Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Đorđe Milićević

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije

Govori

Zahvaljujem predsedniče.

Upravo to fizički i jeste problem, zato što se snaga poslanika ne meri decibelima glasa, već snagom argumenata sa kojima poslanik nastupa.

Inače ukazujem na povredu Poslovnika član 107. – dostojanstvo Narodne skupštine i odmah da definišem jednu ključnu stvar. Povredu Poslovnika, čisto zbog kolega koji će se javljati u narednom vremenskom periodu, a vidim da ih je dosta, povredu Poslovnika može da učini samo predsednik Narodne skupštine Republike Srbije. Ne želim da se izjasnimo u danu za glasanje o ukazanoj povredi Poslovnika i nisam se javio zbog teme, jer poštujem i opravdavam vaš pristup da dozvoljavate široko sagledavanje teme i širok aspekt sagledavanja teme. Skupština upravo i jeste mesto gde se demokratski sučeljavaju različita mišljenja, da bi došli do onih najboljih zakonskih predloga i najboljih zakonskih alternativa i rešenja.

Zbog čega sam se javio? Uvaženi predsedniče, Srbija je uređena pravna država u kojoj funkcionišu institucije sistema i nemojte samo u nastavku sednice da dozvolite retoriku - lopovi, kriminalci. Ukoliko neko kaže za nekoga da je lopov, kriminalac, imate nadležne organe, imate nadležne institucije, obratite se njima.

Mi ovde imamo izuzetno važnu i značajnu temu o kojoj danas govorimo i hajde da pokušamo da se fokusiramo na to i ponoviću ono o čemu sam govorio i tokom jučerašnjeg dana, ako ne zbog nas, ako ne zbog javnosti koja prati ovo zasedanje, onda zbog ovih ljudi koji sede gore i treba da se vrate u svoje kuće na prostor Kosova i Metohije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem gospodine predsedniče Skupštine, poštovani predsedniče Republike Srbije, članovi Predsedništva, poštovani Srbi sa prostora KiM, vama posebno želim da se obratim na početku izlaganja i da u ime poslaničke grupe SPS, uputim jedno veliko izvinjenje.

Mi smo računali da će ova sednica bar imati i biti poštovana po jednoj ključnoj reči, koju ste vi predsedniče maločas izgovorili, a to je pristojnost.

Izgleda da tu reč tumačimo na različite načine. Pristojnost znači da bar danas, kada govorimo o ovoj važnoj temi, iz javne diskusije, izbacimo sve ono negativno, kako bi imali normalnu komunikaciju i kako bi imali normalan dijalog jer vi ste ovde spremni, da odgovorite na sva pitanja, a nagoveštavalo se da ima mnogo pitanja.

Ali, pristojnost znači i pošteno odgovorno i čestito raditi svoj posao i snositi konsekvence i odgovornost za ono što činite i radite i vi i vladajuća koalicija, je spremna da snosi odgovornost za sve ono što čini i radi, a građani su tu da vrednuju i da na pravi način prepoznaju i to su učinili i na predsedničkim i parlamentarnim izborima.

Vraćam se na temu. Balkan je oduvek bio prostor, na kome su se ukrštali interesi skoro svih velikih sila, svaka od njih je želela da ima svoju dominaciju i da bude ključan faktor u odlučivanju.

Tome smo na žalost svedoci i danas. U vremenu velikih geopolitičkih dešavanja i pored svih pritisaka koji se vrše na Srbiju, Srbija samostalno i odlučno vodi svoju politiku, uz uvažavanje suseda i uz potpuno uvažavanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta drugih država, ali isto tako ne dopušta osporavanje njenih, zapravo naših granica i crtanje nekih novih karti, pretnji i potcenjivanja.

Gospodine predsedniče, vi najbolje osećate i znate, a te pretnje su svakodnevno prisutne i hajde da uzmemo samo period od početka Ukrajinske krize, jer svakog dana mi slušamo ili priznajte Kosovo, ili uvedite sankcije Rusiji i ko zna kakve nas pretnje još očekuju u periodu koji je pred nama, videćemo.

Da li je Srbija nešto promenila u svojoj politici od početka Ukrajinske krize do danas? Ne, nije. Zadržala je svoju samostalnost. Valjda je suština vođenje jedne države upravo u toj samostalnosti. Dakle, jedna mala država u Evropi, mislim mala po površini i po broju stanovnika, možda jedina u Evropi i jedina u svetu, uspela je da sačuva svoju samostalnost i nikoga nije uvredila, nikoga nije povredila. Na evropskom putu je, ničim nije podstakla sukob, ali je uspela da sačuva svoju samostalnost.

Nema danas važnijih pitanja za našu državu i za naš narod od borbe za mir, kompromis, stabilnost, da sačuvamo Srbe na prostoru KiM, zaštitimo naš narod na prostoru KiM.

U tome imate punu podršku Poslaničke grupe SPS, o tome je govorio i predsednik SPS, i imate punu podršku SPS, pošto se više puta postavljalo pitanje tokom ovog zasedanja, u jasnom stavu sa kojim ste izašli u javnosti, šta god bilo i kako god bilo, citiram, izbegličke kolone neće postojati, sačuvaćemo naš narod na KiM.

Pročitaću ono što je pročitao predsednik poslaničke partije SPS, tokom jučerašnjeg dana, obzirom da smo ovde u parlamentu dugo godina unazad usvajali različite rezolucije, različite platforme i samo jedan segment, ponoviću – Kosovo i Metohija ne može dobiti nezavistan status, ni status republike nego autonomije, po najvišim standardima u okviru Republike Srbije, Jugoslavija, ne prihvatamo nijednu meru kojom bi se menjao teritorijalni integritet i suverenitet i pokušalo izvesti otcepljenje KiM.

Ovo je sadržaj dokumenta koji je usvojen u Narodnoj Skupštini Republike Srbije 1999. godine.

Zašto sam ga pročitao? Ne želim da ulazim u to i da politizujem ovu temu ko bi danas glasao za ovo a ko ne. Znam da bi SPS, sigurno podržala ovaj stav, i JS, gospodin Marković dodaje.

Šta je suština? I da usvojimo ovakav dokument da li ćemo rešiti time pitanje KiM? Na žalost, nećemo. Ovo je trenutak kada nam je potrebna politička stabilnost i jedinstvo, bez politikanstva, bez političkih pamfleta, bez političkih parola. Za političke stranke svakako ima vremena, ali za KiM, se gubi dragoceno vreme.

I vi predsedniče i ova Vlada i ova parlamentarna većina, nije zabila glavu u pesak, nego ide u susret problemima, i ne dozvoljava da ovo pitanje ostavi budućim generacijama koje dolaze, jer to bi bilo krajnje neodgovorno i to bi bilo krajnje neozbiljno.

Kako vreme bude prolazilo, ovo pitanje će postajati sve teže i plašim se da na kraju generacije koje dolaze, ukoliko ovo pitanje ostavimo otvoreno, neće imati o čemu da razgovaraju.

Gospodine predsedniče, čini mi se da od trenutka kada sam naučio da čitam i pišem, i pomalo da se interesujem za istoriju, i politiku, čini mi se da je nekako, nikada ništa zapravo nije bilo usmereno protiv Srbije, a Srbija je uvek bila kriva za sve.

Krivi smo i za 1389. godinu, zato što smo umesto ovozemaljskog odabrali nebesko carstvo, krivi smo i za Balkanski rat, krivi smo i za Prvi svetski rat i za Drugi svetski rat, krivi smo i za građanski rat, evo, krivi smo i za 1999. godinu, samo ne znam ko bi danas bio spreman da u Rambujeu prihvati ono što je tada ponuđeno. Ponuđeno je bilo nakon tri godine, ispravite me ako grešim, Kosovo može da ide na referendum i da se izjasni da li će ostati u okviru naše države ili ne, i da NATO može slobodno da se kreće na teritoriji Republike Srbije, da privodi na razgovore informativni ili kako već koga želi i kada poželi. To je okupacija.

Da li je neko na to bio spreman? Da li bi neko na to bio spreman danas? Siguran sam da ne. Krivi smo i za „Oluju“, što u Hrvatskoj danas od 380 hiljada Srba koliko ih je bilo 1990. godine ima oko 160 hiljada. Krivi smo i za Jasenovac, i za Petrovačku cestu, i za Petrovu Goru, krivi smo što poštujete istoriju sećanja, što poštujete žrtve, srpske žrtve dok drugi kroz jalovu politiku, nažalost pokušavaju da stave znak jednakosti između žrtve i zločinaca.

I da skratim, od 1878. godine, čini mi se od Berlinskog procesa, jaka i ekonomski stabilna Srbija ne odgovara. Znamo koliko je teško danas braniti nacionalne državne interese i ovo su sigurno najteži politički pregovori.

Zašto nismo spremni da sagledamo realno stanje na prostoru Kosova i Metohije? Spremni smo uvek bili. Nije Kosovo i Metohija naše onako kako bi mi želeli, ali nije ni izgubljeno onako kako bi drugi želeli. Koliko ćemo izvući iz čitavog ovog procesa, benefita, zavisi isključivo od nas samih.

Naša snaga mora da se ogleda u jedinstvu, u punoj podršci i vama i državnom rukovodstvu i državnom vrhu, da nastavite istrajno i odlučno u skladu sa Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti i UN, onako kako ste rešili pitanje dokumenata.

Nije to samo pitanje dokumenata, to je pitanje državnosti Srbije, tako ćete, očekuju vas naravno teški pregovori oko registarskih tablica. Nije tu stvar registarskih tablica i neće se tu oduzimati registarske tablice nego automobili, iz jednog prostog razloga da bi se etnički očistio prostor Kosova i Metohije od Srba, i u tome je suština.

Tačno je, male države ne mogu da utiču na politiku velikih sila, ali kroz razgovore mogu da pokažu da postoje i drugačiji pogledi i drugačija shvatanja, i da konkretno po pitanju Kosova i Metohije nije jedino rešenje međusobno priznanje kako to neki pokušavaju da nametnu, a svi oni koji obećavaju ovakvo rešenje ovog pitanja u stvari čine štetu Srbiji i čine štetu svom narodu.

Shvatamo tešku poziciju mi i Zapada, kojem u ovom trenutku odgovara da se svojevoljno odreknemo Kosova. Ali, u čemu je razlika kada govorimo o teritorijalnom integritetu u kontekstu Ukrajine i kada govorimo o teritorijalnom integritetu Srbije?

Vi ste jedan od retkih političara i predsednika država, koji je kancelaru nemačke u trenutku kada je konačno definisao onu poštapalicu, šta znači normalizacija odnosa, da to zapravo znači međusobno priznanje, vrlo jasno, odgovorno i ozbiljno državnički izašli i rekli jasan stav. Vi radite naš posao, mi ćemo raditi naš posao i možete da pretite koliko hoćete.

Da najpre kažem. Insistiranje na Briselskom sporazumu koji je toliko osporavan, sada se vidi koliko je važan. Pokušaću da je pojednostavim zašto je važan.

Nema on međudržavni karakter, jer kada bi imao međudržavni karakter to bi značilo da mi priznajemo Kosovo kao državu. Ovo je Sporazum o dijalogu pod pokroviteljstvom Brisela, nepoštovanje prištinske strane, nije šamar Srbiji, šamar je i Briselu pod čijem pokroviteljstvom se vode pregovori.

