Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Đorđe Milićević

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije

Govori

Koleginica je meni postavila pitanje, sve je uredu. Sve je uredu, ne znam odakle nervoza kolegi, ja se obraćam koleginici jer je postavila meni konkretno pitanje i ja sam odgovorio na to pitanje.
Evo, ja se obraćam sada vama, a vi prenesite koleginici sve ono o čemu sam rekao, sve ono o čemu sam govorio.

Dakle, još jednom ću ponoviti, nećete uspeti u nameri, prenesite to koleginici. Ne postoji Sandžak, postoji Raški upravni okrug. Tako je definisano Ustavom Republike Srbije. Ukoliko pokrenete inicijativu za promenu celovitosti Ustava, spremni smo da i o tome razgovaramo ovde u plenumu. Apsolutno nemamo ništa protiv, ali u ovom trenutku molim vas poštujte Ustav Republike Srbije, na to vas obavezuje i zakletva koju ste potpisali u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Nemojte se stalno predstavljati kao neko ko predstavlja Bošnjake. Ne predstavljate sve Bošnjake i ne misli svi Bošnjaci isto. Verujte mi da ne misle. Bio sam protekle nedelje i u Sjenici i u Novom Pazaru i ne misle svi isto i ne misle svi, ne iznose svi konstataciju da je danas biti teško Bošnjak u Srbiji. Da li je tako kolega Tandir? Zahvaljujem, a vi prenesite koleginici ovo.
Zahvaljujem uvažena predsedavajuća.

Samo da pojasnim, kolega Starčević me je pomenuo, pa sam iz tog razloga imao osnov za repliku, a i da objasnim.

Kada ukažem na povredu Poslovnika, onda se obraćam vama kao predsedavajućem. Maločas sam replicirao i imao osnov za repliku, jer mi je postavljeno pitanje pa sam zato odgovarao koleginici. Prosto da pokušam da pojednostavim stvari, a kolega je dobacivao pa sam morao da odgovorim.

Šta ćete koleginice, vidite na sve strane pritisak. Morate odgovarati, morate se snaći.

Dakle, ono što želim da kažem i da se samo nadovežem na ovo što je kolega Starčević rekao, a rekao je da se slaže u onome što je govorio. Ne pada nama na pamet iz SPS da na ovaj način ubiramo, kako je neko rekao, političke poene, ali znate kako, ovo je najviši organ zakonodavne vlasti i mi ovde ne govorimo o istoriji. Mi ovde govorimo o zakonima i govorimo pre svega, ja izričito i principijelno insistiram na poštovanje Ustava republike. Ponavljam, Ustava republike, zakletve koju smo položili kao narodni poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srbije. To je naša obaveza i to je naša odgovornost. Ne postoje građani drugog reda u Republici Srbiji.

Srbija je jedina država u kojoj pripadnici nacionalnih manjina imaju mogućnost da ispoljavaju sve svoje karakteristike. Imamo 23 nacionalne manjine, 23 nacionalna saveta, Zakon o nacionalnim manjinama. Ovde je suština u nečem drugom. Da sa 0,3% ili 0,.4% glasova umesto državnog sekretara imate ministra, ne bi vam Srbija bila maćeha, nego bi vam ponovo bila majka. Hvala.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Poštovana ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, kao što je više puta ponovljeno tokom današnje rasprave, pred nama izuzetno važni akti koje Narodna skupština Republike Srbije treba da usvoji kako bi se dovršio započeti proces ustavnih promena. Danas treba da se izjasnimo o Predlogu Akta o ustavnim promenama koji sadrži ustavne amandmane, zatim o Predlogu Ustavnog zakona o sprovođenju ustavnih amandman, kao i o Predlogu odluke o raspisivanju ustavnog referenduma na kome će se građani izjasniti o ustavnim amandmanima, odnosno, kako to piše u predlogu, referendumskog pitanja o Aktu i o promeni Ustava.

Za ustavne promene na kojima je ovaj saziv parlamenta započeo rad pre više meseci postoji više razloga. Prvi razlog je naše strateško političko opredeljenje, evropske integracije koje zahteva i niz društvenih reformi, pre svega regulatornih reformi, a kruna toga jeste ustavna reforma. Prioritetan smer ustavnih reformi na koje nam već neko vreme ukazuje Evropa, jeste dogradnja ustavnih odredbi koje se odnose na jednu od tri grane vlasti, a to je sudska vlast, odnosno pravosuđe.

Drugi, ali ne po značaju, jeste dogradnja našeg pravnog sistema primenjivim ustavnim rešenjima, koje će Srbiju učiniti modernom, demokratskom državom u kojoj je vladavina prava pre svega iznad svega.

Na početku bih radi javnosti još jednom ponovio, jer sam o tome dosta puta govorio u Narodnoj skupštini, da se ustavne promene odnose samo i jedino na pravosuđe. Ovo podvlačim zbog različitih komentara u javnosti koji zbunjuju naše građane.

Naime, neki krugovi govore da će ustavne promene biti iskorišćene i za promene u preambuli, o tome da ćemo sa ustavnim promenama se odreći KiM. To naravno nije tačno. Građani će u ostalom moći da se direktno upoznaju sa sadržajem ustavnih promena, jer je akt o ustavnim promenama javni dokument, a o ustavnim promenama će se još koliko sutra raspisati, odnosno večeras, raspisati i ustavni referendum.

Dakle, ustavne promene imaju cilj da se sudska vlast koja jeste nezavisna grana vlasti učini još efikasnijom i još odgovornijom. Stav Evropske komisije, koji smo prihvatili pristupajući ovim ustavnim promenama, jeste da potpuno nezavisna sudska vlast treba da doprinese kvalitetu i efikasnosti pravosuđa, još organizovanijoj borbi protiv kriminala i korupcije i drugih društvenih anomalija koje svoj epilog imaju pred pravosudnim organima, jer pravosuđe jeste jedna od najznačajnijih karika pravne države. Uostalom, pravna država se meri vladavinom prava, pravnom sigurnošću, kvalitetom deljenja pravde i efikasnošću ostvarivanja prava građana pred sudskom vlašću.

Usklađivanjem našeg pravnog poretka sa međunarodnim standardima i pravnim tekovinama EU je proces koji smo započeli kao kandidat za članstvo u EU, a Srbija je jasno strateški opredeljena za evrointegracije i u tom smislu je načinjen veliki napredak u stvaranju pravnog okvira kojim smo se ubrzano prilagođavali evropskim standardima.

Cilj svih sektorskih reformi koje sprovodimo jeste stvaranje boljeg društva, jačanje pravne države i obezbeđenje još boljeg međunarodnog položaja Srbije uz očuvanje sopstvenog suvereniteta i teritorijalne celovitosti. Od tih ciljeva mi svakako nikada nećemo odustati.

U oblasti pravosuđa ustavnim promenama je prethodilo više strateških dokumenata i donošenje velikog broja zakona. Pomenuo bih nacionalnu strategiju reforme pravosuđa koja je doneta još 2013. godine, sa druge strane usvojili smo 2016, a revidirali 2020. godine i Akcioni plan za pregovaračko Poglavlje 23, kojim su obuhvaćene preporuke Evropske komisije koje se odnose na pravosuđe i potrebu da se ustavnom reformom obezbedi i veća nezavisnost pravosuđa, ali i veća institucionalna odgovornost ove grane vlasti.

Naime, Evropska komisija je u više svojih godišnjih izveštaja, u delu koji se odnosi na vladavinu prava, navodila potrebu da se Ustav Republike Srbije promeni u delu koji se odnosi upravo na pravosuđe. Osnovna primedba odnosila se na nedovoljnu samostalnost pravosuđa i njegovu neefikasnost. Primedba Evropske komisije je bila da Srbija ima preveliki politički uticaj na pravosuđe i da iz tih razloga treba isključiti Narodnu skupštinu iz izbora nosilaca pravosudnih funkcija.

Po mišljenju Evropske komisije srpsko pravosuđe bi bilo efikasnije, nezavisnije ako bi se izbor vršio unutar same sudske grane vlasti. Sudska grana vlasti je i sada po Ustavu nezavisna grana vlasti što je definisano u članu 4. Ustava. Rekao bih da smo se tog načela držali i do sada, ali jeste očigledno da je na smanjenje efikasnosti i slabiju motivisanost za obnavljanje pravosudnih funkcija u proteklom periodu uticala pravosudna reforma koja je na žalost sprovedena u periodu od 2001. do 2010. godine.

Najbolje sudije i predsednici sudova su tada smenjivani preko noći. Dovođeni su ljudi na koje se tada moglo lako uticati, pre svega kroz političku moć. I danas nije lako izlečiti tu dvodecenijsku bolest, vratiti poverenje u sudstvo, tužilaštvo, obezbediti kvalitet i efikasnost.

Primedba Evropske komisije se odnosila pre svega na način izbora nosilaca pravosudnih funkcija i potrebu da se oni više ne biraju u Narodnoj skupštini. Što se tiče Narodne skupštine, njena ovlašćenja prema Ustavu su do sada bila da bira predsednika Vrhovnog kasacionog suda, predsednike sudova i sudije koji prvi put biraju na sudijsku funkciju.

Da podsetim da je po ranijem Ustavu iz 1990. godine Narodna skupština birala sve sudije i sve predsednike sudova od osnovnih do Vrhovnog i Ustavnog suda. To se odnosilo na javno-tužilačku funkciju.

Zato je važno da sve što činimo bude upravo u tom smeru, da nas ne slabi, već da nas ojača kao državu i kao društvo u celini. U tom smislu, položaj i ulogu sudske vlasti posmatramo kao onu polugu države koja doprinosi vladavini prava, demokratizaciji društva, ali i odgovornosti ove grane vlasti koja neće više imati razloga da govori o političkim i spoljnim uticajima na sudije, ali i na tužioce. Sada će još više doći do izražaja njihova stručnost, posvećenost i dostojnost, što su osnovni kriterijumi i za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Možemo danas reći da ovaj skupštinski saziv, na čelu sa predsednikom Narodne skupštine Republike Srbije Ivicom Dačićem, privodi kraju ustavnu reformu kojom će se izaći u susret ovom strateškom cilju. Pratili smo više meseci rad Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo, koji je imao zadatak da pripremi tekst ustavnih amandmana i Predlog Ustavnog zakona za sprovođenje ustavnih amandmana. Pripremljeno je 29 ustavnih amandmana kojima su obuhvaćena sva pitanja funkcionisanja sudske grane vlasti. Ti amandmani su pred nama, pred Narodnom skupštinom, a o njihovom sadržaju smo se redovno upoznavali preko članova Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo.

Promene se odnese na više članova Ustava i uvereni smo da će novi način izbora sudija, ali i novi način izbora tužilaca, konstituisanje organa koje će birati sudije i tužioci, doprineti tom strateškom cilju, a to je jačanje pravne države. Jer, imamo iz životne prakse da građani državu posmatraju i ocenjuju najpre prema tome kako radi sud, kako rade sudovi, kada se deli pravda da li su osuđeni svi izvršioci krivičnih dela, da li se sud o nekoga ogrešio ili ne. To će i na dalje biti važno za građane, a naš zadatak je, kao nosilaca zakonodavne vlasti, da usvajamo najbolja rešenja koja su u interesu upravo i građana, ali i koja su u interesu države.

U tom smislu, ustavna reforma kojoj smo pristupili ima opravdanje i svakako je rezultat prepoznatih slabosti u pravnom sistemu Republike Srbije. O sadržaju ustavnih promena izjasniće se i građani na referendumu, koji će biti raspisan za 16. januar.

Ono što bih ponovio, a o tome su govorile i druge kolege, jeste da smo doneli novi Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi. Smatramo da je to bila pre svega naša ustavna obaveza. Dakle, Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi je ustavna obaveza, obzirom da je ovaj zakon donet 1994. godine, sa jednom izmenom 1998. godine, da smo usvojili novi Ustav 2006. godine i da zapravo zbog nečije neodgovornosti i neozbiljnosti ovaj zakon nije usklađen sa Ustavom iz 2006. godine.

Sada se postavlja pitanje, pošto se danas, gospođa ministarko, sve politizuje, sada se kroz promene Ustava, kroz ove amandmane, kroz izmenu zakona, odnosno upodobljavanje zakona sa postojećim Ustavom govori o preambuli, što naravno nije tema, jer Srbija ima potpuno jasan stav da nikada neće prihvatiti jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova i Metohije. Danas se govori i poistovećuje pitanje o kojem mi govorimo sa Rio Tintom. Kakve veze Rio Tinto ima sa ovim o čemu mi danas govorimo?

Dakle, suština, suštinska izmena je ojačati i osnažiti srpsko pravosuđe, odnosno efikasnost i nezavisnost srpskog pravosuđa. To je nešto na šta su nam ukazivali kroz izveštaje Evropske komisije godinama unazad, kako vladajuća koalicija nema političku volju da to učini. Evo, mi to činimo.

Danas sam o tome govorio, pokušalo se to učiniti, i vi to jako dobro znate, u period od 2009. do 2011. godine, pa se stalo te 2011. godine. Zato što je problem bila preambula, jer je imperativ da se morala promeniti preambula. Mi ne menjamo preambulu i to je odraz snage naše države, odlučnost i opredeljenost i za odbranu nacionalnih i državnih interesa.

Dakle, stalo se 2011. godine, jer su maja 2012. godine bili izbori, pa je procena da bi to negativno uticalo na nečiju izbornu kampanju. Kao što, recimo, Sporazum o graničnim prelazima, sve je bilo definisano i potpisano do 2011. godine, a 2011. godine se stalo sa tim, upravo zato što su izbori bili maja 2012. godine.

Dakle, danas sam tokom replika govorio o tome da smo mi imali najpre jednu komisiju koja je radila u periodu od 2017. do 2018. godine, da je tada dobijena saglasnost Venecijanske komisije, ali da nije dobijena saglasnost strukovnih udruženja i da se nije zbog toga išlo na ustavne promene. Nakon toga, 2019. godine se nastavilo sa radom, održana su dva sastanka u avgustu i oktobru mesecu i dobijena je saglasnost Venecijanske komisije, ali dobijena je i saglasnost strukovnih udruženja, što je od izuzetne važnosti i značaja.

Danas postavljaju pitanje, kada konkretno govorimo, dotaći ću se veoma kratko, o Zakonu o referendumu i narodnoj inicijativi, zašto nema obaveznog cenzusa? Obavezni cenzus nije standard Venecijanske komisije. Mislim da samo pet ili šest država danas ima obavezan cenzus. To bi svakako, kako i oni kažu, predstavnici Venecijanske komisije, uticalo na asimilaciju biračkog tela kada konkretno govorimo o referendumu.

Dakle, ono o čemu mi danas govorimo, ponavljam još jednom, pre svega zarad javnosti, nema apsolutno nikakvih dodirnih tačaka sa Rio Tintom, nema apsolutno nikakvih dodirnih tačaka sa preambulom Ustava. Ali, vidimo da, nemajući verovatno ideju, program, politiku, usled nemogućnosti da predstave bilo kakvu alternativu vladajućoj koaliciji, jedan deo opozicije sada pokušava da se nametne kroz nekakve ekološke proteste. Zamislite, njih u ovoj trenutku interesuje ekologija.

Znate li koliko njih interesuje ekologija? Taman toliko koliko su ih interesovali i izborni uslovi. Samo da se napravi farsa, da se zamajava javnost, da bi oni u svemu tome ispali žrtve na neki način. Da bi bili predstavljeni pred građanima kao žrtve, što je apsolutno nemoguće u konkretnom slučaju.

Kada govore o Rio Tintu, bilo bi korektno da kažu da je prva eksproprijacija urađena, čini mi se, 2004. godine. Bilo bi korektno da kažu da su 2008. godine upravo njihovi ministri govorili o Rio Tintu kao velikoj razvojnoj šansi i razvojnoj perspektivi Srbije. A danas? Danas govore suprotno.

Mi kažemo sačekajte da se završe istraživanja. Ta istraživanja će trajati možda dve godine, ali nakon tih istraživanja će biti doneta odluka, da li kroz referendum ili na neki drugi način, ali sigurno odluka koja će biti u najboljem interesu građana Srbije.

Dakle, nema razloga ni da se uključuju evropski parlamentarci. Znate, sinoć se uključila i ova čuvena lobistkinja, otvorena lobistkinja za samoproklamovano Kosovo, odnosno za prihvatanje jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije, Viola fon Kramon, koja kaže da je na neki način šokirana reakcijom vladajuće koalicije u Srbiji na proteste, pokušavajući na neki način da preti ukoliko njena stranka preuzme Ministarstvo spoljnih poslova.

Ja vas podsećam da je ona izvestilac Evropskog parlamenta za Kosovo i Metohiju, pa kada govori o vladavini prava i kada govori o reformama, ali konkretno kada govori o vladavini prava, pošto je izvestilac za Kosovo i Metohiju, verovatno misli na dvostruke standarde i dvostruke aršine koji se primenjuju u odnosu Prištine i Beograda kada je reč o Briselskom sporazumu, jer Srbija je realizovala sve ono što je definisano Briselskim sporazumom, a Priština nije.

