Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Maja Videnović

Maja Videnović

Demokratska stranka

Govori

Potpredsedniče, želim da ukažem da ste povredili član 107, član 27, ne samo što ste povredili, nego želim da saslušate i da apelujem na vas da se tako nešto ne dopusti.

Mi smo svedoci da čitav ovaj dan zamišljen u sticaju tih kršenja članova Poslovnika kao način da se agresijom, lažima, optužbama, spinovanjem, podmetačinama, optužbama na račun DS zapravo spreči i da se ne dozvoli poslanicima DS da govore o tome kako građani Srbije i građanke Srbije žive.

Da ne govorimo o tom da su protivustavno uzete penzije, da ne govorimo o tome da će se nastaviti zabrana zapošljavanja, da ne govorimo o svim onim pogubnim stvarima koje ovaj budžet predviđa, nego sa zloupotrebom, i moraju građani da znaju da činjenica da su poslanici SRS podneli amandmane, zapravo činjenica da se oni rugaju. To nije nikakva borba za njihove interese, nego je to nedopustiv pokušaj da se poslanici DS i opozicije ućutkaju.

Tako nešto vam neće biti dozvoljeno, tako nešto vam neće biti dopušteno, a vi ukoliko budete dozvolili na ovaj način tzv. replike, koje su sve samo ne replike, tzv. zloupotrebe kršenja Poslovnika, koji ne predstavlja ništa drugo, nego brutalne napade na predstavnike opozicije vi ćete saučestvovati u tome i nećete sprečiti poslanike opozicije da govore o budžetu.
Predsednice, javila sam se po neposredno učinjenoj povredi Poslovnika. Prekršili ste član 100.

U međuvremenu, ne dajući mi pravo, znate, rukovođenje Skupštinom i vođenje sednice znači da vi rukovodite Skupštinom i da morate da mi date reč, i meni i svim poslanicima i poslanicama, kada vas na to obavezuje Poslovnik, a ne vaša volja ili sugestija ili naredbe kolega sa vaše desne strane.

(Aleksandar Marković: Koji član?)

Koji član? Slušajte malo, pretpostavljam da ste koncentrisani i možete da pratite ono što je svim građanima jasno, a to je ova ogoljena namera, koja je svim građanima jasna, da vi želite ovde da napravite haos, da se ne priča o budžetu nego da se priča o nekakvim navodnim psovkama i svemu ostalom.

Ono što su danas građani imali priliku da vide, to je neverovatna zloupotreba Poslovnika od strane SNS, gde se gospodinu Martinoviću daje reč po Poslovniku koji replicira sam sebi, koji vređa studente Pravnog fakulteta, nazivajući ih da nisu pošteno završili fakultet, nego su sedeli u „Bonafidesu“.

Znate, postoje ljudi u ovoj zemlji koji su pošteno učili i radili. Neki studentu u ovoj zemlji su pošteno stekli svoje diplome. Ja znam da je to za SNS…
Ovo je jako važan zakon, jedan od najvažnijih zakona, gde Vlada ne samo o ciframa i o ekonomiji, matematici, nego građanima i građankama poručuje…
…ko je prioritet za ovu Vladu?
Povreda Poslovnika član 100. i član 103. Verujem, iako ste imali pauzu da ste ipak koncentrisani, da možete da pratite ono što govorite. Poslanici nisu otišli odavde od jutros i nemamo nameru da napustimo, iako Vlada dolazi ovde, odnosno premijerka tek u 17.00 časova, u drugom danu rasprave… (Isključen mikrofon)
Hvala predsednice.

Poštovana gospođo Brnabić, dame i gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Brnabić danas je treći dan kada razgovaramo o budžetu, vi ste došavši danas rekli da se vrlo radujete svaki put kada dođete u parlament i da je danas idealna prilika da vi podnesete nekakav izveštaj o radu Vlade. Moram da vam kažem da to apsolutno ne možete danas da činite. Danas govorimo o budžetu, koji je najvažniji zakon. Ukoliko želite građanima, narodnim poslanicima podnosite izveštaj, ja vas pozivam da svakog poslednjeg četvrta u mesecu budete ovde, odgovarate na pitanja poslanika.

