Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Maja Videnović

Maja Videnović

Demokratska stranka

Govori

Hvala lepo.
Poštovani potpredsedniče, koleginice i kolege, dame i gospodo, kao što sam pre nekoliko dana govorila kada smo razgovarali ovde o izboru sudija i tužilaca, a naglasila sam da svaka rasprava i glasanje o kandidatima bi trebalo da se o njoj razgovara u širem kontekstu samih biografija. Nažalost, ta širina je danas u diskusiji išla u neverovatnim razmerama koju su samo ogolele različitost naših karaktera i ono što opasnije od toga, namera, pa smo tako imali prilike da čujemo da neki čovek je vlasnik televizije privatne, te on može da radi šta god hoće i nije jasna primedba bilo kog kolege poslanika koji ima tako nešto.
Sa druge strane, čuli smo najgore moguće uvrede za koje smo bili uvereni da predstavljaju prošlost, nažalost i u ovom parlamentu za predstavnike nevladinih organizacija, proglašavali su se stranim plaćenicima i izdajnicima, što takođe ogolelo politički stav da oni ne bi uopšte trebali da oni budu predlagači, te u tom smislu vaša inicijativa za izmenama zakona je nešto što je legitimno, nešto sa čim se apsolutno politički ne slažem, ali ne bi trebalo da ovaj način o tome razgovaramo.
Kada govorimo o kontekstu o izboru kandidata za članice i članove REM, taj kontekst bi trebalo da obradimo iz dve teme. Prvo su ovlašćenja i značaj poslova i obaveza važniji od poslova obaveza koje ima REM i drugo je odnos koji ima prema nezavisnim institucijama, što takođe smatram više nego značajnim.
Kada govorimo o ovlašćenjima i značaju poslova i obaveza REM tu suštinski govorimo o pravu svake građanke i građanina na objektivno informisanje, o elementarnom pravu da oni kao primaoci usluga imaju kvalitetan program. Govorimo o pravu građanina na program koji se ne ruga njihovoj inteligenciji koja im ne sužava prava, koji ne ugrožava takva prava. Sa druge strane, danas smo od koleginica i kolega, kolega Đurišić je govorio o izveštaju i nadzoru nad emiterima u predizbornoj kampanji, činjenici da za 2016. godinu tako nešto nismo imali.
Informativni programi pojedinih televizija sa nacionalnom frekvencijom i ono što bi REM u izdavanju po raspisivanju konkursa i po izdavanju dozvole za nacionalnu frekvenciju što predstavlja javno dobro i javni interes nas kao odgovornih ljudi, je da se tom pitanju posvetimo. Oni imaju zakonsku obavezu, to piše u zakonu da kontrolišu kontinuirano, rade nadzor nad tim da li su ti uslovi ispunjeni. Međutim, ono što je vrlo interesantno, to su moje koleginice i kolege danas govorili, da su ti njihovi izveštaji u formi nekakvih deklarativnih zaključaka koji nemaju nikakvu posledicu sa sobom.
Moje koleginica Nataša Mićić, malo pre je govorila i smatram da to značajnom temom za koju sam uverena da nas očekuje u narednom periodu, to je pitanje sankcionisanja eventualnih izmena zakona i sudske prakse. To je veoma klizav teren kada govorimo o slobodi medija zato što nešto što je bilo šta može da zaliči na cenzuru ili na ugrožavanje te slobode je alarmantno.
Dakle, kada govorimo o ovim izveštajima, imamo izveštaj REM gde on za 2015. godinu i citiram, kaže – nijedna od pet komercijalnih televizija nije ispunila svoje obaveze predviđene Zakonom o elektronskim medijima. Tu se njihovi izveštaji u tom smislu i završavaju. Zaključak za 2014. godinu na primer, da RTV Pink je emitovao najviše reklamnih sadržaja, 15,24, jedino što ne piše da je imali i najviše vanrednih uključenja, najviše emisija posvećenih državnim udarima i vanrednim stanjima. Dakle, ovo je pregled stanja bez korišćenja ovlašćenja koje stoje pred REM-om i to je ono što bi trebalo da nas zabrine.
Kada govorimo o pravu građanina na objektivno informisanje, pravo da imamo kvalitetan sadržaj, mi govorimo i o činjenici da danas imamo brutalno kršenje zakona i zloupotrebe, prevashodno jedne televizije sa nacionalnom frekvencijom koja danas, ako na nešto liči, liči ili na vladini mediji, ili mnogo gore od toga, na medije jednog predsednika Vlade.
Na toj televiziji se kreiraju i prate vanredna stanja već se redovno kreiraju vanredni programi. Redovni programi se konstantno prekidaju i moram da postavim pitanje da li je ta televizija konkurisala za nacionalnu frekvenciju ona je svakako priložila programsku šemu i sasvim izvesno da u toj programskoj šemi nije stajalo ako treba i ako vanredna situacija ili nečija ideja nalaže da je ideja da imamo ove nedelje državni udar, da se kreira na desetine vanrednih emisija o tome.
Imamo činjenicu da REM ne reaguje, eventualno u svojim zaključcima konstatuje takvo stanje. Dakle, imamo činjenicu da na toj televiziji sa nacionalnom frekvencijom unazad nekoliko godina imamo organizovanje javnih suđenja, sa istragom, sa presudom. Takođe, to se tiho ne pominje. Pominje se u izveštajima Evropske komisije, u izveštajima REM o tome nema ni reči.
Kome odgovara RRA kao čuvar javnog interesa, kao čuvar slova zakona, kao neko ko na kraju krajeva odgovara Narodnoj skupštini, nama koji predstavljamo građane koji imamo pravo i ako je nešto prostor za dijalog to je Narodna skupština i ova sednica. Kome odgovara REM ako odgovori koje javnost traži ne dolazi do narodnih poslanika koji su predstavnici građana, ne bih da prejudiciram i da ovako javno sumnjam kome, ali ta transparentnost u radu je nešto što je veliki problem.
Sa druge strane, kada govorimo o problemima sa kojima se stanje u medijima i ono što definiše delokrug REM-a, mi govorimo o odnosu prema nezavisnim institucijama. Moja koleginica Vesna Marjanović, koja je bila predsednica Odbora za kulturu i informisanje u prethodnom periodu je sve vas, a prevashodno građane, upoznala genezom slučaja kako je do jednog neverovatnog ruganja i proceduri demokratije došlo prošle godine prilikom predlaganja kandidata za članove REM-a i jednog kandidata, nažalost, to moram da konstatujem, o tome sam govorila i na sednici Odbora za kulturu, Gorana Pekovića, osim biografije, koja je potpuno nesporna i prilično impresivna, kandiduje njegov rad, s obzirom na to da je on jedini kandidat koji je već bio član REM-a. Taj rad je sporan i podložan za diskusiju i mnogo važnije od toga, nažalost, što danas njega kandiduje način i procedura izbora i kako je on došao ovde da danas o njemu govorimo.
Dakle, ta procedura je kršena, koleginica Vesna je o tome više govorila, stopiran je i blokiran zakonodavni postupak i postupak glasanja ovde na plenumu, ponižene su nevladine organizacije koje su bile ovlašćeni predlagači, koji su čekali da tako nešto dođe na dnevni red. Ono što je suština, da je zapravo ogoljena matrica koju ova vlast, nažalost, nažalost po demokratiju, po vladavinu prava, po čuvanju javnog interesa, funkcioniše sve ovo vreme, a to je ugrožavanje nezavisnih institucija, ruganje vladavini prava i to je nešto što je u ovom postupku bilo evidentno.
Podsećaju me kolege na vreme. Ostavljajući svojim kolegama, nešto samo moram da kažem na kraju da građani imaju pravo na objektivno informisanje da bi oni razumeli ovo kršenje procedure. Građani imaju pravo na objektivno informisanje i kvalitetan medijski sadržaj i REM ima obavezu da im tako nešto omogući i da reaguje na kršenje i sa druge strane, mi imamo obavezu kao narodni poslanici, da o tome govorimo. Hvala vam puno.
Poštovana predsednice, poštovani predstavnici Držanog saveta sudstva, Državnog veća tužilaca, dobrodošli u parlament.
