ČETVRTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 12.11.2004.

9. dan rada

OBRAĆANJA

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo popodnevni rad.
Prelazimo na 21. tačku dnevnog reda: - PREDLOG ZAKONA O PRIVREDNIM DRUŠTVIMA (načela)
Po službenoj informaciji, prisutno je 97 narodnih poslanika.
Molim da pre početka rada utvrdimo kvorum za rad.
Molim narodne poslanike da ubace svoje kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema.
Konstatujem da je primenom elektronskog sistema utvrđeno da imamo dovoljno poslanika za rad.
Primili ste Predlog zakona koji je podnela Vlada Republike Srbije.
Primili ste amandmane koje su na Predlog zakona podneli narodni poslanici: Jovan Palalić, Miloš Aligrudić, Milica Gavrilović, Vojkan Tomić, Radmilo Milošević, Milutin Pešić, Željko Tomić, Zoran Nikolić, Vjerica Radeta, Veroljub Arsić, Zoran Antić, Darko Glišić, Stevica Deđanski, Aleksandar Đorđević, Zlatan Jovanović, Nataša Jovanović, Petar Jojić, Božidar Koprivica, Ljubomir Kragović, Momir Marković, Vojislav Milajić, Igor Mirović, Milorad Mirčić, Sreto Perić, Ivan Radić, Milovan Radovanović, Branislav Rankić, Dragoljub Stamenković, Branislav Stevanović, Milan Stevović, Goran Cvetanović, Miljko Četrović, Vitomir Plužarević, Dragan Čolić, Nemanja Šarović, Milan Škrbić, Zlatko Radić, Igor Bečić, Gordana Gajić, Radiša Ilić, Leila Ruždić-Trifunović, Milan Marković i Boško Ristić.
Primili ste obaveštenje narodnog poslanika Vjerice Radete da povlači amandman na član 33. Predloga zakona, koji je podnela 12. novembra 2004. godine.
Amandmani koji budu podneti do otvaranja načelnog pretresa biće vam uručeni u toku sednice.
Primili ste izveštaje Odbora za razvoj i ekonomske odnose sa inostranstvom i Zakonodavnog odbora.
U izveštaju Zakonodavnog odbora sadržana je pravno-tehnička redakcija teksta Predloga zakona, koju je taj odbor izvršio na osnovu člana 140. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, a sa kojim se saglasio predstavnik predlagača.
Pre otvaranja načelnog pretresa, podsećam vas da, prema članu 90. Poslovnika Skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe.
Pošto ukupno vreme rasprave u načelnom pretresu za poslaničke grupe iznosi pet časova, konstatujem da je vreme rasprave po poslaničkim grupama sledeće: SRS - jedan sat, 38 minuta i 24 sekunde; DSS - jedan sat; DS-Boris Tadić – 44 minuta, 24 sekunde; G17 plus - 37 minuta i 27 sekundi; SPO-NS – 26 minuta i 24 sekunde; SPS - 26 minuta i 24 sekunde; poslanici koji ne pripadaju nijednoj poslaničkoj grupi, tri poslanika SDP i tri poslanika NDS, po pet minuta, na osnovu člana 89. stav 3. Poslovnika.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Istovremeno vas obaveštavam da su ovlašćeni predstavnici po ovoj tački dnevnog reda: za poslaničku grupu SRS Zoran Krasić, za poslaničku grupu DSS Jovan Palalić, za poslaničku grupu DS-Boris Tadić Aleksandar Vlahović i za poslaničku grupu SPS Jovan Todorović.
Saglasno članu 136. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram načelni pretres.
Da li predstavnik predlagača dr Predrag Bubalo, ministar privrede, želi reč? Izvolite.

Predrag Bubalo

Poštovani predsedniče, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, Vlada Republike Srbije predlaže Narodnoj skupštini da donese zakon o privrednim društvima, kao jedan od najvažnijih zakona za funkcionisanje privrednog sistema, iz sledećih razloga, od kojih su najznačajniji: potreba harmonizacije sa propisima Evropske unije, usklađivanje zakonske regulative ove oblasti sa velikim brojem donetih zakona (Zakonom o privatizaciji, Zakonom o tržištu hartija od vrednosti i drugih finansijskih instrumenata, Zakonom o registraciji privrednih subjekata itd.), prenošenje nadležnosti ove regulative na republički nivo, nakon konstituisanja zajednice Srbija i Crna Gora 2003. godine.
