čini.
Ako ne dozvoljavate da se spominju omladinci DS koji su pretučeni u prostorijama SNS u Vrbasu, jer tobož nisu tu, onda nemojte da dozvoljavate da se spominju ove žene koje se kao zato što se nisu rukovale sa Pajtićem nisu dobile projekte, jer je to isti princip. Molim vas, samo da ustanovimo način na koji ćemo raditi i molim da se to odnosi na sve.
Hvala vam, gospodine predsedavajući.

Obraćam se ostalim poslanicima SNS…
… sa molbom da se na neki način zanemari to što govore poslanici koji govore protiv ovog amandmana. Naime, cilj ovog amandmana je da se obezbedi veći stepen zaštite ljudima koji sutra hoće da ukažu na neke nepravilnosti u postupanju. Mi predlažemo - organizacija, a vi mislite - svojih poslodavaca.
Gospodin Babić je malopre rekao da je bolje poluzaštita od nikakve zaštite, koja je do sada bila, što prvo nije tačno. Sami uzbunjivači govore da je zaštita koju su do sada imali bolja od ove koja se sada predviđa ovako Predlogom zakona. Nije tačno da nije postojala nikakva zaštita uzbinjivača. Oni su bili pod zaštitom Agencije za borbu protiv korupcije koju je osnovala demok…, zapravo Vlada koju je vodila DS. Verovatno…
(Narodni poslanici SNS aplaudiraju.)
… kao što je u to vreme osnovano i Tužilaštvo za organizovani kriminal i Specijalni sud itd, verovatno sve u želji da se ne vodi borba protiv korupcije. Sami uzbunjivači kažu da je to bila bolja zaštita od ove koja im se sada nudi.
Naravno da je Agencija za borbu protiv korupcije upala u nemilost onog momenta kada je preporučila da ministar pravde bude smenjen sa pozicije na kojoj se nalazi, pa samim tim ne odgovara da obavlja ni ovakve poslove koje je do sada obavljala, koji su sami uzbunjivači, njih ima već 91, ne znam kako ih ima ako nisu postojali, kao što to tvrde gospoda iz SNS.
Samo za jedno objašnjenje, molim da mi se kaže, konačno šta sa „Razvojnom bankom Vojvodine“, šta sa „Razvojnim fondom“, šta sa „Fondom za kapitalna ulaganja“? Verujem da gospoda iz SNS imaju neka saznanja koja nisu poznata državnim organima. Tri godine sedi policija u „Fondu za kapitalna ulaganja“, u „Fondu za razvoj“, u „Razvojnoj banci Vojvodine“ za koju se sada ispostavlja da je tri milijarde dinara u plusu i da je jedna banka koja je isključivo politički ugašena.
Tako da ako gospodin Babić ima neka saznanja o kriminalu u „Fondu za kapitalna ulaganja“, u „Razvojnom fondu“, u „Fondu za razvoj novih tehnologija“ neka dostavi tužilaštvu. Usvojićemo zakon kojim ćemo doduše poluštititi, nećemo baš sasvim štititi, ali evo garantujemo vam da nećete imati problema, samo dajte prijavite. Prestanite da držite političke govore o nekom tobožnjem kriminalu. Recite tužilaštvu. Recite policiji šta imate. Nemojte da tri godine sede ljudi i da istražuju gde ništa ne mogu da nađu. Hvala vam.
Zahvaljujem.
Koju ste meru izrekli gospodinu Jovičiću, gospodine Arsiću?
On je zloupotrebio svoje pravo da reklamira Poslovnik,a vi ste zloupotrebili svoje pravo što predsedavate ovom sednicom i dozvolili ste mu da dva minuta govori o nečemu što nije povreda Poslovnika.
Njega član 103, koji ja ovom prilikom želim vama da skrenem pažnju na taj član, obavezuje da kada se javi da ukaže da je povređen Poslovnik, mora da obrazloži zbog čega smatra da je Poslovnik povređen, u čemu se sastoji povreda i ja upravo to i činim.
To što ste vi nakon toga što je gospodin Jovičić opet izneo niz neistina, paušalnih optužbi i laži bez dokaza, sačekali da on završi pa mu nešto bojažljivo ukazali na to da je prekršio pravo Poslovnika, vas ne oslobađa od odgovornosti. Vi ste prekršili taj član.
Još bih htela da vam skrenem pažnju na jednu stvar, gospodine predsedavajući, vi ne možete sa mesta sa kog se nalazite da polemišete sa narodnim poslanicima. Vi ste malo pre u odgovoru gospodinu Božoviću spominjali lokalne izbore, rekli da su građani dali sud o tome, u čemu je vaša pozicija da vi na takav način polemišete sa poslanicima? Član 27, član 103, molim vas da vodite sednicu u skladu sa Poslovnikom. Nemojte dozvoljavati poslanicima SNS da rade šta im padne na pamet. Dvesta dvadeset poslanika podržava vladajuću koaliciju. Nas 30 ima. Vi ne možete da istrpite šta nas 30 možemo da kažemo, nego kršite prava opozicije ovde, a dozvoljavate poslanicima vladajuće koalicije da govore šta im padne na pamet.
