TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 19.11.2002.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

1. dan rada

19.11.2002

Sednicu je otvorila: Nataša Mićić

Sednica je trajala od 10:45 do 19:40

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Molim narodnog poslanika da stvarno i govori o zakonu o poreskoj administraciji.
...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Otvaram sada i dosije Momčila Mandića, možda još danas, a najdalje sutra. (Iz sale: KOS radi za DOS.)
Da li vi mislite da me sprečite na taj način da govorim? Ne možete me sprečiti. Ne možete ni da ispadnete duhoviti, jer vam nije u krvi. Vlast vam se ljulja i to je ono što vas najviše ugrožava. Ali, da idemo na ono što je loše u ovom zakonu.
Ovaj zakon ne bi smeo da sadrži krivično pravne norme. Nažalost, u naše pravnom poretku već ima više od 45 zakona, što saveznih što republičkih,koji sadrže krivično-prane norme. Tamo gde veći broj zakona sadrži krivično-pravne norme dovodi se u pitanje princip zaštite ljudskih sloboda i prava. Od Francuske buržoaske revolucije jedno od glavnih načela modernog pravnog poretka je da sve krivično-pravne norme budu sistematizovane unutar jednog zakona, krivičnog kodeksa. Prvenac u toj oblasti predstavlja Napoleonov krivični kodeks koji se u struci naziva kode penal, a to Đelić možda bolje zna, kode penal (Code penal), pošto sam taj francuski u drugim okolnostima učio u odnosu na one u kojima je on, dijametralno suprotnim, da li je tako, gospodine Đeliću, pa se ne bih upuštao u te jezičke finese. Vi niste do sada pokazali volju da mi jedno od osnovnih načela modernog pravnog poretka u našem pravnom sistemu realizujemo. Kako vam koji zakon padne na pamet, da unesete u taj zakon, po pravilu ugrađujete krivično-pravne norme.
Ovde ste čak išli tako daleko da ste predvideli da usvajanjem ovog zakona prestaju da važe neke odredbe Krivičnog zakona Srbije, član 139, na primer, stav 1. tačka 3. To je nešto što je neprihvatljivo i što do sada nismo imali u praksi, čak ni komunističkog režima od 1945. godine, da se bilo kojim zakonom menja krivični zakon. Imajte još ovde u vidu da zakonom o poreskoj administraciji vi stavljate van snage odredbe mnogih drugih zakona koji nemaju nikakve veze sa poreskom administracijom. Po logici stvari, zakonom o poreskoj administraciji mogli biste van snage da stavljate sve ranije zakone koji uređuju poresku problematiku. Međutim, vi ovim zakonom menjate i Zakon o PIO na jedan neadekvatan način, zatim Zakon o zdravstvenom osiguranju, Zakon o zapošljavanju i ostvarivanju prava nezaposlenih lica itd. To po svojoj prirodi nisu poreski zakoni, a vi na taj način stvarate zbrku u pravnom poretku. Ta zbrka nije dobra, jer osnovni problem kod tumačenja prava je problem usaglašavanja nekada međusobno suprotstavljenih pravnih normi.
Ovde ste u članu 3. kao jedno od osnovnih načela ovog zakona formulisali: "Ako je drugim zakonom pitanje iz oblasti koju uređuje ovaj zakon uređeno na drugačiji način, primenjuju se odredbe ovog zakona". To je ono što je posebno problematično. Vi bi trebalo da znate, a nažalost, izgleda da nemate baš dobre pravne stručnjake u vašem ministarstvu, da postoje generički zakoni i pravne norme, odnosno zakoni in species ili kako je to kod nas popularno ovde nazivano ledž specialis. Ne možete vi generalno ovom odredbom isključiti mogućnost da se neke stvari po nekom novom leks specijalisu i za određene pojedinosti predviđene ovim zakonom drugačije urede. Niti možete ovako generalno da promovišete stav - sve ono što je u drugim zakonima protivno ovom zakonu ne važi. To ne može.
U našem pravnom sistemu svi zakoni su međusobno ravnopravni. Tamo gde se donosi ledž specialis, on derogira leks generalis. To je jedan od principa koji mora da se poštuje. Vi sada sprečavate Narodnu skupštinu, načelno, da uopšte donese zakon kojim će da kaže u jednom konkretnom slučaju ili u nekoliko konkretnih slučajeva, neće se primeniti to i to. To ne može da se radi. Dakle, uprkos možda dobroj želji da se sredi stanje u poreskoj administraciji, da ona bolje funkcioniše, ako ste to zaista želeli, vi stvarate problem u mnogim drugim sferama života koje se regulišu pravnim normama. Najgore od svega je što vi terate ljude da za jedan problem i za rešavanje jednog problema moraju da konsultuju veliki broj zakonskih tekstova. Pametan zakonopisac nikada tako neće postupiti.
