Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Gorica Gajić

Gorica Gajić

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Ako sam vas dobro razumela, znači, od dana stupanja na snagu ovog zakona, odnosno od dana stupanja na snagu Odluke Ustavnog suda od 27. jula do dana stupanja na snagu ovog zakona obračunavaće se zatezna kamata po proporcionalnoj metodi ali će se temeljiti u dosadašnjem Zakonu o zateznoj kamati? Gde će to da piše? Kako će onaj ko obračunava tu zateznu kamatu, u čemu će da temelji svoj obračun, u kojoj zakonskoj odrednici?
Potpuno vas razumem ministre i prihvatila bih vaše objašnjenje, ali ne vidim razlog zašto niste to svoje objašnjenje, kako ste sada rekli lepo stavili u ovaj član, da bude jasno i precizno. Znači, od dana stupanja na snagu Odluke Ustavnog suda do dana stupanja na snagu ovog zakona primenjivaće se proporcionalni metod obračuna na osnovu Zakona o zateznoj kamati, "Službeni list" taj i taj… i nema nikakvih nejasnoća oko sutradan eventualnih problema, a može doći i do suda, ako ne bude jasno na koji način. Vi ste to sada rekli, ali je jasno moglo da stoji u jednom članu zakona. Ili da se prosto u ovom članu definiše i precizira.
Poštovani gospodine ministre, gospođo predsedavajuća, koleginice i kolege narodni poslanici, član 41. sadašnjeg Zakona o porezu na dobit preduzeća kaže – radi ostvarivanja ciljeva ekonomske politike, u pogledu stimulisanja privrednog rasta, razvoja malih preduzeća, koncesionih ulaganja, obveznicima se pružaju poreski podsticaji. Novim Predlogom zakona, koji je pred nama, članom 20. brišu se reči: "mala preduzeća i koncesiona ulaganja".
Demokratska stranka Srbije smatra da bi trebalo da ostanu ove reči: "mala preduzeća i koncesiona ulaganja", kako je i do sada bilo u Predlogu zakona, jer kada god…
(Predsedavajuća: Gospođo Gajić, vi ste se javili po amandmanu na član 20?)
Da, na član 20.
(Predsedavajuća: Poslanička grupa DSS nema više vreme, a vi niste predlagač amandmana. Imate pravo po sledećem amandmanu.)
U redu, izvinjavam se.
Poštovane kolege narodni poslanici, članom 21. ovog predloga zakona briše se dosadašnji član 45. Zakona koji koncesionim preduzećima daje mogućnost da budu oslobođeni plaćanja poreza na dobit na rok od pet godina od dana ugovorenog završetka koncesionih ulaganja.
Predloženim članom zakona predviđeno je da se radi ostvarivanja ciljeva ekonomske politike poreski podsticaji više ne pružaju koncesionim ulaganjima. Takvo rešenje smatramo veoma štetnim, zbog čega predlažemo da ostane rešenje koje je i predviđeno zakonom koji je do sada važio.
Naime, Zakonom o javnom i privatnom partnerstvu, koji je donet u našoj praksi, ali gotovo se još ne koristi, da bi zaživelo to javno privatno partnerstvo, smatramo da bi trebalo ostaviti ovu mogućnost, da bi eventualno mogli mnogo više da ulažemo u kapitalne projekte javnih preduzeća, pre svega zato što imamo mnogo manja ulaganja države, imamo smanjenje rizika za obe strane, imamo prenos tehnologije, imamo podelu dobiti od poslovanja od tih ulaganja.
Primena ovog modela finansiranja i investicija moguća je i preporučljiva u projektima poput energetike, kapitalne infrastrukture, izgradnje komunalne infrastrukture kod lokalnih samouprava i gradova, kao što je javni prevoz, deponija, vodovod, kanalizacija, mreža, čime bi se i te kako dao doprinos razvoju tih lokalnih razvojnih projekata.
Do sada taj model javnog privatnog partnerstva nije zaživeo. Bez obzira na sve to, smatramo da bi trebalo i nadalje omogućiti koncesionim ulagačima da budu i te kako poreski podsticajni. Hvala.
Poštovane kolege, gospodine ministre, DSS predlaže amandman na član 21, tako što bi u članu 21. nakon reči: "…briše se", trebalo da se doda novi stav ili novi član 46a, koji bi glasio: "Sva ona pravna lica, koja u toku tekuće obračunske godine reinvestiraju više od 60% ostvarene dobiti u osnovna sredstva, odnosno u modernizaciju i proširenje materijalne osnove u delatnost koja im je primarna i ostvarena naravno u Republici Srbiji, ili se obavežu da će taj iznos reinvestirati u sledećoj godini, u celosti da se oslobode poreza na dobit preduzeća."
