Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milan Lapčević

Milan Lapčević

Nova Demokratska stranka Srbije

Govori

Poštovana gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, želim da reklamiram član 104. i da postavim neka pitanja u skladu sa čl. 225. i 226. našeg Poslovnika.
Smatram da je na neki način ugroženo dostojanstvo i Narodne skupštine i naših sugrađana bez obzira da li dolaze iz određenih društvenih grupa ili sa određene teritorije. Ukratko ću i objasniti o čemu se radi.
Dakle, po našem Ustavu svi građani ove zemlje imaju ista prava, bez obzira koje su boje kože, koje veroispovesti, kog pola, koje starosne dobi ili u kom delu Srbije žive. Da li je baš tako i da li je nažalost odomaćena pojava da su određene društvene grupe ili određeni ljudi koji žive na određenim teritorijama na neki način diskriminisani?
Naime, 2006. godine je donet Zakon o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom. Šta je urađeno po tom pitanju? Bojim se, ne tako puno. Imali smo pre neki dan u Nišu jedan važan forum poslanika i organizacija gde su okupljene osobe sa invaliditetom i prosto imam obavezu da u skladu sa zaključcima tog foruma postavim pitanje Vladi Republike Srbije – šta je urađeno u skladu sa Zakonom o diskriminaciji osoba sa invaliditetom?
Predlažem da Vlada Republike Srbije što pre donese obavezujući zaključak prema svim institucijama i vladinim institucijama, javnim preduzećima i državnim organima da u pristojnom roku, od šest meseci do godinu dana, prilagode sve ustanove i sve zgrade koje su javnog karaktera za pristup osobama sa invaliditetom.
Druga vrsta diskriminacije koju hoću ovde da pomenem jeste po mestu življenja. Dakle, rezervisti Niškog okruga, ali i drugih okruga jugoistočne Srbije već godinu dana traže jednaka prava kao i svi drugi rezervisti. Pre neki dan je održana još jedna u nizu sesija protesta niških rezervista.
Želim da postavim pitanje Vladi Republike Srbije – kada će Vlada doneti odluku da i tim rezervistima sa teritorije Nišavskog okruga isplati iste one ratne dnevnice koje je već isplatila rezervistima Topličkog okruga? Na taj način bi se isto odnosila kao i prema njima, dakle, ne bi postojala diskriminacija.
Treća vrsta diskriminacije se odnosi, takođe, na malo šire područje Niša, a odnosi se na niški aerodrom. Molim vas, pošto je već istekao tareći minut, da se ne bih ponovo javljao, za jedan minut ću završiti, ako nije problem.
Dakle, niški aerodrom je 2002. godine, posle bombardovanja, osposobljen za civilni saobraćaj. Od tada, do danas, već punih šest godina i sedma godina je, a niški aerodrom nije stavljen na noge, odnosno nije potpuno zadovoljio sviju funkciju, najviše iz razloga što ga država opstruira. JAT, beogradski aerodrom i lobiji u Direktoratu za civilni saobraćaj ne dozvoljavaju da postoje slobodni letovi sa niškog aerodroma.
Na taj način su diskriminisani ne samo građani Niša, već i jednog šireg područja jugoistočne Srbije, pa i delova zapadne Srbije, odnosno svih onih ljudi kojima je mnogo bliže da dođu do Niša i da putuju slobodno od Niša do bilo koje regionalne i evropske destinacije, za razliku od onih koji žive u Beogradu i imaju svoj aerodrom, a uskoro će dobiti i drugi u Batajnici.
Zbog toga vas molim, odnosno postavljam pitanje vama kao zamenici predsednika Parlamenta, da prenesete predsednici Parlamenta pitanje – kada ćete staviti na dnevni red zakon o potvrđivanju međunarodnog Sporazuma o zajedničkom evropskom vazduhoplovnom prostoru, kako bi na taj način otklonili diskriminaciju prema niškom aerodromu i stavili taj aerodrom u funkciju? Time bi naravno i građani tog dela Srbije bili u mogućnosti da lete sa tog aerodroma, ali čime bi omogućili da i taj aerodrom bude u funkciji razvoja privrede i čitavog regiona. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovani narodni poslanici, poštovana gospodo iz Državne revizorske institucije, gledaću da budem što je moguće koncizniji i kraći, da iznesem par opservacija koje se tiču ovog vrlo važnog državnog organa koji će napokon, posle toliko godina, uvesti, nadam se, reda u trošenje javnih sredstava.
Zakon o državnoj revizorskoj instituciji je donet 2005. godine, a po tom zakonu izabran je Savet Državne revizorske institucije septembra 2007. godine. Kako je i zakonom predviđeno, DRI je krajem godine, odnosno u decembru, podnela Narodnoj skupštini poslovnik o radu na saglasnost. Nažalost, on je tek sada, posle više od godinu dana od kada je podnet taj poslovnik o radu, došao na dnevni red parlamenta, a to je jedan od osnovnih preduslova za funkcionisanje ovako važne institucije.
Zašto je ova institucija toliko važna? Važna je zato što će ona kontrolisati trošenje para svih poreskih obveznika, odnosno trošenje javnih finansija. Do sada to, nažalost, nije bila praksa u Srbiji, jer se država uvek angažovala na prikupljanju para od poreskih obveznika, ali zato niko nije vodio računa gde se te pare od poreskih obveznika troše, gde one zaista idu.
Onda nije ni čudo zašto je toliki stepen korupcije u ovoj državi i zašto se Srbija nalazi, nažalost, na 86. mestu po stepenu korupcije, što je veoma nezavidan položaj, a samim tim i šalje jednu veoma lošu sliku o našoj zemlji kao o nepouzdanoj zemlji, u kojoj vlada korupcija, u kojoj nije poželjno investirati i razvijati poslove.
Verujemo da će uspostavljanjem ovakvog instituta kontrole državnih finansija stepen korupcije biti znatno manji i da će koristi biti višestruke.
Sam podatak da će Državna revizorska institucija kontrolisati više od osam milijardi evra, koliko iznosi srpski budžet, da će kontrolisati trošenje i svrsishodnost trošenja para u javnim preduzećima, da će kontrolisati javne nabavke u Srbiji, koje su zvanično preko dve milijarde evra, a nezvanično se na javne nabavke u Srbiji godišnje potroši više od četiri milijarde evra, a procena je nezavisnih stručnjaka da čak 15-25% od sredstava koja se troše za javne nabavke, nažalost, ode u onu sivu zonu, u korupciju i pranje para.
Državna revizorska institucija će državu Srbiju koštati u 2009. godini oko 190 miliona dinara ili, prevedeno u onu čvršću valutu, dva miliona evra. Sa ta dva miliona evra nekih pedesetak državnih službenika ili revizora, ili možda nešto više, treba da kontroliše više hiljada budžetskih korisnika.
Pomenuo sam budžet Srbije koji je težak osam milijardi evra, javne nabavke preko četiri milijarde evra i sredstva koja imaju javna preduzeća u Srbiji, koja su sigurno veoma visoka.
Biće jako puno problema u radu te institucije, iz više razloga. Jedan od osnovnih problema će biti veoma veliki broj budžetskih korisnika, kako sve te institucije kontrolisati i kako doći do pravih podataka.
Postoje i oni tehnički problemi, o kojima smo više puta pričali u ovoj skupštini, a tiču se osnovnih uslova za rad, prostora i opreme koju moraju da imaju državni revizori da bi mogli kvalitetno i valjano da obavljaju svoj posao.
Takođe će biti problem i dovoljan broj kvalitetnih kadrova koji će s jedne strane biti osposobljeni da rade posao državne revizije, s druge strane dovoljno kredibilni i pošteni da taj posao rade kako treba, a s treće strane da budu i motivisani da taj posao rade za, čuli smo ovde, veoma ponižavajuću platu, od nekih šezdesetak hiljada dinara.
Bojim se da ćemo već u startu imati ogroman problem da privučemo kvalitetne i poštene ljude koji će taj posao raditi za taj novac, te sam siguran da je ovo, ukoliko želimo, a siguran sam da svi želimo da iskorenimo tu pošast korupcije u državi, posao sličan onome koji je radio Eliot Nes nekada u Americi.
Za takav posao moramo da imamo kredibilne, poštene ljude, koji jako dobro znaju šta rade, ali zato, da bi kvalitetno uradili posao i da bi sami ostali pošteni, moraju da budu jako dobro plaćeni. Sa platom od 60.000 dinara bojim se da nećemo imati takav efekat, a to znači da nećemo imati ni kvalitetnu kontrolu državnih sredstava, a to opet dalje znači da nećemo ni smanjiti stepen korupcije u zemlji.
Kakva će korist biti od ovakve institucije? Sigurno višestruka. Ako uzmemo, recimo, da samo 10% procene korupcije u javnim nabavkama bude smanjeno, to će biti čitav budžetski deficit Republike Srbije u 2009. godini. Ako Državna revizorska institucija svojom kontrolom, pored, naravno, onog preventivnog faktora, bude tako kvalitetno radila da smanji stepen korupcije u zemlji za samo 10%, to će biti velika korist za našu državu. Ne samo konkretno u finansijama, ne samo u više realizovanih projekata, već i u poziciji u svetu, boljoj slici Srbije kao zemlji u kojoj se tačno zna za šta se ubiraju sredstva, a za šta se konkretno troše, i ako ima zloupotreba, ko ih čini.
Na ovoj instituciji je, i na vama, gospodo iz Revizije, ogromna odgovornost, ali sam siguran da ovakvom podrškom u parlamentu, skoro jednoglasnom, imate tu inicijalnu podršku da krenete u ozbiljno raščišćavanje rasipanja državnih para tamo gde im nije mesto, a na vama je da tu šansu iskoristite.
Na kraju, moraćete, naravno, da imate i lične hrabrosti da to radite. Uvek će biti problema sa onima koje kontrolišete, uvek će vlast biti ta koja će spoticati one koji budu radili taj posao i vršiti pritisak da se nešto što je nezakonito sakrije, a na vama i na onima koji će konkretno raditi reviziju ostaje da se ličnom hrabrošću, poštenjem i kredibilitetom izborite da ova institucija doprinese opštem boljitku ove države. Hvala.
Zahvaljujem, gospođo predsednice. Gledaću da budem što kraći, ali toliko je osetljiva tema i materija da ne možemo da pređemo preko nekih očiglednih činjenica.
Dakle, znam da je neprijatno kada da se da tako krupno obećanje, na kome se pravi vlada jedne države, a posle toga se traže izgovori za neispunjenje obećanja. To je zaista neprijatno i neprijatno je kada vas neko na to podseća i proziva. Ali, šta da radite, politika je takav posao da morate da se bavite i neprijatnim stvarima.
Zaista mi nije jasno kako možete da imate opravdanja za neispunjavanje tog predizbornog obećanja i za zamrzavanje penzija u 2009. godini i da kao o velikom uspehu pričate o tome što su penzije jednokratno povećane u oktobru 10%, ali će zato cele 2009. godine ostati na tom nivou. Znate da se po zakonu dva puta godišnje redovno usklađuje rast penzija sa rastom cena na malo i platama, što je sigurno veće povećanje nego tih jednokratnih 10%. Uzmite i preračunajte.
Druga stvar, da ne pričam o tome koliko su vredele penzije 2008. godine, sa evrom od 76 dinara i sa cenama koje su tada važile, a koliko danas vrede te iste penzije uvećane za 10%. Gde je tu povećanje cena usluga "Telekoma", gde je povećanje cena komunalija, gde je rast cena na malo osnovnih životnih proizvoda, grejanje, gas? Sve je to davno pojedeno, a danas je evro 94 - 95 dinara. Daleko su manje vredne te penzije koje su 10% povećane, nego što su bile 2008. godine.
To je postao manir čitave vladajuće koalicije, nažalost, izgleda i vaše političke stranke, da za sve imate izgovor.
Za sve ono što su bila osnovna predizborna obećanja čitave Vlade sada imate izgovor u svetskoj ekonomskoj krizi. Tadiću je izgovor i za "Fijat", i za nova radna mesta, odnosno za gubitak postojećih radnih mesta, i za kolektivni ugovor, odnosno povećanje isplate zarada po kolektivnom ugovoru i njegovo nepoštovanje i nepovećanje penzija, za sve je to izgovor svetska ekonomska kriza.
Isti gospodin predsednik Tadić je u novembru mesecu, kada je svetska ekonomska kriza uzdrmala svet, a i u Srbiji se jako osećala, studentima u Zaječaru govorio da je ta svetska ekonomska kriza za Srbiju šansa, a prekjuče na B92 kaže: "Ovo sa Fijatom nije realno, mi moramo ljudima da kažemo istinu da ono što smo pričali pre šest meseci nije bila istina, tada je bila izborna kampanja, pa su nam trebali njihovi glasovi".
(Predsednik: Vreme.)
