Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Željko Tomić

Željko Tomić

Srpski patriotski savez - SPAS

Govori

Hvala. Biće dovoljno da postavim tri pitanja, na prva dva nisam dobio za sada odgovor.
Što se tiče izbora, ponavljam pitanje, gde takav model postoji? Dao sam vam primer u Mađarskoj i Hrvatskoj. Da li u Srbiji ostaje da bude jedinstven primer u svetu? Garantujem i siguran sam, što se kaže narodski, smem da se opkladim, da je ovo izuzetno teško, gotovo nesprovodivo.
Izbori za nacionalne savete su kao kamen oko vrata za sve buduće političke vlasti u Srbiji i podsetiću vas, kada je DSS došla na vlast, prvo što smo uradili je da smo izmenili Zakon o izboru narodnih poslanika i omogućili strankama nacionalnih manjina da putem praga dođu u parlament, da uđu. Tako ćemo i ovo sigurno promeniti ukoliko usvojite. To će biti jedan od prvih poteza DSS.
Član 12. stav 3: nacionalni savet daje mišljenje Nacionalnom prosvetnom savetu na nastavne programe srpskog jezika. Dajte mi jedan primer u svetu gde jedna nacionalna zajednica daje većinskoj zajednici ovakvu vrstu mišljenja. To ne postoji nigde u svetu.
Treće, gospodine ministre, citiram vas - jasna norma izaziva dilemu. Pitam vas - šta izaziva nejasna norma?
Poštovana predsednice, poštovano predsedništvo, poštovane kolege narodni poslanici, imam pitanje za premijera gospodina Mirka Cvetkovića i za vas, gospođo Slavice Đukić-Dejanović, kao predsednika Skupštine.

Današnja štampa ponovo, rekao bih, uznemirava građane cele Srbije, a posebno na području Vojvodine, svojim špekulacijama u vezi s donošenjem statuta Vojvodine. Ja ću vas podsetiti, predsednice, da ste vi u javnosti govorili da će statut biti na dnevnom redu Narodne skupštine Republike Srbije u novembru prošle godine, pa u decembru, pa u februaru ove godine, pa u prolećnom zasedanju, ali njega nema, pa nema.

Mi iz opozicije smo, što ovde u Skupštini Srbije, što u javnosti, govorili, i danas tvrdimo, da dogovora u okviru vladajuće koalicije nema, što zbog međustranačkih, unutarstranačkih nesporazuma i nesuglasica, što zbog drugih stvari, to sada nije bitno. Današnja štampa licitira sa tim, iz dobro obaveštenih izvora iz vladajuće koalicije, šta će se brisati iz onog statuta koji je izglasala Skupština AP Vojvodine, a šta će ostati.

Koliko je groteskno, koliko je smešno, koliko je tužno šta radi vladajuća koalicija sa statutom Vojvodine govori i sledeći podatak – kao, neke stvari koje su neustavne će se brisati, neke koje su neustavne će ostati. Jedna koja će ostati jeste vojvođanska akademija nauka, zahvaljujući ličnom zalaganju jednog od lidera vladajuće koalicije koji je sentimentalno vezan za tu instituciju. Molim vas, ovo pišu najtiražnije srpske novine.

Moje pitanje glasi: dokle će vladajuća koalicija u Srbiji da zamajava građane Srbije, Vojvodine i dokle će da odugovlači sa ovim pitanjima? Ako ne umete da se dogovorite među sobom, niste pokazali, niste dokazali da ste državotvorni, što Demokratska stranka Srbije, u svakom slučaju, jeste pokazala. Mi smo podneli svoj Predlog statuta, podneli smo svoj Predlog zakona o nadležnosti AP Vojvodine, po hitnom postupku smo tražili, vi ste protiv toga, čekate da se dogovorite. Šta da se dogovorite? Probili ste rokove. Je l' to tačno? Tačno je. Probili ste rokove, sve što radite nije dobro. Samo pitam, dokle ćete da zamajavate građane ove napaćene države? Hvala.
Najpre bih želeo da podsetim na načelnu raspravu koju smo imali, a setićemo se da je to bilo isto kasno, duboko u noć, da smo imali tri spojene tačke dnevnog reda i da nam je najpre gospođa Diana Dragutinović obrazlagala ta tri zakona, a potom i gospodin Božidar Đelić. Na ovaj zakon potpredsednik Vlade i gospođa ministar su ukupno potrošili najviše pet minuta; samo na ovaj zakon, ona druga dva zakona su mnogo detaljnije i podrobnije obrazlagana. Pri tome, oboje su se služili, bez ikakve loše namere, čitanjem određenih podataka. Hoću da kažem da je, za moj pojam, u Vladi ovaj zakon dosta neozbiljno shvaćen i predstavljen poslanicima u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Ono što je zanimljivo jeste da u ovom članu 117. postoji čak 37 odredaba koje odlažu primenu ovog zakona. To je prosto neverovatno! Cifra je zaista velika. Znači: do dana pristupanja Republike Srbije Evropskoj uniji, po isteku tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, po isteku jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, od 1. januara 2010. godine i od dana pristupanja Republike Srbije Svetskoj trgovinskoj organizaciji.
Čujem da je već neko izrekao tu narodnu izreku, ponoviću je, želeo sam da je istaknem nezavisno od gospodina Batića koji je to rekao – ovaj zakon može da se zove „Ne lipši magarče do zelene trave“. Kada? Da li svaki učesnik u saobraćaju treba da nosi primerak ovog zakona, da vodi tumača sa sobom da bi znao u kakvoj je situaciji pri oštećenju? Da li stranci treba da imaju prevod ovog zakona, da se uklope u norme? Šta će oni znati i kako će na terenu to izgledati?
(Predsednik: Gospodine Tomiću, imate još pet minuta.)
Imam, potrošiću. Kada kažete u stavu 2. „od dana pristupanja Republike Srbije Evropskoj uniji“, pa se vratimo na član 27, štete za koje odštetni zahtevi iznose manje od 1000 evra (to su, znači, one male štete), mi treba da čekamo zato što, kako ste naveli u obrazloženju, i za ostale stvari je isti princip, iako nije moj amandman, ali vrlo je zanimljivo, kažete: „Amandman se ne prihvata iz razloga što su Predlogom zakona, u skladu sa direktivama EU, predviđene najniže sume osiguranja na koje može biti ugovoreno osiguranje.“ Znači, predviđene su. Mi ne možemo da ih koristimo do pristupanja EU.
