Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Nemanja Šarović

Govori

Gospodine Anđelkoviću, zahvaljujem se što toliko revnosno kontrolišete kako poštujem Poslovnik. Pet minuta i dve sekunde, hvala vam. Ja ću odmah završiti, a nadam se da ćete i ubuduće tako striktno poštovati Poslovnik.
Dame i gospodo narodni poslanici, amandmanom na član 77. predviđeno je da se nakon stava 4. dodaju reči: "po hitnom postupku".
O čemu se ovde radi? "Zaštita energetskih objekata. (Sledi prvi stav ovog člana.) Energetski subjekt koji koristi i održava energetske objekte ima pravo prelaska preko nepokretnosti drugog vlasnika radi izvođenja radova na održavanju, kontrole ispravnosti objekta, uređaja, postrojenja ili opreme, i izvođenja drugih neophodnih radova i upotrebe nepokretnosti na kojoj se izvode navedeni radovi samo dok ti radovi traju. Vlasnik nepokretnosti dužan je da omogući pristup energetskim objektima iz stava 1. i da trpi izvršenje radova iz stava 1. ovog člana."
Energetski subjekt dužan je da plati nadoknadu koja se utvrđuje sporazumno. "U slučaju da vlasnik nepokretnosti i energetski subjekt ne postignu sporazum u smislu stava 3. ovog člana, odluku o tome donosi nadležni sud." Nakon ovoga predviđeno je dodavanje reči "po hitnom postupku". To bi trebalo učiniti, a evo zašto?
Energetskim subjektima su inače ovim zakonom data velika ovlašćenja. Mi smo već govorili o nekim, zanimljivo je rešenje iz člana 28, logički je povezano sa ovim članom i takođe govori o korišćenju nepokretnosti.
Tu kaže da zahtev za izdavanje energetske dozvole mogu podneti domaća i strana pravna ili fizička lica, i da se energetska dozvola može pribaviti čak i pre sticanja prava svojine, odnosno prava korišćenja zemljišta gde se predviđa izgradnja energetskog objekta, kao i pre izdavanja akta o urbanističkim uslovima za izgradnju energetskog objekta, odnosno odobrenja za izgradnju.
Prosto je neshvatljivo čemu tolika žurba, jer dovoljno je da neko ko je dovoljno ekonomski moćan ošacuje neku parcelu i da kaže, ovde bih pravio neki energetski objekat, pa da bez prethodnog ispitivanja da li uopšte postoje urbanistički uslovi za tako nešto, bez dobijanja odobrenja za izgradnju, bez sticanja vlasništva nad tom nepokretnošću dobije energetsku dozvolu. Da mu neko da dozvolu da gradi energetski objekat na nečemu što je tuđa privatna svojina.
Čemu se mi ovde vraćamo?
Vi ste obećali da ćete privatnu svojinu zaštiti. Da li će to lice, koje ima nesreću da se neko od moćnika zainteresuje za njegovu parcelu, biti dužno da posle toga trpi pritiske, pod ovim ili pod onim uslovima, koji svakako neće biti povoljni, da proda tu svoju parcelu.
Nakon toga nije dovoljno to što ste licu, koje je bilo prinuđeno da neku parcelu proda, već naneli štetu, nego kažete, onaj ko je imao nesreću da se njegova nepokretnost nađe pored onoga mesta gde se gradi energetski objekat, dužan je, ne samo da trpi izvršenje radova i prelaz, već da vrši određene aktivne radnje, tj. da omogući pristup energetskim objektima iz stava 1.
Šta se pod tim podrazumeva? Znači, to nije regulisano, to će kasnije potpadati pod slobodna tumačenja. Da li će takvo lice morati da gradi preko svoje parcele prolaz do susedne parcele, da li će morati da ruši ogradu koju je prethodno izgradilo, i o čemu se tu radi? Da li država pokazuje brigu o građanima ili ne.
Ono što je veoma zanimljivo je to što je za nepoštovanje ovog člana 77. predviđena u članu 161, kod prekršaja, kazna od 10.000 do 100.000 dinara. Znači, ko na vreme ne obezbedi prelaz, ne napravi put preko svoje parcele ka susednoj, on će biti u situaciji i da plati izuzetno veliku kaznu.
