TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 19.11.2002.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

1. dan rada

19.11.2002

Sednicu je otvorila: Nataša Mićić

Sednica je trajala od 10:45 do 19:40

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Branislav Ivković. (Glasovi: Koja je to grupa?) Predsednik poslaničke grupe Narodni socijalisti.

Branislav Ivković

Dame i gospodo narodni poslanici, sigurno je da je osavremenjivanje poreskog postupka i usavršavanje rada poreske administracije jedan od dobrih puteva za stvaranje stabilne države, jer poreska politika i njena realizacija su i osnov funkcionisanja Vlade Republike Srbije i stabilnog budžeta.
U tom smislu i razumem izlaganje ministra Đelića, doduše vrlo detaljno, koje je na određen način bilo i emotivno obojeno; to ukazuje da je on ovaj posao uradio sa velikom voljom, željom, znanjem i iskustvima; međutim, ne mogu da prihvatim da se, u želji da se pokaže koliko će biti dobro, zaboravlja da su neke stvari rađene dobro i ranije i da nema potrebe da u crno boji sve prošlo što je bilo, da bi bilo što svetlije ono što je danas ili što će sutra biti.
U ovom poreskom paketu koji je predložen, u kome se nalazi zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji, kao jedini zakonski projekat, i šest izmena i dopuna postojećih zakona, nailazi se zaista na jedan broj kvalitetnih rešenja koja treba podržati, ali se nailazi i na rešenja koja govore o manjim terminološkim intervencijama, tamo gde bi morali da se povuku značajniji potezi, da bi se uopšte govorilo o poreskoj reformi.
Pored svega, ostaje otvoreno pitanje - ako je već sve ono pre bilo loše, da li je to možda izgovor da se upravo zbog toga zahteva da pojedinci koji raspolažu kapitalom većim od 20 miliona dinara izvrše prijavljivanje svoje imovine i faktički na taj način verifikaciju onoga što su stekli u prošlosti, bez ikakve kontrole i obaveze da plate poreski dug.
Međutim, o tome ćemo kasnije govoriti. Jasno je da je suština i značajna promena pre svega u tome što je ovo pokušaj da se urede značajne poreske oblasti, ali nema prave reforme dok se ne izvrše izmene i dopune u ključnim zakonskim projektima, kao što su: Zakon o MUP-u; Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju; Zakon o katastru i nepokretnostima; Zakon o trgovinskim sudovima; Zakon o lokalnoj samoupravi i na nivou savezne države savezni Zakon o ličnom radu.
Tek kada bi se u tim zakonskim projektima izvršile bitne promene vezane za poreski sistem i rad poreske administracije, onda bismo mogli da počnemo da govorimo o jednoj ozbiljnoj poreskoj reformi koja treba da se sprovede u Republici Srbiji. Ovako, sa zakonom o poreskom postupku i poreskoj administraciji, i izmenama i dopunama zakona, gde se pre svega vrše oslobađanja neopravdano velikih nameta uvedenih upravo od strane ministra Đelića i njegovog ministarstva, ne možemo govoriti o ozbiljnoj poreskoj reformi.
U poreskom paketu koji nam se predlaže, a o tome ćemo detaljnije govoriti, ima i dobrih rešenja, a pre svega se tu misli na ona rešenja vezana za oslobađanje od poreza na promet ili umanjenje poreza na promet, ali ono rešenje o kome ovde sigurno ozbiljnije treba govoriti je uvođenje pojma poreske policije, statusa poreske policije, davanje određenih prava i obaveza, u nekim članovima predloženog zakona, koji su pre svega vezani za Zakon o MUP-u, da li je vredniji život jednog poreskog policajca ili jednog običnog policajca, jer oni su uvek nečije dete, otac ili majka i, prema tome, sigurno je da se u ovom zakonskom projektu, tu su prethodni govornici zaista bili u pravu, preuzima pravo regulisanja određenih rešenja koja pripadaju drugim zakonima kao matičnim.
