TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 14.02.2001.

3. dan rada

OBRAĆANJA

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, koliko je meni poznato još se nije desilo da jedna skupština ocenjuje zakonitost odluke iste te skupštine u nekom drugom sazivu. Skrećem pažnju na obrazloženje odluke Odbora za pravosuđe i upravu, koje je potpisao prof. dr Dragor Hiber i kome nedostaje naravno ustavni osnov za donošenje ove odluke.
Gospodine Hiber, gde ste to u Ustavu Republike Srbije pročitali, gde piše da Skupština može da donese takvu odluku i gde to u Poslovniku Narodne skupštine u članu 53. stav 2., u kome se navode nadležnosti vašeg odbora, piše da taj odbor ima ta ovlašćenja? Ukoliko izađete za ovu govornicu i uverite me u to, ja pozivam ovaj parlament da donesemo odluku da se stavi van snage odluka ovog istog parlamenta u prethodnom sazivu o prihvatanju potpisivanja plana Ahtisari-Černomirdin, jer je to onda apsolutno moguće i u skladu sa Ustavom, a narod Srbije bi to i te kako pozdravio, a posledice bi bile sigurno pozitivne po državu.
Pravo da vam kažem, očekujem da na jednoj od narednih sednica dobijemo od vas predlog bez pozivanja na bilo koji član zakona ili poslovnika za donošenje neke odluke koja će imati za predmet razmatranje - način oblačenja narodnih poslanika, što je naravno stvar bontona i dobrog vaspitanja. Šta vi hoćete da postignete ovim predlogom odluke? Hoćete da amnestirate ove sudije koje su se eksponirale kao funkcioneri pojedinih političkih partija, koji su obavljali određene političke funkcije u njima ili nekoj drugoj organizaciji, suprotno članu 5. Zakona o sudovima, koji to izričito zabranjuje.
Sve ove sudije koje su tada razrešene dužnosti zbog izražavanja javne podrške sudiji Miroslavu Todoroviću, koji je takođe razrešen dužnosti, a koji je izjavio da je spreman na sve udare, ali se ne odriče svog pripadništva tzv. organizaciji OTPOR, koja je ilegalna organizacija i koja je koristila nezakonite metode ostvarivanja političkih ciljeva.
Vi njih hoćete da rehabilitujete, jer su po vama moralno politički podobni i u znak zahvalnosti što su i nakon razrešenja mnogi od njih nastavili da za sitne devizne dnevnice putuju po Srbiji radi edukacije članova OTPOR-a. Lično neke od njih poznajem, slučajno sam Beograđanka, slučajno sam sa nekim išla u gimnaziju, studirala i tome slično.
Da li smo iz vaših usta i usta vaših lidera u predizbornoj kampanji čuli da se vi zalažete za nezavisno sudstvo? Čini mi se da jesmo. Govorili ste sve ono što ste mislili da je po volji naroda, a onda ste osvojivši vlast od prvog dana počeli da kršite svoja obećanja. Pazite samo, narod nije kratke pameti i ne voli da bude prevaren.