Ali, zašto je Briselski sporazum važan? Sedite za jednim stolom, za jednim stolom zapravo sede velike zapadne sile, odlučuju o našim nacionalnim i državnim interesima, sada je na nama hoćemo li mi da sednemo za taj sto i da kažemo nešto ili ćemo pustiti da se o nacionalnim i državnim interesima odlučuje bez nas.

Mi smatramo da je jako važno, da smo u prilici da konačno nešto kažemo i da je jako važno to što ste vi, i dozvolićete mi, neću biti subjektivan, ali to je realnost, predsednik SPS, tada ministar spoljnih poslova kroz jedana važan nacionalni i državni projekat od priznavanja vratili pitanje Kosova i Metohije na dnevni red.

Osamnaest država je povuklo odluku o jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije, nije reč o broju. Reč je o tome da nema većine u Skupštini Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija.

Sa druge strane, reč je o tome da svi shvate da nema kompromisa, nema rešenja po pitanju Kosova i Metohije bez Srbije. Srbija mora da bude deo kompromisa i mora da bude deo rešenja i Srbija konačno može nešto da kaže, a ne samo da gleda kako joj otimaju deo po deo teritorije.

Da je Briselski sporazum sproveden sva ova pitanja ne bi bila moguća. I koliko je bilo incidenata, i Kurtijev cilj, naravno, jeste jasan, ukidanje bilo čega što ima veze sa srpskom državom. On je to pokazao i kroz referendum, i kroz nemogućnost Srba sa prostora KiM da se izjasni na referendum, na parlamentarnim i predsedničkim izborima.

Ali, znate šta? U svemu tome mislim da i Evropska unija treba da ima razumevanja za Srbiju onoliko koliko mi poštujemo Evropsku uniju da i Evropska unija poštuje nas. Poštujemo mi Evropsku uniju kao najvećeg investitora u Srbiji, ali uvažavajući njihove probleme bilo bi dobro da imaju razumevanja za nas, ne samo pridike, jer ukoliko bi imali samo pridike onda nemamo budućnost.

Spomenuli ste Vašingtonski sporazum. Mi ne mislimo da je on nevažan. Naprotiv. Vašingtonski sporazum je od izuzetne važnosti i značaja. Put ka Merdare, pa jel on nema značaj? Sjedinjene Američke Države su poslale svoju radnu grupu kada je reč o Gazivodu. Jedan deo je trebao da pripadne Srbiji. Ispravite me ako grešim.

Moraću da skratim da bi ostale kolege govorile.

Dakle, dve najveće nacije, Srbi i Albanci, imaju želju da uspostave dobre odnose i zato je Inicijativa „Otvoreni Balkan“ veoma važna. Ona daje nadu, ona daje šansu za prostor koji je do sada bio simbol uglavnom sukobljavanja i razmimoilaženja.

Vi ste govorili o sajmu vina i o načinu na koji je neko pokušao da prezentira sajam vina. Molim vas, pa to je sajam koji se može uporediti sa najvećim sajmovima, poput sajma u Dizeldorfu, sa 400 izlagača.

Šta je suština? Mi smo pokazali ne da možemo da idemo u korak sa svetom, nego da možemo da idemo daleko ispred njih, ali zajedno. Međusobna saradnja, dogovor i ekonomska saradnja.

Ovde se traži konkretno rešenje, ovde se traži konkretan predlog. Najpre, postavlja se pitanje zašto ne glasati za Izveštaj? Izveštaj sadrži samo činjenice. Izveštaj sadrži istinu. Valjda je istina interes svih nas. Valjda smo zbog toga danas ovde i tokom jučerašnjih dana. 27/1 JD/IR

Sa druge strane, šta je rešenje i šta je odgovor? Upravo ono, predsedniče što ste uradili u Briselu, kada ste se borili sa Kurtijevim stavovima, sa agendom Kurtijevom koju je napravio sa zemljama Kvinte sadržanih u šest tačaka. Vi jako dobro znate kako je izgledalo, nemam vremena da govorim o tih šest tačaka, ali je ključno je sačuvati mir, stabilnost.

Druga stvar, ono što ste učinili u Briselu, važno je da Srbija nudi konkretne predloge, konkretna rešenja, a neka Priština to odbije, neka EU to vidi, neka svet to vidi.

Važno je sačuvati naš narod na prostoru Kosova i Metohije i, ma koliko neki pokušali to da ismeju kada je predsednica Vlade boravila na prostoru Kosova i Metohije i kada je govorila o investicijama, važne su investicije, jer investicije znače život. One znače više radnih mesta i znači ostanak i opstanak Srba na prostoru Kosova i Metohije. Bez njih Kosovo nije srpsko.

Živela Srbija i zahvaljujem se!
Zahvaljujem.

Uvaženi predsedniče Republike, poštovani predsedniče Narodne skupštine, ne želim, odmah na početku ću reći, da se Narodna skupština izjasni u danu za glasanje o povredi Poslovnika, ali želim pre svega vas da zamolim kao nekoga ko po članu 27. mora voditi red na Skupštini i da ukažem na član 106. i član 107. Poslovnika o radu Narodne skupštine. Član 106, da zamolim sve da poštujemo dostojanstvo Narodne skupštine, pre svega imajući na umu temu o kojoj danas govorimo i da nema važnije državnog pitanja od mira, stabilnosti, kompromisa i načina na koji da odbranimo naš narod na prostoru Kosova i Metohije. Član 107. govori da treba da govorimo o tački dnevnog reda.

Koliko je nama poznato, inicijativu je više puta pokretao upravo jedan deo opozicije, verovatno misleći da predsednik Republike neće želeti da dođe u Narodnu skupštinu Republike Srbije, a pri tome su rekli da imaju i mnogo pitanja koja bi postavili predsedniku Narodne skupštine. Evo prilike za to.

Sa druge strane, kada govorimo o nekakvim rezolucijama, kada govorimo o nekakvim platformama, to je nešto što se tiče procedure i to je nešto o čemu smo razgovarali tokom jučerašnjeg kolegijuma. Dakle, da bi platforma ili rezolucija, da još jednom pojasnimo, pre svega zarad javnosti, bila deo dnevnog reda aktuelnog skupštinskog zasedanja, ona mora biti usvojena neposredno pre usvajanja dnevnog reda i mora imati većinu.

Što se tiče aktuelne sednice, dakle, ona je vrlo jasno zakazana, na osnovu člana 119. stav 2, 4. i 6. Poslovnika o radu Narodne skupštine, a za to osnov daje pre svega Zakon o Vladi, odnosno član 17. koji kaže da Vlada i u tehničkom mandatu može zakazati sednicu ili tražiti posebnu sednicu, ukoliko je reč o interesima koji se tiču potreba države. Ne vidim da ovde postoji značajniji i važniji interes.

Molimo još jednom u ime poslaničke grupe SPS sve kolege da poštujemo dostojanstvo Narodne skupštine i da govorimo isključivo o onome što danas jeste tačka dnevnog reda. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem, uvaženi predsedniče. Još malopre, neposredno pre izlaganja kolege, javio sam se za povredu Poslovnika.

Složiću se u jednoj konstataciji. Da, potrebna su ista pravila, isti aršini, nema tu dvostrukih pravila i dvostrukih aršina i vi to primenjujete, naravno, kada je reč o strankama pozicije i kada je reč o strankama opozicije.

Ja se pozivam na član 27. i odmah da vam kažem da ne tražim da se Narodna skupština u danu za glasanje izjasni o ukazanoj povredi Poslovnika, ali želim da iznosim nekoliko konstatacija.

Narodna skupština Republike Srbije je glas naroda. Dakle, narod je taj koji odlučuje da li neko ima pravo ili nema pravo da učestvuje u radu Narodne skupštine Republike Srbije.

Socijalističkoj partiji Srbije nije bilo neophodno i nije bilo potrebno da snižava onaj cenzus za šta se najveći deo opozicije bunio na 3%, da bi Ivica Dačić imenom i prezimenom imao potpuni legitimitet da govori u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Dakle, ja vas molim samo da se to poštuje.

Sa druge strane, mi poštujemo identitet svakog narodnog poslanika, ali duboko se ne slažemo sa onim što neko govori. To ne znači da ne poštujemo njegov identitet. Ne postoji ovde poslanik Preševske doline, ovde postoji poslanik Narodne skupštine Republike Srbije. Svih 250 je jednako. Potpisali smo svi zakletvu i ta zakletva jasno definiše naša pravila ponašanja i imamo etički kodeks koji smo usvojili tokom prethodnog mandata. To važi i za poslanika Kamberija kada i ovde kaže nezavisno Kosovo, ali kada i o tome govori u opštini Preševo, pozivajući takozvanu državu Kosovo da bude što prisutnija preko zamenika premijera u opštinama Preševo, Bujanovac i Medveđa. Da li je on poslanik Narodne skupštine Republike Srbije ili nije, on je narodni poslanik i van ove sale. Hvala vam.
Zahvaljujem, uvaženi predsedniče.

Želeo bih da ukažem na povredu Poslovnika, član 106, da govornik može govoriti samo o tački dnevnog reda.

Čini mi se da još uvek ne shvatamo važnost i značaj teme, bar svi zajedno ne shvatamo važnost i značaj teme o kojoj danas govorimo i ne shvatamo da na balkonu sede ljudi koji treba da se vrate svojoj kući sa optimizmom, jer da nije njih na prostoru Kosova i Metohije, Kosovo i Metohija ne bi bilo srpsko. Zato nam je potreban taj konsenzus i zato nam je potrebna i ta jedinstvena poruka iz ovog doma koju će oni poneti na prostor Kosova i Metohije, Srbi koji žive južno i severno od Ibra.

Nisu došli ovde da slušaju kako legitimno izabranog predsednika Srbije, imenom i prezimenom, birala ga je Srbija, birali su ga građani Srbije. Nemojte, predsedniče, da dozvolite više, odsutan, odustao, maltretiranje. Pa, na iniciranje najvećeg dela opozicije, predsednik Republike je tu. Verovatno se mislilo da se vodi politika pod maskama i da neko ne želi da govori istinu. Ovde je vidljivo da je istina interes svih nas.

Ja vas samo molim jedno, u ime poslaničke grupe SPS, dajte da se vratimo na temu dnevnog reda, ako ne zbog mene, koji sam, evo, izneo taj predlog, bar zbog ovih ljudi koji sede gore iznad nas. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Ukazujem na povredu Poslovnika, član 27. i član 106. stav 2, da niko ne može da prekida govornika niti koga opominje, osim predsednika Narodne skupštine u slučajevima predviđenim ovim Poslovnikom.

Gospodine predsedavajući, vidite šta se dešava kada sami izazovete ovakvu situaciju, i to još prvog dana zasedanja, bez ikakve potrebe i bez ikakvog razloga. Dakle, vaš jučerašnji govor i vaša zloupotreba pozicije na kojoj se trenutno nalazite da bi promovisali svoje političke stavove kojima nije bilo ni vreme ni mesto, nije bilo za tu poziciju. Vi ste tu da bi predsedavali kao najstariji poslanik, niste izabrani, već kao najstariji poslanik. Izabrani za poslanika jeste, ali kao najstariji poslanik predsedavate. I molim vas da ovu sednicu pokušate da vratite u normalne tokove.