Danas imamo izuzetno važnu temu koja je na dnevnom redu o kojoj bi trebalo da razgovaramo i danas zapravo govorimo o stabilnosti društva, o pitanju pravde, vladavine prava, pravne sigurnosti, to bi sve nas, kao odgovorne ljude, trebalo posebno da interesuje. Pitanje osećaja dostupnosti pravde koje opterećuje svaku našu građanku i građanina možda je najvažnije pitanje o kojem bi mi trebalo da razgovaramo. A ko je, ako ne parlament, mesto da o tome povedemo razgovor?
Izbor sudija i tužilaca, u tom smislu, tema su o kojoj odgovorni ljudi moraju da govore u širem kontekstu od samih biografija koje smo danas imali prilike da slušamo, koje su pred nama i prostim uvidom u njih možemo da se informišemo. Širi kontekst od toga zaslužuje našu pažnju i mislim da je to tema o kojoj bi danas trebalo da se razgovara. A taj kontekst koji opterećuje naše društvo je, nažalost, alarmantan. To ne govorim ja, to govori sama struka, to su izveštaji koji su na našem Odboru za pravosuđe u prethodnom mandatu i u prethodnim godinama bili razmatrani. To je, na kraju krajeva, i izveštaj o napretku Evropske komisije za 2015. godinu, gde oni posebno analizirajući poglavlja 23. i 24, a to je, podsećam vas, kao što je moja koleginica Gordana Čomić signalizirala, najvažniji proces koji je pred svima nama, to je pitanje pravosuđa, ljudskih prava, sloboda i bezbednosti.
Oni u izveštaju o napretku kažu da je zabrinjavajuće niska ocena data što se tiče oblasti pravosuđa, sa tri stvari koje su apostrofirali, a koje smatram da su kontekst o kojem bi mi danas trebalo da razgovaramo, kada govorimo o kandidatima za izbor sudija i za javne tužioce. Oni, dakle, kažu, citiram, da nezavisnost sudija i javnih tužilaca nije obezbeđena u praksi zato što postoji prostor za politički uticaj na regrutovanje i izbor sudija i javnih tužilaca, da je pravosuđe sporo, čemu smo svi svedoci i znamo, a broj nerešenih predmeta je značajan, a to je najvažnija stvar kada imamo one ocene građana o dostupnosti pravde i nešto što njih najviše opterećuje, kao i da česte promene zakonodavstva i nedovoljna obuka čine pravno okruženje neizvesnim.
Nadalje, u izveštaju o napretku Evropske komisije kaže se da predstavnici vlasti i dalje javno komentarišu suđenja i istrage koje su u toku, što predstavlja i potcenjivanje i umanjivanje nezavisnosti pravosuđa, iako zakoni i drugi propisi predviđaju dodelu predmeta slučajem, slučajna raspodela predmeta se ne sprovodi. Uvek izuzeci od tog pravila su česti, a to je posebno problem sa kojim se suočava javno tužilaštvo. Važnije od zabrinutosti Evropske komisije, a što stoji decidno u ovom izveštaju, je zabrinutost koju osećaju građani, zabrinutost koju sam sigurna osećate vi, kao predstavnici tužilaštva i sudstva.
Kada govorimo o nedopustivo sporim postupcima, to su problemi koje vi, gospodo, iz tužilaštva najbolje znate. Ja ću samo da se osvrnem na nekoliko stvari. Od uvođenja novog Zakonika o krivičnom postupku imamo tužilačku istragu, imamo činjenicu da danas tužilac ima jedan radni dan u svojoj radnoj nedelji za posao za koji je istražni sudija imao pet radnih dana. Posledično građani trpe, posledično svi procesi i svi postupci traju duže.
Imamo činjenicu da imamo u tužilaštvima manjak daktilografa i upisničara, problem je što to takođe dodatno usporava proces, što opet za posledicu ima činjenicu da to trpe građani. Imamo manjak daktilografa i upisničara, trpi pravda građana, taj njihov neki slučaj, za njih jedina pravda, jedina borba koju oni imaju. A zbog čega imamo manjak? Zbog toga što imamo zabranu zapošljavanja, koja se, nažalost, ne primenjuje, a toga smo svedoci svakog dana. Moje kolege su govorile o istoriji vaše borbe za nezavisnost, za samostalnost, za očuvanje profesije i na tom putu te borbe imate svu našu podršku, od toga da vas je birala jedna partija, pa jedna stranka, pa jedna grana vlasti, to je sada vaša borba, apsolutnu podršku imate u tome. Izazovi sa kojima se vi suočavate u tom procesu su veliki i tu sada je i do vas da ti procesi budu nesporni.
S tim uvezi najblaže rečeno, kada govorimo o izboru tužilaštva, prevashodnom zamenika javnih tužilaca izaziva nelagodu činjenica da taj postupak izbora ipak nije bio transparentan. Činjenica da kandidati koji nisu prošlo nemaju javnu rang listu, da nemaju informaciju o tome koliko je njihovo krajnje bodovanje, da nemaju rang listu, da nemaju ni mogućnost da se informišu, niti su dobili obrazloženje da nisu prošli, niti postoji mogućnost da oni prigovore na postupak i na rang listu koja je doneta.
Verujem da su to stvari koje opterećuju taj proces. To su stvari koje izazivaju ozbiljnu sumnju, za koju sam sigurna da nije u vašem interesu, ali mene kao odgovornu poslanicu onemogućavaju u tome, da ja ove ljude podržim nezavisno od vaših biografija, prosto sam postupak izbora izaziva sumnju koja onemogućava da se tako nešto podrži.
Danas smo u diskusiji i juče, kada su ovlašćeni predstavnici govorili imali jedno neverovatno nerazumevanje naše uloge, a važnije od naše uloge, govorim o našoj obavezi, kao narodnih poslanika i kao odgovornih ljudi. Ne moram da vas podsećam koleginice i kolege na Ustav, lako vam je dostupno i jasno stoji da je tužilaštvo samostalan državni organ koji goni učinioce krivičnih i drugih kažnjenih dela, preduzima radnje za zaštitu zakonitosti i važnije od toga, da i tužioci i zamenici tužioca za svoj rad i za rad tužilaštvo odgovaraju neposrednom višem i odgovaraju Narodnoj skupštini. Da je ovo apsolutno prostor za dijalog da razgovaramo o svim problemima sa kojima se danas pravosuđe i sudstvo i tužilaštvo suočava.
Kada govorimo o nekoliko problema, ja ću samo stavljajući prostor i mojim kolegama da se osvrnem na tri najznačajnija koji ne opterećuju samo vas, koji opterećuju našu državu, koji opterećuju vladavinu prava, koji opterećuju svakog građanina i građanku, a to su problemi zastarelosti. Problem koji na žalost nekoliko godina više nego primera, a to curenje informacija iz istrage i pritvora. To su podaci koji su spomenuti ne samo o izveštaju o napretku Evropske komisije, svega smo svedoci. To je kršenje pretpostavke nevinosti koja takođe, spada u ono o čemu bi danas trebalo da govorimo.
Kada govorimo o curenju podataka o ličnosti i kršenju prezunkcije nevinosti, koja na žalost postala praksa, a mi tu govorimo o nekoliko problema sa kojima se mi kao društvo suočavamo. Prvi od tih problema, je da određene ličnosti proglašava krivom pre nego što je postupak započeo. Da je to najgrublje i najbrutalnije kršenje pretpostavki nevinosti, da sa druge strane taj medijski linč protiv koga određeno lice, protiv koga se vodi medijska hajka prolazi, predstavlja i svojevrsan pritisak i na tužilaštvo i na sudu. U takvoj atmosferi organizovane kompanije, brutalno kršenje pretpostavke nevinosti, jako malo prostora ostaje za nezavistan postupak.
Kada govorimo o curenju informacija iz istrage i iz pritvora, to je nešto na šta država, nažalost i tužilaštvo ne reaguje više godina. Po pravilu informacije iz pritvora i istrage se pojavljuju, po pravilu, u istim medijima, ljudi se proglašavaju krivim pre nego što su postupci okončani. Kada se eventualno donesu pravosnažne presude, oslobađajuće, tako nešto ne postoji prostor da se vidi.