Danas ste vi očito došli, argumenti koji sada, u završetku rasprave, kada mi više nemamo vremena i ne možemo da razgovaramo, ne možemo argumentima da raspravljamo, vi, i od vas, i od vaših kolega ministara, imamo neverovatne kvalifikacije. Kada vi vređate narodne poslanike opozicije, morate toga da budete svesni, vi vređate građane koji su za nas glasali, koji su nas obavezali da ovde vama, u njihovo ime govorimo, da se sa nekim stvarima snažno ne slažemo, da druge stvari predlažemo i takvo vaše ponašanje je potpuno nedopustivo.

Ako ste, gospođo Brnabić, danas u trećem danu došli po nekakve aplauze ovde u Skupštini, ja moram da vas podsetim da ste pogrešili mesto. Za to vam je predsedništvo ili prostorije SNS. Aplauze od građana, ne od poslanika opozicije, nećete dobiti zbog toga što danas govorimo o nečemu što je krucijalno važno za njih. Danas građani gledaju ovu Skupštinu, gledaju poslanike opozicije sa jedne strane, koji pokušavaju da argumentima naznače nekakve stvari u budžetu za koje smatramo da su pogubna politika koju ću, koliko mi vreme dozvoljava da argumentujem, i sa druge strane gledaju praktično vanredno stanje koje je ova vlast napravila danas, time što je pokušala da iscenira neverovatno nasilje da se ovde dešava.

Mi smo imali konferenciju za štampu, na kojoj je cela poslanička vladajuća većina stajala, da su građani imali utisak da se danas proglašava nekakvo vanredno stanje. Zbog čega i zbog koga? Zbog tri, četiri poslanika DS, koje ne želite da ućutkate.

Dakle, ovaj budžet je nepravedan. Vlada time što i dalje produžava netransparentne subvencije, Vlada time što otima od penzionera penzije, pa ih tobože sada vraća, sa sramnim obrazloženjima koja smo čuli, da su se penzioneri dobrovoljno žrtvovali, niko ih nije pitao. Finansijsku konsolidaciju, koja je vama postala ideologija važnija od života, ne finansira i nije uspela da napravi Vlada, nego građani.

Građani su to finansirali i ona retka privatna preduzeća koja finansiraju budžet. Građani, a ne Vlada. Građani uprkos Vladi, isti oni građani na koje se vi, prevashodno predsednik Republike Aleksandar Vučić, ljuti proglašavajući ih neradnicima, lenjivcima koji samo spavaju. Građani, a ne Vlada, jer je prioritet ove Vlade stranačko zapošljavanje, kontinuirana zabrana zapošljavanja za koju je prošle godine ministar Vujović, odgovarajući meni, rekao da je odgovorna ministarka za državnu upravu, gospođa Brnabić, i da nju mogu da pitam zašto se kasni sa tim što niste uradili nikakve analize i produžavate zabranu zapošljavanja čime građani plaćaju vašu nesposobnost, jer nema šanse za najbolje, ima šanse samo za članove SNS.
Potpredsedniče, samo ako sam vas dobro čula, prvi o budžetskom sistemu, je li tako?

Dakle, danas ćemo nakon usvajanja dnevnog reda razgovarati o Predlogu zakona o budžetu, Predlogu zakona o budžetskom sistemu i 30 drugih tačaka i tačno je godinu dana od kada sam ja tada ministru Vujoviću, moleći da usvoji amandman kojim se ukida tzv. privremena zabrana zapošljavanja, za koju smo svedoci godina da se ne radi ni o kakvoj privremenoj zabrani zapošljavanja, zato što je fiskalna konsolidacija postala nekakva ideologija koja je za ovu Vladu najvažnija, mera pogubna, pogrešna, diskriminatorska, mera koja se ne primenjuje na svakoga.

Kada imate lošu meru, ako nešto još može da bude gore u odnosu na to je da se ne primenjuje na svakoga i nešto se iz godine u godinu produžava i ne radi se ni o kakvoj privremenoj zabrani zapošljavanja. Radi se o stalnoj zabrani zapošljavanja za mladu naučnicu, za mladu lekarku, za mladu ženu koja radi u kulturi, a radi se o tome da je dozvoljeno zapošljavanje za stranačke aktiviste SNS, koji se iz godine uz godinu zapošljavaju i svakog dana smo svedoci u velikom broju lokalnih samouprava, u opštinama, u gradovima, u javnim preduzećima u kojima niste ni započeli proces reforme, a važi za sve one ljude koji su se opredelili da pošteno uče, da steknu diplomu i da rade u onim oblastima koje su prirodno usmerene na državu, da rade u sudstvu, u tužilaštvu, u oblasti kulture, u zdravstvu, u svemu onome što je moj kolega Dušan malopre govori. Dakle, važi za njih privremena zabrana zapošljavanja a ne važi za sve one članove SNS.