Govorili ste o demokratiji. Demokratija se ostvaruje na izborima. Mi smo imali predsedničke izbore, izabran je predsednik Republike, imali smo parlamentarne izbore, obzirom da je pomenuta gospođica Ana Brnabić, biraćemo Vladu Republike Srbije, ali danas nisu tema ni predsednički izbori, ni Vlada Republike Srbije, mi danas govorimo o izboru predsednika Narodne skupštine Republike Srbije i molim vas da se vratimo na temu.

Sa druge strane, takođe vas molim da razlikujete povredu Poslovnika od replike, jer povreda Poslovnika uvek ima prednost naspram replike i da ne dozvolite da kroz povredu Poslovnika narodni poslanik replicira. Zahvaljujem.
Gospodine predsedavajući, obzirom da vam je prvi radni dan na tom mestu, oprostićemo pa nećemo tražiti i nećemo insistirati da se glasa, ali verujemo da nećete više činiti povredu Poslovnika.

Morate samo shvatiti jedno, ponavljam, povredu Poslovnika možete učiniti samo vi. I kada se govori o povredi Poslovnika, poslanik se obraća vama a ne drugom poslaniku. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine predsedavajući.

Član 106. Govornik može da govorimo samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres.

Neću uzimati u obzir celo izlaganje kolege. O ekonomskim pokazateljima, o svemu onome što je govorio govorićemo kada budemo razgovarali o proklamovanim ciljevima Vlade Republike Srbije i kada budemo razgovarali o formiranju Vlade Republike Srbije, ali je izrekao jednu konstataciju koja, prosto, ne znam ni razlog, a i nema potrebe, osim da pokuša da ubere nekakav politički poen na račun Socijalističke partije Srbije, da je sramno što gospodin Dačić ovog trenutka nije prisutan u sali.

Da se razumemo, gospodin Dačić je bio predsednik Narodne skupštine Republike Srbije. Onog trenutka kada su konstituisani, kada su verifikovani mandati poslanicima on je samo poslanik, zapravo predsednik poslaničke grupe Socijalističke partije Srbije. Dozvolite, kada će predsednik poslaničke grupe Socijalističke partije Srbije prisustvovati u sali ili ne, ostavite to na raspolaganje poslaničkoj grupi Socijalističke partije Srbije.

O rezultatima gospodina Dačića kao predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, o značajnim procesima koji su sprovedeni ovde u parlamentu za godinu i nešto više dana, dva izuzetno važna procesa, mislim i na ustavne promene i na međustranački dijalog i mnogo važnih zakonskih predloga tokom perioda korone su najbolji rekli građani Srbije tako što je Lista Ivica Dačić – Socijalistička partija Srbije, Jedinstvena Srbija dobila 110 hiljada glasova više.

Zahvaljujem.
Gospodine Jankoviću, 103, 108, 109.

Želim samo proceduralno da pokušam da vam pomognem jer vidim da vam ne ide, ili ste se previše umorili ili je popustila koncentracija ili je nešto drugo u pitanju. Ne bih želeo da verujem da je nešto drugo i da želite da imate dvostruke standarde i aršine, u to ne želim da verujem zaista.

Hajde samo da definišemo neke stvari. Povreda Poslovnika i obraćanje vama i vi možete da je učinite, ponavljam vam to, ne može direktno obraćanje poslaniku. Na povredu Poslovnika ne možete davati repliku. Ne možete jednom poslaničkom klubu dati dve povrede Poslovnika, a onda se setiti da treba da date i repliku.

Član 103. kaže, da povredu Poslovnika dajete onog trenutka kada je ona učinjena. Ukoliko je ne date tada ne možete više dati povredu Poslovnika. Član 108 kaže, da se morate starati o redu na sednici Narodne skupštine Republike Srbije. I, član 109. vam daje mogućnost, kao što ste to učinili u slučaju gospodina Arsića i konkretno ostalim slučajevima, pa i nama ako pravimo nekakav problem, da sankcionišete poslanike da bi se vratili na ono što jeste suština, a suština je izbor predsednika Narodne skupštine Republike Srbije. Zahvaljujem.

Ne želim da se Skupština u danu za glasanje izjasni o ukazanoj povredi.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući, gospodine Jankoviću.

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, na samom početku koristim priliku, naravno da u ime poslaničke grupe Ivica Dačić – Socijalistička partija Srbije, čestitam svim kolegama i koleginicama na verifikovanim mandatima i da nam svima zajedno poželim uspeh u radu.

Dobro je slušati gospodine Jankoviću ovakve debate, jesmo ih se poželeli, čijom greškom, ja se ne bih vraćao u prošlost, jer od prošlosti se ne živi, ali reći ću samo jedno, ne možete građane nikada da obmanete. Neko je maločas rekao da građane možete da obmanete. Ne možete građane nikada da obmanete, jer građani uvek imaju pravi osećaj da prepoznaju prioritete i da prepoznaju ono što je njihov interes, i to posebno kada govorimo o izborima i kada govorimo o političkim platformama, idejama, sa kojima političke stranke izlaze na izbore.

Obzirom da smo danas više puta pomenuli izborni proces, koji je upravo završen, mislim, naravno na 2022. godinu. Želim da kažem da smatramo da je Srbija tokom ovog izbornog, ali i predizbornog procesa, pre svega, mislim na međustranački dijalog, koji je vođena na dva koloseka ovoga puta, što je jako dobro i što je bila inicijativa predsednika Narodne skupštine i predsednika države. Dakle, da je Srbija pokazala jedan visok nivo i jedan visok stepen demokratskog standarda, da je Srbija pokazala da je slobodna i da je demokratska, da je vladajuća koalicija sa druge strane pokazala da želi da razgovara, da želi razgovor sa opozicijom, da želi razgovor i sa vanparlamentarnim strankama, da je spremna da sasluša sugestije i predloge, i da ih implementira u zakonska rešenja, zašto da ne, ukoliko oni doprinose izbornim uslovima.

Šta smo dobili? Najpre, da kažem smo mi prihvatili sve ono što su bili predlozi evropskih parlamentaraca, da smo prihvatili i postigli konsenzus i kada je reč o drugom koloseku razgovora, mislim na vanparlamentarne stranke koje nisu želele razgovore sa evropskim parlamentarcima, prosto to je proces iz kojeg ne možete nijednog isključiti, ne možete isključiti nijednu političku partiju.

Dakle, prihvatili smo stavove i evropskih parlamentaraca, prihvatili smo stavove koje smo postigli i kada je reč o drugom koloseku razgovora, učestvovali u oba koloseka razgovora i šta smo dobili kao potvrdu svega toga, dobili smo fer i demokratske izbore, dobili smo mogućnost da građani sagledavajući različite političke koncepte, različite ideje, slobodno izraze svoju volju bez pritiska i naravno, uz potpunu zaštitu svog izbornog prava, a kao rezultat svega toga dobićemo institucije koje će imati potpuni legitimitet.

Ono što je najvažnije, čitav ovaj proces je protekao, kako da kažem, bio je otvoren i to je bila želja rukovodstva Srbije, otvoren u smislu i kada je reč o stranim posmatračima, i kada je reč o domaćim posmatračima. Ako su izbori u jednoj zemlji ispit demokratije, onda je Srbija svakako ovaj ispit položila sa najvećom mogućom ocenom.

Kada govorite o Velikom Trnovcu, pošto je danas bilo reči o tome, nemojte gledati u SPS, jer nije SPS i vladajuća koalicija insistirala tokom međustranačkog dijaloga da se decentralizuje RIK, da se stvori srednji organ vlasti od opštinskih izbornih komisija, da im se daju određene nadležnosti, da ne budu više tehničkog karaktera nego da imaju izvršni organ nadležnosti, da se produži pravo žalbe. Dakle, nije bio to stav naš, to je bio stav evropskih parlamentaraca, mi smo ga prihvatili i da smo poštovali do kraja, da budemo potpuno otvoreni, da se nismo ponašali kao državotvorna stranka i rekli – dosta je, interes Srbije je da se konstituiše parlament i da se formira vlada, mi ni danas ne bismo imali konstituisan parlament, jer mnogo je bilo nepravilnosti u Velikom Trnovcu. Gospodin Odalović je tu i on je bio prisutan i on može da posvedoči o svemu.

Kada je reč o, rekao sam već da se demokratije ostvaruje na izborima, i čini mi se da je suštinski najvažnije….
Dakle, rekao sam da se demokratija ostvaruje na izborima. Suštinska promena kada je reč o svemu onome o čemu smo razgovarali i na Fakultetu političkih nauka i u okviru prve faze međustranačkog dijaloga i druge faze međustranačkog dijaloga, na kraju se ispostavilo zapravo snižavanje cenzusa sa 5% na 3%, za to je kritikovana vladajuća koalicija, a mi smo zapravo želeli da postignemo ono što imamo danas, a to je reprezentativno javno mnjenje u parlamentu, da politiku sa ulice vratimo u institucije sistema, odnosno u parlament i da imamo i opoziciju i poziciju i da pozicija i opozicija imaju daleko više posla, mislim naravno na demokratsku raspravu i demokratsko sučeljavanje mišljenja.

Dakle, demokratija vezana za izbore. Aleksandar Vučić kao predsednik SNS i SNS na predsedničkim i parlamentarnim izborima osvojila je najviše glasova i legitimno je pravo SNS da predloži kandidata za predsednika Narodne skupštine Republike Srbije. Predlog je profesor doktor Vladimir Orlić. Želim da kažem da će poslanička grupa Ivica Dačić – SPS podržati ovaj predlog.

Ako govorimo o profesionalnoj biografiji gospodina Orlića, ona je impozantna. Ovde je danas uglavnom bilo reči o njegovoj političkoj, ne bih rekao biografiji, već retorici i verbalnom dijalogu sa diskutantima, odnosno sa predstavnicima jednog dela opozicije.

A ja vas pitam danas, evo, bližimo se, rasprava se nadam bliži kraju, pa kad saberemo utiske i kad podvučemo crtu, ima li bezgrešnih od nas u svemu tome? Imali bezgrešnih u svemu tome? Nema. Znate šta je najveća greška, što tih grešaka nismo svesni onda kada ih činimo, nego nakon toga. Mi smo ubeđeni da će Vladimir Orlić kao i do sada, svaki posao koji je obavljao i kao zamenik predsednika poslaničke grupe i kao potpredsednik Narodne skupštine Republike Srbije obavljati odgovorno, ozbiljno i posvećeno, ali sam ubeđen da su njegovo najveće bogatstvo upravo deca.

Što se tiče SPS, mi smo više puta rekli da smatramo da je u Srbiji u ovom trenutku najpotrebnije jedinstvo i politička stabilnost i da smo kao stranka uvek spremni da damo svoj doprinos time što ćemo zajedno sa našim dosadašnjim koalicionim partnerima definisati zajedničke ciljeve, jer realizacija tih ciljeva je pokazala da možemo da se odupremo brojnim izazovima i pritiscima.

Nema mesta politikanstvu i nema mesta političarenju i nema mesta političkim pamfletima, jer mnogo je političkih stranaka na političkoj sceni Srbije, ali je jedna Srbija. I ako smo u politici radi opšteg, a ne partijskog i ličnog interesa, onda uvek možemo naći onaj zajednički imenitelj. Taj zajednički imenitelj svima nama valjda je Srbija.