Ono što je takođe loše je i to što su kod kazni izjednačeni za prekršaje, dakle, kazniće se energetski subjekt, kao i fizičko lice. Isti su iznosi. Kako to može da važi za energetske subjekte koji su po prirodi izuzetno bogati, a mi znamo koje se firme bave prodajom električne energije, kupovinom i ostalim. Nema takvih firmi 5.000 u Srbiji, ima ih nekoliko, to su moćne firme koje imaju milione i milione dolara, i za njih su predviđene kazne od 10.000 do 100.000 dinara.
Šta znači EFT-u, sa 50 miliona ili 500 miliona evra obrta u prethodnih par meseci, kazna od 10.000 dinara? Ovo zaista nema nikakvog smisla. Slična je situacija... završavam, hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanik Sreta Perić, u ime poslaničke grupe SRS, podneo je amandman na član 146. Predloga zakona o energetici, kojim je tražio da se član 146. briše. Zašto? Kao što znate, članom 1. ovog zakona predviđeno je osnivanje dve agencije: za energetiku i za energetsku efikasnost.
Osnivanje agencije za energetiku regulisano je trećom glavom, dok je 13. glavom regulisano formiranje agencije za energetsku efikasnost. Zajedničko za ove dve agencije je to što ni jednu ni drugu ne treba osnovati, već treba prihvatiti amandmane SRS. Ono što je različito i što zbunjuje, jeste to što je agencija za energetiku dosta regulisana, odnosno regulisano je kako osnivanje i pravni status, tako i sredstva pomoću kojih će raditi, da li je pravni subjekt, da je funkcionalno nezavisna i sve ostalo; regulisani su poslovi agencije, regulisano je i upravljanje agencijom.
Sa druge strane, kada pogledamo agenciju za energetsku efikasnost, njoj su posvećena samo dva člana ovog zakona. U prvom članu (146.) kaže se da se osniva agencija za energetsku efikasnost, kao posebna organizacija za obavljanje stručnih poslova na unapređenju uslova i mera za racionalnu upotrebu i štednju energije i energenata, kao i povećanje efikasnosti korišćenja energije u svim sektorima potrošnje energije.
Agencija za energetsku efikasnost ima svojstvo pravnog lica. Postavlja se pitanje ko će činiti ovu agenciju? Kako će ova agencija biti organizovana? Da li ova agencija državni organ? Da li će imati svojstvo javnog preduzeća? Da li će, kao i agencija za energetiku, imati svojstvo preduzeća i biti tretirana u skladu sa Zakonom o preduzećima.
Da li će ova agencija imati statut? Šta će tim statutom biti regulisano? Ko će taj statut donositi? Da li će taj statut odobravati Narodna skupština? Da li će ga odobravati Vlada Republike Srbije ili ga neće odobravati niko?
Od kojih sredstava će biti osnovana ova agencija? Gde će biti sedište ove agencije? Agencija se osniva, a nema ni sedište. Od čijih sredstava, pomoću kojih sredstava će se izdržavati ova agencija?
Mi ovde ne vidimo nijedan način na koji bi ova agencija mogla sama sebe da izdržava. Nije predviđeno ni da je izdržava država, a sa druge strane ova agencija ne daje nikakve licence, ne odobrava energetskim subjektima gradnju energetskih objekata, ni o čemu ne rešava i pitanje je da li će ona i na koji način moći da naplati bilo šta što je osnovni preduslov za njeno funkcionisanje.
Da li će i ova agencija funkcionisati na osnovu donacija?
Ukoliko je to tako, zašto onda nije propisano ko te donacije može da daje, odnosno zašto nije propisano ograničenje da ona ne može primati donacije od energetskih subjekata i lica, pravnih i fizičkih, povezanih sa energetskim subjektima.