Znate, kada Fiskalni savet vas u veoma detaljnom i kvalitetnom izveštaju, koji su svi narodni poslanici, nadam se, pročitali, opominje da je poguban način na koji produžavate i ove godine tzv. privremenu zabranu zapošljavanja. Ona je ostavila haos u sistemima. Mi nemamo dovoljan broj lekara. U tužilaštvu nemamo dovoljan broj daktilografa i upisničara, posledična prava građana i pravda građana zbog toga trpi. Ostavlja se pustoš u sistemima. Ova mera je diskriminatorska. Nije opravdana apsolutno ni sa čim, izuzev samovoljom stranke i samovoljom SNS koja će odlučivati diskreciono da li da ova mera ne važi u određenom slučaju ili ne.

Pozivam vas da pre nego što krenemo da razgovaramo o budžetu i o pratećim zakonima svojim glasom omogućite da stavimo ovo da dnevni red i da omogućite priliku da suočimo argumente i da vas suočimo sa pogubnošću ove mere. Hvala.
Hvala gospodine potpredsedniče.

Izmene Zakona o elektronskim medijima koje sam zajedno sa koleginicom Vesnom Marjanović podnela pre određenog vremena, zapravo govore o nekoliko suštinskih stvari i koleginica Vesna Marjanović i ja smo se potrudile da izmenama desetina članova, koji se prevashodno odnose na nekoliko ključnih stvari, koje su mnogo više od samog Zakona o elektronskim medijima i ono što zovemo REM, to je Regulatorno telo za elektronske medije, za koji sam uverena da građani izražavaju osnovanu sumnju da li zapravo tako nešto postoji. To je nešto što čuju, da postoji nekakav REM koji ne radi ništa, da postoji nekakav REM koji bi trebalo da kaže posle svake izborne kampanje koji kandidat je koliko vremena bio zastupljen u medijima, da postoji nekakav REM koji bi trebalo da reaguje kada na televizijama sa nacionalnom frekvencijom, koje su, ponavljam još jednom, javno dobro, koje su pod određenim vrlo jasnim uslovima dati određenim ljudima da ih koriste kao javno dobro i nije istina da ako neko ima privatnu televiziju za njega zakon ne važi. To ne da nije istina, nego gruba i brutalna zloupotreba koju čujemo svakoga dana od predstavnika SNS.

Dakle, građani osnovano sumnjaju da REM ne postoji, a koleginica Vesna Marjanović i ja smo precizirajući određene članove Zakona o elektronskim medijima pokušale da se onemogući prostor za zloupotrebu, za koji smo videli da je ova većina više nego sposobna da zloupotrebi apsolutno i proces izbor članova REM-a, za koji smo svi svedoci kako prolazi već godinama nažalost, činjenicu da bi REM trebalo kontinuirano da prati da li televizija koja je dobila dozvolu da emituje program i dobila nacionalnu frekvenciju kontinuirano poštuje na isti način pod kojim je tu frekvenciju dobila.

Neophodno je pojačati zakonsku obavezu i neophodno je instituciju koja danas ne postoji i ne radi svoj posao ojačati, kontrolisati, pritiskati, tražeći da ovde podnosi narodnim poslanicima, odnosno građankama i građanima izveštaj jer, znate šta, kada nemate instituciju i kada REM ne radi svoj posao, onda imamo predsednika, u ovom trenutku, Aleksandra Vučića koji broji sekunde i izražava svoje nezadovoljstvo zato što on u nekakvom prilogu po njegovoj oceni nije bio zastupljen na zadovoljavajući način.

Kada nemate instituciju i kada nemate REM onda predsednik Srbije može da dozvoli da on javnom servisu spočitava zašto nije bio u drugom, a ne u četvrtom prilogu i način na koji.

Kada nemate instituciju, onda stranke preuzimaju vlast. To je suprotno Ustavu. To je opasno za demokratiju i mislim da smo mi kao narodni poslanici obavezni i odgovorni da o tome razgovaramo.

Zbog toga vas molim da stavite na dnevni red izmene ovog zakona. Hvala.
Zahvaljujem potpredsedniče.

