DESETO VANREDNO ZASEDANjE, 02.07.2003.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DESETO VANREDNO ZASEDANjE

1. dan rada

02.07.2003

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 11:00 do 18:00

OBRAĆANJA

Bratislav Đurić

 Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, kada govorimo o Predlogu zakona koji je danas na dnevnom redu i o tome da li je on dobar ili loš treba da napravimo paralelu sa zakonom koji je sada na snazi, sa zakonom koji uređuje tu oblast ili koji je uređivao oblast u prethodnom periodu i videti koliko je uredio tu oblast i da li ga je trebalo menjati.
Treba videti koliko je taj zakon, koji je do sada bio na snazi, uredio tu oblast i da li ga je trebalo, menjati. Naravno da ga je trebalo menjati i naravno da ćemo ga promeniti!!
Ovaj predlog zakona je sasvim dobra i sasvim pristojna osnova koja treba da uredi ovu oblast. Trenutno stanje na biroima za zapošljavanje, pre svega, u evidenciji onih lica koja se vode na biroima za zapošljavanje, je veoma čudno i mnogi ljudi barataju raznim brojkama. Sve su one moguće i nemoguće. Ovde se kaže i mnogo njih pre mene je govorilo o tome da se na biroima za zapošljavanje, u evidenciji nezaposlenih, vodi oko 880-900 hiljada građana koji su, navodno, nezaposleni.
Nekoliko primera koji su urađeni u proteklih godinu ili dve su pokazali sasvim drugo stanje. Pokazali su da se tek dve trećine ili jedna polovina od tog broja smatra stvarno nezaposlenima, stvarno onima koji žele da rade, stvarno onima koji žele posao. Ostali su koristili mogućnost prethodnog zakona, tako da su mogli da ostvaruju određene beneficije, a da nisu imali nikakve odgovornosti prema traženju posla.
Neke moje kolege su u prethodnim nastupima govorile o tome da se ovim novim zakonom nezaposlenima oduzimaju stečena prava. Šta je sa obavezama? Koje obaveze ima nezaposleno lice, šta je njegov jedini i prioritetni zadatak? Pa, da nađe posao, da nađe posao, da ga traži lično i da ga u njegovo ime traži agencija. Znači, nema on prečeg posla nego da nađe posao.
Ovde se govorilo o tome da treba urediti Zakon o zapošljavanju tako da, na neki način, ljudi koji nemaju posla i nemaju namere da ga traže, da imaju neke beneficije, da mogu to da koriste unedogled i jednostavno da žive od nerada. To nije moguće. To nije moguće ni u jednom normalnom društvu.
Zato smatram da je Predlog zakona sasvim korektan. Naravno da ima mesta popravci u određenim članovima. Shodno tome, ja sam u ime Laburističke partije Srbije podneo jedan broj amandmana. Vlada Republike Srbije je najveći broj tih amandmana prihvatila. Smatram da ovaj zakon, ukoliko se u potpunosti primenjuje, ima velike mogućnosti i velike šanse da ovu oblast, ako ne potpuno, a ono uredi na mnogo bolji način nego što je to bilo do sada.
Na kraju, kritičari ovog zakona mogu da budu samo oni koji žele da nerad stave ispred rada, samo oni koji žele da na neradu žive i da na neradu ostvaruju dobitak, a to nije moguće.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
 Reč ima narodni poslanik Srboljub Živanović, posle njega narodni poslanik Živanko Radovančev.

Srboljub Živanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, strašno sam razočaran sa kakvom ozbiljnošću raspravljate o onima koji teško sastavljaju kraj sa krajem nemajući ni novca i posla. Vi danas imate platu koju niste zaradili, imate dnevnice koje niste zaradili, vozite se u službenom autu, imate sve privilegije i vi i vaša porodica, a to je znak da vi radikalizujete društveni poredak koga napadate - to je komunizam. Ne znate kako radnici danas žive. Mnogi su na ivici životne egzistencije u nemogućnosti da obezbede sebi i porodici ono najosnovnije, a to je hrana i odeća. Mnogi se švercuju autobusima, trolejbusima i tramvajima, jer nemaju novca da plate.
Danas polovina građana Srbije živi na poček. Ne znam da li znate šta znači poček. To je upisivanje u knjige dužnika, pa kada prikupe novac mogu da plate dug. Svuda je prisutna beda i nemaština. Mi smo ponosit narod, nećemo da priznamo da su mnogi danas na ivici bede, ali nije daleko dan kada će morati to da priznaju, a na ulicama ovog lepog grada sve je više onih sa ispruženom rukom i sagnutom glavom.
