TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 18.02.2004.

2. dan rada

OBRAĆANJA

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Replika, gospodin Štimac.
(Aleksandar Vučić, sa mesta: Nema pravo na repliku, on je izazvao repliku.)
Izvinjavam se, imam tumačenje čoveka koji stvarno razume propise, sekretara. Nemate pravo na repliku.
Šef poslaničke grupe, gospodin Paunović, kao predlagač.

Goran Paunović

Bili smo vrlo strpljivi, smatrajući da ćemo voditi konstruktivnu raspravu o nečemu što se dogodilo pre nekoliko meseci u ovom parlamentu. Mislim da naše obrazloženje nije htelo da provocira nikoga. Nismo želeli nikoga da pominjemo. Hteli smo da vrlo precizno podsetimo šta se dogodilo u ovom parlamentu. Nije problem nigde van ove sale. Problem se nalazi u parlamentu.

Sada imamo egzibicije, pravne i ostale, kako da objasnimo da krađa može postati pravno perfektna, kao što neki govore. Prosto, molim vas da se podsetimo još jednom šta se desilo u ovom parlamentu. Kako možete, gospodine Vučiću, da branite parlament ako smatrate da ono što se dogodilo nije ništa strašno, da nije ništa neuobičajeno, da je veliki problem? Samo, kako ćemo posledice tog događaja i na koji način razrešiti? Bežite od suštine. Suština je da se ovde desila krađa. Suština je da ovde moramo da razrešimo taj problem, ako uopšte mislite da ovaj parlament nastavi da funkcioniše normalno.

Građani Srbije bez čistih odnosa u parlamentu Srbije i razrešenja ovog problema jednostavno ne mogu imati poverenja u parlament Srbije.

Zašto tako hitno? Pa, upravo zato što je prethodni saziv parlamenta posle te odluke prestao da funkcioniše. Zbog toga moramo da nastavimo tamo gde je stao prethodni saziv parlamenta, da ispravimo sve ono što se dogodilo i da krenemo dalje.

Prosto se brinem kada SRS priča o uređenom društvu. Građani Srbije, hvala Bogu, imaju sasvim dovoljno pamćenja da se sete prethodnih godina i da vrlo dobro procenimo iz ove perspektive kako izgleda uređeno društvo kada srpski radikali imaju učešća u stvaranju takvog društva.

Podsetiću još jednom – vratimo se na suštinu, zaboravimo sve laži koje su izrečene od strane gospodina Vučića i pokušajmo da se vratimo na suštinu. U ovom parlamentu se desilo nešto 22. jula. Ako ovaj parlament želi da zadrži kredibilitet i da nastavi normalno dalje da funkcioniše, moramo otkloniti taj problem.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Replika, gospodin Vučić.