Vrlo je važna stvar da li je Fitore Pacoli prisustvovala tom tzv. ekološkom protestu, dakle, neko ko pripada Kurtijevoj stranci, koja je poslanik Kurtijeve stranke. Ako jeste, onda su jasno deklarisali svoju politiku, a sa punim pravom Srbe koji učestvuju na izborima i osvoje 99% glasova na prostoru Kosova i Metohije oni nazivaju kriminalcima.

Ono što želim da uputim kao pitanje, pre svega vama, ministarka, i sa time završavam, naravno da će poslanička grupa SPS podržati sve predloge, jer jasan je cilj pre svega koji se želi postići. Ali ono što želim da postavim kao pitanje jeste – protest je legitimno pravo da svako izrazi svoj da li politički stav ili neki drugi stav po bilo kojem pitanju, ali koristeći to pravo ne možete narušavati pravo onog drugog, govorim konkretno o blokadi auto-puteva, govorim konkretno o blokadi ulica u Beogradu i drugim gradovima širom Srbije.

Da li je to osnov, ukoliko nema najave, ne postoji zvanična najava bilo kakvog okupljanja, da li je to osnov za prekršajne i krivične prijave? Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi najpre da u ime SPS zahvalim svima vama, svim političkim partijama, svim liderima političkih partija, svim građanima Srbije koji su izrazili saučešće povodom odlaska našeg druga Milutina Mrkonjića. Otišao je naš Mrka i ovo jesu, kako je i predsednik SPS danas rekao, dani žalosti za SPS. Pre svega, neopisiva je tuga izgubiti čoveka kakav je bio on, a bio je čovek velikog srca u kome je bilo mnogo mesta za Srbiju, za njegovo neumorno graditeljstvo i za njegovu SPS, ali i za svakog od nas.

Mrka je bio izuzetna i neponovljiva ličnost sa ogromnom stvaralačkom energijom. Jednostavno on je bio inženjer Milutin Mrkonjić, graditelj, čije su ideje bile vizionarske, a graditeljska dela širom Srbije i sveta pečat njegove bogate karijere. On je čovek za koga sa sigurnošću možemo reći, čovek o kojem dela najbolje govore.

Mrka je sa svojim timom obnovio našu bombardovanu zemlju i biće upamćen po svom obećanju - biće gotovo pre roka, i tako je uvek i bilo. On je bio naš ćale, prijatelj, drug, brat, bio je naš oslonac. Za svaki problem imao je rešenje. Mislio je o budućnosti, davao uvek prednost mladima. Svojim delima nas podsećao da se kao ljudi ostvarujemo kroz rad, ali i kroz čovečnost. Mrka je bio deo naših porodica, a svi mi bili smo njegova porodica.

Njegove reči i saveti bili su lekoviti, a njegovo mesto u poslaničkoj grupi uvek ga je čekalo. Znalo se da je to Mrkino mesto. Voleo je život, disao punim plućima, voleo svoju Anu, voleo je sve nas, sve vas. I mi smo voleli njega, njegovu pozitivnu energiju, snagu duha kojom je zračio. Mrkin odlazak je nenadoknadiv gubitak za sve nas, za poslaničku grupu SPS, za SPS u koju je verovao i za čije bolje dane je celog života gradio i radio. Ovo jesu dani žalosti za SPS, ali i dani radosti jer je jedan ovakav čovek radio i živeo zajedno sa nama unutar SPS.

Počiva u miru i u to smo sigurni. Kao velikan, nije i nikada neće otići u nezaborav. Naravno, neka je večna slava i hvala mu. Zaslužio je da ga pamtimo i da koračamo dalje njegovim graditeljskim putem koji je trasirao.

Želim samo, zarad javnosti, pre nego što pređem na današnju temu, nadam se da nećete zameriti, da kažem da će sahrana biti održana na Novom groblju, 2. decembra, u četvrtak, sa početkom u 13.30 časova, u Aleji velikana, a da će komemoracija istog dana biti održana u skupštinskom holu u 11.00 časova. Ovo sam rekao zarad javnosti, jer veliki broj građana je zainteresovan da prisustvuje i komemoraciji i sahrani.

Dakle, poštovani predsedavajući, današnje teme, teme o kojima danas govorimo, pre svega pokazuju jednu, rekao bih, odgovornost, ozbiljnost i posvećenost većine u parlamentu, vladajuće koalicije u implementaciji onoga što je dogovoreno tokom međustranačkog dijaloga koji se vodio i na jednom i na drugom koloseku. Na ovaj način vladajuća koalicija potvrđuje da je pouzdan, siguran i stabilan partner kada razgovaramo o svim ozbiljnim temama, a postupci drugih govore o njima.

Šta je to što se konkretno postiglo dogovorom i šta je to što smo želeli? Dakle, naš cilj je bio iznalaženje rešenja, poštujući različitosti, kroz poštovanje različitosti da dođemo do kompromisnog rešenja, da saslušamo sugestije i predloge i da to, naravno, bude u skladu sa Ustavom. Mnogo puta do sada smo rekli, ma koliko se ne slagao jedan minorni deo opozicije, ali Srbija je demokratska i slobodna država i, naravno, uvek izražavamo spremnost da razgovaramo o izbornim uslovima, da saslušamo sve sugestije i predloge ako uopšte postoje bilo kakve sugestije i predlozi koji se mogu kao takvi definisati. Verujte, učestvovao sam od Fakulteta političkih nauka do, evo, poslednje druge faze međustranačkog dijalog, nisam čuo ni jedan konkretan predlog, osim cilja, o kojem ću nešto kasnije reći, koji se zapravo želeo realizovati kroz navodno međustranački dijalog.

Vlast je prihvatila sve ono što je bio stav evropskih parlamentaraca. Vlast je prihvatila i sve ono što su bile teme tokom drugog koloseka, tokom razgovora na drugom koloseku sa političkim strankama koje nisu želele da razgovaraju sa evropskim parlamentarcima i mislim da nijedna vlast nije napravila toliko ustupaka koliko je učinila ova vladajuća koalicija.

Još jednom SPS želi da istakne važnost i značaj inicijative koju su pokrenuli predsednik Narodne skupštine Republike Srbije i predsednik Republike Srbije da se razgovori vode na oba koloseka, a to znači da se razgovara i sa političkim partijama koje žele da razgovaraju sa evropskim parlamentarcima, ali i sa onim političkim strankama koje ne žele da razgovaraju sa evropskim parlamentarcima, jer ovo je prosto proces iz kojeg ne možete isključiti ni jednu političku stranku.

Svaka politička stranka koja je registrovana, ako već razgovaramo o izbornim uslovima, treba naravno da uputi svoje sugestije i predloge, s tim što je većina nas poštovala institucije sistema, pa je svoju platformu, svoje predloge, svoje sugestije uputila i Narodnoj skupštini Republike Srbije, predsedniku Narodne skupštine Republike Srbije gospodinu Dačiću i evropskim parlamentarcima, dok je jedan deo opozicije imao samo direktan link i direktnu komunikaciju sa evropskim parlamentarcima, i to upravo zarad onog cilja o kojem ću govoriti.

Verujem da bi, ne znam da li je to mišljenje kolege koji su učestvovali na razgovoru, ali ja verujem, i to je moje mišljenje i prof. dr Žarka Obradovića, koji je bio zajedno sa mnom, da bi većina opozicije prihvatila stavove i predloge koje su predložili evropski parlamentarci. Jedan deo je prihvatio. Mi smo ubeđeni da bi većina prihvatila, ali da nije smela. Nije smela, iz jednog prostog razloga, jer bi ih ocrnili ti Đilasovi mediji i napravili bi jednu medijsku hajku kako sarađuju sa vladajućom koalicijom.

Kolega je malo čas govorio o predlozima tzv. grupacije okupljene oko Đilasa. Ja shvatam njihov cilj. Dakle, njihov cilj nije bio dijalog, njihov cilj nije bio kompromis, njihova tema nisu bili izborni uslovi. Oni su imali samo jedan cilj, a to je da preko ovih razgovora, posredstvom evropskih parlamentaraca, uz nekakav pritisak, pokušaju da kroz razgovore dođu do neke prelazne vlade. Dakle, doći do vlasti i privilegija bez izbora. To je bio jedini cilj kada sagledate platformu koju su dostavili konkretno veče uoči usvajanja konačne platforme na međustranačkom dijalogu. Platforma koja je ne znam za koga prihvatljiva? Ne znam ni da li bi je oni prihvatili da imaju bilo kakav deo odgovornost, a to je pluskvamperfekat za njih. Jer, ono što su oni napisali u toj platformi je pogrešno protumačeno i pogrešno definisano.

Mi jesmo za ravnopravnu zastupljenost u medijima, ali ravnopravna zastupljenost u medijima ne znači uređivačka politika medija. Ravnopravna zastupljenost u medijima znači upravo ovo što se čini i što je implementirano i što se radi u ovom trenutku.

Kada je reč o Javnom servisu, imamo jasna pravila ponašanja, učestvuje i pozicija i opozicija i kroz jutarnji program i kroz informativnu emisiju "Reč na reč". Isto tako i Radio-televizija Vojvodine. A kada je reč o privatnim medijima, mi ne možemo pravila definisati za privatne medije. Možemo dati određene preporuke i te preporuke su upućene i one će takođe, na osnovu dopisa koji je prosledio predsednik Narodne skupštine Republike Srbije svim medijima sa nacionalnom frekvencijom, uputiti svoj predlog kako i na koji način će predstaviti političke stranke ili izborne liste koje budu učestvovale u izbornoj kampanji za izbore 2022. godine.

Govoriti o slobodi medija a pri tome zaobići 2011. godinu, recimo, kada smo imali izveštaj Verice Barać gde je vrlo precizno i jasno definisano kome je i na koji način pripadao svaki sekund u medijima nacionalne frekvencije, je pomalo apsurdno. Ja sam to pitanje postavio evropskim parlamentarcima i zamolio ih da mi protumače zašto danas, 2020. godine, jer mi smo ove razgovore počeli zapravo 2019. godine, zašto 2019. godine govorimo o slobodi medija, zašto o tome nismo govorili 2011. godine? Odgovor im je bio - pa, nismo tada bili zaduženi za Srbiju. Odakle onda danas toliko interesovanje za Srbiju? Odakle danas tolika potreba da se interesujete za izborni proces za Srbiju?

Ali sam ih zamolio samo jedno - kada već pokazujete toliko interesovanje i ako je to u okviru evropskog parlamenta u tom trenutku bila ključna tema, onda kada organizujete debate, kada organizujete rasprave na temu izbornih uslova, udostojite nas toliko pa pozovite i nas koji ovde u Srbiji učestvujemo zajedno sa vama u međustranačkom dijalogu, a nemojte pozivati samo jednu političku grupaciju na čelu sa Draganom Đilasem, jer ćete čuti samo jednu stranu. Ali, argumenti i činjenice su nešto drugo. Oni sigurno neće doći do vas, jer ćete dobiti drugačiju interprentaciju. Dakle, jasan je cilj koji se želeo postići.

A šta je to što se konkretno dobija predlogom o kojem danas govorimo? Već je rečeno, bilo je 17 članova RIK i RIK se uvek birala proporcionalno, na osnovu snage poslaničkih grupa, koliko koja poslanička grupa ima poslanika, pa proporcionalno tome se vršio izbor RIK. Međutim, obzirom da smo imali bojkot, obzirom da smo želeli da napravimo kompromisno rešenje, mi smo proširili sastav RIK, umesto 17 sada ćemo imati 23 člana RIK, šest plus šest, šest članova i šest zamenika. I ne samo to, već će imati i jednog člana u stalnom biračkom sastavu, pa vi sada sabirajte 8.500 biračkih odbora samo kada razgovaramo i kada govorimo o stalnom sastavu, puta dva je 17.000. Dakle, sve ukupno će negde imati oko 85 hiljada predstavnika opozicije, će kontrolisati biračke odbora i biračka mesta na dan izbora, što bi zaista trebalo da isključi sumnje u njihovu legitimnost na bilo koji način. Na kraju ćemo videti da li će moći zapravo da popune i ovih 85 hiljada mesta. Ali, evo, mi smo napravili taj ustupak kada je konkretno reč o RIK i to je ono što se dobija.

Sa druge strane, moram da kažem da je dobro što smo to uradili, jer ne bi dolazili u situacije u kakve smo dolazili na prethodnim parlamentarnim izborima. Evo kakva su dešavanja bila u RIK poslednjih parlamentarnih izbora, u noć parlamentarnih izbora. Znači, ovo je fizičko nasilje, ovo nije verbalno nasilje. Žao mi je što pomoćnik sekretara nije tu, jer je on bio direktan učesnik svega ovoga. Pogledajte kako se ponašaju lideri nazovite političkih stranaka i na koji način se obraćaju predstavnicima RIK, pogledajte.

Sada, gospodo, imate svoje predstavnike u RIK, izvolite, nema potrebe da se nasilnički ponašate prema drugim članovima RIK, već omogućite svima da svako radi svoj posao i shvatite da ovako neće moći, da na ovakav način neće proći. Dakle, ne može snagom sile već snagom argumenata i rezultatima. Ne možete tako što ćete provaliti u Skupštinu ući u parlament, sa državnom zastavom, već je potrebno da ostvarite i onaj minimalan i neophodan cenzus koji niste shvatili zašto ste uvodi. Upravo predlog da se snizi cenzus sa 5% na 3% nije bio zato da bi mi bilo koga favorizovali, već je cilj bio da imamo relevantno preslikano javno mnjenje ovde u parlamentu, da omogućimo onim političkim strankama koje su daleko od tih famoznih 5% da mogu da imaju svoje predstavnike u Narodnoj skupštini i da politiku, ono što je suštinski najvažnije, vratimo sa ulice u parlament. I tu bi daleko više posla imala i pozicija i opozicija. Ali, nisu oni to shvatili na pravi način.

Sa druge strane, dok se mi ovde bavimo implementacijom i dok postupamo odgovorno, ozbiljno i posvećeno, kao što sam rekao na samom početku, jedan deo opozicije, bez obzira što smo prihvatili sve sugestije i predloge, nam pokazuje šta zapravo znači njihova politika, ono kada kažu – ostrašćenost, protesti, lustracije.

Što se tiče ostrašćenosti i protesta, svako ima pravo da protestuje. To je legitiman vid političke borbe, da na taj način izrazi svoj politički stav, ali ti protesti pre svega moraju biti prijavljeni. To pravo ne može da ugrožava pravo drugog, konkretno pravo slobode kretanja. Dakle, protestujte vi koliko god hoćete, ali ne možete ugroziti pravo drugog.

Ovde kroz navodne proteste se pokušava doći do incidenta kako bi vladajuću koaliciju predstavili kao bahate. Onda povezuju Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi sa Rio Tintom i sa Zakonom o eksproprijaciji. Kakve to ima veze jedno sa drugim ili sa trećim? Dakle, Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi je naša ustavna obaveza i oni to treba da znaju, jer su to trebali oni da učine, a ne mi. To je naša ustavna obaveza, obzirom da je zakon donet 1994. godine, da je jedna promena bila 1998. godine. Dakle, do 2008. godine, nakon usvajanja novog Ustava, do 2008. godine oni su morali da usklade ovaj zakon.

Druga stvar, zašto mi ovo danas radimo? Da bi ojačali. Vrlo jasno smo rekli – nije tema preambula i nemoj oni da nam spočitavaju preambulu, jer jasan je nama njihov politički stav o nacionalnim i državnim interesima kada vidimo koje to evropske parlamentarce pozivaju i koje vodaju da gledaju nekakve ekološke probleme. Sada je ekologija navodno ključna. Iza te ekologije se krije potreba da prikažu, ponavljam, vladajuću koaliciju kao bahatu koja se bahato ponaša prema građanima koji se navodno bore za zaštitu životne sredine.

Čekajte. Rekao sam već oko referenduma i narodne inicijative, to su oni trebali da sprovedu. Pokušali su, pa su zastali 2011. godine. Znate li zašto su zastali? Zato što je problem bio u preambuli i ona je morala biti deo te 2011. godine, kao što su sve granične prelaze, sve ono što je bilo neophodno i vezano za granične prelaze sve je bilo potpisano do 2011. godine, a onda se stalo 2011. godine jer su maja 2012. godine bili izbori.

Što se tiče Rio Tinta - koga oni brane? Šta oni brane? Pa 2004. godine je započela prva eksproprijacija. Godine 2008. su njihovi ministri o Rio Tintu govorili kao razvojnoj šansi i razvojnom projektu. Neka me isprave oni koji su sedili u Vladi ako grešim, evo gospodin Obradović, profesor Obradović mislim da je tada bio u Vladi, kao razvojnoj šansi i razvojnom projektu.

Dakle, ni jednog trenutka predsednik nije rekao da će se Rio Tinto raditi. Mi imamo period od dve godine ispitivanja. Naravno da niko neće ugroziti pre svega građane, ali eksproprijacija u tom delu Jadra, koliko je nama poznato, je uveliko gotova.

Dakle, sve ovo je prosta i jeftina politizacija, kao što je bila politizacija i pokušaj da kada kažete, rekao sam, nama je poznat njihov stav po pitanju nacionalnih i držanih interesa, ali kada kažete da je bacanje boje na mural Ratka Mladića koji nekoliko meseci stoji u centru Beograda i nema veze sa državom, ali bacanje boje na lik i mural Ratka Mladića je čišćenje lica zločincu, a kada neko pokuša da skine tablu Aćif Efendije, onda je to ogroman incident iako se zna ko je bio Aćif Efendija.