Svakako da bi od oslobađanja ovog poreza na ostvarenu dobit iz prethodnog stava trebalo da se izuzme reinvestiranje dobiti u nabavku putničkih vozila, svakako ako nije u firmama u kojima je to osnovna delatnost, isto tako da se izuzmu i nabavka kancelarijskog materijala, naravno, opet, ako to nije kompjuterska oprema i nameštaj za hotelske ili ugostiteljske objekte.
Obrazloženje koje bismo mi ovde dali, jeste da svi ovi zakoni koji uređuju ekonomsku i privrednu oblast, trebalo bi da budu pre svega podsticajni i stimulativni. Znači, ceo ovaj set zakona trebalo bi da služi i da bude u funkciji razvoja privrede i ekonomije, sveopšte gledano.
Svakako da bi trebalo da razmišljamo o podsticaju, u smislu bolje produktivnosti, bolje rentabilnosti, povećanje broja radnih mesta, povećanje, naravno rekla sam već, materijalne osnove, da bi se sve to moglo realizovati. Ako bi ovaj amandman bio prihvaćen,imali bismo situaciju da bi investitori koji reinvestiraju 60% imali firmu koja bi bila i te kako na tržištu mnogo skuplja, a isto tako 40% dobiti bi mogli da prisvoje bez plaćanja poreza na istu tu.
Godišnji bilansi kompanija bi svakako bili predstavljeni verodostojnije, realnije bi se iskazivali, znatno bi se smanjile skrivene dobiti kod mnogih kompanija, povećala bi se, kao što sam rekla, investiciona ulaganja u proizvodne pogone, što bi donekle uvećalo i proces proizvodnje, a samim tim i novo zapošljavanje.
Znatno bi se povećala proizvodnja robe i usluga, što bi opet uticalo na veći BDP, a samim tim i na veći porez na dodatu vrednost, znači svakako stimulativni i podsticajni zakoni treba da budu, pre svega, ovde prihvaćeni.
Poštovane kolege poslanici, gospodine ministre, u članu 12. ovog zakona, bliže se određuje broj članova nadzornog odbora, pa se u stavu 2. kaže – nadzorni odbor javnog preduzeća, čiji je osnivač lokalna samouprava ili autonomna pokrajina, ima tri člana. Naš amandman je u tom pravcu da se u članu 12. reči: "tri člana", menjaju rečima: "ima tri do pet članova u skladu sa odlukom osnivača".
Naime, mi smatramo da i nadzorni odbor, kada su u pitanju lokalna javna preduzeća i lokalna preduzeća u ovoj autonomnoj pokrajini, treba da imaju bar pet članova bliže, ako kažemo tri do pet, jer sve ono što im je inače u ingerenciji u članu 18, koji sadrži 14 tačaka, gde i nadziru rad direktora, vrši unutrašnji nadzor na poslovanju javnog preduzeća, znači izvlačim samo neke tačke, imenuju izvršne direktore javnog preduzeća, itd.
U članu 16. gde se jasno kaže koje uslove nadzorni odbor treba da ispunjava, pa između ostalog da ima stečeno visoko obrazovanje, da je najmanje tri godine sa iskustvom na položaju pravnog lica, da poseduje osnovnu stručnost iz oblasti finansija, itd. Jednostavno, u malim lokalnim sredinama nema toliko dovoljno stručnih ljudi, a pogotovo što će jedan od ovih troje, kako je zakon predvideo, biti iz redova zaposlenih.
Znate šta? Visokoobrazovani i jako stručni ljudi u lokalnim javnim preduzećima su uglavnom direktori ili izvršni direktori. Ako bi njih, što je apsolutno nemoguće stavili, jedino njih možemo po ovom članu 16. da stavimo u nadzorni odbor, tako da mi predlažemo da se i kod ovih javnih preduzeća na lokalnom nivou poveća broj na pet.
Samo kratko.
Gospodine ministre, vi znate da su do sada ta lokalna javna preduzeća imala i upravne nadzorne odbore, pa pet članova u upravnom odboru, tri člana u nadzornom odboru, to je bilo osmoro ljudi.
Ne znam u ostalim lokalnim samoupravama da li su svuda bili plaćeni i upravni i nadzorni odbori, mislim da nisu, tako da u mojoj lokalnoj samoupravi Svilajnac bilo je plaćeno, ali to su bile relativno male naknade, nisu bile 30.000 dinara.
Svakako da ovim, na neki način, brisanjem upravnih odbora, a uspostavljanja samo nadzornih odbora, mislim da ne bi smeli da gledamo koliko ćemo uštedeti, a koliko ćemo izgubiti na kvalitetu tih ljudi koji treba da sede u nadzornim odborima. Na kraju krajeva, na delokrugu koji nadzorni odbor treba da pokriva, da ne štedimo na kvalitetu kod menadžmenta koji bi trebao ipak da bude i profesionalno i kvalitetno. Hvala.