Takođe, imajući u vidu da je od donošenja Zakona o preduzećima sredinom 1996. godine proteklo relativno dosta vremena, kao i da su se za to vreme desile ozbiljne promene na uporednoj i domaćoj pravnoj sceni, bilo je neophodno pristupiti izradi novog zakona o privrednim društvima. Ovim se, u stvari, ide u susret tzv. drugoj fazi tranzicijskog zakonodavstva, kroz koju su poslednje dve godine prošle i druge zemlje u tranziciji, kao i neke razvijene zemlje.
Što se promene naziva Zakona o preduzećima u zakon o privrednim društvima tiče, ona se nameće iz dva važna razloga. Novi naziv je univerzalno prihvaćen u zemljama EU, osim u Velikoj Britaniji, koja ima Zakon o kompanijama i posebne zakone o ortačkom društvu i komanditnom društvu. U pravnom smislu, preduzeće nije pravni pojam i ne može biti pravni subjekt, već pravni subjekt može biti samo privredno društvo, koje je nosilac nekog preduzeća kao preduzetne delatnosti i preduzetništva.
Ujedno napominjem da termin "trgovačka društva", koji za svoje zakone koriste zemlje u okruženju (Hrvatska, Slovenija, Makedonija), nije prihvaćen iz razloga otklanjanja jezičke nedoumice, jer je u našim uslovima teško objasniti da se odredbe ovog zakona ne odnose samo na trgovačka društva, već na sva društva koja obavljaju privrednu delatnost.
Bitna načela na kojima se zasnivaju odredbe ovog zakona su: načelo harmonizacije, načelo kompletnosti, načelo bitnosti ciljne funkcije za određivanje pojma, načelo ravnopravnosti, načelo tripartitnosti, načelo kompatibilnosti pravnih formi, načelo jačanja ustanova odgovornosti, načelo transparentnosti.
Ovaj zakon reguliše nove institute, a njih ne poznaje važeći Zakon o preduzećima, a postojeće reguliše na novi način.
Olakšavanje postupka osnivanja i upisa u registar postiže se uvođenjem osnivačkog akta, dakle, kao opšteg akta i kao jedinog konstitutivnog akta za sva privredna društva, kao i postojanje mogućnosti procene nenovčanih uloga od strane samih osnivača kod društva sa ograničenom odgovornošću i zatvorenog akcionarskog društva.
Propisani minimum osnovnog kapitala za osnivanje društva sa ograničenom odgovornošću u cilju podsticanja novih formi društava trebalo je značajno smanjiti, što ovaj zakon i čini.
Ovaj zakon reguliše: ogranak privrednog društva koji može osnovati domaće ili strano društvo, poslovno ime umesto firme društva, ništavost upisa osnivanja privrednog društva samo po osnovama propisanim zakonom, princip lojalnosti privrednom društvu članova organa privrednog društva i kontrolnog člana, odnosno akcionara društva. Dakle, pitanje sukoba interesa članova organa društva sa društvom ovim zakonom prošireno je i na kontrolne članove društva sa ograničenom odgovornošću i kontrolne akcionare i to je učinjeno transparentnijim. Princip rešavanja sporova iz ovog zakona pred trgovinskim sudovima, iako se radi o vanparničnom postupku sa propisanim rokovima.
Takođe, ovaj zakon uvodi dosta novina i kod regulative društva sa ograničenom odgovornošću, kod akcionarskog društva, a kod društva sa ograničenom odgovornošću, ogledaju se u fleksibilnosti zakona, čime se omogućuje samim članovima društva da prilagode sve institute kod ovog instituta stvarnim potrebama, dok je sa druge strane, dakle, kod akcionarskog društva, posebno otvorenog društva, regulativa dominantnog karaktera, kako bi se zaštitio interes investitora.