Sve se to radi jer oni znaju da policija mora doći da bi sprečila podele, jer posao i obaveza policije je da sačuva javni red i mir.
Evo, završavam.

To je ono što je policija radila i tokom vikenda.

Danas optužuju jednog policajca, pokazuju fotografije, njegove fotografije. Reč je o policajcu Krstiću. Igrom slučaja znam tog momka, znam tu porodicu. On je profesionalac. On je završio Policijsku akademiju. Živi mirno, ima dvoje dece i nikada nikoga ne bi ugrozio, ali svoj posao radi časno i pošteno i odgovorno. Oni nisu želeli toga dana da mu dozvole da svoj posao radi časno, pošteno i odgovorno, iako je više puta upozoravao da ne čine i da moraju napustiti kolovoz, odnosno da ne smeju biti na autoputu.

Zahvaljujem predsedavajući.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Poštovana gospođo Obradović, poštovani predstavnici ministarstva, tačno je, potpuno je u pravu koleginica Žarić Kovačević, mnogo se demagogije, političke demagogije i političkih pamfleta čulo proteklih dana i proteklih meseci kada je reč o Predlogu zakona o referendumu i narodnoj inicijativi i kada je reč o amandmanima kojima treba da se izmeni Ustav, i to sve zarad jeftinih političkih poena.

Ali, kao i uvek, postoje stvari koje prosto ne možete prikriti, ne možete izmisliti. Nije ovde situacija da jedna laž ukoliko se izgovori sto puta postane istina. Neće postati istina. Jer, sve ono što radimo danas, biće valorizovano već u januaru mesecu, razlog zašto to radimo danas i tada će biti potpuno jasno.

Hajde da krenemo najpre od toga, ja ne želim da se bavim drugima, šta je povod za donošenje Predloga zakona o referendumu i narodnoj inicijativi. To je naša ustavna obaveza. Prvi zakon je usvojen 1994. godine. Jedna izmena je bila 1998. godine. Ustav je usvojen 2006. godine i shodno tome Zakon o referendumu i o narodnoj inicijativi je trebalo da bude usaglašen do kraja 2008. godine. To što nije usaglašen je neodgovoran i neozbiljan odnos onih koji su to trebali da učine i urade.

Šta se ovde konkretno nameće kao tema? Ja se vraćam sa jedne debate i pomalo mi je smešno, pa se nekada zapitam da li i oni koji iznose takvo mišljenje i takve stavove veruju u to? Dakle, tema "Rio Tinto". Čekajte, istraživanja će trajati dve godine i posle dve godine niko više neće pričati o "Rio Tintu", jel tako? Sa druge strane, zašto ne kažu kakvo su mišljenje kao ministri u Vladi imali o "Rio Tintu" od 2008. do 2012. godine - kao razvojnu šansu, kao razvojni projekat. Ja sam razgovarao sa predsednikom Narodne skupštine Republike Srbije koji je tada bio ministar i to mi je preneo. Rekao mi je kakve su oni lično stavove imali. Dakle, za njih je "Rio Tinto" bio razvojna šansa. Sada je nešto drugo.

Preambula. Ni jednog trenutka nije pomenuta preambula i menjanje preambule.

Dakle, da građanima Srbije bude potpuno jasno, po ko zna koji put ponavljamo, Srbija nikada neće prihvatiti jednostrano proglašenu nezavisnost KiM. Valjda je to svima jasno. Posebno treba da im bude jasno posle razgovora 2020. godine u SAD, kada je predsednik Srbije rekao – tačka 10 ostaje po strani.

Ko god želeo i ko god mislio da vršeći pritisak na Srbiju može da učini nešto u tom smislu da Srbija prihvati samoproklamovanu državu Kosovo, samo gubi vreme. To apsolutno nije tema. Šta je konkretno tema? Ovo sada govorim zarada građana, mada su kolege o tome govorile.

Šta je konkretno tema i zašto sve ovo radimo? Vrlo često do poslednjeg izveštaja Evropske komisije, o kojem ćemo razgovarati ovde u plenumu, inače mislim da je to dobra praksa koju je uveo predsednik Narodne skupštine, da se nakon sednice za evropske integracije i predloga zaključaka koji su doneti, razgovara o izveštaju Evropske komisije ovde u plenumu. Dakle, Srbija pokazuje jasnu odlučnost i opredeljenost na putu evropskih integracija. Naš glavni strateški spoljno politički cilj jeste punopravno članstvo u EU. Izvinite, ali do poslednjeg izveštaja je stalno spočitavano Srbiji u izveštajima Evropske komisije da ne postoji politička volja u Srbiji da se Srbija bavi borbom protiv kriminala i vladavinom prava.

E sada, sa jedne strane, Srbija delima pokazuje da se na jedan ozbiljan način bavi organizovanom, neselektivnom i kontinuiranom borbom protiv kriminala i da je nulti stepen tolerancije, kada govorimo o kriminalu i korupciji, da postoji jedno sinhronizovano delovanje kada je reč o MUP-u i kada je reč o našoj zakonodavnoj aktivnosti u smislu usvajanja zakona koji pomažu borbu protiv kriminala, nastavak borbe protiv kriminala, poput Zakona o poreklu imovine.

Sa druge strane, kada je reč o vladavini prava, valjda je potpuno logično kada govorimo o vladavini prava, dakle cilj koji želimo da postignemo amandmanima koji su predloženi i na koje, čujem, je dobijeno pozitivno mišljenje, ali neću danas govoriti o amandmanima, već u nedelju, nakon sednice za ustavna pitanja, kada bude doneta konačna odluka, dakle, amandmanima koji se konkretno odnose na Poglavlje 23 - pravosuđe i osnovna prava. Dakle, cilj je ojačati i osnažiti srpsko pravosuđe. Cilj je postići da sudovi i tužilaštva budu i efikasniji i nezavisniji.

Čekajte, mi se kao parlament odričemo onoga što je jedna od naših nadležnosti bila, a to je zakonodavna, jel tako, da po privi put biramo sudije ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Kud ćete veće nezavisnosti kada je reč o pravosuđu.

Dakle, ključni cilj svega onoga što mi danas radimo jeste da ojačamo i osnažimo srpsko pravosuđe. Trenutni politički momenat koristimo i poredimo ga sa realnom situacijom u Srbiji.

Da li su oni koji danas kritikuju pokušavali nešto slično da urade? Mene bi bio sram da sam na njihovom mestu i da kažem – nismo. Jesu, od 2009. godine do 2011. godine. Znate zašto su zastali 2011. godine? Zato što je trebalo menjati preambulu.

To vam je u principu isto, da napravim jednu paralelu i digresiju, sa graničnim prelazima. Svi papiri, sva dokumenta koja se tiču graničnih prelaza su potpisana do 2001. godine, a obzirom da su izbori bili maja 2012. godine i da je procena bila da bi to negativno uticalo na kampanju onih koji su imali većinsku vlast u Srbiji onda se zastalo.

E, upravo iz tog razloga se zastalo i sa ovom pričom oko usaglašavanja Zakona o referendumu i narodnoj inicijativi sa Ustavom iz 2006. godine, jer je došlo do preambule koja je morala da se promeni. Mi ne činimo to. Dakle, je želeo da učini neko drugi, samo što oni nikada neće imati hrabrosti da to otvoreno kažu.

Koliko je meni poznato, prva radna grupa je napravljena, mislim, 2017. i 2018. godine, jel tako? Govorim o ovoj vladajućoj koaliciji. Tada su dobijena pozitivna mišljenja na amandmane kojima se menja Ustav Republike Srbije. Zašto nije realizovano? Zato što strukovna udruženja nisu bila saglasna sa tim amandmanima.

Koliko mi je poznato, 2019. godine nastavlja da funkcioniše radna grupa. Dva sastanka su bila, koliko sam ja propratio, avgust i oktobar mislim da su meseci. Tada se usaglašavaju amandmani. Dakle, postiže se potpuna saglasnost Venecijanske komisije. Tu želim da istaknem, pre svega, ulogu i ministarke pravde i predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, koleginice Žarić Kovačević, Odbora za ustavna pitanja i Odbora za pravosuđe.

Koleginice, to što neko ne zna koliko odbori treba da traju i zbog čega traju nekada 15 minuta, a nekada 2,5 ili tri sata, nemojte da obraćate pažnju na to, svaki komentar u tom kontekstu treba da vam bude kompliment jer to je pokazatelj njihovog elementarnog neznanja. Znači, nisu se bavili parlamentom i odborima ni onda kada su bili u ovoj sali.

Dakle, sada imamo saglasnost i strukovnih udruženja i vrlo je važno da su implementirane sugestije i predlozi Venecijanske komisije. Više razgovora je bilo i ovde u parlamentu. Učestvovali smo i predstavnici poslaničkih grupa, učestvovali su i predstavnici vanparlamentarnih stranaka. Dobro je, ministarka, da ste implementirali one predloge i sugestije koje je uputila Venecijanska komisija i da je dobijeno pozitivno mišljenje Venecijanske komisije.

Na šta konkretno mislim kada to kažem? Vidim da smo kritikovani, to maločas vidim iz rasprave, jer sam bio u raspravi sa jednim od predstavnika tzv. opozicije. Vidim da smo kritikovani zbog toga što nema obaveznog cenzusa. Oprostite, ispravite me ako grešim, obavezan cenzus nije Venecijanski standard. On postoji, čini mi se, u pet ili u šest država i za to je dobijana potpuna saglasnost Venecijanske komisije.

Druga stvar, o kojoj je govorila i koleginica Žarić Kovačević, jeste taksa za overu potpisa. Ona realno sagledavajući jeste veoma visoka u Srbiji, 400 dinara. Pedeset dinara je bila, kada govorimo o izbornim listama i overi potpisa. Snižena je onako kakva je bila na 40 dinara, ali ne možete bez overe potpisa. Ne možete bez overe notara, jer šta vam je onda potvrda pravne sigurnosti narodne inicijative ako nemate overene potpise kod notara.

Sledeća stvar za koju smatram da je jako važna jeste nezavisno telo koje će pružati informacije o sprovođenju referenduma. Znam da je postojalo dvoumljenje, da li će to biti Vlada Republike Srbije ili će biti RIK. Mislim da je pravo rešenje da to bude RIK, jer RIK ima resurse da to radi, a sa druge strane u radu RIK-a će biti uključene i one vanparlamentarne stranke, pa izvolite, sve je toliko transparentno.

Kada govorim o RIK-u, ono što nije bilo jasno predstavnicima Venecijanske komisije, a učestvovao sam na tom sastanku, odakle sada 23 člana RIK-a. Vrlo jasno, potpuno jasno. To je rezultat međustranačkog dijaloga i to je jedan ustupak koji ova vladajuća koalicija učinila, ja mislim da ni jedna vladajuća koalicija ne bi napravila takav ustupak, da vanparlamentarne stranke koje nemaju svoje predstavnike ovde u Skupštini, imaju predstavnike u RIK-u i to u konstalaciji šest plus šest.

Što se tiče stalnog biračkog sastava, odnosno biračkih odbora, pa naravno da neće biti moguće da na jednom biračkom odboru imate predstavnike jedne političke opcije. To će raditi Zavod za statistiku, kao i do sada, proporcionalno shodno snazi poslaničkih grupa, ali smo i tu učinili ustupak nakon međustranačkog dijaloga tako što će predstavnici vanparlamentarne opozicije imati jedan plus jedan, dakle praktično dva člana u stalnom sastavu. Sad, ja sam sabirao, osam i po hiljada biračkih mesta puta dva, to je samo za početak 17 hiljada posmatrača.

Produženi su prigovori, odnosno mogućnost za prigovore i žalbe, duplirano je vreme. Smatramo da je dobro što ste prihvatili i ovu sugestiju sa 24 na 48, odnosno sa 48 na 96 sati. Jasnije su definisane različite vrste referenduma, načela za sprovođenje referenduma kada se može održati referendum, šta je to što konkretno ne može biti predmet referenduma. Dakle, mislim da su to neke osnovne i suštinske stvari koje su jako važne i smatramo da je jako dobro što ste ih implementirali u ovaj zakonski predlog.

Sada, da pojasnim malo onima koji kažu – usvajate po hitnom postupku Zakon o referendumu, menjate amandmanom Ustav, a sa druge strane usvajate Zakon o eksproprijaciji, želite da rasprodate državu, SNS i SPS, bukvalno je tako rečeno, žele da rasprodaju državu.

To je elementarno neznanje, elementarno neznanje, jer da znaju nešto oni bi shvatili da postoje određeni rokovi i da mi moramo da ispoštujemo te rokove, a pre svega smo odgovorni i ozbiljni ljudi, i ovaj parlament i Vlada Republike Srbije. Ako smo rekli da ćemo raditi na vladavini prava i na nezavisnosti i efikasnosti sudova i tužilaštva, onda ćemo na tome da radimo i taj posao ćemo da završimo, ali moramo da ga završimo u ovom sazivu. Je li tako?

Obzirom da sledeće godine imamo 3. aprila vanredne parlamentarne izbore, najverovatnije, da imamo predsedničke izbore, da imamo gradske izbore, pa, dame i gospodo, postoje određeni rokovi, postoje određeni rokovi kada se izbori moraju raspisati. Ovaj saziv mora da usvoji te izmene, jer ukoliko ih ne bude usvojio u planiranim rokovima, onda nećemo moći da učinimo ono što je naš cilj bio kada je reč o vladavini prava.

Zato je potpuno opravdano 16. januar, ostaje sasvim dovoljno vremena za eventualne žalbe i pritužbe, i da se tokom februara meseca raspišu vanredni parlamentarni izbori. To je jedini razlog zašto hitan postupak. Da bi sve izbore imali u isto vreme, jer više je razloga zašto treba sve izbore da imamo u isto vreme. Prvi i osnovni razlog je finansijske prirode. Mi se još uvek suočavamo sa najvećim zdravstvenim izazovom sa kojim se suočava čitav svet i smatramo da svaki dinar treba uštedeti, usmeriti ga upravo ka onome o čemu smo govorili tokom jučerašnjeg dana ovde kada smo govorili o budžetu za 2022. godinu, a to je životni standard građana i kapitalne investicije. Da bi Srbija nastavila da se razvija, sačuvali smo makroekonomsku stabilnost, sačuvali smo teško stečena fiskalna dostignuća. Sada treba da se okrenemo, bez obzira na pandemiju, život ne treba da stane, treba da se okrenemo rastu i razvoju.

Kada je konkretno reč o referendumskom pitanju, novina je to što će u ubuduće pre donošenja same odluke o raspisivanju referenduma odbor Narodne skupštine nadležan za ustavna pitanja, odnosno nadležno radno telo pokrajinske skupštine ili skupštine jedinice lokalne samouprave, biti dužno da pribavi pozitivno mišljenje nadležne komisije o predlogu referendumskog pitanja, što takođe smatramo da je jako dobro rešenje.

Obzirom da mi je vreme od 20 minuta isteklo, a uvažena predsedavajuća kaže da nekako uvek planiram da bude tih 20 minuta, evo, ispoštovaću i sada 20 minuta.

Dakle, na samom kraju još jednom ću ponoviti, Poslanička grupa Socijalističke partije Srbije, naravno, u danu za glasanje podržaće ovaj zakonski predlog. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije.

Mislim da je prethodni govornik povredio Poslovnik, ali obzirom da u ovom delu nema povrede Poslovnika i da je ovu poslednju rečenicu i konstataciju morao da zatraži prevodioca da bi mi znali šta je on rekao. Ali, dobro. Nije to tema o kojoj želim da govorim. Navikli smo na takav vid provokacija.

Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, za poslaničku grupu SPS Narodna skupština Republike Srbije je hram demokratije i glas naroda. Ovo je mesto gde mi legitimno izabrani predstavnici građana zastupamo i štitimo interese svih građana bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, versku pripadnost, bez obzira, dakle, kojoj veri pripadaju, kao i da štitimo nacionalne i državne interese Srbije, što smo se i obavezali kao potpisnici zakletve, kao narodni poslanici, što naravno podrazumeva argumentovanu demokratsku raspravu kroz iznošenje činjenica, a činjenice su uvek i isključivo zasnovane samo na istini.

Istina je to da su tokom protekle nedelje, a vidim opet se pominje, pojedini želeli da predstave Srbiju kao državu koja negira zločine, štiti pojedince koji su počinili zločine i kao državu koja nikada nije izrazila poštovanje prema žrtvama, što je apsolutno notorna laž i neistina. Konačan je cilj d se nametne mišljenje da je Srbije i njeni građani genocidna. Navodno, povod je bio mural koji već mesecima stoji na fasadi jedne od zgrada u centru Beograda, mural sa kojim država nema apsolutno nikakve veze.