Podnela sam predlog da Skupština izglasa i da se formira anketni odbor i potpuno sam uverena da će ovaj predlog imati podršku svih narodnih poslanika. Podnela sam predlog da se formira anketni odbor čiji bi zadatak bio da se otkriju sve relevantne činjenice koje ne neophodno utvrditi kako bi se došlo do istine i odgovora – ko su lica koja su fizički napadala novinarke, novinare i foto-reportere koji su radili svoj posao na ceremoniji polaganja zakletve Aleksandra Vučića pre gotovo čest meseci.

Potpuno uverena da će svi poslanici, jer je u interesu zemlje, stabilnosti, demokratije, istine, institucija, glasati za ovo, ja kao dodatni argument, kolege narodni poslanici, vama želim da kažem da ste svi svedoci da je prvo Osnovno tužilaštvo u Beogradu odbacilo krivične prijave novinarki, novinara, foto-reportera koji su radili svoj posao u danu inauguracije, odnosno polaganja zakletve predsednika Srbije, koji su tada brutalno napadnuti od određenih, još uvek nepoznatih lica.

Imali smo neverovatno obrazloženje zbog čega se te krivične prijave odbacuju, da Tužilaštvo nije utvrdilo da je prilikom spornog događaja došlo do nasilničkog ponašanja ili ugrožavanja sigurnosti i da su novinare izveli iz mase nekakvi redari, odnosno nepoznata lica. To je ono što ću vam reći, šta tražim da je zadatak ovog anketnog odbora, zato što su bili isprovocirani njihovim jasnim iskazivanjem političkih stavova. Time je i Tužilaštvo potvrdilo nešto, nažalost, što smo imali prilike da čujemo i od predsednika i od ministara i narodnih poslanika iz SNS, a to je da su nasilnici za koje ne znamo da li su članovi SNS, da li je to privatno obezbeđenje koje je angažovala SNS .

Da li je to privatno obezbeđenje koje je angažovala SNS imalo naloge i od koga da fizički napadne i da fizički skloni novinarke, novinare i foto-reportere koji su radili svoj posao u danu polaganja zakletve Aleksandra Vučića?

Da li je to privatno obezbeđenje, ili ne, ili stranačka paralelna vojska imala naloge da tako nešto čini, takođe pitanje i za Ministarstvo unutrašnjih poslova? Po čijem nalogu prisutni pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova u civilu nisu reagovali na očigledno nasilje koje je ceo svet imao priliku da vidi? Po čijem nalogu oni nisu reagovali na nasilje i po čijem nalogu nisu učinili ništa da se nasilje spreči i da do njega ne dođe?

Potpuno uverena da je interes svih narodnih poslanika da se istina u ovom događaju sazna, a zbog činjenice da je prošlo šest meseci od ovog događaja kada je pred očima čitavog sveta, i manje više sveta, kada je pred očima svih građana i građanka poslata nedopustiva poruka da je nasilje dopušteno i da su novinarke i novinari koji rade svoj posao legitimna meta ove vlasti. Hvala.
Potpredsedniče Arsiću, ja vas pozivam da zajedno pročitate član 207. Poslovnika Skupštine Srbije. Dakle igrokaz koji je nastavak onoga, zloupotrebe procedure i ruganja demokratije i svemu onome što ste uradili juče, sprečivši ne poslanike opozicije da predlažu zakone, nego građane time da ućutkate, ja vas pozivam da pročitate član 207. koji kaže, da ministar koji je prisutan ima pravo narodnom poslaniku, koji je postavio poslaničko pitanje, da odgovori odmah.

Mi smo imali narodnu poslanicu, Maju Gojković, jer je ona u trenutku bila narodna poslanica, a ne predsednica Skupštine, ukoliko je predsednica Skupštine sedi na svom mestu i odgovara narodnom poslaniku, kao predsednica Skupštine. Vi ste eklatantno prekršili Poslovnik i zbog sledeće činjenice, a to je da stoji da narodni poslanik koji je postavio pitanje ima pravo da u trajanju od najviše tri minuta komentariše odgovor na svoje pitanje koje je dobio.

Ja vas pitam – po kom članu je narodna poslanica Maja Gojković, dobila reč od šest minuta da govori, kao odgovor na poslaničko pitanje? Molim vas, da nam kažete da li je dobila po tom članu, u kom slučaju ste prekršili, zato što je ona govorila u svojstvu narodne poslanice, a ne predsednice Narodne skupštine.

