Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Đorđe Milićević

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije

Govori

Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Poštovani potpredsedniče Vlade Republike Srbije, ministre, poštovani predstavnici Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, danas pred nama je više zakonskih predloga različitih oblasti.

Jedan od tih zakonskih predloga, konkretno Popis, se tiče oblasti čiji ste vi ministar, ali obzirom da ste potpredsednik Vlade, a da danas govorimo, između ostalog, i o zakonskim predlozima koji se tiču konkretno Kovida ja ću na samom početku svog izlaganja iskoristiti priliku u ime poslaničke grupe SPS i uputiti apel svim građanima Srbije.

Imajući na umu procenat, pre svega, vakcinacije u ovom trenutku, imajući na umu procenat vakcinacije kada je reč o mladim ljudima i imajući na umu da imamo u ovom trenutku svi jedan zajednički cilj i jednu zajedničku bitku koju moramo da pobedimo, zajednički cilj koji moramo da realizujemo, da pokažu odgovoran odnos kakav je pokazala država od marta meseca do danas, da se ponašaju odgovorno, ozbiljno, racionalno, da poštuju savete i preporuke struke, jer jedini način da se suočimo i da pobedimo ovaj zdravstveni izazov sa kojim se suočava i Srbija i čitav svet jeste kompletna i kolektivna imunizacija.

Ako je država Srbija u prethodnom vremenskom periodu mogla da bude jedina država u Evropi koja je na raspolaganju imala sve četiri vakcine, ako smo mogli da započnemo sa proizvodnjom i sa ulaganjem najpre u „Torlak“, a zatim i sa proizvodnjom Sputnjik-V u „Torlaku“, ako sredinom oktobra kreće proizvodnja nove fabrike za proizvodnju vakcine Sinofarm, kapaciteta dva miliona, dakle biće vakcina i za region, najmanje što građani Srbije u ovom trenutku mogu da učine jeste da imaju visok stepen lične odgovornosti i da se vakcinišu, jer na taj način će sačuvati sebe, na taj način će sačuvati druge i na taj način ćemo razmišljati, pre svega, i o budućnosti Srbije. Jer, mi ovde kada govorimo o vakcinaciji, govorimo pre svega o budućnosti Srbije i o budućnosti svakog građanina Srbije.

Kada je reč o zakonskim predlozima o kojima danas govorimo, najpre Predlog zakona o popisu poljoprivrede. Dakle, Srbija je tradicionalno poljoprivredna zemlja, a poljoprivreda je prepoznata u brojnim strateškim dokumentima kako u samom ekspozeu premijerke Vlade Republike Srbije, tako i zakonima i nizu drugih akata kao jedan od osnovnih strateških pravaca razvoja. Podsetiću, Program zvanične statistike u periodu od 2021. do 2025. godine, potom Strategija razvoja poljoprivrede ruralnog razvoja Republike Srbije u periodu od 2014. do 2024. godine i brojni drugi.

Dakle, danas na dnevnom redu Predlog zakona o popisu poljoprivrede 2023. godine koji će biti finansiran delom, kako je definisano zakonom, iz budžeta, 33%, i većim delom iz IPA fondova, u iznosu od 67% od ukupnih troškova.

Opis poljoprivrede po mišljenju poslaničke grupe SPS je veoma važan i složen posao koji zahteva višegodišnje planiranje i koordinaciju u radu većeg broja učesnika, metodološke pripreme, razvoj informaciono-komunikacionih sistema, obuku i pre svega instruktažu.

U ovom procesu koji će se sprovoditi od juna do kraja decembra 2023. godine biće uključeno oko 3.500 popisivača, kako je to predviđeno, što je skoro upola manje nego na prethodnom popisu.

Ovim statističkim istraživanjima dobijamo jedan, rekao bih, sveobuhvatan pregled strukturnih karakteristika nacionalne poljoprivrede, formira se registar poljoprivrednih gazdinstava, izrađuje se međunarodno uporediva baza podataka. Podsetiću, poslednji popis poljoprivrede je učinjen 2012. godine.

Prema rezultatima tog popisa u Srbiji je bilo blizu 632.000 poljoprivrednih gazdinstava, dok su rezultati ankete 2018. godine pokazali da se broj ovih domaćinstava smanjio za oko 10%, nije dobro. Tada najveći registrovani broj gazdinstava bio je na Zlatiborskom, zatim Beogradskom i Mačvanskom okrugu, a najmanje ih je bilo u Borskom i Pirotskom okrugu.

Jedan od najvećih problema sa kojima se suočava čitava Evropa, pa i naša zemlja jeste pitanje demografskog stanovništva i depopulacija sela. Mnogi delovi Srbije i seoske sredine nažalost ostaju prazni i napušteni. Starosna struktura nosioca porodičnih gadzinstava je vrlo nepovoljna. Starijih od 65 godina je prema nekim podacima 42,5% poljoprivrednika, a mlađih od 35 je samo 3,1% od ukupnog broja poljoprivrednika.

Jedan od prioriteta Vlade Republike Srbije je svakako da se tim mladim ljudima omogući opstanak na selu, ali i da se onim mladim ljudima koji su ta sela napustili daju određene podsticajne mere da se vrate na seosko područje. U vezi sa tim, pohvalio bih pre svega program u ime poslaničke grupe SPS, program dodele bespovratnih finansijskih sredstava za kupovinu seoskih kuća. Za ovaj program opredeljeno je 500 miliona dinara i mogu da se prijave isključivo mlađi do 45 godina starosti.

Cilj je da svi mladi koji žele da se bave poljoprivredom, potraže svoje mogućnosti u selima da se vrate u napuštena seoska domaćinstva i da se na taj način oživi selo. Smatramo da je to izuzetno važan i značajan potez i da ima potpunu opravdanost.

Trenutno najviše nosioca poljoprivrednog gazdinstva mlađih od 40 godina ima u regionu Šumadije i Zapadne Srbije. Pandemija izazvana korona virusom probudila nam je svest o značaju jedne od najvažnijih privrednih delatnosti, a to je poljoprivreda. U momentu kada je sve stalo, zahvaljujući sopstvenih potencijalima i proizvodnji, mogli smo da oslonimo na sopstvene resurse, pa i da budemo solidarni u najtežim trenucima i izvozimo hranu čak i u druge zemlje.

Pred nama su danas i dva zakonska predloga koja treba da donesu još boljem privrednom ambijentu u Republici Srbiji. Ceo svet i svetska privreda, pa tako i Srbija se i dalje suočavaju sa brojnim rizicima, sa brojnim izazovima, neizvesnostima nastalim usled pandemije izazvane korona virusom. Ova dva zakonska predloga imaju za cilj da se ublaže te negativne posledice, kako bi se očuvala stabilnost finansijskog i privrednog sistema, a sve kako bi se ubrzao oporavak zemlje i rast privredne aktivnosti.

Veoma kratko, Predlogom zakona o potvrđivanju finansijskog ugovora Kovid 19 – Podrška Vladi Republike Srbije za mala i srednja preduzeća i preduzeća tržišta kapitalizacije između Evropske investicione banke i Republike Srbije, omogućeno je zaduživanje kod Evropske investicione banke u iznosu od 200 miliona evra, od čega je 110 miliona evra opredeljeno za obrtna sredstva, odnosno održavanje tekuće likvidnosti, dok je 90 miliona evra namenjeno za investicione aktivnosti. To je za kupovinu i nabavku opreme. Sve ovo treba da doprinese umanjenju negativnih posledica pandemije, očuvanju zaposlenosti, ali i rastu i razvoju srednjih i malih preduzeća, kao i ekonomije naše države u celini.

Kada je reč o Predlogu zakonu o utvrđivanju finansijske podrške privrednim subjektima za održavanje likvidnosti i obrtna sredstva u otežanim ekonomskim uslovima usled pandemije Kovid 19, imajući u vidu da postoji nužna potreba da se pomogne domaćoj privredi, ovim zakonom biće obezbeđena sredstva za privredne subjekte, malim i srednjim preduzećima, kao i preduzećima sa srednjom tržišnom kapitalizacijom koji su podneli zahtev za kreditiranje kod Fonda za razvoj Republike Srbije, zaključno sa 10. decembrom 2020. godine. Na taj način će se omogućiti opstanak, kao i obavljanje delatnosti najugroženijih sektora privrede.

Dakle, Srbija nastavlja sa politikom pomoći privredi i građanima. Ovim zakonskim predlozima kojima se pruža podrška našim privrednim subjektima zapravo Srbija šalje poruku da je država stabilna i jaka. Još jednom ću ponoviti ono o čemu smo mnogo puta do sada govorili kada smo pričali kao poslanička grupa o ekonomskim pokazateljima, ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Dakle, SPS podržava, naravno, ekonomsku politiku koja je pre svega, socijalno odgovorna. Ekonomsku politiku koja u svom središtu ima čoveka, običnog građanina Srbije, to je upravo ekonomska politika koju u ovom trenutku vodi Vlada Republike Srbije.

Vlada Republike Srbije, predsednik Republike Srbije, su pokazali od marta meseca, od trenutka kada je počela, nažalost, pandemija do danas, da sistem može da funkcioniše onda kada je najteže, i ne samo da je sistem funkcionisao, nego je ostvario i određene rezultate. Ekonomski pokazatelji i ekonomski parametri govore u prilog ovakvoj konstataciji. Izbegnut je onaj najcrnji scenario koji se javio, nažalost, u brojnim državama Evrope i u brojnim državama sveta.

Mere Vlade Republike Srbije po mišljenju poslaničke grupe SPS, ponoviću, u periodu u kojem su preduzimane od marta meseca do danas, su u potpunosti opravdane. One jesu imale za cilj, pre svega, da održe fiskalnu stabilnost, da sačuvaju teško stečena fiskalna dostignuća, da prihvate sve one inicijative i podsticaje koje vode ka razvoju, što je od velike važnosti i značaja, a sa druge strane opet smatramo da su imale određene ciljne grupe i da su i u tom kontekstu imale potpunu opravdanost.

Šta su bile ciljne grupe? Da se pre svega sačuva nivo zaposlenosti zaposlenosti u Srbiji, da se vodi računa o egzistenciji i životnom standardu građana, ali i da se pomogne privreda Srbije. Privreda Srbije i to pre svega privatni sektor, jer privatni sektor je budućnost, privatni sektor je krvotok, država živi na neki način od privatnog sektora ubirajući dažbine i poreze upravo od privatnog sektora. Smatramo da ulaganje u privatni sektor jeste ulaganje u budućnost.

U periodu od marta meseca do danas, ne samo u Srbiji, već u čitavom svetu, jer sa ovim zdravstvenim izazovom ne suočava se samo Srbija, već čitav svet, tri su ključna pitanja po našem mišljenju bila. Da li je bilo otpuštanja, da li su radnici ostajali bez posla, da li su zatvarane fabrike i da li su strani investitori odustajali od ulaganja u Srbiju? Odgovor na sva tri pitanja je ne. Niti je bilo otpuštanja, niti su zatvarane fabrike, niti su radnici ostajali bez posla. Tokom protekle godine, dakle, 2020, čini mi se da su strane direktne investicije bile ukupne vrednosti negde oko tri milijarde evra. Za samo četiri meseca ove godine strane direktne investicije su čak dostigle milijardu evra.

Dakle, strani investitori ne ulažu tamo gde nema pravne sigurnosti, gde nema poslovne sigurnosti, gde nije atraktivna investiciona destinacija, a Srbija svakako jeste atraktivna investiciona destinacija i nije slučajno „Fajnenšel tajms“, već nekoliko godina unazad svrstao Srbiju kao najatraktivniju investicionu destinaciju.

Kada je reč o merama o kojima sam maločas govorio, dakle, najveći teret krize u periodu pandemije država je upravo prihvatila na sebe, najpre paket pomoći od 800 milijardi dinara, potom, rebalansom budžeta izdvojeno je još 257,1 milijarda dinara, što je oko 4,3% BDP. Dakle, kada saberemo sve ukupno to je negde oko 17,2% BDP.

Mislim da ni jedna država u svetu ovoliki teret krize nije prihvatila na sebe. Naravno da Srbija to ne bi mogla da nije bila reformskog kursa Vlade Republike Srbije čiji su temelji postavljeni upravo 2014. godine. Tada su mnogi govorili da otimamo plate, da otimamo penzije, a nisu shvatili da su zapravo to mere za spas srpske ekonomije i da su to mere koje se tiču budućnosti Srbije.

Da nije bilo tih hrabrih, a tada nepopularnih političkih mera, mi danas ne bi imali zdrav sistem koji je zasnovan na zdravim osnovama, dakle na ekonomiji i na životu, a ne na onome što se na neki način može definisati kao spisak lepih želja i što, ako bi se u ekonomskom smislu realizovalo, Srbija bi od te 2014. do 2016. Godine došla do finansijskog bankrota i finansijskog kraha. Dakle, na svaku kritiku rezultati svakako predstavljaju najbolji mogući odgovor.

U 2021. godinu, mi smo o tome govorili tokom usvajanja budžeta za ovu godinu, Srbija je ušla jaka i ekonomski stabilna sa privredom koja je na stabilnim nogama, sa najvećom stopom privrednog rasta u Evropi, na šta smo ponosni, ali i sa potpunim uverenjem da ćemo realizovati onu projektovani stopu BDP o kojoj je maločas govorio i kolega Starčević, od 6%. Vidim da je predsednik države podigao lestvicu. Mi iz poslaničke grupe SPS smatramo da je to jako dobro. Uvek treba podizati lestvicu, to je dobro za budućnost Srbije, na nove zadatke davati nove zadatke i definisati nove ciljeve.

Dakle, u potpunosti podržavamo i tri stuba koja su definisana kroz budžet za 2021. godinu. Tu pre svega mislimo na stub broj jedan - borba protiv korone, dovoljno izdvojenih sredstava za sve ono što je neophodno da bi nastavili uspešnu borbu protiv korone i zato sam na samom početku i apelovao na odgovoran, ozbiljan i racionalan odnos pre svega građana Srbije koji nisu vakcinisani do ovog vremenskog perioda, jer ni jednog trenutka se u Srbiji nije kasnilo sa revakcinom.

Drugi stub – životni standard građana. Recite mi jednu državu u Evropi, recite mi jednu državu u svetu koja je omogućila da u periodu kovida, da u periodu pandemije poveća penzije za 5,9%, da poveća plate u javnom sektoru najpre za 3,5%, pa potom za 1,5%, 6,6% minimalna cena rada, da poveća plate zdravstvenim radnicima za 6%, da ne govorim o jednokratnim izdvajanjima pomoći penzionerima i zdravstvenim radnicima oko 120 hiljada zdravstvenih radnika od po 10 hiljada dinara.

Da li je i jedna država u Evropi, da li je i jedna država u svetu toliki teret ekonomske krize, toliki teret krize prihvatila na sebe i na svoja pleća? Ponavljam, sve to ne bi mogli da nismo napravili zdrav sistem koji je zasnovan na zdravim osnovama.

Smejali su nam se 2019. godine kada smo ovde govorili o rebalansu budžeta. Žao mi je što danas nije tu ministar Siniša Mali, jer o tome smo razgovarali više puta. Smejali su nam se kada smo rekli da rebalans budžeta nemamo zato što imamo rashode, već zato što imamo veće prihode i zato što stavljamo tačku na proces reformskog kursa Vlade Republike Srbije i započinjemo jednu novu etapu i fazu, a to je razvoj, rast i razvoj. Upravo da toga nije bilo u 2021. godini ne bi ušli jaki i ekonomski stabilni.

Takođe, treći stub izuzetno važan, a to je ulaganje u kapitalne investicije, ulaganje u infrastrukturu. Nema ekonomskog bez infrastrukturnog razvoja i ne sme život u Srbiji da stane i to pokazuje jedan podatak recimo da u periodu najvećeg žarišta od januara meseca do novembra meseca prošle godine su realizovane kapitalne investicije u vrednosti otprilike oko 146,7 milijardi dinara što je za 14,7% više nego u odnosu na isti period prethodne godine.

U potpunosti podržavamo veća izdvajanja za kapitalne investicije za infrastrukturne projekte. To što je najpre izdvojeno 330 milijardi dinara, potom rebalansom još 88 milijardi dinara. Dakle, nikada više nije izdvojeno za kapitalne investicije i infrastrukturne projekte.

Šta se želi time postići? Želi se zauzeti dobra startna pozicija onog trenutka kada završimo ovaj, kada konačno uspemo da pobedimo ovaj period pandemije, kada uspemo da pobedimo ovaj zdravstveni izazov, da imamo dobru startnu poziciju da možemo da nastavimo dalje sa privrednim rastom.

Naravno da ćemo u danu za glasanje kao poslanička grupa, naravno da će SPS podržati ova dva predloga.

Na samom kraju, osvrnuo bih se na Sporazum sa Italijom. Svaka saradnja, svako povezivanje, svaka bilateralna saradnja koja ide jednom uzlaznom putanjom mi smatramo da je dobra. Naši bilateralni odnosi su veoma razvijeni, oni su intenzivni i sa tradicijom dužom od 140 godina. Ukazao bih na značaj održavanja dobrih diplomatskih odnosa. O bliskim i prijateljskim odnosima naše dve zemlje najbolje govore činjenice da smo kada je bilo najteže uvek bili tu jedni za druge. Kao čin zahvalnosti Italiji za pomoć koju su nam pružili tokom 2014. godine i nezapamćenih poplava u našoj zemlji, pokazali smo solidarnost u donaciji medicinske opreme, pomoći, iako smo se i sami suočavali sa korona krizom.

Upravo potvrda dobrih bilateralnih odnosa, potvrda dobre parlamentarne saradnje potvrđuje i upravo poseta predsednika Narodne skupštine Republike Srbije Italiji i važne razgovore koje u ovom trenutku vodi sa zvaničnicima Italije i koji će, u potpunosti smo ubeđeni, doneti dobre rezultate na bilateralnom planu za Srbiju, pa kako za parlamentarnu saradnju, tako i uopšte na bilateralnom planu.

Dakle, još jednom, u danu za glasanje poslanička grupa Socijalistička partija Srbije podržaće predložene zakonske predloge. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući, gospodine Orliću.

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, za Poslaničku grupu SPS je najpre od izuzetne važnosti i značaja kada govorimo o izboru u ovom trenutku jednog člana REM-a da je ispoštovana u potpunosti procedura, da je Odbor za kulturu i informisanje, konkretno na sednici održanoj 30. juna, obavio javni razgovor sa predloženim kandidatima, i to sve u skladu sa članom 11. stava Zakona o elektronskim medijima i da je upravo predložen kandidat iz Udruženja filmskih, scenskih i dramskih umetnika Udruženja kompozitora Republike Srbije. Dakle, onako kako je to definisano Zakonom o elektronskim medijima.

Ovo namerno naglašavam iz jednog prostog razloga jer tokom razgovora sa evropskim parlamentarcima na kojima smo učestvovali ispred SPS prof. dr Žarko Obradović i ja, dakle od prvog dana od razgovora na Fakultetu političkih nauka, pa i u nastavku druge faze međustranačkog dijaloga, tokom prve faze međustranačkog dijaloga, vi gospodine Orliću to jako dobro znate, se pojavilo pitanje REM-a. Zašto je pitanje REM-a bilo interesantno predstavnicima jednog dela opozicije? Da bi nas vratili nekoliko koraka u prošlost i da bi ponovo vladalo jednoumlje, odnosno da bi ponovo svi morali da misle isto, svi da pišu i da izveštaju onako kako oni misle i na potpuno identičan način.