Vrlo zanimljivo, ali smo umeli SSP sami da prihvatimo, bez obzira na direktive i savete iz EU, pa je tako naša država obznanila javno podatak da je, samo na osnovu carinskih gubitaka, država Srbija u prvom tromesečju imala gubitak od sedamnaest miliona evra. Da li moram da ga množim sa četiri pa da računam koliko je to na godišnjem nivou, da li će se to povećavati? Kako negde jednostrano nešto hoćemo da primenimo, a ovde na malim štetama, manjim od hiljadu evra, prihvatamo direktivu, savet ili šta već od strane EU?
Čitav zakon, ponavljam, jeste jedna vrsta papazjanije. Ne može prosečan čovek da uđe u trag koje odredbe kada važe. Ponavljam, ima ih 37. Vi odbijate ovaj amandman. Dobro, ali samo da ste ga učinili razumljivijim, jednostavnijim i jasnijim, a to niste. Niste ga adekvatno ni odbranili. Ne kažem da je to vaša krivica, ovo nije vaš zakon, znamo svi. Ovaj zakon je nerazuman, nerazumljiv i sve slično što ide uz to. Iz tog razloga Poslanička grupa DSS ne može podržati ovakav zakon. Hvala vam.
Hvala. Ono što mora da se konstatuje na početku, to je da ukoliko, a sva je prilika da će tako biti, budu usvojeni amandmani Odbora za pravosuđe i upravu, odnosno gospodina Boška Ristića, odnosno DS-a, mi ćemo dobiti jedan potpuno drugačiji zakon u odnosu na ono što je predlagač imao na umu.
Lepa će biti prilika da ovaj predlog zakona, koji sada imamo u sirovoj verziji, uporedimo sa konačnom verzijom teksta ovog predloga zakona za sada. Razlika će biti neviđena, zato što ovaj prvobitni predlog zakona, predlagača Lige socijaldemokrata Vojvodine, govori o mnogo većem broju, širem spektru stvari koje treba zabranjivati, koje treba sankcionisati itd.
Tek nakon one rasprave u načelu su reagovali Odbor za pravosuđe i upravu, odnosno vHhVAgospodin Boško Ristić, odnosno DS, i, bože moj, kao sada su ga uljudili i uobličili, pošto ono zaista nije ličilo ni na šta.
Ovaj prvobitni predlog zakona mogu da krstim kao gramatički nepismen. To sam govorio i u raspravi u načelu. Naslov je gramatički potpuno pogrešan, da sada ne ponavljam, vidim da se amandmanom to ispravlja, a što se tiče političkih karakteristika, to je zaista za diskusiju.
Najpre, da govorimo o naslovu. Kako možete da zabranjujete manifestacije neonacističkih ili fašističkih organizacija, a neofašističkih ne zabranjujete? Znači, neofašisti mogu da krstare Srbijom.
E sad, bude li neko od vas pokušao da mi replicira, da ga predupredim, o pojmu neofašizma, da li on postoji, u kakvim oblicima itd. Uopšte ne želimo da filozofiramo na tu temu. Jednostavno je pogledati vaše razloge za donošenje ovog zakona, obraćam se predlagaču, po hitnom postupku. U prvoj rečenici piše – u poslednje vreme nacionalističke i neofašističke organizacije i pojedinci vrše grupne i pojedinačne ekscese.
Znači, vi priznajete da neofašisti postoje, ali ih u zakonu uopšte ne sankcionišete. Sankcionišete fašiste i neonaciste, a ovde pričate o nacionalistima. Čisto da javnost zna, vi nacionaliste (odnosno Odbor za pravosuđe i upravu, odnosno Boško Ristić, odnosno DS) izbacujete iz ovog zakona. Posle one rasprave u načelu, gde je celokupna opozicija, pa su čak i određeni predstavnici vladajuće koalicije reagovali, sada se izbacuje pojam nacionalizam. Vi ovde mašete sa neofašistima, ali ih ne stavljate u naslov. Znači, osuđujete ih, a ne sankcionišete ih. To je vrlo interesantno. To je konkretan dokaz vaše političke nepismenosti.
Naravno, imali ste vremena to da ispravite. U skupštinskoj proceduri se ovaj zakon nalazi od 10. oktobra 2008. godine. Za sedam i po meseci ste mogli jedan padež da izmenite i milion ovih, ne znam ni kako da ih nazovem, ovih budalaština kao što je neonacionalizam. Morali ste da uvedete šifrarnik a ne pojmovnik, jer mislim da niko ne zna šta znači neonacionalizam.
Na sreću, nacionalizam nije poražena ideologija kao što je slučaj sa nacionalizmom i fašizmom, i postoji u raznim oblicima, samo ćete morati da kažete – ko je taj koji će nekoga da krsti nacionalistom u lošem smislu. I prošli put sam, u načelu, govorio – da vidim ko je taj ko će da označi nacionalistu kao nešto samo po sebi loše i negativno?
Marksistički udžbenici iz kojih ste svi učili i naučili su davno na istorijskom smetlištu. Pitajte Vinstona Čerčila da li je bio nacionalista, pitajte Šarla de Gola, pitajte i Slobodana Jovanovića, ličnost sa najskuplje srpske novčanice, prvog Srbina koji je predavao na Sorboni, pročitajte da li je nacionalista. Naravno da jeste.
Opet kažem – ko je taj ko će to da određuje? Da nije možda Džozef Bajden? Da nije možda on, koji je i za Zorana Đinđića rekao da je nacionalista, dragi moji predlagači ovog zakona? Da li možda kada potpredsednik SAD, kao potpredsednik najveće sile ovog sveta, kaže za nekog da je nacionalista, to sad treba da se osudi?
Kada je to fašizam uopšte bio dozvoljen u Srbiji, da ga danas treba zabranjivati? Gospodin Aligrudić je takođe u prošloj raspravi, u načelu, već raspravljao kojim je sve normama to zabranjeno. I Ustavom Republike Srbije. Vi se na to ne obazirete. Vama treba ovakva papazjanija od zakona da biste došli do ispunjenja nekakvih svojih raznih hirova.
Ima li fašizma u Srbiji? Ima ga u tragovima, u supkulturnim pokretima koji su ovde došli iz Engleske početkom 80-ih godina. Nećete naći 200-300 takvih. Vi, gospodine Radovanoviću, što ste čitali nazive tih organizacija, ako ste već u toj problematici, onda je trebalo to do kraja da proučite, pa da kažete koliko tu ukupno ima ljudi.
Jer znate, ako tako gledamo, u Srbiji postoje i ''jogi letači'', čak imaju i svoju političku stranku, samo niko ne leti u Srbiji. Još uvek niko nije naučio da leti u Srbiji, a postoje ''jogi letači'' koji kažu da je to moguće, još kao politička stranka (nadam se ne još dugo).