Gospodine predsedavajući, gospođo ministarka, koleginice i kolege poslanici, u setu ovih finansijskih zakona o kojima danas raspravljamo, a ja ću se posebno osvrnuti na njega jeste i Predlog  zakona o uslovnom otpisu kamate i o mirovanju poreskog duga. Još jednom da podvučemo, ovim zakonom daje se šansa svim poreskim obveznicima, pre svega dužnicima da steknu uslov da im glavni poreski dug miruje, malim preduzećima dve godine, a velikim godinu dana, a da im se zatezna kamata otpiše u celosti. Naravno, sa stanjem zatečenim na dan 31. oktobra 2012. godine uz uslov da svoje tekuće obaveze, mesečne izmiruju od 1. novembra ove godine pa nadalje u 2013. i 2014. godini.
Ovaj zakon svakako ne bih nazvala sistemskim zakonom. Ovo je jedan od iznuđenih zakona i rekla bih leks specijalisa koji se bave zatečenim stanjem, nasleđenim stanjem i imaju za cilj ili nameru da koliko-toliko srede situaciju koja je haotična u finansijskom sistemu. Svakako imaju za cilj da finansijski disciplinuju poreske obveznike, pre svega poreske dužnike i ono što je verovatno za Ministarstvo finansija ono najvažnije, imaju za cilj da u narednoj godini i u narednim godinama i te kako povećaju prihodnu stranu budžeta kroz povećanje poreskih prihoda, odnosno redovnije plaćanje istih poreskih obaveza.
Juče je gospodin ministar rekao, a mi smo to i znali da je poreski dug svih dužnika na dan 31. oktobra 967 milijardi dinara. To je ako uporedimo, bez malo, nego čak nešto i manje od cele prihodne strane budžeta za 2013. godinu. Od toga negde oko 483 milijardi su dugovanja aktivnih preduzeća koja su radile u prethodnom periodu, a koji se verovatno iz nekih drugih razloga, ali pre svega zbog nefinansijske discipline dospela u ovu docnju.
Od ukupne sume 627 milijardi dinara su kamate. To je iznos koji bi se otpisao pod uslovom da ako kažemo ili hipotetički pretpostavimo da će 100% poreskih obveznika ili dužnika da ispuni ovaj uslov za otpis kamata. Zapamtite, 627 milijardi dinara treba da se otpiše. Verovatno se svi mi ovde pitamo i oni koji mnogo bolje znaju, oni naravno koji su sedeli u Vladi znaju zašto je do ovoga došlo, ali se naši građani svakako pitaju, zašto je došlo do ovolikih dugovanja prema Poreskoj upravi. Da li je to razlog neefikasan rad Poreske uprave, jednog državnog organa, državne institucije? Da li je na ovolika dugovanja, pre svega za sve ovo kriva, hajde da kažemo velika svetska kriza, koja naravno ni nas nije mimoišla, koja je naravno ostavila tragične posledice i po našu privredu, naravno samim tim i po građane ili je u pitanju većim delom ta baš finansijska nedisciplina svih naših poreskih obveznika.
Ono što bih naglasila, mnogi od nas su to u ovim diskusijama i rekli, na tri kategorije poreskih obveznika će se ovaj zakon odnositi. Jedni su oni koji su redovno plaćali svoje poreske obaveze, koji nisu kalkulisali sa tim gde bi uložili slobodna sredstva, nisu imali neke svoje prioritete već su na vreme i redovno izmirivali svoje poreske obaveze. Juče ministar reče da je imao moralnu dilemu koliko će ovi poreski obveznici biti pogođeni. Ne verujem da će im biti dovoljna satisfakcija to što će usvajanjem nekih drugih zakona, pa između ostalog i ovog, indirektno naplatiti neka svoja dugovanja, odnosno neka svoja potraživanja od svojih dužnika.
Bojim se da će deo tih redovnih poreskih platiša u narednom periodu kalkulisati sa tim da sada oni postanu dužnici, da ne plaćaju na vreme svoje obaveze i da tako čekaju neki novi leks specijalis koji će njih osloboditi zateznih kamata.
Druga grupa poreskih obveznika su oni koji nisu dospeli u docnju zbog svoje finansijske nediscipline. To su verovatno i najvećim delom oni privredni subjekti na koje je znatno uticala ova svetska ekonomska kriza, pa su samim tim, u nemogućnosti verovatno zato što su im oblasti poslovanja bile baš one koje su najviše pogođene ekonomskom krizom, postali nesolventni, nisu plaćali ni svoje redovne obaveze iz komercijalnih transakcija, pa samim tim su postali poreski dužnici.
Ne znam koliko je takvih preduzeća sada u situaciji da ispuni ovaj uslov koji se zakonom daje, da mogu i nadalje redovno da plaćaju svoje obaveze, da bi stekli uslov da im se kamata otpiše, a glavni dug miruje. Bojim se da će oni i dalje biti u docnji, nemaju novca, nemaju slobodnih sredstava da redovno izmiruju svoje tekuće obaveze, njima će se stari dugovi ponovo kamatiti i bojim se da će oni dospeti u velike, još veće probleme, da će na kraju doći do bankrotstva. Po podacima Privredne komore preko 57 hiljada malih i srednjih preduzeća koji su registrovani u APR, više se ne zna da li postoje ili ne postoje jer već godinama ne plaćaju svoje poreske obaveze.