Drugo, vi ovde govorite sada o poreskoj policiji. Imali smo ranije finansijsku policiju i taj naziv je uzet više za to što se nekome sviđao naziv policija, a čak mislim da je ta finansijska policija uvedena dok smo imali miliciju za redovne policijske poslove. Koliko me sećanje služi, možda tu baš nisam do kraja precizan. Ta finansijska policija je obavljala poslove finansijske inspekcije. Vi sada uvodite nešto što liči u pravom smislu reči na policiju, a nije policija, ne može da bude policija. Ako zaista mislite da može, onda će nam se desiti da imamo poresku policiju, pa će ministar za ekologiju predložiti ekološku policiju, ministar zdravlja će predložiti zdravstvenu policiju, ministar prosvete će predložiti prosvetnu policiju, pa će minsitar vera predložiti versku policiju da utvrđuje ko se krsti, ko se ne krsti, ko se moli, ko se ne moli, itd. Ne igrajte se sa tim terminom policije, i pogotovo - šta će poreskim inspektorima oružje. U modernom pravnom poretku je logično da poreski inspektor radi svoj posao, a čim ga neko sprečava u tome da mu priskoči u pomoć redovna policija. Ne treba imati veći broj policijskih službi, jer preti opasnost da u praksi dođe do suprotnosti u njihovim ovlašćenjima, u njihovim željama ko će pre nekoga da otkrije. U određenoj situaciji mogu se sukobiti policajac finansijske policije i redovni policajac i njihov sukob u praksi da se reši na taj način: ko pre potegne, ko pre puca.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Narodni poslaniče, da li koristite i drugih 10 minuta?
...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Da, i sledećih 10 minuta. Zato to nije dobro. Sva policijska ovlašćenja moraju da budu koncentrisana u jednom organu fizičke prinude.
Naravno, imamo izuzetak u Ministarstvu pravde, gde postoji sudska straža i zatvorska straža, ali oni su ograničeni samo na ustanovu. U praksi smo imali slučajeve kada pobegne robijaš da ga jure zatvorski stražari po gradu. To nije ispravno sa aspekta osnovnih principa pravnog poretka, jer zatvorski stražar ima ingerencije u zatvoru ili u onoj marici kojom transportuje robijaša. Sve van zatvora i van suda mora biti stvar redovne policije. Ako ćemo ići u ovom pravcu specijalizacije policijskih službi, onda će nas to daleko dovesti i onda ćemo se pretvoriti u policijsku državu.
Sutra može bilo koji ministar da podnese zakonski projekat i da traži policiju u svom ovlašćenju. To jedva čeka ministar Veselinov, ministar poljoprivrede. On bi mogao da uvede poljoprivrednu policiju, da hapsi ko ore pre zore ili ko seje pre noći itd. ili ko hrani one ptičice koje on lovi i izvozi. Pola miliona ptica pevačica je pobio i u Vojvodini uopšte ne možete cvrkut ptica da čujete, samo gavranovi, čavke, vrane i po neka svraka.
Naravno, ovo malo karikiram da bih vam stavio do znanja koliko je to opasno kao manir. Ja vas pozivam da od toga odustanete. Dovoljno je da imate inspektore sa širokim ovlašćenjima i svaki put kada inspektor u praksi naiđe na problem da je obaveza Ministarstva unutrašnjih poslova da mu pruži podršku, da doda svoju fizičku prinudu kao argument u ruke inspektoru, a ne inspektor sam da primenjuje tu fizičku prinudu.
Svaka civilizovana država teži da 100% naplati porez. Naplata poreza je jedan od osnovnih problema svake države. Međutim, poreska administracija po ovom i po zakonima drugih država ima toliko velika ovlašćenja da je veoma opasno, ako tome pridodate i redovna i policijska ovlašćenja. Ne smemo dozvoliti da poreska policija postane država u državi ili da poreska uprava bude strah i trepet.
Tražite meru između postizanja maksimalne naplate poreza i maksimalne zaštite ljudskih prava i sloboda. Ne sme se naplata poreza staviti iznad principa zaštite ljudskih prava i sloboda. Ako nemate ovako koncipiranu poresku policiju, nego se oslanjate na pomoć drugog ministarstva, onda tu postoji već jedan vid kontrole. Naravno, treba obavezati redovnu policiju da pomogne poreskom inspektoru, ali će i redovni policajac, ako mu je nešto sumnjivo, podneti pismeni izveštaj svom šefu i signalizirati da se desilo to i to. Reč je onda o ministarstvu koje nije pod kontrolom Ministarstva finansija.
Ovde dolazimo do novog principa, da ministarstva međusobno treba u određenim situacijama da se kontrolišu i baš je u tome suština, relativne samostalnosti svakog ministarstva. Svaki ministar je gotovo suveren u oblasti svoje nadležnosti, dok ga ne obori naredna skupština. Baš zato što ima velika, gotovo neograničena ovlašćenja u okviru svoje nadležnosti, nije na odmet da bude maksimalno kontrolisan i u slučajevima u praksi da ga kontrolišu druga ministarstva. Vi ovde stvarate jedan zatvoreni sistem. Poreska administracija, odnosno poreska uprava je jedan zatvoreni sistem u odnosu na ukupnu državnu upravu, a to nije dobro.
Uveli ste ovde poreski identifikacioni broj. Nije on neophodan ako postoji matični broj. On može biti neophodan za strance, rezidente, one koji ostvaruju određene privredne aktivnosti koje dolaze pod udar poreza, a nisu naši državljani. Ako postoji matični broj, onda taj matični broj mora da bude identičan za matične knjige rođenih, umrlih, venčanih itd. i za poreske obaveze, za zdravstveno osiguranje i za sve ostalo. Idealno bi bilo da taj jedinstveni matični broj služi za identifikaciju u svim oblastima gde čovek dolazi u kontakt sa državnim organima, bilo kada ima neku obavezu prema državi, bilo kada zahteva da država neko njegovo pravo realizuje. Ovako, ako ćete nagomilavati te razne identifikacione brojeve pitanje je dokle će nas to odvesti.