Ne može da se izlazi u javnost, da se u kampanjama priča sve i svašta, da budete potpuno neodmereni, a kada se zasedne u fotelju, onda nove okolnosti, puj pike ne važi. To tako ne može. Građani Srbije nisu ljudi koji su zaslužili da se na taj način njima manipuliše.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođa ministarka, izražavam veliko zadovoljstvo što ste prisutni danas ovde da slušate ove primedbe koje iznose poslanici DSS na Predlog zakona o administrativnim taksama, jer prošle nedelje ste bili, koliko znam, sprečeni i niste mogli da prisustvujete zasedanjima. Imali smo puno toga da vam kažemo, predložimo, damo sugestije itd.
Na predloženi zakon je podneto više desetina amandmana, oni su uglavnom vrlo smisleni i predstavljaju način da se pokuša da se izmene odredbe novopredloženog zakona u onom smislu koji će biti manje opterećenje za građane Srbije. U obrazloženju Predloga zakona o administrativnim taksama se kaže da razlog za njegovo donošenje je potreba propisivanja republičkih taksi za spise i radnje koji su bili od važnosti državne zajednice Srbije i Crne Gore, pa se sada prebacuju na Srbiju.
Drugi od razloga je i da se usaglase predmeti i taksene obaveze sa spisima i radnjama koji su bili u nadležnosti organa za čiji rad se plaća administrativna taksa itd.
Uglavnom, ni u jednom od obrazloženja se ne kaže da je osnovni razlog ili verovatno jedan od osnovnih razloga za propisivanje ovakvog zakona, donošenje ovakvog zakona, u stvari nadomešćivanje manjka u budžetu Republike Srbije iz razloga jednostrane primene Sporazuma o stabilizaciji i asocijaciji.
U budžetu koji je usvojen krajem godine od republičkih administrativnih taksi se predviđa ostvarivanje oko 16 milijardi dinara, što je za nekih 30-ak posto više nego što je bilo u prethodnom budžetu.
U predlogu za izmenu pojedinih tarifa Zakona o administrativnim taksama, na koji sam podneo amandman, pre svega za one stvari koje su od značaja za svakodnevni život građana, to su one najosnovnije stvari koje se tiču raznih overa kod suda, kod opštinskih organa, prepisi, fotokopije, overe potpisa i slično, gde je povećanje taksi negde i do dva puta više nego što je bilo do sada.
Recimo, za prepis akta, odnosno overu prepisa se do sada plaćalo 97,5 dinara, a predloženo je u zakonu da bude 260 dinara. Za overu potpisa je takođe bilo 97,5 dinara, a predlaže se 260 dinara.
Dakle, dva i po puta više nego što je do sada bilo i to očigledno će najviše pogoditi najširi sloj stanovništva, dakle građani Srbije će plaćati sve ono što nećemo moći da nadomestimo od carina i od akciza na uvozne proizvode, jer je Vlada odlučila da jednostranom primenom SSP ukine ili smanji najveći deo carina za uvozne proizvode, čime će navodno omogućiti da ti proizvodi budu jeftiniji za građane Srbije.
Ali, na taj način će pomoći da uvozna roba preplavi domaće tržište, a da domaći proizvodi zbog visokih kamata koje komercijalne banke, naterane od strane Narodne banke, jer ona daje visoku referentnu kamatnu stopu, daju veoma skupe kredite, koji su ugrađeni u cenu domaćih proizvoda i po tom osnovu ne mogu da budu nikako konkurentni stranoj robi, ako i onaj poslednji mehanizam zaštite domaće proizvodnje, a to su carine na uvozne proizvode, budu umanjene.
Ovim predlozima zakona o ukidanju ili smanjenju carina se to čini, doći će do znatnog slabljenja domaće privrede, znatnog smanjenja prodaje domaćih proizvoda, jer neće biti konkurentna, neće moći da izdrže tu utakmicu, a to znači da će doći i do smanjenja proizvodnje, odnosno do gubljenja radnih mesta u nekim delatnostima i nekim oblastima domaće privrede, što će sigurno imati višestruke posledice, ne samo po budžet, nego uopšte po život u Srbiji.
Ovim amandmanom sam predložio da se te takse znatno smanje, odnosno da budu onoliko više koliko su realni troškovi života bili ovih godina i da otprilike, ako je pre dve godine donet propis da overa propisa bude 97,5 dinara, za dve godine inflacija bi bila negde oko 20%, realno bi bilo da se ta taksa poveća za 20%, pa sam i predložio da umesto 260 dinara, koliko je predloženo u zakonu, overa potpisa bude 120 dinara.
Mislim da to nešto što to nije populistička politika, već mogu da se uberu porezi i oni se ubiraju tamo gde je luksuz i gde se najviše troši, ali ono što mora da plati svaki čovek u ovoj zemlji, pa to znači i oni najsiromašniji, oni koji najmanje imaju, on da neka te takse budu najminimalnije, odnosno, povećanje tih taksi neka budu minimalna, onoliko koliko otprilike i jesu realni troškovi života.
Mislim da, u tom smislu, ima opravdanja da se ovakav amandman prihvati, jer on neće bogzna koliko uticati na ukupnu strukturu primanja u budžetu po osnovu povećanja administrativnih taksi, a uticaće na standard naših građana, naročito onih najsiromašnijih kojima svaki dinar znači, pa i jedna overa potpisa.
Ako bude 120, a ne 260 dinara, značiće onome ko prima 7.000 penziju, pa nije mogao da ostvari mnogo veće povećanje koje mu je bilo obećano nego što je onih 700 dinara, koje su pretplata na telefon i povećanje impulsa odavno pojeli.
Ako se uzme u obzir, i vi ste to rekli, a verovatno će završni račun to pokazati, da su primanja u budžetu prošle godine bila za otprilike 25 milijardi manja nego što su predviđena rebalansom budžeta i da će, po osnovu jednostrane primene SSP-a, takođe biti manja primanja za otprilike 250-300 miliona evra, što otprilike opet iznosi 25 milijardi dinara, uz dugove koje odavno ova država duguje, recimo putarima ili nekim drugim kategorijama, dolazimo do opasne cifre zaduženosti države.
Prošle nedelje sam ovde govorio o jednom velikom problemu koji se provlačio kroz medije, a tiče se grada Niša. Grad Niš je, po osnovu privatizacije DIN, 2003. godine dobio onih mizernih 5% od ukupne sume, prodajom kapitala "Filipu Morisu". Tih 5% je iznosilo oko 20 miliona evra u tom trenutku.
Tadašnji ministar finansija, a današnji potpredsednik Vlade Božidar Đelić, nije istog trenutka kada je legla uplata od "Filipa Morisa" na budžet Republike Srbije prebacio tih 5% lokalnoj samoupravi, već je u nekoliko tranši, posle nekoliko meseci, izvršio zakonsku obavezu prebacivanja novca i po tom osnovu je grad Niš zakinut za 1,3 miliona evra.
To nije nikako mala cifra, naročito za Niš, u kome ne radi 35 hiljada ljudi i čiji budžet godinama stagnira, a doživeli smo trenutak da će ove godine, nažalost, taj budžet biti manji i od kragujevačkog, a grad Kragujevac je manji bar za 50 hiljada stanovnika ili možda i više od Niša.
Pored toga, po osnovu likvidacije MB "Banke" Niš, koju je izvršila NBS, grad Niš je držao 100 miliona dinara u MB "Banci" Niš, po osnovu likvidacije, presudom Trgovinskog suda NBS je bila u obavezi da vrati tih 100 miliona dinara lokalnoj samoupravi. Ni to nije uradila.
Od 2005. do 2008. godine deo sredstava budžeta grada Niša od otprilike milijardu do milijardu i po dinara, zavisi u kom trenutku se radilo, stajalo je na konsolidovanom računu Trezora Narodne banke. Po tom osnovu, po osnovu mizernih kamata koje daje Narodna banka, a to se kreće negde oko 2,5-3%, za te tri godine Narodna banka i država je bila u obavezi da isplati gradu Nišu opet, otprilike, oko 100 miliona dinara.
Grad Niš je prošle godine uputio zahtev da se uplate ta sredstva, Narodna banka to nije uradila, niti je prebacila naš gradski novac, koji je bio u MB "Banci", pa je likvidirana, niti je prebacila novac od kamata koji po pravu pripada, jer su držana sredstva na računu trezora.
Onda, naravno, u sve naša povike i ono što smo i sa ove govornice više puta iznosili, gradonačelnik Niša je izašao sa izjavom da će tužiti državu i NBS zato što sistematski zakida gradu Nišu čak i ono što su njegove pare.
Prošle nedelje sam ovde rekao i pitao vašeg državnog sekretara da mi odgovori gde su naše pare, kome su otišle pare građana Niša i ko je za to odgovoran.
Ako vam je grad pozajmio svoje pare da se njima služite, kako one mogu da ispare, da odu drugom korisniku, a da ih ne vratite onome ko vam je pozajmio?
Pri tom, kamate ne isplaćujete, ne isplaćujete čak i one pare koje su držane u banci koja je likvidirana, a te pare su se vratile NBS. Da ne pričam o redovnim transferima koji su, takođe, kasnili i nisam siguran da su još uvek isplaćeni za decembar.
Nisu bili prošle nedelje, možda su izvršeni, jer ste slali vašeg izaslanika, državnog sekretara ili pomoćnika u Ministarstvu finansija, da se dogovara sa lokalnom samoupravom kako da se to reši u narednim mesecima.
Pohvaljujem ovaj potez gradonačelnika, iako je on iz suprotne stranke od moje.
Moja stranka, DSS ne učestvuje u vlasti u gradu Nišu, ali pohvaljuje ovaj potez, jer je to, čini mi se, jedini način da se izbori sa ovako fatalnom centralizacijom države i sa kontrolom svih para u državi na jednom mestu, pa onda onaj ko je glasniji i ko je bezobrazniji, on dobije novac, onaj ko ide nekim redovnim putem, na njega se uvek zaboravi.
Molim vas da razmislite o ovom problemu, jer će biti jako ružno da se grad tuži sa svojom državom i da zakidate gradu koji je najviše pogođen u tranziciji, u kome je prosek primanja 28 hiljada dinara, naspram republičkih prosečnih 35 hiljada, u kome 35 hiljada ljudi ne radi, od kojih 13 hiljada sa visokom stručnom spremom.
Na taj grad ste zaboravili, a on je treći grad u Republici. Šta da kažu oni bednici koji žive u Surdulici, u Bojniku, u Prokuplju, Blacu, Kuršumliji, Zaječaru, Boljevcu i da ne nabrajam gradove jugoistočne Srbije koji su potpuno devastirani, što ekonomskom migracijom i demografskom depopulacijom stanovništva, a bogami najviše zbog nebrige države i zbog ovakvih slučajeva kakav se desio gradu Nišu.
Član 4. Poslovnika. Hteo sam da se osvrnem na ovo što su gospodin Maraš i gospođa Popović pričali u prethodnim izlaganjima i javljanjima po Poslovniku. Dakle, očigledno je da su ovde hteli da isteraju zeca, a isteraće vuka.
Sada smo čuli od gospodina Velimira Ilića da su pare namenjene rekonstrukciji Banatskog Dvora prebačene Vojvodini, a da su potrošene za nešto drugo. Čini mi se da je tu već stvar prebačena i lopta prebačena Ministarstvu finansija da proveri gde su pare. Nije da nisu pare uložene, već su potrošene nenamenski. To je jedno.
Drugo, pričati demagogiju ovde kako se Vojvodina smrzava, kako se Srbija smrzava, zato što nije na vreme ništa urađeno, a pri tom nemati alternativu za ugovor koji je napravljen 2005. i 2006. godine o izgradnji Južnog toga je potpuno besmisleno.
Možda postoji bolji projekat, bolja alternativa, ali u ovom trenutku je Srbija izboksovala da dobije trasu gasovoda Južni tok da bi imala energetsku stabilnost i bezbednost u narednom periodu. Nema boljeg dokaza u korist Južnog toga od ovakve situacije koja trenutno vlada u Evropi, blokade ruskog gasa od strane Ukrajine i problema sa snabdevanjem čitave Evrope.
Zbog toga Rusija je upravo i planirala projekat Južni tok da bi izbegla eventualne probleme sa tranzitom gasa kroz nesigurne zemlje, koje su na žalost očigledno pod kontrolom nekih drugih zemalja i drugih moćnih sila koje žele da na sve moguće načine da ometaju bezbednost u Evropi. Tu je čitava suština.
Zašto se Srbija našla tu? Ne bi se našla da nije bilo dobrog lobiranja i paketa o kojem se ovde priča. Srbija nije na najkraćem putu gasovoda Južni tok. Nažalost nije, nalazi se suviše južno. Glavni tok gasovoda Južni tok bi prošao kroz Bugarsku, kroz Mađarsku i otišao bi u Zapadnu Evropu, ne bi zakačio Srbiju.
U tome su prethodne vlade Vojislava Koštunice uspele da se izbore da prođe taj gasovod kroz Srbiju i to je naša ponuda bezbednosti snabdevanja energijom Srbije i ostalih delova bivše Jugoslavije i kao tranzitni gasovod, i kao energetski faktor u regionu.