Upravljanje agencijom za energetiku takođe nije jasno. Mi znamo da agencijom upravlja Savet, da ima predsednika i četiri člana, da se oni biraju iz redova eksperata - stručnjaka, da će im mandat biti četiri godine, dok kod agencije za energetsku efikasnost mi ne znamo ni da li ima Savet, ne znamo da li ima predsednika, ne zna se koliko ima članova, ne znaju se kriterijumi na osnovu kojih će ti članovi biti birani. Jednostavno, ne zna se ništa.
Zaista molim ministra da ovo objasni. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, moram priznati da sam u najmanju ruku bio iznenađen obrazloženjem koje je ministar Zoran Lončar dao prilikom podnošenja ovog zakona, jer reći da je ovo nastavak programskih obećanja Vlade koju smo izabrali u ovom parlamentu pre nekoliko meseci, i da će ubuduće postojati javnost rada kakva do sada nije postojala, po meni nije dovoljna.
Mi smo takva obećanja već dobili jedanput. Već su se ovde neki busali u prsa kada je prvi Zakon o ministarstvima donošen.
Rečeno je da će dosta toga biti promenjeno, da će od sada Vlada i ministri poštovati parlament, da će to činiti onako kako to nisu činili neki prethodni. Međutim, već nakon nekoliko meseci rada, mi smo bili u prilici, nažalost, ponavljam, da vidimo da od tih obećanja nema ništa.
Odakle pravo ministru da poslanike u ovom domu unapred naziva demagozima, da unapred kaže da je sve ono što ćemo mi pričati o osnivanju agencija demagogija? Odakle pravo ministru da kritikuje narodne poslanike, čak i pre nego što je jedan od njih izašao da kaže jednu reč o zakonu koji je danas na dnevnom redu?
Vaše je bilo, gospodine ministre, da izađete ovde i da nam obrazložite predložena rešenja u zakonu, da pokušate da obezbedite podršku svih poslanika u ovom parlamentu. Ne trebate vi da brinete jedino o podršci onih koji podržavaju Vladu. Idealno bi bilo kada biste uspeli sve poslanike iz svih poslaničkih grupa da ubedite da je ovaj zakon dobar, da će ovaj zakon doneti dobro građanima i da svi poslanici glasaju za ovaj zakon.
Takođe, pričao je ministar i o letnjoj pauzi, koju ćemo mi valjda imati. Jednostavno, zapitao sam se da li je to gospodin Lončar, kao ministar koji obrazlaže poslednji zakon koji je na dnevnom redu ovog vanrednog zasedanja, odlučio da ovom parlamentu da pauzu. Pauzu, svakako, parlamentu ne bi trebalo da daje ministar, iako se može reći da je to sada slučaj.
Ovaj parlament, to je najveći problem parlamenta, do sada je radio samo po nalozima Vlade, Vlada je kontrolisala parlament, umesto da parlament kontroliše Vladu. Svi zakoni koje smo imali išli su po hitnom postupku, iako razlozi hitnosti za mnoge od njih nisu postojali i išli su isključivo na dnevni red oni zakoni koje je predložila Vlada. Zakoni koje su predložile parlamentarne stranke, odnosno pojedini poslanici, suprotno Poslovniku o radu Narodne skupštine, čame po fiokama. To je pravo ogledalo ove vlasti i ove vlade.
Vi ste obećali, kada ste dolazili na ove pozicije, da ćete promeniti svoj odnos prema parlamentu, da ćete dolaziti i obrazlagati svoje zakone, ali da će se na dnevnom redu parlamenta naći i zakoni koje budu podnosile opozicione stranke.
(Dobacivanje iz sale: Nemaš ti pojma.)
Ako vi mislite da vi imate pojma, vi izađite za ovu govornicu i recite to što mislite. Govorim ono što mislim.
Dalje, što se tiče navoda ministra da je Vlada i Ministarstvo na čijem je on čelu, odnosno Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, odlučilo da parlamentu da priliku da kontroliše rad ovih agencija, sa tim ne mogu da se složim.
Ono što je suština parlamentarizma, upravo je potpuno suprotno. Mi smo, kao narodni poslanici i kao parlament, nažalost, dali vama mogućnost da osnivate ove agencije, a kontrolu, kako nad vama tako i nad ovim agencijama, mora vršiti upravo parlament. Parlament je stariji od svake vlade. Siguran sam da ćemo vam to i u narednom periodu dokazati.