Znate, u zapadnom svetu postoje identifikacioni brojevi po pitanju socijalnog osiguranja - social security, kako se to zove, i to je u Americi osnovni identifikacioni broj, nema matični broj. Pošto kod nas postoji matični broj, mi sve to možemo da obuhvatimo. Dakle, matični broj - i u ambulantu kada ode čovek radi lečenja, i kada ode u poresku upravu, bilo šta drugo da je u pitanju, da ima jedinstven matični broj. Ogroman broj ljudi u našoj zemlji nije zapamtio ni ovaj matični broj koji postoji nekih 10, 15, možda i 20 godina. Ogroman broj ljudi ga ne zna napamet, pa vi sada uvedite nekoliko identifikacionih brojeva, pa ćete videti kakvu ćete zabunu izazvati.
Drugo, desiće vam se u praksi da čovek popunjava poreski formular i u zabuni upiše matični broj, a kada ide da ostvari pravo iz zdravstvenog osiguranja da upiše poreski broj itd. Ljudi nisu dužni da budu stručni za sve oblasti. Tu je onda država da im pojednostavi proceduru, da im pojednostavi pravnu formu u kojoj se pojavljuje pred njom. Zato bi, po mom mišljenju, trebalo na tom mestu da se ispravi ovaj zakon, da taj jedinstveni identifikacioni broj važi za sva fizička lica, a postoji poseban registar pravnih lica. Taj registar vode sudovi, a broj iz sudskog registra treba da važi i pred poreskom upravom. Ne može poreska uprava na taj način da se izoluje u odnosu na sudske nadležnosti, ono što su danas nadležnosti privrednih ili trgovačkih sudova, kako ste to sada nazvali. Tim stalnim promenama termina velika se zabuna unosi u javnost.
Taj identifikacioni broj bi morao da bude jedinstven i preko njega mogu da se kontrolišu stanja na raznim bankarskim računima. Ubaci se ono što se zove on line i u jednoj banci možete da dobijete podatke, teorijski, pošto to kod nas još uvek nije moguće, jer ste napravili haos u bankarskom sistemu, a niste ga sredili. Možete da dobijete podatke koliko je neko solventan i sa kojim novcem raspolaže u svim bankama na prostoru jedne države. To je onda najbolja kontrola koju možete da postignete.
(Božidar Đelić: Od 1. januara. Posle ću da objasnim.)
Samo vi objašnjavajte, ali popravite ovaj zakon. Nije stvar u objašnjavanju, nego je stvar u onome u čemu vam zakonski projekat nije dobar i u pokazivanju vaše volje da to zaista poboljšate. To se može poboljšati vrlo jednostavno, ali vi niste pokazali volju ni da to ostvarite u sferi najobičnijih biračkih spiskova, a pogotovo ćete to da uradite u ovoj malo suptilnijoj sferi kada je reč o finansijama i poreskim obavezama. Šta se još vidi iz toga? Vidi se da nema koordinacije između pojedinih ministara i ministarstava. Mi donosimo pre nekoliko meseci Zakon o penzijskom osiguranju, vi ste ga izglasali, a mi smo bili protiv i sad odjednom vašim zakonom o poreskoj administraciji menja se taj zakon. To nema smisla. To znači da za ove dve godine Ministarstvo finansija nije imalo nikakve koordinacije sa Ministarstvom za socijalno osiguranje ili, kako se to zove, za rad i penzijsko osiguranje, za penzijsko i invalidsko osiguranje. Niste imali nikakve koordinacije. Zašto bi onaj deo nadležnosti, koji vi sada tretirate u zakonu o poreskoj upravi, bio obuhvaćen Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju? To smo doneli negde u maju, junu mesecu, pre nekoliko meseci. Dakle, ovaj zakon bi se mogao prihvatiti ukoliko pristanete da njegov sadržaj poboljšate, u ovom smislu u kome sam govorio.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dejan Mihajlov, predsednik poslaničke grupe DSS.

Dejan Mihajlov

Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, dame i gospodo uvaženi poslanici, nepotrebno je govoriti o potrebi donošenja ovog zakona. DSS je uvek insistirala na zakonima koji su istinski reformski. Ovaj zakon jeste istinski reformski, jer se ovim zakonom predviđa reforma državne uprave i, ono što mi svakako želimo i što je cilj, izgradnja jakih institucija. Ovo je nešto novo za našu državu, ovo još nije postojalo. Samim tim je ovaj zakon, u odnosu na zakone drugih zemalja, po svemu specifičan i mora da bude prilagođen organizaciji naše države.
Efekti i rezultati ovog zakona svakako neće biti vidljivi kroz šest meseci, već kroz par godina. Zato je na sprovođenju ovog zakona pre svega potrebna jedna istrajnost zbog toga što će biti puno prepreka i posledica prilikom realizacije.