Ako postoji nešto bolje od toga, izvolite, kažite, mi ćemo reći, da, to je bolje, podržavamo to. U ovom trenutku je to što imamo. Ako ima bolja alternativa, ako postoji Nabuko, ako postoji bilo koji drugi projekat koji je isplativiji za Srbiju i bolji, mi ćemo to podržati. Nemojte zamagljivati suštinu, suština jeste u ovome.
Poštovani predsedavajući, uvaženi zameniče ministra finansija, pošto ministra nema, dame i gospodo, na član 3, koji govori o akcizama na naftne derivate, podneo sam amandman kojim se usklađuju visine akciza sa realnim troškovima života i koje su već na snazi, smatrajući da je povećanje koje je predloženo u ovom zakonu o izmenama i dopunama Zakona o akcizama preveliko i da će vrlo negativno uticati na životni standard naših građana.
U predloženom zakonu predlaže se povećanje akcize na benzin sa sadašnjih 36 na 42 dinara, što je nekih šest dinara po litru, za dizel gorivo je sedam dinara po litru povećanje, a tečni naftni gas dva dinara po litru. I takođe se kaže u obrazloženju za neprihvatanje ovog amandmana da ne mora da znači da će povećanje akciza nužno dovesti i do povećanja maloprodajnih cena. Teoretski to može eventualno da se dogodi, ali u praksi to najverovatnije ili skoro stopostotno neće biti tačno, odnosno povećanje akciza sa danom donošenja ovog zakona će nužno uticati na povećanje maloprodajnih cena. Ako je sada cena dizel goriva 54 dinara, usvajanjem ovog zakona verovatno tokom sledeće nedelje cena dizel goriva će skočiti na 61 dinar za sada, a kasnije verovatno sa promenama cena na svetskom tržištu će se usklađivati.
Krajnje je nelogično objašnjenje da se ne prihvata amandman zato što možda nužno neće uticati na maloprodajne cene benzina odnosno naftnih derivata. Svako povećanja akciza će nužno uticati na maloprodajne cene i te maloprodajne cene će plaćati svi građani Srbije.
O razlozima za predlaganje ovakvog zakona, odnosno izmena visine akciza, govorili su svi prethodnici tokom jučerašnje i današnje rasprave, pa ću ponoviti samo neke osnovne stvari. Dakle, sve ovo radimo zbog toga što želimo da jednostrano primenjujemo sporazum o stabilizaciji i asocijaciji odnosno sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, a zauzvrat od te EU nemamo nikakve pomoći, niti garancije da će u bilo koje dogledno vreme i zemlje EU početi da primenjuju taj sporazum, odnosno da će nama biti dostupni pristupni fondovi EU koji će nadomestiti štetu od ukidanja carina ili smanjenja određenih carina koje smo takvim sporazumom predvideli u našem zakonodavstvu.
Najveću štetu od jednostrane primene SSP pretrpeće široki slojevi stanovništva. Najviše će biti pogođeni oni najsiromašniji, jer povećanje akciza za naftne derivate će pogoditi skoro sve ljude, s obzirom da to nije proizvod koji spada u luksuz već ga koriste skoro svi.
Naravno, to će imati dalekosežne posledice i na cene roba u Srbiji, jer skoro u svakom proizvodu u Srbiji, i uopšte u svakom proizvodu, transportni troškovi i troškovi proizvodnje utiču određenim procentom povećanjem cena goriva, kroz transportne i kroz troškove proizvodnje će sigurno uticati na maloprodajne cene svih drugih roba i usluga.
Dakle, ono što će kompanije i firme iz zemalja Evropske unije koje će izvoziti proizvode u Srbiju dobiti, a državni budžet biti kraći za carine na te proizvode, platiće građani Srbije. To je cena jedne takve politički nerazumne odluke, i to odluke u 2009. godini, za koju se predviđa da će biti jedna od najtežih godina u zadnjih 50 godina, zbog finansijske krize koja je od prošle godine počela da drma svetsku ekonomiju, a nažalost polako uzima danak i na privredu Srbije.
Ovakvim povećanjem akciza, smanjenjem pojedinih carinskih stopa i ukidanjem pojedinih carinskih stopa za uvozne proizvode će najviše biti pogođena privreda Srbije. Nažalost, ni Vlada ni Ministarstvo odgovor na takvo pitanje i na smanjenje štete od ukidanja pojedinih carina nemaju.
Nasuprot tome, povećavaju se kamatne stope na kredite, kredita je sve manje, investicija je sve manje, evro je otišao na 93 - 94 dinara ovih dana, uvoznički lobi diktira cene pojedinih proizvoda i diktira akcize na određene proizvode, pa su, recimo, povučene akcize za kafu itd. Sve je to plod jedne nerazumne politike, koja u godini koja se predviđa kao najteža godina u svetskoj ekonomiji ukida akcize i otvara potpuno tržište Srbije za uvozne proizvode, a nasuprot tome podiže cene osnovnih životnih proizvoda koje će plaćati ionako osiromašeni narod Srbije.
Poštovano predsedništvo, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji je podneo gospodin Sreto Perić je imao za cilj da umanji štetu od efekata koje će proizvesti sigurno ovaj predlog zakona o izmenama carinske tarife. Uopšte čitav ovaj paket zakona koji je na dnevnom redu je došao u Skupštinu kao plod jedne prilično politički nerazumne i štetne odluke o jednostavnoj primeni Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
Zašto je ova odluka o jednostranoj primeni SSP-a štetna i u čemu se ogleda ta njena štetnost? Smanjenje i ukidanje pojedinih carina na uvozne proizvode smanjiće priliv u budžet Republike Srbije, iako u obrazloženju zakona se kaže da donošenje ovog zakona neće bitno uticati na nivo prihoda budžeta Republike Srbije po osnovu carinskih opterećenja.
To nije tačno i svi koji iole poznaju strukturu priliva u budžet Republike Srbije, svi ozbiljni ekonomisti su rekli da će ove godine Srbija prihodovati između 250 i 300 miliona evra manje novca u budžet, po osnovu jednostrane primene SSP-a. To je otprilike tačna procena. Nije jedina šteta to što će oko 300 miliona evra manje biti u budžetu Republike Srbije, iako je ta cifra poprilično velika za naš budžet, znajući da imamo oko 50 milijardi dinara ili oko 600 ili nešto manje miliona evra budžetskog deficita, imaćemo 300 miliona evra manje priliva u taj budžet.
Taj priliv u budžet Republike Srbije će, Vlada je predložila i naumila, da pokriju građani Srbije. Ono što neće moći da se ubere putem carina na određene proizvode iz zemalja EU, to će platiti građani Srbije kroz određena veća poreska davanja, veće takse, veće akcize na, pre svega, robu široke potrošnje koju koristi najširi sloj stanovništva.
Druga velika šteta od ovakve nerazumne političke odluke, za koju Vlada Srbije ne nudi adekvatno rešenje i odgovor, jeste ta što će sa smanjenjem ili ukidanjem pojedinih carina na određene proizvode iz EU ta roba preplaviti domaće tržište i time direktno ugroziti prodaju, a samim tim i proizvodnju domaće robe.
Ako roba iz EU bude ulazila ovde sa smanjenom ili ukinutom carinom, biće daleko konkurentnija, možda sa nižim cenama, što će direktno uticati da domaće proizvođače, odnosno biće smanjena prodaja njihovih proizvoda, moraće da smanje proizvodnju tih proizvoda, što će implicitno delovati na gubitak postojećih radnih mesta. Jer ako ne proizvodite onoliki broj proizvoda koji ste do sada prodavali na domaćem tržištu, onda ćete morati da smanjite proizvodnju, a samim tim ćete morati određeni broj radnika da otpustite s posla. Ma koliko to paradoksalno zvučalo i tragikomično, Srbija će usvajanjem ovih zakona direktno uticati na očuvanje radnih mesta u zemljama EU.
Štitićemo radna mesta u fabrikama u zemljama EU, ali će zato naši radnici, zato što robu koju oni proizvode, zbog raznih poreskih opterećenja, zbog visokih kamata za kredite koje uzima ta privreda, neće moći da budu konkurentni i naravno da će biti manja prodaja, a samim tim i proizvodnja i potreba za radnim mestima.
Vlada je predložila da prvu štetnu posledicu pokrijemo svi solidarno, odnosno pokriće je najširi sloj stanovništva kroz plaćanje viših taksi na raznorazna davanja i kroz akcize, pre svega na benzin i na duvan.
Odgovor na drugu veliku štetnu posledicu - šta će privreda uraditi sama sa sobom kad nema jeftine kredite i kada će sigurno biti pogođena smanjenjem carina na uvoznu robu - odgovor na to pitanje za sada Vlada ne nudi i bojim se da će šteta od toga biti mnogo veća nego što je ova prva koja se može izmeriti cifrom od oko 300 miliona evra.
Očekivao sam i prvog dana nisam se javljao kada je počela rasprava, očekivao sam ministarku Dianu Dragutinović da joj postavim pitanje, ali je tu državni sekretar, gospodin Ilić, pa ću iskoristiti priliku da njega pitam.
Prošle godine, 2008. u budžet Republike Srbije se slilo manje za 25-30 milijardi dinara od projektovanog u rebalansu budžeta. Ako grešim u nekim manjim brojkama, ispravite me, ali to se kreće tu negde. Sećate se, kada smo pričali o rebalansu budžeta i kada sam podnosio amandman koji se tiče određenih socijalnih davanja prema radnicima još uvek društvenih preduzeća na teritoriji grada Niša, da su oni bili glatko odbijeni. Takođe su amandmani koje sam podneo na predlog budžeta za 2009. godinu, koji su bili slične prirode, odbijeni.
Prihvaćen je moj amandman na budžet Republike Srbije koji se tiče transfera sredstava koja pripadaju lokalnoj samoupravi po osnovu prodaje kapitala određenog preduzeća na njihovoj teritoriji. Do sada je to bilo nedefinisano i budžet je prenosio sredstva lokalnih samouprava, onda kada je on smatrao da treba, onih 5% od prodaje kapitala.
Pa je tako, sada ću vam reći razlog zbog čega sam to predložio i ubuduće će, prema Zakonu o budžetu za 2009. godinu, transfer 5% od prodaje kapitala društvenih preduzeća na teritoriji određene lokalne samouprave biti realizovan u roku od sedam dana od uplate u budžet Republike Srbije.
Do sada nije postojao nikakav rok, pa je šteta koju je grad Niš pretrpeo 2003. godine od prodaje Duvanske industrije Niš, da ne pričam o tome koliko je ona svrsishodna, neprebacivanjem 5% od ukupno ostvarene sume od prodaje Duvanske industrije Niš, grad Niš je pretrpeo ukupnu štetu od 1,3 miliona evra. Od ukupnih 20 miliona evra, koliko je trebalo prebaciti Nišu, zbog toga što to nije urađeno istog trenutka kada je uplaćeno od strane kupca u budžet Republike Srbije, već nekoliko meseci kasnije u nekoliko tranši, po osnovu kursnih razlika, po osnovu kamata, gradu Nišu je zakinuto 1,3 miliona evra. Pored toga, gradu Nišu je u decembru ukinuto 100 miliona redovnih transfernih sredstava zbog nedostatka para u Trezoru.
Takođe, iako je grad Niš decembra tražio da mu se prebace kamate po osnovu deponovanih sredstava u Trezoru Narodne banke prethodne tri godine, reč je o sumi od oko 100 miliona dinara, takođe je rečeno da tih para nema i da za sada od toga nema ništa.
Gradonačelnik Niša je najavio da će podneti tužbu protiv Vlade Republike Srbije zbog takvog odnosa. Prvo su ukinuta transferna sredstva, odnosno kasne, drugo, nema para od kamata na osnovu deponovanih sredstava budžeta grada Niša. Tri godine su budžetska sredstva grada Niša, odnosno višak budžetskih sredstava je bilo deponovan u trezoru NBS.
Tu su kamate izuzetno niske, ali su se za tri godine nakupile na cifru od 100 miliona dinara. Država je dužna da te pare isplati gradu Nišu, ako već drugim podsticajnim sredstvima ne želi da pomogne one delove Srbije koji su, po prirodi stvari, nerazvijeni i koji su tranzicijom najviše pogođeni, onda je dužna da bar plati ono što jesu naše pare. Kad kažem naše, mislim na grad Niš.
DSS je u Nišu opozicija, ali u ovakvoj stvari apsolutno podržavamo gospodina gradonačelnika koji je iz DS i koji će tužiti svoju Vladu i svog premijera zbog toga što je ukinuo ili zakinuo grad Niš za njegove pare.
Bojim se da će se ovde sve više ponavljati odavno izbačena floskula - gde su naše pare. S pravom pitamo - gde su naše pare - i hoćemo da te pare Ministarstvo finansija i Vlada Republike Srbije vrate gradu Nišu, da bi se izbegla bruka da jedan gradonačelnik iz vladajuće stranke tuži svog premijera. To bi bila bruka za vas i za čitavu državu.
