Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Đorđe Milićević

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije

Govori

Zahvaljujem.

Uvaženi predsedavajući, poštovani potpredsedniče Vlade, ministre, poštovani predstavnici Ministarstva, zadovoljstvo mi je, naravno, uvek videti vas u Skupštini. Zadovoljstvo je sa vama razgovarati ne samo o temama iz oblasti poljoprivrede, nego, evo, i danas o popisu stanovništva.

Vaše prisustvo u ovoj sali pokazuje koliko odgovoran i ozbiljan odnos pridajete Narodnoj skupštini Republike Srbije kao najvišem organu zakonodavne vlasti i to svakako jeste za svaku pohvalu.

Podstaknut prethodnim diskusijama, ja ću od toga da krenem. Maločas je koleginica pomenula Izveštaj Evropske komisije. Znate, kako, nas nešto preterano ne tangira Izveštaj Evropske komisije, kao što nas ne interesuje ni Izveštaj Evropskog parlamenta i ove preporuke koje daje, i preporuke i sugestije koje daje, Evropski parlament.

Mi znamo jedno, a to je činjenično, da su nacionalne manjine maksimalno ispoštovane kada je reč o Republici Srbiji, da imaju sva prava, a da, recimo, Srbi kada govorimo o regionu nisu nacionalna manjina u Sloveniji. Namerno kažem u Sloveniji, jer evropska parlamentarka koja je, jedna od evropskih parlamentarki koja je sastavljala izveštaj je upravo iz Slovenije i ona se ljuti kada kažem, a i to je jedan deo tog Izveštaja Evropskog parlamenta gde kažu da mi šefovi poslaničkih grupa kritikujemo evropske parlamentarce. Evo, ja ponovo kažem, kao šef poslaničke grupe, ako nekoga vređaju činjenice to nije moj problem, to nije naš problem, a činjenica je da je ta evropska parlamentarka izabrana na izborima gde je izlaznost bila 28%. To je činjenica, a kritikuje Srbiju gde je izlaznost u periodu korone bila preko 50 i nešto, iznad 50% i to su činjenice. Ako se u tome nalazi uvređena i diskvalifikovana, kako je to već rečeno, onda to zaista nije naš problem.

Da se mi razumemo, ovaj izveštaj, nazovite Evropskog parlamenta, je sve samo nije izveštaj i to je jedan pritisak na Srbiju i umesto svega onoga što su stavili, ali me čudi jedno, kako se setiše svih navodnih fabrikovanih afera a ne setiše se ni Mauricijusa, ne setiše se ni Hong Konga, to nekako izostaviše iz Izveštaja. Vrlo interesantno.

Dakle, kada već pominjemo Izveštaj Evropske komisije i Izveštaj Evropskog parlamenta, ovi evropski parlamentarci su trebali konkretno da kažu, kada govorimo o tim nekim navodnim aferama koje inače imaju sudski epilog, neke imaju sudski epilog, neki sudski procesi su toku, onda su samo trebali vrlo jasno da kažu kada govorimo o tome mislimo na Kosovo i Metohiju i na Republiku Srpsku i smeta nam predsednik Srbije Aleksandar Vučić koji je faktor stabilnost u regionu. Hajde bar neka budu toliko otvoreni.

Mi jako dobro znamo. Ovaj parlament i Vlada i predsednik Republike su pokazali odlučnost i opredeljenost kada je reč o evropskom putu Srbije i ne postoji nijedan zadatak koji ova vlada nije realizovala na putu evropskih integracija a to da li ćemo i kada postati članica, punopravna članica Evropske unije, što jeste naš strateški cilj, što jeste naš spoljno-politički cilj, to definitivno ne zavisi od Srbije, ne zavisi od onoga što Srbija čini i radi, ne zavisi od institucija u Srbiji, to zavisi od Brisela, zavisi od članica Evropske unije i zavisi od njihovog odnosa prema onome što jesu vitalni interesi, prema onome što jesu nacionalni i državni interesi Srbije.

Za mene je lično i za poslanički klub Socijalistička partija Srbije daleko važnije od tih izveštaja ono što su govorili kolega Bačevac i kolega Marković, jer oni su kroz izmene i dopune Zakona o popisu stanovništva govorili o životnim pitanjima, o životnim temama.

Kolega Marković je govorio o tome da štednja mora i treba, u periodu kada se suočavamo sa najvećim zdravstvenim izazovom čiji se kraj nažalost još uvek ne nazire, da štednja mora i treba da bude prioritet, jer svaki dinar treba i mora da bude uložen u životni standard građana, kao što to čine predsednik i Vlada, u privredu. Govorio je o seoskom području koliko je važan popis za seosko područje i nije smešno kada se izdvoji dve ili tri hiljade pomoći i donacija za građane, to je za mene jako i veoma pozitivno i na moju veliku sreću više puta sam bio u Jagodini i video način na koji funkcioniše lokalna samouprava u Jagodini.

Kolega Bačevac, neće se uvrediti, ali sa svog stručnog aspekta, napravio je jednu pravu digresiju, kao doktor, kao lekar, zašto je važno imati informaciju da bi mogli da realizujemo nekakav cilj? U tom kontekstu je govorio i o popisu stanovništva – zašto je važno da imamo kompletnu informaciju da bi mogli da realizujemo ciljeve koje smo postavili?

Da li je i koliko popis i odustajanje od popisa pojedinih predstavnika nacionalnih manjina uticao negativno ili pozitivno? O tome su govorili predstavnici nacionalnih manjina. Ne bih ja tu ništa ni dodao, ni oduzeo. Samo bih rekao da mislim da su u pravu, ali da se vratim na zakon.

Skupština Srbije je 3. februara 2020. godine usvojila Zakon o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova 2021. godine kojim se uređuje priprema, organizacija i sprovođenje popisa. Izmene zakona o kojima danas govorimo jesu izmene po kojima će se popis, koji je planiran u aprilu mesecu zbog epidemiološke situacije, održati od 1. do 31. oktobra ove godine. Procenjeno je da su zbog pandemije izazvane korona virusom najrizičniji delovi popisa – selekcija i obuka kandidata za instruktore i popisivače, kao i terensko prikupljanje podataka, što je, takođe, opravdano.

Prilikom donošenja odluka o odlaganju popisa uvažene su preporuke Odeljenja za statistiku Ujedinjenih nacija, kao i Populacionog fonda Ujedinjenih nacija.

Odlaganje popisa za šest meseci neće imati negativne posledice po rezultate popisa, osim što će objavljivanje konačnih rezultata započeti šest meseci kasnije, nego što je bilo planirano.

Maločas je bilo reči o tome. Prvi popis u Srbiji, dakle, sproveden je davne 1834. godine. Počevši od popisa 1961. godine, shodno preporukama Ujedinjenih nacija, popisi se sprovode na svakih 10 godina, pa onda 1961, 1971, 1981, 1991. i 2002. godine.

Zakonom o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova regulišu se i obaveze i dužnosti osoba koje će biti obuhvaćene popisom i lica koja neposredno obavljaju poslove popisa, upotreba i zaštita podataka prikupljenih popisom i objavljivanje rezultata popisa.

Važno je istaći činjenicu da se menja, kao što je već bilo reči, sama metodologija popisa, što je sasvim i logično, imajući u vidu tehnološka unapređenja tj. napredak kada govorimo o IT tehnologiji.

U popisu 2021. godine prvi put, dakle, za prikupljanje podataka koriste se laptop računari za razliku od ranijih popisa, kada su popunjavani papiri, upitnici. Takođe, biće angažovano znatno manje popisivača, nego ranije, a umesto uobičajenih 15 dana, popisivanje će trajati čitav mesec. Dakle, prvi put će biti uspostavljen mehanizam za povezivanje popisnih i geoprostornih podataka na nivou kućnog broja.

Velika prednost elektronskih upitnika u odnosu na papirne jesu pravila logičke kontrole koja su ugrađena u samu aplikaciju. Zahvaljujući upravo uvođenju IT tehnologije, imaćemo brz i efikasan popis stanovništva. Biće skraćen rok za obradu podataka, pa će preliminarni rezultati popisa biti predstavljeni u roku od mesec dana, dok će objavljivanje konačnih rezultata započeti već nakon šest meseci od završetka popisa.

Dakle, Republički zavod za statistiku dužan je da u roku od 30 dana od dana završetka popisivanja objavi preliminarne rezultate, dok će konačni rezultati biti objavljivani nakon šest meseci od završetka popisa.

Pored toga obaveza Republičkog zavoda za statistiku je da poštuje načelo statističke poverljivosti koja podrazumeva zaštitu podataka koji se odnose na pojedinačnu statističku jedinicu. Suština ovog načela jeste da individualni podaci mogu biti korišćeni isključivo u statističke svrhe. Najbitnije je da građani znaju da su njihovi podaci potpuno bezbedni i da niko nema pravo da te podatke koristi za nametanje bilo kakve obaveze. Takođe, sami popisivači su dužni da svaku informaciju koju dobiju od ispitanika čuvaju kao službenu tajnu.

Ono što smatram izuzetno dobrim kada je u pitanju ovaj zakon je činjenica da su pravilno sistematizovane kaznene odredbe imajući u vidu i visinu kazni koja se kreće u rasponu od 20 do 100 hiljada dinara za sve one koji participiraju u realizaciji ovog zakona.

Ovaj popis specifičan je i po tome što bi trebalo da bude poslednji popis Srbiji koji će sprovoditi popisivači na terenu, jer bi popis 2031. godine trebalo da bude realizovan na bazi registara. Osnovna prednost popisa baziranih na registrima, jeste, za razliku od tradicionalnih popisa koji se zbog visokih troškova složene organizacije sprovode u razmacima od deset godina, mogu se po potrebi realizovati u daleko kraćim vremenskim intervalima.

Da bi popis 2031. godine mogao da bude sproveden preuzimanjem podataka iz administrativnih registara neophodno je da zažive svi potrebni registri. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova predstavlja najvažniji statistički izvor pojedinačnih podataka o stanovništvu jedne države. Dobijeni podaci su od izuzetne važnosti jer na osnovu njih se može mnogo toga unaprediti kako na polju zdravstva, tako i na polju ekonomije, tako i na polju socijale i drugih izuzetno važnih i značajnih oblasti.

Popisom 2021. godine biće utvrđen ukupan broj stanovnika, ukupan broj domaćinstava i stanova, kao i njihov raspored po nižim prostornim jedinicama. Konačno ćemo imati podatke o vitalnim, etničkim, ekonomskim, obrazovnim, migracionim i drugim obeležjima stanovništva koji su neophodni za dobijanje precizne slike trenutnog stanja, ali i za projekcije ako govorimo o budućim kretanjima.

Prema poslednjem popisu u Srbiji registrovano je oko 7,2 miliona stanovnika. Međutim, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku procenjeni broj stanovnika u Republici Srbiji u 2019. godini je 6 miliona 945 hiljada 235. To je prvi put posle 1953. godine da je broj stanovnika u Srbiji pao ispod sedam miliona. Pored toga, najnoviji podaci pokazuju da je svaka peta osoba u našoj državi starija od 65 godina, a tek svaka sedma nema još 15 godina. To jesu za sve nas zabrinjavajući podaci.

Rezultati probnog popisa stanovnika, koji je Republički zavod za statistiku sproveo 2019. godine, pokazali su da svaka treća žena u Srbiji od 30 do 34 godina nema dete, a bez potomstva je i svaki drugi muškarac iste starosne dobi.

Dakle, loša demografska slika Srbije je jadan od izazova sa kojim se Srbija suočava. Taj problem prepoznao je predsednik Srbije Aleksandar Vučić, Vlada Republike Srbije, te je nakon poslednjih izbora formirano i Ministarstvo za brigu o porodici i deci i demografiji. U prethodnom mandatu Vlade Republike Srbije doneta je odluka kojom je predviđeno da svaka majka za prvo dete dobije jednokratnu pomoć od 100 hiljada dinara, drugo dete 10 hiljada dinara, a mesečno u naredne dve godine, dok za treće dete 12 hiljada dinara, a za četvrto dete 18 hiljada dinara u narednih deset godina. Mora se smanjiti negativan prirodni priraštaj. Ne postoji važniji zadatak od toga da se obezbedi demografski napredak.

Troškovi za sprovođenje popisa 2021. godine procenjeni su na 29,3 miliona evra, od čega će Evropska komisija obezbediti gotovo polovinu, 14,2 miliona evra. Hvala im na tome.

Međutim, pored sredstava koja su predviđena za popis, ove godine je potrebno obezbediti dodatna sredstva u iznosu od 375,9 miliona dinara. Najveći dodatni troškovi, oko 161,8 miliona dinara, biće za angažovanje dodatnog osoblja u jedinicama lokalnih samouprava za primenu epidemioloških mera.

Popis finansijski podržan preko Nacionalnog programa IPA 2018. godine za razvoj statistike u Srbiji. Ovim programom, osim popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2021. godine planirano je između ostalog i sufinansiranje još tri, rekao bih, značajna statistička istraživanja – popis poljoprivrede, rekao sam i maločas i istakao koliko je to važno, popis poljoprivrede 2021. godine, istraživanja o višestrukim pokazateljima položaja žena i dece i istraživanja o zdravlju stanovništva.

Mislim da je dobra poruka kada je reč o amandmanu, ali o tome ćemo govoriti kada dođe do rasprave u pojedinostima. Mislim da je dobra poruka koja se šalje amandmanom i sadržajem amandmana koji je predložen, da se popis odloži iz razloga koji su vrlo jasno i precizno definisani, ali o tome ćemo kada dođemo do rasprave u pojedinostima.

Ono što u ovom trenutku želim da kažem jeste da Poslanička grupa SPS podržava predložene izmene i dopune zakona. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Najpre pitanje vama, uvaženi predsedavajući shodno članu 98. a vezano za član 107. dostojanstvo Skupštine, a član 98. stav 2. vrlo jasno definiše kojim redosledom se mogu javiti predsednici poslaničkih grupa, ako imaju nekih prečih poslova u trenutku kada je zasedanje, to je njihov problem, ali Poslovnik je vrlo jasan i precizan po tom pitanju. Dobro ovde je suština bila u tome da prođu svi predsednici poslaničkih grupa pa da se dođe do onih jeftinih političkih poena. To je pitanje za vas zašto ste to dozvolili, jer ako tako dozvolite i ako to bude praksa, čini mi se da ćemo stalno kršiti Poslovnik o radu Narodne Skupštine, a to smo mogli i mi da učinimo iz SPS. Izvinite, ako poštujemo Poslovnik, onda je onaj koji je predsednik najmanje poslaničke grupe mogao da govori samo na kraju kada se iscrpi lista govornika.

S druge strane, gospodine predsedavajući, ja ne znam da li ste vi svesni šta ste dozvolili danas ovde u parlamentu, ne vi, vi prvi put, ali po ko zna koji put. Ja ponavljam, niko u Srbiji ne spori pravo nacionalnih manjina i dosta više priče o tome da neko želi da ospori bilo koje pravo nacionalnoj manjini. Da li će predstavnici nacionalnih manjina biti komisije? Mi smo za, evo odmah vam kažem, ali ste napravili i vrlo grubo prekršili Poslovnik u jednom drugom delu. Da li ste vi svesni šta je ovde izrečeno malo čas, da je izvršeno etničko čišćenje, da se ispravi istorijska nepravda, da je napravljen genocid? Pa, kolega je maločas iznosio podatke koliko je Srba živelo u određenim sredinama. Pa, ko je izvršio etničko čišćenje? Pa, ko je izvršio genocid? Da li su to Srbi radili? Nemam ja problem sa identitetom bilo kojeg poslanika, ali imam veoma problem sa onim što govore, a to je neistina i to nisu činjenice i uvek ćemo se boriti protiv toga.

I, nemojte da dozvolite, predsedavajući više, ne vi naravno, ali niko nema monopol nad nacionalnim manjinama. Ja garantujem da su predstavnici poslaničke grupe nekih nacionalnih manjina, da su za njih glasale, manji broj nacionalnih manjina nego što je glasao za SNS ili za SPS i da mi u našim redovima imamo više predstavnika nacionalnih manjina nego što oni imaju. Dakle, niko u Srbiji nema monopol nad nacionalnim manjinama.