Prva od tih, ukidanje Službe za platni promet ili Zavoda za obračun i plaćanje i uvođenje da se poslovi vode preko poslovnih banaka. Kontrola koja je postojala od strane Zavoda za obračun i plaćanje prelazi sada na poslovne banke i pitanje da li će ona biti savesna kao što je bila savesna kontrola ZOP-a, naročito prilikom isplate zarada, gde ZOP nije puštao isplate zarada dok se ne podmire sve obaveze državi. Sada ćemo videti kako će to funkcionisati. Zato je kontrola koju će vršiti nova uprava nešto što će morati da utera finansijsku i poresku disciplinu kako bi država mogla da funkcioniše.
Rešenja koja se ovde nalaze, kao što sam rekao, ima onih koja su slična rešenjima u drugim zemljama, ali ima i onih koja su specifična. Ono što je važno a što ovaj zakon mora da izmeni i što je već učinjeno u jednom razgovoru, tj. više razgovora koje smo imali i sa samim ministrom i sa njegovim saradnicima i na čemu je DSS insistirala, to je da on ne sme da iskače iz pravnog poretka, ne sme da bude u suprotnosti sa drugim zakonima, kako ne bi došlo do paralisanja celog sistema koji mi sada imamo.
Ovo je sigurno najvažniji zakon koji je predložilo ovo ministarstvo i najozbiljniji zakon. On je poreski utoliko što se reorganizuje uprava, što nema novih nameta. Znači, ne odnosi se puno na finansije, već na samu organizaciju uprave. Zato je važno da ovaj zakon, koji vodi ka izgradnji institucija, mora da bude u skladu sa ostalim zakonima, naravno, kao jedan početak, jer je neophodno da se u mnogim drugim oblastima krene sa reorganizacijom državne uprave.
Ovo je prvi zakon za dve godine koji je krenuo u pravcu reorganizacije državne uprave i izgradnje novih institucija od temelja. Mi smo svi na tome insistirali. Ovo je jedan prvi korak, možda malo kasno, ali dobro je što je i sada napravljen. Mi ne možemo da sudimo sada o tome da li su ova rešenja dobra ili loša, pošto su ona nova. O njima ćemo moći da sudimo tek kroz koju godinu, kada videmo kako će zaživeti u praksi.
DSS je insistirala i u amandmanima koje je stavila, od kojih je veliki deo prihvaćen, a to je da ne sme poreska policija da bude naoružana, da ne sme da ima ovlašćenja koja ima klasična policija, da ne sme da dođe do jednog prožimanja koje može da dovede do sukoba nadležnosti, da postavi konflikt između klasične policije i poreske policije koja se uvodi ovim zakonom. Postupak ne sme da bude onaj koji će se identifikovati sa postupkom koji vodi policija.
Ne smeju se vređati prava građana. Ima puno delova koji se odnose na imovinska prava i ličnu imovinu članova porodičnog domaćinstva, koja je po Ustavu kao takva zaštićena i nepovrediva. Znači, te odredbe u ovom zakonu treba putem amandmana izbrisati. Po pitanju te poreske policije, mora se utvrditi da to bude primereno policiji i da to bude jedan postupak primeren ovoj upravi, da taj postupak ne iskače iz nadležnosti ove uprave.
Veliki problem predstavlja i uvođenje novih krivičnih dela ovim zakonom, što svakako nije dobro, pogotovo što pojedini instituti u ovom zakonu imaju nejasne definicije. Krivična dela u uređenim državama uvode se i postoje jedino u Krivičnom zakonu. To je nešto što je sa pozicije interesa građana najbolje i najpraktičnije, jer postoji jedan jasan presek krivičnih dela u jednom zakonu, te da građani ne moraju da poznaju ili jure po velikom broju propisa kako bi našli neka krivična dela koja će eventualno učiniti, već da to mora da postoji radi jasnoće pravnog sistema i pravnog poretka na jednom mestu.
Zato je loše uvoditi nova krivična dela ovim zakonom. To je pod jedan. Pod dva, ne mogu se ovim zakonom stavljati van snage pojedine odredbe Krivičnog zakona. To je nešto što je nepotrebno i loše. To upućivanje sa jednog zakona na drugi stvara konfuziju u pravnom poretku i dovodi u pitanje mogućnost građana da budu informisani i da znaju šta je sve štetno po njih ukoliko pribegnu pojedinim radnjama.
Znači, ima više stvari koje su dogovorene i koje je Ministarstvo finansija prihvatilo, amandmana koje je DSS predložila i ima onih o kojima još treba Skupština da raspravlja, da se o njima izjašnjava. Svakako treba podržati donošenje ovog zakona. DSS će glasati za ovaj zakon u načelu, pošto smatramo da je on nov, dobar i preko potreban, uz ove primedbe i amandmane koje je Vlada već prihvatila, kao i uz one koje nesumnjivo mora da prihvati, kako bismo dobili tekst koji bi bio u skladu sa pravnim poretkom, kako ne bi iz njega iskako i unosio pravnu nesigurnost.
Znači DSS će glasati za ovaj zakon u načelu. Amandmana ima, veći deo je prihvaćen, još ovih nekoliko, da se postigne jedan dogovor koji će nam omogućiti da donesemo zakon koji će sigurno biti nešto novo i čiji će efekti biti pozitivni, a ne negativni; jer, posledice lošeg zakona koji treba da utiče na izgradnju institucija mogu da budu veoma loši i da dovedemo ne do poreske discipline i jakih institucija, već da jedan loš zakon dovede do anarhije i do rasturanja državne uprave, što svakako nama nije cilj. Zato trebamo mi koji radimo na donošenju ovog zakona posve ozbiljno da pristupimo i amandmanima, bez političke ostrašćenosti, jer je ovo zakon kojim se gradi država, a ne da se prikupljaju politički poeni; to je nešto što je iznad svih nas.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Da li još neko od predsednika ili ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa želi reč? (Ne.)