Na kraju krajeva, to nas nije briga, briga nas je da vratite one pare koje pripadaju gradu, jer su one potrebne za razvoj našeg grada i za sve građane Niša, a to nam je najveća briga. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovana gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, i ovo je jedan od amandmana koji pokušava da neracionalno trošenje para kod raznih ministarstava i potpredsednika Vlade prebaci u one svrhe gde je to mnogo potrebnije, nego kod raznih kabineta i ministara.
Osvrnuću se na ono što je malopre govorila moja koleginica, gospođa Milica Vojić-Marković. Pored silnih izneverenih obećanja ili prevarenih ljudi, čiji se broj svakog dana sve više uvećava, od penzionera preko radnika kojima je obećano proširenje kolektivnog ugovora, pa toga neće biti, od akcija, sada dolazimo i do veterinara kojima država duguje 700 miliona dinara u ovom trenutku.
Putarima duguje preko 20 milijardi dinara. Veterinarske stanice su prošle godine, po završenom tenderu za sprovođenje programa mera iz oblasti zdravstvene zaštite životinja, izvršile te obaveze širom Srbije i njima trenutno Ministarstvo poljoprivrede, odnosno Uprava za veterinu, duguje 700 miliona dinara.
Isti je slučaj kao i sa putarima, kao i sa mnogim drugim firmama koje su radile posao za državu, oni su morali da kupe te lekove, da odu na teren, da potroše svoje vreme, da potroše svoj novac za to. Kada su fakturisali te svoje usluge državi, morali su da plate PDV državi, morali su da uzmu kredite za to, da plate kamatu banci. Sada na kraju godine, pošto će po toj fakturi imati dobit, moraće da plate porez na dobit državi. Kada će im država to platiti?
Čuli smo pre neki dan da je budžet trenutno u minusu oko 30 milijardi dinara.
Đelić je obećao da će već koliko sutra, odnosno prekosutra taj problem rešiti, obećao je da će se naći rešenje za isplatu dugovanja od 25 milijardi dinara u budžetu. Iskreno verujem, pored svih obećanja koje je Đelić ispunio, da će i ovo ispuniti.
Za narednu godinu za Upravu za veterinu se predviđa 833 miliona dinara ili skoro 1,3 milijarde dinara manje nego prethodne godine. To znači da Srbija naredne godine neće imati kvalitetan program mera zaštite životinja, odnosno doći ćemo u vrlo opasnu situaciju da se na teritoriji Srbije mogu pojaviti razne zarazne bolesti kod životinja.
Neće biti sistematske borbe protiv besnila i svinjske kuge, koje su dve najopasnije zarazne bolesti kod životinja. Zamislite vi jednu ozbiljnu vladu, jedno ozbiljno ministarstvo, koji će uskratiti sredstva za borbu protiv besnila i protiv svinjske kuge. Šta može srpska poljoprivreda i srpsko stočarstvo da očekuju u narednoj godini?
Za dvadesetak dana, 19. januara dolazi delegacija evropske komisije, koja će vršiti monitoring nad zdravstvenim stanjem stočnog fonda u Srbiji i predviđenim programima mera koji se sprovode u Srbiji. Kada bude videla da nema sredstava za narednu godinu za borbu protiv besnila i svinjske kuge i da neće biti adekvatnih novaca za sprovođenje mera zaštite zdravstvene životinja, to samo može da implicira da neće biti izvoznih dozvola za srpku hranu.
Znate i sami da smo u toj oblasti jedva nešto postigli da imamo nekoliko proizvođača i farmi u Srbiji koje imaju izvoznu dozvolu za izvoz mesa. Tu su propisi EU najstroži. Kako EU štiti svoje tržište? Tako što propiše veoma stroge propise, vrlo strogo kontroliše zdravstvenu ispravnost proizvoda i tako štiti svoje proizvođače.
Ukoliko se desi da onog trenutka kada bude monitoring došao u Srbiju i video da nema sredstava za zdravstvenu zaštitu životinja, i tih nekoliko dozvola za izvoz hrane i izvoz mesa će biti stopirano. To znači da nećemo imati pristupa evropskom tržištu za izvoz naših proizvoda. Šta će to dalje implicirati? Impliciraće da se mogu pojaviti zarazne bolesti kod životinja i da mi sami nećemo biti bezbedni korišćenjem hrane životinjskog porekla. Ima mnogo prostora gde se mogu smanjiti troškovi kod određenih ministarstava. Ima mnogo prostora gde je obavezno intervenisati.
Ako uskratite sredstva za veterinu, za program mera zdravstvene zaštite životinja, to je isto kao da ste uskratili program zdravstvene zaštite dece ili odraslih ljudi. U te stvari se ne sme dirati. Sve drugo može da varira gore dole, može da ima manje investicija u puteve, manje investicija u kanalizaciju, vodovod i ne znam šta sve. Naročito manje troškova za ministre, potpredsednike Vlade, za iznajmljivanje sala za sastanke, recimo. Ali, ne sme da bude uskraćivanja sredstava za ovakve namene.
Ukoliko nemamo zdrav stočni fond ni mi nismo bezbedni da koristimo tu hranu. Jedva se taj stočni fond počeo da oporavlja posle niza godina propadanja. Ovo će dodatno biti udarac na uništavanje tog stočnog fonda, a priča o tome da četvrtina ukupnih zakonskih propisa koje treba uskladiti sa EU spada upravo na veterinu i na bezbednost hrane. Ako se ovo sada prekine čitav monitoring od sedam godina pada u vodu, a onda krećemo iz početke, od nule. Trebaće nam opet narednih sedam godina.
Šta će biti sa EU 2012. godine, kada treba da uđemo? Vrlo se neozbiljno ponašaju ministri u Vladi, gospođo ministarka. Ne uskraćuju sebi nijedno zadovoljstvo, ali tamo gde je najneophodnije, tu režu. Razmislite malo o tome. Ukažite im na to.
Posle one sjajne izjave da treba uskratiti subvencije seljacima za proizvodnju duvana, jer to šteti zdravlju stanovništva, još jedan sjajan potez ministra Dragina smanjenjem sredstava za prevenciju zaraznih bolesti kod životinja. Ukažite mu na to, jer takve stvari ovu Srbiju samo vuku nazad. Hvala.
Poštovana gospođo predsednice, amandman koji je podneo gospodin Spasojević ispred poslaničke grupe NS u jednom svom delu sadrži definisanje sredstava iz NIP za realizaciju određenih projekata, između ostalog i za realizaciju davno zacrtanog projekta izgradnje fekalnog kolektora za prečišćavanje otpadnih voda u gradu Nišu.
U obrazloženju izveštaja Vlade se kaže da se amandman ne prihvata jer će se sredstva za realizaciju NIP-a rasporediti po odluci Vlade kojom će se odrediti prioriteti i to, pre svega, za realizaciju već započetih projekata, a ako ostane nešto novca i za neke nove projekte.
Prošle godine je Skupština grada Niša jednoglasno, podsećam i ponavljam, usvojila na sednici program izgradnje lokalne infrastrukture i prioritete koje treba finansirati iz NIP. Između ostalog, kao prvi prioritet iznad prioriteta je bio izmeštanje osam kilometara pruge koja preseca grad Niš na dva dela i dislociranje tog koloseka na istočnu deonicu od Panteleja do Proseka, izgradnja tih osam kilometara pruge.
Na ovom delu pruge, koja prolazi kroz centar grada i koja deli grad Niš na dva dela je, od kada postoji pruga do dana današnjeg, zadnjih 40 godina, poginulo 148 ljudi, zato što ljudi nemaju druge mogućnosti, tim pružni prelazi nisu obezbeđeni, prelaze preko pruge, 150 osoba, naših sugrađana, izgubilo je život na toj pruzi.
Prošle godine je aplicirano za taj projekat i to je načelno odobreno. Ove godine se nije krenulo u realizaciju tog projekta i nezvanično saznajem da ni naredne godine, ne samo za projekat izmeštanja pruge već i za turistički kompleks Ada-Ženeva-Sajmište, Radnu zonu, Sever i Donje Međurovo, Aerodrom, neće biti para.
O kolektoru za prečišćavanje otpadnih voda, koji je takođe jedan od prioriteta i ovde u ovom amandmanu pomenut, takođe nema ni govora da će biti potpomognut od strane države sledeće godine. Taj kolektor za prečišćavanje otpadnih voda za 300.000 stanovnika grada Niša košta 50 miliona evra. Niški budžet ukupno iznosi 70 miliona evra godišnje.
Pored svih izdataka, kažite mi kada će moći grad da izdvoji dovoljno sredstava da izgradi taj kolektor. Za 20 - 30 godina? Šta ćemo da radimo do tada? Bez pomoći države nema nikakve šanse da se ove stvari reše, ali pošto je rečeno da će ovde sredstva iz NIP-a biti usmerena po posebnoj odluci Vlade, čitaj u prevodu - po predlogu ministra Dinkića i po njegovoj odluci, ali naročito da se plati ono što je do sada započeto, a za nove projekte kojih, što se tiče Niša, nema nijednog, sredstava verovatno neće ni biti.
Zašto neće biti? Zato što 300 i nešto miliona evra mora od prodaje NIS-a da se prebaci Vojvodini, jer je tamo vruće, pa onda hajde da guramo pare u Vojvodinu. Mora milijardu dinara iz budžeta da se prebaci opštinama na jugu Srbije, jer je i tamo vruće, mora i tamo da se gasi požar. Beograd mora da zadrži za sebe jer je veliki grad, svi državni organi su tu, ne bi bilo zgodno da se ljudi bune u Beogradu.
Kada će doći jug Srbije na red? Nikad. Uvek će biti neki prioritet gde mora da se gasi. Mora da se gasi Kragujevac, jer je tamo gusto, tamo će ljudi da se pobune, ajde, pravimo fiktivna preduzeća, obezbeđujemo 14 milijardi za tobože posao sa Fijatom, za koji i vrapci na grani vide da neće od toga ništa biti, dajemo 212 miliona dinara za isplatu zaostalih zarada radnika u Kragujevcu, jer će se oni pobuniti.
Ali zato ta ista sredstva za slične namene, za Niš ili za neku od opština jugoistočne Srbije, nema, nema jer su tamo ljudi fini, ne bune se, ne prave galamu, pa nema veze, setićemo se njih kada ne bude požara na drugim mestima u Srbiji. Tako teško da može Srbija da opstane ovakva kakva jeste.
Već nekoliko puta pričam na sličnu temu najdobronamernije, jer to ako se ljudi iz jugoistočne Srbije, poslanici ili predsednici opština, na jedan krajnje civilizovan i kulturan način obraćaju Vladi, tražeći pomoć, jer je tamo najpotrebnija. Zašto je tamo najpotrebnija? Zato što su u indeksu ekonomske razvijenosti opštine jugoistočne Srbije, okruzi jugoistočno Srbije, ubedljivo na kraju.
Leskovac 48,3, odnosno Jablanički okrug, Pčinjski okrug 49,6 u odnosu na prosečnu razvijenost u Srbiji, Zaječarski okrug 89, Nišavski okrug 84% u odnosu na prosečnu razvijenost u Srbiji, Toplički okrug 62. Tamo živi beda, i ako su ljudi fini i kažu da tamo treba pomoći određene projekte, da treba usmeriti sredstva državna pre svega za razvoj tih zaostalih krajeva, ali to rade na jedan fin način, ne prave galamu oko toga, onda Vlada kaže - videćemo ako bude ostalo para.
To videćemo, ako bude ostalo para, uvek nema, jer uvek ima onih koji su drčniji, koji su bezobrazniji, koji dižu galamu, koji prete Ustavom, koji prete štrajkovima i bunama, jer za njih mora da se obezbede pare, ali zato za ove nerazvijene i za one koji su fini nema para.
Mislite li da će to trajati do veka? Neće, ljudima će jednom prekipeti, pa će morati da traže svoju pravdu. Ako za sve druge može da se obezbede sredstva, ako mogu da se obezbede duplo veća sredstva za ministra Dinkića i njegov kabinet i za njegovu besomučnu potrošnju, ako niko ne sme da dirne u njegovo ministarstvo, pa se jedino njegovo ministarstvo finansira ove godine sa 100 miliona evra više nego prethodne za iste poslove, onda će ljudi jednom reći, pa čekajte, kada ćemo mi da dođemo na red. Kada će bilo koji dinar da dođe iz države Srbije za projekte jugoistočne Srbije, za izvlačenje tog kraja iz bede. Iz Kuršumlije se iselilo 60% stanovništva, nama svima. Procenat iseljenog stanovništva iz Topličkog okruga je 35% u zadnjih 20 godina.
Zašto se ljudi iseljavaju? Zato što niko ne ulaže tamo, ali kada se ubiraju porezi onda poreska uprava Niš, to je posao, ljudi moraju da rade taj posao jer dobijaju naređenja, moraju da idu da kontrolišu sve živo, da pišu kazne i da ubiraju poreze, i od kazni novac uteruju u budžet Srbije zato što nema 25 milijardi ili 30 milijardi godišnje. Ove godine će budžet biti u minusu, pa se izmišljaju kojekakvi prekršaji kod tih ljudi, da bi im se pisale kazne i zatvarale radnje na po 10 dana da bi se popunio budžet Srbije. Valjda je taj narod i ti ljudi koji žive dole, valjda su i oni zaslužili da im se deo sredstava od toga što daju državi vrati. Za ovako preko potrebne projekte. Nije ovo nikakav luksuz, nije ovo putovanje i usluge po ugovoru kod ministra Dinkića, nisu ovo 23 milijarde kojima će moći da raspolaže kako mu padne na pamet.
