Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gorica Gajić

Gorica Gajić

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Zahvaljujem se, gospođo potpredsednice, koleginice i kolege poslanici član 7. ovog zakona reguliše nabavke na koje se ovaj zakon o javnim nabavkama neće odnositi. U tački 2. podtačka 2. kaže – neće se odnositi na one javne nabavke koje se finansiraju iz sredstava stranih kredita, odnosno zajmova dobijenih od međunarodnih finansijskih organizacija i institucija.
U ranijem zakonu je stajala stavka da se iz javnih nabavki izuzimaju oni krediti i zajmovi koji su nekomercijalne prirode, dok su komercijalni krediti i zajmovi potpadali pod postupak javnih nabavki.
Naša poslanička grupa DSS smatra da ovu podtačku 2. treba obrisati, isto kao i stav gde se spisak međunarodnih organizacija i finansijskih institucija iz stava tačka 1. podtačka 2, čiji se posebni postupci javnih nabavki u tom slučaju primenjuju, takođe briše.
Znate kako, svi se kunemo u razvoje domaće privrede, u pomoć, pre svega, kada je građevinska operativa u pitanju, a ako ostane ovakav Predlog zakona, iz postupka javnih nabavki ćemo, uglavnom, kod velikih infrastrukturnih projekata gde će nosioci biti ili ministarstva, ili javna preduzeća ili lokalne samouprave, eliminisati iz postupka javnih nabavki, jer će se na njih, uglavnom, odnositi oni uslovi koje propiše međunarodni davalac tog kredita ili zajma.
Mi ćemo, uglavnom, veći deo naše građevinske operative, za koju se stalno kunemo da je glavni zamajac razvoja privrede u Srbiji, ostaviti po strani kada su u pitanju veliki infrastrukturni projekti, pre svega razvojni, jer smo videli kroz predlog budžeta da velike pare dolaze od republičkog nivoa preko nivoa autonomnih pokrajina, do lokalnog nivoa iz međunarodnih kredita i zajmova.
Imali smo primer i više puta smo ga navodili ovde, primer "Ikarbus" i primer "GSP Beograd", gde "Ikarbus" nije mogao da proda, odnosno da odgovori uslovima na tenderu koje je postavila Evropska banka za obnovu i razvoj, za rekonstrukciju i razvoj, jer ne zato što nije odgovarala kvalitetu po svojim autobusima, već zato što nije mogla da zadovolji onaj finansijski deo, koji je, uglavnom, jako strog kada su u pitanju uslovi koje propisuju te međunarodne finansijske institucije.
Ako ovakav predlog zakona ostane, opet ćemo ostaviti po strani našu građevinsku operativu, naše velike domaće firme, a koje se, vidim, stalno kunemo da ćemo im dati subvencije, da ćemo ih uključiti u razvojni proces u Srbiji, a stalno ih ostavljamo ostavljamo po strani i stalno ih eliminišemo i oni nikada neće imati reference da sutradan konkurišu, kada su veliki projekti u pitanju ni ovde kod nas u zemlji, ni van ove zemlje, ako budu u prilici da konkurišu. Zahvaljujem se.
Gospodine Arsiću, svima nama je jasno da naručilac ako želi da sprovede neku veliku javnu nabavku, ako nema drugih izbora sredstava, tu su komercijalni krediti, pa hoće kod domaće banke, hoće kod strane banke, hoće kod međunarodnih finansijskih institucija. Znači, svakako je široko tržište da se zaduži. Ali, mi kao zemlja smo u prilici unazad 10, 15, 20 godina, a svakako ćemo biti u narednom periodu u prilici da koristimo jako velika sredstva, baš ta subvencionisana, od raznoraznih međunarodnih finansijskih institucija i organizacija.