Posebno bih istakao, a što zahteva ozbiljniji pristup samog ministra Đelića, koji sada nema vremena da sluša predsednika poslaničke grupe, već vodi drugu priču ovde, to je činjenica o obavezi poreskog prijavljivanja onih lica koja raspolažu imovinom većom od 20 miliona dinara. Šta to znači? Da li to znači da je ranije bila crna rupa totalno, pa se ne zna ko koliku imovinu ima, ili je to sada pokušaj da svi oni koji su, sigurno i pošteno, u teškim vremenima stekli tih 20 miliona, a neko i 200 miliona, neko možda i 2 milijarde dinara, da sada prijavljivanjem svoje imovine faktički budu amnestirani od dokazivanja načina sticanja te imovine.
To sve posebno dobija na težini u momentu kada se na ovaj način, kakav se događa, primenjuje Zakon o privatizaciji, jer mi dolazimo u poziciju da se tokom prodaje, transparentno i putem tenderske privatizacije, kako se to moderno govori i u Skupštini, i u novinama, pojavljuju lica koja mirne duše sa 10, 20, 30, 50 ili 100 miliona dinara kupuju preduzeća.
Da li te naše građane neko pita odakle im ta sredstva. Da li će svi oni sada, prijavljujući se po ovom zakonu, o kome mi treba da odlučujemo, faktički verifikovati svoju imovinu i biti poreski obveznici samo za budućnost, za razliku između imovine koju će sticati na bazi imovine koju već imaju i samo za tu razliku plaćati porez.
Zašto nema ovde omiljene retroaktivnosti? Ako smo u Zakon
o ekstraprofitu uveli retroaktivnost, da proverimo kako su ljudi, da kažemo, legalnim tokovima, ali na ilegalan način, sticali imovinu, zašto ne bi i ovde uveli obavezu retroaktivnosti. Zašto ne bi ovde rekli - gospodo, vi koji prijavljujete 20 miliona, 30, 50, 100 ili 200 miliona imovinu, dokažite, gospodo, odakle vam ta imovina. Platite porez na tu imovinu, pa se onda pojavite kao kupci na tenderskoj aukciji i privatizaciji društvene imovine i u procesu svojinske transformacije.
Da li mi na ovaj način, prećutno, u ovom zakonu, kod onih ljudi koji prijavljuju tu imovinu od 60, 200 ili 500 miliona dinara, faktički vršimo legalizaciju imovine stečene zasigurno sivom ekonomijom, jer je Zakon o ekstraprofitu obuhvatio tek jednu sedminu načina sticanja imovine. Svi mi dobro znamo da je šest sedmina, zbog embarga i mnogo čega drugog, bilo u zoni sive ekonomije.
Zakon o ekstraprofitu nije obuhvatio one koji imaju kuće na Dedinju od 1.000 kvadrata i bazene, da ih pita - odakle vam to. On je obuhvatio onog radnika koji je možda dobio troiposoban stan od 95 kvadrata, pa je morao da plati porez na tih pet kvadrata više, iako ima sedmoro dece, jer ta olakšica kod vas koji se ne bavite socijalnom politikom ne postoji.
A zašto mi sada ovde jednostavno samo kažemo - obaveza prijavljivanja imovine vrednije od 20 miliona dinara i tačka. Nigde ne piše obaveza da će proveru vršiti moderni informacioni sistemi, koje ministar Đelić sigurno treba da uvede, i on tu, verujem, ima nepodeljenu podršku svih poslanika bez obzira na političko opredeljenje; da li oni ne mogu da provere otkud imovina kupcu "Zdravlja" iz Leskovca ili neke druge fabrike, a građaninu Srbije koji je tu imovinu stekao u minulom periodu.
Da li mi u suštini pomažemo da se ovde stvara neki novi sloj građana ove zemlje, koji postaju nedodirljivi, ili su oni bili podrška raznim, evo ovde se pominju, ali da ne govorim prezimena, faktički nekima da dođu na vlast, pa se na ovaj način amnestiraju.
Prema tome, suštinska primedba koju narodni socijalisti imaju na prvu tačku dnevnog reda, to je ovaj zakon koji razmatramo, upravo je u tome - ako neko ima obavezu da prijavi imovinu veću od 20 miliona dinara, onda mora da ima obavezu i da dokaže kako je stekao. I ne može da se pojavi na procesu prodaje, na neku aukciju i da privatizuje preduzeća, da dobija čak i poreske olakšice zato što kupuje preduzeća, a da ne dokaže kako je stekao imovinu kojom ta preduzeća kupuje. Hvala lepo.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Da li se još neko od predsednika ili ovlašćenih predstavnika poslaničkih grupa javlja za reč? (Ne.)
Prelazimo na raspravu redosledom narodnih poslanika prema prijavama za reč o Predlogu zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji.
Prvi prijavljeni je narodni poslanik Đorđe Mamula, a posle njega narodni poslanik Dragan Tomić. Ukupno vreme DSS-a 54 minuta.