Aleksandar Vučić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, zaslužio sam uvrede a ne znam zbog čega. Ne znam koju sam to tešku reč upotrebio govoreći o G17. Samo sam odgovarao na njihove optužbe. Ne želim na takav način, gospodine Paunoviću, da vam odgovaram. Znate, naravno, da vas se ne plašim, ali ne pada mi na pamet, ne zbog vas, već zbog ovog visokog doma i građana Srbije, ali moram da vam kažem, gospodine Paunoviću, da mi jasno sve kažemo. I, za razliku od vas, koji ste hvalili krađu u ovom parlamentu, hvalili ste je povodom Zakona o radu i rekli da nije važno što je bilo krađe, već je važno da se donese jedan reformski zakon, mi smo napali tu i krađu povodom zakona o lustraciji i povodom izbora Kori Udovički. Svaki put su poslanici SRS bili i najjasniji i najglasniji.
Mi i danas osuđujemo takvu vrstu krađe, ali je problem, gospodine Paunoviću, u tome što vi želite da kažete – samo ste vi protiv toga, a ostali sad podržavaju tu krađu. Ne, mi smo jasno protiv te krađe, ali smo protiv revolucionarne pravde. U tome je razlika između vas i nas, i mi znamo da je važno da to bude pravno perfektno; za razliku od vas kojima to nije, nama je to veoma važno.
Što se tiče perioda o kome ste govorili, da li se građani sećaju ili ne, mi smo bili manjinski partner u Vladi Republike Srbije nešto više od dve godine. Da smo imali grešaka, sigurno je da smo imali, svoje greške smo priznali. Prošlo je od tada tri i po godine. Narod je čuo i za naše i za vaše greške. Mnogo češće su slušali o našim greškama. Mnogo češće su slušali vaše izmišljotine o našim greškama nego što su slušali o onome što ste vi radili.
Bez obzira na sve to, vrhovni sudija, narod, dao je tri puta veće poverenje SRS nego vašoj stranci, gospodine Paunoviću. Tri puta veće poverenje, uz 300 puta manje para, pa onda gledajte kakva je razlika između vas i nas. I, gospodine Paunoviću, kada govorite o lažima, o izmišljotinama, a ne znam koju sam to izrekao, voleo bih da ste mi neku rekli, ne želim da vam na taj način odgovorim, uvek povedite računa o tome da svakoj vlasti dođe kraj.
Mi smo to naučili. Bili smo najžešća opozicija. Kratko vreme vlast, pa smo videli kako to izgleda. Pa, izdržali, istrpeli sve progone, sve hajke i harange. Vi još niste videli. Vama je sve bilo umešeno pa obešeno. Neki drugi vas doveli. Sve vreme vladate na ovaj ili onaj način. Još niste videli kako je to kad se padne sa vlasti.
(Predsednik: Vreme.)
Ali, tada ćete videti kako je to teško i sa koliko muka ćete kroz to da prolazite. A, onda ćete da vodite računa o svojim političkim protivnicima, da im se ne obraćate na takav način, zato što ćete da sazrete u međuvremenu, da shvatite da morate da poštujete, posebno one koji su mnogo bolji od vas, a mnogo bolji su od vas ne zato što su u ogledalu lepši sebi od vas, nego zato što je narod Srbije za njih a ne za vas, gospodine Paunoviću.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima Miloš Aligrudić, predsednik Zakonodavnog odbora, a zatim narodni poslanik Miloljub Albijanić.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Miloš Aligrudić