Parlament je glas naroda i mesto gde razgovaramo o alternativama kako doći do najboljih rešenja koja će biti u najboljem interesu građana. Ubeđen sam da će gospodin Orlić nastaviti dinamiku kakvu je Narodna skupština Republike Srbije imala do sada i da će biti simbol i demokratičnosti, i efikasnosti, i transparentnosti, i javnosti u radu, i da će raditi u najboljem interesu građana i da će dati adekvatne odgovore na pitanja koja se postavljaju pred parlament kao najviši organ zakonodavne vlasti.

Naravno, podrazumeva se demokratska rasprava, demokratsko sučeljavanje mišljenja. Ali, ta demokratska rasprava i to demokratsko sučeljavanje mišljenja podrazumeva, pre svega, argumentovanu raspravu. Dakle, poslanik nije snažan onoliko koliko ima moćan glas, njegova snaga se ne meri decibelima njegovog glasa, već argumentima sa kojima nastupa, ne snaga sile, već snaga argumenata. Takvu raspravu mi očekujemo u Narodnoj skupštini Republike Srbije u narednom vremenskom periodu.

Ključna reč je pristojnost. Definitivno na različite načine tumačimo reč pristojnost. Pristojnost znači da iz javnog diskursa izbacimo sve ono negativno kako bi imali normalnu komunikaciju i normalan dijalog ovde u visokom Domu. Pristojnost znači i pošteno, čestito i odgovorno obavljati posao za koji smo preuzeli odgovornost, ali i snositi odgovornost za ono što je rečeno ili nije rečeno i što je učinjeno ili nije učinjeno.

Ubeđen sam da je ova vladajuća koalicija u tom pogledu napravila veliki iskorak napred u smislu da godinama unazad u Srbiji je uvek neko za nešto bio kriv, a niko, apsolutno niko nije snosio odgovornost.

Maločas je pomenuto i da smo razgovarali neposredno pred ovu sednicu. Ja mislim da je to potpuno normalno i da je to potpuno logično. Razgovarali smo tri ili četiri dana. Dijalog je lekovit. Dijalog, dok nismo došli do konsenzusa. Razgovarali smo bez posrednika. Dakle, prvi put svi relevantni politički činioci za jednim stolom, bez evropskih posrednika o temama o kojima danas razgovaramo u plenumu.

Mislim, gospodine Orliću da to treba da bude praksa i u narednom vremenskom periodu. Praksa kakvu je imao i dosadašnji predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, Ivica Dačić, a to je da svaki prvi radni dan u nedelji bude kolegijum i da zajedno utvrdimo dinamiku rada za tu i narednu nedelju. Mislim da će to olakšati posao i vama kao predsedniku i potpredsednicima, a i poslaničke grupe će imati sasvim dovoljno vremena da se adekvatno pripreme za raspravu.

Da se razumemo. Odgovornost za funkcionisanje ili ne funkcionisanje parlamenta nikada nije na jednom čoveku. To ne može biti samo na predsedniku, jer on je jedan od 250. Odgovornost za funkcionisanje ili ne funkcionisanje parlamenta je na svakome od nas. Treba da imamo na umu da imamo tu odgovornost, da imamo poverenje građana i da su velika očekivanja građana od svih nas.

Još jednom, reći ću na samom kraju, da će poslanička grupa Ivica Dačić – SPS, u danu za glasanje podržati predlog SNS. Takođe, obzirom da neće biti rasprave i da je takav dogovor, mi ćemo ga svakako ispoštovati, kao što ćemo ispoštovati svaki naredni dogovor na relaciji pozicije i opozicije, podržaćemo predloge kandidata za potpredsednike, kao i radna tela, ozbiljni smo ljudi, smatram da smo tokom dijaloga postigli jedan konsenzus.

Zahvaljujem, predsedavajući.
Zahvaljujem, uvaženi potpredsedniče Narodne skupštine gospodine Orliću.

Obzirom da je predlagač ovoga o čemu danas govorimo formalno Odbor za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu, na samom početku ću reći da ćemo mi naravno glasati za ovaj predlog. Reći ću i razlog zbog kojeg ćemo glasati.

Slažem se sa gospodinom Đukanovićem i njegovim uvodnim izlaganjem kada je reč o neravnopravnosti sa kojom ulazimo u ovu izbornu trku sa strankama opozicije i o tome smo govorili mnogo puta do sada, ali red je da i večeras, s obzirom da je poslednja sednica ponovimo i da podvučemo crtu i da građani Srbije to znaju.

Dakle tačno je da na svakom biračkom mestu predstavnici opozicije će imati više kontrolora od stranka vladajuće koalicije, jer će biti, otprilike dve liste vladajuće koalicije, ili tri i jedan predsednički kandidat, sve ostalo su predstavnici opozicije.

Ali, isto tako, niko u ovom trenutku ne može da, kada podvučemo crtu to unapred pozivanje na proteste, unapred govoriti da su pokradeni izbori, pa ja ne znam ko to može u ovom trenutku da učini nakon svih ustupaka koje je vladajuća koalicija učinila prema vanparlamentarnim strankama.

Dakle, niko, ali apsolutno niko u Srbiji ne može u ovom trenutku nakon 3. aprila dovesti u pitanje legitimitet parlamentarnih, gradskih i predsedničkih izbora.

Potpuno sam ubeđen i Socijalistička partija Srbije je potpuno ubeđena da građani Srbije neće glasati za političke floskule, političke pamflete, za politički marketing, i da nije lako, o tome smo pričali danas tokom prepodneva, ne možete vi tek tako, kaže - politički je marketing i politička kupovina glasova to što dajete mladima od 16 do 29 godina 100 evra, to je potcenjivanje mladih ljudi.

Ja sam rekao danas tokom prepodneva i ponoviću to - čega se oni boje ako misle da glasovi mogu da se kupe, pa oni su sigurni pobednici ovih izbora, imajući na umu činjenicu da samo jedan od lidera opozicije ima daleko više novca od svih nas i da, svakako može kupiti onoliko glasova koliko mu je potrebno da bi pobedio i na predsedničkim, i na gradskim, i na parlamentarnim izborima. Čemu onda toliki strah?

Ipak je to nešto drugo. Rekao bih da je to strah od činjeničnog stanja, i da su oni svesni da su na marginama političke scene Srbije. Prosto, znate, kada nemate program, kada nemate ideju, a želite da budete prisutni u javnosti, onda morate da kažete bilo šta, onda izreknete takvu jednu kritiku zarad kritike da bi bili prisutni u javnosti. Ne mogu se više na to dobijati politički poeni.

Dakle, građani glasaju za odgovornost, ozbiljnost, ali građani glasaju za pristojnost. Pristojnost sada tumačimo na različite načine i različito mi sagledavamo pristojnost naspram onih koji su jedan deo vanparlamentarne opozicije.

Pristojnost za SPS je da iz javnog diskursa izbacimo sve ono što je negativno kako bi imali normalnu komunikaciju i tokom kampanje i ovde u plenumu.

S druge strane, pristojnost znači da posao za koji ste preuzeli odgovornost obavljate čestito, pošteno i odgovorno i da odgovarate za ono što je učinjeno ili ono što nije učinjeno. U tom smislu ova vladajuća koalicija je deset godina unazad napravila jedan veliki pomak na političkoj sceni Srbije u kojoj apsolutno niko ni za šta nije odgovarao, a svi su bili za nešto krivi i toga nema kada je reč o ovoj vladajućoj koaliciji, bez obzira ko iz koje političke partije dolazi.

Da se vratim na temu. Dakle, ono o čemu danas govorimo… Zapravo, ovaj parlament jeste, to ću ponoviti po ko zna koji put, u ovom sazivu i simbol i demokratičnosti i efikasnosti i transparentnosti i javnosti u radu i mislim da smo dosta toga učinili za ovih godinu i po dana, uz uvažavanje svih okolnosti, uz uvažavanje činjenice da smo suočeni sa najvećim zdravstvenim izazovom i da nije bilo lako raditi, ali evo mi smo prisutni u poslaničkim klupama i od marta meseca radimo i sve vreme smo radili.

Evropske parlamentarce smo molili da još u martu dođu da započnemo razgovore. Oni su nam tada rekli da oni ne žele direktnu komunikaciju. Mogli smo to onlajn odraditi čisto da bi imali jedan kontinuitet i da ne bi kasnili u donošenje određenih zaključak, jer mi objektivno kasnimo u zaključcima, a onda na kraju taj teret odgovornosti pripada nama. Mi nosimo taj krst i mi nosimo taj teret odgovornosti kako u godini kada su izbori i neposredno pred izbore menjamo izborno zakonodavstvo, što nije naša odgovornost, nego odgovornost evropskih parlamentaraca, ponavljam, koji su pozvani još od strane predsednika Narodne skupštine Republike Srbije Ivice Dačića u martu mesecu da započnemo sa razgovorima druge faze međustranačkog dijaloga.

Ako nismo mogli direktno, mogli smo mnoge sastanke odraditi onlajn. Mnogo značajniji sastanci su u periodu iza nas rađeni onlajn, pa su uspevali. Dakle, mogli smo i mi to da učinimo, ali nismo.

Ovo kažem iz jednog prostog razloga, da odgovornost ne bi bila na Narodnoj skupštini Republike Srbije. Narodna skupština Republike Srbije je uspela dva značajna procesa da izgura u prethodnom vremenskom periodu. Mislim, pre svega, na promenu Ustava i to je veoma značajna oblast, jer ako govorimo o vladavini prava i ako se vratimo da svaki izveštaj Evropske komisije koji smo imali u prethodnom vremenskom periodu se uvek završavao sa time da ne postoji politička volja u Srbiji da se pokrene vladavina prava i da se menja vladavina prava, evo, mi delima, a ne rečima pokazujemo da smo spremni na to.

Ako govorite o vladavini prava, onda je logično da krenete od samog Ustava i da krenete od onoga što jesu naše ustavne obaveze, što nisu činili oni pre nas, a oni koji sebe nazivaju proevropskom opozicijom, a vanparlamentarne su stranke, umesto da, ako su već proevropski orijentisani, vode kampanju koja će Srbiju ostaviti na evropskom putu, oni su vodili kampanju protiv. Zašto protiv? Zato što su ovu kampanju sagledavali kao kampanju protiv vladajuće koalicije, protiv SNS, SPS i Aleksandra Vučića. Vrlo prosto. Mislili su da ako nepreovlada, da je to haos i delirijum za vladajuću koaliciju.

Dakle, gubite neke osnovne postulate, gubite svoju ideologiju. Na krilima te Evrope 2000. godine ste došli na vlast. Sve vreme se, navodno, zalažete za ulazak Srbije u EU, za punopravno članstvo Srbije u EU, sve vreme se zalažete za razgovore sa evropskim parlamentarcima, a kada dođe nešto da konkretizujete, vas nema, ali opet su evropski parlamentarci bili više blagonakloni toj vanparlamentarnoj opoziciji, nego nama, koji smo taj proces sproveli od početka do kraja.