Šta je vas moglo da spreči da ponovo imenujete ove iste sudije za sudijske funkcije? Ništa. Imate apsolutnu većinu i mogli ste ponovo da ih predložite za sudije i oni bi bili izabrani bez ikakvih problema. Međutim, niste baš bili sigurni da bi ta procedura apsolutno i uspela, jer ako hoćemo da poštujemo zakon, prva instanca koja treba da predloži izbor sudija je kolegijum suda, a u tim sudovima u velikom broju sede časni ljudi koji ove svoje kolege ne bi predložili za te funkcije.
Dakle, nećete ponavna imenovanja, već stavljanje van snage odluke o razrešenju, sa svim posledicama koje iz toga proističu, da im se nadoknadi zarada za ovaj period od razrešenja, da oni praktično nigde nisu ni bili razrešeni, da im se za ovaj period od razrešenja do danas otvori mogućnost da traže i sudskim putem nadoknadu zbog uvrede časti, ugleda, sve je po vama moguće.
Vi hoćete da rehabilitujete Miroslava Todorovića, koji je povodom njegove političke delatnosti vezane za posetu Londonu dao izjavu da ga je tom prilikom bilo sramota da je sudija u Republici Srbiji, a za ukinute ili preinačene presude, u čijem je donošenju učestvovao od strane višeg suda, u javnosti iznosi tvrdnju da je to izraz revanšizma prema njemu. To, gospodo, ne može. Te iste sudije birala je neka skupština i oni moraju da rade u skladu sa Ustavom i zakonom.
Ako to ne rade, onda moraju da budu razrešeni i da snose posledice svoje delatnosti. Ovi svi drugi, koji taj posao ne obavljaju profesionalno, a ako hoće da se bave politikom, neka zatraže razrešenje i mogu, što se nas tiče da postanu i ministri i da se kandiduju za funkciju predsednika države, mi protiv toga nemamo ništa. Ne mogu u isto vreme da budu i nosioci sudijskih funkcija. Zbog toga ćemo mi, naravno, glasati protiv predloga ovakve jedne odluke.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Gospodine predsedniče, dame i gospodo poslanici, meni je žao, drugi put danas moram da se javim po  istoj tački Poslovnika, član 97., govori se o za vas veoma važnoj tački dnevnog reda. Sada je koleginica Gordana Pop-Lazić obrazložila da, suprotno Ustavu, pojedinačni akt stavljate danas van snage. Kako ćete to da izglasate? Sto poslanika je trenutno u sali. Ovo je najskandalozniji saziv skupštinske većine, koju čine poslanici DOS-a, a od kada je višestranačje u Srbiji. Četvrtu sednicu vanrednog zasedanja tražite za sutra, zaista je pitanje kako ćemo mi da radimo i kako ćete da obezbedite kvorum.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Nije bilo, naravno, kršenja Poslovnika, pretpostavljam da niste to ni prigovorili, nego da tražite da se utvrdi kvorum, jer se sednica može prekinuti, kada se utvrdi, a nismo utvrdili. Dakle, možemo da prekinemo kada utvrdimo. Razumem to kao predlog da utvrdimo kvorum. Sada ćemo to i da učinimo.
Molim vas da svoje kartice ubacite.
Konstatujem da nemamo kvorum.
Dajem pauzu od deset minuta, da se obezbedi kvorum.
(Posle pauze.)