Za razliku od važećeg Zakona o preduzećima, ovaj zakon čini jasno razgraničenje u postupku osnivanja akcionarskih društava sa javnim upisom akcija, otvorena društva i akcionarskih društava koji se osnivaju bez javnog upisa akcija, takozvanih zatvorenih društava.
Posebno se reguliše postupak raspolaganja imovinom velike vrednosti čime se nastoje zaštiti poverioci privrednih društava od netržišnih raspolaganja, uprava društava i kontrolnih akcionara i članova društva kapitala.
Pitanje zaštite takozvane manjine akcionara i članova društva, manjine po kapitalu i broju glasova, a u odnosu na postojeći Zakon o preduzećima treba znatno unaprediti i proširiti, zauzima posebno mesto u ovom zakonu.
Odredbe ovog zakona ne obuhvataju javna preduzeća, budući da postoje posebni zakoni o ovim preduzećima, opšti i posebni, dok se status društvenih preduzeća i društvene svojine vezuje prelaznim normama za rokove privatizacije.
Kako ovaj zakon reguliše i statusna pitanja preduzetnika, njegovim donošenjem prestaje da važi Zakon o privatnim preduzetnicima, osim odredaba koje se odnose na upis preduzetnika u određeni registar.
Prelaznim i završnim odredbama regulisano je pitanje roka za usklađenost postojećih pravnih normi privrednih društava sa ovim zakonom. Dakle, dve godine od dana stupanja na snagu ovog zakona, uz garanciju pravne sigurnosti stečajnih prava. Zahvaljujem.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama.
Pitam da li izvestioci nadležnih odbora žele reč?
Odbor za ekonomske odnose sa inostranstvom, Dragor Hiber? (Ne.)
Predsednik Zakonodavnog odbora Miloš Aligrudić? (Ne.)
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić, pa gospodin Jovan Palalić.
Koristim priliku, dok dođe gospodin Krasić, da obavestim članove Odbora za razvoj i ekonomske odnose sa inostranstvom da će se sednica započeta jutros, 12. novembra 2004. godine u 11,00 časova, nastaviti danas 12. novembra 2004. godine u 16,00 časova u sali na drugom spratu, razmatranjem podnetih amandmana na Predlog zakona o privrednim društvima.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
S obzirom na to da je podnet veliki broj amandmana, verovatno će u toku rasprave ministar da nas obavesti da li je nešto prihvaćeno ili nije, da znamo da diskusiju usmeravamo tamo gde nisu usvojeni amandmani.
U ovom prvom javljanju iskoristiću priliku da pričam o onim odredbama predloženog zakona koje SRS nije obuhvatila amandmanima, jer najveći broj naših amandmana je pravno-tehničke prirode i ima svrhu da pojasni neke odredbe kako se ne bi javili problemi u primeni ovog zakona.
Na početku moram da istaknem da se prosto nastavlja praksa da dobijamo nekompletne ili vrlo loše tekstove zakona. Kada se pročita ovaj zakon, gotovo da možemo biti sigurni da onaj ko je pisao ovaj zakon nije imao u vidu da su pre nekoliko meseci ovde usvojeni Zakon o registraciji privrednih subjekata i Zakon o stečaju, tako da se vidi ne samo terminološki, pojmovno, nego i u čitavim poglavljima da je promašena tema. Verovatno je to neki nasleđeni tekst neke ekspertske grupe, koji je, sudeći prema onome što ste naveli u obrazloženju, morao da prođe po hitnom postupku, pošto je vezan sa nekim terminima sa kojima Vlada barata.
Sada na početku moram da vam kažem, potpredsednik zakonodavnog odbora francuske skupštine Xavier de Roux ima običaj da svim predstavnicima zemalja u tranziciji jasno saopšti da ukoliko je njihova zemlja kandidat za Evropsku uniju, onda ta država ne treba da prepisuje nečitljive evropske zakone (to je njihov osećaj kakvi su njihovi zakoni), već te države koje su u tranziciji sve to treba da pojednostave.