Što se tiče samih agencija čije se formiranje predlaže, ima dosta toga što nije regulisano. Nije regulisan broj agencija, nije regulisano ko će upravljati ovim agencijama, kako će one funkcionalno-sistemski izgledati.
Nije određeno koji će biti organi ovih agencija. Da li će se to naknadno uređivati uredbama Vlade. Ko će donositi statute ovih agencija. Da li će postojati obaveza Vlade da eventualno na njih da saglasnost. Ono što je veoma važno - koji će biti poslovi. Ko će obezbediti sredstva za rad ovih agencija. Da li ćemo i dalje za rad agencija očekivati sredstva iz inostranstva, jer je izgleda jedino za šta mi u poslednje vreme iz inostranstva možemo da dobijemo – novac za osnivanje agencija. Jeste, za potrošnju.
Da li ćemo ikada dobiti nešto za proizvodnju. Postavlja se pitanje - šta će biti sa zaposlenima iz ovih agencija? Da li će oni preći u novoformirane agencije ili neće? Da li će se na ovaj način samo sprovoditi obračun sa ljudima koji su dovedeni u agenciju od prethodne Vlade?
Dosta je kritika bilo na rad agencija, na formiranje agencija. Sada vi kažete da su to praktično samo formalne kritike, da ste se slagali i sa radom agencija i sa formiranjem, ali da se jedino u stvari niste slagali sa tim što su agencije formirane uredbama. Da li je to što su agencije, poput one - Vladinog biroa za informisanje, koja je formirana Uredbom, da li je jedino što je tu bilo loše to što je ta agencija formirana na osnovu uredbe. Da li je ta agencija radila dobro? Da li je to ono što vi želite?
Pre svega, pre samo nekoliko meseci, vi ste sa dosta gorčine govorili o agencijama. Mislili smo da posle toga nećemo imati prilike, bar za neki vremenski period, da se susrećemo sa agencijama. Umesto toga, došlo je do prave hiperprodukcije agencija. Agencije su počele da niču kao pečurke posle kiše, a ovim prethodnim zakonom o energetici čak su dve agencije osnovane, pa se jednostavno pitamo - gde je tu kraj.
Jedino još ministarstva nisu dobila agenciju o ministarstvima. Postavlja se pitanje - ako je to tako dobar organizacioni oblik, ako će tolika dobra doneti u svim oblastima društvenog života, zašto onda niste zadržali pravo da osnujete i neku agenciju koja bi se bavila ministarstvima, i na taj način pomogli i sebi i građanima ove države.
Ono što, hvala bogu, nismo čuli prilikom obrazloženja ovog zakona je to da je donošenje ovog zakona uslov za ulazak u Evropu. Da li je ili nije - ne znam. Možda smo ovim prethodnim zakonom ispunili sve uslove. Rekli ste nam i tada da sada sigurno ulazimo u Evropu, jedino nikako da nam kažete kada ćemo tačno ući.
Nova Vlada ukinula je uredbom agencije koje nisu počele rad, kao što je agencija za unapređenje menadžmenta, agencija za socijalnu brigu, za unapređenje zdravstva, za unapređenje rečnog saobraćaja, agencija za ruralni razvoj, kao i jedan broj agencija koje su počele da rade, ali čiji su poslovi, uredbom propisani delimično ili u celini, već bili sadržani u delokrugu nekih ministarstava. To je agencija za razvoj infrastrukture lokalne samouprave, agencija za unapređenje državne uprave, razvoj kulture itd.
Sama agencija za razvoj infrastrukture lokalne samouprave osniva se kao posebna organizacija sa statusom pravnog lica. Delokrug agencije za razvoj proširen je u odnosu na delokrug istoimene agencije, koja je bila osnovana uredbom kao služba Vlade, i ono što ova agencija treba da obezbedi to su uslovi za pronalaženje finansijskih sredstava opštinama, gradovima i gradu Beogradu radi ravnomernog podsticaja razvoja i poboljšanja njihove infrastrukture.