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Molim narodne poslanike da ubace svoje kartice u poslaničke jedinice da bi videli da li imamo kvorum.
Konstatujem da imamo kvorum i da možemo da nastavimo sa radom po 7. tački dnevnog reda.
Reč ima narodni poslanik Ištvan Išpanovič.

Ištvan Išpanović

Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, ovde sam čuo razne kvalifikacije o predloženoj odluci, pa je bio i predlog da neko govori ko je bio u starom sastavu Odbora za pravosuđe. Ja sam taj jedini poslanik koji je tada bio u opoziciji, a sada sam takođe član Odbora za pravosuđe. Pošto sam bio član toga odbora znam istorijat donošenja ove odluke. Ovde je rečeno, evo gospodin Toma Nikolić kaže da je on pregledao naknadno sve te spise o razrešenju sudija. Ja ne treba da gledam spise, ja sam učestvovao u radu i imam u torbi veliku hrpu dokumentacije o svemu tome. Niko ne želi ovde da govori o suštini. Radi se o sledećem. Stvarno je postojao predlog predsednika Vrhovnog suda da se sudije razreše. Bio je jedan mali problem, a taj mali problem je u članu 27. Zakona o sudovima. To je danas nekoliko puta citirano, a taj član 27. Zakona o sudovima kaže da u slučaju kada se razrešava sudija protiv svoje volje, tada treba i takav predlog izneti pred Opštu sednicu Vrhovnog suda i tamo doneti odluku. Taj propust je napravljen. Predsednik Vrhovnog suda je lepo napisao da on predlaže razrešenje, ali je zaboravio da pita Opštu sednicu Vrhovnog suda, da bi uopšte mogao da napiše bilo kakav predlog. Kada sam ja na Odboru za pravosuđe pitao gospodina predsednika Vrhovnog suda, da li je održana sednica, Opšta sednica Vrhovnog suda, tada je on rekao - sve je u skladu sa zakonom. Kada sam ga ja opet pitao, jer ja nisam pitao da li je u skladu sa zakonom, nego da li je održana sednica Vrhovnog suda, Opšta sednica, on je ćutao.
Prema tome, ta odluka tada nije bila zakonita i u tome je osnovni problem. Nemojte sada vi pričati o tome da je ova odluka nezakonita, neustavna itd. Ta odluka nije bila zakonita i ne može da opstane. Zbog toga je nužno da ova skupština donese odluku o ukidanju te nezakonite odluke, ne bilo kakve odluke, već nezakonite odluke. Zato je naša obaveza da donesemo odluku jer je ta odluka bila protivna zakonu. To su znali, ne samo predsednik Vrhovnog suda, već i kolege, ima ih ovde nekoliko, koji su sedeli na Odboru za pravosuđe. Kada sam ja zbog toga pokrenuo inicijativu za razrešenje predsednika Vrhovnog suda, naime, on je predložio nezakonitu odluku, ja sam smatrao da on više ne može da bude predsednik Vrhovnog suda, kada sam inicirao tu odluku, ta odluka nikada nije dospela na sednicu Odbora za pravosuđe. Zašto? Zbog toga što je tadašnja većina, vladajuća većina, sprečila glasanjem da to uopšte dođe na dnevni red. Kada bi to došlo, u tom slučaju bismo razgovarali o toj nezakonitoj odluci. Prema tome, nije dilema u tome da li ovu odluku sada treba doneti ili ne, to je jednoznačno. Ta odluka je bila nezakonita i to je najmanje što mi treba da pružimo tim sudijama. Mislim na tu satisfakciju, da bi im omogućili, ukoliko žele da se ponovo vrate u pravosuđe. Hvala vam lepo.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Branislav Ivković. Dobro, replika, narodni poslanik Toma Nikolić.
...
Srpska radikalna stranka