Molim vas, predsedavajući, nemojte više to da činite jer narušavate ugled i dostojanstvo i Narodne skupštine Republike Srbije, vređate državu Srbiju ali i građane Srbije. Ne tražim da se Narodna skupština u danu za glasanje izjasni o ukazanoj povredi Poslovnika. Zahvaljujem.
Gospodine predsedavajući, ja reklamiram, odnosno ukazujem, oprostite ne reklamiram, ukazujem na povredu Poslovnika, član 27. koji kaže – da predsednik Narodne skupštine ili u konkretnom slučaju, predsedavajući predstavlja Narodnu skupštinu, saziva, predsedava njime i vrši poslove u skladu sa zakonom i ovim Poslovnikom o radu.

Dakle, vi ste dužni da poštujete ovaj Poslovnik o radu i da shodno ovom Poslovniku o radu, dajete reč narodnim poslanicima na šta sam maločas ukazao.

Neću se baviti politikanstvom, sve što sam želeo da kažem maločas sam rekao, ovo je još jedna u nizu pokušaja da se izazove provokacija, kako vladajuća koalicija, kako to stoji, između ostalog i u izveštaju evropskog parlamenta, na koji sam maločas ukazao, kako vladajuća koalicija ugnjetava i zaboga ne dozvoljava parlamentarnoj opoziciji da govori u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Ne, mi imamo samo demokratski duh i demokratsku toleranciju ako ste spremni na raspravu, izvolite, mi smo to, a ne ovako da izlazite, pokušate da napravite provokaciju, iznesete zastavu, odete na Kosovo kada je dan kosovskih snaga i bezbednosti, pa šaljete poruke kako je izgubila na težini Vlada Republike Srbije, odnosno Vlada Ane Brnabić, sve zato jer nismo odreagovali na vašu provokaciju, onako kako ste vi smatrali da ćemo odreagovati nego smo vas saslušali, pa vas saslušamo na albanskom jeziku, nemamo problem sa tim i ako to ne učinite u skladu sa Poslovnikom, Ne najavite na vreme, ne učinite u skladu sa Poslovnikom, mi vas saslušamo i tek kasnije vidimo na koji način ste govorili o predsedniku Republike, o ministrima u Vladi Republike Srbije, na koji način ste govorili o nama narodnim poslanicima, a kada govorite o nama, govorite o građanima Srbije.

Sve dok je toga, mi ćemo se boriti protiv takvih stavova. Nemamo ništa protiv identiteta, ali kada kažete, slobodno se vijori zastava u Gračanici, kažu, srpska, e pa vijoriće se, vijoriće se, jer Kosovo i Metohija su deo Srbije, a Bošnjake prihvatamo kao svoju braću i uvek su dobrodošli u Srbiju.

Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Zahvaljujem uvaženi predsedniče.

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, pitanje koje danas želim da uputim u ime Poslaničke grupe SPS više se odnosi na apel, ali naravno postavićemo ga u vidu pitanja, trudeći se da ne kršimo Poslovnik o radu Narodne skupštine Republike Srbije pre svega.

Naime u trenutku kada se Srbija i čitav svet suočavaju sa najvećim zdravstvenim izazovom, kojim se nažalost još uvek ne nazire kraj, nije nam poznato da ni u jednoj državi u svetu postoje političke opcije iz redova opozicije koje se u ovom trenutku nadmeću sa svojim predsednicima, odnosno predsednicima država i sa svojim vladama pokušavajući da na sebi svojstven način tumače korona virus kako bi došli do jeftinih političkih poena.

Politizacija korone po našem mišljenju u ovom trenutku trebala je da bude smeštena tamo gde joj je i mesto, a to je u karantin. Biće vremena svakako da se politički nadmećemo, da vodimo politički dijalog. Vrlo brzo će biti i parlamentarnih i predsedničkih i gradskih izbora, a do tada smo trebali zapravo da imamo samo jedan zajednički cilj i jedan zajednički zadatak koji moramo svi zajedno da ostvarimo i realizujemo, a to je da sačuvamo zdravlje naših ljudi i da sačuvamo život svakog građanina Srbije, jer to je nešto što se tiče, pre svega budućnosti Srbije.

Definitivno to je jedan deo političkih opcija koji ne shvata i nikada neće shvatiti da postoje trenuci, kao ovaj danas koji traje od marta meseca, kada je Srbiji najpotrebnija solidarnost i jedinstvo jer Srbija je uvek bila jaka onoliko koliko je jedinstvena.

Nezamislivo je, gospodine predsedniče, i veoma opasno da u ovom trenutku se šire ideje o neproverenim stranim vakcinama, kako navode pojedini nazovite opozicioni lideri. Tu istu antivakcinašku propagandu zdušno vode i neki drugi između ostalog tvrdeći da nema vakcina protiv korone, niti će je biti. Neki od početka pandemije korona virusa iznose neodgovorne i opasne izjave poput onih da je sve u vezi sa koronom naduvano, da se pravi cirkus bez razloga, kao i da je smrtnost ništa manja od običnog gripa te da ljudi nemaju razloga da se plaše i nose maske i rukavice.

Namerno govorim neki jer u ovom trenutku imajući na umu ovu temu nisu vredni pominjanja imena i prezimena. Iz tog razloga najpre mi želimo da apelujemo na građane Srbije da se ponašaju odgovorno, racionalno, disciplinovano i da poštuju pre svega preporuke i savete struke jer će tako sačuvati sebe, svoje porodice, na taj način zaštitiće i druge i da se vakcinišu.

Srbija je jedina država u Evropi koja ima sve četiri vakcine i koja je prva u Evropi po broju revakcinisanih na milion stanovnika i mi smo potpuno ubeđeni i verujemo da će taj broj biti još veći, ali moramo definitivno još nešto dodatno da uradimo da bi povećali broj vakcinisanih i revakcinisanih građana.

Po ko zna koji put znajući odgovor na pitanja, ali pre svega zarad javnosti, postavljamo pitanje – koliko su vakcine bezbedne i koliko je građana do sada vakcinisano i revakcinisano? Pošto znamo da će odgovor biti potvrdan, da su vakcine bezbedne i da su vakcine sigurne, drugi apel je za građane da se vakcinišu, jer, kao što sam rekao, to je jedini način da sačuvaju i sebe i svoje porodice i sve druge i ovo je, ponavljam, pitanje koje se tiče budućnosti Srbije, pitanje koje se tiče budućnosti svakog građanina Srbije.

Na kraju treći apel. Podsetiću na ono o čemu je govorio predsednik Republike Aleksandar Vučić neposredno pred konstituisanje Vlade Republike Srbije, formirajući određena ministarstva sa jasnim ciljem koji treba da realizuju ta ministarstva, kada je upozorio da je veoma visok rast nekih desničarskih organizacija i političkih aktera koji zastupaju antivakserske, antimigrantske stavove, kao i stavove da je zemlja ravna ploča i jasno definisao ciljeve i zadatke tih ministarstava.

Naš apel je upravo tim ministarstvima, ne želeći da umanjimo značaj, pravo bilo koga, poštujući pre svega Ustav, ali umesto što se vodi dijalog na temu istopolnih zajednica, jer po nama to danas nije ključno pitanje u Srbiji i nemojte samo da čujemo kao razlog da je to harmonizacija sa zakonodavstvom EU. Mi pokazujemo odlučnost i opredeljenost da postanemo punopravan član EU, ali mnoge stvari činimo i radimo u Srbiji upravo zbog Srbije i zbog građana Srbije, a ne zbog EU. Umesto takvih vrsta debata naš apel je, jer smatramo da kroz takvu debatu ne trebaju nam takve vrste podela u Srbiji u ovom trenutku, a definitivno takva vrsta podela postoji i najavljuju se još veće podele, potrebno je da se povede dijalog na temu koliko je važno na ozbiljan način shvatiti savete i preporuke struke kada je reč o vakcinaciji. Zahvaljujem.
Zahvaljujem uvažena predsedavajuća.

Poštovani gospodine Marinoviću, poštovana savetnice Poverenika, poštovani predstavnici VSS, pred nama su danas kadrovska rešenja, može se tako reći, o kojima treba da se izjasni Narodna skupština Republike Srbije, ali bez obzira na to što formalno govorimo o kadrovskim rešenjima uvek je prilika da razmenimo mišljenja o oblastima koja pripadaju zapravo vama, odnosno ono što jeste vaša odgovornost, jer smatramo da to može biti korisno i vama u narednom vremenskom periodu, ali i nama kao nosiocima zakonodavne vlasti ili kao nekome ko ima legitimitet i poverenje građana da obavlja odgovoran i ozbiljan posao, kao i vi.

Jedno od tih pitanja je kolega Starčević je danas pokrenuo i mi u potpunosti podržavamo kada je reč o edukaciji mladih ljudi, pre svega vezano za ponašanje za internet.

Najpre bih govorio o izboru zamenika Poverenika, što spada u ostvarivanje izborne funkcije Narodne skupštine Republike Srbije. Nedavno smo na sednici Narodne skupštine Republike Srbije imali priliku da razmatramo izveštaj o radu nezavisnih institucija i regulatornih tela, tako da smo između ostalog razmatrali izveštaj i o Povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. Tom prilikom sam posebno istakao da ovaj nezavisni državni organ svojim radom doprinosi demokratizaciji, jačanju odgovornosti javne vlasti prema građanima takođe. On doprinosi transparentnosti rada državnih organa koji imaju zakonsku obavezu dostavljanja informacija od javnog značaja, na zahtev ovog organa ili drugih zainteresovanih lica.

Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, kao samostalni državni organ u našem pravnom sistemu postoji više od 15 godina, ja mislim. Ima značajna ovlašćenja u pogledu unapređenja dostupnosti podataka od javnog značaja, kao i u oblasti zaštite podataka o ličnosti.

Poverenik za informacije od javnog značaja je takođe samostalan i nezavistan od uticaja zakonodavne, izvršne vlasti, ne sme tražiti niti primati prednaloge i uputstva za svoj rad od drugih državnih organa i drugih lica. Iz njegove samostalnosti proističe i odgovornost za vršenje ovog izuzetno važnog i značajnog posla. Koliko je Poverenik značajan za Republiku Srbiju govori i činjenica da je to organ sa najdužim mandatom, a mandat mu traje sedam godina.

Poverenik je neko ko posreduje između javnosti pojedinaca i organa javne vlasti. Poverenik je organ kome se veruje da može svojim institucionalnim, pre svega, autoritetom da reši određeni problem koji pojedinci ili pravna lica imaju u ostvarivanju određenih prava. Ovaj organ je takođe zakonom zadužen da štiti pravo na slobodan pristup informacija, ali istovremeno i organ koji štiti pravo na privatnost podataka o licima, kako niko ne bi bio oštećen niti nečiji ugled na bilo koji način narušena.

On odlučuje o žalbama na rešenja organa javne vlasti kojima se odbija pristup informacijama, izrađuje i objavljuje priručnik za praktična uputstva, za ostvarivanje prava predviđenim zakonom, donosi uputstvo za izradu objavljivanja informatora o radu državnih organa i brojna druga ovlašćenja, odnosno brojne druge obaveze i odgovornosti.

O značaju institucije Poverenika govori, između ostalog i veliki broj primljenih predmeta, što ukazuje na sve veći stepen poverenja u instituciju Poverenika i očekivanjima građana i drugih podnosilaca zahteva da će rad Poverenika uticati i na odgovorniji rad nosilaca javne vlasti i samim tim, naravno i javne uprave.

Inače, funkcija Poverenika za informacije od javnog značaja regulisana je Zakonom o slobodnom pristupu informacija od javnog značaja, koji je donela Skupština Republike Srbije 5.11.2004. godine, a od 2019. godine, zakonom je promenjen naziv organa i proširena njegova nadležnost na primenu Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, što je bilo u potpunosti logično i opravdano.

Ovaj zakon određuje kako se bira Poverenik, dakle, njega bira Narodna skupština na predlog skupštinskog Odbora za kulturu i informisanje, bira se lice sa priznatim ugledom i stručnošću u oblasti zaštite i unapređenje ljudskih prava, lice koje je završilo Pravni fakultet, ima najmanje 10 godina radnog iskustva. Prema istom zakonu predviđeno je da Poverenik ima i zamenika. Poverenika smo izabrali upravo na osnovu kvalifikacija o kojima sam maločas govorio, sada je na redu da izaberemo i zamenika.

Vi ste, gospodine Marinoviću u uvodnom izlaganju rekli da oba zakona koja se primenjuju i koja primenjuje Poverenik, predviđaju da možete imati dva zamenika, da praktično u ovom trenutku funkcionišete bez ijednog zamenika, rekli ste i period od kada je to, od marta meseca 2018. godine, čini mi se.

(Milan Marinović: Od marta 2020. godine.)

Da, 2020. godine, ja sam pogrešno čuo. Izvinite.

Dakle, nema zamenika iako je definisano da kada ih ima, da ih ima dva i služba funkcioniše bez oba zamenika. Dobru ste digresiju napravili, jer sa prekidom vanrednog stanja i sa velikim brojem primljenih zahteva, rad bi praktično u jednom trenutku mogao biti blokiran ukoliko ne bi izabrali bar jednog zamenika u ovom trenutku, što je pre svega vaš odgovoran i ozbiljan odnos prema poslu za koji ste preuzeli odgovornost.

Obim posla nalaže da se u ovom trenutku prema vašoj proceni, a ja zaista verujem u vašu procenu izabere zamenik koji će biti vezan za oblast zaštite podataka o ličnosti. Verujemo da ste izabrali i da ste predložili najboljeg kandidata za ovu funkciju. Ona zahteva usko, stručno i specijalizovano znanje i ono što smo mogli da sagledamo iz biografije i neposredno pred sednicu Odbora za kulturu i informisanje, dakle, svakako reč je o osobi koja raspolaže sa onim sposobnostima koje su neophodne da bi se obavljao ovaj odgovoran posao.

Ono što je važno istaći, što ste i vi rekli u uvodnom izlaganju, dakle, mi ćemo svakako izabrati zamenika, ali je važno da raspolažete sa kvalitetnim ljudima i da ovaj predlog upravo dolazi iz redova tih ljudi. Dakle, ljudi koji imaju iskustvo, imaju znanje znaju posao i nije potrebno vreme da se upoznaju sa materijom. Onda bi praktično ponovo kako ste rekli u uvodnom izlaganju, moglo doći do određene blokade u radu. Naravno da ćemo ovaj predlog podržati, između ostalog o tome smo govorili i na sednici Odbora za kulturu i informisanje.

Kada je reč o izboru sudija koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju, u Narodnoj skupštini ovo je sve češća tema. Ne mislimo da je to loše, naprotiv. Čest izbor sudija koji se prvi biraju na sudijsku funkciju samo potvrđuje potrebu osnaživanja pravosudnog sistema kvalitetnim kadrovima, a te nove kadrovske snage treba da doprinesu onome čemu svi težimo, a to je još efikasnije pravosuđe.

O značaju sudske grane vlasti, kao jednog od tri stuba svake države govorio sam više puta, ali nije nikada na odmet potencirati značaj pravosuđa za izgradnju pravne države, vladavine prava, demokratskog društva u kome svaki građanin treba da bude isti pred zakonom. Srbija danas nastoji da u svim segmentima društva napreduje, posebno kada je u pitanju izgradnja pravne države i posebno naglašava kada je u pitanju vladina prava.

Postavili smo razvojne ciljeve koji se mogu ostvariti upravo uređenim pravosudnim sistemom na čemu insistira i EU i zato sam rekao, posebno naglašavam vladavina prava. To je jedan od predpristupnih uslova za Srbiju kao kandidata za članstvo u EU i sudstvo mora da implementira visoke evropske standarde, ne samo zato što je to zahtev EU, već zbog potrebe unapređenja kvaliteta rada pravosudnih organa kroz jačanje institucije vladavine prava. Moram da pohvalim investicije države u poboljšanju uslova rada pravosudnih organa koje su aktuelne poslednjih nekoliko godina, mislimo da je to jako važno i značajno.