Nadalje vas molim da mi odgovorite zašto onda narodnom poslaniku kome je odgovorila na pitanje niste omogućili da u skladu sa Poslovnikom u roku od tri minuta obrazloži, postavi, dodatno pitanje?
Hvala predsednice.

Za mesec dana će godinu dana od kako smo, usvajajući budžet i prateće zakone, usvojili tu, ponovo produžili, tzv. privremenu zabranu zapošljavanja, koja se iz godine u godinu produžava, koja nije ni privremena, niti je zabrana zapošljavanja. Znate, i tada sam rekla ministru finansija da fiskalna konsolidacija i da naplaćivanje i otimanje para od građana Srbije, od naših najstarijih penzionerki i penzionera kojima otimate legalno stečenu imovinu i time se hvalite da je budžet manji deficit, činjenica da zabranite zapošljavanje i time onemogućite da mnogi sistemi u ovoj državi, to su zdravstvo, pravosuđe, kultura, nauka, to su sve one oblasti koje su prirodno usmerene na državu.

Pod jedan, ti sistemi trpe, posledično trpe nekakva prava građana, a ako hoćete trpe prava svih onih građana i građanki koji zbog zabrane zapošljavanja ne mogu da se zaposle, a kada imate pogrešnu meru koja je toliko pogrešna da vam se svakog dana javljaju oblasti i ljudi koji dižu i podižu svoj glas protiv ove mere, kada imate pogrešnu meru, ako nešto još gore može da bude kao dodatak na pogrešnu meru, a to je da se ona ne primenjuje za sve. Svakog dana su svih ovih godina građani Srbije svedoci da ona važi za čestitu doktorku, za mladu umetnicu, naučnicu, zaposlenu u nauci i kulturi, ali ne važi za stotine i desetine hiljada aktivista, članova simpatizera prevshodno SNS.

Dakle, ne postoji oblast u ovom društvu koje ne trpi zbog zabrane zapošljavanja. Govorila sam o stanju u pravosuđu, u činjenici da mi ne možemo da zaposlimo daktilografe zbog toga što je snazi zabrana zapošljavanja. Time posledično, ne samo da tužilaštvo sporije radi, nego ne mogu procesi da traju onoliko koliko je neophodno potrebno da bi se pravda građana ostvarila.

Govorila sam o tome da u matematičkoj gimnaziji, koju je moj kolega Balša Božović danas spominjao, o našim najtalentovanim đacima, imamo činjenicu da ne mogu najbolji profesori da budu profesori najtalentovanijim učenicama i učenicima, nego tehnološki viškovi iz drugih škola koji su u tim drugim stručnim školama ili gimnazijama proglašeni kao nastavnici koji nezadovoljavaju svemoguće kriterijume, oni danas treba da predaju našim najtalentovanijim učenicima. Dakle, ne postoji oblast koja ne trpi zbog činjenice da mi imamo zabranu zapošljavanja. Nekakva diskreciona odluka, nekakva komisija u Beogradu koja treba objektivno da odlučuje da li da se prekrši, da li da postupa po izuzetku i da se u odnosu na, ne znam, opštinu Vlasotince, zaposli neko na zabranu zapošljavanja, svima je vrlo dobro jasno i svakog dana nas kontaktiraju građani da su to isključivo politički pritisci i da to važi za svakoga ko nema vezu. Ova mera je pogubna i ja vas i ovog puta pozivam da stavimo na dnevni red i da razgovaramo o njoj.
Hvala, gospodine potpredsedniče.

Izmene Zakona o elektronskim medijima, nekoliko izmena članova sa koleginicom Vesnom Marjanović sam podnela, koji govore o REM-u, o regulatornom telu za elektronske medije, koja je postala nekakva reč za koju građani osnovano sumnjaju da zapravo ne postoji.

Koleginica i ja smo precizirale u nekoliko članova da se sve ono što su zakonske obaveze regulatornog tela za elektronske medije preciznije definišu, da ne postoji nikakav prostor za zloupotrebu i za činjenicu da danas regulatorno telo, koje bi trebalo da je čuvar javnog prostora, da je čuvar onoga što je zakon obavezao da radi, da se to ne dešava. Propisali smo nekoliko članova, obavezu na vrlo jasan način, koji onemogućava izigravanje i ruganje građanima, a to je činjenica da REM već drugu godinu za redom građanima ne stavlja na uvid monitoring u izbornoj kampanji. Kada to kažem, to nije važno samo zbog političara i zbog nekakvih kandidata i zbog činjenice koja se često prebacuje, da političari kukaju kako u ovoj, onoj meri nisu zastupljeni na način koji je potreban, govorimo građanima, znate, ustavno pravo građana je da budu blagovremeno, pravovremeno i objektivno informisani. Kada vi favorizujete jednu političku stranku ili jednog čoveka, kada 90% medijskog prostora ima samo jedan čovek, jedna stranka, posledično prava građana se na taj način krše.

