Vidite da ne iskoristim skoro nikad punih šest minuta.
Ovde je reč - a pošto su takve intervencije na sam zakonski tekst suviše kratke i uglavnom negde stilske prirode ili kozmetičke - članom 6. Predloga zakona dato je pravo Visokom savetu pravosuđa da može uvećati do 20% i osnovnu platu drugih sudija, ako sudijsku funkciju vrše pod posebnim uslovima! Koji su to posebni uslovi? Šta znače ti posebni uslovi? Sudijska funkcija mora svuda i na svakom mestu da se odvija po redovnim uslovima, osim u ratnom stanju. Za ratno stanje i inače važe neke druge norme i nema nikakvog razloga da se ovakva nadležnost ostavlja Visokom savetu pravosuđa! Niti, po mom mišljenju, Visoki savet pravosuđa uopšte treba da se bavi ovim pitanjem.
U članu 34. Zakona stoji da: "Istražnom sudiji i sudiji koji isključivo ili pretežno postupa u krivičnim stvarima u okružnom sudu osnovna plata se uvećava do 20%, u visini koju odredi Visoki savet pravosuđa." Zbog čega? Zašto bi istražni sudija bio izuzetak? Ako pogledamo način rada naših sudova, videćete da je posao istražnog sudije u principu njinteresantniji, najlakši. Istražni sudija uopšte ne piše presude. To je tačno. Ako mislite da prete neke spoljne opasnosti, onda treba policija i država da ih zaštiti. Ne može na osnovu tih spoljnih opasnosti da dobija 20% plate, zato što ima jedan konkretan slučaj. Nije svaki istražni sudija u opasnosti. Retko je koji u opasnosti. Ima ih koji su. Gledajte dalje koja je struktura njegovog posla: istražni sudija vrši istragu na osnovu predloga javnog tužioca; saslušava svedoke; donosi rešenja o opozivanju svedoka, ne piše optužnicu, ne piše presudu.
Najosetljiviji deo sudijskog posla je pisanje presude. To je najteži deo. Tu sudija može da položi ispit ili da padne na ispitu kao sudija. Kod istražnog sudije to ne postoji. On uopšte nije zainteresovan za konačni rezultat istrage, osim što bi po prirodi stvari trebalo da mu bude cilj da se sazna istina, potpuna istina. Ta istina više zavisi od javnog tužioca, najviše od policije, nego od samog istražnog sudije?! Zašto onda praviti ovakvu razliku među sudijama. To je moje pitanje.
Ovde stoji da: "Visoki savet pravosuđa može odlučiti da se osnovna plata u sudu u kome se ne mogu popuniti sudijska mesta uveća do 75%". Prvo, da vidimo, koji je to sud u kome se ne mogu popuniti sudijska mesta. Postoji li takav sud? Ako vi emancipujete sudijsku profesiju uopšte, ako ta profesija bude adekvatno plaćena, u Srbiji neće biti nijednog suda gde se sva sudijska mesta ne mogu popuniti. Struktura sudova se prilagođava realnom stanju na terenu. Znate, nećete u opštini koja ima 2.000 stanovnika formirati opštinski sud, na primer, u Crnoj Travi gde ima 2.500 stanovnika, nego ćete formirati opštinski sud u Vlasotincu ili u Leskovcu, pa će on obuhvatati nekoliko opština. Ne vidim koje je to mesto u Srbiji gde neko ne bi hteo da bude sudija, a inače želi da obavlja tu profesiju i ukaže mu se prilika da tamo bude izabran!
Ako vi imate problema sa nalaženjem sudija u nekim delovima Srbije, ponudite nešto drugo, službene stanove na primer, a ne 70% od plate! Zašto bi oni bili privilegovani tamo?! Sudijska plata za isti posao treba da bude svuda ista. Potpuno ista. Imali smo ranije slučajeve, pogrešno naravno, ali u obrnutom pravcu - nekada su plate u Beogradu bile veće u odnosu na plate u unutrašnjosti, u državnoj službi, sa obrazloženjem da su troškovi života u Beogradu veći, tako su se svi jagmili da dođu da žive i rade u Beogradu, a ne negde u unutrašnjosti. Ovde je jedino ispravno da svuda plate sudija istog nivoa budu identične.