Đorđe Mamula

Bilo bi dobro da smo saznali kako se na Vladi glasalo o ovom predlogu zakona, šta je mislio ministar pravde. Inače, kada je reč o zakonima smatram da je bolje imati originalni plagijat, nego loš original. Ovaj predlog zakona ulazi u red osrednjih originala. Raspravu o ovom predlogu zakona održavamo u trenutku kada je obelodanjeno da se po ekonomskim slobodama, a što je vrlo bitno kada je reč o porezima, nalazimo na 144 mestu u svetu od 155 država. Podatak je objavljen  januara 2002., a u obzir je uzeto 50 elemenata do jula 2001. godine. Verovatno da januara 2003. nećemo odmaći dalje od ovog mesta na kome se sada nalazimo. Inače, to je rezultat istraživanja Heritedž fondacije, a rečeno je da su vrlo bliski republikancima, pa da su ekstremno liberalni, ali mislim da to nema nikakvog značaja.
Kada je reč o poreskim propisima, pa i ovom predlogu zakona, o investicijama i o tome gde se nalazimo po slobodi potencijalnih investitora da investiraju ovde, nalazimo se na 66. mestu u svetu. Prvi je Singapur, treća je Amerika, osma Slovenija, 25 Hrvatska, 45. Kolumbija, a mi smo 60 i neki. Verovatno će i ovaj predlog zakona uticati na poslovnu klimu i opredeljenje stranih investitora zbog rešenja koje ovaj predlog zakona ima. Inače, predlog dolazi u trenutku kada je, prema nekim nezavisnim organizacijama, objavljeno da oko 70% ljudi živi kao što je živelo i ranije ili nešto gore.
Po mom mišljenju, utisak je da ovaj predlog zakona treba da bude neka vrsta popravnog ispita za Zakon o ekstraprofitu. Koliko se sećam, po tom zakonu planirano je da se naplati oko 800 miliona evra, a naplaćeno je 60 miliona, dakle 13,5 puta manje. Ovde je malopre pomenut Zakon o privatizaciji; hteo sam samo da vas podsetim da je poslanička grupa DSS-a, a što je takođe vezano za ovu temu, po mom mišljenju, povodom privatizacije imala predlog da niko ne može da uđe u posao privatizacije; ako ne plati obavezu po ekstraprofitu. Posle je to izmenjeno da je dovoljno da da izjavu da je izmirio obaveze da bi ušao u postupak privatizacije.
Amandmani DSS-a po svojoj sadržini idu u tom smeru da ova država, kada je reč o poreskoj upravi, ne postane policijska država i da se ona ljudska prava koja se štite međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima poštuju i u ovoj oblasti, tim pre što će uskoro Evropski sud za ljudska prava biti nadležan i za nas po mnogim pitanjima, pa i u ovoj oblasti. Mislim da ovaj zakon sa ovlašćenjima koja se daju i nejasnim formulacijama krivičnih dela može da utiče na poslovnu klimu i investicije.
Što se tiče njegove primene, nameće se pitanje, zbog razvijene korupcije u ovom društvu, kako će on biti primenjen. Naime, kao što znate, godine 1999. Srbija je bila na 90. mestu od 99 država na rang listi po korupciji, a 90. mesto je visoko, i jednocifreno mesto imaju one države kod kojih korupcije gotovo da i nema. Godine 2000. smo bili 89. od 90, a 2002. smo 93. od 126, što jeste poboljšanje. Nedavno ste, gospodine ministre, a kada je reč o ovom zakonu, objavili da ste bili u sportskim društvima "Crvena zvezda" i "Partizan" i da su obećali da će od 2003. godine voditi poreske knjige i da više neće biti duplih poreskih knjiga. Dakle, priznali su vam da su falsifikovali svoje poreske knjige. Biće vrlo zanimljivo kakav će biti tu postupak prema njima. Ovo je objavljeno, a nije demantovano u "Blicu" od 14. novembra ove godine.