Dakle, uz javne rasprave, uz sve saglasnosti koje su dobijene od strane Venecijanske komisije, razgovore koje je vodio predsednik Narodne skupštine zajedno sa ministarkom pravde, predsednica Odbora za ustavna pitanja, saglasnost strukovnih udruženja, potpuna saglasnost svih onih relevantnih faktora i pored toga što smo učinili, mi smo imali, ja to moram da ponovim po ko zna koji put, svi zajedno 45 minuta na raspolaganju za razgovor sa evropskim parlamentarcima, a vanparlamentarne stranke od tri do četiri časa u prepodnevnom terminu i to u sedištu EU u Beogradu.

Ja sam im postavio pitanje, kada već pozivate vanparlamentarne stranke koje su radile protiv referenduma, postavite im samo pitanje da li su promenili svoju ideologiju, da li su i dalje proevropski orijentisani ili ne?

Dakle, više značajnih procesa je jedan proces. Drugi proces svakako jeste međustranački dijalog i dobro je da smo taj međustranački dijalog konačno završili i dobro je da smo ovoga puta međustranački dijalog, na inicijativu predsednika Narodne skupštine Republike Srbije Ivice Dačića u dogovoru sa predsednikom Republike vodili na dva koloseka, da smo saslušali sugestije i predloge i onih opozicionih vanparlamentarnih stranaka koji su želeli da razgovaraju sa evropskim parlamentarcima i onih koji nisu želeli da razgovaraju sa evropskim parlamentarcima.

Moram reći da je taj razgovor sa onima koji nisu želeli da razgovaraju sa evropskim parlamentarcima započet još u martu mesecu i da je postojao jedan kontinuitet i da je to išlo ne tako lako, ali je ipak pokazan jedan stepen političke kulture i jedan stepen političke tolerancije i rekao bih visok stepen političke odgovornosti, jer su tu razgovaralo, između ostalog, i o nacionalnim i državnim pitanjima, jer predsednik je pre nego što je podneo Izveštaj parlamentu o Kosovu i Metohiji, on je razgovarao najpre i sa vanparlamentarnim strankama, jer je i njih želeo da upozna sa aktuelnom situacijom na prostoru Kosova i Metohije.

Dobro je da o tim značajnim pitanjima bar pokušamo sa tim jednim delom opozicije da postignemo konsenzus, jer mnogo je političkih stranaka na političkoj sceni Srbije, ali je jedna Srbija.

Dakle, taj drugi proces je započet 2019. godine i to na inicijativu onih koji nisu želeli da učestvuju u tom procesu i koji su od tog procesa pravili farsu i sve vreme zavaravali javnost želeći da od sebe naprave žrtvu i ništa više. Dakle, ne da učestvuju na izborima, već da od sebe naprave žrtvu i da pokušaju preko evropskih parlamentaraca da dođu do vlasti i privilegija bez izbora. E to jedino ne može. To jedino nije moguće, jer se demokratija u Srbiji ostvaruje na izborima i samo izbori mogu da promene politički kurs Srbije.

Razgovarali smo tokom prve faze međustranačkog dijaloga i oni nisu učestvovali u tom razgovoru. Ovo napominjem upravo zbog teme o kojoj danas govorimo. Oni nisu učestvovali u tom razgovoru jer su imali stav – 42 zahteva ili bojkot.

Ne bih ja rekao ovde, maločas je koleginica konstatovala da smo napravili pomak jer sada stranke koje su bojkotovale izbore učestvuju na izborima. Pa, nismo mi ovo radili zbog stranaka koje su bojkotovale izbore, mi smo samo pokazali demokratičnost da saslušamo sugestije i predloge, a oni na izborima ne učestvuju ne zato što im odgovaraju izborni uslovi… Mislite da oni znaju šta su izborni uslovi? Mislite li da oni znaju šta je to što smo usvojili? Ma, nemaju oni predstavu o tome, niti to njih interesuje. Oni na ovim izborima učestvuju jer nemaju izlaza iz političke situacije u kojoj se nalaze i zato sam maločas govorio o pitanju odgovornosti. Pokušavaju da se sakrivaju iza drugih lica ne bi li sačuvali svoj kapital i bili prisutni u politici. Nema tu druge.

Dakle, što se tiče pojedinih opozicionih političkih stranaka, oni su insistirali te 2019. godine da se formira Nadzorni odbor, iako, podsetiću vas, 2016. godine, gospodin Martinović je bio tu, ispravite me ako grešim, 2016. godine predsednica Narodne skupštine Republike Srbije je uputila dopis svim poslaničkim grupama da dostave predloge kandidata za Nadzorni odbor. Nijedna poslanička grupa nije dostavila predlog.

Dakle, toliko koliko je njima bio interesantan Nadzorni odbor u tom trenutku.

Znači, samo se tražio razlog koji mi, navodno, ne bi prihvatili i oni ispadaju žrtve, bojkotuju izbore. Ako bojkot uspe, imaju šest meseci da naprave nekakvu scenografiju na ulicama i da izazovu vanredne parlamentarne izbore.

Pošto to sve nije uspelo, onda nemaju način, nemaju izlaza iz političke situacije u kojoj se nalaze i moraju da učestvuju na izborima. Kako i na koji način, rekao sam danas tokom prepodneva i ne bih više, zaista, o njima.

Koleginica je u jednom u pravu, tri tela kontrolišu medije i zastupljenost u medijima u Srbiji. Imamo nezavisno telo koje smo formirali i koje čine šest predstavnika REM-a plus šest predstavnika vanparlamentarne opozicije. Imamo Nadzorni odbor, o kojem danas govorimo i koji ima, ja neću sada čitati nadležnosti, o nadležnostima je govorila koleginica Nataša, dakle, koje su otprilike slične kao nadležnosti i nezavisnog tela, i imamo REM. Imamo i strane i domaće posmatrače i sve one koje smo prihvatili. Ako i pored tolike kontrole neko sumnja u ravnomernu zastupljenost u medijima, pa ja ne znam šta još više treba da uradimo.

Suština je, zapravo, u tome da mi o medijima govorimo 2019. godine prvi put. Tada govorimo prvi put i o izbornim uslovima. Zašto o medijima nismo govorili 2011. godine kada je Verica Barać sastavila izveštaj o tome ko je vlasnik svake sekunde u medijima sa nacionalnom frekvencijom?

Mi smo tada bili deo vladajuće koalicije, tačno je, ali smo glasali protiv izmena i dopuna Zakona o javnom informisanju, jer smo smatrali da su one udar na objektivno i profesionalno novinarstvo. Bili smo protiv toga i otvoreno smo rekli da ne želimo na takav način da sačuvamo ničiji lik i delo.

Odakle potreba da se tek 2019. godine bavite pitanjem medija, i to na način kako vi shvatate?

Dakle, kako oni shvataju? Evo, nastavili smo razgovore početkom ovog mandata i mi smo rekli – apsolutno nema nikakvih problema, mi i jesmo za ravnomernu zastupljenost u medijima, ali ta ravnomerna zastupljenost u medijima podrazumeva debate, podrazumeva da predstavite nosioce lista ili ljude sa izbornih lista, program, određene tematske debate, ali i ljude koji će biti garant za realizaciju tog programa, pa neka građani odluče 3. aprila. Dakle, što više tematskih debata.

Ne, oni ravnopravnu zastupljenost u medijima sagledavaju kao uređivačku politiku medija. Da je to tačno, govori u prilog i predlog sporazuma koji su oni dali evropskim parlamentarcima, u kojem su tražili, kaže – izbor nezavisnog uređivačkog informativnog programa javnih servisa RTS i RTV, koji će predložiti predstavnici novinarskih udruženja članice Nacionalnog tela. Kaže opcija dva – da se pojavljuju tri puta nedeljno predstavnici opozicije koja je postigla sporazum, samostalno gostovati u emisijama koje se emituju na prvim programima RTS, RTV u trajanju od 30 minuta u terminu od 18.30 časova do 19.00 časova, tri puta nedeljno jednak broj predstavnika vlasti i opozicije koja je postigla sporazum učestvovati u emisijama debatnog karaktera u trajanju od 90 minuta, koja će se emitovati na prvim programima RTS i RTV u terminu od 21.00 čas. Jutarnji program, to se svakako podrazumeva. Vrlo interesantno, obezbediti, kaže - tzv. nezavisnim medijima, medijskim medijima i organizacijama, a tu misle konkretno na BETA, FONET, „Istinomer“, „Krik“, CINS, BIRN, „Vreme“, dva puta nedeljno u trajanju od 30 minuta da emituju svoje nezavisne sadržaje na programima RTS i RTV na udarnim terminima.

To je bio predlog jednog dela opozicije, zvaničan predlog jednog dela opozicije. Sad vi meni recite jel ovo ravnomerna zastupljenost ili je ovo potreba da se bavite ponovo uređivačkom politikom medija? Ovo, po mišljenju SPS, je daleko i dijametralna suprotnost od ravnomerne zastupljenosti u medijima.

Mislim da bi većina onih opozicionara koja je u tom trenutku sedela zajedno sa nama za stolom sa evropskim parlamentarcima prihvatila predlog evropskih parlamentaraca, ali nije smela, nije smela upravo zbog Dragana Đilasa, nije smela zbog njegovih medija, jer bi njegovi mediji okarakterisali taj deo opozicije kao nekoga ko sarađuje sa predstavnicima vlasti.

Inače, ako govorimo o zastupljenosti u medijima, ja ću podsetiti, 2020. godine na izborima druge po zastupljenosti su bile stranke koje nisu učestvovale na izborima, Savez za Srbiju. Ovo je zvaničan izveštaj REM-a. Dopis koji smo dobili od RTV, pošto je predsednik Skupštine poslao dopise svim emiterima sa nacionalnom frekvencijom, takav je dogovor bio, dobili smo dopis RTV, koji kaže da imaju tri ili četiri političke emisije i da ako bi analizirali, veće je učešće opozicionih predstavnika od predstavnika vladajuće koalicije.

Na samom kraju, žao mi je, a mislim da će Nadzorni odbor koji danas formiramo moći da realizuje nešto što smo mi, prof. dr Žarko Obradović i ja, u dogovoru sa predsednikom stranke Ivicom Dačićem, implementirali u platformu SPS, a što nije shvaćeno na pravi način i prihvaćeno tokom dijaloga, a tiče se toga da same političke stranke donose odluku o sadržaju svojih izbornih poruka, vodeći računa o poštovanju Zakona o informisanju i poštovanju ljudskih i manjinskih prava građana i da treba zabraniti svaki reklamni spot, poruku, novinarski tekst ili na drugi način saopštenu poruku od strane političkih stranaka ili medija tokom izborne kampanje koji koristi govor mržnje i kojim se napadaju članovi porodice, uključujući decu izabranih nosilaca javnih funkcija ili kandidata u izborima koji se nalaze na izbornim listama političkih stranaka.

Mislim da Nadzorni odbor koji danas biramo ima tu obavezu da bar pokuša, ne može ovo implementirati više, ali da pokuša da proprati cilj koji smo mi želeli da postignemo predlažući ovo u platformi SPS.

U danu za glasanje podržaćemo predlog. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvažena potpredsednice Narodne skupštine gospođo Jevđić.

Poštovani ministre Mali, dame i gospodo narodni poslanici, pa kao što ste rekli u uvodnom izlaganju, uvaženi ministre, u protekle dve jako teške godine, godine kada se Srbija suočavala i dalje se suočava, nažalost, sa najvećim zdravstvenim izazovom, čiji se kraj još uvek ne nazire, Srbija je izdvojila 8,7 milijardi evra ili nešto preko 18% BDP-a, kao podršku usled izazivanja negativnih posledica pandemije, podršku koja je bila usmerena, pre svega, ka građanima i, pre svega, ka privredi.