Ovo su jedva stotinak miliona da se reši prečišćavanje otpadnih voda u gradu Nišu. Ako se to ne reši, grad neće imati od čega da reši. Pruga će ostati u centru grada, poginuće još neko. Ko će da snosi za to odgovornost? Da li je za to nekog briga u Vladi? Bojim se da teško kada može da im padne na pamet da treba pomoći i te ljude i te sredine.
Molim vas da o ovom amandmanu i uopšte o nameni sredstava iz budžeta ubuduće razmišljate na taj način da treba malo ravnomernije razviti ovu zemlju, a ne sve gurati u Beograd, u Vojvodinu i u razvijene krajeve.
Pogledajte samo kako se namenjuju sredstva iz NIP-a, kako se namenjuju sredstva preko raznih ministarstava za druge projekte. Sredstva iz Fonda za razvoj, prošle godine je za teritoriju Nišavskog okruga je oko 3,5% sredstava Fonda za razvoj otišlo za preduzeće firme iz tog kraja. Zato će za Beogradski okrug ili za ove razvijenije otići mnogo veći procenat u odnosu na broj stanovnika.
O prosečnim platama, o broju nezaposlenih, ne treba da govorim. U jednoj Toplici imate isti broj zaposlenih i nezaposlenih. Moraju ljudi da beže ili da se organizuju da prave socijalne buntove. Mislim da su vam penzioneri, radnici koji neće dobiti povišicu, odnosno 7.000 obećanih od Vlade od pre dva meseca, radnici Robnih kuća "Beograd" i ko sve ne, sasvim dovoljni da vam prave socijalne probleme.
Ne treba vam mnogo veća grupa ugroženih građana jugoistočne Srbije, koji će jedno morati da se organizuju, jer drugačije neće moći da dođu do svojih prava, do svojih egzistencijalnih uslova za život. Razmislite malo o tome. Hvala.
Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo ministarka, podneo sam amandman na član 5. zakona o budžetu. On je, po svojoj strukturi, prilično obiman, jer predviđa na više razdela i ekonomskih klasifikacija umanjenje određenih troškova i aproprijacija za, pre svega, troškove putovanja i usluge po ugovoru, specijalizovane usluge, a na nekim mestima i zgrade i građevinski objekti, a na dva mesta povećanje određenih aproprijacija i to za namenjena sredstva, subvencije preduzećima i organizacijama i za dotacije nerazvijenim područjima.
Kada se čitav ovaj amandman i aproprijacije saberu, otprilike nekih 627 miliona dinara je moguće, na nekim najznačajnijim i najjednostavnijim stvarima, napraviti uštede u budžetu, odnosno smanjiti deficit budžeta za 627 miliona dinara.
Na ovaj moj amandman, Vlada nije dala nikakvo izjašnjenje. Dakle, uopšte se nije izjasnila i nema nikakvo mišljenje o njemu. Ne znam, za to mora da služi stručna služba, jer, kao što vidite, amandman je tu, ima ga u košuljici za raspravu, dakle, morala je i Vlada da ima takav isti amandman. Svejedno, sada ću pokušati da vam objasnim zašto smatram da je ovaj amandman vrlo pravno moguć i vrlo ekonomski prihvatljiv. Mislim da bi mogao i za vas da bude prihvatljiv.
Naime, na prvi pogled, kada se pogleda gde Vlada, pojedini ministri i potpredsednici Vlade nisu vodili računa i nisu poslušali premijera da se moraju ponašati svi u skladu sa ekonomskom krizom i da se mora štedeti, pošto je premijer poručio svim građanima Srbije da se naredne godine neće živeti gore, a ni bolje nego što je ove godine i da bi svi trebalo da štedimo i da budemo štedljivi, da nema rasipanja u budžetu, što bi, po prirodi stvari, prvo trebalo da važi za njegove potpredsednike, ministre, pa i za sve ostale.
Pošto to nije slučaj, njegovi potpredsednici ga nisu poslušali, ministri takođe. Vlada Srbije će naredne godine koštati Srbiju, samo Vlada, ministri i njihovi kabineti, 375 miliona dinara više nego ove godine. To se jasno vidi u objašnjenju u razdelu 3. Dakle, to je nekih 4,5 miliona evra, ili četiri miliona evra će više Vlada Srbije koštati nego što je koštala ove godine.
Svi su isti poslovi kao što su rađeni i ove i prethodne godine, ali će sledeće godine, pošto je ekonomska kriza, ljudi više raditi i koštaće četiri miliona evra više samo ministri i potpredsednici Vlade.
Smatram da su određene stavke - usluge po ugovoru i troškovi putovanja, kao npr. kod potpredsednika Vlade Dačića 24 miliona, potpredsednika Vlade Đelića 25 miliona, potpredsednika Vlade Dinkića 27 miliona, potpredsednika Vlade Krkobabića 18 miliona, preveliki i da one treba da budu manje, da bi oni pokazali da se može štedeti.
Pored toga, na drugim klasifikacijama, da ne bih objašnjavao pojedinačno, takođe sam predložio smanjenje za one stvari koje su nepotrebne, a smatram da su nepotrebne ili da mogu da budu manje zato što se, u odnosu na prethodnu godinu, te usluge po ugovoru i troškovi putovanja skoro po pravilu svuda povećavaju. Mogu samo da sumnjam da je razlog za to da se ne može prikazati ili nije popularno prikazati u razdelu za zaposlene u državnoj administraciji povećanje broja državnih službenika, već će se povećati stavka za usluge po ugovoru, pa će se tako ljudi angažovati, da je to jedan zaobilazni put.
Znam da se tako radi, ali žao mi je, mislim da građani Srbije i poreski obveznici to sledeće godine neće moći da izdrže i da postoje prioritetniji zadaci, naročito sa aspekta koje je moj prethodnik malopre pomenuo, da će ove godine budžet biti u minusu skoro 30 milijardi, a da će naredne godine primanja u budžetu biti vrlo verovatno do 80%, tako da je potrebno mnogo veće stezanje kaiša nego što je ovde predloženo, a ovde, barem kod ministara i potpredsednika Vlade, nema stezanja nego širenja kaiša.
U amandmanu sam predložio nešto što sam predložio i u prethodnoj raspravi kada smo govorili o rebalansu budžeta, a to je povećanje na aproprijaciji - subvencije javnim preduzećima i organizacijama, i to za nekih 500 miliona dinara. Naravno, našao sam uštede u određenim stavkama u budžetu, a to povećanje je namenjeno za isplatu zaostalih zarada radnicima EI Niš i Mašinske industrije Niš.
Kako je i u ovogodišnjem budžetu, dakle u rebalansu, predviđeno 200 miliona dinara za 2008. godinu za isplatu zaostalih zarada radnicima grupe "Zastava", a za radnike Elektronske i Mašinske industrije nema ni dinara, pa i u narednom budžetu se predviđa 212 miliona za isplatu zaostalih zarada radnicima grupe "Zastava", a opet za radnike Elektronske i Mašinske industrije nema sredstava, mislim da je sasvim suvislo i bilo bi krajnje nekorektno da se ovakva stvar ne prihvati i ne usvoji. Zašto bi radnici Elektronske i Mašinske industrije bili građani i radnici drugog reda, a radnici "Zastave" Kragujevac radnici prvog reda? Razumem da je potrebno da se pomogne ljudima koji nisu primali dugo plate u "Zastavi", nije im povezan radni staž, ali zašto taj isti kriterijum ne bi važio i za radnike iz Niša ili nekog drugog mesta na jugu Srbije, koje je mnogo pogođenije nego što su, recimo, krajevi u Šumadiji, Beogradu ili Vojvodini?
Ne može jedan kriterijum da važi za jedne, a drugi za druge. Izvinite, da bi u državi bilo iole normalno živeti, iole stabilno živeti, mora da postoji nekakva ravnoteža i da bude zadovoljenje pravde. Ako nema zadovoljenja pravde, ako su ljudi nezadovoljni, ako se smatraju da su građani drugog reda, neće biti sreće u ovoj državi.
Molim vas da razmislite o ovom amandmanu, jer ne možete na jednoj strani da date previše prostora potpredsednicima Vlade da sa budžetom rade šta hoće, da ne možete da im se suprotstavite da smanje svoje apetite, a da, s druge strane, guraju novac tamo gde je njima volja.
Potpredsednik Vlade i ministar ekonomije i regionalnog razvoja ima na raspolaganju 23 milijarde dinara za raspolaganje preko raznih tzv. posebnih programa Vlade. Niko ne zna gde to ide, već samo gde ministar Dinkić bude rešio, to će tamo poslati, jer želi da na taj način kupi glasove birača. To ne možete da dozvolite. Ako je već tako, onda ovaj budžet ne može na ovaj načina da bude usvojen.
O regionalnom razvoju i o tome šta Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja radi zaista ne treba trošiti previše reči. U stavci budžeta za narednu godinu, što se tiče regionalnog razvoja, kaže se da će Ministarstvo u narednoj godini potrošiti silne novce za pravljenje strategije razvoja, izradu podzakonskih akata, zakona i da će za to angažovati stručnjake. Dok se izradi taj zakon i dok se donese u Skupštini, neće više biti potrebe za regionalnim razvojem. Od direktnih subvencija u regionalnom razvoju nema ništa.
Još samo par reči što se tiče troškova i zaposlenih u kabinetima potpredsednika Vlade i raznih ministarstava. Za narednu godinu se planira povećanje državnih sekretara za 16 zbog povećanog obima posla.
U svakom kabinetu potpredsednika Vlade imate to, recimo, kod ministra policije i potpredsednika Vlade sedam savetnika, kod potpredsednika Vlade za evropske integracije takođe sedam savetnika, privredni razvoj pet savetnika, i Krkobabić ima pet savetnika, video je da je to moderno, možda će još nekoga iz svoje familije da udomi.
Verovali ili ne, potpredsednici Vlade troše pare u razdelu za stalne troškove za zakup prostora i prateće opreme za održavanje sastanaka. Svako od potpredsednika Vlade zakupljuje posebno prostor za održavanje sastanaka. Da li je moguće da potpredsednici Vlade, koji sede u onolikoj zgradi, zakupljuju prostor za sastanke i opremu za sastanke?
Ako to nije tačno, onda onaj ko sastavlja ovaj budžet, ko piše obrazloženja, mora prvo da pogleda šta piše. Ako je tačno, onda je to sramota i mislim da na taj načina ovaj budžet ne da je šupalj, ne da ima prostora za kritiku, nego zaista mislim da su poslanici opozicije vrlo uzdržani u kritikama ovakvog budžeta.
Molim vas da razmislite, naročito o ovoj aproprijaciji koja se tiče subvencije za isplatu zaostalih zarada radnicima koji rade godinama u preduzećima koja ne ostvaruju prihod i profit. Mnogi od njih nisu primili plate više od 30-40 meseci, nije im povezan radni staž, ne mogu da ostvare svoja prava iz oblasti zdravstvene i socijalne zaštite i oni ne mogu i ne smeju da budu građani drugog reda. Ako se tako odnosimo prema onima koji žive u nerazvijenim područjima, onda možete da očekujete samo dva rezultata: ili će ljudi otići tamo gde mogu da obezbede svoju egzistenciju ili će morati da ustanu i da organizuju socijalne buntove, jer nepravda je nešto što najviše pogađa.
Poštovana predsedavajuća, poštovana gospođo ministarka, u ovom amandmanu sam, kao i juče u članu 1, predložio da se smanji ukupni budžetski deficit, koji iznosi oko 49 milijardi, za nekih 627 miliona dinara. On je suštinski i logički povezan sa amandmanom na član 5, u kome sam kod pojedinih budžetskih korisnika smanjivao određene aproprijacije u budžetu i na taj način napravio uštedu od 627 miliona dinara.
Sve rasprave koje su tekle tokom jučerašnjeg dana i tokom današnjeg ukazivale su na to da je budžetski deficit koji je predložen za narednu godinu prevelik i da se on u odnosu na ovu godinu povećava za pet milijardi, što smatramo krajnje neodrživim, naročito iz razloga što je vrlo izvesno da prihodi budžeta u toku naredne godine neće biti toliki da mogu da pokriju i one rashode koji su na nivou ove godine, a kamoli uvećane za 50-tak ili 60-tak milijardi, koliko je stvarno predviđeno u budžetu za 2009. godinu.
Međutim, kako se bliži kraj godine, sve je veći broj zvaničnika Vlade koji svakodnevno daju određene izjave koje se u najmanju ruku mogu okarakterisati kao vrlo neodgovorne.