Na kraju, treća grupa poreskih obveznika, na koje se sve ovo odnosi, jesu oni koji su kalkulisali sa tim, odnosno pre svega bili su finansijski nedisciplinovani. Oni su imali neke svoje prioritete, gde će da ulažu slobodna sredstva. Nisu se odazivali na poreska rešenja da redovno izmiruju svoje obaveze i sada je njima najbolje.
U međuvremenu su uložili svoja sredstva u modernizaciju opreme, u povećanju broja zaposlenih i oni će sada moći, bar ja mislim, lagano da otplaćuju svoje tekuće obaveze i da steknu uslov da im se ove kamate otpišu. Verujem da je najviše njih u ovih 627 milijardi dinara.
Da bismo znali zašto je to tako, trebalo bi da postoji neki spisak poreske uprave, gde ćemo videti koji su to najveći poreski dužnici koji su bili solventni, koji su aktivno radili u prethodnom periodu, a postali su veliki dužnici prema ovoj zemlji.
No, pravde svakako nema, da bismo koliko toliko imali ekonomski ravnomernije raspoređen teret i da bismo koliko toliko ove efekte imali po one najugroženije, DSS je smatrala za shodno da vam predloži da se ove odredbe svakako, 100%, pre svega odnose na preduzetnike, na mala preduzeća, na srednja i velika preduzeća, koja se bave proizvodnjom hrane i izvozom, a kod fizičkog lica da se pre svega odnose na one koji su trenutno nezaposleni i na one koji trenutno primaju minimalac.
Za sve ostale koji su mogli da plaćaju svoje obaveze, bili su bonitetni, a nisu, ne bismo se složili da se 100% otpiše kamata, možda onaj kazneni deo, ali ona kamata koja bi se uvećavala bar uz procenat rasta cena na malo, da im ostane kao dug i kao obaveza prema Poreskoj upravi.
Naravno, ne možemo mi, a najširi slojevi stanovništva najčešće, najredovnije plaćaju poreze, a tu su naravno i preduzetnici, mala i srednja preduzeća, i ne mogu oni svojim redovnim plaćanjem da pokriju ne plaćanja velikih kompanija i velikih agencija.
Na kraju, ono što ostaje problem, ovakvog poreskog duga, jeste da on nikako više ne sme da se ponavlja. Znači, moramo sistemski da priđemo ovakvom problemu, ne smemo više da dolazimo u situaciju da donosimo specijalne zakone, koji će regulisati neko nasleđeno loše stanje, već ćemo morati da donosimo sistemske zakone, koji će ubuduće eliminisati, odnosno onemogućiti poreske obveznike, kako kolega reče, šta je najnormalnije u jednoj zemlji, to je da plaćate redovno porez, da više ne dođe do ovakvih dugovanja, da ceo jedan godišnji budžet potrošimo, odnosno otpišemo. Pitanje je koliko je Srbija sposobna da to uradi. Smatram da je jedan od sistemskih zakona, koji će to regulisati u ovom setu zakona, upravo Zakon o rokovima izmirenja novčanih obaveza, pa donekle i Zakon o zateznoj kamati.
Još samo na kraju, ovaj zakon odnosiće se na sve one privredne subjekte, da ne spominjem građane, pre svega privredne subjekte, koji su registrovani u APR. Ova vlada, a i sve prethodne su trebale, a ova i buduća posebno, da razmišljaju o rešenju problema sive ekonomije u Srbiji. Ne bih da dajem sebi za slobodu da proizvoljno kažem, koliki je taj procenat sveukupnog ekonomskog poslovanja u sivoj ekonomiji, ali verujte mi da je to veliki procenat.
Mi ćemo lako, hajde da kažemo uslovno lako, bez određenih zakonskih rešenja, koja će pretpostavljam dolaziti jedna za drugim, da obuhvatimo sve one registrovane privredne subjekte. Hajdete da nađemo mogućnost, sistemsku mogućnost, da obuhvatimo i sivu ekonomiju.
Još jednom da kažem, DSS uputila je dosta amandmana na set ovih finansijskih zakona i nadamo se da će dobar deo njih biti prihvaćen. Zahvaljujem.
Poštovani gospodine ministre, koleginice i kolege poslanici, ovim amandmanom predlažem da se stavka sa specijalizovanih usluga kod Republički zavod za statistiku umanji za 170 miliona i da se preraspodeli na Kancelariju za održive razvoje nedovoljno razvijenih područja u iznosu od 100 miliona i Fondu za programe lokalnih samouprava u iznosu od 70 miliona. Ako pođemo od toga da su sredstva ove dve institucije uglavnom namenjena za razvoj infrastrukturnih projekata u malim lokalnim sredinama i u nedovoljno razvijenim područjima, smatramo da iznos od 120 miliona kod kancelarije i 110 miliona koje predviđa kod fonda, relativno je mali.