Kažete – suditi. U stvari, vi želite da sudite poraženim, odnosno mrtvim, totalitarnim ideologijama. Interesantno, podsetiću vas da je Savet Evrope rezolucijom iz 1996. godine izjednačio fašizam i komunizam. I ponovo vas pitam – šta je sa pasjim grobljima, sa gulazima, sa golim otocima? Koliko je tu miliona ljudi stradalo širom sveta? Ta totalitarna ideologija se ne nalazi u ovakvim zakonima, ali nema veze, idemo dalje. Koliko je samo kod nas po Vojvodini počupano brkova i koliko je tamo ubijeno ljudi? To se zaboravlja, to nije bitno, to je u ime nečega svetlog, u ime ulaska u skupe stanove i kuće, oduzimanja imovine starijih vlasnika. O tome ne želite da kažete ni reč.
Vi ste u stvari hteli da vratite famozni član 133. onog starog krivičnog zakona, odnosno verbalni delikt, da sam ja, ako kažem ''živela Srbija'', potencijalni nacionalista, eventualno i fašista, bože moj. Ali gospodo, ponavljam vam, vaša ideologija je mrtva, ona ideologija iz koje ste vi rođeni je mrtva. Represije koje vi želite i predlažete ne postoje. Nacionalisti mogu slobodno da hodaju. Možda nisu mogli 1945. godine. Oni mogu slobodno da hodaju ulicama kako Srbije, tako Francuske, Engleske, Amerike, Rusije i bilo koje države sveta. To je sasvim normalno.
To što ste vi učili nešto drugo, šta je nacionalizam, a šta je šovinizam i patriotizam, i što nikad niste naučili, odnosno vaš predsednik stranke, pod jedan, to je vaš problem, ali nemojte ovde da ga unosite, nemojte da bude problem svih nas ovde prisutnih i javnosti koja ovo gleda. Toliko se pozivate kroz predlog zakona, da vas ne citiram, na ustavna prava, pozivate da se poštuje Ustav, a štampate kalendar ''Vojvodina republika'' za ovu godinu, onako najeklatantniji primer kršenja Ustava. Još se igrate ''šapca-lapca'' i Šabac ubacujete malo u Vojvodinu. Mislite ako je Josip Broz voleo da se igra ''šapca-lapca'', sada ćemo i mi ''šapca'' da stavimo malo u republiku Vojvodinu. Mnogo simpatično.
A hteli ste još nešto u Predlogu zakona, i to ću da ponovim, da optužite i osudite svakog ko propagira haške optuženike i osuđenike. Samo, nikada nećemo zaboraviti, Srbija to neće zaboraviti, da se vaš predsednik, koji je predlagač toga, jako lepo družio sa Sretenom Lukićem, pa je išao da ga ispraća u Hag, sve uz limenu muziku, ovde na Trgu Nikole Pašića. Pa je išao na otvaranje golf terena još jednog haškog optuženika Dragana Vasiljkovića, poznatijeg kao kapetan Dragan.
To je bilo onako ''in'', to su golf tereni, neka elita se skuplja. To je bilo dobro. A sada kada je haški optuženik..., verujem da mu se ne javlja, kao što ne ume da poseti svog velikog prijatelja u zatvoru Nenada Opačića, da mu odnose malo novina, cigara i pomorandži, to ne ume. Toliko o njemu i kao čoveku.
Za to vreme smo ipak imali onaj, popularno se zvao u srpskom narodu - zakon o partizanima i četnicima, gde smo uvek težili i doprinosili smirivanju strasti, što mirnijoj političkoj atmosferi, da se Srbija ne deli. A ono što vi činite, po meni, jesu podstrekivanja podela, kako u političkom životu Srbije, tako uopšte i u narodu Srbije, pa i u onom njenom delu što se zove AP Vojvodina.
Ovo je jedan veliki pamflet, pokušaj diskriminacije političkih protivnika, ništa više od toga. Ovde je samo član 1. bio bitan, u smislu banalizujućeg, govoreći o kukastim krstovima. Sve ostalo je bilo upereno ka nekom drugom. To je bilo primećeno u celoj sali, i od opozicije i od delova vladajuće koalicije. Jer, šta bi bilo da su se vaši predlozi ostvarili? Radikali ne bi nosili bedževe Šešelja, socijalisti ne bi smeli Miloševićevu sliku nigde da okače, jer to su haški optuženici (za sada nema osuđenika, a mislim da ih neće ni biti, kako stvari stoje). To je bilo bitno, da se to ne nosi, da se to ne štampa, da se to ne propagira.
To je klizav teren. To vam je rekao čak i gospodin Žarko Korać u raspravi. Ukoliko u to uđete, vi postajete totalitarci i vi ste totalitarni deo vlasti.
Što je najzanimljivije, vi ste sa istim tim socijalistima u koaliciji. ''O tempora, o mores''. Gde će vam duša, dragi ''ligaši''? Naravno da ovaj zakon ne sme da prođe, ali je dobro da je Srbija razobličila vaše ponašanje. To je najbitnije. Hvala vam.
Samo da dopunim gospodina Martinovića. Sve moje korenje je iz Vojvodine, a ja sam, eto, ispao klerofašista. To je prosto neverovatno, ali dobro.
Replika koleginici Jerkov, najpre za ovu knjigu. Nisam mislio lokalno, samo na prostore AP Vojvodine, spomenuo sam i gulage itd., mnogo dalje od Vojvodine, ali nema veze. Mislim da je besmislena ta vaša upadica, ali dobro.
Kažete da se krenulo sa tezom da u Srbiji nema fašista. Samo, niste rekli ko je tu tezu izneo, ja je nisam čuo. Čuo sam tezu da Srbija nema veze sa fašizmom, ja je zastupam, da nema istorijske veze sa fašizmom. A za te grupacije kao što su "Nacionalni stroj" i "Krv i čast" Srbija ne bi znala da ih vi niste popularizovali, da im niste dali na značaju, pa ste sada tim nekim bahatim mladim momcima koji se tu kao nešto prepoznaju sigurno duplirali broj.
Mislite da će, ako ovaj zakon bude donet, oni biti ugašeni? Pa, gde su ti pokreti ugašeni ili ne postoje? Možda u Albaniji nema toga, i u Turskoj. Mislim da u svim evropskim zemljama postoje takve neformalne grupe, nisam rekao organizacije.
Kažete da su opasni zato što prete smrću itd. Pa čekajte, vaš predsednik je pretio smrću. Je l' pretio vešanjem? Šta ćemo s njim? Koja je to vrsta fašizma, neonacizma, neonacionalizma, neo...? Dajte mi tu definiciju šta je to kad neko preti vešanjem. (''Neoligašenje''?) A kome? Slobodanu Miloševiću, čiji današnji predstavnici sede sa vama u koaliciji. Lomio je table Televizije Srbije. Vaši ljudi su poznati po tome što su tukli političke neistomišljenike. Ja sam vadio čoveka, pričao sam to i prošli put, ispod razularenih ''ligaša'', vozača jednog poznatog funkcionera SPS-a.