Reč ima predstavnik Vlade Republike Srbije, ministar finansija i ekonomije, gospodin Božidar Đelić.

Božidar Đelić

Dame i gospodo, intervenisaću nekoliko puta za neka razjašnjenja, a hteo bih sada, posle istupanja šefova poslaničkih grupa, da kažem nekoliko stvari povodom onoga što je sada pomenuto.
Prva stvar, što se tiče samog mesta ovog zakona u našem pravnom poretku, naravno da je naša pravna tradicija kontinentalna i jedna od lepih stvari kod nas je to da se trudimo da imamo dobro uređen sistem, gde s jedne strane imamo materijalne zakone, a sa druge strane imamo procesne. Ako pogledate uporedno pravo, i to kontinentalno, ne govorim ovde o nekim anglosaksonskim i nekim drugim tradicijama, realnost je da poresko-pravna procedura ima svojstvo ledž specialis-a. Pogledajte i debatu koja je postojala u parlamentu Republike Srpske, Makedonije, da ne govorim o nekim zemljama koje su dalje od nas.
Za profesora dr Šešelja, sutra ću mu doneti iz moje sada dosta bogate kolekcije u poreskom domenu, ne samo taj "kod civil", nego "kod dezampo", koji je građen decenijama u toj Francuskoj, pa isto tako "kod de profesiorfiskal", tj. ista ta dva kodeksa koja uređuju poresku materiju i to ne samo s jedne strane materijalne zakone, nego i sa druge strane ono što je stvarno zakonik - procedura.
To nije bio model, zato što ima mnogo toga što uopšte nije primenjivano na nas, ali indikativno da iz te tradicije koja je puno hranila našu tradiciju i koju treba da gajimo, pokazuje se da poresko - pravna procedura ima specifičnosti i da od tih specifičnosti ne treba bežati, već treba prihvatiti da u ovom zakonu imamo elemente koji su specifični, koji izlaze iz onoga što je opšti upravni postupak, i da postoje neki elementi koji nisu u Krivičnom zakoniku u ovom momentu.
Identifikovali smo carinski zakon i mnoge druge, i tu ima elemenata krivičnih odredaba koje bi, po nekoj tradiciji, trebalo da se nađu u Krivičnom zakoniku, a ne u tim zakonima. Međutim, to je naša realnost i nije samo naša realnost. Za izvesno vreme možda treba obaviti jednu reformu, sveobuhvatno, tog krivičnog zakonika i vratiti sve što po nekoj tradiciji bi trebalo da bude u njemu.
Želim samo da napomenem da ovo ni u kom slučaju nije upereno protiv našeg pravnog poretka; veoma smo pazili ne samo da se ne povećava element neznanja ili, rekao bih, haosa u sistemu, nego da ovo bude bolje uređeno. I sa ovim zakonom imate ono što sam malo pre nazvao - sveto pismo poreskog obveznika i samih poreznika: na jednom mestu stvari su regulisane. Čini mi se da je to jedan značajan napredak za demokratiju. I samim tim, uz one mnogobrojne promene koje smo prihvatili da ne bi bilo preplitanja sa Krivičnim zakonikom, da se prihvati to što je u ovome nužno, propisati neke malo preciznije stvari koje su nužne i koje se ne mogu naći u tom Krivičnom zakoniku.
Rekao sam malo pre da danas imamo veoma nepovoljnu situaciju, tako da ono što bi trebalo po istom postupku da je urađeno u jednom materijalnom zakonu, vi danas imate veliku šarolikost pristupa, pa samim tim i rezultate na terenu.
I zbog toga apelujem na vas da podržite ovakav pristup koji je veoma dobro utemeljen u naš pravni sistem, gde će sve biti veoma jasno; sada ću ilustrovati to kroz pitanja te poreske policije, šta je različito i zašto ona treba da postoji.
U današnjoj poreskoj upravi, imate tzv. civilni i policijski sektor. Naravno da je to bilo dobronamerno, u početku kada se to ustanovilo, ali kao što je često slučaj kod nas, sledi se samo do pola; gvarda di financa možda ona italijanska, koju su Rumuni u mnogo čemu imitirali, ali desilo se to da danas imamo jednu upravu koja ima stvarno dva odvojena dela. I imate apsurd gde Kadija koji razreže porez, taj Kadija sudi i treba da naplati, pa čik pogodite kakve diskusije mogu da se dese na terenu. I na taj način, ovaj zakon će omogućiti jednu mnogo normalniju organizaciju same poreske uprave, gde, sa jedne strane, naravno, imate jedan broj ljudi koji će najzad da prikuplja podatke, sledeća tačka će biti relacija sa organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja, da prikuplja ono što su podaci svih javni prihoda, ne samo poreza, nego i svega onoga što plaćaju naši građani i privrednici u državi.