Vi kao Vlada, pre svega, a mi kao poslanici smo dužni da skrenemo pažnju na to da negde u korišćenju tih subvencionisanih sredstava treba da umetnemo, da tako kažem, i našu domaću privredu, našu građevinsku operativu, da napravimo dijalog sa njima, da predočimo davaocu kredita ili tog subvencionisanog zajma da i mi treba da zaposlimo neku našu operativu ovde, da formiramo konzorcijum, da vidimo da li i na koji način treba da ispunimo jako stroge međunarodne uslove finansijskih institucija, da pokušamo da budemo konkurentni, jer je praksa kod davaoca tih subvencionisanih zajmova i kredita da dovedu svoje banke, da dovedu svoju građevinsku operativu, da sav novac koji daju po nekoj kamatnoj stopi, koja jeste povoljnija nego komercijalni krediti, vrate ponovo u svoju zemlju.
Naši građevinci, pre svega na njih se odnosi, ostaju bez značajnih poslova, odnosno ostaju bez toga da su nosioci tih poslova. Njihove liste su jako siromašne, tanke. Imala sam prilike da razgovaram sa direktorima, kada sam bila na lokalnom nivou, velikih građevinskih firmi koji kažu da nemaju načina da budu nosioci nekog projekta, da budu glavni izvođači nekog projekta, uglavnom su drugi ili treći podizvođači. Samim tim, naša građevinska operativa i industrija se potiskuju i nemamo neke koristi kroz privredni razvoj, kada je u pitanju korišćenje tih subvencionisanih sredstava, jer su uglavnom strogo kontrolisani.
Gospodine Arsiću, vi ste vlast, vi ste vlada, ne moramo mi sve da vam lepo sažvaćemo, napišemo, plasiramo, pa da vi to prihvatite. Dužni ste da ovo što sam ja danas, odnosno večeras, rekla ugradite u zakon i da tako sačuvate, donekle, koliko god možete, domaću građevinsku operativu od strane. Jednog momenta je nećemo imati, poklopiće nas strane kompanije i nećemo više imati našu građevinsku industriju, a ona je zamajac razvoja privrede u Srbiji. Zahvaljujem.
Predsednice, koleginice i koleginice poslanici, pet do 12 je, skoro je ponoć, pa se nadam da ćete u pet do 12 da prihvatite ovaj naš amandman, bar jedan od 30 i kusur koliko je DS podnela. Krajnje je vreme.
Članom 36. Predloga ovog zakona, reguliše se pregovarački postupak bez objavljivanja poziva za podnošenje ponuda i to tačkama od 1. do 8, gde je naručilac obavezan da za tačke od 2. do 6. zahteva, obavezan je da zahteva od Uprave za javne nabavke mišljenje o osnovanosti pregovaračkog postupka.
Uprava je dužna da u roku od deset dana, to stoji u predlogu, da pozitivno mišljenje, ako ima kompletnu dokumentaciju i sve to objavi na svom portalu. Tu je u stavu 7. ovog člana, ono što je bio predmet podnošenja amandmana DSS, kaže da ako je naručilac nakon prijem mišljenja, odnosi se na mišljenje Uprave za javne nabavke, donese odluku o pokretanju pregovaračkog postupka, dužan je da istog dana, a mi tu umećemo, da tako kažem reči – u skladu sa članom 57, samo prezicnije i jasnije govorimo da naručilac, kada dobije mišljenje, treba u skladu da članom 57. koji reguliše način objavljivanja obaveza, postupi po dobijenom mišljenju.
Smatramo da ovim našim amandamnom ništa suštinski ne menjamo, samo prezicnije određujemo, odnosno obavezujemo naručioca, da u skladu sa članom 57. objavi svoj postupak. vi ste u obrazloženju odbijanja amandmana rekli da se ne prihvata jer se i mišljenje Uprave objavljuje na portalu javnim nabavki, pa se samim tim može proveriti da li su mišljenja i obaveštenja u koaliziji. Mi to nismo tražili, samo preziciramo kako naručilac treba da se ponaša. Hvala.