Ova sredstva za razvoj lokalne infrastrukture trebalo bi da dođu od međunarodnih organizacija, od donacija i kredita. Kada se radi o donacijama i kreditima, postavlja se pitanje zašto je i ovde između tih stranih donatorskih firmi i krajnjih korisnika, koje treba da budu jedinice lokalne samouprave, potreban posrednik.
Mi znamo kako se ti poslovi obično završavaju. Znamo da otprilike trećina svih donacija ide na razne konsalting usluge, raznim firmama, i ako sada trećina tih sredstava ode na konsalting, ako jedan deo ode na razne provizije, šta će uopšte ostati tim lokalnim samoupravama.
A, lokalne samouprave, za koji mesec ili godinu, počeće da otplaćuju te kredite. Proizvodnje i dalje nema. Da li će i na koji način one to uopšte moći da otplaćuju.
Veoma je bitno pitanje da li će donacije uopšte doći. Mi smo svedoci da u zadnjem periodu donacije sve slabije i slabije stižu, iznosi su sve manji. Prošao je medeni mesec. Prošao je davno period kada je ova zemlja bila u nekom zanosu, kada smo bili miljenici Evrope, kada su nam deljeni krediti, obećavano je doduše nekih 6,5 milijardi, mnogo više nego što je ikada stiglo, ali čak i to što je stiglo nije na odgovarajući način upotrebljeno, jer se efekti nikako ne vide.
Članom 15. predviđeno je da se iz delokruga ministarstva prosvete i sporta izuzme donošenje osnova programa i rada za predškolsko vaspitanje i obrazovanje, kao i donošenje nastavnih planova i programa za osnovno i srednje obrazovanje.
Stav Srpske radikalne stranke... (Glas - taj zakon je prošao.) Da, znam da je prošao, ali stav SRS i tada je bio da ovo treba ostaviti u delokrugu Ministarstva za prosvetu i sport. Nažalost, sada se i definitivno realizuje ono što je već zakonom o obrazovanju povereno nekim agencijama u njihovom delokrugu i pitanje je dokle će sve ovo ići.
Kada već govorimo o kontroli Vlade, podsetiću gospodina Lončara i na činjenicu da sam, u skladu sa članom 193. Poslovnika o radu Narodne skupštine, ministru Lončaru još 18. maja postavio tri poslanička pitanja, a zatim 19. maja još tri. Odgovor nisam dobio, i pored sve priče o transparentnosti Vlade, mada Vlada jeste zaista providna za sve veći broj građana, iz dana u dan.
Član 195. Poslovnika kaže da, izuzetno, i to samo ukoliko je potrebno utvrditi određene činjenice, za čije utvrđivanje je potrebno duže vreme ili složenija analiza, rok za davanje odgovora na poslaničko pitanje može se produžiti, ali ne više od 30 dana. Međutim, trudio sam se da pitanja gospodinu lončaru formulišem jasno i precizno, da mu zaista ne bude problem da na njih odgovori.
Pročitaću vam samo jedno - da li je posebna evidencija birača u inostranstvu formirana u skladu sa Zakonom o izboru narodnih poslanika, "Službeni glasnik", br. 35/2000 i 18/2004, i Uputstvom o načinu ažuriranja biračkih spiskova. Da li ima jednostavnijeg pitanja za ministra, nego da ga pitate - gospodine ministre, da li ste poštovali zakon, i da li ste poštovali Uputstvo o ažuriranju biračkih spiskova. Posebno imajući u vidu to da je gospodin Lončar član RIK-a, i sva njegova zalaganja u prethodnom periodu, dok nije bio ministar, dok nije bio na vlasti, za ažuriranje biračkih spiskova i uopšte za sređivanje ove problematike izbora.
Zašto ministar nije odgovorio, pretpostavljam da je odgovor jasan, zato što zakon nije poštovan ili zato što Uputstvo o načinu ažuriranja biračkih spiskova nije poštovano. Molim vas, gospodine ministre, kad već niste odgovorili u skladu sa Poslovnikom, rok je bio 30 dana, ali to što do sada niste vas ne oslobađa obaveze da odgovorite. Zato odgovorite bolje sad, bolje sa zakašnjenjem, nego da ne odgovorite uopšte.