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, dobro je što se javio kolega Išpanovič, međutim, on samo potvrđuje ono što sam ja već rekao, kada sam ja prvi put izlazio za ovu govornicu. Mi smo u tim odlukama iz 1999. godine i 2000. godine razrešili sudije koje po članu 5, stavu 2. više nisu mogli da obavljaju sudijsku funkciju. Taj stav je eksplicitan. Sudija ne može da obavlja svoju dužnost ako vrši drugu službu, posao ili dužnost koja bi mogla uticati na njegovu samostalnost, ako je narodni poslanik, odbornik, ako vrši političke, upravne funkcije i ako se bavi nečim što bi umanjivalo njegov ugled ili ugled suda. Postupak po članu 36. stav 2. za utvrđivanje odgovornosti sudije pokreće predsednik Vrhovnog suda. Tako je to i bilo u tim odlukama, gospodine Išpanoviču. Opšta sednica i pravo sudije da se izjasni o predlogu za razrešenje, odnosi se samo na član 46. stav 3, a to je ono što ste vi danas radili, ako se utvrdi da nestručno i nesavesno obavlja sudijsku funkciju.
Znate, član 5. je tako jasan. Ako neko ima privatan biznis, ako se neko bavi političkom funkcijom, predsednik Vrhovnog suda obaveštava Odbor za pravosuđe i upravu da mu je zbog toga što treba primeniti član 5. potrebno da Skupština izglasa odluku da on više ne može da bude sudija.
Tu nema nikakve dileme. Pobrojao sam vam razloge zbog kojih smo neke sudije razrešili. Svi ti razlozi su sadržani u članu 5. O njima nema rasprave i diskusije. On ne može da bude sudija. Gotovo je. Nema utvrđivanja. Skupština utvrđuje da li je on povredio član 5.
(Glasovi - to su pojedinci.) Nisu to pojedinci. Skupština je arbitrirala. Takav je zakon. Promenite danas zakon, sutra birajte nove sudije.
I samo još jednu stvar. Mi se više nećemo javljati. Mislim da je sada sve jasno. Od 1990. godine, od kako su raspisani prvi višestranački izbori, pa prvi saziv 1991. godine, nikada se nije desilo da ministri ne udostoje Narodnu skupštinu prisustvom na sednici Narodne skupštine.
Evo, dan za danom zasedamo. Izuzev gospodina Batića, gospodina Vlahovića i onog što je pao avionom, gospodin Korać je danas prisustvovao, mi više nismo imali nijednog ministra na sednici Narodne skupštine.
Mogu oni da ne poštuju vas, gospodo poslanici iz DOS-a, ako im to dozvolite, vi ste za njih glasali, ali oni moraju da poštuju Narodnu skupštinu. Od Narodne skupštine zavisi i to da li će oni obavljati svoje funkcije ili ne. Zato vi ovde nemate kvorum. To je još jedan razlog na koji želim da opomenem gospodina predsednika.
Nemojte da opominjete radikale zašto nema kvoruma. Uvek kada vidimo da nema kvoruma mi ćemo svoje kartice izvaditi. Ako nemate 126 poslanika danas na sednici nemojte ni da držite sednicu. Jer, nema smisla da očekujete od opozicije da sačinjava kvorum na sednicama Narodne skupštine, pa onda da nas optužujete za opstrukciju zašto govorimo. Pa, onda, na početku dnevnog reda, iako znate da se niko od vaših neće javljati za reč, ograničite vreme za raspravu. Oni koji uopšte nisu zainteresovani odlučuju o tome koliko će vreme da koriste oni koji su zainteresovani za vreme.
Vi onda utvrdite da je dovoljno pet minuta za raspravu, zato što vi nećete ni minut o tome da raspravljate. Mislim da je ovo naše završno, mi se više nećemo, u stvari neznam, nisam ni pitao poslanike, ako neko ima spremljenu diskusiju govoriće posle mene, ali ja u ime poslaničke grupe završavam.
Današnja sednica, jučerašnja sednica, verovatno i sutrašnja, pokazuju odnos poslanika i ministara (glas - odnos snaga). Ne, odnos snaga je jasan. Vi imate većinu. Zašto. To su izbori pokazali. Mi smo priznali rezultate izbora, ali pokazuje odnos i poslanika i ministara prema ovoj narodnoj skupštini. Odnos je jako loš.
A, moguće je da se mnogi i stide ovog dnevnog reda. Moguće je da vi glasate, podižete ruke, ali nije vam svejedno što vam neko ukazuje dan za danom da su odluke veoma sumnjive. Ima među vama ljudi koji su veoma stručni u ovom poslu. Kada tamo ispred sale nekome od njih kažem "pa kako ovo", on kaže "ma idemo dalje".
Nema argumenata kojima ovo može da se brani. I, to ponašanje je meni veoma poznato iz nekih drugih vremena i to ponašanje se uvek osveti većini u Skupštini.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Branislav Ivković.