Tada su predstavnici, podsetiću vas, Evropskog parlamenta rekli da treba da izaberemo predstavnike REM-a u skladu sa evropskim standardima. Mi iz SPS smo smatrali da je bilo neophodno da kažemo – poštujemo mi evropske standarde i jesmo za evropski put Srbije, Srbija pokazuje i odlučnost i opredeljenost kada je reč na putu evropskih integracija, ali, dozvolite, moramo najpre da poštujemo naše zakonodavstvo. Moramo da poštujemo zakone koje smo usvojili u Narodnoj skupštini Republike Srbije, tako da članove REM-a nećemo birati po političkoj pripadnosti i ne tako što ćemo ispunjavati nekakve uslove, ultimatume i zahteve jednog dela opozicije, već onako kako je to definisano Zakonom o elektronskim medijima.

Inače, postavlja se pitanje – odakle tolika hajka i farsa oko REM-a baš u tom vremenskom periodu? Pri tome, čini mi se da oni koji su to činili su zaboravili onu suštinsku stvar, tada su još bili predstavnici ovog parlamenta, zaboravili su da je REM nezavisno regulatorno telo i da svako od nas treba da radi na jačanju nezavisnih regulatornih tela, a ne da tumači zakon onako kako mu odgovara, da traži od predstavnika REM-a da krši zakon i da tumači zakon onako kako on smatra da je u pravu i da gura REM u jedan politički ring i političko blato. Na nama je da kontrolišemo, odnosno da razgovaramo o izveštaju REM-a i da vidimo da li REM postupa u skladu sa zakonima. Niti je REM politički subjekt, niti REM učestvuje na izborima, niti REM opredeljuje ko će pobediti, niti ko će izgubiti na narednim predsedničkim, parlamentarnim i gradskim izborima. Demokratija u Srbiji se ostvaruje na izborima i o tome ko će pobediti odlučiće građani na fer i na demokratskim izborima kao što smo imali izbore koji su održani 2020. godine.

Mi smo vrlo jasno rekli da kada je reč o drugoj fazi međustranačkog dijaloga Srbija je demokratska i slobodna država i naravno da smo kao poslanička grupa uvek spremni da razgovaramo i da radimo na unapređenju uslova, izbornih uslova kako bi što više građana Srbije učestvovalo na narednim izborima. Apsolutno ni jednog trenutka nismo osporili da ne treba učestvovati i ne treba nastaviti drugu fazu međustranačkog dijaloga, ali jesmo osporili nešto drugo, a to je da se ne sme dozvoliti da se jedan deo opozicije ponaša onako kako se ponašao tok prve faze međustranačkog dijaloga, a to je da dođete na razgovor i kažete – 42 zahteva ili bojkot. To nije način da dođete do nekakvog kompromisnog rešenja ili konsenzusa, to je ultimatum, da pokušate da napravite farsu, da zavaravate javnost time da vam je stalo do izbora, a stalo vam je zapravo samo do REM-a i do uređivačke politike RTS-a i elektronskih medija, ali i štampanih medija, i da od sebe pokušate na taj način da napravite žrtvu ne bi li među građanima Srbije pronašli nekoga još ko se oseća kao žrtva i ko bi vam, eventualno, dao podršku. To vreme je odavno prošlo i ta politička magla više u Srbiji nije prihvatljiva, vidljiva je, prepoznatljiva, danas se u Srbiji vrednuju samo rezultati i apsolutno ništa više.

Da se razumemo, druga faza međustranačkog dijaloga, do druge faze međustranačkog dijaloga ne bi došlo da smo mi imali, kako to jedan deo opozicije kaže, nefer i nedemokratske izbore i da, kako to jedan deo opozicije kaže, imamo nelegitiman i nelegalan parlament, jer tokom druge faze međustranačkog dijaloga kopredsedavajući je predsednik Narodne skupštine Republike Srbije, Ivica Dačić, i učestvuju svi predstavnici, legitimno izabrani predstavnici na parlamentarnim izborima 2020. godine, što znači da smo imali fer i demokratske izbore i da smo legitimno izabrali predsednika Narodne skupštine Republike Srbije koji je kopredsedavajući tokom druge faze međustranačkog dijaloga.

Kao odgovorna i ozbiljna politička stranka, državotvorna stranka mi smo, naravno poštujući institucije sistema, a zašto kažem poštujući institucije sistema, jer od početka smo govorili da razgovore o izbornim uslovima, a veoma su vezani za REM, veoma su vezani za medije, treba voditi u institucijama sistema. Razgovore treba voditi u parlamentu, ne na ulici, ne pod šatorom kao plemenski savez, već u institucijama sistema. Kao odgovorna, ozbiljna, državotvorna stranka mi smo definisali platformu, analizirali aktuelni politički trenutak, analizirali prethodni izborni ciklus i dali nekakvih 10 principa i načela koje smatramo da mogu biti doprinos u radu, kada je reč o izbornim uslovima i kada je reč o narednim vanrednim parlamentarnim, gradskim, odnosno beogradskim ili gradskim i predsedničkim izborima koji treba da budu održani na proleće naredne godine.

Postavlja se pitanje – da li su druge političke stranke to učinile? Da li su druge političke stranke i koje su to političke stranke dostavile platformu Narodnoj skupštini Republike Srbije i predsedniku Narodne skupštine Republike Srbije? Ne, oni su, po dobrom starom običaju, zaobišli institucije sistema i svoju platformu dostavili, naravno, evropskim parlamentarcima. To je, po ko zna koji put, narušavanje pre svega dostojanstva Narodne skupštine Republike Srbije. Ne narušavaju oni dostojanstvo nas kao poslanika, već građana koji su nas glasali. Oni na taj način degradiraju i devalviraju građane Srbije koji su učestvovali na fer, ponavljam, i demokratskim izborima 2020. godine.

Kažem, pokušavali smo kroz platformu i kroz prvu fazu međustranačkog dijaloga da im objasnimo, kada je reč o uređivačkoj politici medija, da se ne treba mešati u uređivačku politiku medija, da mediji treba da budu autonomni i slobodni u odlučivanju da interes vlasništva svakako jeste primaran i da je strategija o privatizaciji medija napravljena još 2000. godine. Tada su brojni mediji privatizovani. Dakle, želeli ste kapitalizam, dobili ste kapitalizam i onda se postavlja pitanje – odakle danas potreba da pokušate, pa evo sada i kroz REM i kroz učešće u REM-u preko navodno svojih članova, svojih predstavnika, da utičete na uređivačku politiku.

Konkretno govorim o privatnom sektoru. Dakle, na taj način degradiraju i novinare, jer novinari jako dobro znaju šta je vest, a šta nije vest. Ako organizujete jedan isti skup svake nedelje i na tom istom skupu imate po 10, 20 ili 30 pristalica i nemate apsolutno ništa novo da saopštite, izvinite, pa novinari jako dobro znaju da to nije vest. Nemojte na taj način degradirati i devalvirati novinare kao što ste degradirali i devalvirali građane Srbije.

Videli smo da to ne vredi i da prosto ne shvataju da se ne treba mešati u uređivačku politiku medija, a onda smo u platformi koju smo dostavili Narodnoj skupštini Republike Srbije rekli – da, zalažemo se za ravnopravnu zastupljenost u medijima, ali ta ravnopravna zastupljenost u medijima podrazumeva ne da, kako ono ste pokušali motornom testerom da uđete u RTS i da se izborite valjda za pet minuta u informativnom programu ili ne znam, 15 minuta, nego to podrazumeva debatne emisije, to podrazumeva tematske emisije, izvolite gospodo, učestvujte na izborima, izađite sa programom, učestvujte u tematskim debata, izađite sa ljudima koji su garant, izađite sa ljudima koji su garant za realizaciju tog programa, pa neka građani donesu odluku kojom će ukazati poverenje, a kome ne na narednim izborima.

Vidim da im ni to ne odgovara. Između ostalog, čuli smo prethodnih dana da pored toga što pojedini nisu dostavili platforme i zapravo ne znamo za šta se zalažu pojedini predstavnici opozicije, jednog dela, kada je konkretno reč o medija, o REM-u, osim što žele veće prisustvo, ali osporavaju vođenje dijaloga na oba koloseka i to je bila jedna od tema u protekle dve nedelje.

Dozvolite, mi iz poslaničke grupe SPS smatramo da je predsednik Narodne skupštine Republike Srbije u dogovoru sa predsednikom Republike, napravio jako dobar potez time što je omogućio da se čuju sugestije i predlozi i onih političkih opcija koje žele da razgovaraju sa evropskim parlamentarcima, ali i onih političkih opcija koje ne žele da razgovaraju sa evropskim parlamentarcima, a onda pokušati iznaći određenu ravnotežu kada je reč o izbornim uslovima i uvažiti određene sugestije i predloge, ukoliko uopšte te sugestije i predlozi i postoje.

Dakle, ne možete vi isključiti nikoga iz dijaloga, i ne možete teret odgovornosti, kada je reč o međustranačkom dijalogu, večito prebacivati na vladajuću koaliciju. Nije ovde reč o tome da vladajuća koalicija u nečemu greši, lako će vladajuća koalicija naći zajednički imenitelj, ovde je reč o konfuziji koja vlada u jednom delu opozicije, jer oni više ne znaju sa kime žele da razgovaraju, jedni žele sa evropskim parlamentarcima, drugi ne žele sa evropskim parlamentarcima, jedni ne žele da razgovaraju sa Ivicom Dačićem, drugi žele da razgovaraju sa Ivicom Dačićem. Čekajte, nismo mi fontana želja.

Mi smo tu da saslušamo sugestije i predloge, ako ih imate, izvolite. Spremni smo da razgovaramo. Ako ih nemate, opet, nemamo ništa protiv, mi imamo izborne uslove, biće zakazani izbori u zakonom predviđenom roku, građani će učestvovati na njima, ali nam se čini da prisustvo pojedinih evropskih parlamentaraca daje za pravo jednom delu opozicije da predlaže i ono što siguran sam, ni sami ne bi prihvatili da imaju jedan deo odgovornosti danas u Srbiji.

Zamislite vi, a vi gospodine Orliću jako dobro to pratite, zamislite vi, predlog medija da se dodeli u ovom trenutku nacionalna frekvencija, ili da se formira ministarstvo koje će pratiti izborni proces. Dakle, sve govori u jednom te istom pravcu, a to je da želite da do vlasti i privilegija dođete bez izbora, a to u Srbiji danas nije moguće.

Mi smo u platformi predvideli još nekoliko stvari. Reći ću još jednu stvar koja se konkretno tiče REM-a, i na šta smatramo da REM treba da obrati pažnju. Naime, sve političke stranke donose odluku o sadržaju svojih izbornih poruka, spotova, reklame, prilozi, vodeći računa o poštovanju Zakona o informisanju, o poštovanju ljudskih i manjinskih prava građana. Treba zabraniti svaki reklamni spot, poruku, novinarski tekst, ili na drugi način saopštenu poruku od strane političkih stranaka ili medija, tokom izborne kampanje koji koriste govor mržnje i kojim se napadaju članovi porodice, uključujući i decu izabranih nosilaca javnih funkcija ili kandidata u izborima koji se nalaze na izbornim listama političkih stranaka.

Svakodnevni napadi na porodicu i decu predsednika republike potvrđuju da takve poruke imaju za cilj diskreditaciju i destabilizaciju članova porodice predsednika Srbije i konačno njegovu eliminaciju iz političkog života Srbije. Dakle, ovo je nešto čime treba da se bavi REM. Ako je mogao tokom izborne kampanje, u sred izborne kampanje da zabrani spot vladajuće političke stranke, isto tako treba da odreaguje i kada je reč o opozicionim političkim strankama.

Još jedna stvar, političke stranke koje ne učestvuju u izborima ne mogu imati svoje prisustvo u medijima, jer ako sagledate analizu REM je napravio analizu prisustva u medijima pojedinih političkih opcija tokom prethodnih izbora, videćete da kada je reč o pružaocima medijskih usluga na drugom mestu po toj analizi je politička opcija koja nije učestvovala na izborima. To ne sme da se desi.

Dakle, samo izborne liste i političke stranke koje učestvuju na izborima po našem mišljenju, po mišljenju naše poslaničke grupe mogu biti zastupljene u medijima.

Na kraju, ima još jedna vrlo interesantna stvar kada je reč konkretno o medijima. Kažem, nismo imali prilike da čujemo programe, nismo imali prilike da čujemo platforme, osim što smo čuli da će opet organizovati nekakve proteste. Sad se pitamo da li će proteste organizovati protiv evropskih parlamentaraca, ako žele da organizuju protiv evropskih parlamentaraca, mi im predlažemo da to bude u Briselu da ne remete ovaj saobraćaj po Beogradu. To bi bilo pravično i pravedno i korektno od njih.

Sa druge strane, čuli smo samo dve reči – revanšizam, i čuli smo reč – lustracija. Sad mi postavljam pitanje, kada čujete jednu ovakvu poruku, kaže – da li podržavate ideju da jednog dana zgrada „Pinka“ bude srušena uz obrazloženje da ne ispunjava komunalne kriterijume ili drugog zakonskog opravdanog razloga, a da se na njenom mestu podigne spomenik slobodi govora pribavljen kroz transparentan proces javne nabavke?

Mi postavljamo pitanje – da li je ovo ta politika revanšizma prema medijima? Hoće li se ovako ponašati prema medijima ako iole budu imali deo političke odgovornosti, a mi smo ubeđeni da neće, jer su pluskvamperfekat političke scene Srbije? Dok je ove vladajuće koalicije slobodna mišljenja, sloboda govora, sloboda izražavanja će biti osnovni postulati demokratskog društva kako Srbija danas i jeste. Zahvaljujem, predsedavajući.
Zahvaljujem.

Uvaženi predsedavajući, poštovana ministarko, poštovani predstavnici Ministarstva, poštovani predstavnici Visokog saveta sudstva, dame i gospodo narodni poslanici, na samom početku iskoristiću priliku u i ime poslaničke grupe Socijalističke partije Srbije svim predstavnicima islamske zajednice da čestitam praznik Kurban-bajram, uz iskrene želje za mnogo zdravlja, sreće i uspeha. Ovaj sveti praznik doprinosi upravo zbližavanju ljudi i jačanju trajnih vrednosti, ljubavi, dobrote, milosrđa i brige jedni za druge i želimo zaista da ovaj praznik provedu sa svojim najbližima, u slozi, razumevanju i ljubavi.

Kada je reč o današnjem dnevnom redu, ne treba govoriti o važnosti i znčaju zakona, naročito zakona koji dolaze iz vašeg ministarstva, iz vašeg resora, imajući na umu pre svega poglavlja, imajući na umu ono što se od nas očekuje na evropskom putu, a mi pokazujemo tu odlučnost i opredeljenost kada je reč o putu evropskih integracija i to pokazujemo praktičnim delovanjem. Dakle, vrlo konkretno, kroz izmene i dopune zakona, kroz usvajanje novih zakonskih predloga, kroz pokretanje izmene Ustava.

Dakle, poslanička grupa Socijalističke partije Srbije smatra da pravosudni sistem i vladavina prava su osnovne i temeljne pretpostavke svakog demokratskog i pravno uređenog društva, države kakva Srbija danas zapravo svakako i jeste.

Vladavina prava je ključni preduslov i za mir i za bezbednost i za prosperitet. Ona, takođe, ojačava i socijalni, ali i ekonomski kapacitet jedne zemlje i ekonomski kapacitet jedne države.

Vladavina prava je jedna od osnovnih vrednosti na kojima počiva Evropska unija, to sam rekao na samom početku i danas zajednica 27 evropskih zemalja. Strateški interes opredeljenosti, jedan od glavnih spoljnopolitičkih ciljeva Srbije, jeste punopravno članstvo u Evropskoj uniji, što dokazuje politika koju vodi Vlada Republike Srbije, naravno, uz podršku Narodne skupštine Republike Srbije.

Pregovaračko poglavlje 23, koje sam maločas pomenuo, je jedno od ključnih i ne podrazumeva samo ustavne reforme u vezi sa pravosuđem, već se odnosi i na borbu protiv korupcije, organizovanog kriminala i terorizma, procesuiranja ratnih zločina, medijske slobode, ljudska i manjinska prava. To je sve u celini vezano za Poglavlje 23, koje je od velike važnosti i značaja na evropskom putu Srbije.

Srbija danas ozbiljno radi na vladavini prava i to, kao što sam rekao na samom početku, praktičnim delovanjem, a ne samo rečima, dakle, delima, a ne rečima. I rezultati najbolje govore u prilog ovakvoj konstataciji, rezultati koje smo svi zajedno postigli u prethodnom vremenskom periodu.

Ostvarili smo zapažene rezultate u brojnim oblastima, doneli nove zakone, usvojili izmene i dopune već nekih postojećih zakonskih predloga. Istakao bih, recimo, Zakon o rodnoj ravnopravnosti, zabrani diskriminacije, sprečavanju korupcije. Izuzetno je važno što je u ovom mandatu Vlade formirano i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog.

Sve ovo treba da doprinese tome da se građani osećaju sigurnije, da se građani osećaju zaštićenije, da svi budu jednaki pred zakonom, jer suština vladavine prava su isti standardi i jednaki kriterijumi upravo za sve.

Promena Ustava je neophodna radi upravo unapređenja vladavine prava. Ustav je najviši pravni i politički akt svake države, najkraće rečeno. Ustavom se definiše državno uređenje, politički sistem, društveno-ekonomski odnosi, a ujedno se propisuju prava, dužnosti i slobode građana.

Srbija je danas uređena pravna država u kojoj se dosledno poštuje načelo podele vlasti, a to su zakonodavna, izvršna i sudska. Srbija je danas uređena pravna država u kojoj funkcionišu institucije sistema. Možda to smeta pojedinim opozicionim političkim strankama o kojima je maločas govorila koleginica, sada predsedavajuća, ali to nije naš problem. Na nama je da poštujemo Ustav, na nama je da poštujemo zakone i da te zakone unapređujemo iz dana u dan, što i činimo.

Nezavisnost sudstva predstavlja okosnicu vladavine prava. Rad pravosudnih organa ogledalo je države i garant postojanja uređenog pravnog poretka. Pravosuđe i uopšteno sudska grana vlasti treba i mora da bude nezavisno u svom radu, izuzeta od svih spoljnih i političkih uticaja, a nosioci pravosudnih funkcija moraju biti stručni, odgovorni, moraju biti moralni i moraju biti dostojni, pre svega, posla koji će obavljati u narednom vremenskom periodu.

Pored toga što sudstvo mora biti nezavisno i nepristrasno, potrebno je da bude i efikasno. O tome smo mnogo puta govorili ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Danas se često mogu čuti kritike od onih koji su 2009. godine sproveli čuvenu reformu pravosudnog sistema, kada je više od tri hiljade sudija i tužilaca ostajalo bez posla u samo dva dana, bez apsolutno ikakvog obrazloženja.