Ono što je, nažalost, simbol udara na pravnu državu i na vladavinu prava je skandal koji se desio u izbornoj noći 24. aprila ove godine, kada je pod okriljem noći i organizovana grupa bandita sa fantomkama srušila deo centra Beograda. Mnogo arlamantije od toga, da imamo nedopustivo, a ja znam da vi to dobro znate i da delite to mišljenje, ne samnom, nego sa svim građanima ove zemlje, nedopustivo je ćutanje države od šest meseci, nedopustivo je ćutanje tužilaštva o tome šta se desilo. I, da li je moguće da nemamo odgovor na to da neko u sred noći ruši deo grada, da nema odgovornog to je, da niko ne reaguje na pozive građana koji zovu policiju, da niko ne odgovara na pozive i na pomoć. To nedopustivo ćutanje države, kakvu poruku građani dobijaju kada zbog takvog skandala, koji predstavlja zapravo oguljeni udar na pravnu državu, nema odgovora, kako običan građanin može da se oseća zaštićeno i šta on može da očekuje kada ovako oguljen primer ne dobije odgovor.
Da privedem kraju od izabranih sudija tužilaca za koje zbog sumnju postupak i zbog svega ovoga što sam govorila, lično ne mogu da glasam, ali bez obzira na to uz potpunu izvesnost da će oni biti izabrani, želim im svu sreću u radu. Želim da budu čuvari pravde, ustavnog poretka, da budu hrabri, da budu istrajni u odbrani nezavisnosti svoje institucije i da budu istrajni u odabrani nezavisnosti svoje institucije i da budu istrajni odabrani prava. Hvala vam na pažnji.
Poštovani gospodine potpredsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, danas je na dnevnom redu obmanjivanje građana u formi koja zaista jako dugo nije viđena.
Danas je na dnevnom redu Zakon o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima. Na početku moram da postavim pitanje – da li je moguće da je danas u Srbiji najvažniji zakon o kojima bi parlament trebao da raspravlja Zakon o ministarstvima. Da li je moguće da ne postoji važniji problem i važnija tema oko koje bi se narodni poslanici okupili i razgovarali. Zašto danas raspravljamo o Zakonu o ministarstvima, kao uvodu u rekonstrukciju Vlade, pa zato što je danas u Srbiji šest meseci najvažnija tema rekonstrukcija Vlade. Tu temu su pokrenuli sami pripadnici Vlade, tu temu su pripremili oni koji Vladu čine. Oni koji su za sopstvenu Vladu govorili da je to najbolja Vlada u prethodnih 20 godina, oni koji su za sopstvenu Vladu i za ljude koji čine govorili da su to najbolji ministri koje je Srbija imala u prethodnih 20 godina.
Dakle ti isti najbolji ministri iz najbolje Vlade koju je Srbija imala u prethodnih 20 godina, predlažu rekonstrukciju i zalažu se da ona bude temeljna, dubinska, suštinska, vrednosna, danas se zauzimaju predizborne pozicije jer je više nego jasno da je Vlada pala.
Biće formirana za narednih nekoliko dana koliko je još potrebno da nađete ljude koje ćete predložiti i da nađete usput i plan i program koji tražite na način koji je uvredljiv i za politiku koju ćete sprovoditi, a i za ljude koje ćete predložiti, biće formirana neka nova Vlada sa nekom očito, novom rekonstruisanom politikom, koja nije dobila podršku građana na izborima.
Da nije u pitanju obmanjivanje građana vi ćete me demantovati najjednostavnijim odgovorima na samo nekoliko pitanja, s obzirom da je ovo obmanjivanje građana i zamajavanje koje traje već šest meseci, samo postavljam nekoliko pitanja.
Zašto će neki ministri biti smenjeni? Zato što su radili loše? Mislim da ste dužni da kažete građanima zašto su tačno radili loše, zapravo šta je bilo loše u njihovom radu. Da li ih možda smenjujete zato što su radili dobro, ali može bolje, kako nevešto pokušavaju da nas ubede kolege iz najveće stranke na vlasti.
Da li to znači da oni koji ostaju su radili odlično, da od njih boljeg nema i da niko ne može bolje? Da li to znači da Velimir Ilić ne može bolje od onoga kako on radi, ne postoji mogućnost da neko radi bolje? Od Bačevića nema boljeg? Ne postoji bolji stručnjak koji bi smislio potrebniji i neophodniji za Srbiju megalomanski projekat.
Dinkić je radio loše i zato ste ga izbacili, a za sve to loše ste godinu dana vi glasali. U svemu tome lošem ste učestvovali i sve to loše podržavali. Zašto će biti smenjen ministar Petković, živo me interesuje? Da li će biti smenjen zato što je ćutao kada su se pravili sramni spiskovi nepodobnih kulturnih poslanika, ili će biti smenjen zato što je nesposoban da reši finansiranje javnih servisa, ili će biti smenjen zato što je ukinuo finansiranje kulturnim manifestacijama od nacionalnog značaja? Recite za šta će tačno čovek biti smenjen.
Ministar Obradović, za to mi je potpuno nejasno. Zašto će biti smenjen ministar Obradović kada on nije kriv za aferu oko male mature za koju je, znamo svi, kriva radnica iz štamparije, a on apsolutno ni za šta nije odgovoran? Zašto će biti smenjen tačno ministar Obradović? Da li zbog toga što učenici na testovima ostvaruju najlošije moguće rezultate? Da li možda zato što je nikad manji budžet za nauku i obrazovanje? Da li možda zato što su po prvi put naučnici na ulicama? Mislim da ste građanima, ne nama, dužni odgovor, posle šest meseci zamajavanja, zašto će tačno ovi ministri biti smenjeni.
Ukoliko bežite od činjenica da su oni radili loše ili od činjenica da su radili dobro, a da može bolje, onda dolazimo u situaciju da je to moguće da se radi zbog toga što je tako hteo jedan čovek. To je jedan čovek koji za ovih godinu dana odlučuje od izmeštanja hrasta, od nivoa aflatoksina, za koji danas čujemo da je zapravo izmišljeno. Samo bih volela da informišete i zemlje u regionu i zemlje EU da je ta afera oko aflatoksina koja je obuhvatila i njihovo područje izmišljena samo u Srbiji. To je čovek koji odlučuje o Kosovu i Metohiji. To je čovek koji odlučuje o situacijama u fudbalskim klubovima. To je čovek koji odlučuje o lečenju dece u inostranstvu, ne po našim tvrdnjama, nego po priznanju direktora Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
Ne može se ovo društvo menjati, modernizovati, niti Srbija može biti zemlja koja napreduje ka EU, ukoliko najvažnije i sve odluke u ovoj zemlji donosi jedan čovek. Dakle, ovih godinu dana koje vi obeležavate svečano, sopstvenim smenjivanjem, je godinu zamajavanja javnosti. Sa druge strane, imamo činjenicu da ne postoji ni jedna jedina oblast danas u Srbiji u kojoj se živi bolje i u kojoj je nešto poboljšano u odnosu na prethodnih godinu dana, nijedna, naprotiv.
Nikakva istraživanja javnih mnjenja, po kojima imate 128%, realnost u Srbiji ne mogu da promene. Vas demantuje realnost. Realnost jeste da je ovo definitivno najgora Vlada od 2000. godine. Danas je Srbija zemlja koja ne reaguje na ugrožavanje ljudskih prava. Danas je Srbija zemlja koja ćuti kada se prave spiskovi nepodobnih, izdajničkih pojedinaca. Danas je Srbija zemlja u kojoj su odlučivanja iz institucija izmeštena na stranačke konferencije za štampu i na sednice predsedništava i glavnih odbora stranaka koje, na sreću ili na žalost, imamo priliku i da gledamo na televizijama sa nacionalnom frekvencijom.
Danas je Srbija zemlja u kojoj se smenjuje guverner Narodne banke, u kojoj se smenjuje predsednica Vrhovnog kasacionog suda, u kojoj se ćuti na napade na predstavnike nezavisnih tela, u kojima se kriminalci amnestiraju. Posledično imamo duplo povećan broj krivičnih dela ubistava i razbojništava na ulicama, u kojoj postoji sprega između pojedinih tabloida i medija, te tako postoji medijski linč, gde se ljudi optužuju preko medija, njima se sudi bez dokaza. To je zemlja u kojoj još nismo dobili datum za početak pregovora, odnosno dobili smo ga ali niko danas ne ume da kaže koji je to tačno datum, zemlja u kojoj su se utišale kritike, u kojoj se za sve pita jedan čovek. To je zemlja koja srlja u jednoumlje.