S druge strane Srbija, je jedina država u svetu, u to sam potpuno ubeđen, vi me ispravite ako grešim, jedina država u svetu i u Evropi koja je ovoliki teret krize, sagledavajući iznos sredstava koji je izdvojen, sagledavajući pakete pomoći koje su usmerene ka građanima i ka privredi, dakle, jedina država u svetu koja je ovoliki teret krize prihvatila na sebe. Ali, imali smo vrlo jasno i precizno definisane ciljeve. Prvi cilj da se ne ugrozi makroekonomska stabilnost, drugi cilj da se sačuva svako radno mesto, da se sačuva nivo zaposlenosti u Srbiji, treći cilj, naravno, životni standard građana i četvrti cilj, privreda. Pomagalo se najpre malim i srednjim preduzećima, a zatim je pomoć dolazila i do velikih preduzeća.

Uspeli smo u periodu koji je iza nas, upravo zahvaljujući ovim merama, da zadržimo privredu na stabilnim nogama, što je od izuzetne važnosti i značaja i u najtežoj godini, imali smo najvišu stopu privrednog rasta od 1%, što je izuzetno važno.

Tri ključna pitanja su uglavnom provejavala u ove protekle dve godine, a i danas su ta tri ključna pitanja nešto što vas uvek pitaju, naročito u periodu pandemije, čiji se kraj još uvek ne nazire i usled izazivanja negativnih posledica.

Prvo pitanje je da li je bilo otpuštanja? Drugo pitanje je da li je bilo zatvaranja fabrika? Treće pitanje je uvek da li su strani investitori odustali od ulaganja?

Na sreću, ne na sreću, već pre svega zato što se ova Vlada ponašala odgovorno i ozbiljno, odgovor na sva tri pitanja je ne. Ne da nije došlo do smanjenja nivoa nezaposlenosti, već smo sa rekordnih 25,9% nezaposlenosti došli do istorijskih 9% 2020. godine.

Kada je reč o otvaranju fabrika, koliko je meni poznato, otvoreno je preko 150 fabrika. Dakle, nismo zatvarali, već su otvarane fabrike.

Kada je reč o stranim direktnim investicijama u godini kada je bilo najteže, strane direktne investicije su iznosile tri milijarde evra, čini mi se. Nije slučajno što "Fajnenšl Tajms" već nekoliko godina unazad Srbiju rangira i svrstava u red država koje su najprivlačnije i najatraktivnije investicione destinacije.

Dakle, sistem je funkcionisao onda kada je bilo najteže i ne samo da je sistem funkcionisao, nego ono što je izuzetno važno, sistem je uspeo da ostvari značajne rezultate. Vi možete u politici uvek da pokušate nešto da izmanipulišete, kao što se danas manipuliše sa ovih 100 evra, o tome ću nešto kasnije. Vi možete da pokušate da manipulišete, ali kada govorite o ekonomiji, kada govorite o brojkama, o ciframa, nema tu manipulacije. Brojke su egzaktne. Tu ne možete da slažete. Ne možete da kažete da minimalna cena rada, recimo, u 2012. godini je bila 102 dinara, od aprila 115 dinara, a da je, recimo, od 1. januara 2021. godine uvećana za 6,6%, što je 32.126 dinara, a u 2022. godini iznosi 35.012 dinara, što je povećanje čak za 9,4%.

Ne možete da kažete da prosečna plata neto u dinarima 2020. godine iznosila je 60.073 dinara. Podsetiću, vraćam na 2012. godinu, tada je iznosila 41.377 dinara, da smo upravo u periodu teške situacije, u periodu pandemije uspeli da povećamo plate zdravstvenih radnika, i to od 1. januara 2021. godine za 5%, dok su plate ostalih zaposlenih u javnom sektoru rasle najpre za 1,5%, pa 3,5% i to od aprila 2021. godine. A od januara 2022. godine plate zaposlenima u zdravstvenim ustanovama, Ministarstvu odbrane, zaposlenima u ustanovama socijalne zaštite, zdravstvenim radnicima u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija i zdravstvenim radnicima u Zavodu za sport i medicinu sporta Republike Srbije plate su uvećane čak za 8%, dok su plate ostalih budžetskih korisnika uvećane za 7%. To su činjenice. To ne možete da sakrijete. I to su rezultati koji su ostvareni upravo zato što se vodila jedna odgovorna i ozbiljna ekonomska politika.

Krajem januara ili početkom februara 120.000 zdravstvenih radnika dobilo je po 10.000 dinara. Najpre smo imali mlade koji su dobili prvih 100 evra od 16 do 19 godine i za one koji su tada kritikovali, najbolji odgovor na to pitanje je broj mladih koji se tada prijavio, a to je 1,19 miliona mladih ljudi se prijavilo za tih 100 evra.

Zatim, kao rezultat želim da istaknem i prosečnu penziju u dinarima. Ona je, recimo, 2012. godine iznosila 23.024 dinara, dok 2021. godine, od 1. januara po švajcarskom modelu, dolazi do povećanja penzija od 5,9%, ukupno povećanje penzija u periodu od 2012. do 2021. godine je, recimo, 30,9%. Od 1. januara 2022. godine penzije su uvećane za još 5,5%. Pored toga, svi penzioneri su u februaru mesecu dobili jednokratnu pomoć od 20.000 dinara, o čemu ste vi govorili u uvodnom izlaganju.

I ja sam potpuno ubeđen da ćemo mi uspeti da dostignemo onaj konačan cilj i krajnji cilj, a to je „Srbija 2025“, kada će prosečna neto zarada u Srbiji biti 900 evra, a kada će prosečna penzija u Srbiji biti 430 evra, jer je trasiran dobar put. Što se tiče nezaposlenosti, već sam rekao, istorijski maksimum 2012. godine 25,9%, da bi došli do istorijskog minimuma na 9%.

Bruto društveni proizvod sam takođe pomenuo, javni dug je iznosio na kraju oktobra ove godine 29,61 milijardu evra ili 56,5% BDP, što je manje od nivoa Mastrihta od 60%. Dakle, imamo kontrolisani javni dug.

Strane direktne investicije, već sam rekao, tri milijarde evra u godini kada je najteže. U Srbiji se trenutno gradi oko 1.300 kilometara autoputeva i brzih saobraćajnica, a samo u prethodnih pet godina, tačnije u periodu od 2016. do 2020. godine urađeno je 5.000 kilometara puteva što lokalnih, državnih, regionalnih. Ono što je takođe važno kada govorimo o infrastrukturi, dakle danas se u Srbiji radi 12 autoputeva i to jeste krvotok Srbije, 12 autoputeva u koje je uloženo 3,8 milijardi evra.

Dakle, Srbija je danas jaka i ekonomski stabilna, ali moram da se vratim na period koji je daleko iza nas, 2014. godinu. Dakle, Srbija danas jeste jaka i ekonomski stabilna upravo zahvaljujući reformskom kursu Vlade Republike Srbije koji je započet 2014. godine, a to je tada bio hrabar, ali politički nepopularan potez. To je onaj period ako se sećate kada su nam vikali da otimamo penzije, da otimamo plate, kada su isto podnošene krivične prijave.

Nama socijalistima su tada govorili da smo izgubili identitet, a mi smo samo vrlo jasno rekli - mi jesmo socijalisti, ali ne možemo da budemo socijalisti utopisti. Dakle, između dva puta, kada govorimo sa finansijskog aspekta, dakle, puta koji je neminovnost, nešto što morate da učinite da bi došlo do ekonomskog oporavka i puta koji je spisak lepih želja i ukoliko bi se taj spisak lepih želja u praksi i ostvario, došli bi do finansijskog bankrota i finansijskog kraha, mi biramo ono što jeste interes građana Srbije.

Dakle, to su bile ekonomske mere za budućnost Srbije, ekonomske mere za spas srpske ekonomije. Žao mi je što tada to nisu shvatili. Inače, SPS je više puta pomenula da mi kao poslanički klub svakako podržavamo ekonomsko-socijalnu odgovornu politiku koju vodi Vlada Republike Srbije, jer to je politika koja u svom središtu ima čoveka, ima građanina Srbije.

Sa druge strane, dakle danas govorimo o tome da se pored toga što se vodilo računa o najstarijoj populaciji, jer tačno je, oni jesu prošli kroz jedan težak period ove dve godine i u februaru mesecu evo izdvojena je jednokratna pomoć od 20.000. Nadam se da uz ovakvu ekonomsku politiku moći ćemo i u periodu koji je pred nama da gledamo sa optimizmom, ali danas govorimo o tome da po drugi put se pažnja posvećuje jednoj mlađoj generaciji, period od 16 do 29 godina. To je tih drugih 100 evra koji se izdvajaju za predstavnike mlađe generacije i mnogo je dobro, ministre, da mladi shvate da neko brine o njima, pa makar to bilo i tih 100 evra. Oni jesu izgubili te dve godine, ali je važno, psihološka svest, važno je da ulijemo optimizam tim mladim ljudima da država na ovaj način brine o njima.

Ovo nije populistička mera, ovo nije politička proklamacija, ovo je nešto što je opšti interes. Da se razumemo, da je ovde danas Fiskalni savet, on bi sigurno rekao kao i za onih 100 evra kada smo doneli odluku da podelimo svim građanima Srbije, rekao da ta mera ne valja, da imamo, da moramo da imamo selektivan pristup, da li je tako? Pretpostavljam da bi tako nešto rekli, a nisu mogli svoje zaposlene da ubede da ne uzmu tih 100 evra, dakle one koji su sastavili taj izveštaj.

Ja sam zamolio gospodina Petrovića da mi kaže kako se osećaju njegovi zaposleni kada dobiju tih 100 evra u periodu kada su sastavljali izveštaj, dobili su tih 100 evra, pošto sam imao spisak da su dobili i da su uzeli, nisu se ustručavali, prijavili su se? Dakle, samo je bilo potrebno i neophodno da mi kaže kako su se osećali.

Znate, sve je lepo gledati iz udobne fotelje u kojoj imate sigurnu platu i ja ne želim ni jednog trenutka da vršim pritisak na nezavisna i regulatorna tela, ne. Mi smo tu da pomognemo rad nezavisnih i regulatornih tela, da ih ojačamo, da ih osnažimo, ali isto tako smo tu da ukoliko postoje različita mišljenja povedemo debatu sa njima. Možda su oni u pravu, ali mora se znati nivo odgovornosti. Jednu odgovornost ima izvršna vlast, jednu odgovornost ima Fiskalni savet i zna se koja je mera te odgovornosti i drugu odgovornost imamo mi kao poslanici, mi koji smo glas naroda i mi koji predstavljamo građane Srbije.

Znate, više puta sam gospodinu Petroviću rekao da ta usko stručna politika nije čarobni štapić i to što, te analize koje vreme pojede i demantuje ne rešavaju aktuelne probleme, voleo bih da siđu među narod i da sa građanima porazgovaraju o tome kako se građani osećaju i koliko im je pomogla ili im nije pomogla ta mera od 100 evra.