Jednostavno, vi imate tu agresivnu notu u sebi. Vi biste zabranjivali, vešali, tukli, lupali, a hoćete da se predstavite kao pacifikovana verzija nekakve socijaldemokratske ideje. Neće vam to proći. Hvala.
Bukvalno samo petnaestak sekundi. Šta znači neznalica, ali šta znači onda i sveznalica? Neka mi neko u ovoj sali objasni pojam neonacionalizma. E, to se zove dilertatizam. Hvala.
Poslanička grupa DSS, preko narodnih poslanika Zorana Nikola i Jovana Palalića i moje malenkosti, podnela je amandman da se član 5. jednostavno briše. U obrazloženju smo naveli samo jednu rečenicu, a to je da je ovo predloženo rešenje u okviru ovog zakona potpuno suprotno proklamovanoj politici Vlade Republike Srbije o decentralizaciji i jačanju nadležnosti lokalnih samouprava.
Voleo bih da čujem gde se ovde vidi po pitanju politike oko građevinskog zemljišta jačanje lokalnih samouprava. Toga jednostavno nema i ceo duh zakona je sav u tome.
Nažalost, mi nismo uspeli u onoj kratkoj raspravi u načelu uopšte o setu ovih 15 zakona da razvijemo priču o položaju lokalnih samouprava i o faktički gubljenju važnosti ovako važne teme kao što jeste ovaj zakon o poljoprivrednom zemljištu.
Kao i u članu 5. predlažemo da se član 7. briše, sa identičnim obrazloženjem – da je i ovo rešenje potpuno suprotno toj proklamovanoj politici Vlade Republike Srbije o jačanju nadležnosti lokalnih samouprava i decentralizacije.
Mi kao poslanička grupa DSS imamo mnoštvo svakodnevno, što poziva, što pisama, što mejlova itd, iz svih krajeva Srbije – da se suprotstavimo ovakvom načinu rešavanja problema u vezi poljoprivrednog zemljišta. Nažalost, ovaj poslovnik nas sprečava da dugo razgovaramo o tome i vaše famozno spajanje ovih 15 tačaka dnevnog reda u jednu, tako da svima iz Ečke, Stajićeva, Bačke Topole, Subotice i svim onim ljudima koji su se javljali, jedno veliko izvinjenje i da ćemo to probati u formi poslaničkih pitanja da postavimo.
Moram da iskoristim ovu priliku da podsetim ministra na ono što smo imali, na našu raspravu dok smo načelno govorili o ovoj temi.
Samo ću iskoristiti priliku da citiram predsednika Društva agrarnih ekonomista prof. dr Miladina Ševarlića, nekadašnjeg savetnika u Vladi Republike Srbije.
Sada neću parafrazirati, kao što sam to učinio onomad, sada citiram: "Ovo Ministarstvo poljoprivrede je nastavak politike jedne države, a dva sistema, po kojoj Fond za razvoj Republike Srbije apsolutno neprimereno uopšte ne finansira poljoprivredu, a Fond za razvoj AP Vojvodine potpuno primereno najveći deo sredstava dodeljuje upravo projektima razvoja poljoprivrede." Naravno, tu sam uspeo da ubacim – da se taj fond bavi i finansiranjem nekih političkih kampanja, izbora itd.
Kao što je poznato, poslanička grupa DSS do sada u svom parlamentarnom delovanju nije pribegavala amandmanima u kojima se kaže da se određeni član određenog zakona briše. Mi smo ovog puta to učinili u više navrata iz jednostavnog razloga što smatramo da zaista ne postoji politika, kao što smo više puta istkali, odnosno strategija Vlade o decentralizaciji. Mislim da tu neće pomoći ni ovaj najavljivani zakon o regionalizaciji, kojeg nikako da vidimo, makar u nacrtu ili u nacrtu nacrta itd.
Ono što je vrlo zanimljivo, lokalne samouprave, više puta smo istakli, stavljaju se u podređeni položaj. Mora da se podseti na ona dva smanjenja agrarnog budžeta 26%, odnosno dodatna 22.
Uvek tu, uvek sa ponosom ističemo onu vladu 2004. godine, kada je prvi potez bio Vlade Vojislava Koštunice da tri i po puta poveća agrarni budžet. Šta se sada događa? Lokalne samouprave su apsolutno nezadovoljne. Voleo bih da nas ministar Milan Marković koliko sutra obavesti kakav je odnos lokalnih samouprava prema ovom zakonu. Ali, diže se sve na nivo, recimo, AP Vojvodine, a svedoci smo da je nedavno predsednik Izvršnog veća Vojvodine Bojan Pajtić obećao 23.000 novih radnih mesta.
Hvala.
Poštovana predsedavajuća, poštovani narodni poslanici, ono što želim na početku da kažem, dosta od toga se čulo, moraćemo nešto i da ponovimo zbog javnosti, ali nešto mora da se istakne.
Mi danas ne govorimo o duhu zakona, o atmosferi u Srbiji – da treba da se zabranjuju profašističke, nacističke i ne znam kakve sve organizacije, nego govorimo o Predlogu zakona. Znači, crno na belo, o slovima koja određuju određene stvari.
Tako imam na samom početku da kažem jednu potpuno čudnu, ne toliko bitnu, ali vrlo indikativnu stvar, prosto, nepismenu formu, gde kada bismo, recimo, ovaj prvi deo naslova amandmanski sklonili, zakon bi se, pogledajte dobro naslov zakona, zvao "Zakon o zabrane upotrebe", a ne "o zabrani". Molim vas, čak i gramatički ne znate da sročite ime zakona.
Drugo, da se malo grubo našalim. Zakon o zabrani manifestacija neonacističkih i neofašističkih organizacija i istih takvih obeležja – da li to znači da nacističke i neofašističke organizacije mogu da postoje, pošto nisu zabranjene, ne piše ovde, već piše samo "neonacističke i fašističke", i da li to znači da neonacisti i fašisti mogu slobodno da izražavaju u Srbiji svoja opredeljenja, svoje stavove?
Prosto je neverovatno. Vi ne znate ni formu da napravite, a o sadržaju ćemo sada da pričamo – naravno, obraćam se predlagaču zakona.
Kada se pogleda taj duh zakona, jer znam šta je predlagač ovog predloga zakona hteo da kaže, naravno da niko civilizovan, da kažem, normalan, u Srbiji ne bi imao ništa protiv. Naravno da ne postoji čovek u ovoj republici koji može da opravda kukasti krst i sve one zločine koje su učinili ljudi koji su imali taj simbol iznad sebe, ali osetljivo je pitanje zabranjivanja bilo čega u bilo kojoj državi.