Nego, imamo onda jedan drugi deo koji je sastavljen od poreskih inspektora. Znači, nema više te podele između civilnog i policijskog dela, nego ljudi koji bi trebalo mnogo više da postanu oni koji će gledati suštinu stvari, koji će mnogo više vremena provesti na analizi onoga, uključiti mozak, ne ići na teren i reći - daj da vidim knjige, po možda osmi put u prošloj godini, jer ni tu nismo imali dovoljno dobro urađen postupak; i da, imamo mnogo maltretiranja na terenu. Trebalo bi da imamo način gde će neko uključiti mozak, uporediti činjenice, uporediti sa sektorom, uporediti sa pređašnjim nekim periodom i videti šta se tu dešava.
Sa prelaskom tih fiskalnih funkcija sa ZOP-a u poresku upravu najzad će ti ljudi koji bi trebalo da obavljaju taj posao imati prave informacije i koje će im biti pristupačne na pravi način.
Informacioni sistem - to je jedna od najružnijih stvari koje smo nasledili, nemaština, manjak investicija u ljude. Niko u poreskoj upravi 12 godina nije imao jedan jedini dan obuke, ponavljam, nijedan jedini dan obuke niko u poreskoj administraciji nije imao u zadnjih 12 godina. U poslednjih nekoliko meseci smo najzad počeli, ali možete zamisliti koliki put treba da se prođe da bi oni postali ono što želimo, jedna profesionalna, dobro opremljena, prava poreska uprava.
I druga stvar, jedna od najvećih, da kažem tako, sramota koju sam doživeo kao član Vlade; kada smo imali mnogobrojne susrete u sklopu ove kampanje, baš da vidimo kakav je njihov realni život sa poreskom upravom, poreski obveznici su mi pokazali, šest nedelja posle one najzad dobijene reforme, promene na saveznom nivou - gde se u Zakonu o poreskim osnovama, koji je totalno iskočio iz zgloba, ako već hoćete da govorite o nekim pravnim normama koje više nisu na njihovom mestu, najzad vratila zatezna kamata na nešto što je mnogo prihvatljivije, a ne na onih 0,2% dnevno, zbog toga što oni nisu imali pravu informacionu podršku - ljudi na terenu su izbacivali rešenja gde se i dalje obračunavala ta zatezna kamata po jednom zakonu koji više nije postojao.
Nisu oni bili krivi, kriv je bio manjak investicija u aktivnosti i bude koji su vršili adaptaciju tih informatičkih sistema, tako da su čestiti ljudi morali da dožive blam i sramotu pred poreskim obveznicima i da rukom prepravljaju ta rešenja.
Znači, mi ovde i na ovom zakonu govorimo o postupku, o organizaciji, i isto tako o nužnim investicijama koje nas očekuju; lično sam se trudio da ogroman deo tih investicija padne na neke inostrane poreske obveznike, a ne na naše; da se uloži naročito iz fondova Evropske unije, što su donacije, nisu krediti, tako da na taj način, najzad, ono što je velika bruka, prestane, i ono što je velika nepravda, svakodnevna, kod naših građana, da to najzad bude stvar prošlosti.
I da napomenem nekoliko elemenata koji se tiču relacije, o tome je jedan govornik pričao, sa PIO fondom, sa zdravstvenim fondom i sa drugima.
Problem nije u tome što ovaj zakon zadire u nečiji tuđi domen, nego zbog toga što i sama poreska uprava nije bila u stanju da sprovede pravu kontrolu iz razloga koje sam malo pre razložio; i PIO fond, i RZZO, i tržište rada i ko još nije razvio svoju kontrolnu funkciju, tako da imamo preduzetnike i privredu koji bukvalno imaju u njihovim zgradama kancelariju za kontrolu. Imaju sve opremljeno da opsluže mnogobrojne kontrole koje se ređaju: i kada završite sa finansijskom policijom, dođe PIO fond, onda evo ga RZZO, ako ne navrati tržište rada i kada se sve to završi, stiže ponovo poreska policija.
I tu mogu da ostanu koliko im se hoće, nema normative, nema onoga što treba da bude uređeno na taj način. To nije uvažavanje prava naših poreskih obveznika i zbog toga imate promene u tim zakonima. Najzad, i to je jedna sjajna vest za naše preduzetnike, za našu privredu, imaće jednu kontrolu koja će gledati knjige, a ne sijaset kontrola koje gledaju jednu te istu stvar; i bez iznenađenja: u zemlji Srbiji dolaze različita rešenja.
Imamo čak situacije gde poreska uprava kaže - treba platiti odmah sve, a nekoliko nedelja posle dolazi kontrola PIO fonda i kaže - dajemo vam pet rata. I šta sad? Ako ste građanin, preduzetnik i privrednik koji želi da poštuje zakon, kako odlučiti u tome? Kroz ovaj zakon, i zbog toga su i te prelazne odredbe, najzad imamo objedinjavanje te kontrole, kako da ona bude efikasna, da bude jedinstvena, da postupa po jednom svima znanom postupku, po nekim normativima koje ćemo veoma pomno pratiti i naravno pitaćemo se, ukoliko vidimo da ta kontrola ide često kod nekih, a nikada kod drugih, šta se tu dešava.
Dešava se, takođe kao rezultat manjka investicija u znanje, u reforme jedne takve ključne institucije, bukvalno, feudalizam na lokalnom nivou, malo preterujem, ali situacija gde je jednostavno plan kontrola bio nešto isključivo lokalno. I, da, otkrili smo kroz neke kontrole da smo imali začaurene lokalne sredine, siguran sam da i dan danas postoje; jedan od elemenata koji je sadržan u ovom zakonu, a to je da se to razbije, između, sa jedne strane, poreske uprave i nekih privrednika, i ne daj bože ponekad i lokalne samouprave, i ne daj još manje bože nekada sa drugim organima naše države.