Ta reforma pravosuđa koštala je građane Srbije 44 miliona evra. Oni su ti koji su narušili ugled našeg pravosuđa na međunarodnom planu, a danas sebi daju za pravo da negativno govore upravo o vladavini prava.

Podsetio bih da je upravo zahvaljujući velikom trudu, zalaganju i, pre svega, inicijativi predsednika Narodne skupštine Ivice Dačića, predsednika resornih odbora koji su vezani konkretno za rad Ministarstva pravosuđa i, naravno, ministarke pravde, započet proces ustavnih promena o kojima sam govorio na samom početku. Pred nama je zadatak da izmenimo one odredbe Ustava koje se tiču pravosuđa, odnosno načina izbora pravosudnih funkcija. Na taj način doprineće se većoj i nezavisnosti i samostalnosti u radu našeg sudstva, što i jeste krajnji cilj, što i jeste cilj koji se želi postići ustavnim promenama.

Još jednom, pre svega zarad javnosti, da ne bi prošle floskule pojedinih opozicionih nazovi lidera, mi ustavne promene ne činimo da bi menjali preambulu Ustava, već da bi ojačali nezavisnost i efikasnost pravosudnog sistema u Srbiji. To je jedini cilj koji želimo da postignemo i to je nešto što je neophodno da bi nastavili uspešan put evropskih integracija. To upravo čini Narodna skupština Republike Srbije, zajedno sa Vladom Republike Srbije.

Srbija kontinuirano ostvaruje dobre i zapažene rezultate u oblasti vladavine prava, na šta ukazuje i sve više stranih direktnih investicija u našoj zemlji, jer ko bi ulagao u državu Srbiju i da li bi mi tokom, recimo, protekle godine, kada je bio period pandemije, imali tri milijarde stranih direktnih investicija, pri tome ni jedan strani investitor nije odustao od ulaganja u Srbiju, ako ne postoji pravna sigurnost? Sigurno ne bi.

U poslovnom svetu od ključnog je značaja da poslovno okruženje bude stabilno, da bude sigurno, kao i postojanje dobrog zakonodavnog okvira. Da svega ovoga nema, ne bi bilo stranih investitora i njihovih ulaganja, kojih je sve više. Samo za prva četiri meseca ove godine beležimo čak milijardu evra stranih direktnih investicija, što je nezamisliva cifra bila na početku ove godine, imajući na umu period pandemije koji je, nažalost, počeo marta prošle godine, što je zaista ogroman rezultat, imajući u vidu prisutnu kovid krizu u celom svetu.

U svom godišnjem izveštaju za 2020. godinu, u delu koji se odnosi na vladavinu prava, Evropska komisija je dala svoju preporuku da se formira etički odbor. Danas su pred nama dva, ne volim da kažem izuzetno važna, ali veoma važna zakona. Svaki zakonski predlog ima svoju važnost i značaj, bez obzira iz koje oblasti dolazio, ali govorimo danas o zaista važnim zakonskim predlozima iz oblasti pravosuđa – Zakon o sudijama i VSS, čijim je izmenama i dopunama predviđeno da ovaj etički odbor bude stalno radno telo koje će utvrđivati da li poštuju odredbe etičkog kodeksa sudija i koja su postupanja i radnje u suprotnosti sa dostojanstvom i nezavisnošću sudije i štetna po ugled suda.

Takođe, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudijama predviđa da se poveravanje predmeta sudiji zasniva na složenosti predmeta koji obuhvata objektivne kriterijume, kao što su broj stranaka i ostalih učesnika u postupku i poštovanje rokova za sprovođenje sudskih radnji, što smatramo kao poslanička grupa SPS izuzetno važno i značajno.

Kada govorimo o izboru Republičkog javnog tužioca, to je jedna od nadležnosti Narodne skupštine, prema Ustavu Republike Srbije Javno tužilaštvo je samostalni državni organ koji goni počinioce krivičnih i drugih dela i preduzima mere za zaštitu ustavnosti i zakonitosti.

Danas imamo predlog Vlade da se za Republičkog javnog tužioca izabere gospođa Zagorka Dolovac. U njenoj biografiji se navodi da je kao Republički javni tužilac uložila maksimalan napor da obezbedi efikasno i uspešno postupanje Javnog tužilaštva, jačanje kapaciteta tog organa, unapređenje postupanja i saradnju u drugim organima i organizacijama civilnog društva i međunarodnim partnerima u borbi protiv kriminala i suzbijanju krivičnih dela.

Ono što bih posebno želeo da naglasim, da je upravo Zagorka Dolovac krajem decembra 2020. godine donela opšte obavezujuće uputstvo za sva tužilaštva, u kome se nalaže hitno postupanje u predmetima u kojima su žrtve novinari. Mi smatramo da je to od velike važnosti i značaja.

Novinari u Srbiji su često ugroženi prilikom obavljanja svog posla, uprkos zakonskim garancijama njihove bezbednosti. Nažalost, izloženi su brojnim pritiscima, verbalnom, neverbalnom nasilju, pogotovo pretnjama i napadima. Uglavnom, imali smo prilike to da vidimo, na pitanje kada novinar postavi na konferenciji za novinare nekoj od opozicionih političkih partija ili nazovite političkih lidera, umesto odgovora dobija pretnje. To u Srbiji ne sme da se dešava i to ne sme da postane norma društvenog ponašanja u Srbiji.

Svaki vid nasilja je nedopustiv i neprihvatljiv. Pred zakonom svi moraju biti jednaki, ista pravila moraju da važe za sve i ne sme biti zaštićeni i zato smo tu da jačanjem institucije i vladavine prava stavimo interes građana, pre svega, na prvo mesto, da se svako oseti bezbedno, zaštićeno i sigurno, ali i da bude odgovoran pred pravom i zakonom.

Uveren sam da će u svom trećem mandatu gospođa Dolovac dati još veći i još značajniji i lični doprinos unapređenju javnog tužilaštva i položaja javnotužilačke organizacije u celokupnom sistemu vlasti Republike Srbije.

Još nekoliko rečenica kada je reč o deliocima pravde i kada je reč o onome o čemu sam već govorio, a to je etički kodeks i upravo ono što se očekuje, rekao bih, kada je reč o osnovnim principima koje propisuje sam etički kodeks. Dakle, da podsetimo to su nezavisnost sudija u vršenju sudijske funkcije bez ikakvih, kao što sam rekao, spoljnih uticaja, bez ikakvog pritisaka ili ograničenja. Sudija je nezavistan u odnosu na druge grane vlasti, na druge institucije društva, ali i na medije. Zato sudija mora da poseduje visoke moralne vrednosti, visoke standarde ponašanja, kao nosioca pravosudne funkcije koja čuva pravnu državu da brani nezavisnost sudstva, ali da brani i prava građana.

Zatim, nepristrasnost. Nepristrasnost je obaveza sudija u vođenju postupaka i podrazumeva njegovu vlastitu procenu činjenica, ali i obavezu suđenja u razumnom roku i obavezu na pravično suđenje i bez bilo kakve diskriminacije stranaka u postupku po bilo kojem svojstvu i po bilo kojem osnovu.

Zatim, stručnost i odgovornost. To se svakako podrazumeva. Sudiji su neophodni etički principi nosilaca pravosudnih funkcija.

Dostojanstvenost sudije u obavljanju sudijske funkcije podrazumeva stalnu brigu o ličnim postupcima, ponašanju, ne samo kada je reč o suđenju, nego i van suda, odnosno ne samo kada je reč o sudnici nego i van suda, jer se tako čuva ugled suda i tako se čuva ugled sudijske funkcije.

Naravno, podrazumeva se posvećenost sudije, i to je jedan od etičkih principa koji treba da garantuje kvalitet, koji treba da garantuje zakonitost svake donete odluke. On mora sa punom pažnjom i svim svojim znanjem da se posveti svakom sudijskom sporu polazeći od toga da svaka sudska odluka izaziva posledice po učesnike u postupku, nekima se život sudskom odlukom menja u trenutku, i to nepovratno, i to uvek treba imati na umu.

Naravno, još jednom ću ponoviti ono što je koleginica Dubravka, kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SPS, rekla u uvodnom izlaganju, poslanička grupa SPS u danu za glasanje podržaće sve predloge. Zahvaljujem još jednom.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Pozivam se na član 27. i odmah da kažem na samom početku ne tražim da se u danu za glasanje Skupština izjasni o ukazanoj povredi Poslovnika.

Prosto, nisam našao drugi način, jer događaji nas nažalost, prestižu, nažalost neki događaji nas prestižu i tokom svog izlaganja nisam imao tu informaciju, a u ovom trenutku nisam imao drugi način, a mislim da u ovom trenutku mogu da se obratim na pravu adresu, to je Ministarstvo pravde, to je Vlada Republike Srbije i reakcija prema međunarodnoj zajednici.

Naime, pre nekoliko trenutaka, najradije bi tražio povredu dostojansva, jer je povređeno dostojanstvo, ne samo Narodne skupštine, povređeno je dostojanstvo Srbije, ali to nije niko učinio ovde u sali, pa ne mogu da učinim.

Dakle, pre nekoliko trenutaka se u medijima pojavila informacija da je momak koji se zove Risto Jovanović, koji je uhapšen na Gazimestanu, osuđen na šest meseci zatvora, zamena kazne za 6.700 evra, jer je, kako je definisano u presudi, a vi proverite ukoliko ja grešim, imao nameru da izazove razdor i netrpeljivost između etničkih zajednica tokom obeležavanja Vidovdana na Gazimestanu. Jovanoviću, je između ostalog, zabranjen ulazak na prostor KiM u narednih pet meseci.

Ja sam upravo iz tog razloga iskoristio priliku da se javim, jer najbolja adresa ste vi, da naravno , putem Vlade Republike Srbije, zatražite pre svega, reakciju Međunarodne zajednice, jer kako je maločas kolega govorio, dok se Srbija zalaže za mir i za stabilnost, dok postupa mudro i racionalno, dok vodi jednu mudru i racionalnu politiku, ne želeći da produbljuje sukobe, ne padajući na provokacije koje dolaze sa druge strane, ne reagujući na ratno huškačku retoriku, mi definitivno kakav odgovor imamo sa druge strane.

Da li ćemo ponovo imati dvostruke standarde i dvostruke aršine?

Ja vas molim u ime poslaničke grupe SPS, a nadam se da će se i ostale kolege pridružiti, da apelujete putem Ministarstva pravde, na Vladu Republike Srbije, da Vlada apeluje na Međunarodne organizacije, da reaguju na ovako sramnu i ekstremno brzo izrečenu presudu. Zahvaljujem se i izvinjavam se predsedavajuća.
Zahvaljujem uvaženi predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije.

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, dok Srbe osuđuju za genocid u Srebrenici, koga po svim međunarodno-pravnim kriterijumima nije bilo, dotle se o svim srpskim žrtvama u BiH nažalost još uvek ćuti.

Ne sporimo da je u toku krvavog rata kojim se raspadala SFRJ bilo ratnih zločina i mi ih naravno osuđujemo, ma ko da ih je počinio, ali ima li bilo kakvog smisla prećutati preko 3.500 srpskih žrtava počinjenih upravo u selima oko Srebrenice i Bratunca gde su brutalno ubijana i deca i žene?

Upravo je u ovom pohodu na srpska sela Zalazije, Biljača, Sase i Zagone, 12. jula 1992. godine pobijeno srpsko stanovništvo i spaljene sprske kuće. Za ovaj međusobni sukob i stradanja naroda Srbi su osuđivani na doživotne kazne zatvora, čak i za komandnu odgovornost, dok je za 3.500 srpskih žrtvama presuđena jedna jedina sramotna presuda. Niko za ovaj zločin nije odgovarao i ovde međunarodna zajednica, pa i zemlje regiona već dve decenije apsolutno ćute.

Uprkos svim srpskim žrtvama, uprkos svemu što se devedesetih godina dešavalo, Srbija se izvinila za zločine i bila je prva zemlja u regionu koja je to učinila usvojivši Rezoluciju o osudi zločina u Srebrenici. To je bila naša međunarodna i moralna obaveza.

Politika Srbije je jasna. Mi smo za politiku pomirenja, za mir i stabilnost u regionu, što smo mnogo puta pokazali, posebno našom solidarnošću prema svim zemljama u regionu u period kovida.

Upravo da bi pokazali nacionalnu odgovornost tadašnji premijer Srbije, Aleksandar Vučić, otišao je u Potočare da izrazi saučešće porodicama žrtvama, a kako je dočekan? Linčom, kamenovanjem i pokušajem ubistva. Dakle, na najbrutalniji mogući način. Ni za ovaj sraman čin prema zvaničniku Srbije niko nije odgovarao.

Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske zvanično je saopštio da postoje brojni neoborivi dokazi, fotografije i imena organizatora napada na Aleksandra Vučića i sami smo svedoci da se u tadašnjem TV prenosu nedvosmisleno videlo da je u pitanju dobro organizovan i planirani napad, a ne pojedinačni, kako je rečeno, pojedinačni eksces.

Ovo je bio pokušaj ubistva državnika. Institucije BiH su imale do danas punih šest godina da istraže ovaj slučaj i procesuiraju počinioce, ali očigledno da oni to ne žele. Zato bih postavio pitanje i Vladi i MUP-u – da li nadležni organi Republike Srbije mogu preduzeti bilo šta kako bi se otkrili i osudili počinioci pokušaja atentata na Aleksandra Vučića u Potočarima? Da li MUP može od institucija Republike Srpske da zatraži sve prikupljene dokaze kako bi se od BiH zatražilo preduzimanje adekvatnih mera prema počiniocima ovog sramnog čina? To smo obavezni da uradimo, kao što smo obavezni da tražimo osudu svih zločina počinjenih nad Srbima, jer pojava umanjivanja i omalovažavanja srpskih žrtvama je postala praksa gotovo u svim zemljama regiona, nažalost, ponavljam, a o tome više od dve decenije ćuti i celokupna međunarodna zajednica.

Ovde su u pitanju dvostruki standardi, a ne međunarodno pravo. Ne mogu se pravda i pravo primenjivati selektivno. O tome smo više puta govorili i to samo prema nama Srbima. Šta je sa srpskim žrtvama u Hrvatskoj, BiH, na KiM i imamo li mi pravo na istinu i na pravdu? Zahvaljujem predsedniče.
Zahvaljujem, gospodine Orliću.

Poštovana ministarko, poštovani predstavnici ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, teško je reći nešto nakon toliko diskusija a da se ne ponovim. Pokušaću još jednom da vam istaknem razloge zbog kojih će poslanička grupa SPS naravno, u danu za glasanje podržati ova dva zakonska predloga, a o tome su govorile kolege i ovlašćeni predstavnik i kolege iz poslaničke grupe pre mene.

Dakle, najpre razlozi za donošenje zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti prirode su višestruki, a svi su u funkciji poboljšanja zakopavanog okvira koji tretira jednu od najznačajnijih, rekao bih, sektora, a to je zaštita prirode. Od potreba za usklađivanjem sa domaćim relevantnim propisima do potreba sa usklađivanjem sa pravnim tekovinama EU.

Suštinski, izmene zakona odnose na jedan od najvažnijih procesa u zaštiti prirode, a to je proces uspostavljanja ekološke mreže Republike Srbije, odnosno ekološke mreže EU, koja se zove „Natura 2000“, a definiše se u skladu sa zahtevima dve direktive EU.

Zato zadatak čovečanstva, rekao bih, pre svega, jeste da na globalnom nivou sačuva prirodu koja je izvor života u svakom smislu reči.

U tom pogledu suštinski cilj je integrisani i međusobno uslovljeni pristup razvoja ljudske zajednice i prirode.

Ako se ima u vidu da je čovek glavni akter globalnih klimatskih promena, onda čovek ima i veliku odgovornost za očuvanje prirode, raznovrsnosti biljnih i životinjskih vrsta ptica, gljiva i mnogo toga drugog.

Integrisani pristup zaštiti prirode podrazumeva zaštitu biodiverziteta, zaštita voda, zaštita vazduha i zaštitu zemljišta, kao neophodnih uslova za život na planeti. Jedan od milenijumskih ciljeva UN, jeste upravo održivi razvoj, a to je sklad ljudske delatnosti prirode. A šta je održiv razvoj? On bi se mogao definisati jednom rečenicom da prežive i ljudi i priroda na našoj planeti.

Kada je u pitanju zaštita prirode u Srbiji, ona ima značajnu istoriju, a 20. vek je, kako celoj našoj planeti, tako i Srbiju uspostavio nove standarde zaštite koji su posledica intenzivne i najčešće nekontrolisane eksploatacija, nažalost, prirodnih resursa.

U tom pohodu čoveka na prirodu, radi boljeg života, ali i sticanja kapitala nestale su nažalost, mnoge biljne i životinjske vrste, izmenjen reljef, nestale su šume, nestali su vodotokovi.

Klimatske promene koje su najvećim delom posledica ovakvog agresivnog odnosa čoveka prema prirodi, upravo su uslovile promene u prirodi, pre svega, u živom svetu koji predstavlja jedan životni lanac. Istina je da se priroda i sama adaptira na klimatske promene, ali to nije dovoljno za sam njen opstanak.

Čovek mora da vrati prirodi bar deo onoga što joj svakodnevno i uzima. Otuda i UN i EU imaju programe zaštite i unapređenja devastiranih područja, kako bi se smanjile posledice negativnog uticaja upravo ljudske delatnosti na prirodu.

Srbija je dragocena zelena oaza, rekao bih Evrope, prema nekim istraživanjima o kojima je već bilo reči, u Srbiji se nalazi čak 70% svih biljnih i životinjskih vrsta i ostalog živog sveta koji je prisutan na evropskom kontinentu. To je ogromno bogatstvo i to treba posebno istaći.

Mogli bismo reći da je Srbija botanička bašta na neki način Evrope. Upravo zato je važna evropska zakonska regulativa kojom ćemo mnogo više nego što bismo to sami činili morati da zaštitimo živi svet Srbije. To je naša obaveza koja proističe iz našeg evropskog puta, odnosno iz kandidature za punopravno članstvo u EU.

Izmenama Zakona o zaštiti prirode, ustanovljavaju se mehanizmi i mere zaštite kojima treba da se uspostavi ekološka mreža Srbije, što je preduslov našeg integrisanja u evropsku ekološku mrežu „Natura 2000“, uslove koje ovaj program zahteva veoma su strogi što će na neki način povećati i samu našu odgovornost prema prirodnim vrednostima, koje mi često posmatramo samo nažalost, kao resurs.

Moramo biti svesni činjenica da je priroda u svetu, ali i u našoj zemlji pod velikim pritiskom različitih faktora ugrožavanja i mnoge biološke vrste su većem ili manjem stepenu ugrožene, neke su na pragu nestajanja ili su čak, nažalost, zauvek izgubljene.

Maločas je koleginica istakla jedan podatak, to je tačno. Teritorija Republike Srbije obuhvata 7,67% zaštićenih područja i kao takva, pripada jednom od najznačajnijih centara biodiverziteta u Evropi, sa brojnim specifičnim ekosistemima.

Republika Srbija poseduje bogat genofond divljih i gajenih biljnih i životinjskih vrsta i varijeteta, koji predstavljaju nezamenljive resurse za razvoj mnogih privrednih grana, pre svega i poljoprivrede, i šumarstvo, ribarstva, turizma i brojnih drugih.