Dok se u određenim državama u regionu institucionalizuju poruke sa imenima onih koji su počinili monstruozne zločine nad srpskim narodom, nisam primetio da se tzv. borci za ljudska prava oglašavaju kada je mržnja usmerena ka Srbiji. Tada uglavnom ostaju nemi, tada uglavnom ćute. Za njih je sklanjanje murala Ratka Mladića pranje lica zločincu, a kada neko uklanja tablu Aćifa Efendije, pokuša da je ukloni to je nedozvoljeno uništavanje table i incident, iako je opšte poznato ko je bio Aćif Efendija, saradnik okupatora, neko koga je osudi domaći sud i neko ko je dobio orden od Hitlera lično.

Moje pitanje, gospodine predsedniče, je danas upućeno pre svega vama. Da li ja kao narodni poslanik, šef poslaničke grupe SPS imam pravo da postavim pitanje, iznesem konstatacije koje su zasnovane na činjenicama, odnosno istini, a da ukoliko se to nekome ne dopada ne postajem meta?

Nakon pitanja koje sam postavio tokom protekle nedelje putem društvenih mreža, različitih portala organizovana je jedna vrsta hajke protiv mene najgnusnijim uvredama i pretnjama. Reći ću samo one koje mogu nazvati kulturnim.

„Milićević pretio Bošnjacima“. Nikada u životu u ovom parlamentu nisam pretio, uvek sam poštovao Etički kodeks i Poslovnik o radu Narodne skupštine. Neko ko je zadužen za borbu protiv nacionalnih manjina, što nikada nisam činio, i „Veliko srpski jastreb, neko ko je opsednut dr Sulejmanom Ugljaninom“, baš me interesuje neko ko ima 0,5% glasova. „Nacionalista - od onog udesa ti se stanice pomerile Milićeviću“. „Ti si počinio genocid“. „Fašista“. „Zmija se tuče u glavu, a ne u rep, tako i Srbe u Beogradu, a ne Podgorici i Palama, tj. laktašima“, što je direktno pretnja, i „Četnik iz Valjeva te posla kod alaha“, misleći na pokojnog muftiju Zukorlića, što je izuzetno sramno. Ne bih da čitam one skaradne poruke koje su upućene.

Zarad javnosti, pre svega želim ovim hrabrim organizatorima koji se sakrivaju iza nekakvih portala i koji se sakrivaju iza nekakvih lažnih profila, a time će se baviti nadležni organi i nadležne institucije, želim da kažem samo dve rečenice još. Ja sam uvek tu u sali Narodne skupštine Republike Srbije, uvek spreman za debatu, uvek spreman za sučeljavanje mišljenja i jako dobro znam šta je moja obaveza, šta je moja odgovornost kao narodnog poslanika prema građanima svih nacionalnosti, građanima Srbije.

Sve je, dame i gospodo narodni poslanici, relativno i promenljivo, pa će tako vrlo brzo i ovom mandatu doći kraj već za nekoliko meseci. U jednom, kada je reč o ovim skaradnim porukama. Kreator svega ovoga je bio u pravu. Ja jesam Valjevac i time se ponosim, sve ostalo što je rečeno nisam, ali jesam Valjevac, a mi u Valjevu imamo običaj da kažemo da bi radije išli bez glave, nego bez obraza. A, kada neko želi da kroz rezoluciju nametne nepravdu, onda je naš jedini otpor istina i samo istina. To je ono što će poslanička grupa SPS i nastaviti da čini u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Poštovani ministre, poštovani predstavniče Ministarstva, mislio sam da će ministar odgovoriti na malopređašnje izlaganje pa sam zato zastao za trenutak, ali posle će. Moram najpre da pohvalim jedan, rekao bih, odgovoran i ozbiljan odnos Vlade Republike Srbije prema temi o kojoj danas govorimo, jer danas govorimo o najvažnijem zakonskom aktu, o budžetu Republike Srbije.

Budžet je život, iako imamo nerealan budžet, imamo i nerealan život. Zašto kažem odgovoran i ozbiljan odnos? Danas u najvećem delu sednice prisustvovao je veliki broj predstavnika Vlade Republike Srbije, što pokazuje jedan odgovoran i ozbiljan odnos prema parlamentu, a parlament je glas naroda. Dakle, odgovoran odnos prema građanima Srbije zbog kojih zapravo sve ovo danas činimo i radimo.

Što se tiče budžeta za 2022. godinu, kolega Marković je govorio i ja se u potpunosti slažem sa njim, budžet je, SPS naravno u Danu za glasanje će podržati, to apsolutno nije sporno jer je ovo nastavak jedne ekonomsko-socijalno odgovorne politike, koja u središtu ima upravo čoveka, građanina Srbije.

Sa druge strane, ovaj budžet jeste razvojni, ali jeste i socijalno odgovoran. Pored teške situacije zdravstvenih izazova sa kojima se ne samo Srbija, već i čitav svet suočava, Srbija je uspela da sačuva makro-ekonomsku stabilnost. Srbija je uspela da sačuva teško stečena fiskalna dostignuća do kojih se došlo zahvaljujući reformskom kursu Vlade Republike Srbije, koji je započet hrabrim, teškim, nepopularnim političkim merama 2014. godine.

Danas možemo uprkos teškoj situaciji da se okrenemo onome što jesu suštinska pitanja i što jesu kako je i predsednica Vlade definisala, dva stuba kada govorimo o ovom budžetu, a to su rast i razvoj i životni standard građana Srbije.

Ne možemo govoriti o budžetu za narednu godinu a ne spomenuti da je Vlada Republike Srbije, naravno uz podršku predsednika Republike Srbije, ali i svih nas ovde u parlamentu, pokazala da sistem može da funkcioniše onda kada je najteže. Ne samo da može da funkcioniše, već da može da ostvaruje jako dobre ekonomske pokazatelje i jako dobre ekonomske parametre.

Neko je rekao, tačno je da kada opozicija izađe i kada pokuša da kritikuje budžet. Vi možete pokušati da iznosite netačne podatke, da ne kažem neki drugačiji izraz, da slažete, ali kada je reč o ekonomiji, to je praktično nemoguće jer sve ovo je potkrepljeno činjenicama.

Zato govorim o prethodnom budžetu, najpre koji je omogućio dva paketa pomoći u ukupnoj vrednosti 704 milijarde dinara, što je 12,9% BDP. Šta je to što je učinjeno sa ovim sredstvima? Isplaćene su tri minimalne zarade za više od milion zaposlenih, odlaganje poreza i doprinosa na zarade za tri meseca, povoljniji krediti, isplata jednokratne pomoći od 100 evra za 6,1 milion građana i to je najbolji odgovor na kritike koje stalno pristižu od Fiskalnog saveta.

Izdvojeno je 2,6 milijardi dinara za pomoć poljoprivrednicima, smanjena je referentna kamatna stopa, stavljen je moratorijum na otplatu kredita najpre za tri, a zatim za još dva meseca. U decembru pomoć ide ka ugostiteljstvu, hotelijerstvu, turističkim agencijama, rentakar agencijama, jednokratna pomoć penzionerima u iznosu od četiri hiljade dinara, potom pet hiljada. Povećane su plate medicinskim radnicima za 10%, svi zaposleni u zdravstvenim ustanovama dobili su jednokratnu pomoć od 10.000 dinara. Sa prva dva paketa, bukvalno, spašena je privreda i privreda je održana na stabilnim i sigurnim nogama.

Drugi paket, zapravo treći paket ekonomske podrške i podrške privredi i građanima bio je vredan 257,1 milijarda dinara, odnosno 4,3% BDP i kada ukupno saberemo sva tri paketa, to je negde oko 17,2% BDP. Dakle, ja ne mislim da postoji jedna država u Evropi i u svetu koja je toliki teret krize u periodu pandemije prihvatila na sebe. Već sam rekao razloge zbog kojih je Srbija bila u mogućnosti i Vlada Republike Srbije da to učini.

Ovaj budžet za 2022. godinu je budžet za bolji život, rekao bih, svih građana Srbije.

Podsetiću još jednom, globalna kriza prouzrokovana korona virusom pogodila je ne samo našu privredu, već i svetsku ekonomiju. Brojne zemlje su se suočile sa najvećim ekonomskim problemima u poslednjih nekoliko decenija, a Srbija je odgovornom, mudrom, ozbiljnom politikom uspela da izađe kao pobednik, zahvaljujući upravo ekonomskim paketima o kojima sam malo čas govorio, očuvala makroekonomsku stabilnost, izbegla dramatičan pad BDP sa kojima su se suočile brojne svetske ekonomije. Tome je umnogome doprineo reformski kurs Vlade Republike Srbije, ponavljam, koji je započet 2014. godine.

Sprovođenje strukturnih reformi dalo je rezultate. Srbija je, recimo, 2019. godinu završila sa rekordnim rastom privredne aktivnosti od 4,3%. Zabeležena je rekordno niska stopa nezaposlenosti od 10,4%, a nivo učešća javnog duga u BDP je bio ispod 60%. Zahvaljujući tome, stabilnoj fiskalnoj poziciji na kraju 2019. godine, Srbija je uspela da u 2020. godini, godini punoj izazova, godini punoj iskušenja, pravovremenom i odgovornom politikom ostvari i ekonomsku i finansijsku stabilnost.

Statistički parametri potvrđuju da je pandemija ostavila manje ekonomske posledice po Srbiju u odnosu na druge evropske zemlje. Mi smo prošle godine imali jedan od najmanjih padova BDP u Evropi i potpuno smo ubeđeni da će Srbija na kraju ove godine realizovati onu projektovanu stopu BDP od 7%, možda čak i preko 7%.

Ovo su impresivni rezultati koji nam zaista daju mogućnost da u periodu koji je pred nama razmišljamo o daljem povećanju plata i penzija. I danas slobodno možemo da kažemo da Srbija jeste na stabilnim nogama, dva temelja budžeta 2020. godine, kao što sam rekao, životni standard građana, izdvajanja više sredstava za kapitalne investicije i on predstavlja finansijsku i razvojnu sliku Srbije danas.

U budžetu za 2022. godinu planiran je rast od 4,5%, ukupni budžetski prihodi i primanja iznosiće 1.516,8 milijardi dinara, dok su ukupni rashodi i izdaci predviđeni u iznosu od 1.717 milijardi dinara. Javni dug na centralnom nivou vlasti će, kako je predviđeno, na kraju 2022. godine biti 55,5% BDP, što je niže od nivoa Mastrihta, što je takođe veliki uspeh.

Ovim budžetom ova vladajuća koalicija, Vlada Republike Srbije, još jednom pokazuje da ne daje prazna obećanja. Dakle, ovaj budžet usmeren je ka rastu životnog standarda građana, ka rastu plata i penzija.

Kao što je bilo reči u uvodnom izlaganju, zaposleni u zdravstvu, vojsci, socijalnoj zaštiti, imaće uvećane plate za 8%, dok će plate ostalih budžetskih korisnika biti povećane za 7%. Pored toga, minimalna cena rada za 2022. godinu iznosiće 35.012 dinara. To je povećanje od čak 9,4%.

Penzije će biti povećane za 5,5%, u skladu sa švajcarskom formulom, a kao što je, između ostalog, više puta rečeno, penzioneri će u februaru mesecu dobiti i jednokratnu pomoć od 20 hiljada dinara.

Kada smo kod penzija, podvukao bih samo jedan podatak. Ukupno povećanje penzija u periodu od 2012. do 2021. godine je rekordnih 30,9%. Očekujemo da na kraju ove godine prosečna plata bude oko 620 evra. Dakle, Srbija polako ali sigurno ide ka cilju, a to je da 2025. godine prosečna plata u državi bude 900 evra a prosečna penzija 430 evra.

Ekonomsko jačanje Srbije i podizanje životnog standarda građana konkretno poboljšanje kvaliteta života je među glavnim prioritetima Vlade Republike Srbije i to pokazuje i potvrđuje i ovaj predlog o kojem danas govorimo.

Budžet za 2022. godinu predstavlja kontinuitet u održavanju poboljšanja standarda građana. Država nastavlja sa ekonomsko-socijalnom politikom.

Drugi stub razvoja srpske ekonomije jeste izdvajanje novca za kapitalne projekte, što mi u potpunosti podržavamo i pozdravljamo. Podsećamo, prethodnim budžetom izdvojena su bila maksimalna sredstva tada otprilike 333 milijarde dinara, što je, čini mi se, bilo 5,5% BDP. Rebalansom je izdvojeno još dodatnih 80 milijardi dinara, a ovim budžetom za 2022. godinu predviđena su sredstva u iznosu 486 milijardi dinara, što je 7,3% BDP.

Samo neki od značajnih kapitalnih projekata, za čiju realizaciju su sredstva obezbeđena u budžetu jesu izgradnja Beogradskog metroa, izgradnja autoputa E 763, deonica Preljina-Požega, izgradnja autoputa E 761, deonica Pojate-Preljina, zatim autoputa E 761 Beograd-Sarajevo, izgradnja Fruškogorskog koridora, o kojem je bilo reči, projekat mađarsko-srpske železnice, rekonstrukcija i modernizacija železničke pruge Subotica-Segedin i mnogo toga još.

Rekao bih da je jučerašnji dan bio istorijski za sve Beograđane, za sve građane Srbije jer nakon više decenija konačno se krenula sa izgradnjom metroa. Ideja izgradnje i razvoja metroa je stara punih 70 godina. U pitanju je jedan od najvećih razvojnih projekat u zemlji. Metro je svakako dugoročna investicija. To je projekat od ogromnog strateškog značaja, pored toga što će omogućiti kvalitetniji i brži i ekološki čistiji vid prevoza, izgradnja metroa zaposliće i veliki broj stanovništva kako tokom same izgradnje, tako i tokom same izgradnje, tako i tokom održavanja sistema. Sve to u krajnjoj liniji će uticati na rast BDP.

U Srbiji se trenutno gradi oko 1.300 kilometara autoputeva i brzih saobraćajnica, a samo u prethodnih pet godina u periodu od 2016. do 2020. godine urađeno je pet hiljada kilometar puteva, što lokalnih, regionalnih i državnih.

Dakle, Srbija se gradi, grade se putevi, pruge, metroi. Putevi ne samo da spajaju ljude, već nas povezuju sa celim okruženjem. Važno je da se infrastrukturno razvijamo. Svako ulaganje u infrastrukturu podstiče rast ekonomije. Nema ekonomskog bez infrastrukturnog razvoja. To je svima jasno.

Srbija je danas jaka i ekonomski stabilna i jedan je lidera u regionu kada je reč o privlačenju stranih direktnih investicija. U prošloj godini kada su sve ekonomije sveta bile pogođene korona krizom taj priliv je iznosio tri milijarde evra, a u prvih osam meseci stranih direktnih investicija priliv iznos 2,493 milijarde evra.

Pre nekoliko dana, ne znam koliko tačno, ali pre nekoliko dana je otvorena jedna od najmodernijih, najsavremenijih fabrika, nemačka fabrika koja je kažem najmodernija i najsavremenija sigurno ne samo u Srbiji, već i u okruženju, što je potvrda i pokazatelj pre svega vladavini prava, o kojoj je maločas bilo reči.

Često nam spočitavaju da ne poštujemo vladavinu prava, da u Srbiji nema pravne sigurnosti. Znate, investitori kada dođu negde oni dođu ne da bi otišli odatle, već da bi ostali. O tome konkretno govori pokazatelj i činjenica da je, recimo, 2014. godine u nemačkim kompanijama u Srbiji radilo 17.000 građana Srbije, a da danas radi preko 70.000 građana Srbije i da će trgovinska razmena u ovoj godini sa nemačkom, recimo, konkretno, biti tri milijarde evra.

Kompanija „Bas“ je otvorila fabriku u Subotici. Tačno je da je grad Subotica omogućio 10 hektara zemlje, da je infrastrukturno sredio, ali će biti uloženo 65 miliona i uz to zaposleno 550 radnika.

Dakle, svakodnevni priliv novih stranih direktnih investicija i nije ni čudo što „Fajnešl tajms“ već nekoliko godina unazad Srbiju svrstava među prve kada je reč o privlačenju stranih direktnih investicija kao atraktivnu investicionu destinaciju, jer otprilike od kada gledamo zapadni Balkan čitav priliv stranih direktnih investicija od 100% nekih 60% do 70% dolazi upravo u Srbiju. Odatle i potvrda one konstatacije da postoji pravna sigurnost, jer da nema pravne sigurnosti strani investitori sigurno ne bi dolazili.

Izgradnja infrastrukturnih projekata, dakle i strane direktne investicije imaju ogroman uticaj na rast ekonomije. Vlada Srbije je to prepoznala i u skladu sa tim projektovala budžet o kojem danas govorimo.

Cilj fiskalne politike za 2022. godinu jeste da se pruži podrška kupovnoj moći stanovništva, odnosno da se poboljša materijalni položaj građana Srbije i cilj je nastavak kapitalnih ulaganja.

Ovaj budžet je rezultat, dakle, jedne odgovorne ekonomske politike, predstavlja garant boljeg života građana, privrednog rasta, smanjenja nezaposlenosti, novih radnih mesta, daljeg povećanja investicionih aktivnosti i on je slika jednog velikog uspeha, slika naše ekonomske snage i ekonomske stabilnosti.

Veoma je važno, o tome je maločas kolega govorio, što su izdvojena daleko veća sredstva za poljoprivredu, jer ovaj period iza nas, period pandemije je pokazao da onda kada je najteže možete da se oslonite uvek samo na dva osnovna ili stabilna resursa, a to su sopstveni resursi, sopstvena hrana, proizvodnja i tradicionalno prijateljstvo, odnosno tradicionalno prijateljski odnosi sa tradicionalno prijateljski orijentisanim državama.