Time i kroz informacioni sistem imaćemo najzad elemente znanja o tome šta se dešava.
Posle 31. marta, o tome se malo priča, jer to nije neki senzacionalizam, poreska uprava je na jednoj bazi podataka otvorila svoje računovodstvo, i šta smo otkrili - 28% knjiženja je bilo nepravilno. Znači, više od četvrtine onoga što je postojalo u našoj poreskoj upravi bilo je nekorektno.
I najzad, evo, svake nedelje mi čistimo tu bazu podataka, da vidimo šta se tu dešava. I da pređem sada na te relacije oko ZOP-a, da kažem da banke neće biti novi kontrolori, jer ni to nije tržišna ekonomija, ne možemo prebaciti ono što je suština državne funkcije, a to je da se kontroliše naplata javnih prihoda, na poslovne banke. Uspostavljamo nešto, i to je uz objedinjavanje tih kontrola druga sjajna vest za našu privredu i građane u ovom zakonu, a to je da će najzad moći da posluju kao svuda u svetu. Hajde da ne idemo dalje od Republike Srpske, od Makedonije, od Hrvatske i od nekih zemalja gde postoji SDK, što je danas postao kod nas ZOP, a to je da će moći da isplate plate i poreze po odbitku, bez prethodne kontrole, ali to naravno ne znači da neće biti kontrole.
I tu imate jednu zakonsku odredbu koja je veoma stroga, pod pretnjom veoma oštrih sankcija moraju istovremeno, u roku od 24 časa, dostaviti poreskoj upravi izjavu tj. prijavu da su platili te poreze i te odbitke. Znači da će tako biti svako na svom mestu - poreska uprava će kontrolisati da li je plaćeno, a banke će raditi svoj zanat, a to je da sprovode platni promet i da vrše ono zašta postoje kao institucije, u sklopu jedne tržišne ekonomije.
Naravno, očekuje nas delikatni momenat, januar i februar. Zahvaljujem se ovde, stotinama ljudi koji su angažovani u ZOP-u, u poreskoj upravi, u mom ministarstvu i ministarstvima koja su nadležna za ove fondove, obaveznog socijalnog osiguranja, koji već nedeljama i nedeljama rade na tome da ta tranzicija bude što manje opasna za naše državne finansije, ali to će biti jedan trenutak istine prema nama kao građanima, da nam se ne desi ono što se desilo u Republici Srpkoj, kada je uprkos pripremama, u prva dva meseca došlo do značajnog pada javnih prihoda.
Mi radimo na tome da se to ne desi, ali verujte, mi smo u stanju velike pripravnosti i videćete kroz koju nedelju na rashodnoj strani, u izmenama Zakona o budžetskom sistemu, koji je isto sistemski kao ovaj na prihodnoj strani, na istoj razini, imaćemo neke odredbe tako da elementi funkcije trezora iz ZOP-a pređu na državni trezor Republike Srbije.
ZOP - naravno, to je bila jedna dobra kontrola, ali uzmite primer Valjeva. U Valjevu smo ustanovili, i to nije uopšte nešto specifično za Valjevo i za taj okrug, da imamo više od četrdesetak preduzeća koja nemaju ni jednog zaposlenog, a gde je mesečni promet na računima veći od 50 ili čak 100 miliona dinara. O čemu mi ovde pričamo? Naravno da pričamo o fantomskim firmama i naravno da pričamo o utaji poreza.
Da napomenem da je u Novom Sadu, da ne bude samo Valjevo, otkrivena jedna poreska utaja - Centrobanka (a čovek koji je vodio tu poslovnu jedinicu u Novom Sadu je u bekstvu), formirala je 632 fantomske firme, koje su izvršile utaju, čujte me dobro, od 6 milijardi procenjenih dinara poreske utaje od poreza na promet. Jer jednostavno u našem sistemu i našoj državi posvećivao je malo pažnje detaljima, institucijama i njihovoj izgradnji, obuci ljudi i obezbeđivanju materijalnom i finansijskom. Mi moramo da radimo na tome, jer jednostavno, naša država je do dan-danas u velikoj meri slepa, da kažem gluva, a da ne kažem malo priglupa, na način kako ona deluje na terenu.
Zbog toga, poreski identifikacioni broj, o kome ovde govorimo, biće najbolji način da se najzad iščisti naš promet, i platni i drugi promet, od tih fantomskih firmi, da najzad naši privrednici koji rade po zakonu znaju da ne postoji u tom sistemu tolika rupčaga da bilo ko, ko ima dovoljno veza sa nekim iz nekoga suda ili iz neke lokalne samouprave, i ne znam još gde, može godinama da posluje, navodno, dobivši sve pečate koje treba u ZOP-u, a u stvari vrši veliku poresku utaju.
Zbog toga i prelazak ovih funkcija na poresku upravu i ovaj postupak, veliki su koraci. Slažem se sa onima koji su govorili da će dokaz uspešnosti ovoga zakona biti ono što će biti na terenu, ali sam optimista da ćemo već u prvih šest do 12 meseci videti neki napredak. Mislim da je mnogo toga već sada pripremljeno. Čeka se na ovu zakonsku odredbu, da može da se radi.