Oblast pravosuđa izaziva definitivno posebnu pažnju EU imajući u vidu polaznu osnovu da je stabilan pravosudni sistem neophodan za ostvarivanje vladavine prava. Imao bih mnogo što šta da kažem kada je reč o odnosu EU i njihovom stavu kakvo je njihovo poimanje i njihovo shvatanje vladavine prava, ali nije tema, o tome ću govoriti drugi put. Duboko sam ubeđen i mislim da to vide i građani Srbije, da je Srbija uređena pravna država u kojoj funkcionišu institucije sistema, a od EU znate, reći ću samo to, navikli smo na dvostruke standarde i dvostruke aršine i tu ću staviti tačku, pa ću povodom neke druge teme govoriti o tome, jer ćemo vrlo brzo da se vidimo sa evropskim parlamentarcima pa će biti prilike da i o tome razgovaramo.

Dakle, ovo je oblast definitivno kojoj treba posvetiti posebnu pažnju, nezavisnost sudstva, nepristrasnost, profesionalnost, stručnost, efikasnost, kao i potreba za dalje reforme pravosuđa. Podsetio bih da je u izveštaju Evropske komisije koji je Narodna skupština razmatrala krajem 2020. godine o kojem sam takođe govorio, upravo konstatovan sektor vladavine prava u Srbiji, a time i pravosuđe treba dalje ojačavati u pravcu implementacije pravnih tekovina EU i zato sam maločas naglasio upravo vladavinu prava. Srbija se upravo kreće u smeru stvaranja efikasnog pravosudnog modela koji će biti usklađen sa pravnim tekovinama EU i pred kojima će građani moći da nesmetano i efikasno ostvaruju svoja ljudska i građanska prava po najvišim standardima.

Da se razumemo, sve ono, ponoviću, to sam danas rekao koristeći pravo kao predsednik poslaničke grupe i postavljajući poslaničko pitanje. Građani Srbije to jako dobro znaju, mi pokazujemo jasnu odlučnost i opredeljenost da postanemo punopravan član EU. Ne postoji ni jedan zadatak koji je postavljen pred Vladu Republike Srbije da on nije sa uspehom realizovan. Ali, i EU mora konačno da shvati i evropski parlamentarci da mnoge stvari na putu evropskih integracija mi činimo i radimo, ne zbog EU, ne zbog evropskih parlamentaraca, nego zbog Srbije, zbog građana Srbije i zbog naše budućnosti.

I na kraju, kada je predloženi nosilac sudijske funkcije u pitanju, a to je kandidat za sudiju Privrednog suda u Zaječaru, treba ponovo podvući značajnu ulogu i veliku odgovornost koja proističe upravo iz nezavisnosti u obavljanju sudijske funkcije i zato je važna, ponavljam, stručnost, dostojnost, iskustvo, ali važna je i hrabrost za donošenje teških sudijskih odluka, odnosno presuda.

Birajući ovog sudiju na prvu sudijsku funkciju Narodna skupština ostvaruje svoju izbornu funkciju i na taj način kao zakonodavno telo mi još jednom želimo da damo svoj doprinos kvalitativnim promenama u oblasti pravosuđa.

Još jednom ponavljam, oba predloga imaće svakako podršku u danu za glasanje poslaničke grupe SPS. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Poštovani ministre, poštovani predstavnici ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, najpre želim da kažem da je veoma dobro što nakon 22 godine i nakon bombardovanja Srbije na ovakav način svi zajedno govorimo u republičkom parlamentu bez izuzetka, jer to je istina koju dugujemo pre svega građanima Srbije. Na ovakav način mi pokazujemo i potvrđujemo jedan odgovoran i ozbiljan odnos prema građanima kada je reč o ovoj temi i kada je reč o ovom pitanju.

Maločas je neko rekao da treba da govorimo o činjenicama i iznosio konkretne činjenice. Mi se u potpunosti slažemo. Da, treba da govorimo o činjenicama i treba otvoreno i jasno reći da je bombardovanje zločin koji je učinjen našem narodu. O tome treba otvoreno, jasno i javno govoriti, jer valjda je obaveza svih nas da štitimo interese naše države Srbije.

Bombardovanje je posledica, zapravo to je naše legitimno pravo da kažemo, lažne optužbe za genocid i etničko čišćenje. Tako je tada rečeno. Ali, isto tako smatramo da je zapravo vrhunac jednog pritiska koji se u kontinuitetu vrši na Srbiju od početka devedesetih godina. U Hrvatskoj je recimo 1990. godine živelo 380 hiljada Srba. Koliko ih danas ima? U Sarajevu je živelo 150 hiljada Srba. Koliko ih danas ima? U Prištini 40 hiljada. Koliko ih danas ima?

Postavlja se pitanje, gde je Srbija izvršila etničko čišćenje i genocid? Nad Srbima je vršeno etničko čišćenje i to je nešto o čemu moramo i treba da govorimo, da širimo istinu o našem narodu pre svega.

Srbija nikada, gledajući ratove unazad, gledajući istoriju, nije prebrojavala svoje žrtve. Ni kada je reč o Prvom svetskom ratu, ni Drugom svetskom ratu, ni kada je reč o Balkanskom ratu. Nekako smo uvek vodili računa da ne povredimo nacionalna osećanja i da ne povredimo nacionalne emocije drugih. Da li su se drugi ponašali na tako odgovoran i ozbiljan način prema Srbiji? Nažalost nisu. Oni su uvek govorili o određenim ciframa, određenim brojkama, često, ne često, nego uvek manipulisali.

Zato mislim da je veoma važno da se danas prisetimo žrtava, posebno danas, kada se kroz kršenje međunarodnog pravnog poretka daje podrška da se napravi jedna kvazi država na krvi nekih drugih. Smatramo da je nekoliko ključnih poruka koje danas treba saopštiti. Prva, već sam rekao, istina. Tu istinu dugujemo, pre svega, građanima Srbije. Druga ključna poruka je da se ne zaboravi. Treća ključna poruka je da se više nikada ne ponovi.

NATO bombardovanje je često pravdano takozvanom, kako je tada rečeno, diktaturom ljudi koji su tada vodili Srbiju i bili na vlasti. Postavljam pitanje, a šta se desilo 2000. godine? Zašto je tada kažnjavana Srbija? Zašto je tada nastavljen pritisak na Srbiju? Da li je nastavljen progon Srba na prostoru Kosova i Metohije? Da li odvojena Crna Gora? Da li je jednostrano priznata nezavisnost Kosova i Metohije? Dakle, 22 godine nakon bombardovanja mi imao potpuno identične pritiske i kada je reč o Kosovu i kada je reč o Republici Srpskoj.

Dakle, jednostrano priznanje nezavisnosti Kosova i Metohije za nas je samo nastavak bombardovanja i pritiska na Srbiju, nastavak NATO bombardovanja još iz 1999. godine.

Gospodine ministre, neću govoriti mnogo o sporazumu, prepustiću to mlađem kolegi, obzirom na vreme koje ima poslanička grupa. Naravno da će poslanička grupa Socijalističke partije Srbije u danu za glasanje podržati ovaj sporazum, pre svega, zbog ciljeva koji se želi postići realizacijom ovog sporazuma, ali želim da napravim, na samom kraju, digresiju na nešto što ste rekli u uvodnom izlaganju, a što je moja obaveza kao lokal patriote pre svega, kao čoveka koji dolazi iz Valjeva.

Rekli ste da ste putovali vozom i da ste razgovarali sa jednom gospođom koja je rekla da putuje iz Valjeva da bi radila u Beogradu. Nadam se i potpuno sam ubeđen, nakon jučerašnje posete predsednika i ponovne posete vas, vas sam pohvalio i prošli put kada ste obišli radove na obilaznici, da se to više neće dešavati, već će građani Valjeva moći da žive i rade od svoga rada za svoju platu, poštenog rada u svom gradu.

Dakle, mi imamo ovde, vi ste pomenuli, imali smo tu sreću da naučimo nešto što jeste suština svega, imamo Milutina Mrkonjića, velikog graditelja, koji nas je naučio da nema ekonomskog bez infrastrukturnog razvoja. To je jasan stav i predsednika Republike i drago mi je da je to jasan stav i Vlade i vas kao ministra i da taj stav pokazujete delima, a ne rečima, obilazeći gradilišta po Srbiji. To i jeste vaš posao i imate punu podršku i pohvale na tome.

Dakle, kada je reč o Valjevu, brze saobraćajnice od Iverka do Lajkovca, koje će Valjevo povezivati sa auto-putem Miloš Veliki. Da Valjevo, ne samo Valjevo, već čitav taj deo ne ostane slepo crevo, slepo crevo zapadna Srbija ne ostaje, dakle, ona se povezuje na auto-put Miloš Veliki, govorim o značaju.

Ugovorom je predviđeno da saobraćajnica bude gotova do decembra 2023. godine. Ti radovi će biti, kako je to predsednik saopštio tokom jučerašnjeg dana, na veliko zadovoljstvo Valjevaca, godinu dana ranije završeni. Ovaj kraj, takođe, će da oživi izgradnjom putne infrastrukture i ljudi iz Valjeva više neće da se sele za Beograd, kao što sam rekao. Radovi koji su počeli krajem juna prošle godine koštaće 150 miliona evra.

Od dovođenja centralnog gasovoda Orlovače do Valjeva, vrednosti od 29 miliona evra, potom snabdevanje valjevskih sela gasom, vrednost 14,3 miliona evra, a kada se doda i gasifikacija za industrijsku zonu, to dođe ukupno 45 miliona evra, što je velika i ozbiljna investicija za Valjevo, što je ozbiljan i odgovoran odnos i predsednika i Vlade Republike Srbije prema gradu Valjevu i, naravno, završetak opšte bolnice u Valjevu, u vrednosti više od 12 miliona evra.

Ono što je suštinski najvažnije, a što sam rekao na samom početku, za 20 dana očekuje se potpisivanje prvog sporazuma o izgradnji fabrike u Valjevu, važne nemačke kompanije, gde će, prema rečima predsednika, prosečna plata biti preko 1000 evra.

Gospodine ministre, ja sam potpuno ubeđen da ćete Valjevce viđati turistički kada budu dolazili u Beograd, a kada je reč o poslu, od trenutka kada sve ovo bude realizovano, a ja sam potpuno ubeđen da hoće, viđaćete ih više u Valjevu. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Poštovana ministarko, poštovani predstavnici ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, mnogo puta do sada sam u parlamentu rekao da je najveća tragedija jednog društva da izgubi osećaj da prepozna prioritete i da izgubi osećaj da prepozna prave vrednosti.

Na veliku žalost kritičara o kojima je mladi kolega maločas govorio, ovo društvo nije izgubilo osećaj da prepozna prioritete i nije izgubilo osećaj da prepozna prave vrednosti. Mnogo puta je to do sada pokazalo, kao što će pokazati, potpuno sam ubeđen, i u periodu koji je pred nama, kao što je i Vlada Republike Srbije kroz ekspoze i kroz šest ključnih tačaka, principa i načela na bazi kojih je formirana i konstituisana Vlada Republike Srbije, prepoznala prave prioritete. Jedan od tih prioriteta jeste upravo ono o čemu danas govorimo.

Malo čas je koleginica Marina pomenula zaduženje. Zadužujemo se. Tačno. Mi se zadužujemo, ali treba praviti razliku između zaduživanja za plate i za penzije i zaduživanja koje treba da omogući razvoj i da da određene pozitivne efekte kada je reč o rastu BDP. Srbija ima više razvojnih a ne potrošačkih kredita. I to je suština koju ovi kritičari ne razumeju. Dakle, tačno je, zadužujemo se, ulažemo u putnu infrastrukturu, danas govorimo o digitalnoj infrastrukturi, ali, izvinite, to je ulaganje u budućnost, to je ulaganje u budućnost Srbije. I ne vidim razlog zašto bi neko bio protiv toga?

Imamo budžetski deficit i to nije sporno, ali taj budžetski deficit je kontrolisan, taj budžetski deficit nije skup, taj budžetski deficit nije nastao zato što je predsednik Srbije i Vlada Republike Srbije vodila lošu fiskalnu politiku, već zbog korone. Ali, kažem – kontrolisan je i kreće se upravo u parametrima koji su definisani. Javni dug u odnosu na BDP je ispod 60%, što nam govori da i pored toga što je teška situacija, ostvarujemo dobre rezultate. Vlada Republike Srbije ostvaruje dobre rezultate, dobre ekonomske pokazatelje, što opet znači da može bolje i više i uvek treba podizati lestvicu, jer to je dobro za budućnost Srbije.

Ovo je kontrolisani deficit i on će, sigurni smo, poslanička grupa Socijalističke partije Srbije je sigurna da će omogućiti u perspektivi realizaciju onog cilja, a to je „Srbija 20-25“ ili 2025. prosečna plata u Srbiji 900 evra, a prosečna penzija u Srbija 450 evra. Imao sam potrebu da ovo kažem na samom početku pre nego što krenem da govorim o konkretnoj temi jer se govorilo o zaduživanju, pa prosto da demantujemo kritičare bar na ovakav način.

Dakle, ovaj zajam je po prirodi, kao što sam rekao, investicioni, razvojni i treba da omogući digitalizaciju ruralnih područja u Srbiji koja do sada nisu bila obuhvaćena projektima komunikacione infrastrukture, što je uslov smanjenja regionalnih razlika i smanjenja razlika između sela i grada u uslovima pre svega elektronskih komunikacija.

Strateški posmatrano digitalizacija, tu se u potpunosti slažemo, je neophodan uslov i društvenog i privrednog razvoja jednog modernog društva, uslov globalne povezanosti, a bez visoke zastupljenosti širokopojasnog interneta danas je nemoguće zamisliti ne samo brzu razmenu informacija nego razvoj novih zanimanja i novih grana ljudskih delatnosti, privrede uopšte, tako da se može reći da internet značajno utiče i na porast, kao što sam rekao, BDP, ali internet utiče i na zapošljavanje.

Zato je suzbijanje digitalnog jaza između urbanih i ruralnih područja od ključnog značaja za ravnomeran regionalni razvoj.

Ono što je važno istaći jeste da je Srbija kao zemlja kandidat za članstvo u EU, ali i kao zemlja Zapadnog Balkana, koji se sa stanovišta EU posmatra integralno obuhvaćeno posebno Digitalnom agendom za Zapadni Balkan, koju je Evropska komisija pokrenula na Digitalnoj skupštini održanoj 25. juna 2018. godine u Sofiji. Cilj ove agende je da je podrška tranziciji celog regiona ubrzanim stvaranjem digitalnog društva, time i digitalne ekonomije ostvarenje dobrobiti digitalne transformacije ekonomskog sektora, kao što su brži ekonomski rast, više zaposlenih i svakako bolje usluge.

Pokrenuvši ovu agendu Evropska komisija se zajedno sa resornim ministrima svih zemalja Zapadnog Balkana dogovorila oko ključnih ciljeva i akcija. Jedan od tih ciljeva je ulaganje u širokopojasnu povezanost jer su elektronske komunikacije, odnosno povezanost internetom preduslov svakog razvoja tržišta pre svega koji se danas ne može ni zamisliti bez brzog protoka, niti razmena informacija. Ovu agendu finansijski podržava Evropska banka za obnovu i razvoj kroz odobravanje zajmova, tako da se ovaj zajam odobren Srbiji može smatrati delom Agende za Zapadni Balkan.

Kada je u pitanju Srbija prethodnicom ovog projekta zajma, o kome danas govorimo, možemo smatrati donaciju Evropske banke za obnovu i razvoju u iznosu od 1,7 miliona evra.

Sporazum o ovoj donaciji namenjenoj upravo projektu širokopojasni internet u ruralnim područjima u Srbiji, potpisan je 27. januara, o tome je već bilo reči, a namenjen je za izradu, odnosno pripremu projektne dokumentacije. Možemo reći da je bilo izvesne simbolike u datumu potpisivanja ovog Sporazuma o donaciji, potpisan je baš na Svetog Savu, a to je školska slava, kada znamo da će ovim projektom biti obuhvaćeni, pre svega škole u ruralnim područjima, koje će uvođenjem interneta imati mogućnost da, kao i njihovi vršnjaci u gradskim sredinama, pre svega učestvuju u „onlajn“ nastavi.