Zahvaljujem se gospođo predsedavajuća. Gospodine ministre, koleginice i kolege poslanici, članom 43. Predloga zakona o javnim preduzećima kaže se da javna preduzeća moraju imati izvršenu reviziju finansijskih izveštaja od strane ovlašćenih revizora. Onda, stav 2. kaže – javno preduzeće čiji osnivač Republika Srbija ima komisiju za revizije. Na kraju stav 3. – komisija za reviziju ima tri člana kojeg imenuje nadzorni odbor. Član komisije za reviziju ne može biti direktor javnog preduzeća.
Demokratska stranka Srbije i predlaže da se član 43. menja i da glasi – javno preduzeće čije osnivač Republika Srbija ima ovlašćenog internog revizora, kojeg imenuje nadzorni odbor.
Naime, mi smo svesni toga da javna preduzeća moraju da imaju internu reviziju završnog računa ili finansijskih izveštaja, ali smatramo da je sasvim dovoljno da imaju internog revizora uz silno ljudstvo u računovodstvenih i knjigovodstvenim službama tih javnih preduzeća, smatramo da mogu da ispoštuju sve zakonske regulative koje su predviđene i Zakonom o DRI i Zakonom o računovodstvu i da mogu da odgovore ovom poslu. Znači, da ne mora da se formira posebna komisija od tri člana. Zahvaljujem se.
Članom 50. ovog zakona kaže se, naravno, u stavu 2, pre svega, da za svaku kalendarsku godinu preduzeća, odnosno javna preduzeća donose godišnji plan poslovanja i to 1. decembra tekuće godine za narednu godinu. Predviđeno je šta sve taj plan treba da sadrži, i planirane prihode i rashode i cenovne usluge i program zapošljavanja itd.
U članu 5. na koji DSS daje svoj amandman kaže se da – usvojeni programi javnih preduzeća čiji je osnivač AP ili lokalna samouprava, dostavljaju te izveštaje, pa stoji kojim ministarstvima, resornom ministarstvu, Ministarstvu trgovine, Ministarstvu rada, Ministarstvu finansija i Ministarstvu lokalne samouprave.
Prosto, smatramo da bi taj stav člana 50. trebalo da se briše, jer to su obimni programi poslovanja, slati ih svim ovim ministarstvima. Razumemo mi da treba da se kontroliše i prihodi i rashodi, usluge, odnosno cene tih usluga, i naravno broj zaposlenih i visina plate.
Međutim, smatramo da bi trebalo naći neki primereniji način, možda neki skraćeni obrazac, da tako kažem, ili skraćenu formu izveštaja, kojom bi lokalna samouprava, koja najpre treba da bude odgovorna, kako ta javna preduzeća na njenom nivou, ili AP, posluju, da eventualno izvesti ova ministarstva koja su zadužena da dobiju sve te izveštaje.
Smatramo da je pretrpavanje tim izveštajima ova resorna ministarstva, prosto nesvrsishodno. Postoji bolji, možda svrsishodniji način da se ima uvid u rad tih preduzeća, da se ima uvid u sve ove stavke, koje sadrže godišnji plan preduzeća, a da se, zamislite, 650 tih javnih preduzeća, sa lokalnog nivoa ili nivoa AP, svi šalju ovim resornim ministarstvima, odnosno pobrojanih ovde pet ministarstava koje bi trebalo te izveštaje da prihvate, pretpostavljam analiziraju i prate ovaj rad javnih preduzeća. Zahvaljujem se.
Poštovana gospođo predsedavajuća, gospodine ministre, Predlog zakona o Fondu za razvoj, predviđa da briše tačku 6. u članu 2. koja kaže da je cilj Fonda da podstiče razvoj infrastrukture, uz obrazloženje da se uglavnom, kada se o infrastrukturnim projektima radi, skupim i velikim projektima i da Fond nema dovoljno para da prati te projekte. Naravno, isto tako uz obrazloženje da bi infrastrukturni projekti trebalo uglavnom, pogotovo oni veći, da se oslanjaju na resorna ministarstva ili na javna preduzeća u vezi sa projektima koji su iz njihove nadležnosti.