Kada se pogledaju neke odredbe koje se odnose na krivično pravo i Zakon o krivičnom postupku, očigledno je da predlagači zakona nisu bili zadovoljni rešenjima iz Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku, ali se ovim zakonom ne može poboljšavati Krivični zakon niti zakoni u krivičnom postupku, koji imaju zaista loša rešenja. Bilo bi nužno da se izmeni Krivični zakon i zakoni u krivičnom postupku, a ne da se to radi na ovaj način. Moram da kažem da primedba koja je ovde izneta tokom rasprave da se sporednim zakonom ne može menjati glavni, to ostaje. Ovaj zakon u odnosu na Krivični zakon je sporedni, tako da smatram da se krivično delo izbegavanja plaćanja poreza, koje se u Krivičnom zakonu Srbije naziva krivično delo poreske utaje, ne može izmeniti.
Pored toga, pošto je reč kod tog dela zapravo, po formulaciji u ovom predlogu o poreskoj prevari, navođenje namere je potpuno pogrešno, jer kada se navodi namera kod ovih dela, onda je jasno da se delo vrši u nameri pribavljanja protivpravne i imovinske koristi. Po predloženoj formulaciji znači da neko ko izbegava da plati porez to ne činiti zato da bi zadržao novac za sebe, već da bi izbegao plaćanje poreza. Međutim, ključna stvar je u tome da to čini da bi zadržao novac za sebe. Tako da je ta formulacija potpuno pogrešna. Uz to, bilo je naglašeno da će se ovde sada ovom promenom vršiti oporezivanje i onih koji se bave nezakonitim delantostima. Ako bi se naplatio porez od onih koji se bave nezakonitom delatnošću, to bi značilo da bi njihova delatnost bila proglašena zakonitom.
Pored toga, moram da vas podsetim, gospodine ministre, nezakonito stečeni prihodi ili druga primanja ne mogu biti, po logicvi stvari, predmet prijavljivanja, jer niko nije dužan da prijavljuje svoje nezakonito poslovanje. Dakle, ovo nije bitno vezano za krivično pravo, nego za logiku. Pored toga, kada je reč o poreskoj prevari koja se ovde predstavlja kroz član 175, bitno je da se naglasi da je delo izvršeno podnošenjem lažne prijave ili nepodnošenjem prijave. A ne, u nameri sticanja protivpravne imovinske koristi. Ovo vam kažem zbog toga što se na ovaj način otvara mogućnost za izvanredno dobru odbranu pred sudom ljudi koji budu bili gonjeni zbog ovoga. Inače, bilo bi dobro da ste pogledali rešenja o poreskoj utaji u krivičnom zakonu Francuske i da ste pogledali kako se štite prava okrivljenih i svedoka u Francuskom zakoniku o krivičnom postupku. To bi bilo moje izlaganje.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Tomić, a posle njega narodni poslanik Slobodan Adžić. Poslanička grupa ima šest minuta ukupno.