Povređen je član 193, koji kaže da narodni poslanik ima pravo da postavlja poslaničko pitanje pojedinom ministru ili Vladi iz njihove nadležnosti. Istine radi, moram da kažem da jesu...
Zamolio bih vas, gospodine Anđelkoviću, da prvo ponovo resetujete vreme, jer je za vreme vašeg izlaganja već prošao minut. Kao drugo, niste me pažljivo slušali.
Zaista ne znam, gospodine Anđelkoviću, zašto nemate strpljenja. Već sam rekao da reklamiram povredu člana 193. Znači, znam kada imam pravo da postavljam poslaničko pitanje, ali vi morate da shvatite da poslaničko pitanje ne postavljam ovom prilikom. Ja sam poslanička pitanja postavio u maju mesecu. Od toga je prošlo više od dva meseca. Sada tvrdim da je moje pravo povređeno na taj način što nisam dobio odgovor u roku od 30 dana, kako je trebalo da dobijem u skladu sa odredbama Poslovnika. Ne postavljam sada poslaničko pitanje.
To što nisam dobio odgovor.
Saslušajte me, gospodine Anđelkoviću. Član 96. Poslovnika o radu Narodne skupštine, stav 3, kaže da je poslanik dužan da navede koja je odredba Poslovnika po njegovom mišljenju povređena, da je citira i obrazloži u čemu se sastoji povreda.
S tim što može govoriti najduže tri minuta, pri čemu se ne računa vreme potrebno za citat.
Vi meni ne dozvoljavate da obrazložim kako je po mom mišljenju povređen Poslovnik, već želite unapred da kažete da li povreda postoji ili ne postoji. Dozvoljavam i to da ste vi možda bolji pravnik od mene, pa da mislim da postoji povreda, dok povreda u stvari ne postoji. Dozvolite mi da u skladu sa pravima koja imam po Poslovniku obrazložim kako mislim da je povređen Poslovnik, a nakon toga vi ćete imati mogućnost da date objašnjenje.
Došli smo do suštine. Na osnovu člana 193. Poslovnika Narodne skupštine uputio sam gospodinu Zoranu Lončaru tri poslanička pitanja 19. maja i o tome postoji jasan dokaz. Ovo su skupštinski pečati. Tvrdnja da je postavljeno samo jedno pitanje nije tačna.
Dalje, što se tiče posebne evidencije birača u inostranstvu, Zakon o izboru narodnih poslanika propisuje obavezu ministarstva.
Završavam jednom rečenicom. Meni je ovakav odnos skupštinske većine, na čelu sa ministrom Lončarom, dovoljan odgovor.
Dame i gospodo narodni poslanici, kao što ste već čuli, poslanička grupa SRS podnela je tri amandmana na član 9, odnosno na član 15. osnovnog teksta. Dosta je toga što bismo mi promenili, počevši od ovog ograničenja za izdatke za zdravstvene, obrazovne, naučne, humanitarne i verske svrhe, zaštitu čovekove sredine, sportske namene, koje se po Predlogu zakona priznaju kao rashod samo u iznosu do 3,5% ukupnog prihoda.
Dosta o tome je rekla gospođica Nataša Jovanović, a sada bih malo pažnje posvetio i stavu 6. koji kaže da se izdaci za reklamu, propagandu i reprezentaciju priznaju kao rashod u iznosu do 3% od ukupnog prihoda.
Ovakvom ograničenju, svakako, nema mesta, ovakvog ograničenja u civilizovanoj Evropi, na koju se vi tako rado pozivate, u ovakvom obliku, nema. Nejasne su razlike, odnosno razlozi za ovakvo ograničenje.
Poznato je da mnogo toga u modernim ekonomijama zavisi upravo od reklamnih kampanja, jer pomoću reklama možete da učinite sve. Nije tu toliko važan ni kvalitet proizvoda, ukoliko imate dovoljno novca da uložite u kampanju, jer možete da prodate sve.