Kao najočuvaniji i najdragoceniji objekti prirode i značajni centri biološki raznovrsnosti, zaštićena područja na teritoriji Republike Srbije, stavljena su pod zaštitu i u skladu sa nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim ugovorima.

To su nacionalni parkovi, rezervati, spomenici prirode, predeli izuzetnih odlika i parkovi prirode predstavljaju očuvani deo prirode, posebnih prirodnih vrednosti i predela, zbog kojih ima trajni ekološki, ali i naučni kulturni i obrazovni i zdravstveno, upravo rekreativni značaj.

Njihova zaštita je bezuslovna i zato uvođenje u zakon načela predostrožnosti, kao oblika sprečavanja ugrožavanja i degradacije prirode, od velikog je značaja.

Druga novina koja je po našem mišljenju veoma značajna, i veoma aktuelna, to je izgradnja mini hidroelektrana u zaštićenim područjima, koja se zabranjuju ovim zakonom. Tako će se sprečiti devastiranje prirodnih vrednosti i loš uticaj i loše promene u nezaštićenim područjima, koja imamo obavezu da štitimo po modelu – eko mreže Natura 2000.

Ovde se posebno misli na deviracione elektrane, kojima su vodotokovi kanalisani u cevi što je moglo drastično da utiče na promene u lokalnim eko sistemima. Ovim zakonom se taj problem oko koga je i javnost bila uznemirena i definitivno rešava, što poslanička grupa SPS, i podržava i pozdravlja.

Kada je u pitanju zakon o izmenama i dopunama Zakona o vodama, rekao bih da rešenja predstavljaju odgovorniji odnos prema vodnim područjima, i njihovom korišćenju kao javne svojine, veoma je važno da se vodno područje koje obuhvata i korita vodotokova i priobalje, koriste takođe uz brigu o zaštiti životne sredine, ali i uz dobru praksu obavljanja svih delatnosti u priobalju, od lučke delatnosti preko drugih privrednih delatnosti pa i do eksploatacije šljunka i peska.

Ono što je bitno da će se priobalje kao javna svojina davati u zakup u postupku javnog nadmetanja ili prikupljanja pismenih ponuda putem javnog oglašavanja, osim u zakonu predviđenog uslovima za neposrednu pogodbu.

Ovakav pristup po nama treba da obezbedi jedan transparentan postupak. Javna vodoprivredna preduzeća koja gazduju pojedinim sektorima vodnog područja će se baviti davanjem u zakup, a kontrolni mehanizam jesu organi lokalne samouprave kao i ministarstvo putem inspekcijskog nadzora.

Ovo je veoma važno, po našem mišljenju, kako zbog ekonomske valorizacije, priobalja u kome se mogu obavljati različiti delatnosti, tako i zbog zaštite prirodnih vrednosti i retkosti priobalja, kao i zbog mogućih zloupotreba izdatih zakupa.

Ovo je pitanje velike odgovornosti za gazdovanje javnim dobrima, a to je priobalje, odnosno vodno zemljište. Kako zaštita životne sredine, a time i očuvanje prirodnih resursa, zahteva jedan, rekao bih, integrisani pristup, to je jasno da su od krovnog interesa i vode i zemljišta i vazduh i bidiverzitet.

Jedino čuvanjem i odgovornim i upravo održivim korišćenjem prirodnih resursa, mi imamo šansu da ostanemo na ovoj planeti, koja nas svakog dana opominje na greške.

Zadovoljstvo nam je da vi, ministarka i vaši saradnici te greške primećujete na pravi način i da na pravi način rešavate probleme, kada je reč o zaštiti životne sredine.

Još jednom, ponavljam, naravno, u danu za glasanje, poslanička grupa SPS, će podržati oba zakonska predloga. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući gospodine Orliću. Poštovani predstavnici Visokog saveta sudstva, danas su na dnevnom redu dve tačke.

Predlog odluke o izboru predsednika sudova, ja ću odmah reći da poslanička grupa SPS, naravno, u danu za glasanje hoće podržati ovaj predlog, jer smatramo da je Visoki savet sudstva merodavan da donese adekvatnu i pravu odluku i da izabere one koji su najbolji da obavljaju ovu odgovornu i ozbiljnu funkciju, da je obavljaju pre svega posvećeno i u najboljem interesu građana Srbije.

Druga odluka je Predlog odluke o prestanku funkcije predsednika Prekršajnog suda u Zrenjaninu, koji je podneo Odbor za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu. Znate kako, poslanička grupa SPS je deo vladajuće koalicije, dakle, delimo vrednosti i odgovornosti. Ako je Odbor doneo odluku, podrazumeva se da će tu odluku podržati i poslanička grupa SPS, kao deo vladajuće koalicije, ponavljam, kao neko ko deli vrednosti i odgovornosti u radu vladajuće koalicije.

Svoje današnje izlaganje ću iskoristiti, jer prosto nemamo drugu priliku da govorimo o toj temi, a smatram da je važna i vezana je za pravosuđe. Vezana je za nešto što se vrlo često spočitava Srbiji na putu evropskih integracija, što je vrlo često sadržano uglavnom u negativnom kontekstu na putu evropskih integracija Srbiji, mada stvari ne stoje i nisu takve, a to je vladavina prava. Mi prosto nemamo drugi prostor i način da pričamo o vladavini prava, osim kada ste prisutni vi tu kao merodavni, kao predstavnici Visokog saveta sudstva ili kada govorimo o temama koje su iz oblasti pravosuđa.

Ono što najpre želim da kažem jeste da pravosudni sistem i vladavina prava svakako jesu temelji svake pravno uređene demokratske države, kakva Srbija danas i jeste. Srbija ozbiljno radi na vladavini prava. Ostvarili smo zapažene rezultate u oblasti vladavine prava, po pitanju rodne ravnopravnosti, slobode medija, nasilja u porodici i svim vrstama i svim oblicima diskriminacije. Nijedna zemlja nije uradila više od Srbije u oblasti vladavine prava u poslednjih nekoliko meseci, u to samo potpuno ubeđen. Kada kažem nijedna zemlje, mislim na države i na zemlje koje pretenduju da budu članovi Evropske unije, da postanu punopravni članovi Evropske unije.

Doneli smo zakone, kao što sam rekao, o rodnoj ravnopravnosti, usvojen je Zakon o zabrani diskriminacije, takođe usvojen je i Predlog Vlade o promeni Ustava. Dakle, strateški interes i glavni spoljnopolitički cilj Srbije jeste punopravno članstvo Srbije u Evropskoj uniji. Srbija pokazuje, Vlada Republike Srbije pokazuje i Narodna skupština Republike Srbije, predsednik države, dakle, svi zajedno pokazujemo odlučnost i opredeljenost na putu evropskih integracija. Međutim, ovo je obostrani proces. Znate, to kada će Srbija i da li će Srbija postati punopravan član Evropske unije ne zavisi samo od Srbije i ne zavisi od toga šta će institucije u Srbiji uraditi konkretno i kada govorimo o vladavini prava, već zavisi od Brisela, zavisi od ostalih država-članica Evropske unije.

Pored toga, moram da kažem da smo svedoci i svakodnevnih napada. Samo u 2020. godini evidentirana su, recimo, 63 etnički motivisana napada na Srbe, primetan je veliki broj pljački, sada govorim o Kosovu i Metohiji, uništavanje imovine, napada na kulturnoistorijske spomenike, verske objekte, verske zvaničnike, čak i na srpska groblja.

Zašto ovo govorim? Pre nekoliko dana sam rekao i to ću da ponovim i danas, čini mi se da nekako još od 1389. godine pa nadalje, sve su nekako stvari bile usmerene ka Srbiji, navodno od strane onih kojih su ih usmeravali ka Srbiji nisu bile zlonamerne, a Srbija je bila kriva za sve.

Srbija je bila kriva i te 1389. godine što je umesto ovozemaljskog života izabrala nebesko carstvo. Srbija je bila kriva i za Prvi Balkanski rat. Srbija je kriva izgleda i za Prvi svetski rat, Drugi svetski rat. Srbija je izgleda kriva po oceni Haškog suda o čemu ću nešto kasnije reći i za sve ono što se dešavalo, unapred bila kriva, za sve ono što se dešavalo na prostorima bivše SFRJ. Srbija je kriva za etničko čišćenje i za to što je sa prostora KiM proterano preko 250 hiljada Srba i nealbanskog stanovništva što je od 437 mesta u kojima su živeli Srbi etnički potpuno očišćeno 312. Ja želim da vas podsetim da je u Prizrenu koji je bio srednjovekovna srpska prestonica u kojoj je 1991. godine živelo 10 hiljada Srba da ih danas ima jedva 23, da je u Prištini bilo oko 40 hiljada Srba, a da ih danas nema ni stotinak.

Srbija je kriva i za Žutu kuću koja izgleda nikada nije ni postojala, jer se ni pominje ni u jednoj optužnici Haškog tribunala. Krivi smo i za Oluju, krivi smo i za to što je u Hrvatskoj bilo nekada 380 hiljada Srba danas ih ima 360 hiljada. Krivi smo i za Jasenovac izgleda, za monstruozne zločine koji su počinjeni u Jasenovcu protiv Srba, protiv Roma, protiv Jevreja, što je Jasenovac bio jedini logor u kojem su mučili i decu. Krivi smo i za to što je u Sarajevu nekada živelo 150 hiljada Srba, a danas ih živi jedva mislim negde oko 10 hiljada.

Krivi smo i za to što je 15 tona osiromašenog uranijuma bačeno na Srbiju, što ne znamo ni šta doručkujemo, ni šta ručamo, ni šta večeramo i koliko u tome svemu ima osiromašenog uranijuma. Nadam se da će komisija koju smo formirali dati relevantne podatke, dati relevantne činjenice, jer zaista verujemo da će na pravi način odraditi odgovorno, ozbiljno i posvećeno svoj deo posla. Krivi smo i za to što godinama unazad, kao država i kao neko ko se i danas zalaže posebno i predsednik države, Vlada Republike Srbije, a i mi svi zajedno ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije zalažemo se za mir i stabilnost jer smatramo da je lako govoriti ratno huškačkom retorikom. Lako je nešto razgraditi, ali teško je sačuvati mir i stabilnost.

Zašto ovo kažem? Pa, krivi smo što nikada nismo prebrojavali naše srpske nacionalne žrtve počev od balkanskih ratova, pa do danas. Zašto to nismo radili? Pa, da ne bi povredili nacionalne emocije drugih država u regionu i da ne bi zaoštravali sukobe i da ne bi produbljivali sukobe. A da li su drugi bili toliko korektni prema nama? Da li su drugi bili toliko pošteni prema nama? E, sve ovo sam konstatovano ponovo samo da bih postavio pitanje – da li je to vladavina prava? Da li je to vladavina prava o kojoj govori izveštaj Evropske komisije? Prosto mi se čini da od 1878. godine i od kongresa 1878. godine nekome jednostavno ne odgovara jaka Srbija.

Maločas sam govorio o provokacijama od strane Prištine. To sam pomenuo pre svega da bih govorio i dao sebi prostora i mogućnost da kažem nešto o Briselskom sporazumu, o dijalogu Beograda i Prištine i da u tom kontekstu poistovetim vladavinu prava. Dakle, Beograd je posvećen dijalogu. Beograd i Srbija i predsednik je to rekao i tokom podnošenja izveštaja u Narodnoj skupštini Republike Srbije vrlo jasno, jedini način da dođemo do kompromisnog i do pravičnog rešenja jeste putem dijaloga.

Srbija ne radi ništa, apsolutno ništa, a ispoštovala je sve ono što je definisano Briselskih sporazumom i poštuje i Briselski sporazum i poštuje i Vašingtonski sporazum. Jedino na čemu insistira je da se formira zajednica srpskih opština i jedino na čemu insistira su nestala lica. Ima li u svemu tome reakcije međunarodnih organizacija? Evropskih organizacija? EU? Nema. Pa, da li je to vladavina prava?

Znam da je vama teško da odgovorite na ova pitanja i ne očekujem da mi odgovorite, ali prosto nemamo drugu priliku da govorimo o ovim temama u kontekstu vladavine prava, a vrlo često nam spočitavaju da smo neko ko ne radi na pravi način na tom Poglavlju 23 kada je reč o vladavini prava, a ja opet ponavljam Srbija je dosta uradila na polju 23 i reći ću konkretno, reći ću konkretno u nastavku šta.

Danas imate jednu od izjava koja kaže, navodni premijer privremenih institucija u Prištini Aljbin Kurti rekao je danas, da na politički vrh u Srbiji treba vršiti pritisak da prizna zločine. Na političko rukovodstvo Srbije mora se vršiti nezaustavljiv pritisak sa svih strana dok ne prepozna i prizna da je počinila zločine u Bosni, na Kosovu, i u Hrvatskoj, da traži oproštaj i započne proces kažnjavanja zločinaca. Rekao je Kurti povodom usvajanja rezolucije o Srebrenici, prenose Kosovo onlajn.

Samo još jedna vrsta pritiska na Srbiji. Ovo je jedna osmišljena strategija pritisaka na Srbiju koja otprilike treba da ide u četiri pravca. Prvi pravac jeste preko država, odnosno da se izvrši pritisak na države koje do sada nisu prihvatile i nisu priznale jednostranu proglašenu nezavisnost Kosova i Metohije. Drugi pravac, jeste da se na svaki način kriminalizuje porodica predsednika države, kao nekoga ko je faktor političke stabilnosti, nekog ko je ujedinio region. Treći pravac, jeste da upravo na ovakav način i upravo ovakvim rezolucijama Srbiju proglase za genocidnu državu, a da mi svi budemo genocidan narod i neće ovo biti ni druga ni poslednja rezolucija sličnog tipa koja će biti usvojena u parlamentima regiona poput one prve koja je bila britanska. Sve će biti identične videćete.

Četvrta vrsta pritiska je ona unutrašnji, koji smo mi doživeli ovde nažalost u Narodnoj skupštini Republike Srbije, da naše uvažene kolege, koje sede zajedno ovde sa nama, koji su položili zakletvu, koji su potpisali tu zakletvu, da će poštovati Ustav Republike Srbije, zajedno kao svih nas 250, ja nemam ništa protiv njihovog identiteta, ali imam protiv njihovog delovanja koje je protivno nacionalnih i državnim interesima Srbije i Ustavu Republike Srbije, jer je sraman predlog rezolucije koje su podneli.

To je, dame i gospodo, ta četvrta po redu vrsta pritiska koja će u narednom vremenskom periodu biti sprovođena nad Srbijom. Naravno, očekujemo mi bar da će predsednik države biti taj koji će po njihovom mišljenju biti odgovoran za sve. Evo, Španija je već kao i Grčka, to je su bolne i teške teme za nas, jer Španije i Grčka jesu na neki način uspostavile direktne komunikacije sa Prištinom. Ne želimo da kažemo da su podlegle pritisku, ali prosto to jeste na žalost činjenično stanje.

Kao što sam rekao, dakle, punopravno članstvo u EU jeste naš strateški cilj i na tom putu pravosuđe je jedan od prioriteta Srbije. Prateći primedbe, pa i kritike Evropske komisije, koja se iskazuje u godišnjem izveštaju o napretku Srbije, Vlada Srbije je usvojila novu nacionalnu Strategiju za razvoj pravosuđa za period od 2020. do 2025. godine, a revidiran je i Akcioni plan za pregovaračko Poglavlje 23. Nova strategija je izgrađena upravo u skladu sa potrebama daljeg jačanja državne uprave, boljoj dostupnosti pravde i većoj pravoj sigurnosti, istovremeno ona je i dokaz da je Srbija spremna da dalje implementira evropsko zakonodavstvo u naše zakonodavstvo. Dakle, harmonizacija evropskog zakonodavstva, srpskog zakonodavstva sa evropskih zakonodavstvom.

Takođe prošlog meseca smo usvojili Predlog Vlade Republike Srbije za promenu Ustava Republike Srbije za promenu Ustava Republike Srbije kojim će se unaprediti i ojačati nezavisnost srpskog pravosuđa. Da ponovim još jednom za rad javnosti, nije suština promene Ustava u preambuli niti je preambula tema, tema je kako da ojačamo nezavisnost srpskog pravosuđa i da imamo još efikasniji pravosudni sistem Srbije.

Sada kad već govorimo o vladavini prava, gospodine Orliću, da li sam prekoračio vreme, izvinite ja možda nisam, evo ako dozvoljavate smo još par rečenica i završavam.

Kada govorimo o vladavini prava, osvrnuću se na nešto što za nas jeste najbolnija tema, a to je taj famozni haški tribunal.

Mi, prosto smatramo da Haški tribunal nije ispunio očekivanja, zbog kojih je i formiran, od strane Saveta bezbednosti UN, jer koliko mene pamćenje služi, njegov zadatak je bio pomirenje. Pa, da li je on doprineo pomirenje u regionu? Ne da nije doprineo pomirenju, on je još više razgradio odnose, produbio sukobe i zaoštrio odnose u regionu.

I u svemu tome, najgore su prošli Srbi i kada govorimo o godinama na koliko su godina osuđeni oni koji su bili zatočeni u Haškom tribunalu, i kada govorimo, nažalost o onima koji su preminuli, a nisu sačekali da se procesi završe.

Dakle, pravo i pravda nisu nešto čime se Haški tribunal rukovodio. Međunarodna pravo, opet gledam u gospodina Martinovića, jer poštujem njegovo pravničko znanje, Međunarodno pravo, gospodine Martinoviću ispravite me ako grešim, ne može da bude selektivno i ne može da bude za nekoga manje, a za nekoga više. Ovde imamo situaciju da je unapred Srbija bila okarakterisana i definisana, kao neko ko je odgovoran za sve ono loše što se desilo na prostoru SFRJ.

Da skratim, nije slučajno ni to, što je baš 8. novembra, na dan kada je zakazana sednica Saveta bezbednosti UN, zakazano i izricanje presude Ratku Mladiću, jer je se pretpostavljalo da će upravo tog dana, neko od onih, koji žele da Haški tribunal opstane, jer on nema više šta da radi, on nema više posla, on je svoj posao završio, da uloži žalbe, jer navodno Srbija ne sarađuje sa Haškim tribunalom, jer navodno, nije isporučila dvoje građana, a Viši sud u Beogradu je vrlo jasno rekao, shodno našim zakonima, shodno zakonima Republike Srbije, da nisu ispunjeni uslovi, da te osobe budu isporučene Haškom tribunalu.

I tu ima jedno suštinsko pitanje, zašto nikada do sada, ni u jednoj optužnici Haškog tribunala, sastavni deo optužnice Haškog tribunala, nije bila žuta kuća?

Pa, da li je postojala „žuta kuća“ ili nije postojala „žuta kuća“? Pa, da li imamo jasne i vidljive dokaze Dika Martija ili nemamo?

Ne, nego će sada nekakav advokat Gašić, iz Prištine da podnese prijavu protiv Dika Martija, kako je nelegalno boravio na nekom prostoru, čovek nije ni bio na tom prostoru, čemu svedoči izjava gospodina Vukčevića, nekadašnjeg tužioca za ratne zločine, koji jasno kaže, da Dik Marti nikada nije bio na tom prostoru, a da lično njemu nije dozvoljeno bilo da pogleda taj prostor, gde se sumnjalo da postoje žrtve.

