Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Maja Videnović

Maja Videnović

Demokratska stranka

Govori

Da.

Narodni poslanici DS su predložili da se i ovaj član briše. On se neposredno odnosi na prethodni član o kome smo vam detaljno govorili, a koji je pored ciljeva dualnog obrazovanja, te neverovatne vrednosti koje u 21. veku 2017. godine, predstavljate kao prioritet reforme obrazovanja, dakle, jedna od najvažnijih stvari su takođe uslovi za izvođenje i učenje kroz rad. Kako smo u malopređašnjem pokušaju da argumentujemo zbog čega je to postavljeno pogrešno, zbog čega ni na jedan mogući način nisu propisani strožiji uslovi zaštite na radu maloletnih radnika.

Ono što se odnosi u članu 12. ono što ste propisali, što takođe ništa ne znači, kao što je propisano u članu 11. ovde se govori o proveri ispunjenosti uslova iz člana 11. koje su nekakva deklaracija koju ne razumete, videli smo, ni vi koji branite ovaj zakon.

Ono što smo malopre imali prilike u replikama na našu argumentaciju zbog čega je ovaj zakon pogrešan, odnosno ovaj član pogrešan i zakon naravno, imali smo neverovatnu izjavu da se deca u prvom razredu srednje stručne škole, oni će prepoznati da li su za fakultet ili ne. Mislim da je to jako precizna politička poruka, da to nije nikakav lapsus.

Mislim da je kolega narodni poslanik iz SNS nije napravio lapsus, nego da on ozbiljno stoji iza toga i to je sva pogrešnost namere SNS, koja je pretočena i u ovaj zakon, pretočena u sve one aktivnosti, sve ono što vi radite ovih godina. Vi treba da omogućite jednake šanse za svu decu, da im omogućite kvalitetno obrazovanje koje po Ustavu sva deca imaju pravo na kvalitetno obrazovanje i osnovno školstvo i srednje školstvo, a ne da primoravamo decu u prvom razredu srednje škole da se oni tada odluče da li su za nastavak školovanja ili ne. To je neverovatno.

Vlada treba da omogući ambijent koji će omogućiti jednake šanse da se tokom čitavog školovanja kvalitetna deca prepoznaju svoje kompetencije, koje su kompetencije za 21. vek, a ne kompetencije koje su zaboravljene.

Uskraćivanje jednakih šansi je nešto što je duboko pogrešno, to nije lapsus, to je poruka SNS i smatram da je to jako opasno.
Poštovani potpredsedniče, koleginice i kolege narodni poslanici, nekoliko godina od kada je na vlasti SNS, ja i moje koleginice i kolege apelujemo da tema bude sloboda medija, sloboda izražavanja, atmosfera u društvu koja je na žalost u Srbiji 2017. godine takva da ne postoji nikakav prostor za javni dijalog, da ne postoji nikakva šansa za slobodnu reč, da svako onaj ko se usudi da izgovori slobodno bilo šta što se ne dopada jednom čoveku, bude proglašen državnim neprijateljem, izdajnikom i potpuno kriminalizovan.

Na žalost, to nije ono što proživljavaju samo političarke i političari, predstavnici stranaka, to je ono što preživljava svaki slobodan građanin koji ne pristaje da ćuti.

Znate, danas ispred Narodne skupštine, i ovo je uvod u moja vrlo konkretna pitanja, se nalaze novinarke i novinari koje je nužda naterala da dođu ispred Narodne skupštine, koji su se okupili u koaliciji za slobodu medija, zbog činjenice da oni ustavno pravo na rad ne mogu da organizuju. Činjenica je da ne mogu danas slobodno da rade. Činjenica je da danas objektivni nezavisni novinar bude proglašen državnim neprijateljem, narkomanom, izdajnikom, nekim ko pokušava da izvrši atentat na Vučića. Danas svako ko pokušava da se slobodno i odgovorno bavi svojim poslom bude na najbrutalniji mogući način etiketiran od najviših predstavnika ove vlasti, prevashodno od predsednika Srbije, Aleksandra Vučića. Svedoci su građani da već godinama imamo nedopustivo etiketiranje novinara, nedopustivo etiketiranje i kriminalizaciju svakog onog ko se usudi da izgovori bilo šta što se ne dopada jednom čoveku.