DSS smatra da ova tačka ovog člana treba da ostane i da i dalje stoji da je jedan od ciljeva Fonda za razvoj – podsticanje razvoja infrastrukture.
Zašto to kažemo? Zato što bez razvijene infrastrukture prosto ne možemo da postignemo ciljeve, pogotovo one na koje pre svega Fond podvlači, a to je podsticanje ravnomerno ragionalnog razvoja i to posebno onih nerazvijenih područja, podsticanja poslovanja pravnih lica i preduzetnika, i da istaknem samo još nešto, podsticanje zaposlenih.
Koliko je važno bez svega ovoga što je temelj ekonomskog i privrednog razvoja u Srbiji, bez razvijene infrastrukture, puteva, gasovoda, telekomunikacija, elektroenergetskih objekata, vodovoda, nema ni novih investitora, nema ni novih radnih mesta, nema ni ekonomskog razvoja.
Koliko su infrastrukturni projekti važni, govori i podatak da je uglavnom 80% lokalnih samouprava unazad pet ili šest godina, sve svoje kapacitete usmerio da infrastrukturno opremi neke nove industrijske zone, ne bi li na taj način privukao nove investitore, domaće ili strane, svejedno i ne bi li svakako na taj način, a već sam rekla, pospešio ekonomski razvoj.
DSS iz ovih razloga smatra da ovaj član treba da ostane. Kada sam već kod funkcionisanja Fonda za razvoj, ja ću iskoristiti vreme ovlašćenog predstavnika i istaći samo neke primedbe koje su mi dali kada je trebalo da se govori o Fondu za razvoj, baš privrednici iz opštine iz koje ja dolazim.
Prosto je u interesu da se i to kaže. Trebalo bi, kako privrednici kažu, da se isključi iz programa Fonda za razvoj, državna preduzeća i njih treba finansirati iz nekih drugih izvora finansiranja. Trebalo bi izjednačiti uslove kreditiranja za preduzetnike i preduzeća i limitirati iznos kredita prema bonitetu firme, a ne prema obliku organizovanja tog pravnog lica.
Dalje, limitirati period odobravanja kredita na mesec dana. Danas imamo situaciju da su krediti, odnosno zahtevi za kredite koji su podneti u maju ili junu mesecu, još uvek nisu odobreni, čak imam i podatak, a ja hoću da me gospodin ministar demantuje ako nije istina, da od 21. maja nije ni zasedao upravni odbor koji je sada u v.d. stanju, niti odobravao nove kredite, tako da imamo preduzetnike i pravna lica koja čekaju osam ili devet meseci da im se kredit odobri.
Dalje, uvek veću podršku za nerazvijena područja i tu dati stimulativnu kamatu, jer bez razvijene infrastrukture, pogotovo u nerazvijenim područjima, nećemo imati ni pravna lica, ni preduzetnike koji će aplicirati za ove kredite.
Bojim se da će dobar deo ovih sredstava Fonda ponovo otići kod pravnih lica i preduzetnika iz već razvijenih područja, tako da bi ta razvijena područja možda trebalo malo kamatom destimulisati, a nerazvijena stimulisati.
Dalje, za one firme koje ne mogu da obezbede hipoteku, prosto je predlog privrednika, zbog raznoraznih administrativnih razloga da se omogući garancija kod Garancijskog fonda, na osnovu boniteta, pa između ostalog, da se uzme ugovor sa stranim kupcem koji jasno određuje i vidi se u kom cilju će ići poslovanje, uzeti poslovanje unazad nekoliko godina, sve one finansijske izveštaje koji govore kako je preduzeće poslovalo.