Javio sam se da diskutujem o ovom predlogu zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti, jer 20 godina sam u privredi i to u hemijskoj industriji koja je prva došla na udar vezano za Zakon o privatizaciji, a i zbog teških uslova rada i zbog velikog broja invalida i pod udar ovakvog zakona.
Vaša predizborna obećanja su, u stvari, produkt toga da je danas milion nezaposlenih hoda Srbijom. Mi srpski radikali tada smo upozoravali građane Srbije šta će im se desiti ako na vlast dođu dosmanlije, da će to biti najveće pogubljenje za njih, jer još tada smo isticali da su dosmanlije najveći grobari uništenja privrede i ekonomije u Srbiji.
Donacije od 6,5 milijardi dolara, koje ste obećavali u predizbornoj kampanji za revitalizaciju i pokretanje privrede i vraćanje radnika sa privremenih odmora, je puka formalnost i laž. Donacije niste dobili ili ste ih dobili pa podelili između vas, a o revitalizaciji ni reči i o vraćanju radnika na posao ni reči, jer ste im fabrike prodali, a od perioda kada ste došli na vlast, usled nepokretanja pogona, mnogi su i propali.
Govorite da je ovo reformski zakon koji u sebi sadrži trend poboljšanja zapsolenih, a ne nezaposlenih. Ja vas pitam gde da ih zaposlite kada nijedna privredna grana - kapacitet ne radi! Privatan sektor zapošljava samo na crno i to u ograničenom broju. Rekoste da je ovaj zakon zasnovan na najvišim standardima regulisane iz ove oblasti radnog zapošljavanja sadržanih u konvencijama. To što ste napisali, to je lepo čuti i lepo pročitati i samo je lepo slovo na papiru, a nema nikakvog uticaja na poboljšanje životnog standarda radnika u Srbiji. I to sve ističete da je sa ciljem harmonizacije i približavanja evropskim radnim standardima i načinima politike zapošljavanja koji su sadržani u ugovorima o Evropskoj uniji. I to je opet krucijalan zakon s kojim želite da se približite Evropi i evropskim standardima.
Šta je danas prisutno u Srbiji: štrajkovi, tamo gde se navodno radi; prodaja fabrika po sumnjivim kriterijumima; otpuštanje radnika; inflacija; povećanje cena - električne energije, povećaćete ovih dana i cenu hleba; obustava ili štrajk seljaka zbog niskih otkupnih cena, jer je njihova proizvodnja pogođena elementarnim nepogodama o kojima ni vi, ni Vlada, ni Ministarstvo za poljoprivredu nije raspravljalo.
Kraj vremena se bliži.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
 Reč ima narodni poslanik Živanko Radovančev, posle njega narodni poslanik Petar Madžarević.

Živanko Radovančev

Poštovano predsedništvo, ministre, kolege narodni poslanici, tržište rada je godinama predstavljalo jednu od najuspešnijih institucija u društvenom sistemu Srbije. Bio je to sistem u razvoju, čiji su se najbolji rezultati očekivali u toku 2002. i 2003. godine. Međutim, njegov razvoj prekinut je dolaskom DOS-a na vlast. Ustvari, od njega nije ostalo ništa, sem dokumenata o desetogodišnjoj uspešnosti i priznanja svih relevantnih ljudi, privrednika, institucija, o velikom doprinosu sistema zapošljavanja u očuvanju stabilnosti privrede, preduzetništva i socijalnog mira u Republici, u jednom od najtežih perioda u svojoj istoriji.
Sistem je zaustavljen tako što je dolaskom DOS-a smenjeno svo rukovodstvo ili skoro svo, inače provereni stručnjaci sa zavidnim stažom i uspesima u oblasti zapošljavanja. Na njihova mesta su postavljeni ljudi po kriterijumima pripadnosti DOS-u. Da bi nove vlasti dokazale uspešnost u rešavanju problema u oblasti zapošljavanja pristupilo se reformi sistema zapošljavanja, pre svega donošenjem novog Zakona o zapošljavanju.
Predlagač zakona ističe da je zakon zasnovan na najvišim međunarodnim standardima rada, sadržanim u konvencijama i preporukama MOR-a. To ističe, ali zaboravlja da je prethodni Zakon bio zasnovan na istim konvencijama i da su u njega bili ugrađeni odgovarajući standardi sadržani u zakonima o zapošljavanju evropskih zemalja. Zaboravili su, jer i dalje negiraju da je bilo šta dobro u prethodnom sistemu i da istorija u svim oblastima, pa tako i u oblasti zapošljavanja, počinje od DOS-a. U tom nastojanju preterano ističu svoju odanost demokratiji i svetskim standardima, tako da to često deluje čak neukusno i smešno. Na primer u članu 9. navođenje "načela nepristrasnosti"; u članu 10. "načela besplatnosti"; zatim, u članu 30."savetovanje poslodavca i lica koje traži zaposlenje o zakonu i drugim aktima"; u članu 8. "načela slobodnog izbora zanimanja, jednake dostupnosti i postupanja u zapošljavanju", itd.