To je počelo još u vreme predizborne kampanje za predsednika Srbije, kada je gospodin Tadić obećavao i Srbiju i Kosovo, i veće plate i penzije, i nova radna mesta. Danas smo svedoci da od toga ima malo istine, izgleda, ili da skoro nema ničega.
Krkobabićeve penzije obećane su 70% plate. Penzioneri jako dobro znaju koliko su im povećane penzije i da od toga neće biti ništa u toku 2009. godine.
Dinkićeva obećanja o besplatnim akcijama, 200 hiljada novih radnih mesta, dolasku "Fijata" su naravno jedna laža i paralaža. Kriza nas neće pogoditi, nego ojačati - takođe je rekao Mlađan Dinkić, što je takođe jedna gruba obmana građana.
Đelićev beli šengen do kraja godine, odmrzavanje primene SSP-a je još jedna u nizu velikih prevara građana Srbije.
Pre dva meseca je ministar u Vladi Rasim Ljajić potpisao kolektivni ugovor, odnosno Aneks kolektivnog ugovora sa sindikatima.
Od primene tog kolektivnog ugovora očigledno neće biti ništa, dakle biće prevareni svi zaposleni ne samo u državnim službama, već i u svim ostalim subjektima.
Gospodin Milosavljević je izjavljivao da se ne kupuje bela tehnika, da bi cene pale.
U te neodgovorne izjave ili u izjave koje su obmanule ili prevarile građane Srbije se uključio i sam premijer, koji je inače po prirodi vrlo odmeren čovek, pa je pre dva i po meseca rekao - rešen je problem prostora za Državnu revizorsku instituciju, ona je rešena i moći će da radi svoj posao kako treba. Od toga, evo 27. decembar, nema ništa.
Prvog decembra se završio konkurs za prijem revizora u Državnu revizorsku instituciju, Prvog januara oni treba da stupe na dužnost - gde će da se usele? Hoće li na ulici raditi taj posao ili će doći ispred Vlade možda da pitaju - šta je sa našim prostorom? Hoće li to mediji da prenesu, sliku kako Srbija ima instituciju koja kontroliše državne pare ili javne finansije i da ta državna institucija nema gde da radi?
To nam nije dobra preporuka, gospođo Dragutinović. Vi za to niste odgovorni, to znam, ali je to prosto činjenica. Kako se bliži kraj godine, te izjave su sve neodgovornije i neodgovornije. Đelić je juče izjavio da je minus 25 milijardi i da će do kraja godine taj minus biti rešen. Baš me živo interesuje kako će se za ova četiri ili tri dana, koliko je ostalo do kraja ove godine, 25 milijardi sliti u budžet i biti isplaćeni svi budžetski korisnici ili oni koji su uradili neki posao za državu.
Mrkonjić je takođe obećao putarima - 30 milijardi dinara koliko vam dugujemo, isplatićemo vam. Odakle? Neka bude i 20 milijardi. A kako su nastale tih 20, gospođo Dragutinović - tako što je juče pregovarački tim Vlade razgovarao sa putarima, koji naravno imaju potraživanje od 33 milijarde plus kamate i rekao - odreknite se trećine toga što ste radili za državu, mi ćemo vam platiti ostalo, odreknite se trećine i kamate, mi ćemo vam platiti ostalo.
To se samo radi u mafijaškim grupama. Samo mafijaši tako rade kada radite nešto za njih. Oni kažu, platićemo, ali pola se odreknite, pa ćemo da vam platimo.
Aman ljudi, pa vi ćete tako da ubijete potpuno ta preduzeća. Indirektno ili direktno je 50 hiljada zaposleno u putnoj privredi Srbije. Ako im to ne isplatite oni će morati da otpuste ljude. Danas se spremaju da otpuste 5.000 ljudi koji su radili u putnoj privredi zato što država neće moći da im isplati ili ne želi da im isplati, iako je Mrkonjić obećao da će to uraditi, ona dugovanja koja su stara i više od dve godine.
Sada dolazimo do najnovijeg bisera. Jutros je ministar ili juče, ali jutros je preneto da je ministar Dragin, to je ministar poljoprivrede, koji do sada nije imao nikakve bisere, ali je najveći biser - Ministarstvo poljoprivrede neće subvencionisati proizvodnju duvana, jer je duvan štetan po zdravlje i izaziva bolesti zavisnosti, od kojih na hiljade ljudi godišnje umre u Srbiji.
Stvarno nisam čuo, hajde da upotrebim jednu tešku reč, gluplju izjavu. Da li to znači da se neće proizvoditi cigarete u Srbiji narednih godina ako ne bude subvencionisanja duvana? Aman ljudi, neće subvencionisati poljoprivrednike koji proizvode duvan. Ako ne subvencioniše naše poljoprivrednike, onda će Japan Tabako, Bat, Filip Moris, uvoziće taj duvan.
I šta ćemo imati - još veći deficit u platnom bilansu, a naši poljoprivrednici neće imati stimulaciju, neće raditi, propašće ljudi. Proizvodnja cigareta će ostati ista i opet će te cigarete izazivati bolesti zavisnosti kod ljudi.
Ne utiče se tako na smanjivanje bolesti i smanjivanje pušenja. Ako hoćete da smanjite proizvodnju cigareta, onda odete u Filip Moris ili Bat i kažete njima - ne možete da proizvodite toliko tona, vi ćete proizvoditi manje.
Ili ćete povećati mnogo akcize, pa neće moći da kupuje svako cigarete ili ćete edukativno delovati na, pre svega, mlado stanovništvo da ne puši.
Nećete to raditi tako što nećete subvencionisati poljoprivrednike da proizvode. Valjda je nama u interesu da proizvodimo što više, ako već prerađujemo?
Sada na kraju tražite od nas usvojimo ovaj budžet onako na blanko. Dostavili ste ga kasno. Imamo još samo tri dana do kraja godine, cajtnot je, svesni ste da u tom budžetu ima toliko stavki koje su nedefinisane i koje su vrlo klimave, i tražite od opozicije - hajde, budite odgovorni, bez obzira što mi nismo bili odgovorni da to dostavimo na vreme, što nismo sastavili dobar budžet, što je on previše rasipnički, ipak vi odustanite od amandmana i hajde da izglasamo taj budžet - pa šta bude.
To tražite od nas, iako je očigledno da u ovom budžetu ima bar 70 milijardi dinara koje nisu jasno definisane i o tome smo govorili prethodnih dana, kolege poslanici iz DSS i ja lično juče.
Ko će da kontroliše Dinkića za onih njegovih 550 miliona dinara usluga po ugovoru i troškova putovanja, ako nema prostorija za Državnu revizorsku instituciju? Hoćete li vi da kontrolišete ili premijer? Vi nemate tu težinu, taj kapacitet, oprostite, ali to je zaista tako.
Nećete moći to da uradite. To mora da radi ona institucija koja je po zakonu odgovorna, a Vlada direktno ili indirektno, sada bih rekao direktno - opstruiše rad te institucije zato što joj ne odgovara da se kontroliše trošenje narodnih para, ne odgovara.
Jedan drastičan primer - Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja je prošle godine plasiralo kredite za start-ap preduzeća. Aplikacije su se podnosile preko regionalnih agencija ili kancelarija za razvoj malih i srednjih preduzeća, zvanično, a nezvanično je to išlo preko G17 plus.
Recimo, u Nišu, preko te agencije je podneto stotinak prijava, od kojih je 50 pozitivno rešeno, a ukupan broj kredita odobrenih za niško područje je bio preko 150. Odakle se pojavilo 100 novih? Preko G 17. Javna je tajna, ako hoćete da dobijete kredit za start-ap ili iz Fonda za razvoj, morate da budete bliski stranci G17, ako hoćete taj kredit da dobijete, morate preko njih da idete.
Javna je tajna da je više od 100 ljudi preko stranke apliciralo direktno u Ministarstvo i skoro svi su dobili kredite. Da li su oni imali neke obaveze prema stranci i koje, to ne znam, ali je vrlo simptomatično. Tako se ne usvaja budžet ovakve države. Nemamo pravo da vam blanko verujemo da će pare, koje građani odvajaju preko poreza, biti trošene na odgovoran način, jer nas prethodna istorija i ovaj primer u tome demantuju i ne dozvoljavaju nam da se tako ponašamo. Ako ništa drugo ne možemo, možemo bar građanima Srbije koji prate TV prenos da kažemo šta u ovom budžetu ne valja i kako treba kontrolisati državni novac.
Uradite nešto na tome, prihvatite recimo moj amandman koji govori da treba da se smanji deficit za 627 miliona dinara, pa ne morate da smanjujete deficit, nego bar prebacite za subvencije poljoprivredi. To je jedan od pozitivnih koraka. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovana gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, moj omiljeni amandman koji se odnosi na član 4, a kažem omiljeni zato što smatram da je ovakav predlog člana 4. u kome se izuzetno od člana koji reguliše procenat prebacivanja sredstava u budžet AP Vojvodine povećava za NIS na 90% smatram da je, pored toga što je nezakonit, i apsolutno nepravedan.  To su moje kolege poslanici iz DSS više puta naglašavali i obrazlagali. Smatram da je ovo apsolutno nekorektno prema svim ostalim privrednim subjektima u Srbiji i prema građanima Srbije ispod Save i Dunava.
Pri obrazlaganju i mom nastupu u raspravi u načelu predloga budžeta rekao sam vam da je ovo najdrastičnije kršenje zakona u ovom budžetu i da smatram da će ovo imati dalekosežne posledice. Pitao sam šta treba da radimo mi iz Niša, pošto je za otprilike istu sumu novca prodat "Filip Moris", odnosno DIN, da li sada mi treba da tražimo retroaktivno da se Nišu i niškom kraju uplati 90% u budžet od privatizacije DIN.
Sigurno ima mnogo više logike nego za ovo što se tiče NIS. NIS je javno preduzeće, državno preduzeće, koju su stvarali i od prihoda svih građana Srbije je to preduzeće razvijano, a po tom osnovu mnogo više logike ima da se ta sredstva ravnomernije raspodele prema svim građanima, prema svim opštinama, nego što je recimo privatizacija DIN ili bilo kog preduzeća u bilo kom gradu.
Argument da najveći deo imovine NIS-a se nalazi na teritoriji Vojvodine ili argumenti, to je vojvođanska imovina, zaista su nešto što ne samo da je nekorektno nego se bojim da je malo i protivustavno. Nisam čuo za kategoriju da postoji vojvođanska imovina ili imovina ovog ili onog grada. Koliko znam, prema Ustavu, imovina države Srbije i ništa više. Niko nije reagovao iz vladajuće koalicije kada se takvi termini upotrebljavaju.
Predložio sam mojim amandmanom da se umanji, iako sam svestan toga da ovaj amandman nije u skladu sa Zakonom o privatizaciji, ali kada već Vlada može da krši taj zakon, predložio sam da to kršenje zakona bude, da kažem, na manju štetu ostatka Srbije, da se 10% od privatizacije NIS-a preraspodeli na teritoriji Nišavskog i Topličkog okruga.
Evo zašto. Bar 10% imovine, ako ne i više od procenjene imovine NIS-a se nalazi na toj teritoriji, 8% ukupnog prometa naftnih derivata i svega što se prodaje na pumpama NIS upravo dolazi iz tog regiona. Zaista nema nijedan argument zašto se ne bi toliko sredstava vratilo tom regionu.
Ako gledamo one druge karakteristike koje se tiču stepena razvijenosti zarade po zaposlenom, broj nezaposlenih ili nešto što se zove indeks ekonomske razvijenosti određene regije ili okruga, tu su činjenice poražavajuće. Idite na sajt Republičkog zavoda za razvoj i videćete da su stope, odnosno indeksi ekonomske razvijenosti okruga, odnosno gradova za grad Beograd, Severnobački okrug, Zapadnobački i ostale od 120 do 150, a indeksi za recimo Nišavski okrug je 89, za Toplički 64.
Prosečna plata u Nišavskom okrugu je 74% od prosečne plate u Srbiji, u Topličkom okrugu 66%. Sve ovo jasno govori da je ovaj amandman apsolutno smislen i da treba razmisliti na ovu temu.
Naravno, zahvalan sam ministarki što je razmislila o zbirnom amandmanu koji je predložila DSS i usvojila ga, da bi se na neki način smanjila ta nepravda, ali i dalje smatram da je nepravedno, i dalje smatram da nema nikakve logike da se 90% sredstava od privatizacije NIS-a prebaci pokrajinskoj administraciji, a da se ne zna za šta se troše novci. Jednog dana ćemo pitati mi iz Niša gde su naši novci, gde su naše pare.
Izvinite, ako je 90% od prodaje Duvanske industrije Niš, oko 300 miliona evra, otišlo u budžet Republike Srbije, pa se raspodelilo tako što je Niš dobio 5% od toga, a ostatak je otišao svim gradovima u Srbiji, trećina je otišla i u Vojvodinu, zašto bi mi sada bili uskraćeni za istu svotu novca od NIS, koja će otići Vojvodini, i to 90%?