Dragan Tomić

Dame i gospodo narodni poslanici, kada je u pitanju ovaj zakon o poreskom postupku i poreskoj administraciji, on šire pokušava da reši značajna pitanja iz prethodnog zakona o kontroli i naplati javnih prihoda. Mislim da je to važna oblast, jer očigledno da je mnogo toga manjkalo u prethodnom periodu kada je u pitanju snaga pojedinog službenika, činovnika ili uprave, poreske uprave.
Međutim, moram da kažem da najznačajnije oblasti predviđene da tretiraju sivu zonu nisu obuhvaćene ovim zakonom i mislim da pun pogodak, pun efekat ovaj zakon neće postići u praksi. O čemu se tu radi? Znači, i dalje će ostati kod opštinske lokalne samouprave, čini mi se, najznačajnija stvar, a to je registracija ili otvaranje zanatskih radnji. Ne mislim da je to dobro rešenje, jer poreska uprava će preuzeti poreski identifikacioni broj, ali njega će moći da dobije svaki poreski obveznik koji dobije rešenje od lokalnog organa uprave ili od trgovinskog suda, koji i dalje kod sebe zadržava pravo da donosi rešenja o otvaranju preduzeća, kompanija ili svega onoga što je na privrednoj sceni u Srbiji.
Sujete tih organa, pojedinaca iz službi, pokušaji da zadrže svoj značaj, godinama su opterećivali poresku upravu na više načina. Prvi i osnovni način je, po meni, mogućnost da više lica u istom objektu, samo promenom osnivača, obavlja delatnost ili se preseljava na neku drugu lokaciju, a maltene ista lica nastavljaju da obavljaju delatnost, ostavljajući spornog poreskog obveznika u delu utaje, u delu izbegavanja plaćanja poreza, da visi u nekoj formi u kojoj ne možete da mu naplatite porez, a suština je u naplati poreza.
Takođe, kada su u pitanju pravna lica, subjekti, govorim o preduzećima, privrednim subjektima, postojala je praksa i mislim da postoji još uvek, jer se teško može ta kategorija prevazići, da uveče odete do nekog suda, a ujutru već imate u rukama rešenje o promeni osnivača ili promeni obavljanja delatnosti ili dodavanju oblika proširenja delatnosti, iz čega se dešava određena vrsta utaje u prethodnom periodu. To, ukoliko se ne reši, neće biti dobro.
Moram da kažem, kada je u pitanju kontrolna funkcija, po meni suštinska kontrolna funkcija mora da bude kod nosioca poreske politike, a to je poreska uprava. Ona je i dalje razuđena i dalje ostaje u delovima. Znači, poreske obveznike mogu da tretiraju mnogi državni organi, od odseka za privredni kriminal do novoformirane poreske policije, a mislim da to treba da bude jedinstvena služba i da radi isti posao. Znači, tretira poreskog obveznika i proverava da li plaća, ne plaća porez, da li je izvršio utaju ili nije i da li je redovno. Onog momenta kada se u ovoj državi najveći broj kontrola bude završavao sa nulom, to će biti najveći uspeh organa i onda ćemo doći u apsolutnu fazu poreske discipline i poreske evidencije.
Na kraju da kažem da ovaj zakon ima dobru ideju i dobru formu, ali bez onih ključnih segmenata taj realan poreski zahvat neće biti ostvaren i mislim da ćemo ostati na delu ideje. Ima u sebi kvalitet, ali nije uhvatio suštinu. Mislim da se, što je rekao profesor Ivković, još u jednom delu zakonodavne regulative mora značajno pomeriti reforma, da bismo dobili jedan sveobuhvatan zahvat u poreskoj sferi.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Slobodan Adžić, a posle njega narodni poslanik Miloš Todorović.
...
Demokratska stranka

Slobodan Adžić

Poštovano predsedništvo, poštovane kolege poslanici, poštovani predstavnici Vlade, pred nama je Predlog zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, kojim se želi reorganizovati poreska uprava, propisati njeno postupanje prilikom utvrđivanja i naplate poreza i urediti poreska krivična dela.

Predlog zakona je jedan konglomerat normi procesnog prava i materijalnog prava, kojima se uređuje poreska uprava kao deo državne uprave, kao i poreska krivična dela. Smatram da to nije baš najsrećniji konglomerat, ali prihvatam da može biti nužan. Ne osporavajući nameru predlagača, Vlade Republike Srbije, da želi na bolji način nego do sada da uredi odnose u oblasti sprovođenja poreske politike, odnosno uvede poresku disciplinu, kao što je do sada postojala, mislim da predlog kratkoročno neće imati očekivani efekat kada bude usvojen na ovoj skupštini.

Stavljanjem zakona u proceduru predlagač priznaje da ovu oblast treba bolje urediti. Vlada smatra da će se usvajanjem zakona popraviti rad poreskih organa, te da će se time omogućiti veći priliv u budžet. Nasuprot takvom stavu, mišljenja sam da se, i posle usvajanja ovog zakona, u ovoj oblasti neće brzo izmeniti postojeće stanje. U praksi već imamo primere, kao što su Zakon o privatizaciji, koji se jako teško sprovodi i Zakon o ekstraprofitu, čija je primena veoma sporna.