Verujte mi, za velike infrastrukturne projekte koje male lokalne sredine ne mogu same da iznesu sa svojim sadašnjim budžetima, ova sredstva iz ove dve institucije im dobro dođu. Ako pođemo od toga da bez lokalnih infrastrukturnih projekata, bez kadrovskog jačanja, bez opreme u tim lokalnim samoupravama nema ekonomskog razvoja, bez ekonomskog razvoja, novih investitora, nema novih radnih mesta, a bez novih radnih mesta nema nove proizvodnje, nema povećanja PDV, nema plaćanja poreza na dohodak i iz tih sredina odlaze mladi i školovani ljudi i mi već danas u lokalnim samoupravama imamo nedostatak stručnog kadra da radi i da razvija lokalne samouprave.

Mi predlažemo da se svakako sa ove stavke ova sredstva prenamene za ove dve institucije, jer ćemo u suprotnom imati samo ekonomsku migraciju koja će opustošiti ova nerazvijena područja.

Još jedan razlog zbog koga sam podnela ovaj amandman, odnosi se na specifičnost opštine Svilajnac i susednih opština koje su prilikom popisa stanovništva unazad 10 godina smanjile broj stanovnika od 35.000 u Svilajncu na 25.000. S obzirom da je broj stanovnika jedan od kriterijuma na osnovu kojih mi dobijamo transferna sredstva, a isto tako i druge podsticaje, smatramo da ne samo jesmo oštećeni za nekih 10 do 12 miliona godišnje. Za 10 godina to je preko 120 miliona.

Zato vas molimo da, ako ne ovom prilikom, iznađete mogućnosti u rebalansu, da značajnije povećate sredstva za Kancelariju za regionalni razvoj i za Fond za lokalnu samoupravu, jer lokalne samouprave sa ovim budžetima ne mogu da opstanu, pogotovo što su im mnoge takse umanjene prethodnim zakonima koje smo usvojili. Hvala.
S obzirom da je ovaj amandman obrazložen u odgovoru ministra, odnosno njegove stručne službe, DSS je kod ovog člana predložila da se član 19. menja i da glasi: "Direktni i indirektni korisnici budžetskih sredstava čija se delatnost u celini ili pretežno finansira iz budžeta, umanjiće obračunatu amortizaciju sredstava za rad u 2013. godini",s obzirom da je po predlogu amandmana koji je dat u originalnom budžetu predviđeno da direktni i indirektni korisnici budžetskih sredstava ne obračunavaju amortizaciju i ne iskazuju u rashodnoj strani. S obzirom da je obrazloženje gospodina ministra Dinkića i njegove stručne službe celishodno, smatramo da ovde ne treba da insistiramo da se amandman prihvati.
Poštovane koleginice i kolege, poštovani gospodine ministre, član 39. Predloga zakona o budžetu kaže da direktni i indirektni korisnici budžetskih sredstava, ne mogu zasnivati rad i odnos sa novim licima bez saglasnosti Ministarstva finansija i privrede. Samim tim, određuje se da će ministar finansija i privrede odrediti proceduru bez koje se neće moći dobiti ova saglasnost.
Demokratska stranka Srbije smatra da ovim predlogom zakona, odnosno ovim članom jednom ministarstvu i jednom ministru se daje prevelika moć, a samim tim i prevelika odgovornost, da razmišlja i brine o svim direktnim i indirektnim korisnicima budžeta, koji imaju namere da zaposle novo zaposlene ljude.
Smatramo i DSS je podnela novi amandman, gde direktni i indirektni budžetski korisnici budžetskih sredstava ne bi mogli da zasnivaju radni odnos bez saglasnosti Vlade. Isto tako mislimo da proceduru na osnovu koje bi se zasnivao radni odnos sa novim licima, bi trebalo da se uradi na predlog Ministarstva finansija i ministra finansija, a uz saglasnost Vlade.
Smatramo da se ovim disperzuje moć jednog ministarstva, a na kraju krajeva, i odgovornost. Mislimo da bi svaki ministar trebalo da razmišlja i da odgovara kako troši sredstva koja su mu prenamenjena za plate, a svakako da razmišlja o tome, da li treba na osnovu svog kadrovskog plana da zapošljava nove ljude. Hvala.
Hvala predsedavajuća.
Gospodine ministre, koleginice i kolege poslanici, obrazloženje uz član 40, odnosno amandman koji je Demokratska stranka Srbije podnela može da se kaže da je sličan onom prethodnom. Naime, u članu 40. predviđeno je da organizacije za obavezno socijalno osiguranje i zdravstvene ustanove mogu da zasnuju radni odnos sa novim licima samo uz kadrovski plan koji donese nadležno ministarstvo, a uz saglasnost Ministarstva finansija i privrede.