Dakle, ne samo zbog gramatičkog značenja, nego iz prostog razloga što ukoliko se neko susreće sa nečim novim i nekim novim institutima, onda ti novi instituti treba da budu razumljivi na njegovom maternjem jeziku, a ne na jeziku koji bi značio da dok čitate treba da držite rečnik ili možda da koristite neke druge knjige.
Ako se posmatra pojmovno i pravno-tehnički, ovaj predlog zakona je ispod nivoa postojećeg Zakona o preduzećima.
Dakle, ovde ne postoji tako jasna razlika šta su društva lica, šta su društva kapitala i pošto ne postoji ta jasna razlika, onda se javljaju i promašaji prilikom definisanja pojedinih tipova, odnosno kako se sada ovde kaže – pravnih formi privrednih društava. Pri tom moram da kažem da se koriste pojmovi kao što je "ogranak". Za one koji se malo razumeju u ovu oblast, to su poslovne jedinice preduzeća, dislocirane, i sada je to ogranak. Znate, on nije do kraja razrađen u ovom predlogu zakona. Verovatno velika primedba može da se stavi zbog toga, mada u jednom članu postoji neka naznaka, ali to je ipak samo naznaka da je nešto zabranjeno.
Ovaj zakon ne sprečava zloupotrebe pravnog lica, a to se naročito odnosi na članove 14. i 15. koji su nedorečeni, a zloupotrebe pravnih lica u ovim statusnim pitanjima privrednih društava su i posledica i uzrok nekih pojava koje mi svakodnevno imamo prilike da vidimo, ako ne na ulici onda da pročitamo u novinama, ili da čujemo od komšija kako je nezadovoljan skupštinom akcionara, ili odlukama upravnog odbora u ovom, do kraja nezavršenom, sistemu privatizacije.
U članovima 104. i 194. Predloga zakona vi ste potpuno neopravdano podigli maksimum članova društva sa ograničenom odgovornošću i akcionarskog društva. Mi smo pokušali na Zakonodavnom odboru da objasnimo da nema potrebe da se to povećava sa 30 na 50, odnosno sa 50 na 100, pogotovo kada se nalazimo u ovom periodu prelaska sa jednog sistema na drugi.
Ali, povećanje tog minimalnog broja članova nekog od tipova društva može da bude uzrok zloupotreba. Tome svakako treba dodati i odredbu kojom ste kod udela i akcija velike vrednosti sasvim nepotrebno podigli to na 30%. Sa 20% u Srbiji se dobija većinski paket, kontrolni paket se dobija sa 20%, pogledajte samo naša preduzeća koja su se privatizovala, a uzmite i ova preduzeća koja su novonastala kao akcionarska društva, videćete i sami da kontrolni paket ima praktično onaj ko ima 20 posto akcija.
Nemojte da vam kao reper služi "Knjaz Miloš", "C market" i ovi drugi. Najveći broj tih tipova privrednih društava nema potrebe da ima tako veliki broj članova.
Dalje, što bi moglo da se stavi kao načelna primedba, u članu 131. stav 2. praktično ne postoji nijedna odredba kojom se sprečava situacija kakva je bila, recimo, u Americi, ovo društvo "Enron", kada je na osnovu netačnih finansijskih izveštaja napravilo milijarde gubitaka, nezakonito su korišćena sredstva i akcionari su ostali praznih ruku.
Mislim da je vrlo značajno da posle ovih uvodnih kritika ovog predloga zakona treba izneti principijelan stav o tome šta ovaj zakon treba da zadovolji kao minimum.
Ovaj zakon kao minimum treba da omogući lako, brzo i kvalitetno organizovanje svih onih koji smatraju da su sposobni da obavljaju neku privrednu delatnost. Ali, ovaj zakon mora da omogući i da svaki član društva, ili ortak, ili akcionar, ima onaj minimum zaštite, pre svega njegovih svojinskih prava u jednom od ovih tipova privrednih društava.
I, verovatno najvažnija stvar – mora da sadrži odredbe kojima se primorava akcionarsko društvo, društvo sa ograničenom odgovornošću, ortačko društvo, komanditno društvo i preduzetnik da održava svoj kapital, kako bi mogao da servisira obaveze prema poveriocima; da se ne desi da tokom trgovine svojim udelima i akcijama poverioci koji su imali dobru veru u podatke koji su upisani u odgovarajućem registru ostanu nezaštićeni.