Ukoliko želimo veće prihode u budžet i veću finansijsku disciplinu moramo uporedo doneti niz drugih zakona, pre svega onih kojima ćemo stvoriti uslove da u Srbiji imamo zdrave poreske obveznike, a mislim pre svega na poreske obveznike koji imaju punu zaštitu države. Nažalost, mi takve danas imamo, ali veoma malo. U državi ne postoji povoljan pravni ambijent. Koliko težak položaj poreski obveznici danas imaju možemo videti samo ako se informišemo koliko pravosnažnih i izvršnih sudskih presuda po trgovinskim sudovima u Srbiji stoji i ne izvršava se. Dakle, i dalje nema pravne sigurnosti i šta očekivati od poreskog obveznika nego da se prema državi odnosi onako kako se država odnosi prema njemu.

Ovde bih pomenuo još jednu, po obveznike važnu činjenicu, a to je da u Srbiji i dalje ne postoji imovinska sigurnost. Društvo još uvek nije dekriminalizovano, vlasnici imovine se i dalje suočavaju sa pojavama reketiranja, a ti isti vlasnici se istovremeno javljaju kao naši poreski obveznici. Mogli bismo navoditi i niz drugih primera, ali je potpuno jasno iz ovog primera zašto u Srbiji nema poreske discipline. Slažem se sa Vladom Srbije da je nema u onoj meri koja je potrebna, kako bi jedna država mogla biti nazvana ozbiljnom državom.

Oko sadržaja ovog zakona poslanici poslaničke grupe mogu voditi polemiku i predlog zakona osporavati ili podržavati. Ako pažnju koncentrišem samo na odredbe zakona, ne uzimajući u obzir širi ambijent, podržao bih ipak ovaj zakon i to iz više razloga.

Prvo, nesumnjivo je da se poreski postupak kvalitetnije uređuje, nego što je bio uređen Zakonom o utvrđivanju, kontroli i naplati javnih prihoda.

Drugo, ako se uzme u obzir da usvajanjem predloženog zakona prestaje da važi niz odredaba 11 važećih zakona, a jedan zakon u celini, jasno je da predlagač ima nameru da ovu materiju bar u izvesnoj meri kodifikuje.

Treće, predlagač, a kada to kažem više mislim na Ministarstvo finansija nego Vladu Srbije, uložio je maksimalne napore, nudeći neka specifična zakonska rešenja, kako bi loš rad pravosuđa u ovoj oblasti, zatim Ministarstva pravde i Ministarstva unutrašnjih poslova, na neki način kompenzirao.

Ovde, pre svega, mislim na rešenja kojima se izvesni državni poslovi, otkrivanje poreskih krivičnih dela i vođenje dela poslova istrage prenosi na poresku policiju.

Takođe, može se uočiti zalaganje da se ovim zakonom bolje definiše kriminalitet poreskih obveznika u odnosu na zakone čisto krivično - pravne materije.

Četvrto, predlagač čini napore da jedan deo državne uprave, dakle poresku administraciju, reorganizuje, suočavajući se sa problemom nesprovedene reforme državnog aparata u Srbiji. U ovakvim okolnostima predlozi rešenja u ovom zakonu o poreskim organima, a pre svega o poreskoj policiji, mogu biti dobri.

Imajući u vidu sve što je napred navedeno i sve primedbe, ovaj zakon treba podržati u načelu. Zakon se može podržati i u celini, ukoliko budu prihvaćeni pre svega amandmani poslaničke grupe DSS-a, koje je uložio i obrazložio u prethodnom izlaganju Đorđe Mamula, kao i još neki amandmani koji idu na to da ovaj zakon poprave.

 
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Miloš Todorović. Sledeći prijavljeni za reč je Petar Cvetković.