Partijska ostrašćenost i neshvatljivo izražena želja da se sve omalovaži iz prethodnog vremena, pre DOS-a, dovodi do toga da se ne preza ni od velikih izjava, koje je već sada moguće demantovati - a šta će biti tek za godinu ili dve?! Tako govoreći o razlozima donošenja novog zakona kažu: "Tranzicija društva i ekonomije i prihvatanje savremenih principa civilnog društva, demokratije i tržišne ekonomije, kao i potreba za stvaranjem novog, savremenog zakonskog osnova za podsticanje slobodno izabranog produktivnog zapošljavanja, povećanje profesionalne ali i geografske pokretljivosti na tržištu rada, afirmacija mera aktivne politike zapošljavanja i aktiviranja tražioca zapošljavanja, kao i uspostavljanje ekonomski realno i socijalno adekvatnog sistema osiguranja za slučaj nezaposlenosti uslovili su donošenje ovog zakona".
To znači da do dolaska DOS-a Srbija nije bila u društvenoj i ekonomskoj tranziciji, da nije prihvatala principe civilnog društva, demokratije i tržišne ekonomije. Po nama nije trebalo donositi novi zakon da bi se stvorio osnov za podsticanje slobodno izabranog produktivnog zapošljavanja, jer je prethodni Zakon to dobro odredio. Tadašnje tržište rada na tom planu zabeležilo je u protekloj deciniji vrlo velike rezultate. Trebalo je samo prelistati desetogodišnje izveštaje o radu tržišta rada.
Zakon je trebalo doneti, kažu predlagači, da bi se afirmisale mere aktivne politike zapošljavanja i aktiviranje tražioca zaposlenja. Za afiramciju aktivne politike zapošljavanja nije trebalo donositi novi zakon, jer je stari to dobro obradio, a tržište rada sa svojim službama imalo je velike rezultate u rešavanju tzv. tehnoloških viškova, novom zapošljavnju, samozapošljavanju, pripremi zapošljavanja putem obrazovnih procesa za nove tehnologije, nove poslove, radne zadatke i nova radna mesta.
Izgleda da je zakon trebalo doneti za nešto što stvarno nije postojalo, za aktiviranje tražioca zapošljavanja. Ovim načinom, kažu predlagači, promenjena je uloga nezaposlenog lica, iz pasivne u aktivnu, nizom prava i obaveza koje treba da podstiču inicijativu nezaposlenog za traženje posla. Tom nezaposlenom mnogo treba da pomogne i novoformirani klub za traženje posla u kome će nezaposleni sticati znanje, sposobnosti i veštine u traženju posla. Ipak se nešto pogrešilo.
Naime, zanemarilo se da je na evidenciji nezaposlenih oko 40% nekvalifikovanih radnika sa ili bez osnovne škole i oko 25% kvalifikovanih radnika sa dosta oskudnim znanjem i pripremljenošću za bavljenje osnovnim zanimanjem. Tu je oko 20% srednjoškolaca tzv. radnika IV stepena stručnosti, koji su zbog promašaja u reformi obrazovanja takođe oskudnog znanja i struke.
Znači, zakon će po tom osnovu biti praktično primenjivan za nešto preko 10% nezaposlenih, čak i mnogo manje, jer će ga koristiti uglavnom nezaposleni VI i VII stepena stručnosti, uglavnom iz suficitarnih zanimanja. Za ogroman broj nezaposlenih ovaj član zakona biće diskriminatoran, jer će preko njega pretiti opasnost od brisanja sa evidencije. Zašto?
Zato što je nezaposleni kvalifikovani radnik sa možda skromnim znanjem i spremnošću da obija pragove raznih preduzeća tražeći posao, čak i sa znanjem koji su ga za skupe pare poreznika obučili u klubu za traženje posla, ipak, nesposoban za tako nešto ili zbog toga što nije dostavio pismeni dokaz Nacionalnoj službi o aktivnom traženju posla. Najviše će ih biti brisano sa evidencije nezaposlenih, jer u periodu od šest meseci tri puta ih službenici Nacionalne službe neće naći na određenoj adresi u vremenu utvrđenom sporazumom ili dogovorom.