Kada govorimo o slobodi medija, kada govorimo o slobodi ugrožavanja, a ja vas sve podsećam da bez slobodnog društva nema ni demokratije, bez slobodnih medija nema ni demokratije. Podsećam vas i na pravo građana, a pravo je svake građanke i građanina u ovoj zemlji da bude objektivno, blagovremeno informisan. Na žalost, danas tako nešto nije moguće.

Novinarke i novinari koji se danas nalaze ispred Skupštine, koji su obavezali i tražili od nas, predstavnika građana, da u njihovo ime postavimo određena pitanja i premijerki Srbije, gospođi Ani Brnabić i ministrima, ja ću danas u njihovo ime, a mnogo važnije u ime građanki i građana da postavim nekoliko vrlo važnih pitanja.

Dakle, pitanje za gospođu Anu Brnabić - zbog čega nije prihvatila poziv na sastanak sa grupom za slobodu medija koja okuplja više od 30 novinarskih udruženja medija i organizacija civilnog društva? Znate, građani Srbije su svedoci jedne neverovatno neodgovorne izjave gospođe Brnabić, najblaže rečeno neodgovorne, da danas ne postoji problem sa objektivnim novinarstvom, ali da postoji problem sa objektivnim novinarima, čime je ne samo ponizila novinarke i novinare, nego i sve građane Srbije. Novinari okupljeni u koaliciji za slobodu medija su zatražili od gospođe Ane Brnabić sastanak, razgovor, dijalog, omiljenu reč ove vlasti, koja zapravo ne poznaje njeno značenje. Tražili su da se to desi u roku od deset dana i ona u ni jednom trenutku nije odgovorila na takav poziv. Pitanje za gospođu Anu Brnabić – zašto ne želite da se sastanete i da razgovarate sa novinarkama i novinarima Srbije, koji za vas imaju konkretna pitanja i koji od vas žele samo da vam ukažu na najneverovatnije pritiske kojima su izloženi?

Drugo, šta vam govori podatak da je 2013. godine u Srbiji zabeleženo 23 napada pretnji i pritisaka na novinare, a ove godine, 2017. godine, samo u prvih osam meseci 54?

Treće pitanje – na osnovu kojih kriterijuma ste ocenili, to je ono što je ne samo evropska javnost nego i svi građani Srbije imala priliku da čuje, neodgovornu izjavu gospođe Brnabić da nema objektivnih novinara i zbog čega ona potpada pod princip predsednika Aleksandra Vučića, da svako ko se usudi da postavi kritičko pitanje automatski postaje neprijatelj Srbije?

Pitanje za ministra policije Nebojšu Stefanovića – zašto policajci u uniformi i u civili nisu reagovali tokom incidenta na inauguraciji predsednika Aleksandra Vučića, na prvoj inauguraciji, 31. maja 2017. godine? Mnogo važnije od toga, pre tri meseca je ministar policije izjavio identifikovani napadači koji su brutalno odgurnuli i novinarku „Danasa“ Lidiju Valtner i mnoge druge novinare, da su identifikovani ti napadači, pa molim ministra policije da nam saopšti šta se desilo nakon te identifikacije, da li su oni u pritvoru, da li je pokrenuta nekakva istraga? Te odgovore ste dužni da date kao ministar policije.

Ko je provalio u stan novinarke Dragane Bećo, novinarke koja pripada novinarskoj organizaciji „Krik“, istraživačkim novinarima koji svakog dana dobijaju nagrade za hrabrost? To su pitanja koja ne interesuju samo novinarke i novinari, koji ne odustaju od borbe za slobodnu reč, jer bez slobodne reči slobodi nema šanse, to su pitanja za koja ste dužni odgovore građanima Srbije.
Hvala, predsednice.

Gospodine ministre, dame i gospodo, koleginice i kolege, znate, najveći broj zakona sa kojima ova Vlada dolazi u parlament ne korespondira sa realnošću, bez ikakve vizije, bez ikakvog cilja, potpuno ne korespondira sa realnošću.

Nažalost, ovaj zakon o kome danas govorimo, a to je Predlog zakona o dualnom obrazovanju, je najtačnija vizija ove vlasti. Najtačnija vizija i poruka građanima kako Srpska napredna stranka, kako ova Vlada vidi građane Srbije i mnogo važnije, budućnost ove zemlje.