Demokratska stranka Srbije smatra da bi te ustanove socijalnog i zdravstvenog osiguranja trebalo i mogle da zasnivaju radni odnos na osnovu kadrovskog plana nadležnog ministarstva, ali uz saglasnost Vlade. Kažem, uz sporazumevanje da bi sva sredstva trebalo da se kontrolišu, jer budžet je u tom smislu i sačinjen. Ne treba skinuti odgovornost sa svakog ministarstva i sa svakog ministra ako je mogao da sačini kadrovski plan i zna koliko mu je potrebno za ovaj svoj resor. Trebalo bi da razmišlja kad i koliko može da zaposli novih radnika.
Zato i kažemo da bi ta odgovornost trebalo da se prenese na sva ministarstva, a da Vlada na predlog ministra finansija donosi proceduru uz koju bi se ova saglasnost dobijala. Zahvaljujem.
Poštovani predsedniče, poštovana guvernerko, koliko pre par meseci, odnosno u avgustu, mi smo već po hitnom postupku imali raspravu o izmenama i dopunama Zakona o Narodnoj banci Srbije, i mi iz DSS smo tada kritikovali tu hitnost tih izmena, prevashodno razmišljajući i akcentujući to da li će se te izmene, dopune zakona odnositi na bolju nadzornu funkciju NBS nad finansijskim sistemom, nad bolje regulisanje stabilnosti i cena, a mnogo manje smo obratili pažnju na to koliko su te izmene i dopune Zakona o NBS usklađene sa evropskom regulativom, koliko su se bavile neke druge poslaničke grupe i što su vam tada najviše i spočitavale.
Vi sada tu opravdavate, evo samo posle par meseci, doduše, mi smo i tada rekli da može vrlo lako da se desi da ćemo posle par meseci doći zbog one hitnosti u situaciju da sada opet, kao što je sada slučaj po hitnosti, opet donosimo neke izmene i dopune Zakona o NBS. U vašem obrazloženju uglavnom se jedan od glavnih razloga i ciljeva koji se žele postići ovim izmenama i dopunama navodi baš to usklađivanje sa evropskom regulativom, kada je u pitanju Zakon o NBS.
Međutim, ako samo kratkom analizom povučemo nit kroz izmene i dopune sadašnjeg zakona, mi vidimo sledeće, znači ono kratko, da vidimo gde su to te suštinske promene. U članu 4. dodaju se NBS poslovi zaštite korisnika finansijskih usluga, da ne širim dalje kako tačno glasi ovaj ceo stav, jasno će biti; u članu 6, briše se stav da Statut NBS potvrđuje Narodna skupština, a nakon toga se objavljuje u "Službenom glasniku", već se uvodi novi stav kojim se kaže da NBS ima Statut koji se objavljuje u "Službenom glasniku" RS. To je ovde bilo prilično napadano, i naravno mi iz DSS smo i na taj član podneli amandman.
Novi stav člana 8. je samo preformulisao poslovanje Zavoda za izradu novčanica u Topčideru, ništa suštinski nije promenio; u članu 20. – tumačenje povezanih lica sa guvernerom, samo se novim stavom upućuje na Zakon o sprečavanju sukoba interesa, naravno izostavlja se ovo pobrojavanje, kako je to bilo u dosadašnjem stavu; u članu 21. i 22. dodaju se novi stavovi, kojima se predviđa da ako viceguverneru ili članu saveta prestane funkcija pre vremena, kako će se birati novi viceguverneri i novi članovi saveta, znači u roku od isteka mandata tih svojih prethodnika, kao i član 26. koji kaže da – ako funkcioneru NBS prestane funkcija pre isteka mandata, novi se biraju u roku od 90 dana, znači tu je precizirano u kom roku se biraju. Uostalom, na taj amandman ste i čuli obrazloženje našeg poslanika Radojka Obradovića.
U članu 28. novim stavom protiv odluke o razrešenju, funkcioner NBS ima pravo podnošenja žalbe Ustavnom sudu ali ne i na podnošenje ustavne žalbe. Čuli smo dva sata, maltene, raspravu naših kolega poslanika da li je član ustavan ili ne. U članu 73…
(Predsednik: Izvinite što vas prekidam, ali mi sada razgovaramo o amandmanu po članu 11. Mislim, samo vas vraćam na raspravu.)