Demokratska stranka Srbije
Pošto je danas bilo dosta primedbi na ustavnu utemeljenost datog predloga i na njegovu zakonitost, dužan sam, kao predsednik Zakonodavnog odbora, da kažem da je Zakonodavni odbor, a to ste videli u materijalu, prihvatio kao pravno moguć tekst Predloga ove odluke. Koristim svoje pravo na diskusiju od pet minuta, s obzirom da sam svoje prvo pravo od 10 minuta jednostavno propustio.
Ovo činim zbog toka rasprave koja je do sada trajala i zbog do sada izrečenih primedbi. Ukratko i jednostavno, u svojoj argumentaciji ću reći, ovde se brka formalna uređenost Predloga sa njegovom suštinskom sadržinom. Njegova suštinska sadržina je potpuno opravdana u članu 73. Ustava Republike Srbije, kojim se određuje koje poslove vrši Narodna skupština Republike Srbije, pa se, između ostalog, u stavu 1. tačke 3. kaže da Narodna skupština Republike Srbije donosi ustav, zakon i druge opšte akte.
Vratiću se na predlog koji je dostavljen Narodnoj skupštini Republike Srbije. On je po svojoj pravnoj prirodi opšti akt, bez obzira što u svojoj sadržini stavlja van snage jedan pojedinačni akt koji je donet, ili je pokušano da bude donet, 22. jula 2003. godine.
Podsetiću vas zašto predlagač kaže u svom obrazloženju da je to nepostojeći pravni akt. Iz prostog razloga što nije poštovana procedura njegovog donošenja. Onaj koji je bio nadležan i ovlašćen da proceduru njegovog donošenja poništi, pa da se ponovi glasanje, kako stoji u Poslovniku Narodne skupštine Republike Srbije, a to je tadašnji predsednik Narodne skupštine Republike Srbije Nataša Mićić, to nije učinio.
Prema tome, Narodna skupština Republike Srbije, primenjujući analogiju iz člana 156. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije i shodnu primenu kao u odnosu na ostalu proceduru donošenja zakona, može staviti van snage svoj akt koji je donela. Taj akt je po formi isti, ali po svojoj suštini i sadržini nije. On ima karakter pravnog akta, što mu daje tačka 2. ovog predloga, koja govori o pravnoj sudbini pojedinačnih akata koje su doneli dosadašnji guverner i članovi Saveta Narodne banke Srbije. Ti pojedinačni akti su neodređenog broja u ovom predlogu, a kada je reč o guverneru i članovima Saveta Narodne banke Srbije, oni nisu personalizovani, dakle ne radi se ni o kakvom konkretnom budućem guverneru, imenom i prezimenom, već o jednoj poziciji, o jednoj funkciji za koju se ne zna, zapravo, dok Narodna skupština Republike Srbije ne donese odluku ko će biti izabran.
Znači, druga tačka ovog predloga Predlogu daje karakter opšteg pravnog akta, pa je, prema tome, Predlog potpuno zasnovan na Ustavu, sadrži ustavni osnov, a sa druge strane zasnovan je i na Poslovniku Narodne skupštine Republike Srbije, na članu 130.
Jedno je istina – nije zasnovan na Zakonu o Narodnoj banci Srbije, iz prostog razloga što bi u tom slučaju akt koji donosi ova skupština morao biti akt o poništenju odluke o izboru guvernera i članova Saveta Narodne banke Srbije, a to jednostavno nije moguće. Aktom o poništenju, kao pojedinačnim aktom, mi bismo prvo stavili van snage sve kasnije akte guvernera i Narodne banke Srbije, koji su u stvarnosti proizveli posledice i time bismo ugrozili pravnu sigurnost u državi i doveli bismo do toga da te odluke i ti pojedinačni akti nemaju nikakvog pravnog dejstva.
Upravo drugi stav Predloga odluke eliminiše tu posledicu i ne stvara konfuziju, nego to predstavlja akt sui generis koji po svom karakteru ima maltene snagu zakona i on na ovaj način rešava jedan jaz koji je ostao nepremostiv nakon doloznog, po mom mišljenju doloznog, nečinjenja bivšeg predsednika Narodne skupštine Republike Srbije Nataše Mićić.
Dakle, time bih rekao da je priča o ustavnosti i eventualnoj nezakonitosti ovog predloga ovim trebalo da bude završena. Pitanje necelishodnosti, pitanje da li se ovaj predlog nekome dopada ili ne dopada, to je drugo pitanje. Znam da postoje dve grupe poslanika ovde. Jedni u čijoj je prirodi da ovakav akt napadnu, prosto zbog toga što je deo njih bio deo protagonista predstave koja se ovde odigravala 22. jula 2003. godine.
Druga grupa poslanika ovaj akt napada iz drugih razloga. Oni nisu protagonisti te predstave i niko njih za to ne optužuje, ali je očigledno da imaju određenu potrebu da izigravaju opoziciju na silu boga i oni to naravno rade, pozivajući se na osnove na koje nemaju pravo da se pozovu.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Pre narodnog poslanika gospodina Albijanića javio se za reč gospodin Mihajlov, drugo javljanje, a zatim narodni poslanik Albijanić.