U nekoliko ključnih stvari, koliko mi vreme dozvoljava, samo želim ministre, i nadam se da pažljivo slušate, da skrenem pažnju. Trend razvoja privrede u modernom svetu je takav da postoji celoživotno učenje. Šta to zapravo znači? To znači da sve odgovorne vlade, svuda u svetu, reforme obrazovanja i obrazovanje postavljaju kao prioritet i trude se da mladi ljudi što duže ostanu u nekom obliku obrazovanja. Ova Vlada, za to smo svedoci svakoga dana, stavlja kao prioritet trogodišnje dualno obrazovanje. Znači, kaskamo ne samo za modernim tendencijama, nego za odgovornošću za budućnost ove zemlje.

Kada govorimo o ljudskim pravima, to je segment o kome smo malo danas govorili a mislim da je jako važan, znate, kada za prioritet postavite dualno obrazovanje, a ne način da se mladi motivišu, da se obrazuju, da ostaju u ovoj zemlji, da im pravite podsticaj, da se takmičimo u tome o najboljim rešenjima, vi na taj način zloupotrebljavate siromašan položaj učenika koji će zbog svog materijalnog statusa u nekom trenutku izabrati nešto što je nužda. Na taj način mu uskraćujete pravo na obrazovanje.

Kada o tome govorimo, govorimo o ustavnoj kategoriji, da sva deca i svi učenici imaju pravo na kvalitetno obrazovanje, a vi im kao najveću inovaciju postavljate nešto što je dualno obrazovanje.

Nedopustiv je položaj učenika koji budu u dualnom obrazovanju u slučaju da firma kod koje su oni na radnom učenju ode iz zemlje, kada firma kojoj dajemo subvencije prestane da dobija te subvencije i reši da pobegne iz zemlje, kada ta deca rade na nekakvim mašinama koje se u savremenom svetu prevazilaze i takve mašine više ne postoje.

Poštujući vreme, želim samo da skrenem pažnju na nekoliko stvari. Nezaposlenost mladih je posledica atmosfere u društvu, posledica toga da imamo urušene institucije, posledica toga da nemamo vladavinu prava. Neće se mladi ljudi zaposliti zbog toga što nemamo dualnog obrazovanja, to je neverovatno zlonamerna podmetačina koju nudite građanima.

Kako SNS vidi građane Srbije, ovo je program SNS-a za budućnost i to je najtačniji opis ovoga zakona. Kakva je to samo mračna slika budućnosti. Ovim se indirektno uskraćuje šansa za obrazovanje mladim ljudima. To je zloupotreba siromašnih i ovo je strašna poruka da smo mi društvo budućnosti jeftine radne snage poniženih mladih ljudi, od vlasti, i to sve dolazi od vlasti, u kojoj sede ljudi sa sumnjivim diplomama, sa sumnjivim doktoratima, od kojih su svi kvalifikovani da budu na radnim mestima na kojima su danas.