Znate, kada mi nemamo regulatorno telo za elektronske medije koji bi trebalo da kontinuirano prati da li neko ko je dobio nacionalnu frekvenciju koja je, sve zajedno vas podsećam, javno dobro, da li neko ko je dobio nacionalnu frekvenciju poštuje uslove pod kojima je ta frekvencija dobijena ili u jednom trenutku postaje oružje u rukama jednog čoveka, postaje oružje u rukama jedne stranke, ne toleriše nedopustiv govor mržnje, etiketiranja, sve one stvari za koje bi REM po zakonu morao da reaguje. Umesto da reaguje REM, znate kada REM ćuti onda jedan čovek, predsednik Srbije, u ovom trenutku Aleksandar Vučić, onda jedna stranka, SNS u ovom trenutku, preuzima posao REM-a, pa imamo izjave predsednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je nezadovoljan zato što u jednom dnevniku na RTS-u nije njegova izjava bila u trenutku kada je on procenio da bi ona trebala da bude, ili na drugoj televiziji kada umesto REM-a, predsednik Vučić meri sekunde i izjavljuje nezadovoljstvo zbog toga što to nije najbolji način. Znači, kada stranka umesto institucija preuzima vlast, kada stranka saučestvuje u činjenici da se vlast ne krši kada urušavamo institucije koje danas ne rade svoj posao, to je nešto što bi trebalo sve nas zajedno da zabrine i zato vas pozivam i ovaj put da stavite na glasanje ovaj predlog zakona.
Hvala, gospodine potpredsedniče.

Gospodine ministre, dame i gospodo, sada prelazimo na član 18. koji govori o raskidu ugovora o strane poslodavca. Znate, nekoliko dana već, od rasprave u načelu, kada smo konkretizovali osnovne probleme koji se odnose na ovaj zakon, i svih ovih dana o amandmanima, smo na nekoliko stvari pocrtali značaj pogrešnosti i štetnosti ovog zakona. Od toga da je ova država i ova Vlada predstavila dualno obrazovanje kao prioritet, umesto reformu obrazovanja, inovacije, zanimanja budućnosti, itd, pogrešnih ciljeva, koji ne samo da su pogrešni, nego da su i netačni, juče smo govorili o tome da ste potpuno neverovatni za ciljeve dualnog obrazovanja predvideli da će učenici time steći samopouzdanje da izražavaju sopstvene mišljenje, učenici koje ovim pravite jeftinu radnu snagu, uplašenu, zastrašenu, tihu, koja će raditi na nekim radnim mestima, koji će otići.

Dakle, danas dolazimo i sada govorimo o raskidu ugovora od strane poslodavca i ja vas molim da se zajedno svi koncentrišemo na tačku 4) koja kaže da poslodavac ima pravo da raskine ugovor kada nastupe nepredviđene tehnološke, ekonomske ili organizacione promene kod poslodavca koje sprečavaju, otežavaju ili bitno menjaju obavljanje delatnosti.

Ko utvrđuje da su nastupile okolnosti koje su predviđene u tački 4) ovog člana? Ko je taj u ime poslodavca ko potvrđuje verodostojnost činjenice da poslodavac kaže „da vam kažem nešto, draga deco, koju smo koristili kao jeftinu radnu snagu prethodnih godinu dana, nastupile su nekakve nepredviđene tehnološke, ekonomske ili organizacione okolnosti“? Ko je taj koji utvrđuje da su takve okolnosti zapravo nastale i šta se dešava sa tom decom? To se odnosi u narednim članovima, da je škola onda u obavezi da nađe novog poslodavca, koji pod a) možda ne postoji, koji je pod b) možda otišao iz zemlje ukoliko je radio sličan posao, jer ste prestali da mu dajete subvencije, koji pod v) možda ne radi na tehnologijama, mašinama na kojima su deca kod prvog poslodavca radila.