Tu će se finansirati i razvojni projekti, pa kada opština sa juga Srbije aplicira za bilo koji projekat u Ministarstvu prosvete ili zdravlja, ili u infrastrukturi, u NIP-u, onda će reći, čekajte, imamo zahteve iz Bača, iz Topole, iz Šida, iz Sremskih Karlovaca, i njima moramo da damo, potpuno ravnopravno kao i drugim opštinama u Srbiji.
Kada se traže krediti iz Fonda za razvoj potpuno isti aršini važe i za vojvođanske opštine i za opštine u Srbiji, za bilo koje ministarstvo potpuno isti aršini. Transferna sredstva su proporcionalno ista i za vojvođanske opštine i za opštine u Srbiji.
Ali zato vojvođanske opštine mogu da dobiju sredstva i iz vojvođanskog fonda za razvoj, mogu da dobiju sredstva za infrastrukturu i iz vojvođanskog budžeta, pomoć za zdravstvo, pomoć za prosvetu. Dakle, privredni subjekti lokalnih samouprava sa teritorije Vojvodine imaju dve majke koje sisaju, a nerazvijeni jug i siromašni jug koji se prazni ne može da stigne nikad na red.
Zato imate 30% stanovništva u Beogradu priliv za zadnjih 20 godina, a 30% stanovništva manje na jugu Srbije. Tako će biti i dalje, možda će biti još i gore. Mislim da to nije cilj nikog u Srbiji i da to ne sme da bude način na koji će Srbija da se dalje upropaštava.
Ako želite, a mislim da bi svako iole normalan morao da misli o ravnomernom regionalnom razvoju, onda ovakve stvari ne mogu da se nađu u osnovnom dokumentu o ekonomskoj politici u budžetu. Ovo će sigurno ovako proći, nažalost.
Nažalost, zato što je nepravedno i zato što će i dalje podstaći da nerazvijeni budu još nerazvijeniji, a razvijeni da imaju duple fondove odakle će se razvijati, a možda ima i dalekosežne političke posledice.
Jer, šta je ostalo ovim opštinama i ljudima koji žive na jugu Srbije? Pa, moraju da se samoorganizuju. Ako Vojvodina ima politički oblik autonomije, zašto da se i oni ne organizuju, pa da naprave neku formu udruženja opština, pa da isto to traže, jer nema drugog načina. Ovde se očigledno u Srbiji mora za sve da se izboriš ili da otmeš. To nam nije cilj.
Hvala vam na razumevanju za ovaj amandman, ali bojim se da neće suštinski ništa bitnije da popravi.
Poštovani predsedavajući, poštovana gospođo ministarka, podneo sam amandman na član 1. predloženog budžeta.
Pre nego što krenemo u obrazlaganje ovog amandmana hteo bih da se osvrnem na jednu stvar koja se prethodnih dana dešava ovde u neposrednoj blizini Narodne skupštine, ispred same Narodne skupštine, ispred kabineta predsednika države.
Naime, veliki broj bivših radnika Robnih kuća "Beograd" ovde danima protestuje i traži svoja određena prava, smrzava se po ovom odvratnom vremenu, a da niko nije našao za shodno da te ljude sasluša, da ih primi, da apeluje ili da sam predsednik Skupštine sazove Odbor za privatizaciju Narodne skupštine, da čuje argumente ljudi koji protestuju već danima i da još jednom razmotri i da vidi da li su ti ljudi u pravu.
Dakle, nema nikakvog razloga da se ti ljudi iscrpljuju, da se pravi jedna nezdrava atmosfera ispred Narodne skupštine, a da se ne preduzmu oni koraci koji jesu u nadležnosti Narodne skupštine i nadležnog Odbora. Zato vas molim da to preneste i predsednici parlamenta i da vi utičete na to da se sastane Odbor za privatizaciju, da primi delegaciju radnika Robnih kuća i da razmotri njihove argumente.
Što se tiče ovog amandmana, u njemu sam predložio da se korekcijom određenih pozicija u članu 5. rashodovne strane, koji je naravno povezan sa članom 1, o kome sada pričamo, smanji ukupan budžetski deficit za nekih 627 miliona dinara. U odgovoru Vlade na ovaj moj amandman je rečeno da je trebalo predložiti smanjenje izdataka, odnosno rashoda u opštem delu budžeta i to smanjenje izdataka je trebalo u posebnom delu naglasiti. To jesam uradio, ali verovatno Vlada ili nadležni odbor to nije video ili nije razmatrao.
Naravno da ovaj član i amandman na ovaj član mora da bude povezan sa opštim delom budžeta koji se nalazi u članu 5. U njemu sam na određenim pozicijama predložio da se umanje određene stavke koje se tiču direktno potrošnje i to najviše kod kabineta potpredsednika Vlade, kabineta ministara i određenih izdataka za specijalizovane usluge, zgrade, građevinske objekte i slično.
Kada se to sabere, u članu 5. ukupna ušteda bi bila oko 627 miliona dinara, što za ovaj budžet, gledano u opštim brojkama, u apsolutnim iznosima ne predstavlja veliku uštedu, ali priznaćete da u ovako teškim vremenima i kada se predlaže budžet koji ima ogroman deficit, svaka ušteda je poželjna.
Prošlogodišnji deficit budžeta je bio 45,8 milijardi, ako se dobro sećam. Ove godine se predlaže da deficit u budžetu bude 49 milijardi. Šta nam to govori? To može da govori da se taj deficit budžeta odnosi na povećanu potrošnju države ili na smanjene prihode države.
U prihodovnoj strani budžeta navedene su određene pozicije, za koje iskreno mislim da su vrlo optimističke i da će teško moći da se ispune, iz jednog prostog razloga što je i sama ministarka potvrdila - da tokom zadnjih tri meseca, otkada je i ekonomska kriza stigla u naše krajeve, prihodi u budžetu su nešto manji nego što je uobičajeno i što je planirano. U najboljem slučaju, to je rečeno pri obrazlaganju rebalansa budžeta u decembru, da bi prihod trebalo da bude negde oko 52 do 55 milijardi.
Decembar je mesec u kome su prihodi za 120 ili 130% veći ili 20 do 30% prosečno veći nego u nekom mesecu u toku godine. Kada bi se taj najbolji scenario primenio, da tokom sledeće godine imamo punjenje budžeta od tih 50 i nekoliko milijardi, maksimum što bi država mogla da prihoduje u narednoj godini je, po toj proceni, najboljoj i najoptimističnijoj, 650 milijardi.
Predloženo je u budžetu da imamo prihode o 700 milijardi, a rashode o 750 milijardi. Bojim se da će to biti teško ostvarivo iz više razloga. Prvo, što predviđeni deficit ili većina sredstava koje država troši, nije usmeren u najvećem delu za subvencionisanje privrede i potrošnje, na koji način bi mogle da se preduprede štete od ekonomske krize, već su smanjeni izdaci u budžetu, u odnosu na prethodni budžet, predloženi za subvencije u privredi i subvencije u poljoprivredi.
Od prošlogodišnjeg budžeta smo imali 48,5 milijardi subvencija, za narednu godinu je predloženo da ukupne subvencije budu 40 milijardi, što je smanjenje za 100 miliona evra. Privredi se smanjuje sa četiri na tri milijarde, a poljoprivredi sa 25 na 18. Najgore je prošla poljoprivreda u ovo budžetu, a ne treba da se ponavlja sintagma koja se hiljadu puta ovde čula, da je poljoprivreda jedna od naših bazičnih grana i da od poljoprivrede puno zavisi i život i standard građana, naročito punjenje budžeta.
Na šta se, konkretno, odnosio ovaj moj amandman, koji predlaže da se smanji deficit za 627 miliona dinara? On je više simboličan nego što bi možda suštinski promenio neke stvari u budžetu, ali hteo sam ovim amandmanom da pokažem da je moguće određenim malim korekcijama ili uštedama, tamo gde je to zaista moguće, da potrebe državnih organa, službi ministarstava ili potpredsednika Vlade ne trpe štetu, a da se sabiranjem tih malih brojki na više stavki dođe do određene uštede u budžetu, jer sigurno nijedan dinar nije za razbacivanje, pa ni ova cifra od 627 miliona dinara.
Samo ilustrativno, nekoliko podataka. Kabinet potpredsednika Vlade gospodina Dačića ima 72 miliona dinara za narednu godinu, ove godine je 17,5 za šest meseci, odnosno dupla cifra bi bila 35 miliona za celu godinu. Ne mogu da verujem da nema prostora za uštedu. Kod gospodina Dinkića je sa 29,5 miliona otišlo na 60 miliona dinara. Kod potpredsednika Vlade za socijalna pitanja od 10,5 na 50 miliona dinara. Da je dupla cifra za celu godinu, to bi bilo 20 miliona dinara, a otišlo je na 50. Zaista ne znam za koje namene će Krkobabić potrošiti 50 miliona dinara.
Ako se samo ovlaš baci pogled, pa se analiziraju stavke za troškove putovanja i usluge po ugovoru, kod Dačića je to 24 miliona, kod Đelića 25, kod Dinkića 27, a kod Krkobabića 18 miliona dinara. Moraćete priznati da se radi o vrlo komotnim brojkama i mislim da oni ljudi koji su predlagali budžet, pre svega potpredsednici Vlade, predsednik je tu bio nešto skromniji, ministri su gledali svuda da uštede na određenim stavkama budžetskih korisnika, ali kod svojih stavki koje se tiču usluga po ugovoru, troškova putovanja i nekih drugih stvari, nisu štedeli, već su gledali da te cifre budu maksimalno komotne i maksimalno velike.
Kada se sve to sabere, troškovi kabineta predsednika Vlade, potpredsednika, generalnog sekretarijata, dolazimo do cifre od 730 miliona dinara za ovu godinu, a za narednu godinu se predlaže cifra od 966 miliona dinara, što je za 236 miliona dinara više ili bezmalo tri miliona evra.
E, pa izvinite, ako hoćete da projektujete budžet koji treba da bude štedljiv, jer su takva vremena, prvo morate da štedite na sebi. Prvi ljudi Vlade, predsednik, potpredsednici, generalni sekretarijat, mora sebi da uskrati određene privilegije, ako želi da razloži, odnosno da čitav teret tranzicije, čitav teret krize koji će evidentno biti vidljiv u budžetu za narednu godinu, mora da preraspodeli tako što će prvi da ponese najveći deo tereta, pa će i drugima da umanjuje određene cifre, naročito ako se ima u vidu da će prihodi biti teško ostvarivi.
Bojim se da će biti možda i manji nego što su ove godine, jer ekonomska kriza neće biti dovoljno subvencionisana kroz budžet, krediti su vrlo visoki, odnosno kamatne stope za kredite, i broj zaposlenih u Srbiji se smanjuje, a prihodi u budžetu su najveći od PDV-a, od poreza na zarade i nekih drugih stavki.
Što se tiče ostalih velikih troškova koji su vezani za određena ministarstva, oni su očigledni u Ministarstvu ekonomije i regionalnog razvoja. Naime, kod Dinkićevog ministarstva predviđa se povećanje od 36,8 milijardi dinara ove godine, za narednu godinu se predviđa 44,5 milijardi ili 7,7 milijardi više nego u ovoj godini, što je bezmalo 100 miliona evra.
Od toga, u razdelu Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja na devet mesta se pominju po stavkama subvencije javnim nefinansijskim organizacijama i nabavka nefinansijske imovine, da se te stavke rade po posebnom programu Vlade, neobrazložene u budžetu, a ukupna suma koja će biti gospodinu Dinkiću na raspolaganju, da raspolaže bez znanja Skupštine i šire javnosti, jeste 23 milijarde dinara. Bojim se da se radi o prevelikoj cifri jednom ministru, makar se zvao i gospodin Dinkić, da može da raspolaže bez ikakve kontrole, da pri tom u tom ministarstvu, pored pomenutih 27 miliona dinara za usluge po ugovoru i putovanja, ima i dodatnih 518 miliona dinara za iste namene u okviru ministarstva. Ovo je bilo u kabinetu, a ovo je u okviru ministarstva.
Ako je to način da se smanji deficit u budžetu ili da se štedi u ovoj državi, onda sam očigledno promašio temu. Mislim da je preveliki deficit i da je ministarka finansija morala da bude malo tvrđa i da ne dozvoli ovako preveliko troškarenje i kabineta potpredsednika, i određenih ministarstava i da se maksimalno potrudi da, pored one stvari koja je neophodna, a to je prihodna strana da se poveća i poboljša, da se maksimalno smanje nepotrebni izdaci u budžetu koji se tiču troškova ministara, potpredsednika Vlade i određenih ministarstava.
Molim vas da još jednom razmotrite ovaj moj ili slične amandmane koji apeluju na smanjenje nepotrebnih troškova i na taj način smanjenje deficita u budžetu jer ćete time ne samo smanjiti troškove državi, već ćete možda kroz preraspodelu pomoći da se subvencionira poljoprivreda ili daju povoljni krediti privredi, što može da ima kumulativni efekat na smanjenje ukupnog deficita i povećanje životnog standarda. Hvala.