Nismo imali treću vrstu pomoći i treću vrstu podrške osim sami sebe i onoga što je učinila Vlada Republike Srbije.

Dakle, jako je važno što je povećan iznos sredstava za poljoprivredu.

Ako mi dozvolite vrlo kratko bih se osvrnuo na jedan projekat koji je bio predmet kritike Fiskalnog saveta, a to je izgradnja nacionalnog stadiona. Naime, osvrnuo bih se na tu vest.

Fudbalska reprezentacija Srbije izborila je plasman na Svetsko prvenstvo. Malo je reći da nema građanina koga ova vest nije obradovala. U tom kontekstu pomenuo bih upravo i izgradnju nacionalnog fudbalskog stadiona. U pitanju je veliki razvojni projekat koji će dati mogućnost da i naša zemlja bude domaćin nekog međunarodnog sportskog takmičenja, što bi, razume se, doprinelo i ekonomskom rastu naše zemlje. Tu pre svega mislim na podsticaj u turizmu i trgovini.

Kada predstavnici Fiskalnog saveta postave pitanje – gde je tu ekonomska opravdanost? Evo, ekonomske opravdanosti u jednoj rečenici - turizam, trgovina, organizacija velikih međunarodnih takmičenja.

Zato, za ovaj projekat, takođe, imate punu podršku poslaničke grupe SPS, kao što ćemo, kao što sam rekao i u uvodnom izlaganju, u danu za glasanje podržati predloženi zakon budžeta za 2022. godinu.

Zahvaljujem.
Zahvaljujem uvaženi predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, obzirom da su poslanici Stranke pravde i pomirenja, nakon sedam dana, ponovo u parlamentu koristim priliku da njima, njihovoj stranci, porodici i čitavoj Islamskoj zajednici još jednom izrazim najdublje saučešće u ime poslaničke grupe SPS.

Želim odmah da započnem sa pitanjem, ali pre toga gospodine predsedniče, moram da napravim jednu konstataciju. Mislim da ste morali da prekinete malopređašnjeg govornika, jer on je uvredio Srbiju, uvredio je srpski narod, nazivajući Srbiju genocidnom državom, a nazivajući srpski narod genocidnim narodom i to sasvim slučajno u trenutku kada među nama nema gospodina Zukorlića. To nije slučajno, apsolutno nije slučajno.

Dakle, proteklih dana u javnosti jeste prisutna jedna tema koja sama po sebi ne predstavlja apsolutno nikakav problem. Naime, u pitanju je mural generala Ratka Mladića koji se nalazi na fasadi jedne stambene zgrade u centru Beograda. Interesantno je da se ovaj mural na tom zidu nalazi već mesecima, a da je pažnju grupice aktivista nekih nevladinih organizacija, koji se tobože zalažu za ljudska prava, ne zna samo za čija, nije mi jasno, privukao upravo sada i to baš u tom trenutku devet poslanika Evropskog parlamenta… Ovo govorim zato što ovo ima daleko više ciljeve. Nije ovde reč o muralu. Ovde je reč diskreditovati Srbiju, diskreditovati građane Srbije, diskreditovati predsednika Srbije i ovu Narodnu skupštinu, jer ne želi da prihvati ovo o čemu smo maločas slušali.

Dakle, devet poslanika Evropskog parlamenta, devet od 705, pa i nije neka cifra morate priznati, ali devet poslanika Evropskog parlamenta potpisalo je saopštenje u kojem osuđuju Srbiju i njenog predsednika zbog toga što je kako kažu neprihvatljivo da u zemlji kandidatu za članstvo u EU policija čuva mural osuđenog ratnog zločinca. To su reči koje smo maločas čuli ovde od jednog od kolega. Upravo identične reči.

Policija je, a i njima je to jasno, radila samo svoj posao. Nije policija štitila mural, nego je održavala javni red i mir, jer je neko želeo i imao interes da podeli na konto toga, da napravi nove podele u društvu, jer im tako odgovara.

Pitamo se odakle im drskost da govore da je Srbija na strani ratnih zločinaca kada je jedino Srbija ispoštovala sve obaveze prema Haškom tribunalu. Srbija nikada nije negirala ni jedan genocid, zapravo ni jedan zločin, poštujući sve žrtve sukoba nastalog tokom raspada SFRJ, ali šta je sa poštovanjem srpskih žrtava o kojima nikada i nigde nije bilo reči, niti se prozborilo?

Smeta im mural Ratka Mladića u Beogradu, a ne smeta im što već godinama desetina ulica u Hrvatskoj, koja je članica EU, nose imena ratnih zločinaca, kao što je ustaški Mile Budak osnivač ustaškog pokreta i ideologije, autor ustaške krilatice „Srbe na vrbe“ ili ulica 10. aprila 1941. godine, a to je datum kada je osnovana ustaška tvorevina NDH ili ulica Mire Barišića koji je 1971. godine u Švedskoj ubio jugoslovenskog ambasadora Vladimira Rolovića, istaknutog borca protiv fašizma.

Ovo je vrhunac licemerja, jer je upravo jedan od potpisnika ovog saopštenja evropski parlamentarac iz Hrvatske, inače bivši ministar spoljnih poslova Hrvatske. Pitamo se zašto nisu reagovali na postavljanje table Aćif Efendije koga je Hitler odlikovao, domaći sud osudio, a ovo bi bilo posebno pitanje upućeno Aidi Ćorović koja je iz Novog Pazara. Zašto nisu tražili da se procesuiraju oni koji stoje iza žute kuće, koji su prodavali organe srpske dece i da ne nabrajam više? Mnogo je zla učinjeno nad Srbima. Zašto niko od zvaničnika EU do sada nije reagovao, pa ni Viola fon Kramon koja je više puta turistički gostovala u Srbiji? Nije li sve ovo nažalost dokaz dvostrukih aršina Evrope? Kakvi su interesi bivših demokrata iz Srbije da se baš danas bave jednim muralom koji je napravila ni ova vlast, ni ova država?

Javlja se čak i bivši tužilac za ratne zločine, koji je u Hagu isporučivao Srbe, da pokrene peticiju protiv Srbije koju optužuje za izazivanje nestabilnosti u regionu. Očigledno da gospodin Vukčević nije obavešten.

Znam da sam prekoračio vreme, ali dozvolite, gospodine predsedniče.

Tu istu peticiju potpisali su: Čanak, Latinka Perović, Basara, Olenik, Sonja Biserko, Balša Božović, Jerkov i Kostreš. Šta traže tom peticijom? Da se procesuiraju sva lica optužena za ratne zločine, kao da Srbija nije pokazala spremnost da sarađuje sa Haškim tribunalom, zahtevaju smenu tužiteljke za ratne zločine, smenu ministarke pravde Maje Popović itd, itd. Zakon mora da važi i da se primenjuje jednako za sve, bez izuzetka, bilo da se radi o delima koja se mogu kvalifikovati kao ratni zločin ili organizovani kriminal. U suprotnom, pravo postaje izvor nepravde, tiranije i nesigurnosti. Ne pristajemo da se zločin pravda nacionalnom pripadnošću. Ne pristajemo da zločincima država Srbija bude utočište i zaštita pred zasluženom kaznom.

Da li da ga onda upoznamo, gospodina Vukčevića, da je Srbija danas simbol novih vrednosti i nosilac regionalnih inicijativa i ekonomski lider regiona, dosledno se zalaže za mir, stabilnost i onda kada je bilo najteže, Srbija je pokazala solidarnost prema svima, svim svojim susedima? Očigledno ugled i nova međunarodna pozicija Srbije nekima i nečijim interesima smetaju.

Zato bih postavio pitanje Vladi. Kada je Srbija suočena sa velikim izazovima i iskušenjima, ko želi da Srbiju predstavi kao genocidnu tvorevinu, a Srbe kao genocidni narod? Nisu li ciljevi onih koji odjednom pokreću pitanje jednog murala daleko veći i perfidniji?

Meni je čast i privilegija što sam poznavao gospodina Zukorlića. Prisustvovao sam sahrani iz pijeteta prema njihovoj stranci, iz pijeteta prema gospodinu Zukorliću. Bio sam sa Bošnjacima toga dana. Ne misle svi Bošnjaci isto. Nije tačna konstatacija da je danas teško biti Bošnjak u Srbiji, a to što neko pokušava da na ovakav način politički profitira, da otima biračko telo, konkretno vama, kolega, to je sramno i to je licemerno.

Bio sam prošle nedelje u Republici Srpskoj i bilo mi je zadovoljstvo da kažem, pored Inckovog zakona i pored Šmitove rezolucije, da Srbija nikada neće prihvatiti da je počinjen genocid i da je genocidna država. Voleo sam da to čuju i nadležni organi i nadležne institucije. Nemam problem, neka me uhapse. To je moje mišljenje i to je pravo na moje mišljenje. Imam legitimno pravo da imam svoj stav.

U Srbiji, Srbija je naša država, bez obzira što smo se mi politički razlikovali, što smo nekada imali različita politička mišljenja, uvek smo nalazili zajednički imenitelj, a to je prosperitet države u kojoj živimo, to je Srbija. Zahvaljujem predsedniče.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Poštovani ministre, poštovani predstavnici ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, bojim se ministre da ćemo još mnogo gluposti čuti od strane te nazovi ideologije ili minorne šačice političara koji imaju samo jedan cilj, a to je da destabilizuju Srbiju. Oni se ovako pojave na početku skupštinskog zasedanja, saopšte nekoliko političkih floskula, izađu i njihov cilj je da se o njima priča, da se o njima govori.

Ali, nemojte da se zavaravamo. Sve ovo je jedan deo osmišljene strategije koja je upravo usmerena ka Srbiji, ka destabilizaciji Srbije i ka predsedniku Srbije. Jedan deo te strategije vezan je za međunarodnu zajednicu, za pritisak koji treba izvršiti na pet država koje nisu prihvatile i koje nisu priznale jednostranu proglašenu nezavisnost Kosova.

Što se tiče drugog dela, svedoci smo, Bajden formira svoj tim koji treba da se bavi Zapadnim Balkanom. I kada jedan od nazovite opozicionara kaže – pa ne odlučuje EU samo šta će se dešavati u Briselu, već i SAD, onda brže-bolje oni koji misle da će naći podršku u SAD otrče u SAD, jer novac njima ništa ne znači, iznađu lobiste i pokušaju, ne pokušaju, nego ponovo loše govore o svojoj državi. To je jedan vid pritiska.

Drugi vid pritiska je pokušaj kriminalizacije predsednika države i predsednikove porodice.

Treći vid pritiska, tačno je, Srbija je simbol novih vrednosti danas u regionu i Srbija se ne meša u unutrašnja pitanja drugih država, ali druge države u regionu nemaju takav stav i one se itekako mešaju u unutrašnja pitanja Srbije.

Četvrta vrsta pritiska, pa uvek ćete naći nekog poput ovog poslanika, uvek ćete naći neku Mariniku, uvek ćete naći nekog Đilasa koji će loše govoriti o Srbiji, jer oni polaze od teze – što gore po Srbiju, to bolje po nas.

Jedino što možemo da vidimo jeste da menjaju sve više političkih stranaka i sve više skupljih automobila, a koju god političku stranku da promene, ona nestaje sa političke scene Srbije, a vrednost automobila sve više raste. Pa, odakle novac? Odakle novac da se plaćaju lobisti u SAD? Čiji je to novac? Kako je taj novac zarađen?

Šta sam imao da kažem kolegi, rekao sam, mada je izašao, jer on ima taj manir da prospe političke pamflete i parole i da izađe.

Mural je samo povod. Mural je povod da pokuša da se pridobiju nekakvi politički poeni, da se podeli društvo i da se osudi Srbija kako brani, navodno, ratne zločince. Njegov cilj je jasan i nije prvi put da se podnosi ovakva rezolucija, kolega.

Marinika Tepić je u prethodnom sazivu mnogo puta govorila o rezoluciji u kojoj Srbija treba da bude genocidna država, da se definiše kao genocidna država, a Srbi kao genocidan narod. Najbolji odgovor na to kako se Bošnjaci osećaju u Srbiji je upravo dao maločas kolega. To je dovoljna satisfakcija i dovoljna potvrda za sve.

Nemojte da se zavaravamo, ja sam govorio na početku sednice, nije mural kao mural bitan, bitno je da se ta priča raširi na evropske parlamentarce i o tome sam govorio na početku sednice, koji su brže bolje napravili nekakvo saopštenje. Među njima i jedan koji je bio ministar spoljnih poslova Hrvatske, pomenuo sam ga. Desetine ulica u Hrvatskoj nosi nazive onih koji su počinili najstrašnije ratne zločine, najstrašnije ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije tokom Drugog svetskog rata. O tome se nije setio da govori. O tome se nije setila da govori ni ova Viola fon Kramon koja, kao što sam rekao, više turistički posećuje, ovako nezvanično, Srbiju nego što se bavi svojim poslom, a inače je izvestilac Evropskog parlamenta za Kosovo i Metohiju. Bar su mogli da pošalju nekoga ko zna gde je Kosovo i Metohija, ali dobro. Ono što je važno jeste da na to treba da stavimo tačku i da ne pridajemo previše važnosti.

Ministarstvo unutrašnjih poslova, ja sam to rekao i na samom početku današnjeg zasedanja, je samo radilo svoj posao, jer posao Ministarstva unutrašnjih poslova je da sačuva javni red i mir, a pokušaj onih koji su prekrečili mural je bio da izazovu sukobe i da da izazove podele. Da nije bilo Ministarstva unutrašnjih poslova tih sukoba bi sigurno bilo.

Kolega, kad već pominjete ovu Mariniku Tepić, ja sam rekao na početku današnjeg zasedanja, sramnu peticiju koja je pokrenuta, i ko je pokrenuo tu peticiju u Srbiji. Zamislite, peticiju u Srbiji pokreće Vladimir Vukčević, bivši tužilac za ratne zločine, a među potpisnicima su, kao i uvek – Čanak, Latinika Perović, Basara, Olenik, Sonja Biserko, Balša Božović, Jerkova i Kostreš. Sramno na koji način govore o Srbiji, kako Srbija veliča ratne zločince, kako Srbija ne poštuje žrtve i kako su Srbi genocidan narod. Uz sve to, traže da se odmah procesuiraju sva optužena lica za ratne zločine, traže smenu tužiteljke za ratne zločine, smenu ministarke pravde itd.

Da ne gubim vreme, da bih mogao da se vratim na sporazume i na ono što jeste tema današnjeg zasedanja, ali vrlo je interesantno, onaj ko je potpisao i pokrenuo peticiju je tužilac za ratne zločine. Bivši tužioče za ratne zločine, šta si uradio povodom „žute kuće“? Zašto „žuta kuća“ nikada nije bila deo optužnice pred Haškim tribunalom? Da li je ona postojala ili nije postojala, osim što si blagonaklono gledao na sve ili si danas rešio, kao i brojni predstavnici nekakvih nezavisnih regulatornih tela da se bave politikom i politizacijom?

Da se vratim na temu, kao što sam rekao. Dakle, dva sporazuma – Sporazum o zaštiti od katastrofa na zapadnom Balkanu, potpisan u Skoplju 29. jula 2021. godine kao trilateralni sporazum između Srbije, Severne Makedonije i Albanije, kao deo regionalne inicijative „Otvoreni Balkan“, a drugi je bilateralni Sporazum između Republike Srbije i Narodne Republike Kine o uzajamnom priznavanju o zameni vozačkih dozvola. Oba sporazuma su od izuzetnog značaja.

Kada je u pitanju prvi sporazum, koji su u Skoplju potpisali predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, tadašnji predsednik Vlade Republike Severne Makedonije Zoran Zaev i predsednik Vlade Republike Albanije Edi Rama, veoma je važno naglasiti da će u narednom periodu saradnja u oblasti zaštite i sprečavanja katastrofa, ne samo u regionu, već i na globalnom nivou biti jedan od temelja, tačaka međunarodne saradnje. Zašto? Zato što globalne klimatske promene o kojima je do pre tri dana bilo reči o svetskom samitu o klimatskim promenama u Glazgovu izazivaju sve brutalnije posledice, kao što su poplave, požari, zemljotresi, zagađenje vazduha, vode, zemljišta, što će nužno morati da spaja sve odbrambene potencijale, ne samo na nivou svake države ponaosob, već iziskuju i dobro organizovanu regionalnu saradnju za dejstva u slučaju ovakvih vanrednih situacija. Prirodno je da se susedne zemlje oslanjaju jedna na drugu. To je potpuno logično i da objedinjuju resurse, tehnologije i znanja kako bi se najefikasnije oduprli posledicama različitih prirodnih, hemijskih ili bilo kojih drugih katastrofa velikih razmera.