Naveo sam to jer sam potpuno ubeđen da bi kritikovali i ovu meru, ali pošto nema njih, oni su izostali, pojavila se neka kvazi-opozicija koja kritikuje i kažu da je ovo kupovina glasova. Zašto na taj način potcenjuju i ponižavaju mlade ljude? To je potcenjivanje i ponižavanje mladih ljudi. Zar oni misle, mi da smo hteli, ministre, mi smo mogli ovih 100 evra isplatiti pre izbora, da li je tako, ali ovo se isplaćuje u junu nakon parlamentarnih, predsedničkih i gradskih izbora. Danas samo donosimo odluku da želimo da pomognemo mladim ljudima. Zar neko misli da na taj način može da kupi izbore?

Čekajte, ako neko ima takvo razmišljanje i još dolazi iz redova opozicije koju predstavlja tamo neki lider, neću da se bavim njim, koji ima mnogo novca, on je već pobedio na ovim izborima, da li je tako? On ima toliko novca taman da je pobedio i ne znam čemu onda briga? Zašto onda pozivi na proteste, zašto onda priča da su izbori pokradeni kada on, čovek, ima novac, on će da kupi to, da li je tako? Mi nemamo toliko novca, ali on svakako ima. Ako ima za jedan dobar, onako osrednji fudbalski klub, sigurno ima i za to, daleko više. On će da kupi izbore, nema brige za njih. Ne znam zašto tolika briga i potcenjivanje i ponižavanje mladih ljudi? Znate, pitanje izbora za SPS i naše koalicione partnere iz JS je uvek bilo pitanje odgovornosti i uvek je bilo pitanje ozbiljnosti.

Da li u ove dve reči prepoznajete bilo kojeg od ovih lidera opozicije? Gde je odgovornost? To što ćete da se sakrijete iza nečijeg lika i dela? Čekajte, ako ste lider nekakve opozicije građani od vas očekuju - izađite na izbore imenom i prezimenom, ponudite alternativu, ponudite program. Čemu skrivanje iza drugih imena, čemu izmišljanje drugih imena?

Znate, čuo sam jednu vrlo interesantnu digresiju na sve to kako se došlo do predsedničkog kandidata jedne od opozicionih političkih partija. Kaže - to je nasilje, to vam deluje kao nasilje u porodici, s tim što to nasilje još uvek nije i ne sme da prijavi. Da li vi u drugoj reči ozbiljnost sagledavate bilo koga od opozicije?

Dakle, maltretirali su nas ovde nekoliko meseci. Tražili su nam sve moguće. Sve su dobili, sve smo prihvatili, da bi oni pre nekoliko dana objavili javni konkurs, pa oni nemaju ni čuvare kutija. Oni objavljuju javni konkurs da bi popunili mesta da imaju nekoga na biračkom mestu da čuva kutiju, pa zar su to ozbiljne političke partije?

Znate šta, ja sam sve čuo, ali da opozicija, kao alternativa, izlazi sa programom - rušićemo ovo, zabranićemo ovo, usvojićemo rezoluciju o revanšizmu, tu će biti i lustracije i svega, pomerićemo spomenik.

Evo sad - odnos prema mladima. Da vas podsetim odnos prema Kosovu i Metohiji, odnosno severnom delu Kosova i Metohije kada su rekli da je Srpska lista kriminalizovana, a za tu listu glasa 99,9% građana naših građana koji žive na prostoru severa Kosova i Metohije. Pa, vi kriminalizujete ceo sever Kosova i Metohije i šaljete takvu poruku u svet. Identična situacija kao sa Republikom Srpskom. I onaj film koji se nedavno javio, ali to je njihov odnos prema građanima Republike Srpske.

Mi sa našim narodom iz Republike Srpske zajedno obeležavamo i uvek ćemo obeležavati sve važne datume. Ali mene ne čudi njihov odnos prema građanima iz Republike Srpske ako imate na umu činjenicu da je nosilac liste jedne od opozicionih političkih stranaka, nazovite ih, ili koalicija neko ko je potpisao rezoluciju u kojoj se kaže da je Srbija genocidna država, a Srbi genocidan narod. Dakle, apsolutno me ništa ne čudi.

Zamislite čuda ako vam kažem da ih ima i u Crnog Gori i videćete kada se sve ovo rasvetli i kad maske padnu do kraja videćete koliki je uticaj, ministre, „Vijesti“ na onu destabilizaciju koja se danas dešava u Crnoj Gori, a vi jako dobro znate ko je vlasnik „Vijesti“, ko je od Soroša kupio „Vijesti“, neko ko je uticao da se dođe do određenih kadrovskih rešenja i to izuzetno važnih kadrovskih rešenja.

Dakle, to su oni, što gore po Srbiju to bolje po nas. Hajde da destabilizujemo region biće bolje nama. Pokušaćemo sa našim prijateljima sa zapada ili međunarodne zajednice, već ćemo nekoga naći. Ako smo propali u Briselu, pa otići ćemo šta nas košta, novac nas ništa ne košta, otići ćemo do Vašingtona da lobiramo američke kongresmene. Šta nas košta na jedan dan? To je ovdašnja opozicija, ali da se vratim naravno na temu. Dakle, svakako u danu za glasanje Poslanička grupa SPS će podržati ovaj zakonski predlog. Već sam naveo razloge zašto.

Molim vas, ministre, verujem da ćete i u narednom mandatu, ako ne neku višu funkciju, obavljati sigurno funkciju ministra finansija, da se držite one valute, ono o čemu ste govorili sve vreme tokom ovog saziva da svaki uloženi dinar, bez obzira šta kaže Pavle Petrović ili bilo ko, držite se onog trasiranog puta koji smo definisali ovde u Skupštini, pandemiju ćemo da završimo, proći će do juna, ali svaki uloženi dinar u povećanje plata, penzija, u životni standard građana i u infrastrukturu, ono što se uradili kada je reč o budžetu za 2022. godinu jer nema ekonomskog bez infrastrukturnog razvoja. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvažena potpredsednice Narodne skupštine Republike Srbije gospođo Jevđić.

Poštovani predstavnici Visokog saveta sudstva, poštovani predstavnici Državnog veća tužilaca, dozvolite mi da na samom početku, obzirom da je ovo verovatno i poslednje obraćanje, jeste da ćemo u ponedeljak imati još jednu sednicu, ali pretpostavljam da je ovo poslednje obraćanje u ovom sazivu Narodne skupštine Republike Srbije, da i Socijalistička partija Srbije napravi jedan osvrt na prethodnih skoro godinu i po dana rada parlamenta koji je dugo vremena bio osporavan od strane jednog dela opozicije, ne shvatajući da je parlament zapravo glas naroda i da se demokratija ostvaruje na izborima i da samo izbori mogu promeniti politički kurs Srbije. To nikako ne mogu protesti i to nikako ne može ulica.

Ovaj parlament je u prethodnom vremenskom periodu pokazao i da je simbol demokratičnosti i efikasnosti i transparentnosti, ali i javnosti u radu, što je od izuzetne važnosti i značaja.

Brojni važni zakoni su u prethodnom periodu doneti u ovoj sali, počev od zakona koji se tiču same pandemije koja, nažalost, još uvek traje, potom zakoni koji se tiču životnog standarda građana i zakoni koji se tiču nastavka izgradnje infrastrukturnih projekata, jer nema ekonomskog bez infrastrukturnog razvoja.

Zatim, uspeli smo da unapredimo parlamentarizam u Srbiji. Uspeli smo da implementiramo sve ono što je bilo sadržano u Izveštaju Evropske komisije, a ticalo se konkretno rada Narodne skupštine Republike Srbije. Dakle, podignuta je lestvica na jedan deleko viši nivo.

Mnogo značajnih procesa. Pomenuta su dva i ja se u potpunosti slažem sa svojim kolegama, promena Ustava kao jedan od najvažnijih državnih procesa u Srbiji i drugi proces jeste međustranački dijalog. Upravo iz ta dva procesa proističe i tema današnje sednice Narodne skupštine Republike Srbije.

Dozvolite mi da krenem od ovog što sam poslednje pomenuo, a to je međustranački dijalog. Mislim da je inicijativa koju je pokrenuo predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, da se dijalog ovoga puta vodi ne samo sa evropskim parlamentarcima, već da se vodi na oba koloseka i sa vanparlamentarnim strankama koje ne žele da razgovaraju sa evropskim parlamentarcima, dao konkretne rezultate. Taj rezultat je i sporazum koji je potpisan, između ostalog, sa vanparlamentarnim strankama koje nisu želele razgovor sa evropskim parlamentarcima. Prosto, to je proces iz kojeg ne možete isključiti nijednu partiju.

Naš cilj u čitavom procesu, inače, mi kao poslanički klub smo se opredelili da učestvujemo u radu na oba koloseka, da razgovaramo i sa evropskim parlamentarcima i sa strankama koje ne žele da razgovaraju sa evropskim parlamentarcima, jer smo želeli da saslušamo sve sugestije i predloge, da sagledamo šta je to što je realno i što možemo implementirati, a da zaista unapredi izborne uslove u Srbiji.

Nažalost, pokušali smo da iz mnogo različitosti, uz poštovanje različitosti, iznađemo kompromis, dođemo do nekog rešenja i mislim da se u tome i uspelo. Dve stvari su za nas od izuzetne važnosti kada govorimo o izbornim uslovim i kada govorimo o narednim izborima koji će biti održani 3. aprila. Mislim na predsedničke, parlamentarne i gradske izbore. To su, pre svega, pitanje odgovornosti i pitanje ozbiljnosti.

Ova vladajuća koalicija je pokazala odgovornost delima, a ne rečima i danas pokazujemo da smo odgovorni time što poslednji naš susret sa evroparlamentarcima i prvo pitanje koje je postavljeno da li ćete vi stići da implementirate sve ovo što ste dogovorili sa vanparlamentarnim opozicionim strankama. Mi smo rekli - u nama možete gledati pouzdanog, stabilnog i sigurnog partnera i naravno da ćemo sve implementirati. I mi sa ovim danas i sa sednicom kojom ćemo imati u ponedeljak taj proces zaokružujemo.

Dakle, ja ne znam da li je jedna vladajuća koalicija u Srbiji od uvođenja višestranačkog sistema učinila ovoliko ustupaka predstavnicima vanparlamentarnih stranaka.

Mi ovde govorimo trenutno o sastavu RIK. Republička izborna komisija do sada je imala 17 članova. Sastav RIK se birao shodno broju poslanika koji izborne liste imaju nakon održanih parlamentarnih izbora ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Nikada se nije desilo da vanparlamentarne stranke imaju svoje predstavnike u RIK. Na zahtev vanparlamentarnih stranaka, mi smo napravili još jedan kompromis, nekoliko koraka za nas unazad, a objasniću i zašto to kažem, ali još jedan kompromis i dogovor da i vanparlamentarne stranke imaju svojih šest stalnih članova i šest zamenika, što se nikada nije desilo u istoriji parlamentarizma u Srbiji, ponavljam.

Veliko je pitanje da li bi oni kojima smo učinili ustupke, te ustupke učinili nama da smo mi danas vanparlamentarna opozicija, što se, naravno, nikada neće desiti, ali znam i ubeđen sam i siguran da to ne bi učinili, jer da su hteli bilo šta da menjaju, menjali bi u periodu od 2008. do 2012. godine ili bi se bar setili izbornih uslova u periodu od 2008. do 2019. godine, a ne 2019. godine, kada su shvatili da verovatno njihov poziv za vanredne parlamentarne izbore znači njihovu političku prošlost, što se na kraju i pokazalo.