Smatram da u mnogim odredbama vi ne pružate tu garanciju, kako na relaciji unutar društva, tako i garanciju koja bi važila prema poveriocima.
Nezavisno od ovih naših amandmana moglo bi još da se primeti da imate i odredbe o isključenju članova društva sa ograničenom odgovornošću, a to je član 189. stav 2, gde je vrlo proizvoljno dat jedan od razloga za isključenje člana iz tog društva.
U tom smislu, može da se uputi primedba i na član 203. stav 4. koji se tiče odlučivanja, jer u takvoj formulaciji koju ste vi naveli, praktično, zloupotreba je moguća u svakom trenutku.
Šteta što se ovaj zakon donosi po hitnom postupku. On nije usklađen sa zakonima o registraciji privrednih subjekata i o stečaju, a mi smo vas upozoravali na redosled kada su se donosili ovi zakoni, prvo ide zakon o privrednim društvima, pa onda idu ova dva zakona, ili istovremeno idu sva tri zakona, jer oni predstavljaju jednu celinu.
Tako je kod Zakona o stečaju ostala – firma, a sada u zakonu o privrednim društvima imate – poslovno ime. U Zakonu o registraciji privrednih subjekata i dalje postoji naziv – firma, a ovde takođe postoji – poslovno ime. Zakone nije pisao isti čovek. Kao da su stranci pisali ovaj zakon, koji ne može nikako da se uskladi.
Povezivanje privrednih društava regulisali ste samo sa dva člana. To su član 366. i 376. a u stavu 7. člana 366. samo se deklarativno navodi da se sprečava monopol. Jeste, potreban je drugi zakon, antimonopolski zakon, ali i ovaj zakon mora da sadrži odredbe o tim tzv. unutrašnjim monopolima, koji se mogu pojaviti, a neki to čak nazivaju i sukobom interesa.
Što se tiče imovine velike vrednosti, mislim da ste napravili grešku što ste to povećali na 30 posto. Bolje da je to ostalo na 20 posto. To je u postojećem Zakonu o preduzećima tako regulisano.
Jedna od najvećih primedbi odnosi se na ono što ste naveli u članu 14, a to provlačite kroz članove ovog zakona, kada se regulišu pojedini tipovi privrednih društava, a to je da članovi društva samostalno procenjuju vrednost kapitala, vrednost udela, nenovčanih uloga u vidu robe, usluga i nekog rada.
To otprilike znači kao da se skupe ortaci i kažu – ovo što imamo ne vredi petsto nego dve hiljade, i to se lepo upiše tamo, a pod tom verom treće lice ide u poslovni odnos sa tim društvom i kasnije se ispostavi da nema ni tih 500 dinara, a kamoli one dve hiljade. Mislim da ste tu morali malo rigoroznije pristupiti i da, u krajnjem slučaju, ako je bilo potrebno i ponovite neke odredbe iz zakona o računovodstvu i reviziji.
Verovatno niko neće razumeti odredbu člana 391. a to je oblik spajanja bez odluke skupštine društva. Kako je moguće spajanje jednog privrednog društva sa drugim bez odluke skupštine privrednog društva koje se spaja? Tu ste napravili neku varijantu koja je, verujte, neprihvatljiva.
Toliko ima nedostataka, ministre, a siguran sam da ste vi to dali nekim stručnjacima da rade, ali moram da vam kažem da kod komanditnog društva postoje komplementari i komanditori. Komplementari treba da budu fizička lica koja odgovaraju celokupnom svojom imovinom, a komanditori mogu da budu i fizička i pravna lica koja odgovaraju samo u visini svog udela. To u svakoj enciklopediji komanditnih društava postoji.
Vi ste napravili potpunu zbrku. Napravili ste zbrku i kod ortačkog društva. Ne znam kako ortačko društvo može da postoji između pravnog i fizičkog lica. Ortačko društvo postoji samo između fizičkih lica. Da li je to neko namerno uradio, ili je to prilikom čišćenja teksta tako ostalo ne znam, ne znam o čemu se radi, ali ovako nešto ne postoji.