Međutim, totalitarna ideologija kao što je fašizam, ili nacizam, toliko je nanela zla u svetu, pogotovo kod nas, na našim prostorima, da je svaka preventivna opreznost neophodna. Takvih zakona ima i po Evropi. Mi ističemo da je problem ovde u nečem drugom.
Ova dva istorijska zla, fašizam i nacizam, danas su postala divan izgovor vladajućim centrima moći da svoje političke neistomišljenike etiketiraju njihovim imenima i na taj način ih elegantno eliminišu iz javnog, društvenog uticaja.
Tako se borba protiv totalitarnih ideologija pretvara u novi totalitarizam. Mi se ovde ne borimo protiv totalitarizma i njegovog nasleđa, jer da se protiv toga borimo, verovatno bi se zabranjivali i oni koji su osnivali gulage, Gole otoke, pasja groblja pravili, čupali brkove itd. Ne, mi se ovde borimo protiv određenih stvari.
Podsetiću vas, rekao sam na početku, sada ispada da nacisti i neofašisti mogu slobodno da rade u Srbiji šta hoće. Ako bukvalno shvatamo ovaj zakon, to nije šala. Zašto? U Republici Nemačkoj je zabranjeno isticanje svih simbola iz Drugog svetskog rata koji su bili vezani za fašizam i nacizam, ali se svi simboli koji su se naknadno pojavili u raznim neofašističkim i neonacističkim organizacijama mogu slobodno upotrebljavati na raznim demonstracijama itd. O tome je govorio narodni poslanik Tomislav Nikolić. O tome se radi. Zbog toga što bi, od sve šale, ovde mogao neko i da strada, kako kaže onaj stih.
Drugo, kako je moguće da se u ovom zakonskom aktu koji se bavi krivičnim gonjenjem neonacista mogao naći i Međunarodni krivični tribunal u Hagu? Otkud sad to kada ga nema ni u naslovu, ni u najavi, ali on se tu provlači u jednom članu, i to je vrlo zanimljivo. Mogu da ponovim i neke stavove ranijih govornika, da potezanje optuženih i osuđenih u Haškom tribunalu otvara Pandorinu kutiju.
Ko su ratni zločinci? Nema definicije nacionalizma, neonacionalizma, nemamo saznanja ko to može biti prekršajno gonjen, što se tiče ovih zakona, osuđenici, osuđeni ratni zločinci. To je pitanje koje je neko postavio. Da li je to Draža Mihajlović, za kojeg sada vladajuća koalicija osniva komisiju da mu se pronađe grob, i da li sada njegov lik može da bude na majicama, jer je on, po bivšoj komunističkoj vlasti, setite se suda Miloša Minića, ratni zločinac?
Podsetiću vas da je on bio ministar vojni u Vladi u kojoj je predsednik bio Slobodan Jovanović, kojeg smo ne tako davno rehabilitovali i koji nas gleda sa najvrednije srpske novčanice, prvi Srbin koji je predavao na Sorboni. I on je do nedavno bio ratni zločinac. Zašto sada nije?
Naravno da je dobro da se u Srbiji smiruju strasti, da se podele zaboravljaju, ali vi sada istrčavate s jednim nakaradnim, izvinite, moram ga nazvati i glupim Predlogom zakona, kojim stvarate i rađate nove podele. To je vaš osnovni problem, jer vama su podele neophodne, i vređanja i psovanja i lomljenja onih tabli televizijskih, da biste pokazivali da postojite. Vi nemate ništa drugo u svojim političkim karijerama, ništa niste gradili. Bili ste u poziciji da gradite, Nenad Čanak je bio potpredsednik Ustavne komisije kada ste na sva usta govorili da ćete doneti novi ustav, a niste ga doneli, morali smo to da učinimo mi, u saradnji čak i sa tadašnjom opozicijom, ali to je sada već neka druga priča.
Kakve veze ima Drugi svetski rat i građanski rat u bivšoj Jugoslaviji krajem 20. veka? Kakve veze ima ugroženost, odnosno zaštita od neonacizma i ugroženost, tj. zaštita drugačijeg političkog i ličnog opredeljenja? To je sve uređeno raznim opštim aktima, Ustavom Srbije i određenim zakonima, da ih sada ne citiram. Što vi spajate nespojive stvari? Kakve to veze ima s naslovom vašeg zakona, onakvim kakav je?
Ne treba ispustiti iz vida da se srpski narod petnaestak godina nalazi na stubu srama i medijske, političke i pravne satanizacije, da se o njemu i ovde, u našoj državi, nažalost, i u svetu, može izgovoriti najveća moguća uvreda i laž, da nema kraja pritiscima koje doživljavamo, ucenama, duplim standardima i da, jednostavno, mora da proradi u nama jedna vrsta otpora i pobune protiv takvih poniženja kojima smo bili, a i danas smo, nažalost, izloženi. To ne znači da ta pobuna, ta javna kritika, recimo, NATO-a, to je idealna priča za današnje vreme, ima veze sa nacizmom, neonacizmom, neonacionalizmom i kakve ste sve termine, smešne i rogobatne, ovde upotrebljavali. Ko tu vezu danas pravi, u današnje vreme, radi na štetu ne samo nacionalnih interesa, srpskih, nego i interesa države Srbije.
Vidi se iz ovog teksta da predlagač uopšte nije zadovoljan rešavanjem problema samo neonacizma, nacizma, fašizma, šta ste već spominjali, nego širi tu priču, širi priču na haške optuženike i osuđenike.
Podsetiću vas da je predsednik stranke koja predlaže, gospodin Nenad Čanak, i te kako bodrio i hrabrio neke haške optuženike. Došao je na Trg Nikole Pašića da uz vojnu muziku, limenu muziku, isprati Sretena Lukića u Haški tribunal, da ga bodri i da ga hrabri. Našao je snage da ode na otvaranje golf terena Draganu Vasiljkoviću, poznatom kao Kapetan Dragan. To nije bio problem. Tada su haški optuženici bili nekome simpatični.
Šta je danas? Kakav je ovo zakon? Šta vi radite kada se haški optuženici svrstavaju, ne govorim o osuđenicima, samo o optuženicima, u ovom delu, zajedno s nacistima, fašistima, i da se to kažnjava? Ako ovaj zakon bude važio retroaktivno, da li bi onaj koji je bodrio i hrabrio haške optuženike, kao Nenad Čanak, odgovarao po ovom zakonu, ili ste to vi iz LSV-a malo zaboravili? Srbija nije. Gledali smo Dušana Mihajlovića, Vladana Batića i Nenada Čanka na tom skupu kada je Sreten Lukić, onako pompezno, odlazio u Hag. To nismo zaboravili.