Zašto nikada „žuta kuća“ nije bila deo optužnice, nekoga iz Prištine, nekog pripadnika OVK-a, UČK-a, kada je reč o Haškom tribunalu?

Dakle, Srbija je pokazala spremnost za saradnju, ali Srbija očekuje smo jedno, a to je istina i pravda i ništa drugo.

U kontekstu toga, postavljam pitanje, da li je sve to, ako posmatramo Srbiju korektno, zapravo da li je to u pravom smislu reči vladavina prava?

Zahvaljujem i izvinjavam se gospodine Orliću.
Zahvaljujem, uvaženi predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije.

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, danas se navršava tačno tri hiljade dana od kada je potpisan Berlinski sporazum kojim se, između ostalog, Priština obavezala da formira Zajednicu srpskih opština. Tu obavezu ni do danas Priština nije ispunila.

Nažalost, ovo nije jedino pitanje koje je sporno. Priština izbegava da nastavi dijalog u delu koji se odnosi na nestala lica, što je za nas svakako glavna tema, jer nije reč samo o političkom pitanju, već i o duboko humanom i civilizacijskom pitanju pre svega.

Pored toga, Priština na brojne načine svakodnevno sabotira dijalog, a to čini na brutalan i necivilizacijski način, čega smo u poslednje vreme svakodnevni svedoci. Samo u poslednjih nedelju dana, podsetiću, desilo se više napada. Na Vidovdan je uhapšen mladić zato što je branio monahinju. Nedavno je grupa Albanaca organizovala proteste zbog povratka jedne Srpkinje, Dragice Gašić, u svoj stan u Đakovici. Poslednji u nizu takvih napada desio se pre par dana u selu Gojbulji nadomak Vučitrna, kada je grupa Albanaca napala i teško povredila 13-godišnjeg dečaka Nikolu Perića.

Samo od početka godine zabeleženo je gotovo 70 dana. Gotovo svakodnevno desi se bar neki incident, a o rušenju, skrnavljenju srpskih svetinja, srpskih kuća, grobalja, da i ne govorimo. Srpsko stanovništvo na prostoru KiM živi u stalnom strahu i bez perspektive, nažalost.

Kako onda da govorimo o bezbednosti i sigurnosti srpskog stanovništva i srpskih svetinja na KiM, kada je očigledno da Priština želi da prisvoji i naše svetinje, pa čak i da ih pretvori u svoje turističke atrakcije, tražeći za to i spoljnu podršku?

Očigledno je i to da gube strpljenje, ali i podršku nekih zapadnih zemalja na koju su neizostavno računali. Ne dopada im se, recimo, kada američki specijalni izaslanik za zapadni Balkan, Metju Palmer, povodom najavljene tužbe Prištine protiv Srbije za genocid, kaže da ne misli da bi takav pristup doprineo rešavanju spora između Kosova i Srbije i da moraju da imaju osnov za to.

Vratio bih se na tehnički dijalog koji je zakazan za sutra u Prištini. Glavna tema na kojoj će srpska strana da insistira biće svakako formiranje Zajednice srpskih opština i rešavanje nestalih lica, što sam već naveo.

Jedna od tema biće bezbedan, nesmetan i neometan povratak interno raseljenih lica u svoje domove, što u ovom trenutku, nažalost, takođe nije moguće.

Srpskom stanovništvu pogotovo je zabranjeno kretanje. Nažalost, prištinske vlasti u poslednje vreme često su branile ulazak na KiM naših zvaničnika i srpskom stanovništvu, koje je želelo da poseti svoje domove i svoje svetinje.

U vezi sa ovim, želim da postavim pitanje, da pružimo, naravno, kao poslanička grupa punu podršku pregovaračkom timu koji će nastaviti pregovore na tehničkom nivou tokom sutrašnjeg dana, ali i da postavimo pitanje direktoru Kancelarije za KiM, gospodinu Petru Petkoviću, koji je na čelu tima koji vodi tehnički dijalog - kakve zapravo aktivnosti naš tim može da preduzme kako bi se prištinska strana aktivirala konačno na sprovođenju preuzetih obaveza iz Briselskog sporazuma, jer u protivnom mi sami sa sobom ne možemo da vodimo ovakvu vrstu dijaloga i ne možemo da dođemo do onoga što jeste naš cilj, a to je kompromisno i pravično rešenje koje će biti prihvatljivo za obe strane?

Šta se očekuje od međunarodne zajednice koja je posrednik u ovom dijalogu i koja očigledno još uvek nema mehanizme kojima može da obaveže Prištinu i zahteva od nje da sporazum sprovodi u delo? Ovako se ima utisak da međunarodni posrednici prećutno prelaze preko svih ekscesa i nedopustivih kršenja ljudskih prava Srba na prostoru KiM. Do sada, evropski posrednici se, nažalost, nisu oglasili. Zahvaljujem, predsedniče.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući gospodine Orliću.

Poštovani ministre, prvi potpredsedniče Vlade Republike Srbije, poštovani predstavnici Ministarstva, teško mi je da govorim nakon svog profesora, navikao sam, ali profesore, izvinite, takve su okolnosti.

Saglasan sam sa svim sugestijama koje je uputio prof. Jokić, vrlo su dobronamerne i smatram da Ministarstvo treba na pravi način da ih razmotri.

Još jednom želim da ponovim zašto će poslanička grupa SPS podržati ovaj zakonski predlog. Dakle, veoma taksativno, smatramo da je važno prisustvo svih učesnika akademskih procesa u predviđenim telima, zatim zakon je rodno ravnopravan, transparentnost u izboru članova radnih tela. Dobro je da recenzenti za projekte, to je bila, između ostalog, i naša sugestija tokom rasprave u načelu, da recenzenti za projekte i radove mogu biti iz inostranstva, jer se time podiže kompetentnost i kompetitivnost i kvalitet, između ostalog, naučno-istraživačkog rada. Važno je da Komisija za akreditaciju može da radi kvalitetno i otvoreno jer je ona garancija za kvalitetno visoko obrazovanje.

Dakle, uz sve ove sugestije koje smo maločas čuli, koje su dobronamerne, uz sve ono što smo mogli čuti tokom jučerašnje rasprave na Odboru za obrazovanje, nauku i tehnološki razvoj, mi svakako ćemo u danu za glasanje podržati ovaj zakonski predlog. Nismo mislili danas da govorimo o ovome, javio sam se jer me je podstakao kolega Marković svojom diskusijom. Govorio je o nečemu što je, po našem mišljenju, od velike važnosti i značaja u ovom trenutku, a dolazi od strane onih koji polaze od pretpostavke: „Što gore po Srbiju, to bolje po nas“, i pokušavaju na neki način da minimiziraju i negativno predstave sve ono pozitivno što se dešava u Srbiji.

Kolega Marković je naveo jedan jako dobar primer, a to je vojna vežba na Pešteru, munjeviti udar 2021. godine, u kojoj je učestvovalo čak 2.337 pripadnika Vojske Srbije i Ministarstva odbrane, 1.224 pripadnika kopnene vojske. Dakle, snaga Vojske biće drastično uvećana u narednih devet meseci i to je poruka koju je poslao i predsednik Republike i to je od velike važnosti i velikog značaja. Na ovaj način i ovom vežbom Srbija nikome ne preti, Srbija nikada nije govorila ratnohuškačkom retorikom, a to što oprema Vojsku Srbije, to što oprema Ministarstvo odbrane, to samo znači da želimo da budemo spremni da u svakom trenutku možemo da odbranimo naše nacionalne i državne interese i da u svakom trenutku možemo da odbranimo svoj narod.

Jaka Vojska Srbije i Ministarstvo odbrane znači jaku državu, a to znači, između ostalog, i jaku finansijsku stabilnost. Naravno, ništa više od toga. To je potpuno pošteno i čestito.

Sa druge strane, u pravu je gospodin Marković. Prvi put se na našem nebu moglo videti 11 MiG-ova 29, četiri G-4, čak 25 novih bombardera u proteklih četiri ili pet godina, bilo ih je znatno manje i sa znatno manjim kvalitetom. Dobro je što je prisustvovao komandant KFOR-a, jer mi treba da sarađujemo sa jedinicama KFOR-a. Ali za ponos je to što su prisustvovali junaci sa Košara, jer oni svakako jesu ponos, i da nije njih bilo, ne bi bilo snage Vojske Srbije i Ministarstva odbrane. Njih 240 je prisustvovalo ovoj vežbi, a od njih 240, njih sedam sa prostora teritorije Crne Gore.

Ono što, takođe, želim da kažem jeste da smo mi kao poslanici Socijalističke partije Srbije smo, pre svega, bez obzira što smo legitimno izabrani, što smo glas naroda i legitimno izabrani predstavnici građana, ponosni na to što smo, pre svega, građani Srbije, jake i ekonomski stabilne Srbije, Srbije koja misli svojom glavom, koja ima svoje mišljenje, koja ima svoj stav, koja vodi samostalno spoljnu politiku, u najboljem interesu svojih građana, Srbije koja je simbol novih vrednosti u regionu, Srbije koja je ojačala i međunarodni ugled i međunarodni imidž, Srbije koja je prepoznata kao pouzdan, siguran i stabilan partner i to samo zato jer ispunjava svoje međunarodne obaveze, što potvrđuje međunarodni integritet Srbije i Srbije koja ne želi da kvari tradicionalno prijateljske odnose sa tradicionalno prijateljski orjentisanim državama.

Znate, vrlo često me podstakne diskusija uvaženog kolege, a nadovezujem se na ono što se dešavalo tokom Vidovdana, 28. juna, i što smo mogli čuti od takozvanih privremenih institucija prištinske vlasti kada je reč o 1389. godini. Vrlo često me podstakne diskusija kolege iz Demokratskog fronta, uvaženog kolege Kneževića. Nekako od trenutka od kada sam naučio da čitam i da pišem, pa i kod uvaženog profesora Jokića u najboljoj srednjoj ekonomskoj školi u Srbiji u tom trenutku bavio se istorijom srpskog naroda i mi smo poslanička grupa koja poštuje istoriju srpskog naroda, nekako mi se čini da je sve bilo navodno usmereno ka nama i ka Srbiji, a da mi navodno nismo krivi, a zapravo smo za sve krivi.

Krivi smo i za tu 1389. godinu, jer smo umesto ovozemaljskog života izabrali nebesko carstvo. Krvi smo i za Prvi balkanski rat. Krivi smo i za Prvi svetski rat. Krivi smo i za Drugi svetski rat. Krivi smo i za sva ona dešavanja i poslednji građanski rat na prostoru SFRJ, jer u Hagu nije bilo prava i pravde. Nije bilo međunarodnog prava, jer ne može međunarodno pravo da bude selektivno, pa za nekoga manje, za nekoga više, nego mora da bude za sve podjednako.

Krvi smo i za to što je izvršeno etničko čišćenje na prostoru KiM, što je preko 250 hiljada Srba i nealbanskog stanovništva napustilo prostor KiM. Od 437 mesta u kojima su živeli Srbi, etnički je potpuno očišćeno 312 naselja. U Prizrenu, koji je bio srednjovekovna srpska prestonica i u kojoj je 1991. godine živelo 10 hiljada Srba, danas, neka me isprave kolege koje dolaze sa prostora KiM, živi jedva 23. U prištini 1991. godine je živelo 40 hiljada Srba, a danas živi jedva stotinak i za to smo krivi.

Krivi smo i za „Oluju“. Krivi smo i za to što je u Hrvatskoj nekada živelo 380 hiljada Srba, a danas živi jedva 160 hiljada. Krivi smo i za to što u Sarajevu je nekada živelo 150 hiljada, a danas živi jedva 10 hiljada Srba. Krvi smo i za „Oluju“ i za „Jasenovac“.

Krvi smo i za to što smo uvek govorili da poštujemo istoriju sećanja i da nikada nismo prebrojavali srpske žrtve, počev od balkanskih ratova, pa do poslednjih građanskih ratova na prostoru SFRJ, jer nismo želeli da narušavamo i da produbljujemo sukobe i da narušavamo nacionalna i emotivna osećanja drugih država, a da li su drugi se ponašali tako prema nama?

Krivi smo i za to što je 15 tona osiromašenog uranijuma bačeno na Srbiju. Prosto, za sve smo krivi i za sve smo odgovorni.

Znamo mi koliko je danas teško braniti nacionalne i državne interese i da to mogu samo hrabri i odlučni borci u odbrani nacionalnih i državnih interesa i naravno da je veoma teško i da su ovo bili možda najteži pregovori u Briselu i da je ovo jedan, u pravu je gospodin Marković, period izazova i iskušenja i da tek slede ogromni pritisci na Srbiju u narednom vremenskom periodu, a da se o svemu tome ćutalo duži niz godina, da se o svemu tome ćutalo čak 20 i više godina unazad i da se od 2000. godine na ovamo vodila politika i EU i Srbija i da su se krili granični prelazi i da su se rezolucije menjale u avionu i da se pitanje Kosova i Metohije iz Njujorka izmestilo u Brisel i da je postavljeno pogrešno pitanje pred Međunarodnim sudom pravde.

Mi, naravno, pozdravljamo spremnost i predsednika Srbije i pozdravljamo spremnost i Vlade Republike Srbije da u ovom trenutku pruži odgovore na ona najteža pitanja i da tu odgovornost ne prebacuje na generacije koje dolaze, jer ukoliko budemo zabijali glavu u pesak i ćutali, prolaziće vreme i mi na kraju, nažalost, nećemo imati o čemu da razgovaramo.

Ponosni smo na to što je predsednik Srbije, zajedno sa sada predsednikom Narodne skupštine Republike Srbije, a tada ministrom spoljnih poslova Ivicom Dačićem učestvovao i sproveo jedan važan nacionalni i državni projekat u kojem je čak 19 država povuklo priznanje jednostrane proglašene nezavisnosti Kosova i Metohije. Nije ovde reč o broju, reč je o tome da konačno neko shvati da je Srbija deo rešenja, da je Srbija deo kompromisa i da bez Srbije nema rešenja i nema kompromisa i da je došao trenutak da se ne može Srbija samo otimati, već da Srbija konačno može nešto da traži.

Nije ovo isti period kao period od 2008. do 2012. godine, kada odete u Belu kuću i možete o pitanju Kosova i Metohije da razgovarate samo o onim tehničkim stvarima i to na nivou Stafera. Došli smo do 2020. godine, kada je upravo zahvaljujući ovom važnom nacionalnom i državnom projektu, koji su vodili predsednik Republike i tada ministar spoljnih poslova, kada smo ojačali međunarodni ugled i imidž i ponosni smo na to što je predsednik države u Beloj kući rekao vrlo jasno i precizno - tačka 10. ostavljamo po strani, a na poslednjim pregovorima na četiri puta postavljeno isto pitanje - kada ćete prihvatiti jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova, rekao - nikada.

U pravu je kolega Marković, ponavljam, pritisci će svakako biti nastavljeni i to je jedna osmišljena strategija pritisaka koja ide u nekoliko pravaca. Svakako jedan pravac jeste da se izvrši pritisak na države koje nisu priznale Kosovo i Metohije. Drugi pravac jeste da se kriminalizuje porodica predsednika Srbije Aleksandra Vučića, jer on jeste faktor stabilnosti u Srbiji, ali i jeste neko ko je ujedinio region u jednom izuzetno teškom periodu, periodu kovida.

Treća vrsta pritiska jeste od država u regionu, nažalost, od onih koji žive pored nas, koji žive nekako zajedno sa nama.

Četvrta vrsta pritiska jeste iznutra, poput onih sramnih rezolucija koje su podnete ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Mene ne čudi da će u narednim danima i Aleksandar Vučić biti neko ko će biti sigurno najodgovorniji za sve ono loše što se dešavalo u regionu jer Bi-Bi-Si već nekoliko meseci unazad sa naslovnih strana ne skida nekakav non-pejper se završava sa nezavisnošću Kosova.

Prosto, od 1878. godine, od tog Berlinskog kongresa do danas nekome smeta jaka Srbija. S druge strane, nije ni slučajno sve to osmišljeno baš u junu mesecu. Nije ni slučajno sednica Saveta bezbednosti UN zakazana 8. juna, kada je bilo izricanje presude Ratku Mladiću, jer dobro se znalo da će tada neko uložiti žalbu kako Srbija navodno ne sarađuje sa Haškim tribunalom jer ne želi da isporuči predstavnike SRS Haškom tribunalu. Ne, Srbija pokazuje spremnost da sarađuje i Srbija je to potvrdila i pokazala, ali poštuje zakone, jer Viši sud u Beogradu je potpuno jasan. Rekao je da zakonom nisu ispunjeni uslovi da ovo dvoje državljana Srbije, predstavnika SRS, budu isporučeni Haškom tribunalu.

Žao mi je, pre svega, što nije prepoznata jedna intencija i volja predsednika Srbije da u periodu kada je bilo najteže, mi smo još suočeni sa tim najvećim zdravstvenim izazovom, kao i čitav svet, ali žao nam je što naši prijatelji, tako da kažem, neću reći ništa loše ni za Hrvatsku, čiji predsednik kaže da je Ratku Mladiću super u Haškom tribunalu i da treba da ostane tamo, a ja se ne sećam da je tako govorio kada je izrečena prvostepena presuda Markaču i Gotovini.

Fausto Pokar, inače prvi sudija i predsednik Žalbenog veća u tom postupku, je upotrebio samo jednu reč kojom je opisao srpske žrtve u Haškom tribunalu i ona je sasvim dovoljna, a to je groteskno.

Preporučujem i predsedniku države Hrvatske da pogleda taj film. Ne bi bilo loše da pogleda film „Dara u Jasenovcu“. Znam da će mu to biti teško, ali ne bi bilo loše da pogleda film „Dara u Jasenovcu“, umesto što upućuje pozive državama koje nisu prihvatile jednostranu proglašenu nezavisnost Kosova i Metohije da priznaju jednostranu nezavisnost Kosova i Metohije, jer to je mešanje u unutrašnja pitanja drugih država.

Što se tiče Crne Gore, ne želim previše o tome da govorim. Mislim da su tu stvari potpuno jasne. Tu je jedna konfuzija i tu se apsolutno više ne zna ni ko je na vlasti, ni da li postoji vladajuća većina, ali jedno je jasno zašto u ovom trenutku… Nama je to potpuno jasno, ali to treba da objasne oni koji danas vode Crnu Goru i koji su zaboravili šta su govorili tokom izborne kampanje. Mi sa crnogorskim narodom želimo dobre odnose. Mi želimo da srpski i crnogorski narod u Crnoj Gori živi u miru i u slozi, a prema onima koji su doneli ovakvu odluku, ubeđen sam da će i predsednik i Vlada znati adekvatno da odgovore.