Dakle, ovo je program Srpske napredne stranke – ponižena i jeftina radna snaga, koja kaska za modernim svetom i to su razlozi zbog kojih je ovaj zakon pogrešan.
Predsednice, neposredno po učinjenoj povredi sam se prijavila za reč član 103. i dužni ste da mi date reč, da ukažem na povredu Poslovnika, koju ste učinili, dajući reč gospodinu Martinoviću, koji se javio za repliku na moju diskusiju i brutalno zloupotrebio Poslovnik, što upravo i sada čini. Mi znamo da je kolega Martinović sklon da čita privatne tvitove građana, presude suda, a evo i indeks Aleksandra … (Isključen mikrofon)
Član 103. predsednice, nemojte da očitavate nešto što nisam rekla.
Član 103.
Prekršili ste Poslovnik time što ste dali gospodinu Martinoviću repliku na moje izlaganje. Nikakva replika nije bila, nego zloupotreba ovog Poslovnika i dozvolite da u tri rečenice obrazložim ono što tvrdim, a to je da ste prekršili Poslovnik, dajući reč gospodinu Martinoviću. Ta povreda, poštujući Poslovnik, izgleda ovako – gospodin Martinović, kao sklon da čita privatne tvitove građana, da ih na taj način etiketira, da pokazuje fotografije, da danas ovde i prethodnih dana čita presude suda i komentariše ih, a danas čita indekse i ocene koje je dobio Aleksandar Vučić i način na koji je završio...
Ukoliko je to najveće dostignuće Aleksandra Vučića, ima da…
Gospodine Milićeviću, činjenica da ste preuzeli predsedavanje pre nekoliko minuta vas ne oslobađa odgovornosti da pratite tok sednice. Ukoliko ste spremni da preuzmete, ovo su stvari koje su se desile neposredno pre nego što su zatražili reč. Nemate nikakvog prava da ne poštujete Poslovnik. Podsećam vas na svoju obavezu iz člana 27. stav 2. i traženje po neposredno učinjenoj povredi i kolege Balše Božovića i kolega Milojičića ne dozvoljava vaš prethodnih da se obrazloži povreda Poslovnika. Dok se rugate, ne narodnim poslanicima, nego građanima Srbije sa ovim igrokazom omiljenih poslanika Aleksandra Vučića, Marijanom Rističevićem i ostali koji polemišu i dobijaju pravo na repliku, jedni na druge, vaša je obaveza da omogućite da se obrazloži povreda Poslovnika… (Isključen mikrofon.)
Hvala na ovom ne traženom tumačenju nečega čemu niste svedočili.
Trudim se da budem precizna sa rečima, pa vas potpredsedniče Skupštine molim da me pažljivo pratite. Vaš prethodnik je 20 minuta bio u sticaju kršenja članova Poslovnika, rugajući se građanima Srbije, time što je uskratio narodnim poslanicima opozicije šansu da obrazlože u čemu je Poslovnik prekršen, a Poslovnik je prekršen, evo obrazloženja, u činjenici da je predsedavajući zloupotrebio.
Ovde smo imali nekoliko poslanika SNS koji jedan za drugim repliciraju sami sebi i to koriste da vređaju novinare i novinarke. To koriste da, to neverovatno dostignuće da je predsednik Srbije završio fakultet. Ja mu na tome čestitam, to je možda jedna od retkih stvari koju je pošteno uradio u životu.
Na tome mu DS čestita. On je dozvolio…
Znači, kršenjem Poslovnika vi ne dozvoljavate poslanicima u Narodnoj skupštini opoziciji da ukažu i obrazlože o čemu se radi. To je povreda, a ne ovo što ste vi pokušali da mi odgovorite.
Gospođo predsednice, neposredno sam se javila pošto je više nego očigledna povreda Poslovnika učinjena. Ovim putem ukazujem na povredu Poslovnika u članu 24. Podsećam vas, iako verujem da ste vrlo dobro upoznati, samo po nekad se ne koncentrišete i ne radite ono što vam je dužnost, a to je da se predsednik stara o primeni ovog Poslovnika.

Nažalost, ovo što je ministar… (Isključen mikrofon.)
Hvala, poštovana predsednice.

Dame i gospodo narodni poslanici, kada govorimo o izmenama Zakona o budžetskom sistemu, zapravo govorimo o ukidanju i mom apelu da o tome diskutujemo, da stavite na dnevni red i da govorimo o tome da je ta pogubna, diskriminatorska i pogrešna mera tzv. privremene zabrane zapošljavanja, koja se iz godine u godinu produžava, kao i smanjenje privremeno penzija koje postaje stalna mera, i nadležni ministar i Vlada Srbije poručuje građanima, prevshodno mladim ljudima, da je ta fiskalna konsolidacija ideologija koja je važnija od života.