To se odnosi i na prosvetne radnike u mnogim seoskim sredinama, koji zbog nedostatka interneta nisu mogli da obezbede elektronsku komunikaciju sa decom, niti da obezbede nastavu na daljinu, što jeste bio ozbiljan problem. U tom smislu, zajam za ovaj projekat kojem su predviđena sredstva u iznosu od 18 miliona evra, predstavljaju svojevrstan nastavak projekta, kojim će se izgraditi potrebna komunikaciona infrastruktura za širokopojasni internet u ruralnim sredinama Srbije.

Inače, cilj ovog projekta jeste, dakle da dve trećine domaćinstava u Srbiji koja sada nemaju širokopojasni internet, budu njime pokrivene. Prema podacima iz 2020. godine, u Srbiji 80,8% domaćinstava ima širokopojasnu internet konekciju, što čini povećanje od 1,2% u odnosu na 2019. godinu, a 8,3% u odnosu na 2018. godinu.

Zastupljenost ove vrste internet konekcije najveća je u Beogradu, iznosi 93,9%, u Vojvodini 74,7%, Šumadiji i Zapadnoj Srbiji recimo 77,5% itd. Kada je reč o gradskim naseljima, ona iznosi 87%, dok je samo 70,1% ruralnih srpskih domaćinstava povezano fiskalnim širokopojasnim mrežama.

Dakle, zahvaljujući pre svega ovom projektu, dakle ovome o čemu danas govorimo, projektu digitalizacije, koji podržavaju Evropska banka za obnovu i razvoj i bilateralni donatori, u okviru investicionog okvira za Zapadni Balkan, oko 80 hiljada domaćinstava i 500 škola i javnih institucija širom Srbije, dobiće pristup brzom širokopojasnom internetu.

Širokopojasna internet konekcija ne omogućava samo brzi pristup internetu, već menja celokupni način upotrebe interneta, budući da omogućava preuzimanje potrebnih i traženih informacija sa interneta na znatno brži način. Takođe, razvoj širokopojasnih mreža utiče i na povećanje kvaliteta svakodnevnog života ljudi, i pomaže u efikasnijem funkcionisanju u mnogobrojnim oblastima.

Pandemija uzrokovana korona virusom u 2020. godini pokazala je da je brzi internet presudan za rad od kuće, pristup administrativnim, finansijskim, medicinskim pre svega i drugim uslugama, ali i njegova posebna uloga je došla do izražaja u obrazovanju.

Internet je bio gotovo presudan za nesmetano odvijanje procesa obrazovanja. Sa „onlajn“ nastavom susreo se čitav obrazovni sistem. Dakle, nije „onlajn“ nastava bila namenjena samo urbanim sredinama, već su na ovaj metod nastave na daljinu bili usmereni i učenici iz čitave zemlje, iz manjih gradova, ali i iz zabačenijih, siromašnijih sredina, u kojima je internet jako spor ili ga, nažalost čak i nema.

Sistemska podrška digitalizaciji formalnog obrazovanja u svim sredinama doprineće i razvoju IT kadrova, kao i strateški cilj koji je definisan u Strategiji razvoja IT industrije. Mora se raditi, naravno na unapređenju telekomunikacione infrastrukture i uvesti internet u svako selo, u svaku seosku školu, jer naša Strategija razvoja sela i ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju podrazumevaju i stvaranje boljih uslova za život na selu, što upravo i činimo i radimo.

Dakle, ne samo za starije, već i za mlađe generacije koje danas bez elektronskih komunikacija, bez mobilnog telefona, bez interneta, ne smatraju da imaju kvalitetan socijalan život i dostupnost potrebnim informacijama za život i rad.

Ovim projektom potvrđuje se odlučnost Vlade Republike Srbije da će svi građani koji su do sada bili bez interneta ili na neki način izopšteni, dobiti pristup internetu, što se posebno odnosi na učenike u ruralnim područjima.

Plan države jeste da do 2025. godine, uz širok program podsticaja za izgradnju širokopojasne infrastrukture u ruralnim predelima, nijedno domaćinstvo u Srbiji ne bude bez pristupa fiksnom širokopojasnom internetu. Ova Vlada je temu informacionih tehnologija i digitalizacije stavila u sam vrh svojih prioriteta.

Vlada Srbije prepoznala je značaj digitalizacije za celokupni ekonomski i društveni proces i progres pre svega. Digitalne tehnologije donose revoluciju u način na koji učimo, radimo i živimo kao pojedinci, ali i kao čitavo društvo. U tom smislu se planira i veća stopa ulaganja u ovaj sektor. U ovom trenutku prema podacima stopa ulaganja u IT sektor u Srbiji po glavi stanovnika je nešto više iznad 80 evra, a planirani trend rasta do 2025. godine jeste 150 evra po glavi stanovnika. Dakle, planira se ubrzani, skoro udvostručeni rast, što je veoma pozitivno.

Govoreći o razvojnim prioritetima ove Vlade, premijerka Srbije Ana Brnabić je istakla da će jedan od prioriteta biti podrška razvoju sela i poljoprivrede. Po njenim rečima planirana su veća ulaganja u znanje, nauku za primenu u poljoprivrednoj proizvodnji, što uključuje naravno i digitalizaciju i širenje interneta kako bi mladi ostali na selu, jer otežan pristup ruralnog stanovništva savremenim i kvalitetnim obrazovnim uslugama takođe predstavlja jedan od ozbiljnih uslova migracije upravo mladih sa seoskog ka gradskom području ili urbanom području.

Prošle godine u martu mesecu usvojena je i Strategija razvoja digitalnih veština za period od 2020. do 2024. godine, čiji je osnovni cilj unapređenje digitalnih znanja i veština svih građana, uključujući i pripadnike osetljivih društvenih grupa. Posebni ciljevi su, to želim posebno da istaknem, unapređivanje digitalnih kompetencija u obrazovnom sistemu, unapređenje osnovnih i naprednih digitalnih veština za sve građane, razvoj digitalnih veština u odnosu na potrebe tržišta rada, kao i celoživotno učenje IT stručnjaka.

Tako možemo reći da je digitalizacija ruralnih područja Srbije značajan deo ove strategije i jedan od njenih, da kažem ključnih ciljeva. Naravno, da će ovaj predlog o kome danas govorimo imati podršku poslaničke grupe SPS, o tome je govorila i koleginica Paunović.

Neretko zloupotrebljavam skupštinsku govornicu. Maločas me je kolega podstakao, nadam se da se nećete naljutiti, da uvek postoje kritičari. Ne sumnjam da će postojati kritičari i kada govorimo o ovoj temi, ali potpuno je jasno šta je cilj tih kritičara, destabilizacija Srbije. Oni nemaju drugi cilj i taj cilj pokušavaju da realizuju kroz jednu vrstu pre svega, pritisaka, putem recimo evropskih parlamentaraca ili da nametnu uređivačku politiku u medijima, a onda na sve to prete ponovnom nekakvom ulicom. Kao da se neko plaši te ulice. Nismo ih se plašili 2000. godine, zar misle da ih se plašimo danas, 2021. godine?

Taj kontinuitet napada se nastavlja. Drago mi je, prošle nedelje sam govorio u parlamentu i govorio sam o tome kako je jedna nevladina organizacija napala i u negativnom kontekstu govorila o kolegama parlamentarcima. Bez obzira što smo iz različitih poslaničkih grupa, reč je o gospodinu Martinoviću, gospodinu Bakarecu, rekao sam šta je stav poslaničke grupe SPS. Nije ovde bitno ko pripada kojoj političkoj stranci, mi imamo jedan cilj, koji želimo zajedno da realizujemo, a to je ono što je definisano u ekspozeu Vlade Republike Srbije. Naš drugi cilj je da štitimo institucije sistema, da zaštitimo Skupštinu kao najviši organ zakonodavne vlasti. To što drugi ne poštuju, neka oni razmisle, nisu je poštovali ni dok su bili u ovom parlamentu, a kamoli sada.

Na njihovu veliku žalost ponovni ulazak u parlament je za njih pluskvamperfekat. To se više neće, u to sam potpuno siguran, to se više neće desiti. Ali, oni se svakako ne zaustavljaju sa kritikama. Sada, postavlja se pitanje – odakle tolika nervoza? Odakle tolika bojaznost, odakle tolika histerija baš sada?

Mi smo o tome govorili ovde kada je predsednik jasno, predsednik Srbije, jasno rekao - jedan od šest ključnih principa i načela je borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, i rekli da je ono što se dešavalo u periodu iza nas ozbiljan udarac organizovanom kriminalu u Srbiji. Kada smo usvojili Zakon o poreklu imovine u parlamentu, tek tada su pokazali nervozu.

Pa zašto nervoza, ako ništa ne krijete? Odakle, ako je predsednik rekao – evo, ja ću biti prvi predmet provere? Ako smo mi kao poslanici rekli – pa, evo mi želimo, takođe. Proveravali ste vi nas, ali nema nikakvih problema, mi ponovo želimo da budemo predmet provere.

Odakle ta nervoza kod vas? Smeta vam što je Srbija uređena pravna država u kojoj će funkcionisati institucije sistema. To vam smeta, što ovo fabrikovanje afera, recikliranje, izvlačenje nekih afera koje su odavno imale sudski epilog. Šta je cilj svega toga? Cilj svega toga je da se prikrije istina, jer nikako da dođemo do istine. Jedan dan je, odnosno u kontinuitetu je predmet napada predsednik Republike, juče je to bio predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, pa su želeli da deluju šaljivo sa nekakvim saopštenjem. Nisu oni delovali šaljivo, oni su nama delovali tragikomično. Ako su želeli da nas zastraše, mnogo smo se uplašili.

Jedna stvar je ovde jako važna. Gospodo, izađite pred građane Srbije i saopštite istinu. Maločas je kolega govorio, ako zakažete konferenciju za novinare, dopustite novinarima da vam postave pitanje. To svako radi, počev od predsednika do svakog poslanika, do svake poslaničke grupe. To je kulturološki, to je politički korektno, a ne da odigrate nekakav politički monolog, jer čemu onda svrha takve konferencije za štampu. Zašto ste je zakazali?

Jel to savremeno demokratsko društvo za koje se zalažete? Jel to sloboda medija koju pokušavate da nam nametnete kroz pritisak preko evropskih parlamentaraca? Neće moći. Sloboda mišljenja, sloboda govora i sloboda izražavanja su osnovni postulati jednog demokratskog društva kakva Srbija jeste i Srbija će to biti i u narednom vremenskom periodu. To ćemo vrlo jasno, nemamo mi problem, mi ćemo to vrlo jasno reći i evropskim parlamentarcima. To je bila njihova, između ostalog, konstatacija.

Šta je problem gospodinu Đilasu? Aleksandar Vučić? Juče Ivica Dačić? Sutra će biti neko drugi. Znate zašto? Zato što nema petlju, da tako kažem, da ode na poligraf i da odgovori samo na dva ključna pitanja. Gospodine Đilas, imaš li račune u Hong Kongu i na Mauricijusu? Ima li na tim računima toliko o toliko novca? Čemu strah ako znate da ste u pravu?

Nemojte samo da ponovo gledamo onu predstavu i onu režiju i da suze i nažalost decu koristite u svrhu političkog marketinga da bi na taj način došli do političkih poena, da pokušavate od sebe da napravite žrtve i da pokušate da pronađete nekoga u Srbiji ko se oseća kao žrtva. Pogrešili ste i vreme i mesto. Nije ovo više Srbija kada ste mogli da prebacujete taj novac, a ja želim da verujem da su novinari koji su o tome pisali podstaknuti dobrim informacijama i da će nadležni organi i nadležne institucije odreagovati na pravi način. U tome će svakako imati podršku poslaničke grupe SPS. Zahvaljujem.
Uvaženi predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, danas bih pitanje uputio Vladi Republike Srbije.

Naime, jedno od najznačajnijih spoljno-političkih pitanja u poslednjih 20 godina za Srbiju je proces pristupanja EU. Pristupni pregovori otvoreni su još 21. januara 2014. godine. Pregovaračkih poglavlja je ukupno 35. Do danas je otvoreno 18 poglavlja, od kojih su dva privremeno zatvorena.

Uprkos svim našim naporima da ispunimo sve obaveze koje proizilaze iz zahteva EU na koje smo se obavezali, reakcije nekih evropskih zvaničnika su često izostajale ili su bile neprimerene ili su bile neohrabrujuće rekao bih sa sigurnošću.

Poslednja u nizu takvih izjava je jučerašnja izjava gospodina Bilčika, koji je, kako sam razumeo, ima onlajn debatu sa evropskim pokretom u Srbiji, kada je rekao pored ostalog, da bi Srbija sa svojih reči, da je okrenuta ka članstvu EU, trebala da pređe na opipljiva dela. Iskreno mi nije jasno na kakva se opipljiva dela misli, ali jasna je opredeljenost i odlučnost Srbije kada je reč o putu evropskih integracija. Tu opredeljenost i odlučnost potvrdila je i Narodna skupština Republike Srbije raspravljajući o izveštaju Evropske komisije upravo ovde u plenumu.

Podsetio bih da je Srbija bila ta koja je uvek pristajala na ustupke i dogovore u celom procesu. Posebno bih istakao međustranački dijalog u kojem smo bili spremni, kao što smo i sada, da sednemo i da sa svim političkim strankama, ponavljam, sa svim političkim strankama, uključujući i opozicione, čujemo zahteve i kroz ozbiljan politički dijalog dođemo, između ostalog, do kompromisnih i pravičnih rešenja i da prihvatimo predloge, ukoliko uopšte neke sugestije i predlozi i postoje, jer izborni uslovi, to je vama jako dobro poznato, nisu menjani od 2008. godine.

Taj dijalog bojkotovao je jedan deo opozicije, a ne politički predstavnici vladajućih stranaka, a to se tada pripisuje kao neuspeh nama koji smo vodili dijalog, a ne onima koji su ga bojkotovali.

Kada govorimo o dijalogu Beograda i Prištine, takođe, bilo je raznih ustupaka sa naše strane, uprkos svim pritiscima i blokadama koje dolaze sa prištinske strane, a na kraju su evropski zvaničnici često ostajali nemi. Ni ovaj napredak nije do danas odmakao, jer nijedan dijalog ne podrazumeva ucenu, već kompromis.

Ovih dana je takođe ponovo pokrenuta tema o principima nove metodologije pristupanja EU, koja znači da će osim Evropske komisije biti uključene, između ostalog, i sve članice EU u praćenju kandidata za pristupanje i podrazumevaju ubrzavanje pristupnih pregovora koje Srbija vodi sa EU, što bi trebalo da se postigne kroz otvaranje više poglavlja obuhvaćenih u šest klastera, kako je definisano.

Pre nego što postavim pitanje, želeo bih da pohvalim veliku posvećenost Vlade Republike Srbije evropskom putu i sve napore koje čini Srbija da što pre postane punopravna članica EU. Tu i parlament, kao što sam rekao, ima značajnu ulogu u usklađivanju relevantnih zakonskih okvira. Iskreno mislim da smo mnogo više toga učinili od onoga što se od drugih kandidata traži, uvereni da je za Srbiju članstvo u EU važno zbog opšteg napretka našeg društva.

Pitanje za Vladu Republike Srbije bi glasilo – kako je Srbija prihvatila novu metodologiju EU za kandidaturu i za kandidate, kakvo je mišljenje Vlade o tome na koji način se može ta nova metodologija odraziti na dinamiku našeg evropskog puta, odnosno na dinamiku otvaranja novih poglavlja?

Takođe, postavio bih još jedno, ovih dana aktuelno, pitanje. Evropska unija koja se temelji na četiri osnovne slobode, a to su sloboda kretanja lica, usluga, kapitala i robe, ukoliko se pozivamo na ove slobode, kako je moguće da EU uspostavlja i uslovljava svoje države članice kao i treće države u pogledu vakcinacije, govori o izdavanju određenih digitalnih zelenih sertifikata koji bi predstavljali dokaz o vakcinaciji građana, a pri tome se navodi da će se za treće zemlje odrediti neki punktovi gde će oni moći da prilažu potvrde o vakcinaciji iz svojih zemalja. S obzirom na to da nigde nije precizirano o kojim proizvođačima vakcina je reč, postavlja se pitanje da li će naši građani koji su vakcinisani vakcinama različitih proizvođača, ali i oni koji nisu vakcinisani ili se zbog različitih razloga ne mogu vakcinisati, moći da uđu u neku od država članica EU?