Da vas pitam, pre nego što odete, da li se još držite toga da narodni poslanici mogu kada god žele da pitaju ministra, bez obzira na to da li je u vezi sa temom o kojoj razgovaramo ili se to odnosi samo na poslanike SNS? Pošto će moje izlaganje zavisiti od vašeg odgovora.
U pitanju su neka krivična dela.
Recimo, u onoj meri u kojoj je u vezi sa zakonom sve ono što su govorili poslanici SNS. U tolikoj je meri ovo što imam nameru da pitam ministra.
Hvala.
Imam pitanje za gospodina Selakovića da li mu je poznata presuda VKS od 9. maja 2013. godine. To je presuda pod brojem 58/2013, zahvaljujući kojoj je Gradu Novom Sadu sa računa skinuto 400 miliona dinara, na ime štete koju je Grad Novi Sad isplatio izvesnom privatniku Iliji Deviću, zbog nepoštovanja ugovora koji je potpisala sa njim tadašnja gradonačelnica Novog Sada, a današnja predsednica Narodne Skupštine, Maja Gojković.
Pitam zbog toga što u toj presudi piše, čitam presudu – iz dosadašnjeg izlaganja vezanog za savesnost, motiv, lošu nameru, nedozvoljen predmet i činjenje, nesumnjivo proizilazi da je odgovornost ugovornika ista, odnosno jednaka. To podrazumeva da postoji podeljena odgovornost za nastalu štetu u jednakoj srazmeri.
Dakle VKS je predsednicu Narodne skupštine Republike Srbije označio kao krivca …
(Isključen mikrofon.)
Gospodine Arsiću, javite se kao učesnik u diskusiji, za reč, pa onda iznosite vaše mišljenje o onome što sam rekla.
Do sada vas molim da se zadržite na onim ovlašćenjima koja vam Poslovnik daje. Završila sam svoju diskusiju. Hvala.
Zahvaljujem gospodine potpredsedniče.
Mislim da je jasno ono što je i navedeno u obrazloženju ovog zakona kao razlozi za donošenje zakona, odnosno da se u poljoprivredu manje ulaže nego što je njoj neophodno i da postoji potreba za jednim stabilnim i kontinuiranim sistemom finansiranja poljoprivredne proizvodnje i da je to nešto oko čega ćemo se složiti svi.
Ono što jeste izrazito sporno za DS jeste to što ovaj zakon obezbeđuje sve, samo ne stabilno i kontinuirano sistematsko finansiranje poljoprivredne proizvodnje. Kada je u pitanju ta činjenica koja se nalazi u obrazloženju zakona da se u poljoprivredu ulaže manje nego što je njoj neophodno, pitanje je – na koji način Vlada i ovim zakonom, ali i drugim svojim potezima odgovara na ovo?
Odgovara tako što najpre poljoprivrednicima duguje između četiri i šest milijardi dinara za subvencije koje nisu isplaćene, a nakon toga i smanjuje iznos za subvencije za pet milijardi dinara, o čemu su govorili i poslanici vladajuće koalicije, kao o nečemu što je izuzetno loše. Mi se priključujemo tom zahtevu ministarstvu da se subvencije za poljoprivredu ne smanjuju, jer smo uvereni da se prostor za uštedu može naći negde druge, a ne u tom delu sredstava koji se odvaja za poljoprivrednike.
Kada je u pitanju ta kontinuirana pomoć poljoprivedi i činjenica da poljoprivrednici moraju znati šta se planira, izuzetno je problematična i namera Vlade u kojoj se može čuti da se subvencije daju samo za one poljoprivrednike koji imaju manje od 20 hektara zemljišta. Verujem da je vama poznata da više od 60% bruto dodatne vrednosti u poljoprivredi stvaraju upravo oni poljoprivrednici koji imaju više od 20 hektara i da se ovim pokušajima da se subvencije daju onima koji imaju manje, neće sprečiti to da se daje onima koji imaju više zemljišta, jer će oni prosto naći načina da to zaobiđu pa da svoje zemljište koje je veće od 20 hektara podele na kumove, poznanike, rođake i prijatelje, ne bi li našli način da ipak nekako dobiju subvencije.
Tako da je glavna zamerka ovom zakonu, kao i svemu ostalom što radi Vlada, kada je u pitanju poljoprivreda, ta nesigurnost koju će poljoprivrednici zbog ovog zakona imati. Prvo, mislim da treba da razjasnimo šta je zajam, a šta kredit. Zakon o obligacionim odnosima je veoma jasan, članom 1065. se definiše šta je kredit, članom 557. se definiše šta je zajam i ne znamo da li će ovi ugovori biti krediti ili zajmovi. To je nešto što je izuzetno važno za ljude koji sutra treba od nekog da pozajme pare i od njih se očekuje da te pare vrate. Na osnovu ovog zakona njima nije jasno pod kojim će sve uslovima moći da razgovaraju uopšte sa tim ljudima, od kojih će uzimati pare.