Ja koristim svaku priliku da vam svaki put govorim o po jednoj oblasti i građanima Srbije koji trpe zbog ovakve mere. Govorila sam o tome šta se dešava u pravosuđu, prevashodno u Tužilaštvu koje nema dovoljan broj daktilografa i pravda građana zbog toga trpi, zato što postupci traju duže. Govorila sam o Matematičkoj gimnazija, gde naše najbolje učenike, kojima se svi ponosimo, ne mogu da obrazuju i njima ne mogu da predaju najbolji i najkvalifikovaniji profesori, zato što su tehnološki viškovi iz drugih škola zbog zabrane zapošljavanja. Dakle, ona važi za sve, važi za mladu naučnicu, mladu umetnicu, mladu doktorku, mladu osobu koja se opredelila da studira i da ostane da radi u zemlji i da prirodno bude usmerena na nekakvo zanimanje koje je usmereno na državu, ali ne važi za stranačke aktiviste SNS u svim mogućim oblastima. Svakog dana su građani svedoci tako nečega i to je nešto što je nedopustivo. Reagovali su ljudi iz kulture, iz nauke, ne postoji oblast u društvu koja ne trpi zbog ovakve mere i neverovatna arogancija Vlade koja ovu meru iz godine u godinu produžava, pravdajući to fiskalnom konsolidacijom koja je postala najvažnija.

Dakle, ono što je ključno i što bih molila da razmislite, to je o našoj zajedničkoj odgovornosti i tome da bi o ovoj meri zapravo trebalo da govorimo i da je stavimo na dnevni red, pa da razgovaramo o tome. Građani Srbije svakog dana posledice ove mere trpe na najbrutalniji mogući način. Oni ne mogu da napreduju, ne mogu da ostvaruju svoja prava zbog toga što se iz dana u dan zapošljavaju samo isključivo aktivisti SNS. Mladi ljudi nam odlaze iz zemlje i to je ono što ignorišete i predloge mog kolege Balše Božovića, a to su predlozi kako da se mladi ljudi zaposle, kakve povlastice i kakva najbolja moguća rešenja da učinimo u korak tome. To su samo neke od stvari koje ova vlast ignoriše, ignorišući ne predloge DS na taj način, nego realnost. Zbog toga i ovog puta apelujem da ovo stavimo na dnevni red.
Uvažene koleginice i kolege, izmene Zakona o elektronskim medijima, zapravo govorimo o REM-u, o Regulatornom telu za elektronske medije koje je po zakonu samostalna nezavisna regulatorna organizacija koja vrši javna ovlašćenja. Nažalost, građani su svedoci činjenice da je REM danas u Srbiji 2017. godine sve, samo ne to, da je REM organizacija i institucija koja krši zakone i propise ove zemlje. Sa koleginicom Vesnom Marjanović sam predložila izmene zakona koji će učvrstiti zakonska ovlašćenja i zakonske obaveze Regulatornog tela za elektronske medije, koji će precizirati i koji ni na jedan mogući način neće ostaviti prostor za zloupotrebu i tumačenja i sve ono što pod političkim pritiscima danas REM radi.

Jedan od ciljeva REM-a je doprinos očuvanju, zaštiti i razvoju slobode mišljenja i izražavanja, a REM danas radi sve, samo ne to. Znate, kada REM ne ispunjava svoje zakonske obaveze, da npr. vrši kontinuirani monitoring i građane Srbije, a ne političke stranke, informiše o tome da li su politički akteri, da li su parlamentarne stranke zastupljene u podjednakoj meri, posebno kada govorimo o izborima, ne ruga se REM kršeći zakon samo političkim strankama, nego svim građanima, zato što on time udara na temelj demokratije, na slobodu izražavanja. Ustavna je kategorija da građani imaju pravo da budu objektivno, blagovremeno i istinito informisani, a REM, koji bi trebalo da bude kontrolor slobode i tog prostora, radi sve, samo ne ono što je po zakonu dužan.

Kada REM ćuti, onda i Aleksandar Vučić, u ovom trenutku predsednik Republike Srbije, i SNS preuzimaju ulogu da oni budu merači sekundi i minuta koje u kojoj emisiji, u kom prilogu centralnog Dnevnika RTS-a je ko imao koliko. Dakle, REM ćuti i ne oseća nikakvu obavezu da kršeći zakon zapravo radi nešto mnogo gore. Znate, kada REM ćuti i kada ne reaguje na najogoljeniji govor mržnje, diskriminaciju, najbrutalnije stvari koje televizija sa nacionalnom frekvencijom, koje je, podsetiću sve vas zajedno, javno dobro, REM koji ne reaguje kada jednom izda nacionalnu frekvenciju, i to je ono što sam predložila zajedno sa koleginicom u izmenama ovog zakona, da se kontinuirano prati, da postoji jedan kontinuirani monitoring da li neko ko je dobio na upravljanje javno dobro da ispunjava zakon, da štiti javni interes, zapravo to čini, ili neke televizije sa nacionalnom frekvencijom postaju oruđe u rukama jednog čoveka, koji se obračunavaju sa svakim, ne samo političkim protivnicima, nego sa svakim u zemlji ko se usudi da govori bilo šta što zasmeta jednom čoveku.