Ovaj sporazum posmatram kao na vreme prepoznat oblik regionalne saradnje u tom kontekstu od koje svi mogu imati koristi, pre svega građani naše tri zemlje i naše tri države. Koliko je brza i pravovremena reakcija na prirodne katastrofe dragocena i neophodna, mi u Srbiji smo se uverili 20147. godine kada je u Obrenovcu, ali i druge delove Srbije zadesila nezapamćena poplava sa ljudskim i ogromnim materijalnim žrtvama. Takvi katastrofalni poplavni talasi se dešavaju svuda u svetu, a prethodnih dana obilne poplave su, nažalost, zahvatile Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo i, naravno, pohvalno je to, gospodine ministre, što ste posetili i Lučane i što ste sagledali direktno situaciju na terenu, kako pomoći naših građanima.

U kontekstu potpisivanja ovog izuzetno značajnog sporazuma, podsetio bih da je inicijativa predsednika Vučića i Srbije za čvršće povezivanje i saradnju zemalja zapadnog Balkana, koja je započeta pod nazivom „Mini šengen“, a ovog leta je preimenovana u inicijativu „Otvoreni Balkan“, izuzetno značajna za svakovrsnu saradnju i jačanju pozicije regiona na evropskom i na svetskom putu.

Što se tiče Predloga zakona o potvrđivanju Sporazuma o uzajamnom priznavanju i zameni vozačkih dozvola između Vlade Republike Srbije i Narodne Republike Kine, naravno da će u danu za glasanje SPS dati punu podršku ovom sporazumu.

U tom kontekstu bih želeo nešto više da kažem o bilateralnim odnosima sa Narodnom Republikom Kinom, kao i o ulozi i značaju Narodne Republike Kine za našu ekonomiju. Ne treba zanemariti: ukupne investicije u ovom trenutku u Srbiji Narodne Republike Kine su osam milijardi evra, ali mi govorimo samo o započetim investicijama. Šta je sa sporazumima koji se pripremaju, koji su potpisani, ugovorima koji su potpisani? Dakle, oni su daleko veći. Za pet godina je trgovinska razmena sa Narodnom Republikom Kinom porasla tri puta, i to sasvim dovoljno govori o dobrim odnosima sa Narodnom Republikom Kinom.

Naše države vezuje i tradicionalno prijateljstvo, uzajamno poverenje, međusobna podrška po važnim pitanjima, a jedan od najvažnijih spoljnopolitičkih prioriteta Srbije jeste dalje produbljivanje sveobuhvatnog strateškog partnerstva i saradnja na svim poljima koja je intenzivirana u poslednjih pet godina sa ovom nama prijateljskom državom.

Ranije uspostavljeni odnosi strateškog partnerstva između Republike Srbije i Narodne Republike Kine dodatno su produbljeni 2013. godine tokom vlade tadašnjeg predsednika, sada Narodne skupštine, Ivice Dačića, a na najviši nivo sveobuhvatno strateško partnerstvo podignuti su 2016. godine, tokom vlade Aleksandra Vučića, kada je Srbiju posetio predsednik Narodne Republike Kine, Si Đinping. Ta poseta ocenjena je kao istorijska, a to je ujedno i bila prva poseta na najvišem nivou nakon tri decenije, čime su odnosi naše dve zemlje podignuti na nivo sveobuhvatnog strateškog partnerstva.

Kineska strana posebno ceni posetu u vreme početka pandemije Kovid-19, tadašnjeg ministra spoljnih poslova Ivice Dačića, koji je bio jedini strani diplomata koji je u sred pandemije obišao Narodnu Republiku Kinu.

Naši odnosi su razvijeni na različitim nivoima vlasti, a njihovo unapređenje rezultiralo je i potpisivanje Protokola o uspostavljanju Komisije za saradnju Narodne skupštine Republike Srbije i Svekineskog narodnog kongresa, čime je formirano zajedničko parlamentarno telo u cilju novog većeg stepena saradnje. Parlamentarna diplomatija i parlamentarna saradnja naše dve zemlje unapređena je i aktivnostima Poslaničke grupe prijateljstva sa Kinom, koja je među najbrojnijima u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Republika Srbija pridaje ogroman značaj inicijativi predsednika Si Đinpinga, „Pojas i put“, kao razvojne strategije Narodne Republike Kine u okviru koje je predviđena čvršća saradnja Narodne Republike Kine sa Evroazijom. U tom kontekstu, Srbija je pokazala veliku zainteresovanost za različite oblike ekonomske saradnje sa Kinom i mnogi zajednički projekti su u toku, pored zajedničke izgradnje različitih infrastrukturnih projekata izgradnje železnice, izgradnja auto-puteva.

Inicijativa „Pojas i put“ obuhvata i projekte u oblati energetike, izgradnju informacionih i telekomunikacionih objekata, mrežu slobodne trgovine, olakšanje međusobne trgovine, investiranje, finansijske saradnje, finansijske saradnje, saradnje u zaštiti životne sredine i brojne druge.

Upravo trilateralni projekat modernizacije i rekonstrukcije pruge Beograd – Budimpešta, jedan je od najvažnijih projekata Inicijative 17+1, jer je to prvi prekogranični projekat koji zajednički realizuje Srbija, Kina i Mađarska, u okviru saradnje Kine i zemalja centralne Istočne Evrope, koji je od ogromnog značaja za Srbiju, ali i za zemlje čitavog regiona.

Pored projekta modernizacije pruge Beograd – Budimpešta, ostali dosadašnji projekti koji su od izuzetnog značaja za saradnju dve države i predstavljaju uspešan primer saradnje jeste izgradnja mosta „Mihajlo Pupin“, izgradnja deonice puta „Miloš Veliki“, zatim tu je Železara Smederevo, rekonstrukcija termoelektrane Kostolac, izgradnja fabrike guma u Zrenjaninu, kao i kineske fabrike u Kragujevcu za proizvodnju komponenti za unutrašnjost automobila fabrike automobilskih delova u Loznici, a započeta je izgradnja i Naučno-tehnološkog parka u Borči i mnogo toga još.

Kineska kompanija „Ziđin“ postala je strateški partner RTB Bor, a pre kratkog vremena je otvorila i novi rudnik Čukaru Peki kod Bora.

Možemo stoga za našu dugogodišnju saradnju sa Republikom Kinom reći da je prosperitetna u obostranom interesu naših naroda i nadamo se da će naš cenjeni, pouzdani poslovni partner Kina i kineske kompanije nastaviti sa investicijama u Srbiji.

Dakle, u Boru potpuno novi rudnik. Plata u Boru je bila 2018. godine 68.200 dinara. Danas je 98.000 dinara. Obećanje kineskih partnera je da će krajem godine biti i preko 100.000 dinara, što dovoljno govori o ekonomskoj saradnji NRK i Srbije.

Možemo s toga za našu dugogodišnju saradnju sa NRK reći da je prosperitetna u obostranom interesu naših naroda i nadamo se da će kao cenjeni i pouzdani poslovni partneri Kina i kineske kompanije nastaviti sa investicijama u Srbiji.

Da podsetim da u 2020. godini, recimo, samo obim razmene naše dve zemlje bio je impozantan i iznosio je čak 3,2 milijarde evra. To dovoljno svedoči o činjenici da je u pogledu ekonomske saradnje Kina najvažniji partner Srbije. Pre svega, u pitanju su infrastrukturne investicije.

Posebno i uvek treba istaći podršku i pomoć Kine u borbi protiv Kovida 19, što je po ko zna koji put potvrdilo da u Kini imamo iskrenog, da imamo tradicionalnog prijatelja. Doprinos Kine Republici Srbiji u borbi protiv korone je od nemerljivog značaja. Kina je pomogla Srbiji da na vreme dobije ogromnu količinu medicinske opreme, respiratore. Kineski lekari su došli kod nas i ne samo to, dobili smo ogroman broj vakcina iz Kine.

Takođe, tu je i izgradnja fabrike za proizvodnju vakcine „Sinofarm“, zajedno sa našim prijateljima iz Kine i UAE. Kapacitet će biti dva miliona, što znači da ćemo moći da pomognemo i državama u regionu, jer Srbija je, kao što sam rekao, mnogo puta do sada simbol novih vrednosti i spremna da pruži ruku svima.

Podsetio bih, to prijateljstvo je višedecenijsko, tradicionalno iako su naše dve zemlje udaljene. Podsetio bih ovom prilikom na jedan često zaboravljen detalj našeg prijateljstva, gospodine ministre, a vi ćete se setiti, a to je „Valter“. Naš pokojni filmski velikan Bata Živojinović i njegov film „Valter brani Sarajevo“, koji je najgledaniji strani film u Kini već decenijama, koliko mi je poznato, Poslanička grupa prijateljstva sa Republikom Kinom ima inicijativu da se u okviru novog Kineskog kulturnog centra u Beogradu formira posebna filmska soba koja će biti posvećena pokojnom Velimiru Bati Živojinoviću.

Sve ovo nosi ključnu poruku da ništa nije daleko, pa ni Kina. Vezuje nas sve jače prijateljstvo, ali i obostrani ekonomski interes i prosperitet naših država i naša dva naroda. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, poštovani predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije.

Uvaženo predsedništvo, najpre još jednom koristim priliku da porodici našeg uvaženog kolege Muamera Zukorlića, njegovoj stranci i čitavoj islamskoj zajednici izrazim najdublje saučešće.

Što se tiče pitanja, danas kada država Srbija ekonomski jača i postaje pouzdan i poštovan politički partner, stabilan politički partner, kada predlaže regionalne inicijative u korist upravo stabilnosti regiona, organizuje svetske samite i učestvuje na događajima važnim za čitav svet, pojave se srbomrsci kojima sve to smeta i koji bi Srbiju i srpski narod radije videli na kolenima i zato nikada ne miruju. Šetajući po svetu, blate svoj narod i svoju državu, a sve se nadajući da će upravo od te Srbije koju mrze i ponižavaju dobiti glas za preuzimanje vlasti.

Nije teško pogoditi da su u pitanju Dragan Đilas i njegovi kompanjoni koji ovih dana krstare po Americi lobirajući upravo protiv svoje države, protiv Srbije, a lobisti su im isti oni kongresmeni koji lobiraju za Albance i Bošnjake iz Prištine i za nezavisno Kosovo. To su isti oni koji su bili za bombardovanje Srbije, to su isti oni koji su bili za uvođenje sankcija Srbiji i to su isti oni koji su se borili za usvajanje rezolucije kojom bi Srbija bila genocidna država, a Srbi genocidan narod.

Nije im za blaćenje Srbije bio dovoljan ni prostor Srbije ni Evrope, pa su se svi kolektivno prebacili u Ameriku, gde je svakodnevno napadaju i obezvređuju svoj narod i svoju državu, zaputili su se i do Amerike da se preporuče kao neprikosnovene demokrate. Ali, nije njima do demokratije, daleko od toga, njima je do njih i njihovih ličnih interesa.

Da im nije ni do Srbije ni do Kosova i Metohije, koje bi rado predali i finom i kulturnom gospodinu Kurtiju, jer za Kurtija sami kažu da je veliki intelektualac i patriota, sami potvrđuju time što su Kurti i Đilas izabrali upravo iste američke lobiste, verujemo sasvim slučajno.

Očigledno je da je njihov interes za umnožavanje bogatstva preči od svega drugog. Tako saznajemo iz medija da Šolak plaća sedam američkih kompanija i lobista kako bi uništio „Telekom“ i spasao od sigurne propasti svoj SBB koji posluje u okviru njegove „Junajted grupe“, koja je dužna čak četiri milijarde. Verovatno misle da će svoje medijsko carstvo spasiti medijskim udarima na Srbiju i srpsko rukovodstvo dodvoravajući se onima koji otvoreno rade protiv Srbije i naših državnih i nacionalnih interesa.

Ova američka turneja dugo je pripremana i obilato verovatno plaćena. Oni su, prema pisanju medija u SAD, angažovali lobiste bliske Albancima kako bi im pomogli da politički ugroze „Telekom“ i izdejstvuju američke sankcije prema „Telekomu“, dakle prema Srbiji. Taj uticaj dobro plaćenog lobiranja nije naivan, jer je grupa američkih kongresmena koji rade i za Albance sa Kosova i Metohije uputila pismo predsedniku Bajdenu u kome neosnovano optužuje Srbiju. Optužuju Srbiju za slobodu medija, optužuju Srbiju za korupciju. Zamislite, Đilas je našao da govori o slobodi medija danas, a nije se setio 2011. godine nakon sastavljanja vrlo preciznog i jasnog izveštaja Verice Barać, gde stoji čiji je bio svaki sekund vremena na medijima nacionalne frekvencije. Ako je i od Đilasa, zaista je mnogo. Istina, ne bi nas i danas začudilo da ponovo, kao što su to tražili 1999. godine, zatraže i bombardovanje Srbije, jer šta će njima neposlušna Srbija kojoj ne mogu da budu vlast, naravno, ako je moguće bez izbora. Lepo su se udružili sa svim rasturačima srpske države.

Sramota je, Dragane Đilase, da toliko mrziš svoj narod. Za tebe ništa nije sveto, nijedna srpska žrtva, nijedan proteran Srbin sa prostora Kosova i Metohije. Za tebe nije sveta na Pećka patrijaršija, ni Gračanica, ni Samodreža crkva, za tebe nije svetinja nijedan zapaljeni manastir, ni onaj krst koji su Albanci skinuli sa kupole naše crkve. Ti se klanjaš i Aljbinu Kurtiju, koga ste, zajedno sa 1.400 albanskih terorista koji su 90-ih godina žarili i palili na Kosovu i Metohiji, 2001. godine iz zatvora pustili vi upravo dosovci. Očigledno je, tvoje su svetinje nešto drugo, novac kome se klanjaš i kojim kupuješ, ali čast se nikada ne može kupiti.

Zato bih danas postavio pitanje Vladi, činjenica je da se već dugo vremena bavimo Đilasom, Šolakom i njihovim medijskim mahinacijama i malverzacijama, njihovim ogromnim kapitalom, ali ovo što poslednjih dana čine, njihovo otvoreno lobiranje protiv Srbije i ruženje našeg naroda svuda po svetu predstavlja ozbiljan politički atak na Srbiju, i to dobro plaćen.

Moje pitanje Vladi bi bilo – da li Vlada poseduje informaciju o njihovim dugovanjima državi i koliko građane Srbije košta njihovo lobiranje protiv Srbije? Zahvaljujem, predsedniče.
Zahvaljujem, uvažena potpredsednice Narodne skupštine Republike Srbije.

Poštovana ministarko, poštovani predstavniče ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, amandman na član 9. se zapravo nadovezuje na ono o čemu je maločas govorila moja uvažena koleginica Snežana Paunović, odnosi se na polaganje zakletve zamenika Zaštitnika pred predsednikom Narodne skupštine, kao što je to i do sada bilo, naravno, u okolnostima da se prihvati amandman o izboru zamenika u Narodnoj skupštini.

Polaganje zakletve, kao što je to koleginica istakla, jeste jedan svečan čin i svečano obećanje da će dužnost obavljati u skladu sa Ustavom, u skladu sa zakonom. Smatramo da taj čin ima i institucionalni značaj, ali i da samoj ličnosti zamenika ta vrsta davanja javnog institucionalnog značaja, obećanja treba da bude dodatni motiv i da doprinese afirmaciji, dužnosti koju obavlja.

Čast je, morate priznati, pred Narodnom skupštinom, pred predsednikom Narodne skupštine Republike Srbije položiti i potpisati zakletvu koja ostaje i kao trajni dokument na taj svečani čin.

Sa druge strane, ovde govorimo o nezavisnim telima, telima koja podnose izveštaje Narodnoj skupštini Republike Srbije, tela koja biraju, konkretno Zaštitnika građana bira Narodna skupština Republike Srbije i mi smo smatrali da je potpuno logično da, shodno svemu tome, upravo zakletvu polaže i Zaštitnik i zamenici Zaštitnika, ne ulazeći u broj zamenika Zaštitnika pred Narodnom skupštinom Republike Srbije.

Dozvolite da kažem samo još nekoliko reči vezano za samu temu, jer smatram da je od velike važnosti i značaja.

Dakle, razgovarali smo i tokom rasprave u načelu o Zaštitniku građana i mi se slažemo sa svim sugestijama i predlozima, kao poslanička grupa, a koji su se mogli čuti na račun rada Zaštitnika građana na neke stvari nije odreagovao a trebao je da odreaguje kao neko ko je Zaštitnik svih građana Republike Srbije. Dakle, o ulozi i značaju Zaštitnika građana kao nezavisnog i samostalnog državnog organa govorili smo dosta, u načelnoj raspravi o predlogu novog zakona, danas u ovoj raspravi u pojedinostima dosta je bilo reči o ulozi ovog nezavisnog državnog organa sa ogromnim ovlašćenjima, ali nije na odmet ponovo, radi javnosti, podsetiti na činjenicu da je u pitanju Ustavom definisan organ iz čega proističe njegova odgovornost.

Dakle, Zaštitnik građana je, shodno tome, zadužen da štiti prava građana, kontroliše rad državnih organa, pravobranilaštva, svih ostalih organa i svih ostalih organa, organizacija i preduzeća koja imaju javna ovlašćenja. Dakle, veliki korpus ovlašćenja, odgovornosti i obaveza.

Njegov suštinski zadatak je i to da kroz svoj rad stalno unapređuje poštovanje pre svega sloboda i prava, da afirmiše i insistira na zakonitosti u radu državnih organa, čime na svoj način utiče na jačanje pravne države i to je ono za šta se svi mi zalažemo i danas kada govorimo o raspravi u pojedinostima, ali i kada smo govorili o raspravi u načelu o Zaštitniku građana.