Kada je ovo u pitanju malo je reći da je ovaj član 93. nekorektan i da je u funkciji brisanja nezaposlenih sa evidencije, i na taj način ubiranja poena od strane Vlade i Ministarstva za smanjenje broja lica sa evidencije nezaposlenih.
Ovaj član mogao je predložiti samo neko iz kabineta, neko ko ne poznaje siromaštvo sa kojim se radništvo suočilo ili je suočeno, i jedan volšeban način snalaženja nezaposlenih lica da prežive sa porodicom i sa minimalnim sredstvima. Zar tom nezaposlenom radniku ima neko pravo da traži da svakog dana u određeno vreme bude kod kuće i da očekuje mogući poziv iz Nacionalne službe. Ili, recimo, koje je to demokratsko načelo i evropski standard koji nezaposlenog briše sa evidencije, jer je obavljao rad bez zaključenog ugovora o radu ili ugovora o privremenim i povremenim poslovima.
Gospodo, gladna usta porodice ne navode na razmišljanje i na posledice onoga na koga bi se te posledice mogle odnositi. Ima u ovom zakonu i drugih nelogičnosti. Tako, recimo, predlagač kaže da se zakon zasniva na principu slobodnog izbora kandidata od strane poslodavaca, ali predviđa i odgovarajuće sankcije u vezi toga, pa tako zakon u članu 20. kaže da, poslodavac koji pregovora bez namere da zaključi ugovor o radu ili bez opravdanih razloga odustane od zaključivanja ugovora o radu i svojim ponašanjem kod lica koje traži zaposlenje, prouzrokuje određenu materijalnu štetu, odgovara za prouzrokovanu štetu itd.
Pitamo se ko će to odlučivati, odnosno utvrditi da je poslodavac pregovarao bez namere da zaključi ugovor o radu ili kako će se dokazati da je bez opravdanih razloga odustao od zaposlenja. Isto se to odnosi i na lice koje traži zaposlenje. Ko će to moći da utvrdi da li je to lice pregovaralo sa poslodavcem bez namere da zaključi ugovor ili ko će to da ocenjuje da li su opravdani razlozi odustajanja od zaključivanja ugovora. Mnogo je takvih nelogičnosti u predloženom zakonu.
On povremeno podseća na neki policijski zakon, gde se više govori o istragama, kontrolama, proverava, kažnjavanjima, čitavoj paleti sankcija, a tim pre što predlagač kaže da se ovim zakonom pojednostavljuje administrativna procedura i smanjuje administrativni aparat. Ako je to tako, ko će onda obavljati sve ove nove kontrole, provere, istrage itd.
Predloženi zakon orijentisan je, kako možemo videti, da se manji deo sredstava usmerava ka aktivnoj politici zapošljavanja. Vidi se iz više članova, a pre svega iz člana 31. gde Vlada preko Ministarstava veći deo posla prebacuje na autonomije i lokalne samouprave. Koliko je to dobro, videće se uspeh u aktivnoj politici zapošljavanja? I stvaranje uslova za produktivno zapošljavanje zavisiće sada isključivo od privredne i ekonomske razvijenosti pojedinih regiona, njihove opremljenosti, stručnosti i kvaliteta lokalnih službi.
U stvari izgleda da je smisao stvaranja republičkih, pokrajinskih i lokalnih saveta za zapošljavanje u politizovanju ove društvene oblasti. Preko tih institucija partijski moćnici postaće još moćniji, potpuno će konotrolisati život i rad u regionu, a i koristiće ne baš mala sredstva za zapošljavanje i u druge svrhe. Mnogo je primedbi na ovaj zakon, što je i dosadašnja rasprava pokazala.
Ja bih na osnovu svega iznetog, i na osnovu jednog letimičnog pregleda i kritičkog osvrta na predloženi zakon, predložio da se zakon povuče iz procedure. Na kraju, hteo bih građanima Srbije da poručim, a pogotovu nezaposlenim građanima, da se usvajanjem ovog zakona neće povećati njihova šansa za zapošljavanjem.

Petar Madžarević

Dame i gospodo narodni poslanici, naša država se već dve i po godine nalazi u tranziciji. Tranzicija je prelaz iz socijalističkog u kapitalistički model privrednih odnosa, i kao što je bio u drugim zemljama, tako je i kod  nas izuzetno bolan prelazni period; naravno, imajući u vidu i naše zakašnjenje pri ulasku u tranziciju, on neće biti lak, mi smo toga svesni i ne želimo da na tome ubiramo jeftine političke poene.