Žao mi je što nisu prepoznali intenciju predsednika Republike tokom perioda kovida, kada je uspeo da ujedini region, jer pitanje vakcina i donacija nije samo pitanje donacija, već pitanje poverenja i obnove poverenja na prostoru regiona i kada je jasno rekao – dajte da pokušamo da ne govorimo loše, mnogo smo mali, da ne govorimo loše jedni o drugima, već jednim glasom da nastupamo zajedno pred Evropskom unijom, pred Briselom, pred svetskim liderima, jer tako ćemo najbolje realizovati one projekte koji jesu od velikog značaja za naš narod. Dajte da gledamo kako žive naši građani. Ne možemo da se složimo oko nekih političkih tema, ali hajde da govorimo o ekonomiji. Možemo mi da govorimo o trgovinskoj razmeni sa Evropskom unijom, ona jeste velika, ali najveća trgovinska razmena je upravo u regionu, 70 do 80%. Umesto da govorimo o značajnim projektima, poput regionalnog samita u Beogradu, recimo, koji je najavljen, poput „Turskog toka“, „mini Šengena“, Vašingtonskog sporazuma, svežeg Briselskog procesa, a to je privreda, mi pokušavamo da stvorimo jednu atmosferu ratno-huškačke retorike koja svakako nije dobra, a cilj Srbije jeste mir i stabilnost na Balkanu.

Ja sam ubeđen da će i predsednik i Vlada Republike Srbije, kao što je to rečeno, između ostalog i na sednici, kada smo govorili o Izveštaju Kancelarije o pregovorima po pitanju Kosova i Metohije, uspeti da kroz dijalog dođu do kompromisnog i pravičnog rešenja i da na najbolji mogući način sačuvaju i odbrane nacionalne i državne interese i oni koji danas žive na prostoru Kosova i Metohije, a smatraju Srbiju svojom državom, jer oni svakako jesu najbolji branioci Kosova i Metohije.

Izvinite ministre, ja jesam iskočio iz teme, ali kolega Marković me je podstakao da govorim o ovome, a što se tiče zakona koji je na dnevnom redu, mi smo to rekli i tokom rasprave u načelu da smo svakako spremni da podržimo ovaj zakonski predlog. Uz to, naravno, još jednu molbu da uvažite sve ove sugestije i predloge koji su se mogli čuti i koji će se čuti tokom današnje rasprave, ali i koje su se čule i tokom jučerašnje rasprave na resornom Odboru. Zahvaljujem.
Uvažen predsedavajući gospodine Orliću, poštovani ministre, poštovani predstavnici Ministarstva, veoma kratko, složio bih se sa kolegom Zukorlićem da je jučerašnja sednica Odbora zapravo da predstavlja jedan novi kvalitet i kapacitet različitih mišljenja, da se kvalitet meri na kraju po završetku same sednice Odbora i konsenzusu i dogovoru i kompromisu koji je postignut kada je reč o argumentacijama mogle čuti na samoj sednici Odbora. Nije ni logično da uvek po svim pitanjima imamo ista mišljenja, jer kada bi uvek mislili isto, ne bi mislili dovoljno, to svakako nije doro.

Naravno, da Zakon o visokom obrazovanju, i tu je gospodin Zukorlić u pravu, jeste jedan od zakona koji se najčešće menja, ali ne zato što zakon koji trenutno recimo, imamo izmene i dopune zakona nisu dobre, već zato što je reč o jednoj dinamičnoj, živoj i još uvek nedefinisanoj, kako bih rekao materiji, i zato je uvek potrebno pratiti tokove i pokušavati prilagođavati se modernim tokovima i harmonizovati naše zakonodavstvo sa zakonodavstvom EU.

Maločas sam permutovao kada sam govorio o zakonu, pa sam mislio da je na dnevnom redu, najpre Zakon o visokom obrazovanju i rekao sam zašto ćemo kao poslanička grupa SPS glasati za ovaj zakonski predlog. Ono što želim, veoma kratko, u nekoliko rečenica da kažem u nastavku, podstakao me je malo čas kolega koji je govorio o svom gradu.

Želim pre svega da zahvalim ministru prosvete i prvom potpredsedniku Vlade Republike Srbije, pre svega, kao lokal patriote i kao Valjevac, što je našao vremena da poseti i Valjevo, što je Ministarstvo prosvete izašlo u susret visoko-strukovnoj školi, a verovali ili ne, to je jedina visokoobrazovana institucija na teritoriji grada Valjeva. Mislim jedna od dve ili tri na teritoriji zapadne Srbije, što je kroz projekat Ministarstva prosvete omogućeno da se nastavi rad ove visoko-strukovne škole koja je, ne znam iz kojih razloga, objedinjena sa visoko-strukovnom školom u Užicu. To je za mene nepojmljivo i nezamislivo. Da sam znao trenutak kada se to desilo, verovatno bih se kao poslanik, svim silama, kao Valjevac, borio da se to ne desi.

Takođe, želim da zahvalim na opremanju IT učionice osnovne škole u Valjevu. Poseti jednoj od najelitnijih, uz dužno poštovanje, ako ne i najelitnije poljoprivredne škole u Valjevu i obećanoj pomoći poljoprivrednoj školi u Valjevu, kao i razgovoru sa predstavnicima lokalne samouprave oko rešavanja onoga što trenutno jeste goruće pitanje u Valjevu, a to je, pitanje vrtića, izgradnje novog vrtića. Mi imamo preko 470 mališana koji u ovom trenutku nisu našli svoje mesto u gradskom obdaništu ili obdaništu u Valjevu.

Što se tiče samo zakona, veoma kratko, dakle, strateški posmatrano, obrazovna politika predstavlja zaista jedan od prioriteta Srbije, jer bez mladih i obrazovnih ljudi, kreativnih, inovativnih ne može biti nikakvog napretka društva u celini. Dalji razvoj obrazovanja Srbije definisan je, kao što smo rekli tokom raspravu u načelu, kroz četiri ključna strateška cilja, a pre svega kvalitet, efikasnost, relevantnost i obuhvat. Novom strategijom naš obrazovni sistem na svim nivoima, naša obrazovna politika usaglašava se sa naučnim, tehnološkim razvojem i savremenim kretanjem u društvu, ali i u ekonomiji. Te tokove treba pratiti i u narednom vremenskom periodu.

Vizija projektovana novom strategijom je kvalitetno obrazovanje za postizanje punog potencijala stanovništva, a naročito svakog deteta, mlade osobe, ali podrazumeva se i odraslih. Vizija razvoja podrazumeva dalji rad na izgradnji društva i ekonomije zasnovanih pre svega na znanju društva koje neguje vrednosti kao što su solidarnost, poštovanje, uvažavanje, jačanje inkluzivnog pristupa u obrazovanju, koji omogućava kvalitetno obrazovanje uz sve bez obzira na različitost pre svega. Dakle, bez diskriminacije.

Uz sve ono što sam rekao u uvodnom izlaganju tokom prvog javljanja, naravno da će poslanička grupa u danu za glasanje podržati i ovaj amandman Odbora o kojem je maločas bilo reči, ali naravno da će podržati i zakonski predlog u celini. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući, gospodine Orliću.

Poštovani ministre, poštovana predstavnice Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, kao što smo rekli u načelnoj raspravi, Poslanička grupa SPS, naravno, podržaće ovaj zakonski predlog, posebno amandman koji obuhvata više kritičnih grupa. Neko je tokom rasprave o amandmanima jako dobro rekao da kada su deca u pitanju nema mesta razlikama i nema tu mesta za politizaciju i nema tu mesta za političke floskule.

Naravno da podržavamo, ministre, sve vaše napore, naravno da podržavamo sve vaše inicijative. Demografija svakako jeste jedan od prioriteta Vlade Republike Srbije. To je jasno definisano i ekspozeom premijerke Vlade Republike Srbije Ane Brnabić i tako je od 2012. godine, ali ne treba zaboraviti to. Naprotiv, smatramo, bar mi iz Poslaničke grupe SPS, da na to uvek treba podsećati, upravo zarad onih koji su u tom trenutku bili protiv tih mera, a to je period 2014. godine, jer mi danas ne bi mogli da govorimo o finansijskoj podršci, konkretno finansijskoj podršci porodice sa decom, ne bi mogli od marta meseca do danas da imamo jedan sistem koji funkcione, i ne samo da funkcioniše, već ostvaruje veoma dobre rezultate, ne bi mogli da izdvojimo tri veoma značajna paketa mera, najpre dva paketa od 800 milijardi dinara, pa onda poslednji paket od 257,1 milijardi dinara, što je ukupno 17,2% BDP-a, dakle, ne bi mogli ovoliki teret krize kao država da prihvatimo na sebe i da izbegnemo onaj najcrnji scenario koji je nažalost bio u nekim državama, ne želim da pominjem kojim, da nije bilo te 2014. godine i da te 2014. godine nisu postavljeni temelji jednog reformskog kursa Vlade Republike Srbije.

To jeste bio hrabar, odlučan potez politički nepopularan u datom trenutku, ali nešto što je bilo nužnost, što je bilo neminovnost, jer Srbija je u tom trenutku bila na raskrsnici. Da li će odabrati put koji predstavlja u neku ruku spisak lepih želja, ono što bi građani želeli da čuju, ono što lepo zvuči, a ako bi se realno finansijski realizovalo došli bi do finansijskog kraha i finansijskog bankrota. Finansijski stručnjaci kažu negde do 2016. godine otprilike, a drugi put je ovaj put koji jeste bio težak i trnovit, ali smo došli do toga da imamo zdrav sistem koji je zasnovan na zdravim osnovama, koji nije zasnovan na politici i na politikanstvu, već je zasnovan na životu i na ekonomiji.

Kada je reč konkretno o zakonu, još jednom želim da navedem najpre razloge zbog kojih ćemo kao poslanička grupa SPS podržati ovaj zakonski predlog. Pre svega, minimalna naknada zarade za vreme porodiljskog odsustva više ne može biti manja od minimalne zarade u Republici utvrđene na dan početka korišćenja prava. Mi smatramo da je to veoma važno. Zatim, utvrđen je gornji limit naknade zarade za vreme porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne nege deteta. Tako će umesto dosadašnje tri prosečne zarade od 1. januara 2022. godine osnovica biti u visini do pet prosečnih zarada u Republici Srbiji. To je takođe još važnije, ne zna se šta je od čega važnije. Zatim, majkama koje su bile poljoprivrednici do 18 meseci pre rođenja deteta mogu da koriste zakonom predviđene ostale naknade po osnovu rođenja nege ili posebne nege deteta. Verujemo da će ova mera kojom se izjednačava majčinstvo svih majki gde god da rade biti još stimulativnija. Koliko je ovo važno za naše ruralne sredine koje su decenijama čuvale natalitet ne treba posebno naglašavati.

Predlogom zakona se preciznije definišu uslovi za definisanje pojma jednoroditeljske porodice što je veoma važno sa aspekta ostvarivanja prava roditelja i dece iz jednoroditeljskih porodica. Zatim, sagledati mogućnost boljeg zakonskog rešenja naplate alimentacije kako bi se upravo zaštitila deca. Više se posvetiti pitanju prevenciju i sprečavanju nasilja u porodici što nažalost postaje sve izraženiji problem to je naš apel posebno u vreme kovida, nažalost. Naš zadatak je kako da donosimo zakone kojima ćemo svakoj porodici koja se odluči da ima potomstvo, a to su mladi ljudi da obezbedimo afirmativne uslove tako i da ukazujemo na propust u sprovođenju propisa ovoga puta propisi koji se odnose na društvenu i finansijsku podršku svim porodicama sa decom u potpunosti imaju našu podršku.

E, sad to su razlozi zbog kojih će poslanička grupa SPS svakako u danu za glasanje podržati amandman koji je podržala Vlada Republike Srbije, jer smatramo da je potpuno opravdan, ali zakon u celini.

Sa druge strane, gospodin Bakarec mislim da je danas govorio o jednom političkom aspektu i političkom delu i želim veoma kratko da napravim jedan osvrt i na taj deo. Znate, iz svega onoga o čemu je govorio gospodin Bakarec a imao sam prilike da pročitam i njegovu kolumnu nedavno na sličnu temu može se zaključiti samo jedno. Manjak političke moći i manjak političkog uticaja dovodi nažalost do onog najprimitivnijeg ponašanja. To više nije ni, rekao bih, najprimitivnije ponašanje, to je nasilničko i siledžijsko ponašanje. To nije politika niti je to suština politike i to nikada ne sme i ne može da postane norma društvenog ponašanja u Srbiji. To je nešto protiv čega moramo svi zajedno da se izborimo.

Ono što ste govorili, a pomenuli ste brojne pretnje koje mi svakako osuđujemo, ali želim da vas podsetim, tu matricu pominjanja porodica, pretnje, je upravo osmislio jedan deo kvazi opozicije. Onda kada građani prođu ispod prozora jednog lidera kvazi opozicije, nazovite lidera kvazi opozicije, i nazovu ga tamo nekim imenom, onda imamo onu montiranu režiju i onu montiranu scenu, ako se sećate i one krokodilske suze, verovatno im je trebalo mnogo dugo da to izmontiraju. Ja bih mu lično poverovao, znate, poverovao bih mu da je možda mnogo ranije pozvao svoje drugare, svoje pajtose i rekao im lepo – hej otiđite kod gospodina Martinovića i izvinite se za to što ste uradili na sednici Administrativnog odbora. Otiđite kod nekadašnje predsednice Narodne skupštine Republike Srbije i izvinite se za ono što ste upali u kabinet, nasilnički i fizički upali u kabinet predsednice Narodne skupštine Republike Srbije.

To se nikada od uvođenja višestranačkog sistema u Srbiji nije desilo. Da je pozvao svoje političke pristalice i rekao – hej, sramno je to što ste uradili i što ste sa srpskom zastavom pokušali da probijete bez razloga i da uđete u Narodnu skupštinu, jer mi smo u tom trenutku poslanici. Mogli smo i bez toga, bilo kada i u bilo kojem trenutku da uđemo u prostorije i hol Narodne skupštine Republike Srbije, ali verovatno su na taj način njih desetak, petnaest, koliko ih je bilo, želeli da simbolizuju neku snagu i neku moć. Simbolizovali su samo primitivizam i to je jedino što su uspeli.

Znate, ne očekuju građani od političara sažaljenje, kako je to mislio taj lider kvazi opozicije, već očekuju rešenje. Pošto rešenja nema, ja ne mogu da mu verujem, kao što mu ne veruju ni građani Srbije. Onda je to samo politička magla. A u političku maglu građani Srbije su odavno prestali da veruju. Građani su veoma pragmatični kao birači i veruju samo u jedno, a to su rezultati. Rezultati su svakako na strani ove vladajuće koalicije od 2012. godine do danas. Ubeđen sam da će ti rezultati, znate, ma koliko oni govorili da je ova Skupština nelegalna i nelegitimna, pa ne vređaju oni nas, oni vređaju građane Srbije, degradiraju i vređaju građane Srbije koji su i u periodu kovida izašli na izbore i dali poverenje nekoj od političkih stranka.

Želim da vas podsetim da je 2020. godine izlaznost bila negde oko 50% ili iznad 50%, ispravite me ako grešim, a 2016. godine je bilo 56%. E, sad obzirom da je bio period kovida, pa čekajte, bar neka se saberu, pa taj strah od izlaska na izbore i kovid je daleko jači od njihove političke moći. Pa, to je prosto i jednostavno. Ako iole imaju političke zrelosti i ako iole imaju političke mudrosti, ali izgleda da nemaju. Dakle, takva vrsta političke magle više u Srbiji ne može proći.

O kakvoj hrabrosti, gospodine Bakarec oni govore? Pa, oni imaju hrabrosti taman toliko da zakažu konferenciju za novinare i da ne odgovore na pitanja novinara, već da prete novinarima, ili da pobegnu sa konferencije za novinare ili da se fizički i verbalno sukobljavaju sa novinarima. To je ta savremena demokratija i to je ta sloboda mišljenja, sloboda govora, sloboda izražavanja kako oni zamišljaju u Srbiji.

Da su imali hrabrosti, mogli su bar jedno, da izađu te 2020. godine na izbore pa da konačno vide koliko vrede, odnosno koliko ne vrede. Ali, ja se nadam da ćemo to videti već u aprilu 2022. godine ili krajem marta 2022. godine.

Ima ona kampanja koju vodi taj deo opozicije, oni kažu – dan posle. A, onda dan posle imate ovu njihovu družinu koja kaže – revanšizam i lustracija. E, to je jedini program. I nema drugog programa.

Dakle, jedini program za koji se zalažu i koji su uspeli da osmisle su pretnje, revanšizam, lustracija.

Što se tiče revanšizma, nismo ih se mi plašili ni od 2016. do 2020. godine, kada su bili ovde u sali. Nismo ih se mi plašili ni 5. oktobra 2000. godine, svi zajedno. Mnogo vas je bilo ovde 5. oktobra 2000. godine. Pa zar misle da ih se plašimo od 21 godinu nakon toga.

Kada postavljaju to pitanje, uvek treba sami sebi da postave pitanje – gde su danas oni, a gde smo mi?

Mi smo u Narodnoj skupštini Republike Srbije, mi smo glas naroda, mi smo predstavnici građana, ne zato što smo to mi želeli, nego zato su to građani rekli na izborima, demokratskim izborima koji su održani 2020. godine i ja sam potpuno ubeđen da će to ogromno poverenje i podrška biti potvrđena i krajem marta ili početkom aprila 2022. godine.

A, što se tiče lustracije, ja nikako ne uspevam, pokušavao sam par puta, tim njihovim partijskim drugovima u nekim televizijskim duelima da objasnim da oni uopšte ne razumeju šta znači reč lustracija. A, da je do lustracije, oni treba da shvate da su odavno lustrirani.

Najbolje lustraciju sprovode građani i to na izborima. Građani vam kažu na izborima da li ste za lustraciju ili ne. Nekima čak nije mogao da pomogne ni onaj Brus Li, iz Hong Konga sa nekoliko miliona dolara, pa je lustriran i tako će biti, ubeđen sam i 2022. godine.

Da se ne bavimo previše njima, želeo sam samo da napravim kratak osvrt na ovo izlaganje gospodina Bakareca, nadam se da mi ne zamerate.

Gospodine ministre, još jednom podržaćemo svaki vaš napor, svaku vašu inicijativu, jer zaista smatramo da je pitanje demografije u ovom trenutku prioritet u Srbiji. Zahvaljujem.
Zahvaljujem uvaženi predsedavajući, gospodine Orliću.

Dame i gospodo narodni poslanici, želeo bih da postavim pitanje Vladi Republike Srbije, a tiče se jučerašnjeg događaja na prostoru KiM, koji su ponovo ozbiljno uznemirili srpski narod, a samo potvrđuju da na Prištinskoj strani nema ni naznaka bilo kakvih promena u njihovom agresivnom ponašanju prema pripadnicima srpskog naroda.

Na protiv, i dalje nema dana bez ekscesa. Tako je bilo i juče na Vidovdan. Nedopustivo je ponašanje privremenih institucija u Prištini i pripadnika njihovih snaga bezbednosti, koji su umesto da samo vode računa o redu i miru, na ovaj veliki srpski praznik koji se obeležavao na Gazimestanu, juče uhapsili jednog srpskog mladića iz Podgorice, samo zato što nije dozvolio da Prištinski policajci pretresu i maltretiraju jednu monahinju.