Sledeća primedba bi bila, ili sugestija, da se u potpunosti prihvate procene veštaka koje je fond ovlastio, kada su u pitanju neke bitne procene za odobravanje određenih kredita. Pre svake sednice upravnog odbora bi trebalo, jer uglavnom privrednici kažu da nisu obavešteni o rokovima za predaju zahteva pred tu sednicu, a rezultate konkursa ko je dobio kredit, a ko nije dobio kredit, privrednici kažu da više nigde ne mogu da vide i čak šta više istakli su mi, ne zato što sam ja iz DSS, da je jedino u vreme Vlade Vojislava Koštunice postojao izveštaj jasan, transparentan ko je dobio kredit iz Fonda, ko nije dobio, iz kojih razloga nije dobio.
Unazad, tako kažu, pet ili šest godina ne postoji jasan izveštaj, transparentan ko je dobio kredit, ko nije, zašto nije, pa se prosto javlja sumnja da li je u stvari sve to regularno i da li postoje razlozi koji ne treba da se znaju i vide i da možda neke firme dobijaju kredite, a nisu ispunile sve uslove.
Na kraju, pošto je dosta sada sertifikovanih konsultantskih agencija, a koje rade i sarađuju sa Fondom za razvoj, predlog je da se unificira postupak kod predaje dokumentacije za aplikaciju kredita, jer sve te agencije koje su sertifikovane, nalaze se na spisu agencija za regionalni razvoj, pa kako Fond prihvata i veštake koji su sa tog spiska, prosto je njihova sugestija da se i ove konsultantske agencije uključe u ovaj rad i da mogu da na unificirani način apliciraju u ime privrednih preduzetnika kod Fonda za razvoj. Toliko i hvala vam.
Zahvaljujem se na ovom širem objašnjenju.
Naravno, DSS se slaže apsolutno sa tim da temelj Fonda i osnovni cilj Fonda treba da bude podsticanje preduzetništva. Zato smo i kroz diskusiju i kada je bio budžet na dnevnom redu i kada je juče bio ovaj zakon o porezu na dobit preduzeća, našim amandmanima pokušali da, kada je recimo Zakon o budžetu bio da povećamo neke stavke kod Agencija za regionalni razvoj, kod Fonda za program lokalnih samouprava, misleći upravo na to, da ta sredstva preusmere u infrastrukturne projekte, znajući da su to skupi projekti, da Fond ne može sam, da država ne može u svim lokalnim samoupravama finansira 100% te projekte, pa smo mislili da zato ti fondovi, koji su namenjeni razvoju lokalnih samouprava, treba da budu znatno uvećani, upravo za razvoj infrastrukture.
S druge strane, prihvatamo mi da je bilo neko v.d. stanje, da nisu mogli da se odobravaju krediti, ali vas držimo za reč da ubuduće krediti budu odobravani u roku od mesec dana i da bude potpunog izveštaja, koje dobio kredit, ko nije dobio kredit i iz kojih razloga nije dobio kredit? Tako da se nadamo ćemo sledeće godine, kada razgovaramo o ovoj temi, biti mnogo boljih informacija. Hvala.
Gospodine predsedniče, gospodine ministre, koleginice i kolege narodni poslanici, predloženim zakonom određuje se 30. jun 2014. godine kao poslednji rok do kog se ne mogu prinudno vršiti naplate novčanih potraživanja od strane poverilaca prema preduzećima u restrukturiranju. DSS ovim jedinim amandmanom koji podnosi na ovaj jedini član je da se taj rok produži do 30. juna 2015. godine.
Zašto to predlažemo? Zato što smatramo da je rok od nepune dve godine kratak rok da se ova preduzeća u restrukturiranju kvalitetno pripreme za privatizaciju na javnom tenderu ili aukciji. Mogu da kažem šta je ono što se povećalo kod ovih preduzeća. Povećao se broj preduzeća u restrukturiranju, povećali su se izdaci budžeta koji su se prenosili iz godine u godinu ovim preduzećima, povećali su se gubici tih preduzeća, povećao se broj zaposlenih u preduzećima u restrukturiranju. Smanjila se vrednost imovine tih preduzeća, a samim tim smanjile su se, da ne nabrajam šta se sve smanjilo, šanse da se ova preduzeća brzo dovedu na nivo da mogu kvalitetno i za određenu sumu novca, ako ne mislimo da ih poklonimo, privatizuju na bilo koji način.