Od rešavanja svih ovih problema, a prosto želim da ostavim kolegama vreme da i oni kažu neku reč, a imali bi, nažalost, na žalost po građane Srbije da ih nabrajamo onoliko, vi ste izabrali da građanima ponudite, na sopstvenu godišnjicu kada se smenjujte, ovaj cirkus od rekonstrukcije, kojim ste, prilikom njega, sami o sebi govorili najbolje.
Mi smo vama govorili prethodnih godinu dana, ukazujući na štetne posledice onoga što vi činite. Građani o vama govore svakoga dana, kada odu u prodavnicu ili na pijacu, pacijenti kada čekaju terapiju ili pokušavaju da nađu lek, učenici kada se preispituju da li se uopšte isplati učiti i raditi, roditelji kada su u strahu da li će se njihova deca bezbedno vratiti. Vi ste o rekonstrukciji rekli najbolje, optužujući jedni druge i preteći u toku ove rekonstrukcije. I dan danas imamo izjave da ova rekonstrukcija niti je temeljna, niti suštinska, jer ministar policije ostaje ministar policije, on je premijer, niti rekonstrukcija uopšte postoji zato što prvi potpredsednik Vlade nije premijer. Dakle, ovo je farsa i sve ovo što sam iznela je svakom čoveku danas u Srbiji jasno da jeste u pitanju obmanjivanje građana. Hvala vam na pažnji.
Hvala vam, gospođo predsedavajuća.
Gospođo Petrušić, gospodine Jankoviću, dame i gospodo narodni poslanici, na početku moram samo da izrazim zadovoljstvo zbog činjenice da danas
razgovaramo o vašim izveštajima, ne zbog sadržaja, koji svakako ne uliva optimizam, nego zbog činjenice da već godinama stvaramo praksu jačanja nezavisnih institucija, iako na početku za tako nešto nismo imali podršku.
Demokratska stranka će vam apsolutno uvek pružiti podršku zbog važnosti posla kojim se vi bavite, zbog značaja onoga što vi radite za svaku građanku i građanina ove zemlje.
Zašto je vaš posao krucijalno važan za život svakog od nas? Zato što je stanje ljudskih prava odraz poštovanja vrednosti u jednom društvu. Zato što je to odraz snage institucije i, zapravo, negde najjasnije skenira atmosferu u jednom društvu. Zbog toga su teme o kojima mi danas raspravljamo izuzetno važne. Ne znam šta je zapravo danas u Srbiji u ovom trenutku važnije od teme koja je danas na dnevnom redu.
Ujedno moram da izrazim protest zbog načina tona i sadržaja kako je ova sednica izgledala dana. Mislim da prazne klupe najveće stranke, koja danas čini aktuelnu Vladu Srbije, predstavljaju najbolji dokaz i najjasniju sliku koliko je ova tema za njih važna i koliko je oni suštinski razumeju, podržavaju i dele.
Veliki broj osnovnih ljudskih prava je duboko ugrožen. Moje kolege su tokom prethodne diskusije na to skretale pažnju. Prevashodno katastrofalno teškom ekonomskom situacijom koja se svakodnevno pogoršava, a formalizaciju tog pogoršavanja ćemo doživeti u ponedeljak kada ovde na dnevnom redu bude rebalans budžeta, koji predstavlja najjasniji primer kršenja ljudskih prava koji ih dovode do mere nepodnošljivosti, dovode ih do mere da su ugroženo pravo na dostojanstvo i pravo na život.
Danas u ovoj zemlji nema para za trudnice, nema para za porodilje, nema para za lečenje dece u inostranstvu. Nema para ni za kulturne manifestacije koje su pitanje vrednosti, a ne pitanje jeftinog marketinga i površnosti. To su pitanja koja utiču na elementarna ljudska prava svakog od nas.
Dakle, udar na dostojanstvo i egzistenciju jeste udar na ljudska prava. Besmisleni projekti za koje ima novca su uvredljivi i oni predstavljaju udar na inteligenciju, od gondola i žičara, od prokopavanja kanala, pa do uvođenja elektronskih zdravstvenih knjižica, od 20 miliona evra u trenutku kada u bolnicama nema osnovnih i elementarnih sredstava za život, kada nema para da se naši građani leče.
Ovom prilikom želim da pohvalim i pozdravim inicijativu gospodina Jankovića koji je, koliko sam upoznata, preko ovih modernih tehnologija danas imao razgovore sa predstavnicima Fonda, da pokušaju da se iznađu načini da se u trenutku kada elementarne stvari u našim bolnicama nemamo, danas nije trenutak da se uvode elektronske zdravstvene knjižice. Dakle, o svim ovim besmislenim projektima smo tokom prethodnih meseci posebno mi iz DS ukazivali, a mislim da će u ponedeljak kada na dnevnom redu bude rebalans budžeta, takvo stanje biti potpuno ogoljeno.
Mi danas živimo u atmosferi u kojoj se relativizuje kršenje ljudskih prava. U kojoj svaka diskriminacija ne nailazi na odgovor, u kojoj društvo ćuti, i što je mnogo opasnije država ne reaguje.
Poslednja potpuno neverovatna afera oko polaganja završnog ispita jeste, između ostalog, i diskriminacija na osnovu novca, o kojoj kao i o mnogim drugim aferama i pitanjima u ovom društvu, ni ministar ni Vlada nisu odgovorili, oni ćute. U toj tišini, pritom, nudeći, buku besmisla, pokušavaju da se sakriju i da sakriju odgovornost. Srbija koja napreduje ka EU ne može biti zemlja u kojoj nema reakcije države na najdirektnije ugrožavanje ljudskih prava.
Podsetiću vas da je ovo zemlja u kojoj je država ćutala kada su pravljeni spiskovi nepodobnih, izdajničkih kulturnih poslenika, istaknutih pojedinaca, nevladinih organizacija i medija. Država je ćutala na pitanje i država i danas nema odgovor na pitanje građanima Srbije - kakvo mleko mi pijemo? Koliki je nivo aflatoksina? Država ćuti. Dok, sa druge strane, na vrlo čudnovate načine sa bilborda i sa nacionalnih frekvencija televizije nam poručuju čudnovatim reklamama da je mleko zapravo u redu i da je to sve ok. Država ćuti o maloj maturi za koju optužuje radnicu štamparije. Dakle, odgovornosti i vrednosti nema nigde. Udar na vladavinu prava, dame i gospodo, jeste udar na institucije i to je činjenica koja je vama vrlo dobro poznata.
Podsetiću vas da je ova vlada započela mandat upravo udarom i narušavanjem nezavisnih institucija. Podsetiću vas na sraman Zakon o NBS, na smenu guvernera. Nakon toga, nezampamćen udar i smena predsednice Vrhovnog kasacionog suda. Podsetiću vas na kontinuirane udare na predstavnike nezavisnih institucija. Smenjena je direktora Agencije za borbu protiv korupcije, nakon medijske kampanje, a gospođa Petrušić, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti, je bila izložena mesečnoj medijskoj hajci koja je urodila plodom ili je podgrevana od strane kolega, nažalost, koji su i danas svedočili ili imali upravo iste navode.
Tabloidizacija, kriminalizacija kroz pojedine medije jeste naša stvarnost. Kada mi danas govorimo o tabloidizaciji, mi ne govorimo o različitosti ukusa, mi upravo govorimo o vladavini prava i o ljudskim pravima. Danas, dame i gospodo, živimo u društvu u kome se ne poštuje ni pretpostavka nevinosti. U kome apsolutno ne znamo ko je kriv, za šta, a ko odgovoran, jer medijskim napadima presuda već doneta.
Tabloidizacija medija svakoga dana ovu zemlju vodi u jednoumlje i vodi u apsolutno nedopustivu relativizaciju vladavine prava. Opozicioni lideri su gotovo svakodnevno izloženi najgoroj vrsti medijskog progona u kome se ne preza ni od najgorih uvreda i diskvalifikacija koje mogu imati posledice po bezbednost čoveka. Dakle, napada iz tabloida funkcionišu po šemi koja je danas u Srbiji svima jasna. Pojedini tabloidi najave hapšenje, to hapšenje se desi u terminu koji su najavili. Nakon toga, informacije iz istrage i pritvora budu na naslovnim stranama tih medija i takva praksa ne prestaje. Takva praksa se ne prekida.