Najbolji dokaz je prethodna predsednička kampanja, kada ste pomoću ogromnih sredstava uloženih u reklamu uspeli da Srbiji prodate Borisa Tadića.
Da niste imali tih 40 i više miliona dinara, svakako da to ne bi uspeli.
Poznato je takođe da se svaki dinar uložen u reklamu višestruko vraća. Ekonomski razlozi za ovakvo ograničenje takođe ne postoje, jer ukoliko bi dozvolili preduzećima da veći procenat svoje dobiti prebace na reklamne kampanje, vi bi kroz te reklamne kampanje, posle poreza na dodatu vrednost, na svaki taj dinar uložen u kampanju naplatili 18%.
Takođe, promet, odnosno prodaja proizvoda bila bi povećana i na svaki novi prodati proizvod naplatili bi još 18%, što bi za sam budžet imalo mnogo veće efekte.
Moram još da podsetim, žao mi je što je gospodin Marković otišao, ali na kraju zasedanja sinoć povređen je Poslovnik i to član 81, koji kaže da se sednice Narodne skupštine održavaju utorkom, sredom i četvrtkom u vremenu od 10,00 do 18,00 časova.
Gospodin Marković je dao reč ministru, gospodinu Mlađanu Dinkiću, iako je bilo prošlo 18,00 časova.
Naime, u tom trenutku bilo je 18,00 časova i tri minuta, ali je predsedavajući dao reč gospodinu Dinkiću, dao mu je prednost u odnosu na poslanike Narodne skupštine Republike Srbije, što je nedopustivo i dozvolio mu je da vređa narodne poslanike, da govori kako narodni poslanici SRS nemaju pojma o čemu pričaju i kako on ne može da ih sluša.
Mi vidimo da danas gospodina Dinkića nema. Jasno je da je to potpuno nepoštovanje i Narodne skupštine i narodnih poslanika u Republičkoj skupštini.
Zaista nije korektno da gospodin Dinkić ne dolazi ovde da čuje naše komentare, da ponudi kontraargumente, već dođe da nam održi predavanje, da izvređa narodne poslanike, da se okrene i da ode.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 141, u ime poslaničke grupe SRS, amandman na član 10. podneo je narodni poslanik Branislav Rankić i tražio je da se interveniše u članu 16. osnovnog teksta, tako što će se u stavu 1. tačka 3) brisati.
O čemu se radi? Član 16. određuje koji će se rashodi priznati pri otpisu vrednosti pojedinačnih potraživanja i to pod uslovom: 1) "da se nesumnjivo dokaže da su ta potraživanja prethodno bila uključena u prihode obveznika", što je logično; 2) "da je to potraživanje u knjigama poreskog obveznika otpisano kao nenaplativo", što je takođe logično; i tačka 3), sa kojom se predstavnici i poslanici SRS ne slažu, kaže "da poreski obveznik pruži dokaze o neuspeloj naplati tih potraživanja sudskim putem".
Svi oni koji su nekada radili i u pravosuđu i sa trgovinskim sudom znaju da je, da bi se neko potraživanje na sudski način oglasilo nenaplativim, potrebno, kao prvo, dosta sredstava. Neophodno je angažovati advokata, napisati tužbu, čekati nekoliko meseci da se zakaže prvo ročište, pod uslovom da sud uspe da pozove uredno dužnika. U tom pripremnom postupku, do prvog izjašnjavanja poreskog dužnika u vezi nekog potraživanja, može da prođe i godinu, dve dana.
Ukoliko dužnik prizna odmah taj svoj dug, opet je potrebno neko vreme da se donese presuda, da se uradi, da se ekspeduje, da dođe do dužnika i do poverioca, da oni opet uredno prime tu presudu i onda dolazi najteži deo, dolazi do izvršenja.
Znači, poverilac koji ima pravosnažnu izvršnu sudsku presudu da mu neko nešto duguje, tek onda kreće trnovitim putem izvršenja, pokušava da nađe žiro račun dužnika, eventualno i njegove poslovne prostorije, da mu zapleni neku stolicu ili sto i da na taj način pokuša da ostvari svoje potraživanje. Međutim, to uglavnom ne donosi rezultate. Put do sudskog ostvarenja nekog novčanog potraživanja izuzetno je dug, takse su velike. To je nešto što ne bih preporučio nikome.