Znači, pored preduzetnika kao pojedinca koji obavlja neku privrednu delatnost, postoje ova dva tipa društva lica, a to je ortačko društvo i komanditno društvo. Ortačko društvo, gde su samo fizička lica sa jednakim udelima, a komanditno društvo kao jedan prelazni period, gde postoji prelazna varijanta koja daje neku širinu da mogu i fizičko i pravno lice sa različitim pravima da se ujedine radi poslovanja pod zajedničkim nazivom, i onda idu društva kapitala, kao mnogo odgovornije organizacione forme privrednog društva.
Minimizirali ste značaj statuta kao jednog od akata, prenaglasili ste značaj internih ugovora koje zaključuju gotovo u svakom tipu privrednog društva članovi tog društva, a pri tom ste zaboravili da ukoliko ne postoji obaveza da se taj ugovor priloži registru, onda čini mi se da u takvim internim ugovorima mogu da se regulišu i neke stvari, pa neka to bude i u formi odlučivanja, u formi raspodele dobiti i u formi poslovođenja, koje bitno utiču na kapital tog oblika društva, pre svega u pogledu njegove odgovornosti prema trećem savesnom licu.
U potpunosti se slažem da se ugovoru treba dati obavezna snaga. Svaki ugovor obavezuje, svaki ugovor je zakon za one strane koje su potpisnici i ugovor treba da se štiti pred zakonom, odnosno i sudovi treba da štite ugovor i slobodnu volju ugovornih strana. Ne može treće lice da trpi zbog toga.
Država, kada reguliše ovu oblast, mora da vodi računa o tome da svako ko ulazi u privredni odnos sa nekim privrednim društvom mora da zna koje su poznate vrednosti, koje su poznate veličine. Nizom odredbi postoji mogućnost da se zaokrene taj kapital, da se fiktivno poveća, fiktivno prikaže da ga nema; mnogim odredbama, pogotovo onom odredbom, mislim da je to član 123, da društvo sa ograničenom odgovornošću finansira udele svojih članova i svog kapitala. To je potpuno neprihvatljivo.
Što se tiče onih odredbi koje se odnose na akcionarsko društvo, mislim da ste i suviše veliki značaj dali finansijskom poslovanju akcija, tim pre što postoje najmanje još dva zakona, osim Zakona o hartijama od vrednosti, koja takođe regulišu ove oblasti. Mislim da ste tu prenaglasili značaj i to otprilike može da stvori zabunu kod učesnika u privrednom životu.
Što se tiče SRS, ova podela akcionarskih društava na otvorena i zatvorena koju vršite potpuno je promašena. U to budite sigurni, ona je potpuno promašena.
A, kod likvidacije koju ste naveli, verovatno je to neka greška, mada možda i nije. Vi praktično krećete u likvidaciju, na bazi onog člana kako je to tamo napisano, pošto se zaključi likvidacija, odnosno registruje prestanak preduzeća likvidacijom. Prosto ne mogu da shvatim da takva greška može da se napravi, jer to je nešto praktično nemoguće.
Da biste lakše razumeli ove amandmane kojima smo pokušali da vam pomognemo, ja ću samo da iskoristim priliku da vam ukažem na neke odredbe Zakona o registraciji privrednih subjekata koje uopšte nisu poštovane kada je u pitanju ovaj zakon o privrednim društvima, a morale su da budu prisutne, ne kompletne odredbe, ali logika i sadržina tih odredbi morala je da ima neki logički sled u ovom zakonu.
Tu bih vam samo radi primera naveo članove 53, 54, 70. Ovde tačno stoji šta sve treba da se priloži uz registracionu prijavu. Vi za tu dokumentaciju koja se prilaže čak i nemate odredbe u zakonu o privrednim društvima, a da ne pričam o onome što je suprotno u odnosu na ovaj Zakon o registraciji privrednih subjekata.