Radi se, u suštini, o velikoj zakonskoj manipulaciji i o zameni teza, gde pravna zaštita od neonacizma samo služi kao opravdanje za otvaranje širokih frontova novih zabrana. Konačno je Nenad Čanak došao u priliku da nešto zabrani, da nekome nešto ne da, da kažnjava, da bude restriktivan. Dosta je tukao svoje, ne samo to što su drugi govorili.
Lični sam svedok kada je pod nogama razjarenih ligaša u Novom Sadu bio politički protivnik, predstavnik SPS-a, kada sam ga spasavao od razularenih ligaša, samo zato što je politički protivnik, inače, onemoćao stariji čovek. Danas ste u koaliciji, gospodo socijalisti, s njima, to je prosto neverovatno, odnosno, gospodo ligaši, vi ste danas u koaliciji sa socijalistima. I to je strašno.
Ponoviću, ovaj predlog zakona ima smisla samo u tom svom prvom članu, to su istakli gotovo svi govornici. Taj član bi mogao da bude ceo zakon. Onda bi taj duh zakona o kom govorim sve vreme bio faktički i zakon. Međutim, ovde ima svega. Član 3. je, po mom mišljenju, najzanimljiviji, jer ovde piše –ko izražava, širi netrpeljivost, iako je Ustavom zagarantovano da niko ne sme da vređa na osnovu rasnih, nacionalnih ili verskih osećanja, ko propagira ili opravdava nacionalističke ili fašističke ideje, taj će biti tako i tako kažnjen.
Gospodo socijalisti, javno vas pozivam da svog predsednika stranke, prvog potpredsednika Vlade, zamenika predsednika Vlade i ministra unutrašnjih poslova, gospodina Dačića, obavestite da narodni poslanik Željko Tomić odgovorno tvrdi da jeste nacionalista, da je celog života širio i propagirao nacionalnu ideju i da će to raditi do kraja života i, ako krši ovaj zakon, nikada se neće pozvati na imunitet; dalje bi to trebalo da znači da ću ja do kraja života biti u nekom zatvoru ili nešto slično.
Šta znači biti nacionalista, to bi, onom ko je iole nešto čitao, mogao reći i Vinston Čerčil i Šarl de Gol, koji je obrazac jednog nacionaliste, pa, recimo, na našim prostorima Slobodan Jovanović, kojeg sam spomenuo, pa čak i jedan dečiji pesnik kao što je čika Jova Zmaj. Ako vi to više ne verujete, ako verujete sutrašnjem vašem gostu, gospodinu Džozefu Bajdenu, reći ću vam njegovu definiciju, koga on smatra nacionalistom.
Naime, 28. aprila 2002. godine, na američko-albanskoj ligi, gospodin Džozef Bajden izgovara sledeće: "Jugoslovenski predsednik Vojislav Koštunica, koji je okoreli nacionalista, u sukobu je sa Zoranom Đinđićem, koji je takođe nacionalista".
Molim vas, kad je reč o tim formulacijama nacionalizma, neonacionalizma, nacizma, fašizma, da vidimo taj pojmovnik, odakle crpite te pojmove, da vidimo da li je tačno da su marksistički udžbenici iz kojih su decenijama učeni i vaspitavani građani ove zemlje na istorijskom smetlištu ili nisu i da li je nacionalista onaj za koga tvrdite da je nacionalista, onaj za koga tvrdi Džozef Bajden da je nacionalista, ili ja sada mogu slobodno da pričam ko je nacionalista, jer za moj pojam nacionalista je i gospodin Balint Pastor, koji se svojski trudi da za svoju naciju, za svoj narod što više izbori u okviru države Srbije, svim legitimnim sredstvima.
Davanje ministru unutrašnjih poslova ovolikih ovlašćenja da odlučuje i razrezuje i ko je kriv, i ko će da plati, i koliko će odgovarati, jeste uvod u policijsku državu. Drago mi je da sam čuo da socijalisti i zbog ovoga neće glasati za ovaj zakon.
Napravili ste papazjaniju. Da sam Vuk Drašković, obratio bih vam se na engleskom i rekao bih vam – don׳t mix grandmothers and frogs, ne mešajte babe i žabe, ali vi ste pomešali i mnogo toga više.
Moram da vas podsetim da je predlagač, koji se ovde poziva čak i na Ustav, u obrazloženju, samo ne u Predlogu zakona, doneo i onaj kalendar ''Vojvodina republika'', koji je osvedočeni protivustavni akt, ali nikada ga niko nije pitao za odgovornost, nikada mu niko nije spočitao bilo šta zbog toga.
Trudite se da pribegnete potpunoj političkoj diskvalifikaciji političkih protivnika i sada ćete za to da nalazite lako izgovore, ali neće vam to tako lako poći za rukom.
Podsetiću vas, DSS je uvek težio i doprinosio smirivanju tenzija u Srbiji, što mirnijoj političkoj atmosferi. Kada smo 2004. godine napravili Vladu, naglo se smanjio broj i ubistava na ulicama, i političkih ubistava, i svega onoga što je krasilo Srbiju pre toga, a ono što vi činite jeste podstrekivanje podela i u narodu i u političkom životu Srbije. Mi ne možemo, po svom političkom opredeljenju, po svom duhu, podržati ovakvu papazjaniju i ako nešto nije bilo jasno iz našeg stava i ako nije ubuduće, možemo veoma lako da polemišemo, jer je evidentno da nemate nikakve argumente i upada u oči da nijedan predstavnik vladajuće koalicije, vaš koalicioni partner, nije javno podržao ovaj zakon, uz bilo kakvu argumentaciju. Hvala.
Konačno sam dočekao da se neko iz vladajuće koalicije obrati poslanicima i građanima Srbije i upravo je sada gospodin Milivojević uradio ono u šta sam sve vreme sumnjao. On je govorio, faktički, samo o 1. članu ovog zakona i nemojte da menjamo teze i da govorimo samo o kukastom krstu, fašizmu, neonacizmu i čemu sve ne.
Govorimo o zakonu, ne o duhu zakona, o onom što ovde piše, a rasprava je bila vrlo jasna i dugačka od strane svih predstavnika poslaničkih grupa i narodnih poslanika, uopšte, čak i od strane poslanika SPS-a koji čine vladajuću većinu. Veoma jasne primedbe i o tome ništa ne čujemo.
Što se tiče blagovremenosti iz člana 27, ovaj zakon je podnet 10. oktobra 2008. godine. Koliko je meseci prošlo? Prošlo je sedam meseci i vi niste našli za shodno da predlagač usaglasi tekst, da ga precizno predstavi i da ga vladajuća većina koriguje na način na koji je iznosila i same primedbe. Sedam meseci dobijamo poluproizvod, poluzakon.