Kolika je mržnja prema svemu što je srpsko potvrđuje i to što su svlačili i oduzimali majice sa likom Kneza Lazara i ostale simbole srpskog naroda, pa čak i srpsku zastavu od onih koji su juče došli da odaju poštu našim junacima koji su pre 632 godine na Kosovu polju odbranili svoju zemlju od osvajača. I dok se na drugoj strani naše planete u SAD, gradonačelnica Čikaga odužuje srpskoj zajednici za doprinos razvoja tog grada tako što Vidovdan proglašava jednim od zvaničnih praznika Čikaga i dok Ričar Grenel čestita srpskom narodu Vidovdan rečima – danas odajemo počast herojima. Na današnji dan 1389. godine citiram: „započela je bitka protiv osmanlija na Kosovu oni ni na ovaj dan ne mogu da obuzdaju svoju mržnju i netrpeljivost“.

Jasno je da i na ovaj način žele da dokažu kako je Kosovo i Metohija samo njihovo, da tamo nema mesta za Srbe, čak i kada obeležavaju svoje praznike i kada se sećaju svojih junaka. Ovo je deo pokušaja nasilnog prisvajanja dela naše teritorije, ali i naše istorije, što oni neskriveno svakodnevno pokušavaju, a takvu svoju nameru oni i ne skrivaju svakodnevnim provokacijama i takvim istorijskim falsifikatima čemu bi se svaki ozbiljan istoričar smejao. Bruka za Prištinu.

I dok sa druge strane Srbija nastoji da uprkos svemu što su oni decenijama činili srpskom narodu nastavili dijalog i dođe do rešenja koje će biti prihvatljivo za obe strane, dotle prištinski lideri ne prezaju ni od kakvog gesta nasilja. Danas nisu dozvolili Srbima da u miru i dostojanstveno obeleže svoj veliki nacionalni praznik. Juče su maltretirali Dragicu Gašić, poslednju Srpkinju u Đakovici, koja se posle 22 godine vratila da živi na svom ognjištu.

Pitamo se, šta dalje da se očekuje od njih posle ovakvih nehumanih i rekao bih necivilizacijskih postupak kojima samo potvrđuju da im ni do dijaloga ni do mira nije stalo. O povratku Srba na svoja ognjišta da i ne govorimo. Za njih je očigledno jedini cilj etničko čisto Kosov i Metohija bez Srba. Njihov narativ je isti i davno prepoznat, ali verujemo da će posle ovih događaja međunarodna zajednica i posrednici u dijalogu reagovati na ovo bahato ponašanje Prištine i prištinske policije koja je tokom jučerašnjeg dana bez dostojanstva pretresala čak i srpsku monahinju koja je došla da se pokloni senima svojih nacionalnih junaka. Kome je juče ona mogla da smeta? To je suštinsko pitanje.

Kako bi se naš narod zaštitio od ovakvih, ali i gorih scenarija albanskih separatista? Želim i ovog puta da apelujem, da konstatujem ali i da pitam Vladu Republike Srbije, da li Vlada može da se obrati međunarodnoj zajednici, da zatraži reakciju međunarodne zajednice, pre svega Brisela kao posrednika u dijalogu, kako bi se sprečilo dalje maltretiranje i kako bi se sprečilo dalje zastrašivanje Srba koji su ostali da žive na svojim ognjištima, koji su ostali na prostoru Kosova i Metohije, koji samo žele bez straha da mogu da žive na Kosovu i Metohiji i da mogu bez straha da obeleže svoje praznike i ne strepe od rušenja grobova svojih predaka?

Međunarodna zajednica snosi deo odgovornosti za stanje na prostoru Kosova i Metohije jer su nažalost često imali dvostruke aršine ili stajali na strani Prištine čiji je cilj jasan, a to je stvaranje etnički čiste, nezavisne albanske države Kosovo na teritoriji Republike Srbije. U pravu je portparol Ministarstva spoljnih poslova Ruske Federacije, kada kaže da je Kosovo i Metohija danas crna tačka Evrope i crna tačka njihovih mentora. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući, gospodine Orliću.

Gospodine potpredsedniče Vlade, ministre, poštovani predstavniče ministarstva, pa maločas je govorio kolega Matić i nas dvojica dolazimo iz zapadne Srbije i on je naveo jedan od primera koji potvrđuje da je zapadna Srbija zapravo deo Srbije koji najviše zavisi i najviše živi od poljoprivrede, jer procentualno gledajući najveći deo je opredeljen ka poljoprivredi i ka selu.

Ne treba vama da govorim. On je naveo samo jedan od primera, naravno, vezujući svoj kraj. Bio sam i posetio tu manifestaciju. Nadam se da ću imati ponovo prilike, ali nedaleko od vas je i Osečina koja ima čuveni Sajam šljiva, a nedaleko od vas je i moje Valjevo koje ima čuvenu Čvarkijadu ili Sajam čvaraka. Mi smo brendirali valjevske čvarke i to vam dovoljno govori u prilog konstataciji koliko ovaj kraj živi od poljoprivrede i koliko je poljoprivreda važna. To ne treba vama da govorim koji veoma uspešno vodite ovaj resor već drugi mandat za redom, koliko mene pamćenje služi.

Sa druge strane, gospodine ministre, žao mi je što nema prenosa, ne znam da li je RTS uspeo da uspostavi prenos, nažalost nije, jer mislim da je ovo tema, gospodin Rističević je potpuno u pravu, koja interesuje poljoprivredne proizvođače, ovo je tema koja interesuje zemljoradnike i ovo je nešto od čega oni žive, znate? Oni žive od fabrike pod vedrim nebom i oni žive od onoga o čemu mi danas govorimo, a govorimo o jednom veoma važnom zakonskom predlogu. I ja ne mogu stručno i kvalifikovano govoriti, kao što su to činile moje kolege, uvaženi prof. Rakonjac i kao što je to govorila ovlašćena predstavnica poslaničke grupe SPS. Naravno da je nesporna podrška poslaničke grupe SPS ovom zakonu, ali na samom početku želim da napravim jednu digresiju.

Vi, gospodine ministre, vrlo često putujete Srbijom, posećujete razna gazdinstva, uglavnom ste na terenu, koliko je primetno i vidljivo. Vama je potpuno jasno da bi neko ostao da živi na selu potrebno je obezbediti neke neophodne uslove. To su pre svega put, voda i struja, ali naravno i škola, jer škole nam nažalost nekako nestaju kada je reč o nekim manjim seoskim područjima, ali to nije tema za vas. To je tema za Ministarstvo prosvete.

Sa druge strane, ono što je takođe važno jeste nedostatak mehanizacije, jer mehanizacija koju danas koriste poljoprivrednici je umnogome nažalost zastarela. Trenutno, koliko je meni poznato, je aktuelan jedan od IPARD-a i on se odnosi na sektor, vi me ispravite ako grešim, mleka, jaja, grožđa, voća, povrća, žitarica, industrijskog bilja, za izgradnju objekata. Reč je od 55 miliona evra i visina podsticaja je od 60% do 80% vrednosti.

Mislim da ne bi bilo loše, čisto zarad javnosti, ma kada oni gledali ovaj prenos, mada ja ne mislim da je za njih prajm tajm u jedan ili dva ujutru, mislim da su to trebali da sagledaju danas i mislim da je Javni servis morao da ima sluha da omogući da to naši poljoprivrednici danas čuju, ali ma kada to bilo, mislim da je jako važno da objasnite našim poljoprivrednicima na koji način mogu doći do IPARD fondova i na koji način i da li će moći nekada u narednom vremenskom periodu, kada je reč o IPARD fondovima, da dođu i do mogućnosti da obnove svoju mehanizaciju.

Dakle, Predlog zakona o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda je još jedan, kao što sam rekao, važan propis kojim se reguliše važan sektor srpske ekonomije, a to je sektor poljoprivrede, koji je istovremeno jedan od razvojnih prioriteta Srbije, koja je tradicionalno vezana za proizvodnju hrane. Rekao sam vama ne treba da govorim o važnosti i značaju poljoprivrede, jer vi to jako dobro znate. Poljoprivreda je u najtežim trenucima prehranila ovu državu, prehranila ovaj narod, pa i u periodu korone, ako se vratimo unazad, od marta meseca prošle godine do danas mi smo mogli da se oslonimo samo na dva stabilna i sigurna resursa. Prvi je bio sopstveni, a to je upravo ono što proizvedemo, a drugi je bio odnos sa tradicionalno prijateljski orjentisanim državama.

Dakle, o važnosti poljoprivrede u Narodnoj skupštini govorimo često i opravdano, upravo nastojeći da postavimo što kvalitetniji zakonski okvir, koji će afirmisati i poljoprivrednu proizvodnju, doprineti njenom razvoju i istovremeno multi-sektorski razvoj sela, koji se nažalost decenijama praznilo, bez obzira na sve resurse i potencijale. Jednostavno, nije bilo uslova za život, pogotovo ne za život mladih na seoskom području. Takav tok ova i prethodna Vlada Republike Srbije, zahvaljujući odgovornoj pre svega poljoprivrednoj politici, želi da prekine i rezultati rada Vlade i ministarstva od 2012. godine do danas već su vidljivi. Podsticaji koji se danas obezbeđuju u poljoprivredi motivaciono deluju na povećanje poljoprivredne proizvodnje i multi-sektorske mere ruralnog razvoja ponovo počinju da budu deo našeg sela, što je od izuzetne važnosti i značaja.

Ovaj zakon je upravo rezultat potrebe da se trajno i na zdravim osnovama uredi poljoprivredna proizvodnja u delu tržišne valorizacije u našoj poljoprivrednoj proizvodnji. Zakon uređuje tržište poljoprivrednih proizvoda, kao što ste rekli. Istovremeno unosi evropske tržišne standarde, što je deo i naše preuzete obaveze, usklađivanje i harmonizacija našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom EU. Zakon predstavlja stvaranje pravnog osnova koji omogućava da se raznim merama uredi tržište, ali i da se zaštiti naš domaći proizvođač i domaća proizvodnja, da se uvođenjem tržišnih standarda omogući učešće naše poljoprivrede na veoma probirljivom i zahtevnom evropskom i svetskom tržištu.

Ima Srbija iskustva u tome. Tradicionalno smo izvoznici kukuruza, pa smo peti u svetu, ali izvozimo decenijama i našu veoma kvalitetnu malinu, jabuku, a sve više i gotove proizvode, kao što su vino, rakija i mnogi drugi. Srbija, dakle, postaje relevantan izvoznik poljoprivrednih proizvoda. Kao primer naveo bih izvoz srpskih proizvoda u EU koji je više nego utrostručen sa 3,2 milijarde u 2009. godini na 10,9 milijardi u 2019. godini. Takođe, pojedinačno neke države članice, poput Italije, Nemačke, Rumunije su tradicionalno u samom vrhu naših najvažnijih trgovinskih partnera.

Naša tradicionalna proizvodnja u velikoj meri je naša prednost, ali danas bismo bili još konkurentniji i produktivniji jer potencijala imamo. Moramo ne samo da se modernizujemo u poljoprivrednoj proizvodnji, već i da prihvatimo međunarodne standarde koji nam upravo omogućavaju da još budemo prisutniji na svetskom tržištu, što i jeste cilj.

Ovaj zakon stvara mehanizme za zaštitu našeg tržišta, što je veoma važno ako imamo u vidu sa koliko rizika posluje ovaj sektor.

Naš poljoprivrednik kada zaseje neku poljoprivrednu kulturu ne može da predvidi ni koliko ni da li će ta kultura roditi. Koliko god zaštite i osiguraju domaćinstva i obezbede poljoprivrednik uvek radi sa ogromnim proizvodnim rizikom. Zato bih pohvalio jedno od zakonskih rešenja koje je, čini mi se, i suštinsko, a to je zaštita poljoprivredne proizvodnje od rizika na tržištu. To će se svakako ostvariti intervencijom države na tržištu kada su cene određenih poljoprivrednih proizvoda niže od referentnih i kada treba zaštiti našu proizvodnju, a zaštita domaće proizvodnje je naša obaveza. To je između ostalog i naš suštinski zadatak. Uostalom, ova i vlade od 2012. godine i dobrim i zakonskim okvirima i nizom stimulativnih i podsticajnih mera sigurno unapređuju poljoprivrednu proizvodnju koja može da postane još veći ekonomski učesnik u BDP Srbije, a to znači i veći učesnik i u spoljno-trgovinskom bilansu.

Predlog ovog zakona upravo to i omogućava, da se država legitimno umeša na tržište i sistemski utiče na poziciju svakog učesnika u tom lancu, na proizvođače, na otkupljivače, trgovinu i naravno na kraju na potrošače.

Zakon će doprineti ukrupnjivanju poljoprivredne proizvodnje, udruživanje i povezivanje proizvođača u zadruge i druge privredne oblike, što će sa jedne strane smanjiti troškove, a sa druge strane poboljšati kvalitet kao neophodan uslov bolje tržišne valorizacije.

Slažem se u potpunosti sa vama i nažalost naš pravni sistem, pravni sistem Srbije, ono o čemu ste govorili u uvodnom izlaganju, nije prepoznao ovaj alat kao jedan dobar mehanizam za odbranu naše poljoprivredne proizvodnje u prethodnom vremenskom periodu. Poljoprivredne proizvode same po sebi tu ste u potpunosti u pravu treba posmatrati zbog njihove postojanosti i ne možemo ih posmatrati kao sve ostale i ovaj zakonski predlog daje mogućnost za reakciju kada dođe do poremećaja na tržištu, set mera kako da reagujemo, da se zaštiti poljoprivredna proizvodnja. Poljoprivredna proizvodnja, kao što ste rekli, predstavlja veliko učešće u samom budžetu Republike Srbije i naveli ste podatak – šest hiljada registrovanih poljoprivrednih gazdinstava, to sasvim dovoljno govori u prilog ovoj konstataciji.

Stanje u poljoprivredi – rekao sam već, visok rast, veoma visok rast od 2019. i 2020. godine – 5% rast u poljoprivredi i tri godine za redom rast u poljoprivredi.

Pre 10 do 15 godina to je bilo apsolutno nemoguće u poljoprivrednoj proizvodnji. Novi izazovi tržišta do sada su postojali. Kao što ste rekli, robne rezerve, ali se slažem u potpunosti sa vama da robne rezerve treba da služe u druge svrhe, a ovaj zakonski predlog treba da posluži cilju koji se želi postići usvajanjem ovog zakonskog predloga.

Kada se desi manja cena zakon izlazi u susret. Primenjivale su ga zemlje u procesu tranzicije i nismo mi prvi koji primenjuju ovaj zakonski predlog. Čini mi se da ste rekli 450 miliona evra da imamo u ovom trenutku štete od SSP koji je potpisan. Da imamo sada 450 miliona evra, a da bi inače imali, koliko sam vas shvatio, dve milijarde evra.

Kada je potpisan SSP, najgore u poljoprivredi je bilo to što je carinska zaštita bila i to ste u pravu, 32% u tom trenutku, a 2012. godine carinska zaštita je bila nula, dakle, zaštiti tržište od ekstremnih situacija i pada cena.

Javna intervencija, kao alat koji stoji na raspolaganju Ministarstvu poljoprivrede, to je zakonski predlog, podrška privatnom skladištenju, direktno finansijsko davanje kada je kriza na tržištu i u potpunosti podržavam ono o čemu ste takođe, govorili u uvodnom izlaganju, a to je školsko mleko i školsko voće iz Srbije đacima u svim osnovnim školama na teritoriji Republike Srbije.

Voditi računa o poljoprivrednim proizvođačima, osnovni cilj i suština u okviru Ministarstva postojaće poseban sektor koji će u Srbiji da se bavi i da rešava, odnosno poseban sektor koji će definisati da li je nešto u privatnom ili u državnom vlasništvu, zatim proizvođačke organizacije za razvoj pojedinih sektora voćarstva, povrtarstva, informacioni sistemi tržišta poljoprivrede, količina i kvaliteta robe.

Trebaće i veoma je važno da ovaj zakonski predlog će trajati sve do trenutka našeg ulaska u Evropsku uniju. Ja želim da Srbija što pre uđe u Evropsku uniju i Srbija pokazuje odlučnost i opredeljenost na putu evropskih integracija, ali nisam optimista da će to biti vrlo brzo i da će to biti u dogledno vreme i to je još jedan od razloga više zašto je Srbiji neophodan jedan ovakav zakonski propis i zakonski akt.

Još jednom, poslaničke grupa SPS u danu za glasanje podržaće ovaj zakonski predlog. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, gospodine Orliću.

Uvaženi predsedavajući, poštovani ministre, poštovani predstavnici ministarstva, moje uvažene kolege su rekle u uvodnom izlaganju, kao i ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SPS koleginica Snežana Paunović i kolege koje su govorile nakon nje i koleginica Vesna Ivković, da nije sporna podrška SPS kada je reč o ovom zakonskom predlogu, ali dozvolite da u nastavku današnje rasprave kažemo još nekoliko stvari za koje smatramo da su važne kada je reč konkretno i ovom zakonskom predlogu i uopšte o ministarstvu, resoru, jednom ozbiljnom i odgovornom ministarstvu i resoru koji ste preuzeli i o onome što jesu ciljevi Vlade Republike Srbije, pre svega, kada je reč o vašem ministarstvu.

Dakle, čuli smo mnogo puta do sada to da je porodica osnovna ćelija društva. Davno su rekli umni ljudi, sociolozi pre svega, jer u porodici počinje život, u porodici se vaspitava, u porodici se stvara jedan sistem vrednosti, ličnosti i ne koristi se slučajno izreka da upravo sve polazi i sve nosi iz porodice. Svako od nas nosi pečat svoje porodice, a društvo je, prosto rečeno, interaktivni skup porodica, organizovano u skladu sa sociološkim, socijalnim, ekonomskim i pravnim pravilima.

Koliko je porodica zdravi temelj, toliko je i društvo zdravo, produktivno i, rekao bih, progresivno i toliko se temelji na pravim sistemima vrednosti koji su garant izgradnje i humanog i jednog progresivnog društva u celini. Dakle, porodica je cilj svakog društva, a za formiranje porodice i rađanje dece društvo je to koje mora da obezbedi pozitivnu društvenu klimu i stimulativne uslove.

Ovde počinje posmatranje porodice i kao ćelije obnavljanja stanovništva jedne države. Dakle, vidim porodicu kao centralnu instituciju demografskih kretanja, jer odluke porodice su te koje doprinose boljoj ili lošijoj demografskoj slici jednog društva, ali porodice o stvaranju potomstva najčešće su vezane za postojanje stimulativnih uslova života, da se ima siguran posao, stan, da postoji državna podrška i naravno, podrška deci.

Kada je u pitanju obnova stanovništva u Srbiji, danas se nalazimo, nažalost, na jednoj donjoj lestvici, rekao bih, opstanka. Podaci o natalitetu i mortalitetu nisu dobri. Podaci do kojih sam mogao doći, kada je reč o Zavodu za statistiku, recimo, u 2019. godini rođeno je 64.399, a umrlo 101.458 stanovnika Srbije. U prošloj 2020. godini rođeno je manje od 62.000 beba, a nažalost preminulo je oko 115.000 stanovnika. Povećana smrtnost u 2020. godini jeste i posledica Kovida-19.

Sam po sebi podatak govori da smo sve starija nacija i ono što je najozbiljniji društveni problem jeste da već duži niz godina nemamo ni prostu reprodukciju.