Zadnja stvar se tiče poreske policije. Neće više biti finansijske policije i mogu da kažem da se postavlja pitanje koje danas imamo o njihovoj ulozi. O tome sam pričao na početku svog izlaganja. Da li finansijski policajci treba da idu sa tržišnom inspekcijom, da gledaju da li postoje paklice cigareta bez akcizne markice, da li je to stvarno nešto što treba da radi poreska uprava? Za mene je odgovor - ne. To treba neko da radi, ali ne poreska uprava, na način na koji se to radi.
Ovde imamo, kao što sam napomenuo, najzad jednu novu funkciju poreskog inspektora, podelu onoga što je razrez i kontrola i naplata, tako da ne može, sa jedne strane, kadija da kaže koliko, a sa druge strane, da odredi kada i koliko treba da se plati. Odvojene funkcije. Time će stepen korupcije da padne drastično; i ne samo to, imate poresku policiju koja vrši postupak u predkrivičnim radnjama.
I prihvatili smo, a mislim da su to veoma korektni amandmani, i sve u svemu, čini mi se da je pravi momenat došao, da se ta poreska policija zove policija zato što radi na otkrivanju nekih krivičnih radnji. Njih će biti 200-300, ne više, i naravno, njihov mandat nije da idu i da zatvaraju trafike, nego da pomognu lokalnoj poreskoj upravi da otkrije najteže slučajeve poreske utaje; i naravno da će ona biti centralizovana; i naravno da ona neće staviti taj teret na ljude na lokalu, da oni koji žive svakoga dana sa nekim moćnicima ne budu oni koji će biti izloženi svakodnevnom pritisku, oni i njihova porodica, nego će doći neka druga ekipa, koja će sarađivati sa ovom lokalnom, i otkriti i sprovesti postupak, i sarađivati sa MUP-om za privođenje.
Mislim da za tekovinu, ne samo poreskog poretka, nego rekao bih same demokratije, nije loše za Srbiju da se ne stvara jedna paralelna policija, sa pravom privođenja i nošenjem pištolja. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Da li ima još predsednika poslaničkih grupa koji žele reč? (Poslanik Vojislav Šešelj traži repliku). Pravo na repliku? Osnov za repliku? Pogrešno tumačenje vašeg pitanja.
Ima reč narodni poslanik Vojislav Šešelj, pravo na repliku na odgovore iz izlaganja ministra Božidara Đelića.
...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Ministar je, odgovarajući na moje primedbe, rekao da bi bilo neprimereno kada poreski inspektor naiđe na ulici na prodavca ili preprodavca cigareta da poziva i policajca da bi zaplenio, nego mora biti u mogućnosti da to sam zapleni.
Vidite, mi smo imali u praksi drugu vrstu zloupotrebe ovlašćenja i preuzimanje tuđih ovlašćenja. Vi ste organizovali spaljivanje zaplenjenih cigareta i umesto zaplenjene cigarete da spaljuje nadležni organ, spaljivao je nenadležni organ. To je zloupotreba ovlašćenja, kada predsednik Vlade ili pojedini ministri spaljuju zaplenjene cigarete. To ne može. To po pravu ne može.
To je i zloupotreba ovlašćenja, a to je i otimačina, nezakonito raspolaganje zaplenjenom robom. Jer, umesto zaplenjenu robu da uništi onaj ko je za to nadležan, zaplenjenu robu zloupotrebljava neko ko je nenadležan, jer vi ste zloupotrebili zaplenjenu robu da biste ostvarili propagandni efekat.
Doveli ste televizijske kamere, predsednik Vlade, ministri, ubacuju u peć termoelektrane, sa šlemovima na glavama. Je li vam to službena odeća, taj šlem, šta vam je to? I gumene čizme. Dobro bi bilo da i u Skupštinu dođete sa šlemovima i u gumenim čizmama, ministre, ako već idete u termoelektrane.
To niste smeli da uradite. To je morao da radi neko ko je nadležan, a vi, eventualno, sa strane da posmatrate. To bih vam razumeo i tu vas ne bih naročito kritikovao. Ali, da vi ubacujete u peć termoelektrane, to je zloupotreba službenih ovlašćenja. Vi ste zapravo neovlašćeno raspolagali zaplenjenom robom, zloupotrebili ste. Morate da nadokadite vrednost zaplenjene robe i morate krivično da odgovarate što ste zloupotrebili svoju funkciju i uništavali zaplenjenu robu.
Čak nisam siguran da je protekao onaj zakonski rok u kome ste morali robu da čuvate dok se završe svi sudski postupci po redovnim pravnim lekovima i po vanrednim pravnim lekovima, jer roba ne sme da se uništava dok ne isteknu rokovi i za vanredne pravne lekove. Vi samo što ste zaplenili vi ste uništavali. To niste smeli da radite.
Možda je taj jadnik, koji je bio vlasnik, bežao glavom bez obzira, možda ste mu obećali da ćete mu oprostiti samo da se ne buni, ko zna šta ste još tu radili. Ali, nikako vi niste smeli to da spaljujete. Da mi sada imamo ozbiljan pravni poredak, vi biste samo zbog neovlašćenog spaljivanja morali da budete smenjeni.