Da podsetimo i na to da Zaštitnik građana, kao što je već rečeno, uživa imunitet kao narodni poslanik. Upravo taj imunitet koji uživa omogućava mu nezavisnost, omogućava mu samostalnost u radu, ali i ogromnu odgovornost da upravo zahvaljujući svemu tome postigne određene rezultate, da realizuje one ciljeve i zadatke koji su pred njim postavljeni.

Upravo za svoj rad odgovara Narodnoj skupštini koja ga bira i kojoj je dužan da podnese godišnji izveštaj o radu.

U ovom sazivu predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, gospodin Ivica Dačić, je uveo praksu da se o izveštajima nezavisnih organa regulatornih tela raspravlja u plenumu tako da se obezbeđuje još veća transparentnost, još veća javnost u radu i u kontrolnom radu. U tom smislu želim da pohvalim rad i odgovornost sadašnjeg Zaštitnika građana koji povodom prethodnog izveštaja od njegovog izbora 2017. godine, uz sve one sugestije i predloge koji su se mogli čuti, dakle, do poslednjeg izveštaja ovde pred narodnim poslanicima je obrazlagao svoj rad. Reći ću zašto ovo posebno ističem.

Moram da podsetim na taj neki prethodni period i na ponašanje prethodnog Zaštitnika građana, iako je o tome već bilo govora danas. Znamo da se radi o bivšem Zaštitniku građana Saši Jankoviću, koji je, slobodno možemo reći, na neki način narušio dostojanstvo Narodne skupštine Republike Srbije više puta tako što je imajući sve nadležnosti, znajući šta je njegova odgovornost, znajući jako dobro šta je njegova obaveza ignorisao rad Narodne skupštine, ignorisao rad resornih odbora, kojima je morao da odgovara na pitanja kada konkretno govorimo o izveštaju o radu Zaštitnika građana.

Izgleda da je pogrešno shvatio svoju ulogu, pa se usmerio na zaštitu samo, rekao bih sa sigurnošću, svojih prava. On nije nalazio za shodno ni da se pojavi pred članovima nadležnog skupštinskog odbora prilikom razmatranja izveštaj o njegovom radu, to mu je izgleda bilo ispod časti, jer je sebe video na nekom definitivno drugom mestu, kasnije smo videli i na kom, a danas se o tome između ostalog i javno govori.

Zatim, ako je neko kršio Zakon o sukobu interesa, pa onda je to upravo bivši Zaštitnik građana Saša Janković. Ja nisam pravnik, ali smatram da ako je neko bio u sukobu interesa i kršio zakon onda je upravo to on, koji bi trebao da štiti građane i njihova prava od nesavesne i nestručne državne administracije i državnih organa, a ako je i iko bio tada nesavestan i neodgovoran to je upravo bio tadašnji Zaštitnik građana gospodin Saša Janković.

Sećamo se rasprava o takvom njegovom ponašanju uglavnom u njegovom, nažalost, odsustvu, nikada u prisustvu kako bi dobili odgovore na pitanja koja smo postavljali kao narodni poslanici, kao neko ko predstavlja građane i ko ima potpuno pravo da postavi pitanje onome koga je ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije i izabrao.

Nije nam poznato čija je to ljudska i manjinska prava zapravo on u tom periodu štitio osim što je gradio i trasirao, pokušao da izgradi i trasira neki svoj put.

Istina, pojavio se u medijima onda kada je trebalo voditi predsedničku kampanju. Dakle, nije našao za shodno da se pojavi na sednici odbora, da udostoji poslanike, da im odgovori na pitanja, konkretno o izveštaju o radu, o njegovom radu, ali je našao za shodno da se pojavi onog trenutka u skupštinskom holu kada je započela izborna kampanja, iako smo sve vreme govorili da se Zaštitnik građana više bavi političkim floskulama, političkim temama, da više iznosi političke konstatacije nego što se konkretno bavi poslom i nadležnostima koje su definisane konkretno Zakonom o Zaštitniku građana.

Da podsetimo da je jedan od uslova za izbor Zaštitnika i to da poseduje visoke moralne, stručne kvalitete, što se za prethodnog Zaštitnika ne bi sa sigurnošću moglo reći. Ne samo da se nije mnogo mešao u svoj posao, već je i sam kršio zakon. Od njega koji je sebe video kao nekog nazovite političkog lidera na svu njegovu žalost, propalog, građani nisu mogli da se zaštite ni od njegovog nezakonitog rada, ni od kršenja svih apsolutno svih moralnih postulata. On se nije mnogo brinuo ni za to što je političkog delovanje Zaštitnika građana zakonom zabranjeno. Dakle, vrlo precizno i jasno delovanje, političko delovanje Zaštitnika građana je zakonom zabranjeno. Naprotiv, politički se aktivirao baš u vreme vršenja javne funkcije Zaštitnika građana, kandidovao za predsednika države, vodio javnu političku kampanju koja podrazumeva iznošenje političkih stavova, a kakva mu je bila kampanja, to nam je već jako dobro svima poznato.

On se takođe mešao i u rad Vlade Republike Srbije, mešao se u rad predsednika Republike, legitimno izabranog predsednika Republike iako u Zakonu o Zaštitniku građana jasno piše da on ne može kontrolisati rad Narodne skupštine, predsednika Vlade i Ustavnog suda. Ni na to se nije obazirao jer ga je vodio njegov politički interes, a ne ustavna i zakonska obaveza da kao Zaštitnika građana bude van politike. Zato je dobro što u ovom Predlogu zakona jasno piše da Zaštitnika građana ne može biti član nijedne političke stranke, sa čime se mi u potpunosti slažemo i sa čime smo u potpunosti saglasni. Zahvaljujem predsedavajući.
Zahvaljujem, uvaženi potpredsedniče, gospodine Orliću.

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što postavim pitanje, gospodine Orliću, znam da po Poslovniku na početku sednice utorkom i četvrtkom, kada se postavljaju pitanja neposredno pred nastavak sednice, nije moguće ukazati na povredu Poslovnika, ali ja želim da zamolim, niste vi predsedavali, želim da zamolim vas i sve koji su predsedavali, da poštuju Ustav Republike Srbije, a to pre svega mislim, postajem i sam sebi po malo dosadan, ali ću uvek to ponavljati, Sandžak ne postoji. Postoji Raško upravni okrug.

Ja sam ubeđen da će sva pitanja koje je postavio kolega biti rešena i da će Ministarstvo rudarstva i energetike izaći u susret, kako to oni kažu, koalicionim sporazumom, ali vas molim Raško upravni okrug. To je ono na čemu insistira poslanička grupa SPS, jer svako do nas, 250 ovde, se obavezao da će poštovati, potpisujući zakletvu, da će poštovati Ustav Republike Srbije.

Moje pitanje je danas sledeće.

Naime, pitanje KiM naša su svakodnevna briga i pitanje od životnog značaja za našu državu, a ovoga puta želim da skrenem pažnju na veliki broj vesti koje su poslednja dva dana prisutni u medijima, a odnose se na intenzivnu militarizaciju, odnosno naoružavanje Prištine. Uz pomoć svojih spoljnih pomagača, Priština se naoružava, čime se krši pre svega Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti UN, koja podrazumeva da jedine oružane snage na prostoru KiM mogu biti mirovne snage UN, odnosno KFOR, ali na žalost nije tako.

Pre svih pitanja, pre je pitanje za mene, da li je naoružavanje Prištine uz pomoć spoljnih pomagača u suštini znači da upravo oni koji naoružavaju Prištinu, ne rade to samo radi Prištine, već i da namerno podgrevaju sukobe sa Srbijom ne bi li ostvarili svoje interese na zapadnom Balkanu koji jeste ranjiv zato što je svojevrsna zona preplitanja različitih vojnih političkih apetita i interesa.

Dnevna štampa, ali i ozbiljni vojnopolitički analitičari u vezi sa tim kažu da zapad planski naoružava Kosovo koje je u skladu sa Rezolucijom 1244 pod patronatom UN, a KFOR je kao mirovna misija UN dužan da se stara o miru i bezbednosti svih na KiM.

Uprkos tome što se nanosi ogromna šteta ugledu UN, na ovo naoružavanje Svet bezbednosti ne reaguje. Ne reaguje, nažalost, ni EU. Ovakva slika ćutanja i izostanka adekvatne reakcije međunarodnih institucija se, nažalost, ponavlja poslednjih meseci, što zabrinjava i navodi na pomisao da se otvoreno krše međunarodni akti i da oni koji su zaduženi da čuvaju mir u svetu nisu u stanju da ispune svoju misiju, ne zato što to nije moguće, već zato što su mnogi koji su bili na čelu KFOR-a situaciju merili dvostrukim aršinima i dvostrukim standardima.

Verujemo, međutim, da će novo postavljenje general Kjarija, koji je stigao iz Mađarske, imati prilike da realno sagleda situaciju i vidi ko je zaista pretnja miru i sigurnosti na Kosovu i Metohiji i da o tome obavesti svoje pretpostavljene, da obavesti o tome da se Priština naoružava.

Mediji saopštavaju da je Priština kupila od Bosne i Hercegovine 3.000 protivoklopnih ručnih bacača, da su nabavili 150 avionskih topova, a da sa zapada nabavljaju 12.000 minobacačkih mina. Ova agresivna i protivpravna militarizacija Prištine, s ciljem stvaranja sopstvene vojske iako nije država i pod protektoratom UN, govori u prilog tome da se svim sredstvima pojačava pritisak na Srbiju.

S tim ciljem je i najavljeno zauzimanje trafostanice Valač, koja se nalazi na severu Kosmeta u opštini Zvečan, preko koje sever Kosova i Metohije i u akumulaciju Gazivode dolazi više od 80% struje iz centralne Srbije. Takva mogućnost ravna je katastrofi, jer bi sever Kosmeta na kome živi srpsko stanovništvo ostalo potpuno bez snabdevanja električne energije. O tome sam već govorio prošli put.

Ove pretnje su očigledan plan Prištine i njihovih saveznika da se Srbija uplaši i odustane od svojih prava. Jasno je i to da militarizacija, odnosno naoružavanje Prištine nije dozvoljeno, ali, nažalost, slabost i ćutanje čitave međunarodne zajednice ide na ruku prištinskim separatistima. Naravno, Srbiji je potpuno jasno da su ovakvi militarni potezi Prištine uvek aktuelni onda kada treba bilo kakav dijalog blokirati. Dok ne pristaju ni na šta, Srbija čini ustupke i zalaže se za obostrano prihvatljivo rešenje.

Moje pitanje je više podrška našem rukovodstvu, da i dalje čini sve napore da diplomatskim sredstvima sačuva državni suverenitete i integritet i da nikada ne odustane od zaštite Kosova i Metohije i svog naroda.

Istovremeno, moje pitanje Vladi Republike Srbije, i sa time završavam, bi bilo da li Republika Srbija kao članica UN može da od UN zatraži poštovanje Rezolucije 1244, odnosno da obezbedi uslove da snage KFOR-a, u skladu sa Rezolucijom 1244, održavaju mir i bezbednost, ne samo Srba, već i ostalih građana koji žive na prostoru Kosova i Metohije? Da li je u tom smislu moguće zatražiti veće prisustvo pripadnika KFOR-a pre svega, koji bi u slučaju militantnog ponašanja Prištine mogli da obezbede mir i prava srpskog naroda na život u svojim domovima? Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi potpredsedniče, gospodine Orliću.

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, dakle, reč je o trećem zajedničkom jedinstvenom pretresu: Predlog odluke o dopuni Odluke o prestanku funkcije i imenovanju u Republičkoj izbornoj komisiji, kao i o Predlogu odluke o izmenama Odluke o izboru članova i zamenika članova odbora Narodne skupštine Republike Srbije, koji je podnela poslanička grupa SPS.

Naravno, kao predlagač, najpre ću obrazložiti o čemu je reč kada govorimo o Predlogu odluke o izmenama Odluke o sastavu Odbora. Došlo je do određenih izmena u poslaničkoj grupi do rotacije, kako mi to kažemo, i zamene poslanika i potpuno je logično da novi poslanici dobiju određeno članstvo u odborima, naravno, shodno Poslovniku o radu.

Mi smo ovaj predlog podneli ne po hitnom postupku, već onako kako je to, između ostalog, dogovoreno i kako je to, između ostalog, insistirano, da izbegavamo hitan postupak, već da idemo u redovnu proceduru.

Dakle, shodno tome, mi smo izvršili određene izmene u odborima i potpuno smo ubeđeni da će poslanici i poslanice koje smo predložili u resorne odbore odgovorno, ozbiljno i posvećeno obavljati svoj posao, jer smatramo, poslanička grupa SPS smatra da je rad resornih odbora od izuzetne važnosti i značaja, jer svaki zakonski predlog koji se nađe pred nama u plenumu najpre prolazi resorni odbor.

Resorni odbor je prilika da se neposredno pre samog plenuma, pre same sednice, upute određene sugestije, daju određeni predlozi ili formulišu odborski amandmani, ukoliko je to neophodno.

Što se tiče Predloga odluke o dopuni Odluke o prestanku funkcije i imenovanju Republičke izborne komisije, takođe, iskoristiću priliku kao predstavnik predlagača da se osvrnem i na ovu temu, jer smatram da je izuzetno važno i pokušaću da napravim jednom paralelu sa svim onim dešavanjima koje smo imali proteklih nekoliko meseci, a tiču se konkretno međustranačkog dijaloga.

Dakle, sama zamena, odnosno sam predlog odluke nije sporan i on, naravno, imaće podršku poslaničke grupe SPS u danu za glasanje, ali kažem, upravo zato što govorimo o Republičkoj izbornoj komisiji, koja je bila tema onoga o čemu smo razgovarali nekoliko meseci unazad, ja želim da napravim jednu retrospektivu svih dešavanja i želim da otvoreno danas, obzirom da smo imali ono pravilo „četn haus“, pa nismo mogli da govorimo o međustranačkom dijalogu koji se vodio i na jednom i na drugom koloseku, ali obzirom da je završen i međustranački dijalog sa evropskim parlamentarcima, obzirom da je završen i međustranački dijalog i da je potpisan sporazum sa predstavnicima političkih stranaka koji nisu želeli da razgovaraju sa evropskim parlamentarcima, mislim da danas možemo otvoreno da govorimo o svemu ovome.

Najpre, želim da kažem da kada je reč o samom međustranačkom dijalogu, cilj učešća poslaničke grupe SPS u međustranačkom dijalogu je bio da pokušamo da zajedno sa našim koalicionim partnerima iznađemo određena rešenja, iznađemo kompromis, poštujući pre svega različitosti, ali poštujući Ustav i poštujući zakone koje smo usvojili u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Srbija je slobodna i demokratska država i naravno da izražavamo spremnost da uvek razgovaramo o izbornim uslovima, ukoliko postoje, i da ih prihvatimo, naravno, ukoliko postoje opravdane sugestije, opravdani predlozi, koji će biti iskorak napred, kada konkretno govorimo o izbornom procesu i kada konkretno govorimo o izborima koji će 3. aprila 2022. godine biti održani u Srbiji, mislim na predsedničke, gradske i vanredne parlamentarne izbore.

Socijalistička partija Srbije se opredelila da učestvuje u razgovorima, kako mi kažemo, na oba koloseka. I smatramo da je jako dobra inicijativa predsednika Narodne skupštine Republike Srbije, u dogovoru sa predsednikom Republike, jer veoma je važno bilo prisustvo i predsednika Republike, naravno, na ovom drugom koloseku, kada je reč o političkim strankama koje ne žele razgovor sa evropskim parlamentarcima, kao neko ko je faktor političke stabilnosti u ovom trenutku u Srbiji.

Dakle, mi smo se opredelili da učestvujemo u razgovorima na oba koloseka, želeći da saslušamo sugestije i predloge, a važno je da postoje oba koloseka, jer ovo je prosto proces iz kojeg ne možete isključiti nikoga. Ne možete isključiti nijednu političku stranku, a red je da čujete, ukoliko imaju određene sugestije i predloge.

Mislim da, reći ću najpre, kada je reč o međustranačkom dijalogu sa evropskim parlamentarcima, potpuno jasno i potpuno precizno, pošto se već nekoliko meseci unazad dezavuiše javnost od strane jednog dela opozicije, da je bojkot razlog zašto smo mi kao vladajuća koalicija razgovarali sa evropskim parlamentarcima. To je notorna laž.

Dakle, mi smo razgovarali sa evropskim parlamentarcima jer je zaključak prve runde, odnosno prve faze međustranačkog dijaloga bio da odmah nakon izbora nastavimo razgovore o izbornim uslovima.

Takođe, želim da napomenem da sve ono što je bilo definisano tokom prve faze međustranačkog dijaloga je implementirano, više od 95% agende koju smo zajedno definisali je implementirano.

Dakle, nikakav bojkot nije razlog. Bojkot je propao i to je danas svima jasno, ali definitivno nije jasno onima koji su izbore bojkotovali.