U prethodnom periodu, rekla bih da država nije činila ništa da ova preduzeća u restrukturiranju sistemski pripremi za privatizaciju. Valjda je najlakše bilo, od svih ovih silnih problema, tim preduzećima povećavati budžetske izdatke, prenositi ih na žiro račun, a oni su uglavnom, ta velika sredstva koja su se iz budžeta izdvajala, trošili na plate. Vrlo malo je utrošeno, ako tako mogu da kažem, na poboljšanje materijalne osnove na imovinu, a samim tim i poboljšanje šansi da se sutradan kvalitetno prodaju.
Da bi se pripremili za privatizaciju malo je dve ili dve i po godine. Potreban je niz složenih operacija koje država mora da preduzme i kada je u pitanju vrednosti imovine ovih preduzeća i kada je u pitanju unutrašnja organizacija tih preduzeća i kada je u pitanju broj zaposlenih koji i te kako treba da se reši socijalnim programima. Smatramo da je to kratko vreme da se sve to odradi da bismo imali kvalitetnu privatizaciju tih preduzeća.
S obzirom da se radi o velikim sistemima, jedan od tih velikih je, recimo, javno preduzeće za podzemnu eksploataciju rudnika Resavica koja obuhvata sve rudnike u podzemnoj eksploataciji, koja ima velika sredstva za subvenciju, ali koja uglavnom tim sredstvima pokriva lične dohotke. Ne možete od takvog jednog preduzeća, da ne nabrajam neke druge, da očekujete da pozitivno posluje, da ima pozitivno poslovanje, da iz svog pozitivnog poslovanja ulaže u kapital, sopstveni kapital, jer pre svega treba da vidimo kolika je cena uglja koju oni prodaju, a to je osnovni input za našu elektroprivredu. Ako imate neke cene koje su na nivou ispod tržišnih, ne možete od tih preduzeća da očekujete pozitivno poslovanje, pa samim tim ne možete da očekujete da sami rešavaju svoj problem i da se sami pobrinu kako će sutradan da se u procesu privatizacije prodaju.
S obzirom da državu čeka veliki posao, predložili smo ovaj amandman da se da još godinu dana i tim preduzećima i samoj državi, odnosno resornim ministarstvima da temeljno i sistematski pripreme ova preduzeća u restrukturiranju i da ih tek onda po nekoj za nas, kao društvo i kao građane, prihvatljivoj ceni prodaju.
U vremenu koje je iza nas, koje je vreme velike krize, ova preduzeća su najveća teret i podnela. Ne možemo sada, razumem potrebu novog ministarstva i nove vlade da uvede neki red i da na kraju krajeva ta preduzeća koja su bukvalno teret i balast našem budžetu, ne možemo ih tek tako naterati nekim administrativnim rokovima da oni moraju u tom roku sebe da pripreme. Moramo mnogo da im pomognemo u smislu državne pomoći. Ovaj rok je mali. Zato smo predložili da se on produži do 30. juna 2015. godine. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine ministre.
Još uvek mislim da je taj rok jako kratak, pogotovo što ste sami rekli da ne možemo i ne trebamo sve ove subjekte u restrukturiranju da svrstamo u isti koš. Da, neki će sigurno moći vremenom da postanu tržišno isplativi, što znači da će moći sami da se održavaju na tržištu, nekima će bogami još dugo trebati finansijska injekcija države, neki su veliki, neki su mali, mnoge je lakše pripremiti i za prodaju, a što vi kažete, čak i da ih nekom poklonimo, ako je spreman da u njih uloži i da ih vrati na tržište i da zadrži određeni broj zaposlenih. Zato smo i rekli da je rok kratak, da bi trebalo produžiti, a za tih dve i po godine napraviti ili oročiti vreme kada ćemo jednu grupu tih preduzeća u restrukturiranju pripremiti za prodaju, kada ćemo druge pripremiti da samostalno tržišno posluju, a kada ćemo treće maltene pokloniti. Prosto, da napravimo dinamiku i da razdvojimo ta preduzeća, jer nisu sva u istom košu ni danas, a neće sigurno biti ni za godinu i po dana. Zahvaljujem se.