Dejan Mihajlov

Mene malo čudi pokušaj da se od jedne krajnje načelne rasprave, a to je da li se za krađu odgovara, pravi jedna politička priča. Ovo je načelno pitanje i mislim da je ono od pamtiveka rešeno, da onaj ko krade mora da odgovara, a ono što je ukradeno mora da se vrati. U ovom slučaju znamo šta je to što je ukradeno, znamo šta je posledica toga i moramo da vidimo kako ovo da rešimo.
Po meni, mi ovde ne govorimo da je protivustavno izabrati guvernera, kao što to neko hoće da predstavi, već govorimo da on nije izabran po Ustavu i u skladu sa zakonom i na način kako je to predviđeno. Za one koji se zaklinju u demokratiju, demokratija jeste procedura, procedura donošenja određenih akata. Ma koliko procedura bila nekome komplikovana, teška ili dugo trajala, ta procedura postoji da ne bi imali diktaturu. U diktaturi se sve brzo donosi. Jedan čovek se pita i sve se rešava po kratkom postupku.
Zato diktature, ma koliko se nekima sviđale i ma koliko su ih sprovodili u ovoj skupštini, nisu nešto što treba da priliči jednoj demokratskoj državi. Procedura upravo zato postoji, kao i procedura da 126 poslanika mora da sedi u Skupštini da bi ovo bila Skupština, a ne neko udruženje građana koje će da postavi Kori Udovički. Zato ta procedura nije ispoštovana i zato je ovaj akt krajnje sporan i mi ga stavljamo van snage.
Za razliku od onih koji govore da je ovo perfektan akt samim protekom vremena i da je taj izbor perfektan, opet ne mogu da se pozovem na neke Špance koji su ovde citirani, ali juče smo se pozivali na Slobodana Jovanovića, a danas ćemo na Valtazara Bogišića - "Što se grbo rodi, vreme ne ispravi". Ovaj akt koji je nastao kao manjkav u samom svom početku, odnosno nije izabrana Kori Udovički, to ne može vreme da zaleči i, kao što je rekao gospodin Jovanović, ne može da se konvalidira ova odluka.
Ovde govorimo o jednoj drugoj činjenici i ako vi govorite da je ispravljanje protivpravne radnje, a takvih primedbi je bilo, odnosno jedne protivzakonite radnje, retroaktivnost, da li je onda kažnjavanje ubice retroaktivno zato što se ta radnja desila ranije. Naravno da nije, i to je jednostavno pravda i ovde je pravda da se ovakva odluka, protiv procedure doneta, stavi van snage. Mi danas govorimo o tome.
Imamo situaciju da se govori da mi stavljamo van snage odluku koja ne postoji. Ta odluka možda i ne bi postojala sa pravne pozicije zato što je nije doneo dovoljan broj poslanika, ali je ta odluka objavljena u "Službenom listu" i proizvodi pravno dejstvo. Ta odluka štampa novac, ta odluka donosi druge, potpisuje novčanice; da li će biti ili neće biti inflacije zbog novog guvernera, ne znam, videćemo, zbog guvernera koji je nelegitimno izabran, ali evro definitivno raste u odnosu na dinar i ta odluka proizvodi posledice, iako je nelegalno, odnosno protivzakonito doneta.
Ne možemo da se ponašamo kao da ta odluka u našem pravnom poretku ne postoji zato što je ona nelegalno i nezakonito doneta. Znači, mi se ponašamo kao da ona postoji i prema odluci koja je nelegalna, koja postoji u našem poretku, mi ne možemo da tražimo razrešenje Kori Udovički, jer ona nije izabrana. Mi bismo priznali da je ona izabrana po zakonu, ali ona jednostavno nije izabrana po zakonu i po Poslovniku koji važi, i po Ustavu. Mi se sa tom odlukom ponašamo na način koji je najbezbolniji za državu, u skladu sa načelima pravne sigurnosti, a to je ustavno načelo. To je da stavljamo odluke o izboru guvernera i Saveta Narodne banke van snage i da će novo rukovodstvo Narodne banke one odluke koje su donošene u tom trenutku kada stupi na dužnost preispitati i neke od njih staviti van snage.
Znači, ovde nema retroaktivnosti. Stavljanje van snage tih odluka neće se odnositi na sedam meseci, koliko je Kori Udovički obavljala te poslove, nego će se odnositi na period od dana stupanja na snagu, pa nadalje. Znači, ovde nema retroaktivnosti. Načelo pravne sigurnosti govori nam o tome da moramo na taj način da se ponašamo i to lepo stoji u ovom aktu. Hoćemo da otklonimo posledice, odnosno pravno dejstvo odluke koja postoji, iako po zakonu gledano ne postoji.
Znači, to su neke stvari o kojima mi ovde govorimo, koje mnogi hoće da prećute, da kažu da krađa nije krađa ukoliko je opravdana, da krađa može da se legalizuje ako prođe određeno vreme, da lopovluk može da postane perfektan posle sedam meseci. Jednostavno ne možemo uspostavljati dvostruke standarde ovde, od prilike do prilike. Ovo je bila krađa. Glasalo se karticom gospođe Arnerić koja je tada bila na letovanju, glasalo se karticom gospodina Rafailovića, koji je to rekao, i samim tim činom bilo kakva dalja rasprava o tome da li je ovaj izbor perfektan ili nije pada u vodu.
Mi tu odluku nemamo i treba da vidimo kako da otklanjamo posledice. Ovom odlukom je predviđeno kako se otklanjaju posledice. Otklanjamo ih od momenta izbora, pa nadalje, a oni koji su odgovorni za zloupotrebu glasačke kartice krivično će odgovarati kada se to utvrdi. Tako se u normalnim državama radi.
Možete da ukradete sve, ali za glas ćete posebno odgovarati i ovo treba da bude za nauk svima nama koji sedimo u sali, i onima koji će ubuduće sedeti u ovoj skupštini, da to ne radimo.
Znači, ovom odlukom otklanjamo posledice jednog nelegalnog, protivposlovničkog, protivustavnog akta koji je u ovoj skupštini donet i o kome svi znaju. Mene prosto čudi kada vidim da neki pokušavaju - neki sa potupnim pravom, a neki da bi napravili od sebe opoziciju, a priznali su svoje greške - da kažu da ispravljanje njihovih brljotina nije u skladu sa zakonom. To možda govori više o njima, da ponekad baš ne znaju do kraja šta pričaju i šta rade, ali građani su o tome dali svoju reč.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Miloljub Albijanić, a zatim narodni poslanik Branka Bošnjak.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