Na samom kraju, iskoristio bih priliku da pozovem naše građane da se zbog zaštite svog zdravlja, ali i zdravlja svojih porodica, vakcinišu. Država je pokazala ozbiljan i odgovoran odnos, Srbija je jedina država koja u Evropi ima sve četiri vakcine i važno je da građani Srbije isto tako pokažu jedan visok stepen lične odgovornosti. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Ne, pet. Imam sasvim dovoljno vremena. Koristiću vreme poslaničke grupe, mislim da je to 15, a imam i vreme poslaničke grupe. Polako, ne žurimo nigde, a tema je jako značajna i važna da bi skraćivali.

Dakle, najpre uvažena gospođo ministar, mislim da je jako dobro što ste prihvatili amandmane koje su podneli narodni poslanici, jer to je pokazatelj da zapravo parlament jeste mesto gde mi razgovaramo o alternativama kako da dođemo do što kvalitetnijih zakonskih rešenja, a na ovaj način vi pokazujete da vam je stalo da dođemo do kvalitetnih zakonskih rešenja kako bi realizovali ciljeve koje ste definisali ovim izuzetno važnim i značajnim zakonom.

Sa druge strane, samim predlogom, samim zakonskim predlogom vi pokazujete da i normativno, praktično radite na realizaciji tih ciljeva. Normativno kroz upravo ovakav zakonski okvir koji ćemo nadam se danas tokom dana usvojiti, a praktično kroz delovanje konkretno ono što ste uradili pre nekoliko dana u opštini Kosjerić, obilazeći opštinu Kosjerić i realizujući jedan izuzetno važan i značajan projekat.

Sada, najpre, nekoliko reči o samom zakonu, a onda ću se kratko osvrnuti na ono o čemu su kolege maločas govorile o jednoj temi koja, smatram da je jako važna za građane Srbije.

Dakle, sam Zakon o klimatskim promenama predstavlja pravni okvir za dalje delovanje sa ciljem smanjenja emisije gasova sa efektom staklene bašte i prilagođavanje na izmenjene klimatske uslove. Ljudske aktivnosti povećale su emisiju ugljen-dioksida koji nastaje sagorevanjem fosilnih goriva kada se seku šume koje apsorbuju ugljenik. Taj ugljenik se oslobađa i doprinosi globalnom zagrevanju.

Klimatske promene se dešavaju na globalnom nivou. Dokazano je da globalno zagrevanje se ne dešava samo od sebe, već je posledica antropogenog faktora, posledice decenijama je najtoplija unazad recimo 150 godina. U našoj zemlji primetan je porast ekstremnih vremenskih prilika i pogubnih efekata do kojih dovode.

Danas je prosečna temperatura na zemlji za skoro stepen viša u odnosu na onu pre industrijske revolucije, odnosno pre nego što su ljudi počeli masovno da troše fosilna goriva i gomilaju ugljen-dioksid u atmosferi.

Dvadeset najtoplijih godina desilo se upravo u poslednjih 22 godine, a godina 2015. do 2018. čine četiri najtoplije godine. Ovakav trend mogao bi da poveća prosečnu temperaturu na našoj planeti za 1,4 do 6,4 stepena do kraja ovog veka. Prema Agenciji za zaštitu životne sredine temperature rastu u Srbiji, posebno u poslednjih 15 godina. To su podaci koje smo mogli da sagledamo.

Rizik i pretnje mogu da ugroze infrastrukturu, poljoprivrednu proizvodnju, pristup čistoj vodi i da izazovu nestašicu pijaće vode, predviđa se izumiranje brojnih biljnih i životinjskih vrsta, jer se staništa menjaju brže nego što vrste mogu da se prilagode. Sve je više oluja, sve je više poplava, suša, požara, zemljotresa u svetu koje su posledica klimatskih promena.

Povećanje temperatura je glavni razlog otapanja leda što dovodi do rasta nivoa mora i opadanja glečera. Milioni ljudi u svetu mogli bu da budu ugroženi upravo učestalošću malarije, bolesti koja se prenosi preko vode i neuhranjenošću. Suočeni sa svim negativnim scenarijima koji su posledica klimatskih promena, nameće se pitanje kako sprečiti i kako usporiti globalno zagrevanje i uopšteno klimatske promene u celini. S obzirom na to da veliki udeo ima ljudski faktor, važno je da svako od nas pojedinačno da svoj doprinos u očuvanju naše planete, jer drugo mesto za život mi nemamo.

Pitanje očuvanja i zaštite životne sredine bave se mnoge međunarodne i nacionalne organizacije i agencije. Postoji veliki broj sporazuma, ali nije dovoljno da oni samo postoje na papiru, već ih je potrebno i u praski primenjivati. Oblast klimatskih promena je ogromna oblast u pregovaračkom procesu za Poglavlje 27 – „Životna sredina i klimatske promene“.

Za zaštitu životne sredine od različitih negativnih efekata klimatskih promena veoma je važno smanjenje emisije štetnih gasova, koji su jedan od najznačajnijih faktora rizika po zdravlje ljudi i naše planete. Mi, ljudi, smo, nažalost, skloni tome da posmatramo stvari samo sa svog aspekta, nekako kao da prirodu stavljamo po strani, na suprotnu stranu. Kada vidimo rezultate neodgovornog ponašanja, a to su posečene šume i mnogo otpada oko nas, zagađen vazduh, kisele kiše, onda dođemo do zaključka da još nismo izgradili svest o tome da je naša odgovornost najveća za stanje na planeti.

Ne moramo mi svakoga dana da mislimo globalno, dovoljno je da u svakoj lokalnoj sredini budemo odgovorni. U suprotnom, ne mogu ni ministarstvo, ni inspekcije, ni bilo ko drugi da saniraju štetu koju nanosimo i prirodi i sebi.

Dobro je da Srbija, koja je imala prvo Ministarstvo zaštite životne sredine još 1991. godine, i danas veoma odgovorno postupa po pitanju zaštite životne sredine, ali je činjenica da su u pitanju projekti i procesi koji su dugoročnog karaktera. Ekologija je veoma skupa, zato je preventivno delovanje najvažnije. Tu pre svega mislimo na edukaciju dece od najmanjeg uzrasta, da shvate koliko je postupak svakog od nas važan za opšte stanje. Zato imamo i onu ekološku izreku – misli globalno, deluj lokalno. To je suština našeg odgovora na izazove koje nosi industrijalizacija, potrošačko društvo i kapital, a to je zagađivanje i uništavanje prirode, neodgovorno korišćenje pre svega prirodnih resursa.

U kontekstu zaštite od klimatskih promena i prilagođavanja čitavog sveta tim promenama, važno je imati na umu da neće moći ni sve žive vrste a ni sama priroda da se prilagodi svemu, već cenu plaća živi svet.

Jedan primer koji nama danas koristi kao ponos, to je čuvena „Pančićeva omorika“, koja je svojevrsni živi fosil, jer potiče iz doba tercijara, a preživela je i kataklizmično ledeno doba i mi je danas čuvamo kao planetarni relikt. Ali se pitam da li će danas, zbog neodgovornosti nas kao ljudi, nešto ostati i preživeti posle nas ukoliko ne shvatimo da smo mi ti upravo koji su doprineli poremećaju ekološke ravnoteže i klimatskih promena i da smo mi ti koji treba da spasemo upravo planetu. Dakle, treba da krenemo da menjamo sami sebe, pa tek onda to da očekujemo i od drugih.

Imamo podršku ministarstva, imamo jedan odgovoran, ozbiljan, posvećen pristup ministarke, ali sve to nije dovoljno ako sami nešto ne preduzmemo u periodu koji je pred nama, da bi realizovali ciljeve koje definišemo i ovim zakonskim predlogom i svakim narednim zakonskim predlogom.

Danas je više puta i u više navrata govoreno o, moram na to da se osvrnem, odlučnoj borbi protiv kriminala i korupcije koji su započeli predsednik Republike i Vlada Republike Srbije i mi smo više puta do sada rekli da u potpunosti podržavamo kao poslanička grupa odlučnu, neselektivnu, kontinuiranu borbu protiv kriminala i korupcije.

Ovde u parlamentu smo usvojili jedan zakon koji je izuzetno važan i koji daje doprinos toj borbi, a to je Zakon o poreklu imovine. Onog trenutka kada smo usvojili taj zakon, primetna je bila nervoza pojedinaca, jer su oni smatrali i govorili, kritičari tog zakona, da je to pogodno tle kako bi se mi zapravo obračunali sa političkim neistomišljenicima. Mi smo više puta rekli – nema tu selektivnog pristupa ako je neko kršio zakon. Ako se neko obogatio i stekao na nezakonit način imovinu, to će država morati da sankcioniše.

Više puta je rečeno – ako je predsednik Srbije prihvatio da prvi bude predmet provere, ako je svako od nas prihvatio da prvi bude predmet provere, da nakon toga bude predmet provere, čemu onda strah od toga kada je reč o kritičarima tog zakonskog predloga i kada je reč o kritičarima koji uvek imaju nešto da kažu na ovu odlučnu, neselektivnu i ozbiljnu borbu protiv kriminala i korupcije. Kažem – ozbiljnu, jer ovo je bio ozbiljan udarac organizovanom kriminalu u Srbiji. Mi verujemo da će ta borba svakako biti nastavljena.

Nakon otvaranja određenih tema, značajnih tema, kako su se pojedini političari obogatili u Srbiji, vidim da su ti političari pokušali danas da se odbrane na konferencijama za novinare. Ali, znate šta, ako već želite da kažete nešto u prilog svoje odbrane ili da demantujete bilo koga, onda nemojte da držite monolog ili kako to u sportskom žargonu kažu – kata sa zamišljenim protivnikom, vi održite konferenciju za štampu, pokupite se i odete i ne dozvolite novinarima da vam postave i jedno pitanje. Dakle, ako smatrate da ste u pravu, čemu onda bežanje od pitanja koja će vam postaviti novinari? Dozvolite novinarima da vam postave pitanje, odgovorite činjenično, ukoliko možete da odgovorite činjenično, kao što svakoga dana ovde u parlamentu vrlo često nam spočitavaju, kaže – nemamo političku kulturu. Ima ovaj parlament dovoljno političke kulture i zna šta je politička kultura, svako od nas zna šta je politička kultura i najmanje ima govora mržnje, jer oni i ne znaju šta je prava definicija govora mržnje, ali, ovde govorimo o činjenicama. Ako možete, izvolite, osporite te činjenice. Ako ne možete, time će se, mi smo potpuno ubeđeni, u periodu koji je pred nama, baviti nadležni organi, nadležne institucije i u tome će imati punu podršku poslaničke grupe Socijalističke partije Srbije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Veoma kratko. Veoma cenim, poštujem i uvažavam kolegu Stojmirovića i moram da mu kažem da nije moja namera bilo koga ni da edukujem, ni da obrazujem, samo da kroz vokabular koji koristim u Narodnoj skupštini Republike Srbije pokušavam da kroz svaku rečenicu ne provlačim Narodna skupština Republike Srbije, Narodna skupština Republike Srbije, već ako u jednoj rečenici kažem Narodna skupština Republike Srbije onda se trudim da u narednoj kažem parlament, jer onda to deluje kao nekakav pleonazam. Znate, suvišno je da u svakoj rečenici kažete Narodna skupština Republike Srbije.

Dakle, nije mi cilj, ni namera da uvodim strane reči kako ste rekli, jedino što sam učinio u svom izlaganju, a konkretno se ne tiče i ne dotiče teme i to sam rekao na samom kraju, jeste to što sam se osvrnuo na kriminal i korupciju i govorio o tome da ukoliko neko želi da nešto demantuje, onda to treba da konkretno uradi sa činjenicama, kao što je recimo, koleginica Sandra Božić ovde u parlamentu govorila konkretno o činjenicama. Ako je neko želeo da ospori i da demantuje te činjenice onda je to trebao da uradi na taj način na konferenciji za štampu i da dozvoli novinarima da mu postave pitanja. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Na samom početku neću govoriti o temi, odmah da kažem, izraziću žaljenje što današnjoj sednici republičkog parlamenta ne prisustvuje jedan broj poslanika kako je navedeno u Izveštaju Evropskog parlamenta, koji treba da se usvoji krajem marta meseca, na koji se vrši pritisak od strane vladajuće koalicije.

Izraziću nezadovoljstvo i žaljenje što ne prisustvuju upravo na današnji dan, koleginica Paunović je govorila o tome, jer na današnji dan pre 17 godina dogodio se jedan od najbrutalnijih napada albanskih ekstremista na Srbe na Kosovu, nasilje i etničko čišćenje u kome je 2004. godine ubijeno 10 pripadnika srpske zajednice, a sa teritorije Kosova proterano više od 4.000, porušeno oko 935 srpskih kuća, oštećeno 10 opštinskih objekata, stotinu verskih objekata, od kojih je spaljeno 35, uključujući i 18 spomenika kulture.

Voleo bih da čujem šta danas imaju da kažu na tu temu i da li će makar uputiti izvinjenje na osnovu svega onoga što smo mogli da čujemo i što su govorili u parlamentu proteklih dana, pa i ono što su govorili sramno na njihovom jeziku, iako im to niko nije osporio.

Kada je reč o onome što je današnja tema dnevnog reda, dakle, Program zvanične statistike sa Strategijom za period od 2021. do 2025. godine, po Zakonu o zvaničnoj statistici aktivnosti zvanične statistike zasnivaju se na petogodišnjem statističkom programu i godišnjim primenjivim planovima. Program zvanične statistike donosi Narodna skupština te je iz istih razloga i današnji dokument pred narodnim poslanicima.

Cilj donošenja Programa zvanične statistike jeste obezbeđivanje kvalitetnih i međunarodno uporedivih rezultata zvanične statistike, ostvarivanje potpune harmonizacije sa međunarodnim statističkim standardima, pre svega Evropskim statističkim savezom, tako i sa UN, predstavljaju osnovna strateška opredeljenja sistema zvanične statistike Republike Srbije.

Ovaj dokument, rekao bih, je višestruko značajan. On predstavlja usaglašavanje zvanične statistike Srbije sa međunarodnim statističkim standardima i sastavni deo intenzivnih aktivnosti Republike Srbije u okviru procesa pristupanja Srbije EU. Na statistiku se odnosi konkretno pregovaračko Poglavlje 18. Sa druge strane, Program koji je pred nama predstavlja skup strateških i operativnih aktivnosti svih proizvođača zvaničnih statističkih podataka, kako se to definiše u zakonu.

Statistika je, može se reći rendgen snimak svakog društva jer najpreciznije brojkama i vrlo precizno utvrđuje na godišnjem ili mesečnom nivou stanje u svim sektorima, ti podaci upoređivanjem daju sliku napretka ili stagnacije.

Po definiciji, statistika je oblast matematike koja se bavi prikupljanjem, analizom, interpretacijom, objašnjenjem i prezentacijom podataka koji se odnose na širok spektar delatnosti svakog društva od nauke do pokazatelja privrede i društvenih kretanja.

Zakonom o zvaničnoj statistici, ali i ovom programu definisan je krug zvaničnih proizvođača statistike i ono što je najvažnije definisana je i krovna organizacija zvanične statistike u Srbiji, a to je Republički zavod za statistiku koji je glavni stručni oslonac, organizator i koordinator sistema zvanične statistike u zemlji.

Republički zavod za statistiku ima i koordinaciju i ulogu u statističkoj saradnji domaćih proizvođača ekonomske statistike sa međunarodnim organizacijama, što smatramo takođe da je od izuzetne važnosti i značaja.

Ciljeve koje treba da sprovodi Republički zavod za statistiku smo već čuli, tako da zbog vremena neću o tome govoriti.

Zvanična statistika nije samo, kako narod kaže, suvi podatak. Statistika je u svakom društvu osnova za kreiranje sektorskih politika i strateški razvojnih dokumenata, statističke činjenice i njihovo upoređivanje su najegzaktniji pokazatelj svih promena, bile one pozitivne ili negativne, dopale se one nekome ili ne.

Upravo u tom kontekstu, želim da govorim o nečem drugom, a to su ekonomski pokazatelji, jer ekonomski pokazatelji su brojke i cifre, a vezane su za statistiku. Opet kažem, svidelo se to nekome ili ne.