Na ponovljena pitanja, posebno DS, kako je moguće da informacije iz istrage i pritvora završavaju na naslovnim stranama pojedinih tabloidnih medija, odgovor nikada nije došao, niti je takva nedopustiva praksa ikada prestala. Danas živimo u zemlji u kojoj ste posle svake argumentovane kritike vlasti, a posebno najveće stranke u Vladi, izloženi neverovatnim medijskim napadima i gotovo sigurno imate recept po kome ćete sutradan osvanuti na naslovnoj strani pojedinog tabloida.
Dakle, vrednosti i poštovanje ljudskih prava nisu nekakva lekcija koja se nauči. One nisu samo zadatak na našem evropskom putu ka EU. Ako to ne razumemo, naš put ka EU će biti nedopustivo dug. Danas smo od kolege Rističevića, nažalost, imali potvrdu svega ovoga o čemu danas govorimo, a to je da dokle god su vrednosti i ljudska prava podložna tumačenjima i vlasti i opozicije, dok god one nisu plod iskrenog uverenja svakoga od nas, dok god se na bilo koji način dovode u pitanje, a time ugrožava ljudska prava, do tada nemamo nikakvu šansu kao društvo da napredujemo. Hvala vam.
Hvala.
Poštovani predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, neverovatna je lakoća kojom vladajuća koalicija danas, a sve pod plaštom navodnog sprovođenja odluke Ustavnog suda Srbije, na ogoljen način sprovodi očigledan i nedopustiv napad na nezavisnost sudstva.
Danas nije tema poštovanja odluka Ustavnog suda Srbije, kako nevešto a pri tom najgrublje kršeći nezavisnost sudstva, vladajuća koalicija pokušava da predstavi političku smenu najviše predstavnice pravosudne funkcije u Srbiji.
Demokratska stranka poštuje odluke Ustavnog suda i one se ni u kom slučaju ne dovode u pitanje. Danas je na dnevnom redu politička smena predsednice Vrhovnog kasacionog suda koja predstavlja nezapamćen udar i izvršne i zakonodavne vlasti. Prvi put u istoriji imamo na dnevnom redu imamo inicijativu ministra pravde koji zapravo smenjuje predsednika Vrhovnog kasacionog suda.
Ovo je zaista skandalozan čin. Krši ne samo Ustav, već i zakone i elementarna demokratska načela o podeli vlasti. Činjenice su, dame i gospodo, jedini argumenti. A činjenice, kao što su moje kolege u malopređašnjoj diskusiji govorile, govore samo isključivo sledeće. Vrhovni savet sudstva, kao formalni predlagač odluke o kojoj danas raspravljamo, ne može o toj odluci ni da raspravlja.
Prema članu 13. Zakona o Visokom savetu sudstva koji propisuje da to telo podnosi predlog za izbor i za razrešenje predsednika Vrhovnog saveta sudstva, dakle, ne i za konstatovanje prestanka.
S druge strane, član Zakona o sudijama jasno propisuje razloge zbog kojem jednom sudiji, odnosno predsedniku suda može da prestane mandat, a svi smo svesni činjenice da nijedan od tih razloga u ovom slučaju nije nastupio.
Poslednja činjenica takođe jeste da je Narodna skupština Republike Srbije izabrala predsednicu Vrhovnog kasacionog suda na osnovu člana 144. Ustava Srbije 2009. godine, a ne na osnovu člana 102. Zakona o sudijama koji je Ustavni sud proglasio neustavnim. Dakle, Ustavni sud je proglasio neustavnim upravo ovaj član, a ne član zakona po kojem je gospođa Mesarević, predsednica Vrhovnog kasacionog suda, izabrana. Takođe, Ustavni sud u svojoj odluci nije propisao potrebu za prestankom funkcije predsednika Vrhovnog kasacionog suda.
Dakle, razlog za političku smenu je lažan i izmišljen. On je neutemeljen i na pravu i neutemeljen na istini. Predlog za prestanak funkcije je nezakonit. Dakle, jedina a danas potpuno ogoljena istina je sledeća – visoki predstavnik SNS i predsednik Zakonodavnog odbora Skupštine Srbije je pre nekoliko meseci optužio predsednicu Vrhovnog kasacionog suda, gospođu Mesarević, da je ona na čelu pravosudne mafije i u nekoliko navrata je najavio njenu smenu, a mi danas vidimo da on danas svoju najavu i ispunjava.
Srpska napredna stranka je podnela zahtev za ocenu ustavnosti Zakona o sudijama. Dve godine kasnije, ministar pravde i predstavnik te stranke, i Ustavni sud, donose odluku koje stranke na vlasti nevešto koriste kao alibi za politički na pravosuđe.
Licemerno je, dame i gospodo, a važnije od toga, je opasno što stranke na vlasti političku smenu predstavljaju kao sprovođenje odluke Ustavnog suda. Ustavni sud je u svojoj odluci samo isključivo konstatovao da jedna odredba nije u skladu sa Ustavom i naložio da se ta nepravilnost ispravi, ne pominjući ni na koji način, ni jednom svojom rečju, da postoje uslovi da predsednici mandat prestane.
Svesni smo činjenice u kakvoj zemlji u ovom trenutku živimo. Urušavanje nezavisnih institucija, ćutanje na medijske hajke, pravljenje spiskova nepodobnih nevladinih organizacija, kulturnih poslanika, nepodobnih izdajničkih medija, istaknutih pojedinaca, atmosfera u kojoj pojedini tabloidi proglašavaju krivce bez suđenja, izvlače zaključke bez dokaza, najavljuju istrage i hapšenja u kojoj se kriminalci smanjuju zatvorske kazne, atmosfera straha, koja se krije iza zaklinjanja u neprikosnovenu borbu protiv korupcije, danas vlada Srbijom.
Dame i gospodo narodni poslanici, podsetiću ću vas da ste svoj mandat započeli izmenama i dopunama Zakona o Narodnoj banci Srbije i postavljanjem partijskog guvernera, rugajući se pri tom javnosti da će taj guverner svoju političku funkciju zamrznuti, a svedoci smo da nekoliko meseci kasnije, guvernerka ima političke ocene o potrebi održavanja vanrednih izbora, da viceguverner govori o ekonomskim implikacijama održavanja vanrednih parlamentarnih izbora.
Ćutite na medijsko blaćenje Poverenice za zaštitu ravnopravnosti. Postavljam pitanje - šta se poručuje predstavnicima nezavisnih tela koja slobodno i javno govore kada država ćuti na hajku koja se protiv njih vodi?
Demokratska stranka je u prethodnom periodu donela zakonske preduslove za formiranje nezavisnih regulatornih tela, za formiranje nezavisnih institucija. Svojom aktivnošću, svojom zakonodavnom aktivnošću smo učvršćivali njihov položaj. Mi im u njihovom obavljanju njihovog posla apsolutno podržavamo.
S druge strane, činjenica je da su predstavnici nezavisnih institucija sa punim pravom kritikovali mnoge loše poteze prethodne vlade. S druge strane, činjenica je da su danas te kritike tihe. Kada se kritike utišaju, postavlja se pitanje - da li su danas uslovi bolji ili je danas, možda, strah veći?
Ćuti se dok se predstavnici Vrhovnog kasacionog suda osporava kredibilitet, čime se mnogo opasnije urušava kredibilitet funkcije koju obavlja, urušava se kredibilitet profesije koju predstavlja, urušava se kredibilitet svih presuda koje je ona donela. Smena predsednice Vrhovnog kasacionog suda je čin koji je duboko opasan i po sigurnost i po stabilnost.
Šta ovaj čin zapravo predstavlja, odnosno poručuje sudijama? On poručuje sudijama da će izvršna vlast uvek moći da nađe, citiram, neke razloge za prestanak funkcije i da politički smenjuje sudije, da ministar pravde može da inicira i sprovede smenu svakog predsednika suda.
Na kraju, a imajući u vidu sve izrečeno i ono na šta su moje kolege tokom čitavog dana ukazivale,. Moram da postavim samo jedno pitanje – šta građanima Srbije poručuje ova vlast? Da iza deklarativnog zaklinjanja i za beskompromisnu borbu za korupciju baš sve može da prođe. Hvala vam na pažnji.
Više nego dovoljno.

Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, ova vlada je svoj mandat započela spornim zakonima i ministarstvima i Zakonom o Vladi, pokušajem da državne službenike smenjuje bez ikakvog kriterijuma i uz diskreciona ovlašćenja koja su pokušali da uvedu u zakon, kršeći pri tom sve pozitivne propise koji regulišu takvu materiju.

Sa druge strane, ova vlada je stavila pod kontrolu nezavisne institucije ove zemlje. Formirali se ministarstva na takav način, da ja ni danas nisam sigurna da li bilo ko zna zapravo ko je ministar zadužen za izgradnju kog auto-puta.

Danas je na dnevnom redu, nakon izmena Zakona o NBS, koji su predstavljali logični uvod za ovo o čemu danas govorimo, izbor novog guvernera. Danas govorimo o izuzetno značajnoj temi za našu državu. Nisam sigurna da su predstavnici vladajuće koalicije svesni atmosfere koja je stvorena i u domaćoj i u stranoj javnosti.

Naime, uspeli ste da, za nekoliko dana upravljanja Srbijom i preuzimanjem odgovornosti, stvorite konsenzus oko zabrinutosti i strane i domaće stručne javnosti. Postali smo svetska vest, dame i gospodo, poteze nove vlade prenose svetske agencije, zbog njih reaguju međunarodne institucije.

Ovih dana su vesti iz Srbije i ovog puta, citiram, pojačana sumnja oko privrženosti evropskim integracijama, kako prenosi "Rojters", korak unazad, kako navodi Evropska komisija, slabljenje nezavisnosti Narodne banke, tako ovih dana ističe MMF. Danas svetski mediji prenose da su izmene Zakona o Narodnoj banci i izbor guvernera Narodne banke potezi koji će sigurno uzdrmati potencijalne investitore u Srbiji, kojima je stabilnost zemlje i kojima je sigurnost, koja proističe iz nezavisnosti Narodne banke, ključna.

Sa druge strane, mnogo značajnija od toga je nesigurnost i opravdana strepnja koju građani Srbije osećaju. Građani se vrlo dobro sećaju monetarnog sunovrata iz '90-ih godina, hiper inflacije, štampanja novca, gubitka štednih uloga, koji su bukvalno uticali na živote ljudi. Danas se suočavaju sa pokušajima da država raspolaže deviznim rezervama i štednim depozitima građana.

Svojim predlozima Vlada unosi nemir među potencijalne investitore, nemir među međunarodne faktore i, ponavljam, ono što smatram najvažnijim nemirom, nemir među građanima Srbije, kojima je već u ovakvoj krhkoj ekonomiji, koja je dodatno uzdrmana svetskom ekonomskom krizom, stabilnost i elementarna ekonomska sigurnost nešto što je najvažnije.

Svaka diskusija o personalnim pitanjima zahteva da je sagledamo iz nekoliko uglova. Jedan predstavlja stručnost, drugi predstavlja politiku i način na koji će osoba, koja se bira za određenu funkciju, tu funkciju obavljati. Nisam ekonomista i ne mogu da govorim o stručnosti gospođe Jorgovanke Tabaković, ali kao narodni poslanik koji predstavlja građane i građanke Srbije koji su za našu politiku glasali, moram da postavim nekoliko pitanja.

Jedan od osnovnih stubova ove vlade, to smo slušali u ekspozeu, to smo slušali i u svim diskusijama pre formiranja ove vlade, je stručnost ispred politike, koja je u poslednjim mesecima postala nešto što se zove departizacija. U biografiji naše uvažene koleginice, gospođe Jorgovanke Tabaković, ne stoji nigde da je ona šefica poslaničke grupe SNS u Parlamentu Srbije, da je potpredsednica SNS. Postavljam pitanje, da li je to departizacija o kojoj je glasno tokom cele kampanje govorio jedan od lidera vladajuće koalicije, gospodin Dinkić? Da li zapravo, izostavljanjem važne činjenice iz biografije, mi danas dobijamo departizovanog guvernera? Da li su za tako nešto građani Srbije glasali?

Vaša tema je departizacija, dame i gospodo iz URS, i nemojte zbog toga da se ljutite na DS. Naša tema su od uvek bile sistemske reforme, modernizacija zemlje i najbolji ljudi koji taj važan posao mogu da sprovedu, bez obzira na to da li jesu ili nisu članovi određene političke stranke, zato što tako nešto ne sme da bude osnov za diskriminaciju, ni pozitivno, ni negativno. Iskreno, vašu temu i vaš koncept departizacije, imam priličan problem da razumem. Da li ona podrazumeva departizovane ministre za auto-puteve, ili da li ona danas podrazumeva departizovanog kandidata za guvernera, ili mislite, sa druge strane, da sama činjenica da to često, moram priznati, i vrlo uporno spominjete, radeći sve suprotno od onoga zašta ste se zalagali? Da li mislite da građani Srbije tako brzo zaboravljaju, da baš svaki vaš pokušaj menjanja percepcije može da uspe?

Bili ste u vlasti, gospodo, prethodnih 12 godina, bili kreator njene i ekonomske i finansijske politike tokom kampanje, a svedoci smo i danas to vrlo vešto i uporno pokušavate da promenite. Danas, umesto da se koncentrišete na rešavanje problema građana, vi pokušavate da ovu vladu predstavite potpuno novom, iako u njoj sedi većina ministara iz prethodne vlade, ovog puta sa predstavnicima SNS. Mislim da je važno da kolege iz URS prestanu da obmanjuju građane tezama da, kako na kraju ispada, vi ni u čemu niste ni učestvovali, da niste ni kreirali, ni glasali za poteze prethodnih vlada, da politiku prethodnih vlada niste ni sprovodili. Meni je iskreno na trenutke i zabavan pokušaj lidera vaše stranke, gospodina Mlađana Dinkića, da se predstavi kao novi činilac na političkoj sceni Srbije, koji tek treba da se dokaže. Mislim da je tu, sa druge strane, u pitanju i elementarni problem sa logikom, kojom pokušavate da gospodina Dinkića predstavite kao novog političara, izuzev ako se možda ne vodite tezom da je on do juče bio predsednik stranke G17 plus, a da je danas zapravo predsednik URS.

Zabavu treba da ostavimo sa strane, jer je ovo ozbiljan posao i ozbiljna tema kojom treba da se bave ozbiljni ljudi. Ova vlada jeste Vlada promena. Ovo je Vlada promena na gore. Ovo je Vlada interesa, Vlada nejasne politike, Vlada neizvesne budućnosti.

Demokratska stranka je zaista pravila kompromise. Da lije imala greške? Sasvim sigurno. Ono što sa druge strane jeste potpuno sigurno to je da smo imali jasnu politiku, jasan cilj ispred sebe od koga nikada ne odustajemo. Mislim da građani Srbije to prepoznaju, ali sam sa druge strane sigurna da ne prepoznaju vašu politiku, srategiju Vlade i to za posledicu ima ozbiljnu strepnju koju građani Srbije danas osećaju. Njima je dosta prepucavanja, dosta im je optuživanja političkih protivnika, umesto traženja rešenja. Oni od vas očekuju samo isključivo rezultate.

Budućem guverneru Narodne banke Srbije, gospođi Jorgovanki Tabaković, iskreno želim puno sreće u radu. Ona apsolutno zaslužuje šansu da svaku opravdanu sumnju koja je danas izneta ovde u diskusiji, demantuje, čuvajući sa jedne strane nezavisnost institucije na koju dolazi na čelo, a sa druge strane, monetarnu stabilnost naše zemlje.