Branislav Ivković

Poštovani gospodine predsedniče, dame i gospodo poslanici, ipak je red da vas nakon prethodne diskusije podsetim da ste vi upravo izglasali vašom većinom da je pet ljudi loše radilo posao. A, niste im obezbedili uopšte veće Vrhovnog suda, niste im obezbedili predlog predsednika Vrhovnog suda, niste im obezbedili izvestioca  i niste im dali šansu da dokažu da li su radili dobro ili loše.
To je vrlo važno pošto sada pokušavate u drugom pravcu da govorite. To je još jedan dokaz da Vlada Republike Srbije apsolutno nije pripremila ovu sednicu i dovela vas kao većinu, ćutljivu većinu, da glasate ono što je Vlada predložila, a i sami se verovatno presabirate šta je tu i koliko po Ustavu, nije po Ustavu, po zakonu ili nije po zakonu.
Jednostavno, vi ste za pet ljudi koji su profesionalno radili svoj posao, koji imaju svoju karijeru za sobom rekli da su loši, osudili ste ih, a niste im dali da dokažu da li je to ili nije tako.
Sada druga priča, sada se Vlada dovela u jednu tešku dilemu, normalno preko Odbora za pravosuđe i državnu upravu. Sada vam je rečeno, gospodo - hajde da poništimo retroaktivno stvari. Zna se da po Ustavu retroaktivno može da se poništi iz opšteg interesa. Opšti interes je po vama taj da je predsednik Vrhovnog suda, bez proširene sednice veća, uputio predlog za određene sudije da se razreše.
Čuli ste gospodina Nikolića da postoji član 5. po kome to može da se uradi i bez veća, a postoji i član gde se radi sa većem kao što je bio slučaj za koji ste vi već presudili ljudima bez suđenja i bez uvida u celu priču. Znate li o čemu se radi?
Ovo ima dve vrlo neprijate političke konotacije. Ovo je poruka svim sudijama, svim tužiocima, svim ljudima u pravosuđu, gospodo, DOS-u i Vladi se može da smeni ljude bez provere, može da vrati ljude i retroaktivno da poništi odluke.
Ta poruka je strašna. Ta poruka direktno govori da od nezavisnog sudstva nema ništa. Namere toga zavisnog sudstva smo dobili od vodećih ljudi iz te oblasti, iz Vlade Republike Srbije koji presabiraju šta sve, ko, koliko, gde i šta treba da radi.
Međutim, razmišljam dalje. A što niste poništili izbore tih sudija koji ne valjaju. Vi, ako nastavite ovako da radite, vi možete da poništite izbore svih sudija u Srbiji. A onda će pred vas doći pitanje - a šta je sa predmetima koje su te sudije presudile.
Evo, priprema se nacrt zakona o univerzitetu. Poništavaju se izbori ljudi u zvanje. Mlad čovek je bio asistent, postao je docent, pitao je godinu ili dve, sada hoće da mu se poništi zvanje docenta. Šta je sa ispitima koje je on vodio? Predavanjima koja je držao? Diplomskim radovima koje je vodio?
Ljudi, od pravne države nema ništa ovde. Nema apsolutno ništa. Znači, pod broj jedan, razumite i shvatite, ne počinje istorija Srbije sa dolaskom DOS-ovaca na vlast. Istorija Srbije krenula je davno, još od Nemanjića, od Cara Dušana i njegovog Zakonika, od Karađorđa i Miloša Obrenovića, od Pašića, koji je bio hrabar i koji je odbio član 4. ucene i ultimatume Austrougarske i rekao: "Ne dam da mi vršlja austrougarska policija i da ganja "Crnu ruku" po Srbiji".
Isto kao što smo i mi radili, jer nismo dali NATO da gazi Srbiju. Draga moja gospodo, ne volite vi da čujete tuđe mišljenje i time svima dokazujete suštinu demokratske orijentacije kojom ste zadojeni. U suštini vi imate mnogo starije relikte u sebi vezane za boljševičku, čisto komunističku varijantu, koja ne priznaje apsolutno pravo drugome na mišljenje.
Znači, mi ćemo glasati protiv ovog predloga, jer ovaj predlog je po želji DOS-ovske vlade i vas većine u parlamentu i čini u suštini presedan za koji procenjujemo da ćete raditi iz sednice u sednicu. Meni je žao svih nas, predsednika Skupštine, što ćemo ući u istoriju da smo donosili zakone od dva reda, kršeći Ustav, što smo donosili zakone retroaktivno, što jednostavno po svoj prilici vi imate nameru da sve što je bilo ranije, ma koliko dobro ili loše, poništite.
Razumite i shvatite, u pravnoj državi postoji zakon dokle god se ne izmeni. Dok taj zakon postoji, po njemu se radi. Izvolite, imate većinu. Predložite zakone, izmenite ih i radite po njima ubuduće.
Nemojte posezati za retroaktivnošću.
I na kraju, neke od ovih ljudi, koje ovom nezakonitom, retroaktivnom odlukom vraćate, lično poznajem. Da li ste vi njih uopšte pitali - da li oni to prihvataju? Zašto jednoj uvaženoj dami treba da postane predsednik Vrhovnog suda Srbije, sa ovakvom odlukom koju vi budete večeras doneli? Pa mogli ste lepo, regularno da radite, za nedelju dana to da spremite i da tu ženu izglasamo.

Whoops, looks like something went wrong.