Dakle, ja pozdravljam priliku da se vi konsultujete sada. Građani, učenici i roditelji od vas očekuju odgovore na ova pitanja. Znate, kada kažete da su naši argumenti neistiniti i kada vi ne možete da ih opovrgnete, kada dođemo do ugovornih obaveza koje decidno i taksativno govore koje su obaveze između poslodavca i učenika, one demantuju sve ono što ste vi prethodno govorili.
Gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, član 4. je jako važan član ovog zakona o dualnom obrazovanju i sve ono što stoji u nečemu što ste nazvali ciljevi dualnog obrazovanja je neverovatna slika vaše arogancije.

Dakle, ciljevi dualnog obrazovanja i ono što ste postavili ovde je potpuno kontradiktorno svemu onome što stoji u ovom zakonu. Mnogo važnije i kontradiktorno je realnosti, kontradiktorno je namerama, kontradiktorno je poruci koju šaljete prevashodno mladim učenicima i njihovim roditeljima, kontradiktorno je vašem shvatanju o tome koliko je obrazovanje važno i koje su šanse koja su to zanimanja za budućnost.

Kada kažete ovde u članu 4. da su ciljevi dualnog obrazovanja obezbeđivanje uslova za sticanje, usavršavanje i razvoj kompetencije u skladu sa potrebama tržišta rada, ja bih vas molila, ne samo sa dokumentima sa strategijama koje su najveći stručnjaci u Srbiji uradili, nego i sa strategijama u Evropi, da se upravo radi na to da je celo životno učenje, da je učenje učenja, a to je ono što su moje govorile kada smo govorili u načelu, nije samo to da bi trebalo ceo život svi da uče, nego da se države i odgovorne vlade trude da mlade ljude ostave što duže u sistemu obrazovanja i da se razvijaju kompetencije koje mogu da budu konkurentne, koje mogu da odgovaraju, koje odgovaraju savremenom svetu. To su nova zanimanja, to je susret budućnosti, a ne ovaj neodgovoran pogled u prošlost. Dakle, nikakve veze cilj koji ste postavili ovde nema sa onim što je napisano u zakonu.

Kada govorite o doprinosu u jačanju konkurentnosti privrede u Srbiji i da su to ciljevi ovog zakona veza obrazovanja i privrede, mi nemamo privredu koja može da podrži ovako nešto, a još manje imamo stabilnu privredu koja može da predvidi radna mesta u narednih deset godina. Znači, potpuno neverovatno

Ono što je posebno važno, gospodine ministre, ja vas molim da nam odgovorite na nekoliko pitanja koje se nalaze u članu 4. Kažete da su ciljevi Zakona o dualnom obrazovanju, između ostalog, razvijanje inovativnosti i kreativnosti i svakog pojedinca radi njegovog profesionalnog karijernog razvoja. Vi ste izabrali da prioritet i najveći problem u obrazovanju u 2017. godini u Srbiji bude dualno obrazovanje. Znači, ne problemi koje obrazovanje trpi, ne potreba da reformišemo gimnazije, nego potreba da osavremenimo obrazovanje, nego dualno obrazovanje prioritet. Dualno obrazovanje je pitanje koje treba da bude najvažnije pitanje kada govorimo o budućnosti i kažete da će se time razvijati inovativnost i kreativnost deteta koje će ići na dualno obrazovanje, koje će, pored toga što će imati manji obim znanja koje će učiti u školi, raditi na nekakvim mašinama koje će vreme da učini staromodnim.

Ono što je posebno važno i što bih vas molila za komentar, da kažete da su ciljevi zakona o dualnom obrazovanju, između ostalog, razvianje sposobnosti samovrednovanja i izražavanja sopstvenog mišljenja. Znači, izražavanje sopstvenog mišljenja. Cilj dualnog obrazovanja je tako što će dete od 15 i 16 godina, učenik, i to su u pravu moje kolege, znate, zloupotreba položaja u kome se neko dete nalazi, činjenica da će ono zbog toga dobiti nadoknadu koja je sramotna, na taj način lišiti sebe šanse koju u tom trenutku možda ne može ni da prepozna da je on spreman, sposoban, motivisan, ambiciozan da nastavi školovanje i da će on za nekakvim strugom, kako se kolokvijalno kaže, iako to svakako nisu isključiva zanimanja koja su propisana ovime, da će time on izražavati, da će time on jačati slobodu izražavanja, time što će biti jeftina radna snaga, time što ćete ga na taj način učiti da ćuti i da trpi uslove koji nisu civilizovani, nisu dostojni nikoga, a kamoli deteta. To je nešto što je potpuno neverovatno. Ciljevi koji su postavljeni su pogrešni. Ciljevi koji su postavljeni ne korespondiraju sa članovima zakona koji slede i dužni ste građanima da objasnite i da odgovorite na ove primedbe.
Gospodine potpredsedniče, ja vas molim da me pažljivo saslušate, javljam se po članu 100. i članu 104, te vas molim da nam objasnite, da li ste vi uveli praksu da se dozvoljava poslanicima SNS-a, ili to važi za sve, da je dozvoljena replika na iskazivanje povrede Poslovnika, ili je to nešto što važi samo za gospodina Martinoviću? Ja tumačim da on replicira sam sebi, što smo u njegovoj političkoj karijeri videli da se često dešava da replicira sam sebi na navode koje je iznosio pre nekoliko godina.