Evo završavam. Upravo sam kod člana 11. kojim se menja član 73. i naravno da se još jednom pridružim i diskusiji odbrani amandmana našeg poslanika Radojka Obradovića. Ne vidimo svrsishodnost i celishodnost da se u stavu promeni stav 3. koji kaže da guverner sada donosi akte o pribavljanju, korišćenju, raspolaganju imovinom i zašto je sve to izmeštaj iz nadležnosti izvršnog odbora, zašto je ranije izvršni odbor mogao da donosi opšta akta a guverner samo posebna akta, koliko su ove izmene, prosto bi hteli da znamo zbog, na kraju krajeva i javnosti. Znam da gospođa guvernerka i te kako drži do toga da i javnosti ovde bude jasno o čemu govorimo, koliko su ove, hajde da kažem suštinske ili manje suštinske izmene, u stvari usklađene sa EU. Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, koleginice i kolege poslanici počeću od člana 5. ovog predloga zakona u kome se kaže: "na preuzimanje u skladu sa ovim zakonom ne primenjuju se Zakon o Agenciji za osiguranje depozita, Zakon o osiguranju depozita, Zakon o stečaju i likvidaciji banaka i društava za osiguranje", što znači da Zakon o bankama ostaje na snazi jer ovim članom nije suspendovan. U korist našeg obrazloženja, a najviše zbog javnosti samo ću kratko navesti neke članove i tačke Zakona o bankama. U članu 65. Zakona o bankama kaže se: "Skupštinu banke čine akcionari banke". U članu 66. ovog zakona kaže se: "Skupština banke u tački 4. odlučuje o povećanju kapitala banke, odnosno o ulaganjima kapitala u drugu banku ili u druga pravna lica kao i o visini ulaganja u osnovna sredstva banke". U tački 7. odlučuje o statusnim promenama o prestanku rada banke.
U istom Zakonu o bankama u članu 133. u stavu 1. se kaže: "banka kojoj se pripoji druga banka podnosi Narodnoj banci zahtev za davanje saglasnosti za pripajanje", a u stavu 2. "banka kojoj se pripaja druga banka dužna je da svoj akt izmeni tako da navede iznos svog ukupnog kapitala u novčanom i nenovčanom obliku nakon pripajanja", a u stavu 3. "uz zahtev banka kojoj se pripaja druga banka Narodnoj banci podnosi o odluku osnivačkog akta i za odluku Skupštine banke o prihvatanju pripajanja", podvučeno.
Članovima 7. i 8. ovog Predloga zakona ovim se suspenduje Zakon o bankama, odnosno napred navedeni članovi. Zato se prihvatanjem amandmana DSS na čl. 7. i 8. ovog Predloga zakona vraća, odnosno zadržava pravno dejstvo Zakona o bankama, pa bi preuzimanje moralo da se vrši sa pristankom akcionara i sa odlukom Skupštine banke, jer će ove odluke Skupštine banke svakako tražiti NBS onoj banci koja prihvata drugu banku, a kako će ih u ovom slučaju "Poštanska štedionica" koja prihvata novu Srbiju dostaviti NBS, ne znamo.
Gospodine ministre, u načelnoj raspravi smo rekli da potpuno razumemo težinu problema u kome se nalazimo, pare su nestale i banka je bankrotirala i ne sumnjam u vašu dobru nameru da vi pokušavate ovim zakonom da održite stabilnost finansijskog sistema, da sačuvate depozite i građana i privrede i lokalnih samouprava, da se hitno donosi da ne bi došla i privreda u kolaps, ali je očigledno da se zbog te hitnosti pre svega čl. 7. i 8. na koje smo dali amandmane suspenduje Zakon o bankama, odnosno urušava se, to su mnogi govorili, pravni sistem koji reguliše poslovanje banaka, a pre svega ugrožavaju se interesi drugih akcionara sem RS, ako je akcionar i javnih preduzeća u vlasništvu RS i ovim drugim akcionarima, da ne kažem da li su mali ili veliki, jedino preostaje da 15 dana od dana obaveštenja o zaključenju ugovora preuzmu svoje akcije i ponude na prodaju bankama čiji su akcionari na taj dan.
Nisam sigurna da će se ti oštećeni akcionari na tome zaustaviti. Bojim se da će ići dalje na sud, a onda ćemo videti koliko se Predlogom ovog zakona narušio pravni sistem koji reguliše poslovanje banaka. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovani ministre, koleginice i kolege poslanici, kao što vidite ponovo smo u situaciji kao pre mesec ili dva, mislim da nema dva, kada smo razgovarali i usvajali izmene i dopune Zakona o NBS, sada ponovo u prilici da diskutujemo i glasamo po hitnom postupku o Predlogu zakona o preuzimanju imovine i obaveza određenih banaka, u ovom slučaju "Nove Agrobanke". Činjenica je da je situacija u finansijskom i bankarskom sistemu takva kakva jeste. Tu hitnost vi ste gospodine ministre pokušali da sve nas ubedite zašto je potrebno da se po hitnom postupku o svemu ovome razgovora i o svemu ovome glasa. Možemo da vas shvatimo jer je ovo očajnički potez Vlade i Ministarstva finansija, pre svega vas da koliko toliko spasite kolaps finansijskog sistema i koliko toliko dovedete u red bankarski sektor.