Najpre, nismo mi ti koji su pozvali evropske parlamentarce da razgovaramo o izbornim uslovima, pošto nam vrlo često neke političke stranke to spočitavaju. Većina vas je sedela u ovim skupštinskim klupama 2019. godine. Tada je predsednica Narodne skupštine Republike Srbije bila gospođa Maja Gojković. Ona je još u martu mesecu pozvala sve poslaničke grupe na razgovor, da razgovaramo o radu parlamenta, da razgovaramo o izbornim uslovima, kako da unapredimo parlamentarni dijalog, kako da unapredimo parlamentarnu praksu, kako da unapredimo parlamentarizam u Srbiji. Niko se, ali apsolutno niko nije odazvao.

Nakon toga imamo bojkot jednog dela opozicije u radu Narodne skupštine Republike Srbije. Zašto bojkot? Kažu nije im omogućena demokratska rasprava i demokratsko sučeljavanje mišljenja, što je notorna laž opet, još jedna notorna laž u nizu laži koje ću danas izneti.

Dakle, ni jednog trenutka nisu postojali dvostruki standardi i dvostruki aršini. Njihov izlazak je upravo nemoć, odraz nemoći i političke impotentnosti da kroz demokratsku raspravu i argumentovano sučeljavanje mišljenja pokažu svoju snagu. Onda su svi zajedno izašli u ovaj skupštinski hol i jedini zahtev koji su tada imali je bio raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora.

Kada su shvatili da bi vanredni parlamentarni izbori za njih bili politički krah i da ih ne bi politički preživeli, da bi bili pluskvamperfekat političke scene Srbije, morali su nečega da se dosete. Dosetili su se da pozovu u pomoć evropske parlamentarce, misleći da će evropski parlamentarci izvršiti nekakav pritisak na vladajuću koaliciju u Srbiji, misleći da će ih evropski parlamentarci, što je bio krajnji cilj, bez izbora dovesti do vlasti i privilegija. Ne može, dame i gospodo. Demokratija u Srbiji se ostvaruje samo na izborima i izbori mogu promeniti politički kurs Srbije.

Dakle, nismo mi insistirali na razgovoru sa evropskim parlamentarcima. Zašto ga nismo odbili? Da smo odbili razgovor sa evropskim parlamentarcima ispalo bi da vladajuća koalicija nešto želi da prikrije, da vladajuća koalicija želi nefer i nedemokratske izbore, što se ni jednog trenutka nije dovodilo u pitanje. Dakle, tada je izmišljena floskula izborni uslovi.

Izborni uslovi su za njih su bili samo farsa i zamajavanje javnosti. Nisu njih interesovali izborni uslovi, već su želeli sebe da predstave srpskoj javnosti kao žrtvu, da svoju inferiornost pretvore u oružje, iako su unapred znali šta će biti njihov krajnji politički potez, a to je bojkot izbora. Ovo sam morao da kažem iz jednog prostog razloga, jer, kažem, već nekoliko meseci u nazad se dezavuiše javnost Srbije da smo mi primorani da razgovaramo sa evropskim parlamentarcima i da nas je bojkot primorao na to, što apsolutno nije tačno i što apsolutno ne stoji.

Tokom prve faze, podsetiću vas, međustranačkog dijaloga mi smo nastupili vrlo konstruktivno, vrlo korektno i vrlo konkretno i u Republičkom parlamentu smo shodno dogovoru sa evropskim parlamentarcima i sa strankama koje su učestvovale u razgovoru usvojili pet zakonskih predloga, što nam je kasnije spočitavano, kao negativno u izveštaju Evropske komisije, da smo u periodu izborne godine menjali izborno zakonodavstvo. Tu nisu mislili sigurno na ove zakone na kojima su oni insistirali, već na snižavanje cenzusa sa pet na tri posto, što opet nije išlo u prilog vladajućoj koaliciji, već se time stvarala mogućnost da oni koji su daleko od cenzusa od pet posto imaju mogućnost da imaju svoje predstavnike u Republičkom parlamentu i da Republički parlament bude jedan relevantan prikaz javnog mnjenja u Srbiji, da pokušamo da politiku sa ulice vratimo tamo gde joj je mesto u parlament. Nisu to shvatili na najbolji način.

Prihvatili smo drugu fazu međustranačkog dijaloga, govorim sada o međustranačkom dijalogu sa evropskim parlamentarcima. Konkretno, kada smo došli do završnog dokumenta, ni taj završni dokument nije odgovarao onima koji su prizvali evropske parlamentarce i sve vreme razgovarali sa njima. Da se razumemo, svaka poslanička grupa, svaka politička stranka je imala mogućnost da dostavi svoju platformu, sugestije i predloge kojima smatra da može popraviti izborne uslove u Srbiji.

Mi smo kao stranka, poštujući institucije sistema, tu platformu dostavili Narodnoj skupštini, predsedniku Narodne skupštine Republike Srbije i evropskim parlamentarcima. Dok su druge političke opcije, jedan deo opozicije koji je insistirao na razgovoru sa evropskim parlamentarcima, sve vreme komunicirao, ne sa nama, ne sa Narodnoj skupštinom, opet zaobilazeći institucije sistema, narušavajući dostojanstvo Narodne skupštine Republike Srbije, već su direktno razgovarali sa evropskim parlamentarcima i veče uoči zaključaka, konačnih zaključaka, mi smo dobili predlog od jednog dela opozicije.

Taj predlog je, dame i gospodo poslanici, tragikomičan, a gde se traži samostalno gostovanje na RTS i RTV svakog dana od 18.30 do 19.00 časova, gde se traži tri puta nedeljno debatni karakter emisije u kojem će naravno oni učestvovati od 21.00 čas, gde se traži da se imenuje jedno nadzorno telo koje će imati izvršnu funkciju. Da bi došli do izvršne funkcije, morate da dođete do vlasti, a da bi došli do vlasti morate da imate poverenje građana. Zamislite, kažu, Beta, Fonet, Istinomer, KRIK, CINS, Vreme dva puta nedeljno da emituju svoje programe upravo na nacionalnoj frekvenciji, odnosno na RTS-u. Ovu platformu smo mi dobili veče uoči zaključaka koje je definisao Evropski parlament.

Želim da se vratim na zaključke, jer su vezani za RIK i zato samo o ovome govorio i napravio jednu kraću retrospektivu.

Dakle, kada je reč o zaključcima Evropskog parlamenta, dogovor je formiranje privremenog nadzornog tela koje bi se sastojalo od 12 članova. Šest članova bi činili predstavnici REM-a, a šest članova bi dala opozicija. Ovo regulatorno telo imalo bi za cilj da prati rad medija, naročito obraćajući pažnju na rad RTS i RTV, jer to je za njih bilo najinteresantnije.

Takođe, dogovoreno je, kada govorimo o RIK, napravljen je jedan presedan i mislim da nikada ni jedna vladajuća koalicija ovo nije prihvatila i ne bi usvojila kao što je to učinila ova vladajuća koalicija, a to je da umesto 17 članova RIK imamo 23 člana RIK. Dakle, vi jako dobro znate, imamo 17 članova RIK, broj članova se definiše shodno paritetu, odnosno procentualno koliko imate zastupljenost i koji broj poslanika imate unutar poslaničke grupe u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Mi smo dozvolili vanparlamentarnim strankama koje nemaju poverenje građana da imaju svojih šest predstavnika i šest zamenika i to su zaključci koji su za njih bili neprihvatljivi.

Međutim, uveren sam da bi većina opozicije koja je vodila razgovore sa evropskim parlamentarcima ove zahteve prihvatila, ali nije smela. Zašto nije smela? Zato što bi ih Đilasovi mediji ocenili kao nekoga ko sarađuje sa vlašću, a to im svakako nije bio interes. Inače, sam u potpunosti ubeđen da su ovi zahtevi za njih prihvatljivi.

Što se tiče drugog koloseka i što se tiče razgovora sa političkim strankama koje nisu želele da razgovaraju sa evropskim parlamentarcima, mi smo više puta rekli da ti razgovori ipak imaju jedan demokratski duh, da postoji jedan politički prag tolerancije i političke kulture i ono što je jako važno - postoji visok stepen političke odgovornosti. Tu pre svega mislim kada je reč o nacionalnim i državnim interesima, pitanje Kosova i Metohije, Republike Srpske, dakle, tu građani od nas očekuju da se ne delimo na vlast i na opoziciju već da postignemo što širi konsenzus.

Ali, kako je to gospodin Zukorlić, nećete mi zameriti, jednom rekao tokom dijaloga - potpuno je jedna priča kada sedimo i nema kamera, a čim se pojave kamere onda je to druga priča, što se pokazalo onog trenutka kada smo potpisali sporazum, konačno potpisali sporazum sa političkim strankama koje nisu želele razgovor sa evropskim parlamentarcima, njihove konferencije za novinare i njihovo obraćanje u skupštinskom holu u tom trenutku meni je više ličilo na početak izborne kampanje, nego konkretno na ono o čemu smo govorili, a to su izborni uslovi.

Dakle, šta je to što je omogućeno predstavnicima opozicije? Pa, oni će imati oko 85.000 predstavnika koji će kontrolisati biračke odbore, biračka mesta na dan izbora, što bi trebalo da isključi svaku sumnju u legitimitet izbornog procesa. Sporazum predviđa formiranje radnog tela za kontrolu biračkog spiska pomoću koga će predstavnici opozicije svaki dan moći da upoređuju razne podatke među kojima su podaci koliko ima umrlih i onih koji su stekli pravo glasa da bi se otklonile sumnje da lažni glasači glasaju.

Takođe, predstavnici opozicije, što je opet na jedan način indirektno vezano za RIK, jer je vezano za stalni sastav biračkog odbora, predstavnici opozicije imaju po jednog člana, stalnog člana biračkog odbora koji će imati ukupno četiri člana. Opet, stranka koja nije učestvovala na izborima ima stalnog člana biračkog odbora i to je nešto što je prihvatila vladajuća koalicija. Znači osam hiljada predstavnika opozicije u isto toliko biračkih odbora u Srbiji, pri čemu će još najmanje 10 do 20 ljudi iz opozicije kontrolisati izbore na svakom biračkom mestu, gde svaka opoziciona stranka ima prava da ima svog predstavnika.

Može li se u ovom trenutku sa ovakvim sporazumima govoriti o nekakvoj neregularnosti, nefer i nedemokratskim izborima?

Još jednom ponavljam, potpuno sam ubeđen da nijedna vladajuća koalicija ne bi prihvatila ono što smo mi prihvatili tokom međustranačkog dijaloga sa evropskim parlamentarcima, tokom međustranačkog dijaloga sa predstavnicima političkih stranaka koje nisu želele razgovore sa evropskim parlamentarcima.

Veoma kratko ću samo u nekoliko rečenica još nekoliko teza koje su se provlačile. Naravno, uvek se spočitavao taj pritisak na birače. Ovo nema veze sa RIK-om, ali ću iskoristiti priliku da kažem. Uvek se spočitavao taj pritisak na birače. Sada se postavlja pitanje - kako su neke političke stranke 2017. godine konkretno imale svoje predstavnike ovde u Republičkom parlamentu? Da li je to što ih je neko sve zajedno okupio, a ne bih da govorim ko ih je okupio, ali sve zajedno okupio tada i Pajtića i Radulovića i onako sve zajedno skupa, da pozovu svoje birače i da prosto nateraju svoje birače da podrže tu izbornu listu, da li je to pritisak na birače? Ja mislim da jeste.

Evo, reći ću vam konkretne podatke. Recimo, ta izborna lista je na biračkom mestu u Bačkoj Topoli najpre imala 3,5% a na ponovljenim 23,27%. Rejting im je toliko porastao? U Sremskim Karlovcima je 1,31%, na ponovljenim 19,02%, u Jagodini 1,63%, na ponovljenim 22,36%, u Kladovu 2,59%, na ponovljenim 9,70%, Niš opština Pantelej 3,85%, na ponovljenim 15,90%, Vranje, kao primer, 2,71%, na ponovljenim 12,57%.

Jel ovo, dame i gospodo narodni poslanici, jedna vrsta pritiska na birače ili kako se to već drugačije zove?

Druga tema koja je bila interesantna je da se razdvoje parlamentarni od predsedničkih i gradskih izbora. Od uvođenja višestranačkog sistema ja ne pamtim, tu je profesor Jokić, profesore da je praksa bila da se izbori razdvajaju, a konkretno 2004, 2007, 2008, 2012. godina.

Zašto bi razdvajali izbore? Vodimo izbornu kampanju svejedno i za parlamentarne i za predsedničke i za gradske. Ne onemogućavamo građane Srbije ni na jedan način da se izjasne za bilo kojeg predsedničkog kandidata, za bilo koju parlamentarnu listu ili listu na gradskom nivou.

Treća stvar koja je najvažnija, a to je finansijski efekat. U periodu korone, u periodu pandemije mi ćemo organizovati u jednoj godini najpre predsedničke, pa parlamentarne, pa gradske izbore. Zar nije logičnije da taj novac usmerimo tamo gde je u ovom trenutku najpotrebniji, a to je u kovid bolnice, u ambulante, da konačno rešimo pitanje i stavimo tačku na borbu protiv korone?

Još jedna stvar je bila veoma interesantna a to su mediji, sloboda medija. Evropskim parlamentarcima sam lično više puta rekao – vrlo je interesantno da se 2019. godine bavite slobodom medija, a da to niste činili 2011. godine kada je Verica Barać sačinila izveštaj o slobodi medija i vrlo precizno i jasno naglasila ko je vlasnik svake sekunde na pojedinim medijima nacionalne frekvencije.

O slobodi medija govori neko ko kaže – da li podržavate ideju da jednog dana zgrada Pinka bude srušena uz obrazloženje da ne ispunjava komunalne kriterijume ili drugog zakonsko opravdanog razloga, a da se na njenom mestu podigne spomenik slobodi govora pribavljen kroz transparentan proces javne nabavke? Ovo govori jedan od nazovite lidera političke opcije opozicije koji danas kaže – pa nije Brisel jedini koji se pita, obratićemo se mi SAD, dolazi novi ambasador.

Ljudi, nije vam dovoljna podrška ambasada. Potrebna vam je podrška građana i kada kažete – ostrašćenost, revanšizam, lustracija, najpre ne znate šta znači reč lustracija, a lustrirani smo mi iz SPS 31 godinu kao relevantan politički činilac, lustraciju sprovode građani na izborima.

Kada sve to kažete i na kraju kažete – protesti imajte na umu da su vam za te proteste potrebni građani kojih nema.

Što se tiče zastupljenosti u medijima na poslednjim izborima, samo jedan podatak, ovo je zvaničan izveštaj REM-a. U zvaničnom izveštaju REM-a se jasno kaže - drugi po zastupljenosti kada je reč o medijskim uslugama je Savez za Srbiju. Dakle, politička opcija koja nije učestvovala na parlamentarnim izborima. I mi se žestoko borimo protiv toga da političke opcije izborne liste koje bojkotuju izbore ne mogu imati zastupljenost u medijima. A čini mi se da pogrešno tumače i pogrešno analiziraju ravnopravnu zastupljenost u medijima. Ravnopravna zastupljenost u medijima ne znači da ćete se baviti uređivačkom politikom medija. Mediji moraju da budu autonomni i slobodni u odlučivanju.

Što se tiče ravnopravne zastupljenosti, mi smo u Platformi, prof. dr Žarko Obradović i ja, napisali da se zalažemo za ravnopravnu zastupljenost, ali što više tematskih debata, pa, dame i gospodo, izvolite, program, ljude koji su garant za realizaciju tog programa, pa da ukrstimo koplja, a građani neka odluče na izborima kome će ukazati poverenje.

Na kraju, Strategija o privatizaciji medija je napravljena 2000. godine. Tada su privatizovani mediji. Neko je želeo kapitalizam, dobio je kapitalizam. Odakle danas potreba da se meša u privatni sektor?

Dakle, mi možemo, i to smo dogovorili, Javnom servisu proslediti pravilnik. Ali, privatnim emiterima možemo proslediti samo preporuke. Dogovor koji je postignut je da nakon sporazuma koji je potpisan predsednik Narodne skupštine uputi poziv odnosno dopis svim medijima o tome kako su predvideli, na koji način, da izborne liste budu zastupljene tokom izborne kampanje.

Mislim da smo ovim sporazumom, i sa evropskim parlamentarcima i sporazumom koji smo potpisali ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije, napravili jedan veliki ustupak, pre svega ustupak, u svakom pogledu, jer sve vreme taj ustupak činimo vanparlamentarnim strankama, nekome ko nema poverenje građana, ali mislim da smo pokazali demokratsku opredeljenost da nemamo šta da krijemo i da ćemo, u potpunosti smo ubeđeni, imati fer i demokratske izbore, a građani će 2022. godine, 3. aprila, reći kome će ukazati poverenje. A tih šest članova RIK i njihovi zamenici i nadzorno telo i sve ono što smo dogovorili ćemo implementirati u periodu koji je pred nama i neka izvole, ako misle da ima bilo šta skriveno u izbornom procesu.

Još jednom, uvažena predsedavajuća, mi ćemo u danu za glasanje, naravno, kao predlagači, podržati ovaj naš predlog koji smo formulisa, ali podržati i predlog poslaničke grupe kada je reč o zameni u sastavu RIK. Zahvaljujem.