Svidelo se to nekome ili ne, znate, kada govorite, vi možete da ne govorite istinu, možete da pokušate da prevarite, ali kada su brojke i cifre u pitanju, tu nema laži i tu nema prevare. Zašto ovo kažem? Ne možete da prevarite činjenicu da je država Srbija, Vlada Republike Srbije, predsednik Srbije u periodu od marta meseca, govorim o prvom paketu pomoći državi i građanima, izdvojili 700 milijardi dinara ili šest milijardi evra, što je 12,7% BDP. Ne možete da osporite da je sistem funkcionisao onda kada je bilo najteže i ne samo da je funkcionisao, nego je ostvarivao izvanredne rezultate, a tu mislim, pre svega, na ekonomske pokazatelje. Ne možete da osporite da je izbegnut onaj najcrnji scenario i da mere koje su sprovedene upravo idu ka onim ciljanim grupama koje su potpuno opravdane. Tu mislim na egzistenciju, životni standard građana, mislim na privredu, pre svega na privatni sektor, ali ovim trećim paketom obuhvaćena su i velika preduzeća. Dakle, vodi se računa o javnom interesu, vodi se računa o interesu građana, ali vodi se računa o tome da se sačuvaju teško stečena fiskalna dostignuća i da se prihvate svi oni podsticaji i inicijative koje vode ka rastu i razvoju.

Podsetiću vas, Srbija je prva država po privrednoj stopi rasta, odnosno pada u Evropi u ovom trenutku. Postavlja se pitanje – da li je jedna država u Evropi prihvatila ovoliki teret krize na sebe u periodu od početka pandemije do danas?

Sada imamo treći paket mera koji obuhvata 1.505.093 preduzetnika, novčana pomoć građanima od 250 milijardi dinara, 1,7 miliona penzionera dobiće dodatnu pomoć, gradski hoteli takođe, sektor, prvi put, prevoznih putnika i drumskog saobraćaj i autobuskih stanica. Dakle, kada sve to saberemo, to je ukupno negde oko osam milijardi evra.

Znate li koja su danas suštinska pitanja u Srbiji? Kada razgovarate sa građanima, suštinska pitanja su da li će biti zatvaranja fabrika, da li je bilo otpuštanja radnika i da li su odustali strani investitori od ulaganja u Srbiju. Niti je bilo otpuštanja radnika, niti je bilo zatvaranja fabrika, niti su strani investitori odustali od ulaganja u Srbiju. To što su pomerili svoje programe za jedan određeni vremenski period, to ne znači da su odustali, ali činjenice, cifre govore nešto drugačije. Strane direktne investicije u protekloj godini su bile 2,9 milijardi evra.

Kada sagledamo Balkan, celokupan iznos stranih direktnih investicija koje pristignu na Balkan 60% je upravo u Srbiji. Nije slučajno što Fajnenšl Tajms već godinama unazad Srbiju svrstava kao lidera u privlačenju stranih direktnih investicija.

Dakle, u 2021. godini Srbija ulazi ekonomski jaka, sigurna i stabilna, sa po ko zna koji put ponoviću, potpunim uverenjem da će realizovati onu projektovanu stopu rasta BDP od 6% i to sa potpunim optimizmom, jer ima razloga za to.

Slušamo kritičare svaki dan, ali ovo je ekonomska politika koja je socijalno odgovorna, a ta socijalna odgovornost, ta ekonomska politika koja je socijalno odgovorna u svoje središte stavlja čoveka, životni standard i egzistenciju, pre svega građana. Ona će uvek imati podršku SPS.

Sa druge strane, slušamo kritičare koji su i manje stručni i stručni. Hajde da se osvrnemo na one koji su stručni. Ta usko stručna politika nije čarobni štapić i oni ne razumeju šta znači živa politika. Živa politika je kada vi razgovarate sa građanima, pa sagledate da li su građani zadovoljni ili ne. Kakav je životni standard građana? E, ta živa politika je donela uspeh Srbiji u borbi protiv Korone što je svakako prioritet, donela kovid ambulante, bolnicu u Batajnici. Ta živa politika je definisala dva ključna stuba.

Prvi stub je životni standard građana kroz povećanje penzija 5,9%, kroz povećanje plata u javnom sektoru, najpre 3,5%, pa u aprilu mesecu za još 1,5%, minimalna cena rada 6,6%, zdravstveni radnici 5%, Vojska 10%.

Drugi stub jesu kapitalne investicije, infrastrukturni projekti i nikada više izdvojeno, 330 milijardi dinara, što je 5,5% BDP i što treba da podstakne realizaciju projektovane stope raste BDP od 6%.

Imali smo situaciju da nas kritikuju kada je reč o platama u javnom sektoru. Mi smo bili isključivi protivnici takve vrste kritike. Smatramo da se Vlada ponašala odgovorno i racionalno i da je sa velikim razumevanjem pravljen budžet za 2021. godinu, da prioritet, pre svega jeste bio, ponavljam, životni standard građana. Dakle, nije se Vlada zaduživala da bi isplaćivale plate i penzije, već je to činila iz realnih izvora prihoda. I uvek ćemo podržati stav Vlade da svaki uloženi dinar ide ka povećanju plata i penzija, jer govorimo o mladim ljudima, pa kako ćemo da zadržimo mlade ljude u Srbije nećemo povećavati plate, naročito u javnom sektoru, ako govorimo o profesionalnosti i o stručnosti.

Kapitalne investicije, pokazalo se da kada država investira u kapitalne investicije da to podiže nivo stranih i domaćih investicija. To je takođe potpuno opravdano. Kako se radilo? Hajde da uzmemo period pandemije i prošlu godinu. Od januara do novembra meseca 146 milijardi dinara. To je 14,7% više nego u odnosu na isti period prethodne godine. Dakle, nemamo uopšte dilemo, nemamo dilemu da će i u ovoj godini biti realizovano tih 330 milijardi dinara.

Što se tiče kritika zbog emisija obveznica, moram i to da kažem. Refinansiran je dug koji je dospeo na naplatu u septembru 2021. godine, pošto je povoljna situacija sa dolarom. Skup kredit sa kamatnom stopom od 7,25% redefinisali smo sa stopom od 1%. U apsolutnom iznosu javni dug ostaje isti, ali u narednih deset godina platićemo 40 milijardi dinara manje kamate i to je odgovorno upravljanje javnim dugom.

Kritike na račun privrede. Kažu, predsednik Srbije, Vlada Republike Srbije ne razumeju dobro privredu. Dobro je da privredu razumeju na drugačiji način od ove kvazi elite, opozicije, jer i predsednik i Vlada Republike Srbije gledaju kako privredu da očuvaju i da stave na stabilne noge, a ne da otvaraju račune, ne znam na Mauricijusu, u Švajcarskoj i da iznose novac iz Srbije. Dakle, ovde je cilj srpska privreda i ovde je cilj životni standard građana.

Budžetski deficit. Tačno je. Imamo deficit, ali deficit nije skup i taj deficit nije nastao zato što je vođena loša fiskalna politika. Taj deficit je nastao zbog korone, ali imamo kontrolisan deficit, javni dug u odnosu na BDP ispod 60% i krećemo se u parametrima koji će omogućiti realizaciju ciljeva. Cilj, upravo jeste Srbija 2020-2025. Povećanje plata u Srbiji do 900%, a prosečna penzija 450 evra.

Kako očuvati politiku očuvanja radnih mesta? Ozbiljnoj i odgovornoj politici zapošljavanja države govore sledeći podaci. Uprkos pandemiji stopa nezaposlenosti je na istorijskom minimumu od 9%. Rekao sam maločas minimalna cena rada 6,6%, govorio sam o povećanju plata i penzija.

Dakle, u poslednjih sedam godina prosečna plata u Srbiji porasla je sa 180 na danas 511 evra. Sve ovo doprinosi povećanju javne potrošnje, a time i ukupnom standardu građana.

Sledeća stvar, stabilnost ranih investicija o kojima sam takođe govorio, investicioni ciklus u sektoru kapitalnih investicija u infrastrukturu pre svega, što jeste drugi stub koji je definisala Vlada Republike Srbije i u poslednjih nekoliko godina otvoreno je 200 fabrika i komercijalnih objekata i zaposleno 60.000 radnika.

Dakle, ma šta govorili, ma kakvu kritiku uputili ta kritika treba da bude kompliment ovoj Vladi, jer u periodu pandemije ova Vlada je uspela najpre da svakom punoletnom građaninu isplati 100 evra, potom 10.000 dinara za svakog zdravstvenog radnika, potom 5.000 dinara za penzionere, pa 4.000 dinara za penzionere, govorim o prva dva paketa mera, a sledi tek treći paket mera. Postavljam pitanje da li je jedna država u Evropi i u svetu učinila nešto ovako?

Kako finansirati politiku ekonomskog oporavka? Reformski kurs Vlade omogućio je, to je sledeće pitanje, omogućio je da u poslednjih nekoliko godina imamo suficit u budžetu i nizak deo udela javnog duga u BDP, omogućili su da na početku pandemije imamo dovoljno novca u državnoj kasi za pomoć građanima i za pomoć privredi. Ta pomoć privredi je omogućila da se održi proizvodnja, kao i puna zaposlenost, te i dalje imamo principe da raste privredna aktivnost. Mere Vlade kao što sam rekao usmerene su ka prioritetima, Srbija ima stabilnu stopu inflacije, stabilan kurs dinara, trenutno na računu u jednom trenutku je bilo 125 milijardi dinara, što je ogroman novac, domaće strane investicije i verujemo da možemo da računamo na predpristupne fondove EU.

Saobraćajna infrastruktura je strateški važna, jer je Srbija tranzitna zemlja koja povezuje istok i zapad i taj tranzit će povećati prihode. Trenutno se u Srbiji grade četiri autoputa, inače ukupno je urađeno 350 kilometara novih autoputeva, a Srbija danas ima 924 kilometra autoputa. Sve su to činjenice i pokazatelji.

Sada samo još nekoliko pokazatelja na samom kraju. Dakle, rekao sam, minimalna cena rada, sada govorim o egzaktnim podacima, to je statistika, cifre i brojke. Minimalna cena rada 2012. godine je bila 102 dinara u martu, 115 u aprilu, a 2021. godine 183,93 dinara. Godine 2012. prosečna plata je bila 41.377 dinara, 2020. godine 60.073 dinara.

Idemo dalje, prosečna penzija 23.024 dinara 2012. godine, 2020. godine 27.759 dinara. Prosečan ček koji je iznosio 27.700, sada je veći za oko 1.700 dinara. Dakle, ukupno povećanje penzije u periodu od 2012. do 2021. godine je iznosilo 30,9%

Što se tiče nezaposlenosti, rekao sam - 2012. godine rekordne nezaposlenosti 23,9% došli smo do stope nezaposlenosti od 9%. To su, takođe, egzaktni podaci.

Javni dug 2012. godine 52,9%, danas 57,4%, što manje od nivoa mastrikta od 60%, 60% BDP-a je kriterijum iz mastrikta koji je ustanovljen još 1991. godine unutar tadašnje evropske zajednice. Odnosi se na to koliko je nivo duga koji države maksimalno mogu da imaju da bi bile kandidat za članstvo u evro zoni, odnosno valutnoj uniji. Od tada figurira se podatak od tih 60%.

Ovo su podaci i pokazatelji i ovo apsolutno niko ne može da ospori. To je ono što sam želeo da govorim povezujući ekonomski aspekt činjenice, rezultate koje su ostarili predsednik i Vlada sa onim što jesu statistički podaci, jer mi konstantno slušamo nekakve aferaške, neka fabrikovanja afera, nekakve izmišljene cifre. Ovo su činjenice, i ovo je istina.

Na samom kraju još jednu stvar želim da napomenem, nije vezana za ovu temu.

Uvažena predsedavajuća, to ću reći predsedniku parlamenta, čini mi se, na žalost, da parlamentarci koji su glas naroda, koji su dobili legitimitet i poverenje građana i imaju potpuno pravo da zastupaju to poverenje građana ovde u parlamentu, postaju polako glineni golubovi i da moraju da vode računa na koji način i kako će izneti svoj stav. Ne iznose oni ovde svoj stav, oni ovde iznose stav građana, jer parlament je, ponavljam, glas naroda. Mislim i na gospodina Bakareca koji je govorio o tome pre nekoliko nedelja, ali mislim i na najnovija dešavanja vezana za gospodina Martinovića. O tome sam tokom jučerašnjeg dana govorio sa predstavnicima medija vrlo rado.

Vidim da su ga optužile neke nevladine organizacije. Malo je, možda je neprirodno što ja iz poslaničke grupe branim nekog drugog, ali mi smo kolege, radimo na istom, imamo isti cilj, imamo isti zadatak i naš stav je potpuno jasan . To što se neko bavi insinuacijama i što neko ne zna da protumači šta je gospodin Martinović želeo da kaže, pa to je njihov problem, to nije naš problem. Što se pozivaju na etički kodeks dobro je da su konačno shvatili – usvojili smo etički kodeks i da smo prihvatili taj etički kodeks koji su toliko kritikovali i za koji su rekli da je loš, a danas se pozivaju na taj isti etički kodeks.

Dakle, gospodin Martinović je pogrešno interpretiran, ali to je bio i cilj nekih nevladinih organizacija i nekog nevladinog sektora. Ja sam postavio pitanje tim nevladinim organizacijama i nevladinim sektorima, samo jedno, a to sam im postavio n Fakultetu političkih nauka i u okviru međustranačkog – hajde više opredelite se. Pošto ovde nema jednog dela opozicije koji razgovara sa nama, opredelite se. Zastupate li vi taj deo opozicije ili to čini neko drugi? Jer, ako predstavnike pojedinih nevladinih organizacija vidimo na skupovima tih političkih opcija, oni kažu – mi smo tamo nastupali kao novinari. Dobro, ali naša percepcija je da ste vi pristalica tih političkih stranaka i da ste zapravo vi u ovom dijalogu njihovi predstavnici.

Hajde samo opredelite se, jer ste pred parlamentarne izbore negativnu kampanju krenuli mnogo pre nego što je započela kampanja za parlamentarne izbore. Zahvaljujem, predsedavajuća.
Zahvaljujem, uvaženi predsedniče.

Na samom početku, pre nego što postavim pitanje, samo jedna digresija. Interesantno je da se pojedini narodni poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srbije zalažu za navodnu normalizaciju odnosa Beograda i Prištine, a čine sve suprotno.

Sa druge strane, takve tragedije koje su se desile u Peći, u kafiću „Panda“ ne smeju se koristiti u političke svrhe. Ja želim, u ime poslaničke grupe SPS, da se izvinim pre svega porodicama žrtava što je na ovakav način zloupotrebljena ova tragedija zarad političkog populizma i političkog marketinga.

Ne želim o tome danas da govorim, ovo je samo digresija.

Poštovani kolege narodni poslanici, pre izvesnog vremena zatražio sam, u ime poslaničke grupe SPS, od predsednika parlamenta da nam dostavi nacrt, da pokuša preko sekretarijata da nam dostavi nacrt i predlog izveštaja Evropskog parlamenta, imajući na umu činjenicu da je tokom protekle nedelje održana sednica Odbora za spoljne poslove kojim predsedava gospodin Dejvid Mekalister, gde su trebali da budu između ostalog i amandmani, jer sam smatrao da je mnogo otvorenih pitanja kada je reč o amandmanima koji bi, ja sam tada bio uveren da će biti usvojeni, tako se na žalost i desilo.

Zahvaljujem vama, gospodine predsedniče, što smo, čini mi se da su sve poslaničke grupe dobile izveštaj Evropskog parlamenta i taj dokument Evropskog parlamenta koji je sastavljen na osnovu izveštaja Vladimira Bilčika je pre nekoliko dana dostavljen Vladi, dostavljen je i Narodnoj skupštini. U vezi sa tim dokumentom želeo bih da prokomentarišem najpre nekoliko stvari.

Pre svega, rezolucija se na dosta oštar i reko bih neprimeren način iznose se stavovi o Srbiji u velikom broju oblasti, pre svega izražava se sumnja u legitimitet novog parlamenta, jer nema opozicije iako smo mi na Odboru za stabilizaciju i pridruživanje, gospodin Orlić je tu, od gospođe Tanje Fajon vrlo jasno čuli da parlament, jel tako gospodine Orliću, ima legitimitet i legalitet i razgovarali kao predstavnici parlamenta, što znači da prihvataju parlament i saziv Narodne skupštine Republike Srbije.