Starenje Srbije je jedan od najvećih problema naše zemlje. O tome smo…

Izvinite, nisam shvatio, da li je nešto smešno? Jeste li se meni nasmejali? Mislim nije kulturno kada neko govori da…

Starenje Srbije je jedan od najvećih problema naše zemlje. O tome smo i mi u parlamentu govorili mnogo puta, pre svega, sa željom da pronađemo najoptimalnija društvena rešenja kojima bi se negativan populacioni trend zaustavio. U protivnom, ne samo da nam kao narodu preti, neizlečiva bela kuga, već depopulacija znači opasnost po ukupan napredak zemlje.

Istina je da pitanje depopulacije nije samo problem Srbije, ali za nas to nije uteha. Naprotiv, za nas je to pitanje opstanka društva u celini. Jednostavno, neće biti stanovništva koje će se za nekoliko generacija nositi razvojem Srbije i koje će se boriti za razvoj Srbije, a neće nažalost biti dovoljno radne snage, što može najozbiljnije ugroziti i ekonomski razvoj naše države. Zato za nas danas nema važnijeg posla od ozbiljne i organizovane brige za demografski razvoj.

Sa smanjenjem stanovništva Srbija se sreće već početkom 20. veka, ali na ozbiljnost demografskih pitanja naša nauka ukazuje, koliko je nama poznato, još sedamdesetih godina prošlog veka.

Različiti su uzroci depopulacije Srbije, ali sa jednim strateškim pristupom moraju se sagledati svi uzroci i posledice kako bi se mogao planirati i dugoročan i strateški plan, zapravo, napraviti dugoročan strateški plan, društveni odgovor na ovo izuzetno važno i rekao bih značajno pitanje. Polazna osnova je činjenica da je za prostu obnovu stanovništva, odnosno za smenu generacija neophodno da stopa nataliteta bude jedan.

Ova vladajuća koalicija je još od 2012. godine pokazala ogromnu odgovornost prema demografskom pitanju u Srbiji. Dakle, demografija je našla zasluženo mesto u programima svih mandatara od 2012. godine, a ozbiljnost pristupa Vlade ovom pitanju potvrđena je formiranjem Kabineta za demografiju i populacionu politiku, a potom i osnivanjem posebnog resora. Iz ovakve odluke ne možemo da očekujemo, niti vidimo brze rezultate, jer da bi bilo koja populaciona mera dala pun efekat potrebno je da prođe deset do 15 godina. Zato populaciona politika i politika obnavljanja stanovništva ne mogu da se upoređuju, recimo, sa rezultatima nekog infrastrukturnog projekta, infrastrukturnog razvoja, sa gradnjom zemlje, neke zgrade za koju su unapred utvrđeni rokovi.

Obnavljanje stanovništva je više društveno-socijalno i državno pitanje. Da je ovo državno rukovodstvo pokazalo ozbiljnost potvrđuje upravo i donošenje nove Strategije podsticanja rađanja 2018. godine. Prethodna je doneta još 2008. godine, ali i usvajanje i sprovođenje velikog broja pronatalitetnih mera uobličenih, pre svega, kroz Zakon o finansijskoj podršci porodici sa decom.

O izmenama i dopunama ovog zakona danas govorimo o značajnim aspektima demografske politike. Pre mene su, kao što sam rekao, govorile kolege iz poslaničke grupe. Ja ću se samo kratko osvrnuti na neka zakonska rešenja, a uz napomenu da je jasan pravac zakonskih rešenja i da je jasan cilj koji se želi postići usvajanjem ovog zakonskog predloga i koji je za nas u potpunosti prihvatljiv.

Ona treba da doprinesu daljem unapređenju mera populacione politike, da idu u susret pozitivnom populacionom trendu, što je strateški cilj naše države. Naveo bih kao dobro rešenje to što minimalna naknada zarade za vreme porodiljskog odsustva više ne može biti manja od minimalne zarade u Republici utvrđene na dan početka korišćenja prava. Zatim, dobro je rešenje i to što majke koje su bile poljoprivrednice do 18 meseci pre rođenja deteta mogu da koriste zakonom predviđene ostale naknade po osnovu rođenja, nege ili posebne nege deteta.

Verujemo da će ova mera, kojom se izjednačava majčinstvo svih majki, gde god da rade, biti još stimulativnija, a u to smo potpuno ubeđeni. Koliko je ovo važno za naše ruralne sredine koje su decenijama čuvale natalitet ne treba posebno naglašavati.

Predlogom zakona se i preciznije definišu uslovi za definisanje pojma jednoroditeljske porodice, što je veoma važno sa aspekta ostvarivanja prava roditelja i dece iz jednoroditeljskih porodica. Nažalost, trend porasta jednoroditeljskih porodica je kod nas uočljiv i ovim roditeljima i deci o kojima se oni staraju mora se posvećivati dužna pažnja, kako sa aspekta finansijske podrške, tako i sa sociološkog i sa psihološkog aspekta, a posebno sa stanovišta društvenog položaja ovih porodica i antidiskriminatorskih mera.

Pomenuo bih jedan od velikih problema samohranih roditelja, a to je problem koji nastaje kod poveravanja dece, konflikte situacije o kojima čitamo u sredstvima javnog informisanja, a zatim i ogroman problem naplate alimentacije gde često ni centri za socijalni rad o kojima smo vrlo često govorili u parlamentu, ni sudovi ne postupaju prioritetno, dovodeći na taj način jednoroditeljske porodice u stanje socijalne potrebe.

Na ovaj problem ukazujem, jer nije nažalost redak, a naš zadatak je kako da donosimo zakone kojima ćemo svakoj porodici koja se odluči da ima potomstvo, a to su mladi ljudi, da obezbedimo afirmativne uslove, tako i da ukazujemo na propuste u sprovođenju propisa. Ovog puta propisa koji se odnose na društveno i finansijsku podršku svim porodicama sa decom.

Dakle, rekao sam da ću veoma kratko. Još jednom, na samom kraju, naravno, poslanička grupa SPS u danu za glasanje podržaće ovaj zakonski predlog. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Uvaženi predsedavajući, poštovani prvi potpredsedniče Vlade Republike Srbije, ministre prosvete obrazovanja, tehnološkog razvoja, gospođo Dukić Mijatović, poštovani predstavniče Ministarstva, nemojte mi zameriti, ali namerno ističem državnu sekretarku da ispoštujemo rodnu ravnopravnost, jer znam koliki je bio vaš doprinos uz rad ministra na izradi ova dva izuzetno važna zakonska predloga i to želim posebno danas da istaknem.

Dakle, današnja diskusija pokazuje i tu bih se složio na samom početku sa konstatacijom ministra da je prepoznat značaj ova dva zakonska predloga. Sa druge strane, gospodin Zukorlić je u svom izlaganju rekao da su oba zakonska predloga prošla jednu ozbiljnu raspravu unutar resornog Odbora za obrazovanje, nauku i tehnološki razvoj i to zaista jeste dobar kredibilitet da se radi na doslednosti i to i jeste dobar osnov za podršku Odbora daljem unapređenju sistema kada govorimo o ovim zakonskim predlozima.

Poštovani ministre Ružiću, za svega osam meseci od izbora i Vlade Republike Srbije, dakle, konstituisanja i formiranja Vlade Republike Srbije kojoj vi pripadate, imamo čast ponovo u parlamentu da na dnevnom redu imamo zakonske predloge akata, propise iz oblasti obrazovanja. To govori o dinamičnosti oblasti obrazovanja, a time i o potrebi da se stalno inovira zakonodavni okvir baš u ovoj oblasti. To činimo i danas, ovoga puta u pitanju je, dakle, visoko obrazovanje i organizovanje studenata.

Pre nego što ću govoriti o samim zakonskim predlozima želeo bih da ukažem na značaj obrazovanja za razvoj društva i da navedem neke od rezultata koje je postiglo vaše Ministarstvo na ovom planu. Strateški posmatrano, obrazovna politika predstavlja jedan od prioriteta Srbije, jer bez mladih i obrazovnih ljudi, kreativnih, inovativnih ne može biti nikakvog napretka društva u celini, pogotovo ne danas kada su za moderna informatička društava neophodna i nova znanja. Obrazovanje je kao i zapošljavanje, veoma dinamična oblast i zato je potrebno stalno dograđivati i zakonodavstvo, ali raditi i u praksi.

Podsetio bih da je pre dvadesetak dana Vlada usvojila novu Strategiju razvoja obrazovanja za period do 2030. godine, koje je pripremilo Ministarstvo prosvete na čelu sa vama i vašim timom koji ste izabrali. Podsetio bih da je prethodna strategija za period do 2020. godine doneta u vreme kada je ministar prosvete bio profesor dr Žarko Obradović. Na moju veliku žalost on je danas opravdano odsutan, on bi svakako kvalifikovanije, stručnije i bolje od mene govorio o ovim zakonskim predlozima, ali o obzirom da je u toku zasedanje parlamentarne Skupštine Saveta Evrope, iz opravdanih razloga je odsutan. Pokušaću, koliko-toliko da ga zamenim i da uputim određene sugestije, predloge kada je reč o ovim zakonskim predlozima.

Dakle, dalji razvoj obrazovanja u Srbiji definisan je kroz četiri ključne strateška cilja, pre svega kvalitet, efikasnost, relevantnost i obuhvat. Novom strategijom naš obrazovni sistem na svim nivoima i naša obrazovna politika usaglašava se sa naučnim, tehničkim i tehnološkim razvojem i savremenim kretanjem i u društvu, ali i u ekonomiji.

Moram da kažem da je obrazovna strategija jedan vredan integrativni dokument koji obrazovanje posmatra multidisciplinarno i sa svih društvenih aspekata koristeći druga sektorska dokumenta kao što je, recimo, Strategija za prevenciju nasilja nad decom, Strategija razvoja digitalnih veština i mnoga druga strateška dokumenta.

Vizija projektovana novom strategijom je kvalitetno obrazovanje za postizanje punog potencijala stanovništva, a naročito svakog deteta, mlade osobe, ali podrazumeva se i odraslih. Za ostvarivanje ove vizije neophodno je da se razvija kultura celoživotnog učenja, transformacija učenja, veće medijske i informatičke pismenosti, obrazovanje usklađeno sa dostignućima nauke, tehnike i tehnologije.

Vizija razvoja podrazumeva dalji rad na izgradnji društva i ekonomije zasnovanih pre svega na znanju društva koje neguje vrednosti kao što su, solidarnost, poštovanje, uvažavanje i jačanje inkluzivnog pristupa u obrazovanju, koji omogućava kvalitetno obrazovanje za sve bez obzira na različitost, pre svega. Dakle, bez diskriminacije.

U tom smislu, strateški fokus je učenik, odnosno student i razvoj njegovih sposobnosti kroz obrazovni proces, aktiviranje njegovih potencijala i kreativnih resursa. Pretpostavka za to je modernizacija obrazovnih metoda i još bolji pristup multilateralnim znanjima. Takođe, naša obrazovna strategija se trajno usaglašava sa međunarodnim dokumentima, o tome je već i bilo reči iz ove oblasti. To su dokumenta UN, EU, Saveta Evrope, jer je veoma važno da naše obrazovanje bude konkurentno na svetskom tržištu znanja, što suštinski zapravo i jeste. To potvrđuju naši talenti koji osvajaju nagrade na svim svetskim olimpijadama, za njih moramo uvek naći pravo mesto u društvu, jer oni su naši glavni moto razvoja, ne samo kada govorim o obrazovanju, već kada govorimo o društvu u celini.

Pohvalio bih, biću previše subjektivan, ali pohvalio bih rad vašeg ministarstva, gospodine Ružiću, jer ste uprkos pandemiji i u ovoj školskoj godini obezbedili uslove za nesmetano odvijanje obrazovnog procesa, kao i za polaganje mature koja upravo danas počinje, kao što ste rekli, u svim školama u Srbiji. Neću govoriti o brojkama, jer ste vi o tome govorili.

Uspeli ste da sa timom stručnjaka izgradite strategiju o kojoj sam govorio i evo ponovo ste ovde sa nama u parlamentu povodom razmatranja, ponavljam, dva važna zakona iz vašeg resora.

Izmene i dopune Zakona o visokom obrazovanju, koji je donet 2017. godine odnosi se na nekoliko važnih segmenata univerzitetskog obrazovanja i upravo predstavljaju poboljšanje postojećih zakonskih rešenja. Kao veoma važno, pozdravio bih izmenu koja se odnosi na Nacionalno akreditaciono telo u čijoj je nadležnosti postupak akreditacije i provere kvaliteta visoko školskih ustanova, kao i vrednovanje studijskih programa u visokom obrazovanju. Ono što će zasigurno unaprediti kompetentnost i odgovornost akreditacionog tela, jeste činjenica da će po ovom predlogu zakona Upravni odbor akreditacionog tela od sada birati Narodna skupština Republike Srbije, što će takođe doprineti i javnosti i transparentnosti rada ovog organa.

Još jedna novina je povećanje broja članova Komisije za akreditaciju, ali i to da će se članovi ove komisije birati na osnovu javnog poziva, a ne na predlog Nacionalnog saveta za visoko obrazovanje.

Ono što mene posebno raduje jeste da će Narodna skupština ponovo birati Nacionalni savet za visoko obrazovanje. Po Zakonu o visokom obrazovanju iz 2017. godine izbor ovog značajnog organa premešten je iz Narodne skupštine Republike Srbije u Vladu Republike Srbije. Očigledno je procenjeno da se treba vratiti ranije zakonskom rešenju kojim se ovom organu daje veći značaj i legitimitet, ali samim time daje se i veća odgovornost.

Druga izmena koju bih apostrofirao odnosi se na produženje rokova za završetak studija studenata koji su te studije započeli po starom programu, koji kolokvijalno zovemo „predbolonjcima“. Više godina uzastopno ovim studentima se produžavaju rokovi za završetak studija, a sve polazeći od razumevanja njihovih problema i od činjenice da je tim studentima ostalo po nekoliko ispita zbog kojih bi bilo šteta upućivati ih na početak studiranja po Bolonjskom procesu.

Verujemo da će ovoga puta ovim studentima, kojima je rok produžen za još jednu školsku godinu iskoristiti šansu i završiti započete studije. Nije jednostavno jer u međuvremenu su nestali mnogi studentski moduli i profili, nema više nekih predmeta, pa ni profesora određenih predmeta kojih više nema ili su preformulisani ili izmenjeni. Ovim studentima se rok za završetak produžava, koliko smo shvatili, do kraja 2021, odnosno 2022. godine.

Jedna od novina u ovom zakonu jeste i uvažavanje specifičnosti akademskog teološkog obrazovanja, kao što je važećim zakonom uvažena posebnost obrazovanja snaga bezbednosti. Prema ovim izmenama će visokoškolske ustanove koje ostvaruju akademski studijske programe u oblasti teologije, jedne od tradicionalnih crkava i verskih zajednica, kao neophodan uslov za izbor nastavnika i saradnika propisati saglasnost nadležnog organa date verske zajednice za izbor u zvanje nastavnika. Ovo zakonsko rešenje je važno, jer garantuje samostalnost crkava u odabiru onih koji će biti predavači iz oblasti teologije jer su za pedagoški rad u ovoj oblasti bitne i druge lične odlike koje najbolje, ipak, prepoznaju crkvene vlasti o kojoj god tradicionalnoj crkvi ili verskoj zajednici da je reč i da govorimo.

Pomenuo bih još dve značajne izmene ovog zakona. Prva se tiče izmene kojom se omogućava da lice sa završenim osnovnim akademskim studijama može nastaviti visoko obrazovanje na master strukovnim studijama, a druga izmena se tiče preciziranjem naziva koji se tiče završavanjem doktorskih studija iz oblasti umetnosti, a taj naziv je doktor umetnosti. Dakle, tako se otklanjaju nedoumice oko zvanja lica koji završavaju doktorat iz oblasti umetnosti.

Da pokušam da rezimiram, kada je reč o prvom zakonskom predlogu. Dakle, poslanička grupa SPS smatra da je važno prisustvo svih učesnika akademskih procesa u predviđenim telima, zatim zakon je rodno ravnopravan, transparentnost u izboru članova radnih tela. Dobro je da recenzenti za projekte, to je i naša sugestija, da recenzenti za projekte i radove mogu biti i iz inostranstva jer se time podiže kompetentnost, kompetitivnost i kvalitet naučno-istraživačkog rada. Važno je da Komisija za akreditaciju može da radi kvalitetno i otvoreno jer je ona garancija za kvalitetno visoko obrazovanje.

Što se tiče drugog zakonskog predloga koji je na dnevnom redu, potpuno novi zakon. To je Predlog zakona o studentskom organizovanju kojim se prvi put na jednom mestu pravno reguliše pitanje organizovanja studenata na univerzitetu, što smatramo da je od izuzetne važnosti i značaja.

Ovaj zakon, gospodine ministre, potvrđuje da se ovom pitanju prilazi ozbiljno i s poštovanjem, pre svega studenata, naših budućih akademaca, koji treba u budućnosti da nose razvoj Srbije i upravljaju našoj zemljom.

Važno je danas da na još bolji način nego što je to bilo Zakonom o visokom obrazovanju, regulišemo studentsko organizovanje, kao studentsko pravo da učestvuju u kreiranju politike visokog obrazovanja na svojim fakultetima i na univerzitetima.

Takođe, studentsko organizovanje, kao važan činilac visokog obrazovanja postoji u različitim oblicima, od samog začetka visokog obrazovanja u našoj zemlji, ali je istina da je prvi put preciznije definisano Zakonom o visokom obrazovanju kojim je uveden bolonjski sistem visokog obrazovanja. Tada je uveden institut studentskog parlamenta koji predstavlja oblik studentskog organizovanja i odlučivanja o važnim pitanjima studiranja i same studentske politike.

Međutim, tokom vremena pokazalo se da je praksa na fakultetima različita u pogledu funkcionisanja studentskih parlamenata, u pogledu nadležnosti, pa i u pogledu uslova koje fakulteti treba da obezbede ovoj studentskoj organizaciji. Ovo je, čini nam se, pre svega, posledica suviše opštih odredbi tako da je dobro što je novim zakonom detaljno razrađeno sve što se tiče načina i uslova studentskog organizovanja.

Ono što je dobro jeste uređenost studentskog organizovanja i na nacionalnom nivou kroz rad studentskih konferencija i nacionalne studentske organizacije kao krovne organizacije studentskog organizovanja.

Verujem da će se novi zakon pozitivno odraziti na pre svega demokratičnost univerziteta i na pozicioniranje onoga šta je suštinski najvažnije, a to su studenti i ostvarivanje njihovih prava kao aktivnih učesnika u kreiranju visokog obrazovanja i ostvarivanju studentskih prava, što je jedan od osnovnih ciljeva ovog zakona.

Dakle, kada je reč o ovom zakonskom predlogu, da pokušam i ovo da rezimiram u nekoliko rečenica, važno je čuti glas studenata, važno je da nove generacije mogu da utiču na nastavni proces, jer imaju bolju sliku o modernom društvu, i važno je da mladima damo prostor da unaprede svoj status i na ovaj način se prave, u to smo potpuno ubeđeni, budući lideri i na ovaj način se unapređuju akademske institucije.

Na samom kraju, naravno poslanička grupa SPS će u danu za glasanje podržati zakonske predloge. Zahvaljujem.