Poštovana predsednice, poštovani gospodine ministre, suština ovog amandmana koji je gospodin Buha predložio jeste u stvari da se smanji budžetski deficit i da država štedi maksimalno tamo gde može, gde ima potrebe i gde, na kraju krajeva, i mora.
Još u malopređašnjoj raspravi sam pomenuo da će biti vrlo diskutabilno i problematično da bude ostvarenje budžeta ovako kako je predviđeno i da će prihodi biti, po svim procenama objektivnih i nepristrasnih analitičara, mnogo manji nego što su zapisani u predlogu budžeta.
Na čemu se baziraju te procene? Jednostavno na tome što se pokazalo u prethodna tri meseca da su prihodi u budžetu znatno manji nego što su planirani i znatno manji nego što je inače prethodnih godina u istim mesecima ostvarivano prihoda.
U toku decembra ti prihodi su nešto veći, ali opet znatno manji nego što su planirani, iz razloga što je Ministarstvo finansija, preko svojih organa, metodom prisile, pre svega preko poreskih uprava i preko finansijske policije, krenulo u punjenje budžeta Srbije, tako što šalje poreznike u sve firme, sa naredbom da se traži i dlaka u jajetu, ne bi li se pisale kazne koje će morati privreda i mali i srednji sektor da plaća, kako bi se popunile rupe u budžetu.
Ova vlada je, između ostalog, poznata i po mnoštvu neodgovornih izjava. Jedna od tih izjava je osvanula danas na sajtu B92, dao ju je potpredsednik Vlade, gospodin Božidar Đelić, i rekao da trezor Srbije trenutno ima problema sa likvidnošću i u ovom trenutku korisnici budžeta čekaju na isplatu oko 25 milijardi dinara. Nastavlja Đelić, to je nešto što Vlada trenutno rešava i biće rešeno do kraja godine, kaže potpredsednik Vlade.
Do kraja godine treba da bude rešeno 25 milijardi, danas je 26. decembar, do kraja godine imamo još pet dana. Zaista ne znam koji to mađioničar može da ubaci u budžet za pet dana kalendarskih, odnosno za dva radna dana ili tri radna dana do kraja godine 25 milijardi dinara.
Kojim će to metodama sile moći da se udara u budžet 25 milijardi dinara, kako bi bili isplaćeni oni budžetski korisnici ili ona preduzeća i firme koje su radile određene poslove za Vladu Republike Srbije. U tih 25 milijardi ne ulazi čuvenih 33, odnosno sa kamatama 40 milijardi dinara, koje Vlada Srbije duguje putarima.
Putna privreda Srbije zapošljava u direktnom sektoru 17 hiljada ljudi, u indirektnom, sa dobavljačima, sa kooperantima, preko 30 hiljada ljudi, to je negde oko 50 hiljada ljudi.
Vlada tim ljudima duguje preko 33 milijarde dinara i bez ozbiljnijih naznaka da će ti dugovi biti rešeni. Pojedinim firmama dug se provlači više od dve godine.
Da bi određena firma naplatila posao koji je radila za Vladu Republike Srbije, za određena ministarstva, ona mora taj posao da odradi u momentu, da preda okončane situacije, da za to istog trenutka plati PDV i da čeka da dobije novac od Vlade Republike Srbije.
Sada vi preračunajte koliko je određena putarska firma, koja je radila posao vredan milijardu, dve ili pet milijardi dinara, pre godinu i po ili dve, izgubila za ovih godinu dana ili od tog trenutka kada je predala, čekajući na naplatu, podižući kredite da plati PDV državi, da bi njoj bilo isplaćeno od te iste države. Dakle, država svesno tera one koji rade za nju da propadnu.
Samim tim što se ovaj dug ne rešava, Vlada Republike Srbije će biti odgovorna što će zaposleni u putnoj privredi, po sili, morati da ostanu bez posla. Jer ona preduzeća koja su uzela kredite da završe posao, pa su uzela kredite da plate porez državi, uzela su i kredite da plaćaju te radnike za ovih godinu dana otkad nisu naplatila taj posao koji su radile, sad moraju te ljude da otpuste, jer više nemaju od čega da im plaćaju platu.
One obaveze koje država ima prema tom sektoru mora da izvrši. Prvo i pre svega mora da reši problem dugovanja prema realnom sektoru. Realni sektor je jedini sektor koji puni budžet Republike Srbije.
Ako se taj sektor ubije, ako ljudima u privredi se ne isplaćuju prinadležnosti od strane države za one poslove koje su radili, oni će morati da propadnu.
Ako propadne privreda, ljudi ostanu bez posla, neće imati ko da puni budžet Republike Srbije.
To je čitava priča, sve vreme ovde pokušavamo da vam ukažemo na nju, jer se na taj način vrlo svesno i vrlo opasno ulazi u sledeću budžetsku godinu sa velikim dugovanjima prema budžetskim korisnicima, prema onima koji su radili određene poslove za državu, i na taj način će biti u velikom problemu i realni sektor, a naročito prihodovna strana budžeta sledeće godine.
Ako u sledeću godinu uđemo sa 25 milijardi duga, za koje kaže gospodin Đelić da su realni i da će biti rešeni do kraja godine, u šta sumnjam, plus 33 milijarde dinara prema putnoj privredi, budžet Srbije se sledeće godine, bez kredita i bez svih onih prinadležnosti koje mora da isplaćuje, biće u minusu bezmalo 55 milijardi dinara, plus predviđeni deficit u budžetu. Bojim se da je na ovaj način Vlada morala da pokaže i svi njeni članovi, pre svega ministar finansija je odgovoran za to, mada ženu razumem, ona nema mehanizme da se suprotstavi određenim ministrima za njihove potrebe.
Dakle, budžetski deficit je morao da bude daleko manji, moralo je da se štedi na svim stvarima koje nisu neophodne, a nikako ne sme da se štedi na subvencijama prema privredi, na subvencijama prema poljoprivredi, na kreditima, na dotacijama prema realnom sektoru i na dugovanjima prema realnom sektoru.
Od toga potiče budžet. Ukoliko to što je jedino zdravo u ovoj državi ne bude potpomognuto od strane Vlade i od strane budžeta, mi nemamo nikakve šanse da sledeće godine ispunimo ni 70% predviđenog budžeta, a kamoli više.
Shodno tome, ako nema punjenja budžeta, i rashodi će biti vrlo problematični, pa ćemo doći u opasnu poziciju da onda krenu penzije sa kašnjenjem, iako, naravno, nema šanse da budu povećane. Dotacije prema zdravstvu, prema prosveti, policiji, vojsci i svim drugim budžetskim korisnicima će biti opasno dovedeni u pitanje. Razmislite dobro, država kada je u krizi mora da štedi, pre svega, na sebi i na svojim izdacima koji nisu neophodni, a da potpomaže realni sektor, da potpomaže potrošnju, kako bi stanovništvo moglo da svojom potrošnjom puni budžet i time pravi zamajac za prihodovnu stranu budžeta. Hvala.
Poštovano predsedništvo, poštovana gospođo Dragutinović, u okviru svog vremena probaću da se osvrnem na Predlog budžeta Republike Srbije za 2009. godinu, za koji je predsednik Vlade rekao da je i restriktivan i razvojni.
Neću da ponavljam, ta sintagma je malo čudna, jer je nemoguće da je, s jedne strane, i restriktivan, a s druge strane, i razvojni.
Probaću da prokomentarišem nekoliko napomena koje je sam predsednik Vlade rekao predstavljajući ovaj budžet. Između ostalog, rekao je, da ovaj budžet karakteriše princip solidarnosti, što znači da bi trebalo da svi podnesu svoj deo odgovornosti i svoj deo tereta kako bi nam svima bilo lakše, dakle, to je rekao predsednik Vlade, što je direktno suprotno onome što piše u posebnim stavkama za svakog budžetskog korisnika u predloženom budžetu.
Naime, možda to i ima opravdanja za razne druge institucije koje se finansiraju iz budžeta, ali ako se samo pogledaju stavke koje se tiču kabineta ministara i potpredsednika Vlade, to odmah pada u vodu. Na desetine puta smo pričali ovde za ovom govornicom i mi iz DSS i drugi predstavnici opozicije da onda kada nastupi ekonomska kriza, kada je neizvesno da li će budžet biti ispunjen prema planu kako je predviđeno ovim predlogom budžeta, kada država treba da smanji svoju javnu potrošnju, da to moraju prvo da učine oni koji predstavljaju budžet, koji predlažu budžet, koji sede u Vladi, dakle, prvo da pođu od sebe, pa onda mogu da smanjuju dodatke i rashode u javnoj potrošnji u svim drugim institucijama.
To nije slučaj, pa će, recimo, kabinet ministra – prvog potpredsednika Vlade imati u ovom budžetu, kako je predviđeno, na raspolaganju skoro 72 miliona dinara, kabinet potpredsednika Vlade za evropske integracije 67, za privredni razvoj 60, za socijalnu politiku 50 miliona dinara. U svakom od ovih kabineta predviđeni su troškovi za usluge po ugovoru i za troškove putovanja od 5 pa do 20 miliona dinara. E, tako se ne vrši ravnomerna raspodela troškova i smanjena budžeta, tako se ne štedi budžet, već se rasipaju narodne pare.
Ono što je posebno interesantno u ovom predlogu budžeta, i na to ću se najviše osvrnuti, pored vrlo problematičnih stavki koji se tiču punjenja budžeta prouzrokovane primenom SSP i smanjenjem prihoda od carina u visini od 300 miliona evra, dakle, u ovom budžetu ćemo imati manje prihoda u toku godine najmanje za tih 300 miliona evra, a može se desiti i još manje prihoda, druga velika negativna implikacija jednostrane primene SSP jeste što će ionako slaba privreda, koja nema dovoljno privrednu aktivnost, ove godine iz budžeta biti manje subvencionirana i manje podsticana jeftinim kreditima, takođe, poljoprivreda, koja je jedan od značajnih nosilaca privrednog razvoja, imaće za pet milijardi manje subvencija tokom naredne godine.
Znači, da će takva privreda i takva poljoprivreda biti dodatno pogođene jednostranom primenom SSP, jer će biti smanjene carine na uvozne proizvode, a domaća privreda će imati skuplje kredite čime neće moći da bude konkurentna, što će dodatno uticati i na pad proizvodnje i na zaposlenost i na prihode u državi.
Ono što je najveći problem, po meni, u ovom budžetu, jeste sadržano u članu 3, ako se ne varam, gde se govori da će budžet Vojvodine inkasirati od prodaje ''Naftne industrije Srbije'' 90% prihoda, a budžet Republike Srbije samo 10% prihoda od prodaje i to izuzetno od članu 61. Zakona o privatizaciji.
Jednom sam ovde govorio da je vrlo sporno to da se sve što se proda u Vojvodini 50% odvaja za pokrajinsku administraciju. Ovo što je sada predloženo to je protivustavno, jer se ovim probija predviđenih 7% za Vojvodinu i protiv je Zakona o privatizaciji, jer se predviđa da 90% prodaje ''Naftne industrije Srbije'' ide budžetu Vojvodine.
Pitam vas, da li to znači da mi iz Niša, jer je u tom gradu smešena ''Duvanska industrija Niš'' koja je prodata pre četiri godine, sada treba da tražimo 90% budžeta za Niš i za našu regiju? Da li to znači to? Da li znači to kada ''Rudarsko topioničarski basen Bor'' bude prodat, sledeće godine, da Borani treba da se organizuju sa susednim opštinama i da traže 90% budžeta za njihove opštine, jer su one veoma nerazvijene. Da li je tako? Šta je razlog da 90% prihoda od prodaje ''Naftne industrije Srbije'' ode Vojvodini? Da li će od toga biti finansirane nerazvijene opštine u Vojvodini?
Prema svim podacima u Vojvodini su mnogo razvijenije opštine nego u drugim delovima Srbije, naročito u južnoj i istočnoj Srbiji. Na ovaj način kršite i Ustav i Zakon o privatizaciji. Na ovaj način prodajom ''Naftne industrije Srbije'' 90% pripašće Vojvodini a 10% Srbiji, kao da je 90% prometa i 90% imovine na teritoriji Vojvodine. Samo u Nišu i okolnim opštinama bar 60 miliona evra je vrednost imovine NIS i oko 10% prometa.
Podneo sam amandman, na član zakona, koji kaže da onoliko koliki je promet i kolika je vrednost imovine NIS na našoj teritoriji mora da pripadne tim opštinama. Ovo je jedna stvar koja ne može da prođe pored svih ovih stvari koje se tiču rasipništva u budžetu, mi ne možemo da podržimo ovakav predlog zakona koji je, prvo, protivustavni, a drugi, protivan Zakonu o privatizaciji.
Na kraju, što je najvažnije, apsolutno nisu realna i nisu pravedna, rešenja u predloženom budžetu. Više ću govoriti o pojedinim rešenjima kada na redu bude moj amandman, ali ovakav budžet i ovakve predloge određenih članova u ovog predloga zakona ne možemo podržati. Hvala. (Aplauz.)