Dakle, svesni smo mi činjenice da kada želite da napravite kompromis, prosto ne mogu svi biti zadovoljni. Želim potpuno otvoreno ponovo danas da kažem, vladajuća koalicija ima razloga da bude nezadovoljna onim što smo prihvatili, kada je reč o izbornim uslovima. Zašto? Pa, na svakom biračkom mestu, ako govorimo o samom izbornom procesu, ako govorimo o RIK, ako govorimo o stalnom sastavu, proširenom sastavu, na svakom biračkom mestu, vladajuća koalicija će imati daleko manje predstavnika u odnosu na opozicione političke stranke, jer imaće samo listu koju predvodi SNS i Aleksandar Vučić, listu koju će predvoditi Ivica Dačić, sa našim predizbornim koalicionim partnerima, kada je reč o parlamentarnim izborima, imamo jednog zajedničkog kandidata i to je to. Sve ostalo su liste opozicione i opozicione liste će imati svoje predstavnike na biračkim mestima, pored toga što će imati šest članova u RIK, jednog člana u stalnom sastavu, jedan plus jedan u stalnom sastavu i što će imati po dva, ono što im pripada u proširenom sastavu na svakom biračkom mestu.

Gde se tu vidi ozbiljnost? Naša svakako da. Mi smo se pokazali kao neko ko drži reč i rekao sam maločas, ono što smo poručili i evroparlamentarcima, u nama uvek mogu videti pouzdanog, sigurnog i stabilnog partnera. Ali, ono na čemu smo uvek insistirali jeste da vodimo dijalog. Dijalog je lekovit. Samo dijalogom možemo doći do kompromisnih i pravničnih rešenja, ali dijalog mora da se vodi u institucijama sistema, u Narodnoj skupštini Republike Srbije, ne na ulici, ne u parkiću kao plemenski savez, već ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije. To je ono na čemu smo mi insistirali.

Mislim da ozbiljnost onih koji su sve vreme izlazili sa određenim zahtevima i time zapravo samo tragali za razlogom ne da ne izađu na izbore, nije njihov bio cilj sada da ne izađu na izbore, jednom nisu izašli na izbore, taj cilj je propao, dakle, bojkot je propao. Scenario koji je trebao da se desi posle bojkota, takođe je propao, i to više nije bila ideja. Ideja je bila nešto drugo, da pokušaju preko evropskih parlamentaraca na bilo koji način da izvrše pritisak na stranke vladajuće koalicije i da bez izbora dođu do vlasti i privilegija. E, to jedino ne može. Sve ostalo što se tiče izbornih uslova bili smo spremni da razgovaramo, ali to jedino ne možemo. Ponavljam, demokratija u Srbiji se ostvaruje samo na izborima.

Imali smo milion i jedan zahtev, ne znam koliko su predstavnika tražili na biračkim mestima. Na kraju smo došli do svega, prihvatili smo sve ono što su tražili, da bi danas oni svoju ozbiljnost pokazali time što objave javni konkurs da se jave ljudi koji će im čuvati biračke kutije i koji će biti na biračkim mestima. Pa, jesu li to ozbiljne političke partije i organizovane političke partije? Zato kažem, za nas je pitanje izbora, pitanje i odgovornosti i pitanje ozbiljnosti.

Što se tiče druge teme, a vezana je za izbor sudija i tužilaca, dobro je maločas kolega Starčević rekao, ja mislim da smo mi jedini parlament koji je razvlastio sebe. Kao najviši organ zakonodavne vlasti, mi smo razvlastili sebe, ali sa jasnim ciljem – depolitizacija pravosuđa, kako bi imali bolje pravosuđe u Srbiji, kako bi ojačali i osnažili sistem pravosuđa u Srbiji. To je bio jedini cilj.

S druge strane, hajde da krenemo ispočetka. Najpre se krenulo od Zakona o narodnoj inicijativi i Zakona o referendumu, ali to je bila naša ustavna obaveza. Ta ustavna obaveza je morala da se realizuje do 2008. godine, jer je 2006. godine usvojen novi Ustav. I ove priče da smo mi smanjili, da smo mi ukinuli obavezan cenzus, pa ne, u Ustavu je definisano da ne postoji obavezan cenzus. Mi smo samo upodobili ovaj zakon sa Ustavom koji je usvojen 2006. godine. I to što smo učinili nema apsolutno nikakve veze sa „Rio Tintom“, sa preambulom, iako se to pokušavalo sve vreme vešto politički zloupotrebiti. Ekologijom se bave oni koji rade, recimo, na Institutu za pravo i ceo život su bili pravnici i odjednom su postali ekolozi. Ali, dobro, možda je i to moguće ako imate neki viši cilj. Ovde su ciljevi potpuno jasni.

Mi želimo, pre svega, efikasnost i nezavisnost sudija, odgovornost i samostalnost javnih tužilaca.

Kada je reč o tome konkretno šta su građani odlučili 16. januara, a mi ćemo danas potvrditi, ubeđen sam, dvotrećinskom većinom, jeste da sudije ne biramo prvi put na period od tri godine, već da imaju stalnost funkcije. Mi iz SPS smatramo da je to jako važno. Takođe, da sudije neće birati parlament, već jedno stručno telo koje će biti sastavljeno od sudija, koje će biti sastavljeno od istaknutih pravnika, od univerzitetskih profesora.

Takođe, odlučeno je da predsednike sudova bira nadležni državni organ, Visoki savet sudstva. Dakle, postavljamo, kako bih rekao, temelje i stabilan osnov za jednu pravnu državu i vladavinu prava u pravom smislu te reči, jer, znate kako, za građane je veoma važno da li će jedna postupak trajati nekoliko decenija ili će uspeti da se realizuje u relativno kratkom vremenskom periodu. To je ono što interesuje građane kada govorimo o pravosuđu i to je ono što očekuju od pravosuđa.

Tu smo imali određene primedbe od jednog dela opozicije, ali sve te primedbe demistifikujete sa jednom činjenicom, pa zašto oni ovo nisu učinili? Jeste bilo pokušaja u periodu od 2009. do 2011. godine, pa se 2011. godine stalo, jer su 2012. godine bili izbori, a oni su morali da menjaju preambulu. Kao što vidite, mi ne pričamo o preambuli, mi pričamo o pravosuđu, i onda su to ostavili po strani.

Radna grupa je nastavila da radi 2017. i 2018. godine. Nije postignuta saglasnost sa strukovnim udruženjima. Nastavilo se sa radom 2019. godine. Održan je veliki broj javnih rasprava, postignuta potpuna saglasnost sa Venecijanskom komisijom, postignuta saglasnost sa strukovnim udruženjima, implementirali smo ono što je bila sugestija i primedba članova Venecijanske komisije. Imao sam to zadovoljstvo da učestvujem na nekoliko sastanaka, onlajn sastanaka sa predstavnicima Venecijanske komisije, ali znam koliko je bilo teško ubediti predstavnike Venecijanske komisije u višečasovnim razgovorima koje su vodili predsednik Narodne skupštine Republike Srbije Ivica Dačić i ministarka pravde, upravo sa predstavnicima Venecijanske komisije.

Kada je reč o VSS, teško je naći, rekao bih, univerzalan pristup i teško je naći univerzalan model koji se primenjuje svuda u svetu. Intencija je da se izbor iz parlamenta prenosi na nezavisna tela. To su VSS, VST, s tim što će parlament imati svoju ulogu, budući da od 11 članova, parlament bira četiri člana i to iz redova istaknutih pravnika. Dakle, ova četiri člana su zapravo predstavnici parlamenta, a obzirom da je parlament glas naroda, oni su i predstavnici građana i imaju veoma važnu i značajnu ulogu - kontrolnu, nadzornu ulogu, a kolika je važnost govori i činjenica da bi došli do izbora ova četiri člana VSS nije dovoljna prosta većina. Dakle, nema preglasavanja, potrebna je kvalifikovana većina, što je garant kvalitetne i dobre rasprave da bi se došlo do određenog konsenzusa i da bi se došlo do određenih dogovora.

Do sada za sve su krivili politiku. Sve dileme koje smo slušali iznošene su u razgovorima sa evropskim institucijama, ali osnovni postulat je i potpuno jasan, nema izbora u parlamentu.

Predložena varijanta je najmanje na štetu građana zato što postoji mehanizam, kao što sam rekao, kroz uvođenje kvalifikovane većine za glasanje i upravo ta kvalifikovana većina za glasanje treba da izabere četiri istaknuta pravnika koji će biti članovi VSS.

Sa druge strane, naš cilj je bio da imamo, da izgradimo mnogo bolje pravosuđe, jer brojna istraživanja godinama unazad govore da građani Srbije nisu bili zadovoljni radom pravosudnih organa. Sa druge strane, referendum je, tačno je, zloupotrebljavan u političke svrhe u kontekstu da se govorilo o tome da referendum ima za cilj da se promeni preambula, pa su ga vezivali za „Rio Tinto“ kako bi se zapravo prikrila suština, a suština jeste nezavisnost, depolitizacija i nezavisnost ove grane vlasti.

Dakle, ponavljam, u svim aktima evropskih institucija koje smo dobijali od 2006. godine do danas navode se primedbe, kada je reč o vladavini prava, sa naglaskom da se obezbedi nezavisno pravosuđe. Čekajte, ako govorimo o vladavini prava, pa onda je potpuno logično da krenemo od ustavnih promena.

Imaćemo šansu da dobijemo nezavisnost i efikasnost, i to smo govorili i tokom i neposredno pred izjašnjavanje za referendum. Imamo šansu da dobijemo nezavisnost i efikasnost…
Završavam.

Imamo šansu da dobijemo nezavisnost i efikasnost, a ako tu šansu ne iskoristimo ostajemo u nekom statusu kvo.

Završavam, koleginice.

Što se tiče tužilaca, neće biti onog surogata jednog vrhovnog tužioca, već će biti javni tužioci samostalni.

Što se tiče sudija, struka je počela da uređuje taj deo, i to ide, rekao bih, u dobrom pravcu. Ko god tvrdi da ovo pitanje ne bi uticalo na proces evropskih integracija u Srbiji, grdno se vara. I te kako bi uticalo, jer mi bi referendum mogli da ponovimo tek za četiri godine. U tom periodu sigurno ne bi mogli da otvorimo ni jedan klaster, a zahvaljujući ovome otvorili smo klaster četiri, a u prvoj polovini ove godine otvorićemo klaster tri, a potom i klaster pet i time zatvaramo jedno ozbiljnu celinu.

U suprotnom bila bi onemogućena dalje zakonodavna aktivnost i dalji reformski proces.

Na samom kraju, što se tiče imena koja ste predložili, namerno nisam govorio o imenima. Saslušaćemo, naravno, i ostale kolege koje budu danas govorile. Vi ste rekli šta su ostali postulati pre nego što ste predložili i šta je to što ste sagledali da bi došli do kandidature predloženih. To su stručnost, doslednost i osposobljenost. Ukoliko ne bude primedbi i osporavanja, podržaćemo predloge o kojima se danas govori. Zahvaljujem.