Vlada je u prethodnom periodu predložila, a Republička skupština je izglasala čitav niz zakona čiji je cilj da nas pomaknu u ovom procesu prelaska u kapitalistički model sa jedne strane, a sa druge strane da koliko-toliko podstaknu investicionu aktivnost. Da bi ovaj period što kraće trajao, da bi bio što snošljiviji za ogroman broj građana, potrebno je bilo stvoriti određeni društveni konsenzus oko modela i brzine promena. Takav pristup su imale zemlje koje su uspešno prošle ili još uvek prolaze kroz tranziciju. Kod nas, nažalost, ovo nije urađeno.
Pre svega, osnovni akt diskontinuiteta sa prethodnim sistemom - ustav, još uvek nije donet, a sudeći prema najavama iz Vlade, to će se desiti tek u četvrtoj godini ove vlasti i pored obećanja datih u predizbornoj kampanji decembra 2000. godine.
Vremena za gubljenje nemamo, pa tim više čudi ova indolentnost vladajuće većine i njeno stavljanje interesa opstanka na vlasti iznad interesa države i građana. U ovom kontekstu valja posmatrati nedopustivo kašnjenje programa aktivne politike zapošljavanja i neaktivnost Ministarstva za rad i Vlade. Ne mogu se oteti utisku da je osnovni cilj Vlade da po svaku cenu, što pre, privatizuje preduzeća u Srbiji, ne vodeći računa šta će biti sa armijom nezaposlenih koji se nužno javljaju kao negativan efekat, pri čemu sve ostaje na deklarativnom opredeljenju, bez suštinskog podsticanja privredne aktivnosti i otvaranja novih radnih mesta.
Da bi se investiciona aktivnost kao nužan preduslov ekonomskog rasta razmahala, potrebno je ispuniti neke prethodne uslove, među kojima je svakako najvažnija pravna sigurnost, iskorenjivanje korupcije, potpun i neselektivan obračun sa organizovanim kriminalom, jednom rečju potrebna je pravna država u kojoj se pravila znaju unapred i niko nije izuzet od zakona.
Potrebno je poštovanje osnovnih institucija tržišne ekonomije, kao što je privatna svojina i ugovor. Sam zakon je tehnički loše urađen jer zadire delom u ustavnu materiju, i to kod načela nepristrasnosti, slobodnog izbora zanimanja, jednake dostupnosti u zapošljavanju, što nije bilo neophodno.
Oblast javnih radova svakako zaslužuje poseban zakon, a ne uzgredno pominjanje pojedinih oblasti u kojim se mogu obavljati, kao i ko će ih organizovati i vršiti.
Članom 93. predviđeno je da posle devet meseci provedenih na evidenciji nezaposlenih svako zanimanje koje se ponudi nezaposlenom on mora da prihvati ili će biti brisan iz evidencije. Ovo je za nezaposlene neprihvatljiv stav, jer prava je retkost da neko dobije posao u svojoj struci posle devet meseci boravka na evidenciji nezaposlenih.
Kod sebe imam, inače, časopis "Poslovi", koji izdaje Republički zavod za tržište rada, izlazi jednom nedeljno i u njemu se oglašavaju svi poslovi na teritoriji Republike Srbije. U ovom broju izašlo je pod ovim naslovom negde oko 500 oglasa; međutim, za preduzeća koja nisu budžetske ustanove ili budžetske institucije, ne finansiraju se iz budžeta, ukupno je oglašena potreba za 175 radnih mesta za celu Srbiju, za milion nezaposlenih. Kako možemo očekivati da će u takvim uslovima ljudi u roku od devet meseci naći posao u svojoj struci. Od ovih 175, uzgred da kažem, traži se 30 radnika građevinske struke, odnosno zidara. Ne možete vi nekoga ko je završio fakultet slati da bude zidar, jer čovek nije obučen za tako nešto.
Upadljiv je nedostatak zakonskog regulisanja subvencija samozapošljavanja, koje je ostavljeno ministarstvu, odnosno ministru na volju. Ovim se ovaj potencijalno najdinamičniji način zapošljavanja prepušta ministrovoj milosti i nemilosti, umesto da bude regulisan zakonom, kako bi se izbegle eventualne zloupotrebe.
Sredstva koja izdvajaju poslodavci i zaposleni za slučaj nezaposlenosti Vlada stavlja pod svoju kontrolu, predviđajući u upravnom odboru ispodpolovičnu zastupljenost predstavnika poslodavaca i zaposlenih. Na kraju, sredstva će u najvećoj meri kontrolisati samo ministar, koji će odlučivati kome i pod kojim uslovima će biti odobrena sredstva za samozapošljavanje. Nadzorni odbor takođe bira Vlada. Time je taj krug netransparentnosti zatvoren.