Članom 5. Zakona o bankama je definisano da isključivo banke mogu da daju kredite, a ono što vi predlažete izuzetno liči na kreditiranje poljoprivrednika i to pod uslovima koji uopšte nisu ovim zakonom određeni. Tako da je dosta nejasno definisano kakve su to sve obaveze koje ti zajmodavci mogu da nametnu poljoprivrednicima koji od njih uzimaju pare i čini se da ovim zakonom derogirate i Zakon o obligacionim odnosima i Zakon o bankama. Stvara se neki parafinansijski sistem, koji će zaista legalizovati zelenašenje koje će ti ljudi sprovoditi nad poljoprivrednicima.
Ne zna se recimo, taj poverilac, kažete da je to pravno lice, preduzetnik ili fizičko lice. Da li je to domaće ili strano? Šta će recimo, da spreči neke velike kompanije iz nama susednih zemalja koje imaju izuzetno veliki interes da ovde poljoprivredna proizvodnja ne bude na zadovoljavajućem nivou i da iskorišćavaju lošu finansijsku situaciju u kojoj se nalaze poljoprivrednici i da im pod izuzetno nepovoljnim uslovima pozajmljuju novac koji oni posle moraju da vrate.
Članom 1. ovog predloga zakona vi ste vrlo dobro definisali šta on sve uređuje i onda imamo situaciju da se iznenada u članu 4. koji mi se čini kao najproblematičniji, javljaju neki pojmovi koji uopšte nisu u definisanju prva tri člana ovog zakona.
Tu se pojavljuje i kamatna stopa koja je ničim određena i ničim ograničena. Dakle, mi vidimo da to mogu biti i krediti, iako je Zakonom o bankama propisano da isključivo banke daje kredite i hipoteka koja se ne spominje uopšte u prva tri člana zakona, tako da je zaista veoma nejasno da li su to krediti, da li su to zajmovi, pod kojim uslovima se daju, šta se od tih ljudi očekuje.
Vi znate da oni ne uzimaju te pozajmice zato što vole, nego uzimaju te pozajmice zato što su u teškoj finansijskoj situaciji i da li vi pomišljate na to da može da se nađe neki poverilac koji će u zloj nameri da iskoristi njihovu lošu finansijsku situaciju, posebno imajući u vidu da je i ono što im je garantovano im se ne isplaćuje i koji će naprosto to iskoristiti da im pod izuzetno nepovoljnim uslovima daje kredite, od toga osiguranja nema.
Dalje, nema pariteta cena garantovano. Dakle, ako pšenica sutra bude koštala 16 dinara na novosadskoj berzi, ko će nama da garantuje da neko neće reći nekom poljoprivredniku – evo ja ću ti pozajmiti pare, ali da mi prodaš za dva dinara posle pšenicu? Uopšte nema zaštite od tih velikih mogućnosti zloupotrebe, a čini mi se da je mora biti, ako je ovo zaista namera zakona da se pomogne poljoprivrednicima.
To je izuzetno jedan rizičan zakon za njih. Članom 9. je recimo omogućeno da oni u slučaju nekakve elementarne nepogode izgube sve, da budu u još nepovoljnijem položaju, zaista da upadnu u neku vrstu dužničkog ropstva prema tim ljudima koji zahvaljujući odredbama zakona mogu zloupotrebljavati lošu finansijsku situaciju u kojoj se nalazimo. Tako da to niti je to sistemsko finansiranje poljoprivrede, niti konstantno finansiranje poljoprivrede, a ponajmanje pruža sigurnost, ali to je tako sa svim stvarima koje se rade u oblasti poljoprivrede.
Ja ću pitati gospođu ministarku – šta je sa onim silnim stotinama miliona evra koje je Aldahra trebalo da investira u našu poljoprivredu. Molim vas, gospodin Dinkić je samo 28. marta 2013. godine…
… pa ja ne znam kako ovo nije u temi, molim vas da mi se objasni.
… Čekajte, govorite u obrazloženju zakona da su ulaganja u poljoprivredu manja nego što bi trebala da budu i da su zbog toga prihodi od poljoprivrede su niži nego što bi mogli da budu.
S druge strane imamo Vladu koja je 28. marta 2013. godine obećala 800.000 miliona evra od Aldahre da se ulaže u poljoprivredu. Od tada taj novac niko više nije spomenuo i sada nije tema da pitamo šta je sa tim. Verovatno je taj novac nestao zajedno sa one četiri milijarde dolara koje „Mubadala“ uložila u Fabriku čipova i sa ostalim desetinama hiljada milijardi evra investicija od Ujedinjenih Arapskih Emirata koje niko nikada nije video. Ali, to su ulaganja u poljoprivredu, gospodine Bečiću, molim vas da shvatite da to jeste tema, zato što se zakon donosi upravo zbog toga…
Znam da se u obrazloženju zakona konstatuje da ulaganje…