O tome se radi. Ovo je za naš pojam nepopravljivo i ovaj član ne govori samo o nacizmu, nego govori o mnogim drugim stvarima. Raspravljali smo o tome i to su osnovni razlozi, a ima ih još sijaset, zbog kojih ne možemo za ovo da glasamo. Hvala.
Ni minut neću iskoristiti, samo kratko. Ponavljam ono što sam govorio u raspravi, obraćam se, ukoliko ovaj zakon u ovom obliku bude usvojen, lično ministru unutrašnjih poslova, s ponosnom tvrdnjom da jesam nacionalista i da ću to biti do kraja života. Želim da se zna da, ako ovaj zakon bude usvojen, očekujem da ceo svoj život ili plaćam kazne ili boravim u zatvoru. Radim, nastupam, i nastupaću, kao mnogi naši slavni preci i savremenici. To očekujem i pozivam i prozivam ministra unutrašnjih poslova da reaguje, pošto je i on direktno spominjan u zakonu.
Još za kraj, da samo konstatujem – vladajuća koalicija je u jednoj stvari uspela, a to je da za jedan dan one ljude koji prate ovaj skupštinski prenos natera, podsvesno, da zaborave da su male plate, da su prazni frižideri, jer smo pričali o nečemu što, čak, ne predstavlja nikakav zakon, uslov za nekakve evropske integracije i ne znam već kakve vaše namere. Zaboravili su na trenutak na svoje suve egzistencijalne probleme, zaboravili su na nove ucene koje sutra donosi Džozef Bajden, i to je to.
Ako vam je na čast, neka vam je na čast. Srbija mora da misli malo više na sebe. Nadam se da se ovakve neozbiljne stvari više u budućnosti neće ovde događati. Hvala vam.
Poštovana predsedavajuća, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poštovani ministri, poštovani saradnici, kada pričamo o poljoprivredi u Srbiji, a naročito o ovom setu od 15 zakona koji su spojeni, odnosno nalaze se u formi objedinjene rasprave, ne može se mnogo postići u kratkoj raspravi i primetno je da ministar uporno ne odgovara na jedno jedino pitanje, a to je kako on procenjuje da prosečni narodni poslanik može, recimo DSS, u 20-tak minuta čitava poslanička grupa, a takva je situacija i sa ostalim, recimo Nova Srbija sedam minuta, da raspravlja o setu od 15 zakona.
Biću ponovo slobodan, kao još neki, da ih pročitam – zakon o poljoprivredi i ruralnom zakonu kao krovni zakon, o bezbednosti hrane, o zdravlju bilja, o sredstvima za ishranu bilja i oplemenjivačima zemljišta, o sredstvima za zaštitu bilja, o vinu, rakiji i o drugim alkoholnim pićima, o etanolu, o javnim skladištima za poljoprivredne proizvode, o genetički modifikovanim proizvodima, dopuna zakona o reproduktivnom materijalu šumskog drveća, Predlog zakona o stočarstvu, kao sistemski zakon, zakon o dobrobiti životinja i izmene i dopune zakona o poljoprivrednom zemljištu.
Prosto je to realno, i teško i loše od strane vladajuće koalicije, ne kažem da je Vlada to uradila, zna se ko spaja tačke dnevnog reda, ali bilo bi korektno i od strane ministra da o tome čujemo mišljenje. To ga je pitalo nekoliko poslanika.
Što se tiče rebalansa budžeta, hoću da kažem, više stvari ću reći u ime građana koji su želeli da postave u formi poslaničkog pitanja, to nije utorak i četvrtak danas, danas je petak, ali ću iskoristiti da u određene situacije na koje će ministar, nadam se, kao i svima do sada odgovoriti, da prenesem iz Melenaca, Čoke, Bačke Topole itd, nekoliko sugestija i stvari o kojima treba reći, naravno nešto ću i lično imati da kažem. Rebalans budžeta je zaista zanimljiva stvar. Ono što smo govorili u raspravi o njemu, to je da nije razvojan, nema elemente pomoću kojih bi mogao da se nazove razvojnim budžetom. Tu je najviše oštećena poljoprivreda. Mi smo to isticali i u javnoj raspravi, gde god smo mogli, u medijima, a i ovde za skupštinskom govornicom i baš me interesuje mišljenje ministra, kako on karakteriše taj rebalans budžeta po ovom pitanju, samo po pitanju poljoprivrede.
Naravno da će se Ministarstvo truditi da subvencije upućuje tamo gde treba u što većem obimu itd, ali je činjenica da je poljoprivreda po meni dobila ovim rebalansom budžeta težak udarac.
Da malo govorim o ciframa. Ukupan deficit spoljnotrgovinske razmene Srbije je oko 11 milijardi dolara, ali kada se pogleda oblast poljoprivrede i prehrambene industrije, čuli smo više puta i znamo ko prati, suficit je ostvaren od nešto manje od šesto miliona. Dakle, smanjen je spoljnotrgovinski deficit države za 4,5%, iako realne pomoći države nema.
Koliko je interesantna uopšte ova cifra suficita vidi se kada je uporedimo sa hvalisanjem Vlade koja je obezbedila kredit od MMF u sličnom iznosu. To je vrlo zanimljivo. Naravno, u prilog tome da je poljoprivreda naša velika šansa, naša najveća izvozna privredna grana i šta treba sa njom činiti. Kada poredimo i sa prethodnim vladama, situaciju u 2007. godini, suficit je bio nešto veći i činjenica je bila da se moglo planirati da on prebaci ne samo milijardu dolara nego i više, ali je činjenica da taj suficit stagnira, da ne kažem da je u blagom padu.
Zašto se to događa? Mislim da se država ne odnosi adekvatno, korektno prema poljoprivredi. Kad kažem država, ne želim da optužujem Ministarstvo poljoprivrede, ali mislim generalna politika Vlade je malo politiku, ponavljam, to i rebalans dokazuje, bacila na stranu.
Što se razvojnog programa tiče, tog rebalansa i uopšte odnosa, može da se priča da je nešto dato Boru ili Kragujevcu, ali generalno poljoprivreda jeste u problemu i to će vam reći svaki poljoprivrednik, a sigurno vam i kaže onaj ko nema dlake na jeziku kada vas vidi, kada mu dođete u posetu. Imali ste dva smanjenja agrarnog budžeta od 26 tj. od 22%.
Podsetiću vas, prva Vlada Vojislava Koštunice 2004. godine, prva stvar koju je ta Vlada učinila, 3,5 puta je povećala agrarni budžet, što je bila prva akcija te Vlade. Vredi se podsetiti i toga.