Socijalni dijalog povodom ovog zakona, iako je bilo dovoljno vremena, takođe je izostao. Ministarstvo za rad ovim zakonom želi, pre svega, da stvori privid veće zaposlenosti koje u stvarnosti nema, polazeći od pretpostavke da su nezaposleni u većini neradnici i špekulanti koji se na evidenciji nezaposlenih nalaze jer žele da imaju zdravstveno osiguranje, bez stvarne namere da nađu posao u svojoj struci. Naravno da je ova pretpostavka pogrešna, da je prava stvarnost gotovo milion nezaposlenih i oko 600.000 viška zaposlenih. Preveliki je to izazov za bilo koju vlast.
Gde je izlaz iz svega ovoga? Treba ga tražiti u stvaranju uslova za ozbiljne strane investicije, uz istovremeno podsticanje malih i srednjih preduzeća za otvaranje novih radnih mesta, kao i podsticanje samozapošljavanja kroz kreditiranje ili bespovratnu pomoć. Dakle, treba stvoriti uslove i podsticaje za razvoj preduzetničkog duha.
Time se vraćamo na početak ove priče. Tek koliko-toliko stabilno demokratsko društvo može odgovoriti ovim nesumnjivo velikim izazovima. Put do njega je poznat: smenjivost vlasti i jačanje institucija pravne države. Drugog puta nemamo i potrebno je da što pre na njega zakoračimo. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Goran Cvetanović, posle njega narodni poslanik Rade Bajić.

Goran Cvetanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, uvek sam fasciniran kada ministar Dragan Milovanović treba  u ime Vlade da predstavlja pojedini zakon, pre svega što smatram da je ministar Dragan Milovanović jedna kompleksna ličnost, i to trostruka ličnost. Kod njega je stalno sukob interesa.
Pre svega, on predstavlja sindikalca, čovek je godinama bio lider sindikata. On tu ima određene interese u tom pogledu, ali je istovremeno i predsednik Laburističke partije. Doduše, ta partija nikad nije učestvovala na izborima i nema nikakvo glasačko telo, ali ima poslanike u Narodnoj skupštini. Samim tim ministar ima potrebu da se svojim ponašanjem dodvori biračima. Ali u svemu tome najbitnija je ona treća ličnost, a to je ličnost ministra, jer on ima, kao ministar, određene beneficije i očigledno mu ta funkcija najbolje leži.
Ja bih čak zamerio mojoj uvaženoj koleginici Vjerici Radeti koja je malopre rekla da ministar sa podsmehom sluša narodne poslanike.
Uvažena gospođa Vjerica Radeta je pre tri meseca postala poslanik u ovom mandatu, pa ne zna da se ministar po potrebi se i bije sa poslanicima opozicije, tako da sam ja zahvalan ministru na ovakvom današnjem ponašanju.
Bio sam iznenađen da je ulica Kralja Milana ili Srpskih vladara danas postala pešačka zona. Ako Narodna skupština prihvati predloženi zakon o zapošljavanju i osiguranju u slučaju nezaposlenosti, cela Srbija će postati jedna velika pešačka zona.
Radnici koji protestuju, deo nezaposlenih, građani koji rade, ali ne primaju redovno plate ili su zarade nedovoljne za egzistenicju, sigurno će izaći na ulice i pretvoriti celu Srbiju u veliku pešačku zonu.
Ministar kaže da socijalni partneri, to su relevantni sindikati, podržavaju zakon. Onda se postavlja pitanje zašto samostalni sindikat štrajkuje. Vlada konstantno zahteva da se predlozi zakona donose po hitnom postupku. Da su, kojom nesrećom, predloženi zakoni o železnici i energetici ušli u skupštinsku proceduru posle ovakvog zakona još 7.000 ljudi bi ostalo bez posla, a već 40% građana koji treba da rade, ne mogu da ostvare svoje radno pravo.
Da li je predloženi zakon dobar ako ima 114 amandmana? Predsednik odbora za rad, boračka i socijalna pitanja je naglasio da je prihvatio amandmane, bez obzira da li ih je podnela opozicija ili pozicija i hvali se time, samim tim pokazuje da je uvek bilo selekcije.
Uvidom u podnete amandmane uverićete se da je samo jedan amandman opozicije prihvaćen. Prihvaćeni su uglavnom amandmani gospodina Bratislava Đurića, koji je potpredsednik ministrove stranke, pa ako je kojim slučajem još neki poslanik opozicije tu, onda je to navodno kao amandman opozicije, što nije tačno.