Kada se uz to zna da ova potraživanja treba da se ostvare ili da se oglase nenaplativim preko Trgovinskog suda u Beogradu, a čuli smo šta ministar pravde u Vladi Republike Srbije – Stojković misli o predsedniku Trgovinskog suda Goranu Kljajeviću, koji je bio suspendovan na osnovu odluke Velikog personalnog veća Vrhovnog suda. Takođe smo čuli i šta o gospodinu Goranu Kljajeviću misli još jedan drugi ministar u Vladi Republike Srbije, predlagač ovog zakona, gospodin Mlađan Dinkić, koji je sinoć izjavio da je vraćanje Gorana Kljajevića na funkciju predsednika Trgovinskog suda u Beogradu sumrak srpskog pravosuđa.
Onda se postavlja pitanje zašto gospodin Dinkić šalje građane Srbije i poreske obveznike u tu zonu sumraka. Zašto i dalje insistirate da poreski obveznici ostvaruju svoja prava preko Gorana Kljajevića i zašto insistirate da potraživanja, za koja je potrebno četiri, pet ili šest godina da se oglase sudski nenaplativim, prethodno obračunate u porez na dobit preduzeća.
Ovo je zaista neshvatljivo. Mislim da bi moralna obaveza ministra bila, pogotovo posle njegovih jučerašnjih izjava, kao i posle izjava ministra Stojkovića, da prihvati ovaj amandman SRS i, svakako, učini lakšim život i građanima, i poreskim obveznicima.
Dame i gospodo narodni poslanici, nije tačno, naravno, da sam izrekao bilo kakvu neistinu o tome šta je ministar Dinkić rekao o predsedniku Trgovinskog suda Goranu Kljajeviću. Svi elektronski mediji su to preneli, a i sve dnevne novine su objavile.

Evo pročitaću vam šta piše "Nacional"; ministar finansija Dinkić, povodom ukidanja suspenzije Goranu Kljajeviću: "Skandal i sumrak pravosuđa - republički ministar finansija Mlađan Dinkić ocenio je da odluka Velikog personalnog veća Vrhovnog suda Srbije o ukidanju suspenzije predsedniku Trgovinskog suda u Beogradu Goranu Kljajeviću predstavlja skandal i sumrak pravosuđa.

Ako neko ne zaslužuje da bude sudija ni jednog suda u Srbiji, onda je to Kljajević, rekao je Dinkić u Skupštini Srbije. Dinkić je izjavio da je problem domaćeg pravosuđa korumpiranost na svim nivoima i to što korumpirani jedni druge štite. Kod nas sve može da se očekuje jer postoji sudstvo nezavisno od izvršne vlasti, ali zavisno od finansijskih moćnika, istakao je Dinkić i najavio da će njegova stranaka pokrenuti inicijativu za donošenje ustavnog zakona koji će predvideti reizbor svih sudija".

Mislim da je, i pored toga što je izuzetno jasno šta je Mlađan Dinkić rekao o Goranu Kljajeviću, ovo najbrutalnije mešanje izvršne vlasti u sudsku. Ko je Mlađan Dinkić da komentariše da li je neko sposoban, podoban ili dovoljno dobar da bude sudija ili predsednik bilo kog suda?

Znam da se G17 plus zalaže za revolucionarnu pravdu. Znam da se vi zalažete za zavisnost sudske od izvršne vlasti, ali, gospodo, demokratska Evropa u koju vi želite da nas uvedete izričito zahteva da sudska vlast bude nezavisna. Sudska vlast jedino može da trpi minimalan uticaj zakonodavne vlasti, i to prilikom izbora i razrešenja sudija i javnih tužilaca.

Srpska radikalna stranka se založila da i funkcija zamenika javnih tužilaca bude stalna, da svi oni koji na kvalitetan način i u skladu sa zakonom obavljaju svoj posao ne moraju da strepe ni od aktuelne, ni od neke od budućih vlada. Hvala.