Trebalo bi da je REM regulator, da je čuvar prava na slobodno mišljenje, a REM je danas oružje u rukama jednog čoveka i jedne stranke. Izmene ovog zakona govore upravo o tome.
Možete li mi reći koliko imam vremena?
Dobro. Onda me ta tri minuta obavezuju da govorim o suštini i onome što je alarmantno stanje, a detaljnije ćemo govoriti u pojedinostima.

Gospodine LJajiću, gospodine Ružiću, svaki zakon koji predlažete i koji donosite ovde u parlament mora da polazi od realnosti. Inicijalno dobra namera koju i jedan i drugi i treći i četvrti zakon imaju, nažalost, ne korespondira sa realnošću.

Naša je obaveza kao odgovornih narodnih poslanika da vas na to upozorimo.

Konkretno, gospodine Ružiću, vi niste odgovorni za stanje u javnoj upravi kakvo je danas. Bili smo svedoci da ste vrlo jasni, da jasno i glasno reagujete na neke pojave koje vam se ne sviđaju. U tome imate potpunu podršku. Pozicija na kojoj ste danas vas bez obzira na to što za ove situacije niste odgovorni, obavezuje da o njima glasno govorite i tu nema aboliranja.

Kada govorimo o činjenici da danas predlažemo akademiju, koja inicijalno može da bude nešto što ćemo pozdraviti, to može da liči, to bi trebalo da predstavlja poslednji čin u reformi javne uprave. Znate, to izgleda kao danas kada je Beograd raskopan, razrušen, kada su Beograđani zarobljeni, ne mogu da hodaju, a stručnjaci iz gradske vlasti teraju ljude da kite novogodišnju rasvetu.

Dakle, svaki zakon mora da korespondira sa realnošću. Realnost je da u javnoj upravi imamo neverovatno stranačko zapošljavanje, imamo poraznu zabranu zapošljavanja koja nije nikakva privremena mera, jer se iz godine u godinu produžava. Imamo činjenicu da ona ne važi za svakoga, te smo svedoci i danas i svuda da imamo na stotine i desetine hiljada stranačkih aktivista prevashodno SNS, a da se za najbolje ljude, za mlade koji su prirodno usmereni, koji su želeli da ostanu u ovoj zemlji, da vredno uče i da rade u oblastima koje su prirodno usmerene na državu, njima država, ova Vlada i vi koji ste njen deo poručuje – za vas nema mesta.

Dakle, haos je u javnoj upravi, a za šta, ponavljam, niste odgovorni, ali od trenutka kada ste preuzeli odgovornost, odgovorni ste da o tome glasno govorite. To su stvari koje bi trebalo da budu alarm svima nama, da to bude prioritet.

Imamo situaciju u Paraćinu da posle nekoliko godina rada na određeno vreme, a pričamo o nekakvoj akademiji, najbolji i jedini IT stručnjak ode i mi ne možemo zbog zabrane zapošljavanja, zato što za opštinu Paraćin, gle čuda, iako opština Paraćin ima 131 radnika manje od maksimalnog broja zaposlenih, nije dozvoljeno da zaposle nikoga i ne postoji IT stručnjak koji može da sprovodi i da radi ono što je minimalno neophodno, potrebno za elementarno funkcionisanje jedne lokalne samouprave.

Dakle, kakvu poruku zaposleni dobijaju, koji su poniženi i demotivisani, što smanjenim platama, što činjenicom da nemaju nikakvu šansu da napreduju, što činjenicom da su svedoci da se svakoga dana zapošljavaju na stotine hiljada stranačkih aktivista? Oni su poniženi na svaki mogući način. Građani sve to vide, i to su stvari koje bi trebalo da budu prethodno pitanje pre bilo kakvog razgovora o nekakvoj akademiji, koji bi trebalo da bude kao poslednji stepen u reformi javne uprave koju, nažalost svih nas, nismo ni započeli. Hvala.