G17 Plus
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, lepo je na samom početku našeg rada ovog saziva skupštine čuti taj huk nove političke snage koja se zove G17 plus. Ovde smo svedoci da najčešće izgovoreno ime političke stranke jeste upravo G17 plus i ja vas molim i pozivam da što češće izgovarate to ime, da ljudi čuju, da vide koga se vi zapravo plašite.
Dakle, neko od prethodnih narodnih poslanika je pomenuo reči i pozivao se na pravnu sigurnost. Zar je moguće da laž, obmana i krađa u prethodnom periodu mogu biti pravna sigurnost? Moram vas podsetiti šta se sve dešavalo u tom periodu od 22. jula do danas i koliko je energije određen broj ljudi uložio da dokaže da kvoruma jeste bilo i kakve su sve izjave padale tih dana, počev od toga da je neko bio zgrožen i zapanjen, pa niz laži koje su se provlačile u tom periodu do konačnog priznanja 15. decembra. Podsetiću vas tačno datumski na dve izjave poslanika iz prethodnog saziva.
Prva izjava je od 4. septembra, gospodin Rafailović – "Neko je zloupotrebio moju karticu, nisam glasao". Druga izjava data je 16. decembra – "Sve je jasno od samog početka, nisam glasala. Kada se mnogo radi događaju se greške". To je izjava gospođe Arnerić.
Dakle, u međuvremenu je i bivša predsednica ovog parlamenta zatražila mišljenje Ustavnog suda, ali ne na način kako to dolikuje, sa jasnim pitanjem, da li je prekršen Ustav time što kvoruma nije bilo, već sa pitanjem ko je nadležan da utvrdi kvorum. Eto, Ustavni sud je vratio ovoj skupštini baš to na razmatranje. Dakle, ovde smo da ispravimo nešto što prethodni saziv Skupštine nije bio u stanju, jer više nije ni zasedao, jer nije usvojio ni taj pominjani zapisnik, a Skupština je posle svega toga raspuštena i raspisani su izbori. Hoću da vam kažem, dakle, situacija da nije bilo kvoruma je jasno kršenje Ustava, a kao matematičar ću vas podsetiti da zapravo brojka poslanika manja od 124 ne može nikako biti 126.
Što se tiče ovog parlamenta, on je u prilici da svoj rad zapravo započne na najbolji mogući način, dakle, glasanjem o stavljanju van snage sporne odluke, i time povrati svoj ugled i dostojanstvo, jer G17 plus se i zalaže za vraćanje ugleda i dostojanstva institucijama u Srbiji. Često, a završiću onako kako sam i počeo, pominjete i lidere G17 plus. Reći ću vam jednim običnim narodnim jezikom - nema krađe dok je Labusa i Mlađe.