Ministar potencira "novine" u predloženom zakonu, a to su agencije za zapošljavanje. Zato javno postavljam pitanje ministru - da li je ministar već registrovao kao svoje vlasništvo neku takvu agenciju ili je samo pripremio papire za takvu agenciju; da posle ovog zakona on može da vrši selekciju, ko može da dobije posao, a ko ne!
Novi zakon o zapošljavanju treba da stvori uslove za geografsku pokretljivost, migracije zbog posla. Očigledno se ne vodi računa o jugu Srbije: samo iz Crne Trave ima 70.000 ljudi koji žive u Srbiji, a u Crnoj Travi ima nepunih 2.700 stanovnika, upravo zbog ovakvog ponašanja Vlade, tako da očigledno jug Srbije neće biti zadovoljan ovakvim zakonom, budite sigurni.
Najveća primedba sa moje strane u pogledu ovog predloga zakona jeste gubitak prava na zdravstveno osiguranje i smanjenje prava korisnicima novčanih nadoknada koji su na tržištu rada. Veliki broj građana ostaće bez zdravstvenog osiguranja, a ja ću vam dati samo par primera:
U slučaju operacije kuka, ugradnja veštačkog kuka i to najjeftinijeg je 90.000 dinara, a srednji iznos je 150.000 dinara. Operacije na srcu su otprilike oko 5.000 do 6.000 maraka. A ko će to da plati? Verujem da ni ministar ne zna.
Novčane naknade koje primaju radnici koji su bez posla zbog stečaja ili kao tehnološki višak po ovom predlogu zakona biće manje, a primaće se kraće. Šta je sa Fabrikom "Zdravlje"? Od 2.050 radnika 1.000 radnika je izgubilo posao, iako po ugovoru tri godine ne sme niko da izgubi posao. Na to pitanje treba da odgovori ministar.
Zakon vas obavezuje da građani aktivno traže posao! Kao da su oni do sada sedeli skršetnih ruku, kao da im Vlada obezbeđuje veliku nadoknadu zbog nezaposlenosti od koje se može pristojno živeti. Radnici traže konstantno posao, ali posla nema!
Uništena su velika preduzeća, ali ono što me iznenađuje jeste to da DOS uništava malu privredu, odnosno kičmu srpske privrede, "male preduzetnike". Umesto da "mali preduzetnici" kao vlasnici upošljavaju nezaposlene, oni su zbog ovih vaših velikih zakona prinuđeni da daju otkaze svojim uposlenim ljudima. Ako je to ideja Vlade, onda u ostvarenju ovih ideja dobro napredujete.
Na samom kraju, nezaposlenima se nudi prema ovom zakonu odgovarajući posao, u prva tri meseca posao za koji se školovao, a u narednih šest meseci svaki u toj struci, a posle devet meseci svaki koji se ponudi.
Ja sam završio Medicinski fakultet, ako ne mogu da radim kao lekar u svojoj struci, a ja nisam završio medicinsku školu, nego gimnaziju, to je pitanje na koje treba vi da odgovorite, ali zbog kompleksa niže vrednosti koji ministar ima, a to je, da je rođen 1955. godine, a da je i dan-danas student; pre dve i po godine kada je trebalo da postane ministar, rečeno je da završava studije, pre tri meseca kada je ponovo postavljen za ministra, opet završava studije, a ja kao generacija 1965. godine, pre 13 godina sam završio Medicinski fakultet, i sada zbog toga pokušava da sve intelektualce svede na to da mogu da rade poslove koje bi on možda morao da radi.
Pitam ja njega, kada za par meseci više ne bude ministar u postojećoj Vladi, šta će kao student da radi? Na to pitanje on treba da odgovori.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Rade Bajić,  posle njega narodni poslanik Slađan Mijailović.

Rade Bajić

Poštovano predsedništvo, gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, pred nama je danas Predlog zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti i nije ništa neobično da se ovakav zakon donese, ali samo kada bi pogledali naslov. I nije ništa neobično da je on potreban u nekim optimalnim uslovima kada privreda radi, znači, u optimalnim uslovima nezaposlenosti, odnosno procenta nezaposlenosti koji prati svaku privredu.
Kao da živimo pod staklenim zvonom i da ne znamo šta se oko nas dešava, a svi živite u nekoj radničkoj sredini, opkoljeni ste sa ljudima koji nemaju posao, tumaraju po ulicama ili praktično rade neke poslove i ne primaju mesecima i mesecima platu. Ne može se dobar zakon ni napraviti kada je napravljen na temeljima odrednice dva zakona koji su zaista naneli ogromnu štetu ovoj zemlji i radničkoj klasi, a to je Zakon o radu i Zakon o privatizaicji.