Budite sigurni da će poslanici DS veoma ozbiljno pratiti vaš rad, da ćemo reagovati na svaki pokušaj skretanja sa evropskog puta, na svaki pokušaj urušavanja institucija za koje smo se borili da ih uspostavimo. Hvala vam na pažnji.
Poštovani potpredsedniče, uvaženo predsedništvo, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, današnje izmene Zakonika o krivičnom postupku predviđaju produženje trajanja pritvora u skraćenom postupku sa sadašnjih osam na trideset dana, kao i mogućnost određivanja pritvora i za dela za koja je zaprećena kazna zatvora od pet godina, čime će se svakako pomoći i policiji i tužilaštvu u ovom početnom, a najčešće i najvažnijem, delu istrage.
Međutim, mi danas ne razgovaramo samo o izmenama dva člana Zakonika o krivičnom postupku. Danas govorimo o nečemu mnogo važnijem. Iniciranje ovih izmena Zakona, kao posledica skorašnjih događaja kojih smo svedoci, ne pokazuje slabost države; upravo suprotno, pokazuje spremnost i rešenost države da se izbori sa organizovanim kriminalom. Srbija danas reformiše svoje pravosuđe, svoj pravosudni sistem i time uređuje ključnu oblast društva. Tom reformom ona stiče oruđe za borbu protiv organizovanog kriminala, što je, pored evropskih integracija, jedan od najvažnijih, ako ne i najvažniji zadatak koji nam predstoji.
Privrženost evropskim vrednostima, dame i gospodo, pokazuje se delima. Evropska vrednost je civilizovano društvo u kome je nasilništvo sankcionisano. Evropska vrednost je da branimo i slobodu i identitet svakog čoveka, bez obzira na to da li se sa tim lično slažemo ili ne, bez obzira da li se to nama lično dopada ili ne, bez obzira na razlike koje imamo, bilo da su te razlike nacionalne, verske, rasne, seksualne ili sportske.
Nama Evropa ne treba da bude cilj, već upravo sredstvo kojim ćemo ostvariti bolji život, kojim ćemo urediti naše društvo, sebe disciplinovati, postati efikasniji.
Sigurna sam da su građani svesni da postoji kontinuitet i da postoji zajednički pečat među svima onima koji su demonstrirali protiv hapšenja Radovana Karadžića (koga je, podsetiću, uhapsila ova vlada) i tu priliku iskoristili za huliganstvo, divljaštvo, paljenje ambasada i rušenje Beograda; takođe, među svima onima koji su ubili Brisa Tatona; među huliganima koji su ustavno i ljudsko pravo LGBT populacije iskoristili za paljenje DS i nekih drugih stranaka i sinhronizovane napade na policiju; među svima onima koji su fudbalsku utakmicu reprezentacije Srbije iskoristili za huliganstvo i divljanje.
Mislim da je sasvim jasno da organizovani kriminal koriste kako desničarske, tako i ekstremne navijačke grupe, kako bi se destabilizovala država koja ovih dana mafijaške šefove šalje u zatvor, država koja hapsi kriminalce, koja im oduzima imovinu. Svi ovi napadi su upravo odgovor organizovanog kriminala i nasilničkih grupa na reforme pravosuđa i na uspostavljanje pravne države.
Mislim da smo dužni i da imamo apsolutnu obavezu da menjamo društvo. Ovo ne sme biti tema na kojoj će pojedinci među nama sticati političke poene, jer mislim da traženjem opravdanja ili obrazloženja za uzroke divljanja po Beogradu oni to implicitno opravdavaju i podržavaju.
Tu je onda, dame i gospodo, jasna razlika između politikanstva i između ozbiljne i odgovorne politike, razlika između neodgovornih političara i države koja je spremna da se odbrani i da se izbori sa organizovanim kriminalom. Potpuno sam sigurna da će Srbija u toj borbi pobediti. Hvala.
Poštovana potpredsednice, uvaženo predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, meni je zaista zadovoljstvo da danas raspravljamo o Predlogu zakona o centralnom registru. Formiranje centralnog registra zapravo predstavlja jedan od ključnih segmenata reforme penzionog sistema, a reforma penzionog sistema je jedna od najvažnijih reformi koja očekuje Srbiju u 2010. godini.
Zbog čega je, naime, ovaj zakon važan? Uvođenje centralnog registra, zapravo centralne baze podataka o obveznicima doprinosa za socijalno osiguranje, o osiguranicima i poslodavcima obezbediće efikasniju kontrolu naplate doprinosa za socijalno osiguranje, smanjenje troškova administracije u oblasti socijalnog osiguranja i efikasnije funkcionisanje čitavog sistema socijalnog osiguranja.
Naime, postojeći poreski zakoni i zakoni kojima se uređuju pojedini segmenti socijalnog osiguranja različito definišu postupke vođenja evidencije koje se tiču obveznika doprinosa, što za posledicu ima činjenicu da se iste evidencije vode na različit način kod više organa i to bez ikakve koordinacije, da postoje neophodne evidencije koje se ne vode od strane nijednog organa.
Činjenica je, dakle, da danas postoje neujednačene baze podataka, i to bi trebalo i to jeste predmet ovog zakona, samim tim su one nedovoljno precizne, da više organa vodi iste evidencije, da sve to dovodi do potpune neefikasnosti, skupljeg sistema socijalnog osiguranja i do nemogućnosti efikasnog praćenja i kontrole kako uplate, tako i čitave kontrole naplate doprinosa. Donošenje ovog zakona je zapravo u interesu osiguranika, građana Srbije, postojaće kvalitetnije evidencije o osiguranicima i jednostavnija procedura ostvarivanja prava.
Kada govorimo o centralnom registru, ima nekoliko aspekata zbog kojih je on važan. Zapravo govorimo o reformi penzionog sistema, jedna od ključnih reformi, kao što sam na početku rekla, koja nam predstoji, a koja se odnosi ne samo na stabilniji budžet, u smislu manjih izdataka koje država dotira za penzijsko i invalidsko osiguranje, a koji danas iznose oko 50%.
Kada govorimo o centralnom registru, govorimo o uvođenju reda u oblast koja donosi mnogo problema i to ne samo državi, već ono što je mnogo važnije, građanima Srbije, a to je pitanje kako kontrole, tako i naplate doprinosa. Svedoci smo, naime, velikih problema koji nastaju kao posledica činjenice da zaposleni, odnosno građani Srbije, nisu imali uvid, nisu vršili ili nisu znali da imaju pravo na kontrolu uplate neophodnih doprinosa od strane poslodavca.
Nakon mnogo godina, kada je poslodavac dospeo u određene probleme, u stečaj i nelikvidnost, zaposleni, odnosno građani Srbije se suočavaju sa činjenicom koja im remeti sigurnost, remeti budućnost.
Svedoci smo da veliki broj poslodavaca, sa druge strane, izbegava obavezu plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje i da trenutno u tom smislu prava pojedinaca nisu u potpunosti zaštićena. Vlada Srbije je do sada u više navrata donosila odluku i na taj način rešila ovo pitanje. Naime, donosila je odluku o povezivanju radnog staža za lica čiji su poslodavci izbegli ispunjavanje te svoje obaveze.
Predloženim zakonom, to je ono što predstavlja ključnu odredbu, što će se ovaj problem rešiti jer će nesavesni poslodavci biti brzo i jednostavno identifikovani.
Najvažniju novinu u Predlogu ovog zakona, po meni, predstavlja obaveza redovne mesečne kontrole, usaglašavanja i analize svih podataka iz centralnog registra koji se odnose na uplate doprinosa za socijalno osiguranje, kao i obaveštavanje istovremeno Poreske uprave o svim nepravilnostima, kako bi ona dalje sa svojim mehanizmima mogla da postupa. Time će se značajno povećati nivo naplate doprinosa, što će rezultirati povećanim budžetskim prihodima.
Prema podacima Ministarstva finansija, zapravo Poreske uprave, ukupan dug doprinosa za PIO na dan 31. decembra 2009. godine iznosio je preko 180 milijardi dinara. Važno je takođe istaći da postoje oni doprinosi koji se, shodno zakonskim trenutno važećim propisima, ne mogu naplaćivati. Reč je o iznosu od 53 milijarde dinara, a odnose se na pojedine kategorije obveznika pravnih lica.
Ilustrativno je takođe da napomenem da je u slučaju da je centralni registar na primer u funkciji u ovoj godini, da je poboljšana naplata doprinosa za PIO povećana za samo 10%, da bi to u ovoj godini značilo manje zahvatanje iz budžeta za oko 200 miliona dinara.
Očekuje se značajno veći efekat naplate jer će se bolje kontrolisati sama naplata doprinosa i po zaposlenom. Naime, ono što je važno, da će zaposleni imati mogućnost da proveri da li mu i na koju osnovicu poslodavac uplaćuje doprinos, čime će sprečiti mogućnost da poslodavci plaćaju doprinose za obavezno socijalno osiguranje na najnižu mesečnu osnovicu, a da zapravo zaposleni uopšte nisu upoznati ni sa time.
Predlogom zakona takođe je predviđeno uvođenje jedinstvenog broja, kao što su moje kolege pomenule, koji će se dodeljivati svakom obvezniku uplate doprinosa, kao i osiguranom licu. Taj broj je važan zbog toga što će on olakšati razmenu podataka između svih korisnika centralnog registra i samog centralnog registra. Ono što je važno je što će on biti formulisan, a kasnije i korišćen u skladu sa Direktivom EU o zaštiti podataka.