Demokratska stranka Srbije je na član 2. podnela amandman. Pročitaću ga: "U članu 2. posle reči: "duga" dodaju se reči: "od dana dospelosti za plaćanje tog duga", pa se onda nastavlja: "do dana isplate". Prosto smo mislili da bi u ovom članu 2. trebalo da bude malo određenije od kog dana teče zatezna kamata, bez obzira što smo u obrazloženju Vlade videli da se obrazloženje u stvari bazira na član 6. stav 5, gde se kaže da je i tu određeno koji je to rok od kada počinje da teče zatezna kamata. Ne mislimo da u ovom članu 2. ne treba da stoji isto tako ova precizna odrednica, tako da smatramo da uopšte nije bilo nikakvih problema da i ovde stoji: "od dana docnje do dana isplate".
U članu 3. smo predložili da se član 3. menja i da glasi: "Stopa zatezne kamate iz člana 2. ovog zakona na iznos duga koji glasi na dinare utvrđuje se na godišnjem nivou u visini referentne kamatne stope NBS, uvećane za 6 procentnih poena". U predlogu stoji: "uvećane za 8 procentnih poena".
Prosto, kažemo da je do sada obračun zatezne kamate za te dinarske obaveze bio vezan za rast cena na malo, koji je bio uvećavan za fiksni deo od 6%. Predlagač se ovde pozvao na, između ostalog, to da bi ovde dužnici trebali da budu i te kako kažnjeni, da bi trebalo da se destimulišu, da kasne u plaćanjima svojih obaveza i da smo se, između ostalog, rukovodili i nekim praksama u evropskim zemljama.
Međutim, ako pogledamo kolike su te kamate u evropskim zemljama i ako primenimo tu evropsku praksu, bogami, rekla bih da su kod nas kamatne stope za nekih dva do tri posto više, mislim na zatezne kamate, u odnosu na okruženje. Zato smo i smatrali da, bez obzira na to što treba dužnici da se destimulišu, bi trebalo ipak da stoji neka primerenija zatezna kamatna stopa, da ne bude čak i viša nego bankarske kamatne stope. Zato smo predložili da umesto fiksnog dela od 8% stoji fiksni deo od 6%.
Na član 8…
Ne, ali imali smo amandman…
Pod rednim brojem 10. U članu 10. DSS predlaže da se posle reči: "Srbije" dodaju reči: "a primenjivaće se retroaktivno od 27. jula 2012. godine".
Naime, ovaj Zakon o zateznoj kamati donet je kao iznuđeni zakon posle Odluke Ustavnog suda Srbije, da je dotadašnji metod obračuna kamate po konfor metodi neustavan. Odluka Ustavnog suda Srbije je stupila 27. jula ove godine. Ovaj zakon sada, evo kada raspravljamo o njemu, usvojiće se verovatno do kraja godine i izaći će u "Službenom glasniku" i onda će teći njegova primena.
Mi smo ovim amandmanom hteli u stvari da pojasnimo, između ostalog i pitam ministra, jer u ovom obrazloženju koje mi je dato uz ovaj amandman, kojim je naš amandman odbijen, ja nisam zadovoljna kako će se u stvari obračunavati kamata, po kom metodu, od dana stupanja na snagu Odluke Ustavnog suda, znači od 27. jula do dana stupanja na snagu ovog zakona. Koji će se metod koristiti za obračun te kamate?

Whoops, looks like something went wrong.