Dakle, zatim kritikuju i to što smo izborni prag snizili pred same izbore, a mi smo to upravo učinili kao rezultat međustranačkog dijaloga i to nije jedini. Znate, kritikuju nas što smo u izbornoj godini menjali zakone koji se tiču izbornog zakonodavstva, a oni su nas primorali kroz međustranački dijalog da izmenimo određeni broj zakona koji se direktno tiču izbornog zakonodavstva.

Govore da parlament ne kontroliše dovoljno izvršnu vlast što apsolutno nije tačno. Prosto je neverovatno čime se evropski parlamentarci u ovom izveštaju bave i ja sam iz tog razloga tražio da dobijemo nacrt, imajući na umu da će krajem meseca biti tek usvojen izveštaj Evropskog parlamenta i da će definitivno usvojen biti u ovakvom obliku kako je to učinjeno, zapravo na osnovu amandmana koji su usvojeni na sednici Odbora za stabilizaciju, odnosno Odbora za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Ono što je takođe gruba ocena, a to je da u Narodnoj skupštini imamo govor mržnje prema poslanicima Evropskog parlamenta.

Nikada u ovoj Narodnoj skupštini niko nije izrazio i govorio… Prvo, oni ne znaju šta je govor mržnje, moraju da vide pravnu formulaciju, tu je gospodin Fila, ako im nije jasno, tu je i gospodin Martinović, neka dostave pitanje, pa će im oni obrazložiti šta znači govor mržnje. To što poslanici iznose činjenice koje njih vređaju, to je nešto drugo.

Gospodine predsedniče, za vas jedno pitanje. Kako ste, gospodine predsedniče, pre nekoliko dana izjavili da bi Narodna skupština mogla da donese svoju rezoluciju kao pandam rezolucije Evropskom parlamentu u Srbiji, da li možemo očekivati raspravo o dokumentu koji je podneo izvestilac za Srbiju, Vladimir Bilčik, kako bi i mi kao narodni predstavnici izneli svoje stavove, a možda i argumentovano demantovali više stavova iznetih u izveštaju u Predlogu rezolucije?

Još jedno kratko pitanje, koje mislim da je važno ovih dana, jeste pitanje vakcina, odnosno najava EU o uvođenju kovid pasoša, što je izazvalo veliku paniku među građanima. Donošenje ove odluke bi bilo suprotno najvišim evropskim standardima za koje se EU upravo zalaže i traži poštovanje takvih standarda od svojih članica, ali i od nas koji apliciramo za članstvo u EU. Upravo najviši zvaničnici jedne države članice EU primio je kinesku vakcinu, pa se pitam šta će u tom slučaju preduzeti EU? Sutra ćemo znati kakav će biti ishod.

Ukoliko se zaista donese ovakva odluka, ne želim da verujem da hoće, ali ukoliko se donese ovakva odluka, ona bi najblaže rečeno bila skandalozna i to u međunarodnim razmerama. Pitanje je za Vladu Republike Srbije - kakav će na osnovu toga biti odgovor Vlade Republike Srbije? Zahvaljujem.
Zahvaljujem, poštovani predsedniče.

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, danas bih uputio svoje pitanje Vladi Republike Srbije.

Naime, ovih dana suočavamo se sa brojnim nedopustivim izjavama zvaničnika određenih država našeg regiona i napadima na teritorijalni integritet i suverenitet naše države. Pre par dana imali smo i izjave jednog od nekadašnjih ministara u Vladi Republike Srbije i poslanika nekada u Narodnoj skupštini Republike Srbije koji je pozivao na otvoreni ustanak u Raškoj oblasti i time postupio i protivustavno i protivzakonito. Njegovi postupci usmereni su na lobiranje za separatističke interese Albanaca sa Kosova i Metohije i projekat albanizacije ovog dela teritorije, sa željom da se pripoji lažnoj državi Kosovo.

O ovome sam već govorio u ovoj sali, ali je važno da se podsetimo na ove događaje, iz razloga što se nažalost nastavlja kontinuitet ovih napada na Srbiju. Juče smo se suočili sa novim napadima i aspiracijama prema određenim delovima naše teritoriji, čini nam se, nama iz poslaničke grupe SPS, gotovo orkestrirano i danas o tome pišu gotovo svi mediji. U pitanju su neprihvatljive izjave najpre crnogorskog predsednika Mila Đukanovića, ali i zamenika premijera Bugarske i ministra odbrane Bugarske Krasimira Karakačanova.

Milo Đukanović ne prestaje da provocira Srbiju svojim izjavama. Poslednja u nizu je ona u kojoj optužuje Beograd da radi na projektu velike Srbije u čijem sedištu se, prema njegovim rečima, nalazi Crna Gora. Đukanović ide i dalje u svojim izjavama i optužbama i ne odustaje od napada na SPC. Đukanović govori o navodnom, povampirenju politike devedesetih i da se u središtu velikodržavnih planova Srbije nalazi Crna Gora. Čini nam se da on svoje unutrašnje političke konflikte i neuspehe leči upravo napadajući Srbiju, napadajući srpski narod, ne bi li tako pridobio naklonost još nekih političkih krugova, koji nisu naklonjeni Srbiji, da ne pominjemo njegovo lažno priznanje jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova, odnosno lažno priznanje samoproklamovane države Kosovo.

S druge strane, napadi dolaze iz nama susedne Bugarske, i to od zamenika premijera Karakačanova, koji ide još dalje tako što na svom Fejsbuk profilu kao čestitku za osmi mart, je podelio mapu velike Bugarske, tako što je predstavio Niš i Vranje kao sastavne delove bugarske teritoriji. Koncept velike Bugarske nije nov, naproti, čini mi se, da on datira još od 19. veka. Ovo nije privi put da visoki zvaničnik nama susedne Bugarske daje skandalozne izjave, budući da je pre mesec dana Srbiju i Srbe nazvao, podsetiću vas, okupatorima Severne Makedonije.

U kontekstu niza političkih napada na Srbiju i njen teritorijalni integritet i suverenitet naše pitanje danas bih uputio predsednici Vlade Republike Srbije, gospođi Ani Brnabić - da li Vlada Republike Srbije analizira ovakve nastupe predstavnika susednih zemalja i da li planira da preduzme određene diplomatske aktivnosti u odnosu na ovakve diplomatske presedane, rekao bih, zvaničnika susednih zemalja koji duboko vređaju Republiku Srbiju, narušavaju dobrosusedske odnose, diplomatske odnose i regionalnu saradnju, što nikada nije bio interes Republike Srbije? Zahvaljujem.
Zahvaljujem uvažena predsedavajuća.

Zahvaljujem pre svega na razumevanju.

Poštovani predstavnici Agencije, kao što je već rečeno Agencija je regulatorno telo u oblasti energetike koje je potpuno nezavisno od drugih organa izvršne vlasti, a osnovana je upravo radi usmeravanja razvoja tržišta u oblasti električne energije i prirodnog gasa.

Zakonska ovlašćenja Agencije podrazumevaju usklađenost njenog rada sa energetskom politikom Srbije i Strategijom razvoja energetike, o čemu je već bilo reči. Sada je na snazi Strategija energetike za period do 2025. godine. Ključni ciljevi su pouzdano, sigurno i kvalitetno snabdevanje građana i privrede energijom i energentima, unapređenje proizvodnje u skladu sa standardima zaštite životne sredine i stvaranje održivog energetskog sistema uz povećanje korišćenja obnovljivih vidova energije. Dakle, potpuno jasno i precizno definisani ciljevi kroz Strategiju, ciljevi koji se žele postići kroz Strategiju do 2025. godine.

Konkretna zakonska ovlašćenja i aktivnosti Agencije jesu razvoj tržišta električne energije i praćenje stanja na domaćem tržištu i praćenje stanja u energetskom sektoru i podsticanje efikasnog funkcionisanja energetskog sistema, kao i obezbeđivanje visokih standarda usluge u snabdevanju potrošača električnom energijom i privrednim gasom sa posebnom brigom za zaštitu energetski ugroženih kupaca.

Agencija izdaje i licence za obavljanje energetske delatnosti, stvara stabilni pravni okvir za korisnike, kupce, investitore u energetskom sektoru, a ono što je za građane veoma važno je da Agencija formira metodologije za utvrđivanje cena, odnosno cene energenata. Moramo se složiti da cena energije u Srbiji nije ekonomska cena, to je cena koja izražava brigu o platežnoj moći naših potrošača. Slobodno možemo reći da je u pitanju, da je naš energetski sektor socijalno odgovorna komponenta državi i to je ono što posebno podržava poslanička grupa SPS.

Izveštaj o kome raspravljamo danas je po mišljenju poslaničke grupe SPS veoma obiman, sveobuhvatan, sadrži podatke o radu Agencije i finansijskom poslovanju i o stanju u energetskom sektoru Republike Srbije. Energetski sektor je izuzetno važan za svaku državu, jer je energetska bezbednost usko povezana sa uvoznom zavisnošću, a na taj način i sa ukupnom pozicijom države u odnosu pre svega na spoljne faktore.

Samo država koja svojom proizvodnjom obezbeđuje visok nivo energenata može se smatrati stabilnom i može se smatrati bezbednom, jer ne može biti ni života ni razvoja bez energenata. Kako bismo živeli bez struje, to prosto ne možemo ni da zamislimo.

Na svetskom nivou posmatrano, energetika i energenti su jedan od značajnih uslova globalne bezbednosti. Znamo, nažalost, da su se zbog nafte vodili i ratovi. Danas, kada su sve države međusobno povezane i uslovljene, energetski međuzavisne, veoma je važno sa jedne strane razvijati domaće izvore energije, a sa druge strane imati pouzdane partnere u svetu od kojih se može obezbeđivati nedostajuća energija.

Ovo tržište je višeslojno i složeno i zato je često na meti velikih političkih interesa. Zato se i kaže da je energetska bezbednost uslov bezbednosti svake države. Srbija je na sreću značajan proizvođač energenata, jer ima dosta prirodnih resursa. Čistu energiju dobijamo koristeći hidro potencijale, a imamo i dosta rezerva uglja koji još uvek dominantni energetski izvor u Srbiji omogućava relativnu energetsku samostalnost. Istovremeno su zbog korišćenja ovog resursa sve veći zahtevi za uvođenje ekoloških standarda i zaštitu životne sredine što mi kao država poslednjih godina i činimo.

Ima nekoliko aktuelnih projekata kojima će se sanirati ekološke posledice korišćenja uglja. Znamo da je aktuelan projekat za otpepeljavanje u termoelektrani „Nikola Tesla“ u Obrenovcu. Novi ekološki oblici proizvodnje energije su naš novi izazov, ali i jedan, rekao bih, perspektivan zadatak. To je uvođenje obnovljivih izvora energije u naš energetski sektor i na tome svakako treba da i dalje radimo. Početak je veoma dobar što se tiče našeg mišljenja i našeg stava.

Prema podacima Agencije koje smo imali prilike da sagledamo, u 2019. godini uvozna zavisnost Srbije bila je oko 36,8%, što je manje od proseka Evropske unije, koja uvozi čak 55% energenata. Dakle, energetske potrebe Srbije su pokrivene domaćim izvorima sa preko 63%.

Dobar put Srbije u energetskom sektoru i smanjena izvozna zavisnost rezultat su povećanja domaće proizvodnje nafte i prirodnog gasa, kao i završetka jedne od najvećih investicija u oblasti energetike, završetak gasovoda Balkanski tok kojim se obezbeđuje stabilno snabdevanje Srbije ruskim gasom, što će svakako doprinositi daljem jačanju naše ukupne energetske bezbednosti. Dakle, Srbija jeste zemlja koja ima bogate resurse, aktivan odnos prema tim resursima u skladu sa državnom energetskom politikom, ali je obezbedila stabilno snabdevanje energijom i po osnovu uvozne komponente.

Istina je da je potrebno dalje raditi na energetskoj efikasnosti u svim sektorima, kako bi se obezbedilo održivo korišćenje energetskih resursa i omogućio održiv razvoj energije u skladu sa globalnim potrebama usklađivanja ekonomskog razvoja sa pre svega zaštitom životne sredine. Ovakav pristup razvoju energetskog sektora je neophodan i može se obezbediti pre svega interresornim pristupom, a to je zadatak čitavog sektora, ali i nadležnih ministarstava.

Dakle, ključnom cilju, a to je povećanje domaće proizvodnje i smanjenje energetske zavisnosti, mora se pristupiti racionalnim korišćenjem prirodnih resursa, posebno racionalnim korišćenjem prirodnih resursa, mislim na one neobnovljive prirodne resurse.

Ono što posebno želim da pohvalim u Izveštaju Agencije jeste upravo ta sveobuhvatna i nepristrasna, rekao bih, analiza stanja u našem energetskom sektoru koja nam pomaže da dalje profilišemo i strateške, ali i operativne ciljeve u energetici.

Na kraju, kada je u pitanju rad Agencije za energetiku kao regulatora, pohvalio bih aktivnost i posvećenost Saveta Agencije i svih zaposlenih kako u izveštajnoj godini, tako uopšte u celini.

Naravno, poslanička grupa SPS u danu za glasanje podržaće Izveštaj o radu Agencije za energetiku sa Izveštajem o finansijskom poslovanju u 2019. godini. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedniče.

Poštovano predsedništvo, poštovana ministarko, saradniče, dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što, dakle danas vodimo raspravu o dva važna regulatorna tela. Reč je o izbornim funkcijama koje se tiču i RATEL i Agencije za borbu protiv korupcije i to jeste naravno i obaveza i odgovornost Narodne skupštine Republike Srbije, kao što jednu odgovornost o svemu ovome kada je reč o Agenciji za borbu protiv korupcije imate i vi kao ministarka pravde.

Ja ću najpre iskoristiti priliku i reći nekoliko reči o RATEL, o onome što je vezano za deo koji se tiče RATEL. Dakle, treba da izaberemo članove upravnog odbora Regulatorne agencije za elektronske komunikacije i poštanske usluge, odnosno RATEL i članove Veća Agencije za suzbijanje, kao što sam rekao, korupcije.

Diskusija o regulatornim telima u parlamentu je i deo naše kontrolne funkcije kakva postoji u svim demokratskim društvima u kojima je rad svih institucija sistema, javne vlasti transparentan i dostupan javnosti, što je u našem parlamentu postala veoma dobra praksa.

Mislim da je veoma dobra praksa i to da osim toga što razgovaramo o onome što jesu tačke dnevnog reda, uvek možemo da razmenimo mišljenje, da diskutujemo o temama koje su aktuelne, a tiču se i vašeg ministarstva i ministarstva ministarke koja je maločas bila ovde. Smatram prosto da to samo može biti korisno i biti doprinos ne samo današnjoj raspravi, nego i budućnosti Srbije, budućnosti svakog građana Srbije, a naravno i efikasnijem radu i Vlade i vaših ministarstava pojedinačno.

Takođe, i izbor rukovodećih organa regulatornih tela predstavlja transparentnu proceduru i potvrđuje da se i zakonodavnim okvirom i parlamentarnom praksom približavamo evropskim standardima, što i jeste naš cilj.

Govoriti o značaju rada ovih nezavisnih organa sada kada treba birati odgovorne ljude koji će rukovoditi njima samo potvrđuje značaj njihove društvene uloge, ali o tome da Narodna skupština ima veoma odgovoran pristup u ovom izboru u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim ovlašćenjima.

U krajnjoj liniji, i parlament, kao što sam rekao, deli odgovornost za ovaj izbor i važno je da se na ne samo procesno već i suštinski bavimo odabirom kandidata koji će u narednom periodu obavljati ove odgovorne i ozbiljne funkcije, nadamo se na posvećen način.

Upravljački tim RATEL-a, dakle, čine: predsednik, zamenik predsednika RATEL-a, tri člana Upravnog odbora. Mandatni period na koji se biraju je pet godina i njihov mandat je upravo istekao 3. marta ove godine, dakle pre šest do sedam dana. Neophodno je da izborom novog rukovodstva RATEL-a omogućimo njegov nesmetan rad, što ćemo i učiniti, nadam se, narednih dana, po završetku ove rasprave.