Pišu nam privredni subjekti, da tako kažem, o izopštavanju pravnih lica u odnosu na fizička registrovana za poljoprivrednu delatnost i prava na agrarne subvencije po hektaru zasađene površine i umatičenom grlu stoke. Oni kažu da je to protivustavno. To ćemo vas pitati u formi poslaničkog pitanja sa širim obrazloženjem, pa ćemo da raspravljamo o tome.
Gospodin Fremond je rekao deo onoga što sam i ja želeo o neisplaćenim subvencijama, o kreditima. Vi ste odgovorili korektno. Teorija jeste jedno, ali u praksi kada odete među zemljoradnike, oni će vam ovo uporno ponavljati što je gospodin Fremond rekao. Vrlo je nezgodna situacija. Ceni se uvek dobra namera, ali do realizacije je izuzetno teško doći. Skoro četvrtina poljoprivrednih gazdinstava koja su registrovana su izopštena jer su nekomercijalna. Možemo da kažemo da ona obećanja od 40.000 dinara godišnje se ispostavilo kao jedna vrsta lažnog obećanja i tome je gospodin Fremond govorio.
Kada poredite Dansku, kažete imaće prednost ko je u krugu od 30 kilometara, ali gospodin Fremnod je bio precizan, u Danskoj neće imati prednost nego će u okviru tih 30 kilometara biti onaj ko će moći da računa na poljoprivredna gazdinstva.
Još jedna stvar, Fond za razvoj AP Vojvodine, koji osim što ume da učestvuje, mi sumnjamo u to, u predizbornim kampanjama, on najveći deo sredstava daje za poljoprivredne projekte. Šta je sa Fondom za razvoj Srbije? Koliko je vaše sagledavanje te situacije i koliko projekata ima iz Fonda za razvoj Srbije? Mi imamo sablažnjujuće podatke da tu skoro ničega nema što se poljoprivrede tiče, pa bih voleo da nešto čujem od vas više o tome.
Sve u svemu, mi mislimo da teorija jeste jedno, ali generalna strategija ne da je ugrožena nego je nema, mi je ne osećamo. Klasičan poljoprivrednik kada odete njemu u posetu on to kaže – ne osećam nikakvu strategiju, niti brigu države.
Značajnih subvencija i značajnih sredstava poljoprivrednici ne osećaju pomoć od strane države.
Kada kažem države namerno govorim Vlade Republike Srbije, jer o Ministarstvu uopšte ne želim da govorim kao ministarstvu, jer sam zastupnik teorije da je Vlada i ovim rebalansom budžeta značajno oštetila vitalna ministarstva, a jedno od njih je i ovo gde ste vi ministar.
Mislim da, nažalost, tek kroz raspravu o amandmanima mi možemo da govorimo o ovih 15 zakona i to je po meni tužno i žalosno. Nadam se da ste te amandmane vi i vaši saradnici pogledali i da ćemo moći da učestvujemo dalje u ovoj vrsti saradnje.
Hvala vam.
Poštovana predsednice, poštovane kolege narodni poslanici, želim da pitam jednu stvar, pošto je opštepoznato da posle usvajanja rebalansa budžeta u Narodnoj skupštini Republike Srbije sledi i rebalans budžeta u Skupštini AP Vojvodine.

Mi, kao poslanički klub DSS, očekujemo izveštaj iz Skupštine AP Vojvodine.

Naime, u budžetu Skupštine AP Vojvodine koji je nedavno usvojen jasno se vidi da su predviđena sredstva, između ostalog, i za povećanje poslaničkih paušala poslanika u Skupštini AP Vojvodine. Kada pričamo o štednji, o racionalizaciji, želimo da znamo da li se to odnosi na sve nivoe vlasti u Republici Srbiji.

Takođe, nije zgoreg podsetiti i apelovati na to da su na čelu Fonda za kapitalna ulaganja Skupštine AP Vojvodine predsednik Izvršnog veća gospodin Bojan Pajtić i tri pokrajinska sekretara, a da je predsednik Nadzornog odbora gospodin Zoltan Bunjik, protiv kojeg se, inače, vodi krivični postupak zbog finansijskih malverzacija. Da li postoji kontrola rada Fonda za kapitalna ulaganja u Skupštini AP Vojvodine i da li mi, kao poslanici Skupštine Republike Srbije, možemo da imamo uopšte uvid u rad i rezultate tog fonda? Hvala vam.
Poštovani predsedavajući, poštovana gospođo ministre, poštovane kolege narodni poslanici, radi se o prenosu sredstava iz ekonomske klasifikacije 511, iz člana 5, razdeo 55, o prenosu 50 miliona dinara.
Predlažem da se ova sredstva iskoriste za izgradnju terena za male sportove u svim opštinama Južnobačkog okruga, koje bi koristile osobe sa invaliditetom.
Koliko je poznato, u Srbiji postoji aktivnih sportista, govorim o osobama sa invaliditetom, stotinak, a rekreativaca oko 1.000. U kolektivnim sportovima smo zastupljeni samo u košarci u kolicima, a u Italiji, recimo, postoje četiri lige za košarkaše u kolicima.
Kod nas nema uslova za treniranje, pa se i ovo malo klubova gasi. U Zrenjaninu i Somboru su ugašeni klubovi, u Novom Sadu deluje jedan, u Beogradu dva i u Čačku jedan.
Paraolimpijske igre su održane prošle godine u Pekingu, u stonom tenisu smo osvojili srebro i četvrto mesto u bacanju diska, to je ono što je svima poznato.
Puna su nam usta brige o osobama sa invaliditetom, po tome je pogotovo bila poznata stranka G17 i nadam se da će ona podržati ovaj amandman.
U obrazloženju odbijanja ovog amandmana Vlada Republike Srbije kaže – amandman se ne prihvata iz razloga što nije u skladu sa globalnom politikom smanjenja ukupnih javnih rashoda.
Kad govorimo o javnim rashodima, moram podsetiti, danas je bilo dosta priče i o Vojvodini, a ovaj Južnobački okrug o kome govori moj amandman je, naravno, u sklopu AP Vojvodine, 2000. godine je bilo sedam pokrajinskih sekretarijata, danas ima 17.
Kada tome dodamo i broj republičkih ministarstava i 27 članova Vlade Republike Srbije, o kakvoj mi to politici smanjenja ukupnih javnih rashoda govorimo?
Konkretno, ne znam koliko je javnost obaveštena da ovaj nedavno usvojeni budžet Vojvodine predviđa povećanje i poslaničkog paušala za 20%.
Da li će biti realizovano videćemo, ali predviđa. Daleko od toga da sam ljubomoran na pokrajinske kolege, ali stvarno mislim da je dosta tog lažnog morala i licemerja vlasti u Srbiji.
Uz ovo želim laku noć svim onim upornim gledaocima koji su izdržali da prate ovu sednicu Skupštine Republike Srbije.