Dakle, da li to služi samo u slučaju gospodina Martinovića koji replicira na sopstveno izlaganje, ili se dozvoljava da se replicira na povredu Poslovnika? S tim u vezi, u svakom slučaju ste prekršili oba člana Poslovnika, vezano za ovo što sam vas pitala i ja vas molim da odgovorite.

Drugo, zloupotrebivši Poslovnik ste omogućili gospodinu Martinoviću da, po starom dobrom običaju, presuđuje pre suda, vodi istrage i radi sve ono…(Isključen mikrofon)
Predsednice, gospodine ministre sa saradnicima, dame i gospodo, na član 11. podneli smo amandman u kojem predlažemo – briše se, iz vrlo konkretnih razloga. Ovde govorimo o uslovima za izvođenje učenja kroz rad kod poslodavaca. Svih ovih dana, i kada smo govorili u načelu i ovih dana kada razgovaramo o amandmanima, govorimo o posebnom položaju koji će praktično deca radnici imati i da je to poseban položaj koji ni na koji način vi niste posebno zaštitili, ne samo posebno zaštitili, nego banalizujete sve argumente koji vam dolaze prevashodno od narodnih poslanika iz opozicije koji su vrlo argumentovani, koji govore vrlo jasno da deca neće imati jednaku šansu sa toliko smanjenim fondom časova i znanja koje njihovi drugari u drugim školama imaju. Deca koja će se primarno i zbog socijalnog statusa opredeliti za dualno obrazovanje neće imati, tj. samo u teoriji imaju šansu da polažu maturu koja je šansa da upišu fakultet. Tako da, argumenti da oni svi imaju šansu da nastave školovanje padaju u vodu upravo odredbama ovog zakona, koje vi ignorišete i imate te populističke, politikanske izjave koje stvarno nikoga ne interesuju.

Kada govorimo o uslovima za izvođenje učenja kroz rad, u prvom stavu ovog člana ja ne znam, ministre, da li vi razumete šta ovde zapravo stoji? Kažete da bi obavljanje delatnosti koja omogućava realizaciju sadržaja učenja kroz rad, propisana odgovarajućim planom i programom nastave učenja. Šta to znači? To govori mnogo, a ne znači ništa. Znate, kada govorimo o maloletnicima koji će de fakto biti radnici, jeftini radnici, vi bi trebalo da se potrudite, ukoliko to postavljate kao prioritet za budućnost, da dualno obrazovanje bude prioritet ove Vlade za budućnost, da posebno strožijim mehanizmima, posebno strožijim uslovima, koji su stroži ne samo od Zakona o radu, nego svim relevantnim zakonima koji se odnose na ovu oblasti vi to propišete.

Kada govorimo o uslovima za izvođenje učenja kroz rad kod poslodavaca, ne govori se ništa u kakvom su položaju učenici koji su na dualnom obrazovanju u nekoliko vrlo jasnih situacija. Na primer, kada kompanija s kojom je sklopljen ugovor raskine taj ugovor, kada većinom te strane kompanije kod kojih će ta deca učiti reše da pobegnu iz ove zemlje zato što Vlada u nekom trenutku reši da ukine subvencije.

(Marijan Rističević: Vreme.)

Koristim nekoliko sekundi poslaničke grupe, ne morate da intervenišete.

Šta se dešava kada kompanije kod kojih ta deca rade promene tehnologiju zato što učenici na nekim mašinama, aparatima, kako god, u trenutku kada su otpočeli dualno obrazovanje to će biti prevaziđeno? To su stvari koje bi trebalo nekakvi uslovi koji bi trebali da štite učenike da stoje ovde, a ne ovo što ste vi naveli.