Ono što je ključno u Predlogu ovog zakona, to je da će sam osiguranik imati svakog meseca informaciju da li mu poslodavac redovno uplaćuje doprinose, što će omogućiti eventualno pravovremeno reagovanje, s jedne strane, a s druge strane i efikasnu reakciju države kroz mehanizme koji stoje na raspolaganju Poreskoj upravi.
Predloženim zakonom poslodavcima će, i to nije malo važno, takođe biti omogućen jednostavniji način prijave i podnošenja obrazaca za uplatu doprinosa, zato što će centralni registar zapravo postati i preuzeće funkciju registracije.
Naime, danas poslodavac kada želi da prijavi, on podnosi tri različita obrasca, odnosno tri različite prijave na tri različita šaltera, on podnosi prijavu za PIO, posebnu prijavu za zdravstveno osiguranje i posebnu prijavu za osiguranje za slučaj nezaposlenosti, čime se dodatno komplikuje procedura, procedura se čini skupljom.
Na osnovu analize i procene koju je uradila Jedinica za sveobuhvatnu reformu propisa, zbog uspostavljanja ovog jednošalterskog sistema, planirano je da će ušteda u privredi biti godišnje oko 14,8 miliona evra. Centralni registar će omogućiti podnošenje jedinstvene prijave, i to na jednom šalteru, kao i podnošenje elektronskih prijava, što predstavlja novinu u ovoj oblasti, a to je u skladu sa usvojenom strategijom i akcionim planom za razvoj elektronske uprave u Srbiji.
Ono što je takođe važno, jeste da će se povezati sve institucije socijalnog osiguranja, kako Republički fond za PIO, Republički zavod za zdravstveno osiguranje, Nacionalna služba za zapošljavanje i da će sve one upravo posredstvom i preko centralnog registra biti povezane sa Poreskom upravom. Samim tim govorimo o efikasnijem i kvalitetnijem razmenjivanju podataka, kao i koordinaciji koja će dovesti do poboljšanja usluge korisnicima, odnosno građanima Srbije.
Dakle, sistem kontrole će biti pooštren, zaposleni će imati redovan i precizan mesečni uvid u to da li im poslodavci uplaćuju doprinos i na koju osnovicu im uplaćuju doprinos. Poreska uprava će pravovremeno reagovati i efikasno. Poslodavcima će, sa druge strane, biti omogućen jednostavniji način prijave i podnošenja obrazaca za uplatu doprinosa, naplata doprinosa će biti povećana, što će rezultirati povećanim budžetskim prihodima.
Sigurnost je po meni ključna reč u Predlogu ovog zakona, pravna sigurnost i neophodnost potpunog pouzdanja u nju. Država je u obavezi da učini sve da stvori pravni ambijent koji građanima omogućava lakše i efikasnije ostvarivanje prava, sa druge strane daje institucijama mehanizme koji će omogućiti efikasniji, kvalitetniji, precizniji postupak koji će onemogućiti upravo one situacije sa kojima se danas suočavamo.
Ovaj zakon zaista predstavlja korak napred ka ispunjenju tog velikog cilja koji predstavlja reforma penzionog sistema, jedan od ključnih stubova države, korak napred ka potpuno uređenom društvu.
S tim u vezi, zaista bih želela da pozdravim ne samo napore Ministarstva, već i projektnog tima i svih onih institucija koje su dovele do predloga ovog zakona. S druge strane, želim da ih obavestim da će parlament, kroz ostvarivanje svoje kontrolne funkcije, pažljivo pratiti realizaciju ovog zakona.
Poslanička grupa će, nakon razmatranja i rasprave o amandmanima, svakako podržati ovaj zakon. Hvala vam na pažnji.
Gospodine potpredsedniče, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, zadovoljstvo mi je da govorim o Predlogu zakona o političkim strankama. Iako postoje stavovi da ovaj zakon nije sistemski i reformski, smatram da on u sebi svakako sadrži i ove karakteristike, jer uvodi red u politički život u Srbiji i uređuje oblast društvenog života čiji smo svi mi deo.
Postojeći zakoni koji regulišu oblast organizovanja građana, udruženja i sam rad političkih stranaka, koji su doneti pre više od 15 godina, prevaziđeni su ne samo vremenski nego i po svojim rešenjima i odredbama i njihova sadržina sama po sebi nameće potrebu njihovog menjanja i usklađivanja sa novim Ustavom Srbije, što sve zajedno za posledicu ima neminovnost donošenja novog zakona koji će sistemski urediti ovu oblast. S druge strane, ne manje važno, sa stanovišta evropskih integracija neophodno je da ovu oblast harmonizujemo sa postojećim međunarodnim standardima.
Kada analiziramo sam predlog zakona koji je pred nama, osvrnula bih se na nekoliko stvari. Već u osnovnim odredbama, pored definicije pojma političke stranke, definisan je pojam političke stranke nacionalne manjine, što smatram posebno važnim jer su odredbe u daljem tekstu Predloga zakona koje regulišu pravila vezana za stranke nacionalnih manjina zapravo mere pozitivne diskriminacije, koje jesu u skladu sa međunarodnim standardima.
Najznačajnije novine i ono o čemu se u javnosti najviše raspravljalo jesu zakonska rešenja vezana za osnivanje stranaka. U ovom trenutku u Srbiji se, kao što su moje kolege tokom jučerašnje pa i današnje diskusije navele, aktivno vodi preko 570 političkih organizacija. Ukoliko pogledamo analizu svih izbora održanih u prethodnih petnaestak godina, više je nego jasno da je broj stranaka koje učestvuju u izbornim procesima, a posebno onih koje kasnije participiraju u obavljanju poslova vlasti, nekoliko puta manji od broja registrovanih političkih stranaka, što za posledicu ima apsolutnu sumnju i obesmišljavanje kako značaja tako i ozbiljnosti i suštine političkog organizovanja i delovanja.
Umesto do sada predviđenih 100 potpisa punoletnih građana, predviđeno je da stranku može osnovati najmanje 5.000, odnosno stranku nacionalne manjine najmanje 500 punoletnih i poslovno sposobnih državljana Srbije, što jeste u skladu sa ustavnim načelom kojim država jemči posebnu zaštitu nacionalnih manjina.
Pored toga, precizno su definisani dalji koraci u procesu registrovanja i osnivanja same stranke, počev od osnivačke skupštine i usvajanja neophodnih akata, izbora lica ovlašćenog da zastupa stranku, overenih izjava osnivača o osnivanju stranke, čime se dodatno otklanja mogućnost zloupotreba, pa do upisa u registar koji vodi Ministarstvo i sticanja svojstva pravnog lica.
U cilju uspostavljanja potpune odgovornosti i transparentnosti samog rada propisano je da je stranka dužna da učini javno dostupnim, preko interneta, kako osnivački akt, imena osnivača, ime zastupnika, tako i statut, program i druge opšte akte, ukoliko ih donosi.
U tom smislu bih dodala da ne mogu u potpunosti da razumem suštinski razloge koji su vezani za izraženu bojazan oko dostupnosti javnosti podataka o osnivačima samih stranaka.
U Predlogu zakona su posebno definisane odredbe koje uređuju pitanje naziva političke stranke. Iako postoji široka sloboda u pogledu određivanja imena, propisana su neophodna ograničenja, što smatramo važnim, jer načelo pravne sigurnosti nalaže da nije dozvoljeno postojanje identičnih naziva ili naziva koji mogu izazvati zabunu javnosti, što je zbog velikog broja trenutno registrovanih stranaka nešto što predstavlja problem građanima.
Na kraju pregleda najznačajnijih novina osvrnula bih se samo na jednu od, po meni, najznačajnijih, a to je obnova upisa stranke u registar. Jedan od uzroka trenutnog stanja u Srbiji o kome sam na početku govorila, a to je neverovatna nesrazmera u broju registrovanih i aktivnih stranaka, svakako je nepostojanje zakonskih mehanizama koji će utvrditi da li registrovana stranka zaista i deluje.
Iz tog razloga, smatram možda i ključnim upravo odredbe koje regulišu pitanje obnove upisa, koje nalažu strankama da istekom svake osme godine od dana upisa u registar podnesu prijavu za obnovu, uz koju prilažu overu potpisa članova najmanje u broju koji je inicijalno potreban za upis, uz izuzetak od obaveze podnošenja prijave koji se odnosi na situaciju kada kandidati stranke, odnosno stranka dobije najmanje jedan mandat na izborima za narodne, odnosno poslanike u skupštini AP.
Upravo je obaveza podnošenja prijave za obnovu upisa, odnosno nepoštovanje ove obaveze, prvi put uvršćena kao poseban osnov za brisanje stranke iz registra. Obnova upisa stranke u registar, pored toga što uvodi red i uspostavlja pravila, a red i poštovanje procedure jesu karakteristike demokratije, aktivnim strankama pruža neophodnu legitimnost i, što je najvažnije, uspostavlja poljuljano poverenje građana u politički sistem.
Zbog svega navedenog, poslanici DS i liste ZES će glasati za ovaj zakon. Hvala na pažnji.