U skladu sa Zakonom o elektronskim komunikacijama organe RATEL-a bira Narodna skupština na predlog Vlade na osnovu sprovedenog javnog konkursa. Prema zakonskoj proceduri nadležno ministarstvo je Ministarstvo trgovine, telekomunikacija i turizma. Sprovelo je konkurs, a Vlada je utvrdila predlog kandidata za ove značajne dužnosti. Ovaj predlog je danas pred nama.

Uz Predlog vladine odluke dostavljene su nam i biografije predloženih kandidata iz kojih, po mišljenu poslaničke grupe SPS, se vidi njihovo radno iskustvo i karijerna dostignuća. Biografije jesu zavidne, vidi se iskustvo u struci svih kandidata, govorim o kandidatima RATEL-a, i zato verujem da će, ako budu izabrani, opravdati poverenje koje će im parlament, nadam se, ukazati u Danu za glasanje, a time i naši građani ukazuju poverenje. Svojevrsno ogledalo funkcionisanja je i RATEL u veoma osetljivom sektoru elektronskih medija.

Drugi dokument o kojem danas razgovaramo, dakle druga tema o kojoj danas govorimo, a vezana je za vaše ministarstvo, gospođo Popović, treba da odlučujemo o izboru članova Veća Agencije za sprečavanje korupcije.

Naime, prema novom Zakonu o sprečavanju korupcije, koji smo usvojili 2019. godine, a primenjuje se od septembra 2020. godine, organi Agencije za suzbijanje korupcije su: direktor i Veće Agencije.

Veće Agencije je drugostepeni organ Agencije. Njegova ovlašćenja su da odlučuje o žalbama na odluke koje donosi direktor, da nadzire rad direktora i prati njegovo imovinsko stanje. Dakle, svojevrsna je i interna kontrola rada direktora. Veće zauzima i načelne stavove za primenu zakona, što je takođe od velike važnosti i značaja.

Mi danas, dakle, govorimo, a narednih dana kada završimo raspravu treba da izaberemo pet članova Veća Agencije.

Prema zakonskoj proceduri članovi Veća Agencije biraju se na osnovu konkursa koji raspisuje Ministarstvo pravde. Sprovodi ga Pravosudna akademija, kao što je maločas koleginica govorila, koja vrši selekciju kandidata na osnovu ispunjenih uslova i testiranja.

Predlog kandidata koji su ispunili uslove ministarstva u formi predloga dostavlja Narodnoj skupštini, što je takođe ispoštovano u smislu procedure.

Dakle, u Predlogu koji je pred nama vidimo više kandidata od broja koji se bira. U međuvremenu, na žalost, neko je preminuo. Jedan od kandidata, kao što ste rekli, je odustao. Važno je da kandidati koji se biraju budu stručni, to je mišljenje SPS, da poseduju posebna znanja, profesionalni integritet, da budu visokomoralni, da budu pošteni. Dakle, moraju biti dostojni funkcije i vršiti je na moralan, odgovora i, pre svega, zakonit način.

Prema biografijama koje su predložene, mi smo sagledali biografije svih kandidata, vidi se da su u pitanju ozbiljni kandidati. Među njima su i oni sa dosta iskustva. Neki su poznati, neki manje poznati javnosti. Ne treba zanemariti nikoga, ni one kandidate koji su manje poznati javnosti, jer i oni imaju svakako svoje kandidate, raspolažu određenim kvalitetima i verujemo da mogu, takođe, uspešno da obavljaju ove funkcije.

Među njima su, kažem, mlađi kandidati kojima takođe treba dati šansu, jer sistem se gradi i čuva prenošenjem znanja i iskustva. Tako se omogućava kontinuitet u radu, što je za Agenciju koja je nezavistan državni antikoruptivni organ od izuzetnog značaja i važnosti. Zato je spoj onih koji već imaju iskustvo u radu Agencije i nekih novih kadrova koje ćemo izabrati kroz nekoliko dana, ja se nadam već u četvrtak, najbolji.

Naravno, prioritet svih prioriteta je moralni integritet kandidata o kojima danas govorimo.

Koleginica Mihajlović je maločas govorila, i mislim da je u potpunosti u pravu, slažem se sa njom, deo odgovornosti, veći deo odgovornosti imate vi kao ministar pravde, ali jedan deo odgovornosti ima i Narodna skupština koja treba da bira kandidate. Pravosudna akademija je odradila svoj deo posla i prosledila spisak kandidata sa rezultatima testova koje su polagali.

Ne bi bilo loše, možda, da u narednom vremenskom periodu razmislite o predlogu koleginice Nataše da i Narodna skupština preko resornih odbora ima priliku da porazgovara sa kandidatima, obzirom ipak da ima jedan deo odgovornosti u čitavom procesu, iako, ponavljam, proces koji je definisan, zapravo proces koji je učinjen u prethodnom periodu za nas tu nema apsolutno ništa sporno. Ali, prosto u periodu koji je pred nama ne bi bilo loše da razmislite o ovom predlogu.

Iskoristio bih ovu priliku, ovu raspravu o kadrovima Agencije za to da ponovo skrenem pažnju na značaj borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, a time i na značaj funkcije koju ima Agencija za suzbijanje korupcije, jer je u njenoj nadležnosti jedan važan segment, a to je evidencija i kontrola imovine javnih funkcionera, sprečavanje akumulacije javnih funkcija i sprečavanje sukoba interesa vršenje više javnih funkcija. Dakle, sve informacije o javnim funkcionerima su potpuno transparentne, pa i podaci o imovini i načinu na koji je ta imovina stečena.

Ovih dana počinje da se primenjuje Zakon o poreklu imovine koji smo usvojili pre nekoliko dana. Na jednoj od prethodnih sednica smo razgovarali o ovom zakonu. Takođe, na snazi je i Zakon za borbu protiv organizovanog kriminala. I ne samo da imamo pravne osnove da se sučimo sa najtežim oblicima organizovanog kriminala i korupcije, već postoji čvrsto opredeljenje i politička volja rukovodstva Srbije da se obračuna sa svim oblicima organizovanog kriminala.

Najnovija dešavanja i krimogeno ponašanje organizovanih kriminalnih grupa koje su našle uporište u mnogim sferama društva, a ponajviše su se da tako kažem, ugnezdile u nekim sportskim organizacijama uzrokovali su odlučnu, beskompromisnu i efikasnu akciju nadležnih organa, pri čemu niko nije bio niti će biti pošteđen odgovornosti, na kojoj god funkciji se nalazio i na kojoj god funkciji bio.

Savet za nacionalnu bezbednost, ostali organi bezbednosti, a time i Agencija za sprečavanje korupcije imaće još veće obaveze i odgovornost u otkrivanju i privođenju zakonu svih koruptivnih oblika ponašanja i krivičnih dela. Koliko daleko organizovani kriminal ide zavisi naravno od odlučnosti države da mu se organizovano suprotstavi. Naša država je pokazala, a ovih dana konkretno dokazala da nema povlašćenih, da neće biti ustupaka, nema selektivnih akcija i pokazala je odlučnost da zaštiti i državu i građane.

Mi smo više puta do sada govorili, ja ću iskoristiti vaše prisustvo i ponoviti jasan stav poslaničke grupe SPS, dakle, predsednik republike, Vlada Republike Srbije, nadležni organi, nadležne institucije delima, a ne rečima pokazuju da je jedan od šest ključnih principa i načela na bazi kojih je formirana Vlada Republike Srbije upravo borba protiv organizovanog kriminala i korupcije. To devalvira pokušajem svih onih predstavnika tzv. elitne opozicije koji su kada je predsednik republike govorio o ključnim zadacima, ciljevima kojima će se baviti Vlada Republike Srbije rekli da je to sezonska predstava, da je za to potrebno nezavisno sudstvo, evo dela govore da nije sezonska predstava, a o nezavisnom sudsku znate, govore oni koji su birali sudije i tužioce preko svojih lokalnih partijskih odbora. Oni daju sebi za pravo da govore o nezavisnom sudsku u Srbiji.

Mi još jednom želimo da ponovimo i posebno da istaknemo da je ovo jedan ozbiljan udarac organizovanom kriminalu u Srbiji, i da je MUP, da je BIA, da je Tužilaštvo za organizovani kriminal odradilo odlično svoj deo posla. Nadamo se da će, i ubeđeni smo, da i u periodu koji je pred nama nastaviti da rade svoj posao kao i do sada. Na ovaj način Srbija pokazuje i spremnost i sposobnost da, pre svega, se građani Srbije osećaju sigurno.

Niko nije jači od države. Ovo je dakle, definitivno, obračun po svaku cenu i taj obračun samo potvrđuje hrabrost i predsednika Srbije, celokupne Vlade Republike Srbije i naravno, nadležnih organa i nadležnih institucija.

Dakle, ovde su stvari potpuno jasne. Kada sublimiramo i sagledamo sve, ja naravno ne insistiram, i nemoguće je da nam vi saopštite detalje, i naravno, ne insistiramo na tome, to je na nadležnim organima i nadležnim institucijama, Srbija je uređena pravna država u kojoj funkcionišu nadležni organi i nadležne institucije. Verujemo u rad nadležnih organa i nadležnih institucija. Mi o tome možemo govoriti tek kada nadležni organi, nadležne institucije daju konačnu reč, konačan stav. Ali, želim da iznesem određene kvalifikacije za koje mislim da su potpuno vidljive.

Dakle, ovde je jedna stvar potpuno jasna, narušen je ustavni poredak. Vi me ispravite ako sam u nečemu pogrešio. Narušen je ustavni poredak, nezamislivo je da se u jednoj državi 1.572 puta prisluškuje predsednik Republike, koji je legitimno izabran na neposrednim izborima i da se prati njegova porodica, i to samo sa jednim jasnim ciljem, zato ovo ističem, zbog cilja koji se želeo postići. Šta je cilj? Cilj je pre svega, destabilizacija Srbije i cilj je da se naruši stabilnost Srbije, jer predsednik je faktor političke stabilnosti Srbije.

Dakle, jaka, ekonomski stabilna Srbija koja misli svojom glavom, ima svoj stav, Srbija koja vodi odlučnu i odgovornu borbu u odbrani nacionalnih i državnih interesa, Srbija koja je danas simbol novih vrednosti u regionu i faktor stabilnosti u regionu, Srbija koja vodi samostalnu spoljnu politiku i koja naravno, neće ulaziti u sukob i neće kvariti odnose sa tradicionalno prijateljski orijentisanim državama, jer, izvinite, u periodu kovida, mogu predstavnici EU da se ljute, ali to su činjenice, u periodu kovida, onda kada je bilo najteže, u martu mesecu, Srbija je mogla da se osloni na dve stvari. Prva stvar su sopstveni resursi, a druga stvar je upravo odnos sa tradicionalno prijateljski orijentisanim državama.

Nemamo ni jedan razlog da kvarimo odnose ni sa Kinom, ni sa Rusijom, ali želimo dobre odnose i sa SAD. Čini mi se da su pred nama u tom pogledu, kada govorim o SAD i EU, čini mi se, da su pred nama veliki izazovi i velika iskušenja. Lepo je kada dobijete čestitku, ali nije lepo kada uporedite novogodišnju čestitku predsednika SAD sa čestitkom koju je predsednik Srbije dobio prethodne godine. Prethodne godine se govori o normalizaciji odnosa, za šta se Srbija zalaže, za dijalog, da kroz dijalog dođe do kompromisnog i pravičnog rešenja, a ove godine dobijamo čestitku o međusobnom priznanju. Što nijednog trenutka nije bila tema. Dakle, ovo pričam iz jednog prostog razloga da bi još jednom ukazao na izazove i na iskušenja pred kojima će Srbija nalaziti u narednom vremenskom periodu.

U ovoj kontinuiranoj, odlučnoj, neselektivnoj borbi protiv kriminala i korupcije naravno da ćete uvek imati podršku poslaničke grupe SPS, naravno da je i celokupan parlament pokazao podršku u ovoj borbi. Mi smo pre nekoliko dana razgovarali o jednom veoma važnom zakonu, a to je Zakon o poreklu imovine i time, ponoviću, je napravljena jedna jasna potvrda političke volje. Uvek naglašavam političke volje, jer nas Evropejci stalno opominju da nema političke volje u Srbiji da se Srbija obračuna sa organizovanim kriminalom. Evo, jasna politička volja da Srbija želi i da se Srbija obračunava kontinuirano i odlučno i neselektivno, beskompromisno sa organizovanim kriminalom.

Dakle, ono što je suštinski važno za Srbiju na jednoj strani cilj nulti stepen tolerancije kada govorimo o korupciji, a na drugo strani imamo jednu jaku sinergiju normativnu i praktičnu u borbi protiv korupcije.

Ne znam odakle nervoza pojedinaca kada smo usvojili Zakon o poreklu imovine. Pretpostavljam da postoji opravdan razlog za to. Ja ne želim da prejudiciram, tu su nadležni organi, tu ste vi, tu su nadležne institucije, ali neće ovde biti, ne treba da se plaše oni, neće ovde biti selektivnih meta i nije tema zakona o kojem smo govorili da na pravimo prostor kako bi politički proganjali političke neistomišljenike. Ne, ovde je stvar da se oni plaše uređene i pravne države u kojoj će funkcionisati institucije sistema.

Ako predsednik Srbije kaže – želim da budem prvi predmet provere, i ako mi svi u ovoj sali kažemo da želimo da budemo predmet provere, danas dnevna štampa kaže da je tamo neki vlasnik "Krika", jel se tako zove koleginice, vi ste u medijima, "Krik" jel tako? Taj "Krik" je nas prošle godine, ja sam obavljao funkciju potpredsednika zajedno sa gospodinom Arsićem, Marinkovićem, gospođa Maja Gojković je bila predsednik parlamenta, pa ispitali su nas uzduž i popreko. Šta su dobili sa time? Jesmo se mi plašili? Ne, rekli smo im – izvolite, nemamo ništa protiv. Odakle strah kod njih? Osim ukoliko postoji nešto što mi u ovom trenutku ne znamo.

Takođe, Narodna skupština daje doprinos time što smo pre nekoliko dana izabrali sudije koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju i pred njima je veoma važan posao. Znate, prilikom izbora sudija koje smo prvi put birali na sudijsku funkciju, ja sam rekao da ja nisam pravnik i tada sam rekao da bi prof. dr Aleksandar Martinović kao vrstan pravnik, sigurno to bolje govorio od mene i moj uvaženi kolega Toma Fila. Ali, znate, kada neko kaže da je pravda spora, ali dostižna, ja to sagledavam pre svega kao krajnju ideju. Suštinski je najvažnije da pravda bude efikasna i da bude brza. To je ono što mi očekujemo od Ministarstva pravde, od nadležnih organa i nadležnih institucija.

Već sam rekao na koji način su birane funkcije, na koji način su oni koji danas govore o nezavisnom sudstvu birali sudije, birali tužioce uz pečate na jednoj strani predsednika partije, pa pečat partije, na drugoj strani potpis predsednika opštine, pa pečat predsednika opštine i to je bilo nezavisno sudstvo.

Dakle, nezvanično izneću samo jedan podatak, neću da govorim danas o prošlosti, jer smatram da iz te prošlosti, od prošlosti iz prošlosti mnogo puta do sada sam rekao da se ne živi, ali treba da izvučemo pouke, da afirmišemo ono što je dobro, da gledamo sadašnjost i gradimo temelje nove budućnosti.

Ali, iz prošlosti samo jedan podatak. Nezvanično, pre 2000. godine, a i 2000. godine, bile su poznate informacije i ocene instituta SAD i Velike Britanije da je do 2000. godine država bila jača i u situaciji da kontroliše podzemlje, a 2000. godine podzemlje kontroliše država. E, onda, nakon svega toga što se dešavalo posle 2000. godine sledi ta uspešna nazovite reforma pravosuđa, gde od 3.000 sudija 900 sudija ostaje bez posla.

Završavam, gospodine Orliću, zahvaljujem.

Što se tiče konkretno predloga koji se odnosi na vaše ministarstvo, mi ćemo kao poslanički klub, naravno, još jednom sagledati sve kandidate koje ste prosledili i glasati za one koji zavređuju pažnju i za koje smatramo da će na najbolji način obavljati ovaj posao. Zahvaljujem još jednom.