Miloš Todorović

Poštovano gospođo predsednik, dame i gospodo narodni poslanici, cenjeni novinari, dragi gledaoci, uvaženi gospodine ministre, ovaj zakon u svom predlogu i obliku koji je predstavljen narodnim poslanicima je dosta dobar. Međutim, pokušaću, kao dugogodišnji državni činovnik, da to pogledam sa nekog drugog aspekta i da malo vidimo kako to izgleda iz neke druge perspektive.
Paket poreskih zakona, koji na ovoj sednici razmatramo, tipičan je primer kako život demantuje nerealne projekte koji su vladini eksperti prošle godine odnekle iščupali i pokušali kod nas da presade. Taj se hibrid nije primio, osušio se i sada njegov tvorac vegetira u vidu izmene i dopuna. Nešto što je doživelo totalni debakl ne treba menjati i dopunjavati, jer to i nije moguće. Treba angažovati novu stručnu ekipu sa novim idejama, koje će Srbiji dati adekvatne poreske propise.
Pre nego što pređemo na sam Predlog zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, ne mogu da se ne osvrnem na neke događaje od pre nekoliko dana. Naime, posle odlaganja sednice Narodne skupštine 12. novembra, ministar Đelić i jedan visoki zvaničnik ove skupštine izjavili su da će narod pretrpeti ogromnu štetu jer neće moći da kupi već tog dana ulje i šećer jeftinije nekoliko dinara. Krivci su, rekoše, oni koji nisu hteli da usvoje vladin dnevni red koji je bio čudno sočinenije od paketa poreskih propisa i nakaradnog referenduma. Tom prilikom ništa nisu rekli o šteti koju je ovom narodu naneo poreski sistem usvojen u aprilu prošle godine, po predlogu te iste Vlade i istog ministra. Ti predlagači i tvorci loše poreske politike sada odustaju od kursa čvrste ruke, oslobađaju narod od plaćanja praktično nenaplativog poreza. Samo se pitam zarad čega.
Ministar Đelić je ovih dana poveo pravu kampanju da objasni sportistima kako je za njih spasonosno da plaćaju porez na dohodak. Tako će, kaže, izaći iz sive zone poslovanja. Sportisti, gospodo, nikada nisu bili u sivoj zoni. To se eventualno može reći za razne mešetare iz te oblasti koji su godinama prodavali i trgovali sa najtalentovanijim sportistima naše domovine, a novac ulagali u strane banke. Uzmite njima porez, gospodine ministre, a sportiste u Srbiji ostaviti na miru, jer njima ovde malo ko plaća, ako im uopšte ko plaća. U Evropi mogu da plaćaju porez od 30%, jer imaju hiljadu puta veći prihod od naših sportista. U toku karijere oni se materijalno obezbede za ceo život.
No, da se vratimo na Predlog zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji. On je zaista preveliki zalogaj za osiromašenu Srbiju, sa upropašćenom ekonomijom i građanima sa najnižim standardom u Evropi, a možda i u svetu. Za upravu javnih prihoda, koja je kadrovski i tehnički vrlo slabo osposobljena, preveliki je zadatak da preuzme sve obaveze koje ovaj zakon predviđa. Ukidanjem Zavoda za obračun i plaćanje, bivši SDK, na slaba pleća poreske uprave dolaze poslovi koje ona sigurno neće uspešno da obavi. Kada se ima u vidu i novi obiman način poreske kontrole putem inspekcije i poreske policije, nov način prinudne naplate dugovnog poreza i obiman spisak poreskih krivičnih dela i poreskih prekršaja, teško je uopšte pretpostaviti da će poreska uprava preuzeti sve ove poslove 1. januara 2003. godine i da će imati bilo kakvog uspeha u radu na kraju iduće godine.
U Predlogu tog zakona predviđeno je da pojedine odredbe imaju povratno dejstvo, što je, po mišljenju poslanika SSJ, protivustavno i protivzakonito. Jedna odredba u Predlogu ovog zakona dovodi nas zaista u jednu veliku nedoumicu - šta će biti sa ekstraprofiterima, da li se taj problem gura u zapećak? Naime, u članu 9. doslovno se kaže: "Kada su na propisima suprotan način ostvareni prihodi, odnosno stečena imovina, poreska uprava će utvrditi poresku obavezu u skladu sa zakonom kojim se uređuje odgovarajuća vrsta poreza". Dakle, posle onolike galame oko i ekstraprofitera oduzimanja ekstraprofita od istih, specijalnih komisija i konačnog kraha tog poduhvata, sve se svaljuje na poresku upravu. Kako reče narod - pojeo vuk magarca. Biće isto kao i 70-tih godina, kada je uprava društvenih prihoda ispitivala poreklo imovine. Posao je trajao deset godina, a rezultat je bio ravan nuli.
Na kraju, poštovane kolege poslanici, apelujem na vas da pažljivo razmotrite ovaj paket poreskih propisa i još pažljivije o njemu glasate, da nam se dogodine opet ne bi dogodile nove izmene i dopune koje će reći da sada, kao ono prošle godine, ne znamo šta radimo. Zahvaljujem se na pažnji.