Svi znamo kada je počelo urušavanje i gašenje velikih domaćih srpskih banaka. Svi znamo da smo tim potezom otvorili veliki prostor za dolazak stranih banaka. Danas imamo, ako prebrojimo unazad pet ili šest godina, koliko domaćih banaka u kojima država učestvuje, odnosno u kojima je država vlasnik većinski ili manjinski. Prema tome, činjenica je da moramo ovoga puta da po hitnom postupku o svemu ovome razmatramo, a samo da se podsetimo, naši građani moraju da znaju kako je došlo do ove situacije, ko je odgovoran zašto je "Agrobanka" u ovoj situaciji? Znate da se ovde u Narodnoj skupštini bira Vlada, bira ministarstvo, bira guverner NBS. Oni su najodgovorniji za funkcionisanje bankarskog sistema. Tražili smo da se raspravlja o odgovornosti NBS i nije prihvaćen o. Tražili smo da se donese zakon koji će ovo regulisati i nije prihvaćeno.
Međutim, danas imamo svega nekoliko banaka koje ćemo pokušati da saniramo ovim zakonom i bojim se da li će sada kada smo uspeli da kako tako, ne kažem, primoramo Poštansku štedionicu, ali da joj na neki način, rekla bih, politički prihvati "Novu Agrobanku", da li će ovaj zakon otvoriti mogućnost da i druge domaće banke koje posluju na tržištu biti u situaciji da isto tako dođu u situaciju da ih neko preuzme? Bojim se da tada neće biti banaka koje će ih preuzeti. Poštanska štedionica je sada jedina domaća banka sa većinskim kapitalom koja može da podnese taj teret i ne znam da li možete da nas ubedite da sada Poštanska štedionica sa takvom aktivom koju joj prenosimo može da bude već sledeća na dnevnom redu kada ćemo razgovarati i nje od strane neke druge banke?
Više nemamo ni jednu domaću banku koja će moći da u ovom procesu pripajanja učestvuje u tome i bojim se da ćemo biti primorani da mnoge strane banke molimo da eventualno pokušaju da neke stvari spašavaju.
Celog dana ste govorili o situaciji u "Novoj Agrobanci" i u "Razvojnoj banci Vojvodine" i verujem da ste svesni činjenice koliko te vaše a pre svega naše diskusije utiču na gubitak poverenja naših građana u naše domaće banke. Mnogi su ovde govorili da nam je bilo potrebno 10 i više godina da koliko toliko povratimo poverenja u naše banke, pre svega u naše domaće banke. Verujte mi kada se samo pojavi jedan natpis u novinama, a kamoli da celog dana pričamo o tome i nisam sigurna koliko će se naše štediše i građani pojaviti na vratima tih banaka da ulože svoje pare i koliko će doći privrednih subjekata da svoje depozite ostave tu i da svoje kredite tu traže.
Ovde se pitamo – gde su pare, gde su te silne stotine miliona jer nisu mogle da nestanu tek tako? Kada se dođe u poslovnu banku zna se da se uz zahtev za kredit podnosi dosta dokumentacije koja potkrepljuje i iz koje se vidi da li tražilac kredita posluje pozitivno i kakav mu je bonitet. Verujte, svaka banka ima svoj kreditni odbor koji rešava te zahteve. Verujte mi da svaka banka ima svoju službu rizika koja procenjuje da li je potrebno dati takvo subjektu kredit. Za tragom novca se može ići. Kada privredni subjekt dobije pare nalogom se zna gde ih prenosi. Ili ih potroši na nešto što je potrebno u okviru njegovog poslovanja ili ih nalogom za prenos prenosi nekom drugom privrednom subjektu. Znači ići tragom novca možemo doći do toga gde su pare otišle gde su pare nestale. Pare ne mogu da nestanu.
Demokratska stranka Srbije je pokušala da ovaj zakon ispravi amandmanima. Videćemo koliko će ti amandmani biti prihvaćeni. U slučaju da se donese amandman koji će oročiti trajanje ovog zakona, jer nemojte da se desi da zakon traje onoliko koliko je potrebno da sve domaće banke koje posluju na našem tržištu nestanu, odnosno prenose ih nekim drugim bankama, do tog momenta i onda više nećemo imati ni jednu domaću banku koja će moći pre svega da predstavlja i naš srpski bankarski sistem.
Apelujemo pre svega na ovu Vladu da ne bude kao što je bilo sa prethodnom Vladom, da ne snosi odgovornost guverner, da ne snosi odgovornost ministar finansija, da ne snosi odgovornost celokupna Vlada, da ne snosi odgovornost Agencija za osiguranje depozita, već da i te kako otvore oči kada prate poslovanje banka. Ne znamo da li ćemo glasati za ovaj zakon. Videćemo da li će biti neki od naših amandmana prihvaćeni, a u tom slučaju ćemo odlučiti da li ćemo glasati za.