Podsetite se samo člana 101. zakona gde kaže kada poslodavac može dati otkaz radniku. Može kada on to hoće i kada želi: ako ne ispunjava radnu obavezu; ili ako nema sposobnosti i znanja, on to može proceniti slobodnom voljom kada nema sposobnosti i znanja ili ako je prekršio radnu disciplinu, dovoljno je da, ako neko naiđe, ne kaže mu - dobar dan i prekršio je radnu disciplinu - neadekvatno uđe obučen u preduzeće, inače, sada je to postalo moda da se propisuju načini ponašanja u preduzeću, i on dobija otkaz.
Tu je i privatizacija. Privatizovano je sve što se moglo privatizovati u bescenje, a hiljade, desetine i stotine hiljada radnika je ostalo bez posla i što je najgore, ostali su bez posla radnici u preduzećima koja su izuzetno dobro radila. Imali su dobre plate, pa se, recimo, preduzeće koje je zapošljavalo dve i nešto hiljada radnika svodi na 500 ili 600 radnika; a ta je fabrika bila stecište, odnosno generator razvoja i kulturnog i privrednog i zdravstvenog i sportskog i sada umesto 2.000 svelo se sve na 500 ili 600 uz, kažu, dobre otpremnine.
Šta će otvoriti tih 1.500 koji su dobili te dobre otpremnine? Mogu otvoriti neku radnju, neko malo preduzeće da zaposle samo svoje ukućane. Jer ovih 1.500 zapošljava sredina, odnosno ima 8.000 radno-sposobnih ljudi, a gde onih 1.500 mogu otvoriti toliko profitabilnih preduzeća da mogu zaposliti te nezaposlene i da profitabilno rade.
Naravno, ne mogu, a sa druge strane ona preduzeća u kojima su fiktivno "kao" zaposleni, uopšte ne rade ili ne primaju platu mesecima i mesecima. Evo, u mojoj sredini, u Novom Sadu ne radi nijedan metalski kompleks: ne radi "Pobeda", "Kabel", "Jugodent", "Jugoalat", ne radi, jednostavno, "Centar Slavija", "Zvezda", fiktivno se radnici vode, ne primaju plate, ne mesecima, neki i godinama. Oni se vode kao zaposleni, a danas smo čuli cifru milion (nezapslenih), idemo prema toj cifri, i umesto da ovaj zakon ne bude restriktivan u odnosu na prethodni, on je još restriktivniji.
Šta se može zaključiti - da ima dva osnovna cilja. Prvo, da smanji nezaposlenost, a sa druge strane da budžet koji se strašno teško puni, s obzirom na njegovu glomaznost i s obzirom na to da se ne mogu isplatiti, odnosno ispuniti obaveze prema korisnicima budžeta, da se smanji makar za određeni deo, a to je izdvajanje po osnovu socijalne sigurnosti nezaposlenih.
Šta se uradilo? Smanjena je osnovica za utvrđivanje visine novčane naknade, nije potrebno uzimati prosek u zadnjih šest meseci pre gubljenja posla, već jedan mesec, praktično, znači, taj prosek je manji nego kada bi se uzeo zadnji mesec.
Sa druge strane, smanjuje se period za koji se daje ta nadoknada, odnosno socijalna sigurnost.
Sa treće strane, smanjuje se procenat davanja. Kod nas, ranije u dosadašnjem Zakonu novčana naknada je bila u visini od 70% osnovice a sada je 60%, sa tendencijom da posle tri meseca bude 50%. Prema tome, svejedno koja je pozicija ugrađena restriktivna je u odnosu na prethodni zadatak ili u odnosu na ovih milion nezaposlenih radnka.
Umesto da ste doneli zakon koji bi zaustavio taj trend nezaposlenosti, ministar praktično donosi zakon da rastereti državu, da pređe briga eventualno na poslodavce, a u najgorem slučaju na ove koji i danas nemaju posla.
S obzirom na vremenski tesnac, ja želim da i moji drugari iz Socijalističke partije pričaju, nemoguće je dotaknuti se svega, samo u glavnim crtama smo se dotakli ovoga. Smatramo da ovaj zakon ne treba prihvatiti uopšte, što je rekao moj kolega Živanko Radovančev, treba ga povući a ne raspravljati o njemu, jer on je katastrofalan u ovim današnjim uslovima ako se donese.