Mi ne možemo da glasamo za ovaj zakon u načelu, a svesni smo i situacije da se on našim amandmanima bitnije ne može popraviti. On se ne može popraviti, jer je fundamentalno pogrešan. Ovaj vaš predlog zakona je skup normi kojim je trebalo da se zadovolji samo forma, da se od svega pomalo reguliše, nedovoljno, pa čak i suprotno postojećim zakonima koji nas obavezuju. Mi možemo da pričamo o Zakonu o registraciji privrednih subjekata, a vi znate da smo mi to napadali, ali on je stupio na snagu. Ako on obavezuje privredne subjekte, građane, valjda obavezuje i ministarstvo kada piše neki zakon koji se nastavlja na taj zakon. Mi ovde to ne primećujemo.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem se narodnom poslaniku Krasiću. Izvolite.
...
Srpska narodna partija

Jovan Palalić

Demokratska stranka Srbije
Gospodine potpredsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je jedan izuzetno važan sistemski zakon i nema sumnje da će DSS u danu za glasanje podržati rešenja koja su u predloženom zakonu o privrednim društvima. Od 1978. godine, kada su počele reforme u statusnom delu privrednog prava, nema sumnje da predloženi zakon predstavlja napredak i u potpunosti odgovara potrebama vremena u kojem se Srbija nalazi.
Jedan od osnovnih ciljeva, i manje-više sve političke stranke u Srbiji su se složila oko toga, jeste pospešivanje razvoja malih i srednjih preduzeća. Više puta je isticano koje su prepreke bile da se ostvari zamah razvoja malih i srednjih preduzeća i jedan deo tih prepreka je otklonjen u prethodnom periodu donošenjem Zakona o privrednim registrima, i Agencijom za privredne registre, Zakona o stečajnom postupku i Zakona o osiguranju.
Najvažniji sistemski zakon je upravo pred nama, a to je zakon o privrednim društvima. Prethodna vlada je usvojila jednu strategiju razvoja malih i srednjih preduzeća i preduzetništva, i važne odredbe u toj strategiji odnose se na normativni deo koji će stvoriti pretpostavke za razvoj malih i srednjih preduzeća.
Jedna od važnih odlika ovog zakona jeste njegova fleksibilnost kada je u pitanju organizovanje pravnih formi koje su ovde predviđene. Upravo činjenica da se smanjuje broj neophodnih dokumenata koji se prilažu radi registracije (ovde je to samo osnivački akt) i da statut nije obavezan akt, a članovi svih pravnih formi ortačkog društva, društva sa ograničenom odgovornošću, akcionarskog društva mogu svoje interne odnose urediti ugovorom i prema potrebama tokom poslovanja menjati te odredbe, čini ovaj zakon dinamičnim kada je u pitanju razvoj svih pravnih formi koje su ovde predviđene.
Neke važnije odredbe koje bih pomenuo, a koje su ovde naglašene i koje će doprineti da se nov poslovni duh razvija u srpskom preduzetništvu i biznisu, navedene su u odeljku 7. pod nazivom – Lica koja imaju dužnost prema društvu. Naravno, ovde su navedene dužnost pažnje i pravilo poslovne procene (prosuđivanje) i dužnost lojalnosti.
U prethodnom periodu jedan od važnijih nedostataka koji je, pored lošeg menadžmenta, pored nelikvidnosti, uticao da naša preduzeća dođu u težak položaj jeste i nedostatak korporativne kulture. Mislim da će ove odredbe koje su predviđene u zakonu o privrednim društvima doprineti da se razvije korporativna kultura, odnos svih, i članova društva i menadžmenta i rukovodstva, a takođe i zaposlenih, kao i pravilan odnos prema preduzeću u kojem rade i kojim upravljaju.
Neke vrlo bitne odredbe ovde jesu i one da se svi sporovi koji se odnose na poslovanje i odnose koji su regulisani ovim zakonom rešavaju pred trgovinskim sudom, i to hitno, i moraju se rešiti u roku od 60 dana. Mislim da je to nešto izuzetno bitno, jer statusna pitanja su vrlo važna i mogu da prouzrokuju velike probleme ukoliko ne budu rešavana kako je ovde predviđeno, u ovim rokovima.
Ono što sam rekao u početku, činjenica da članovi svih ovih pravnih formi imaju mogućnost da regulišu svoje odnose putem ugovora, da ugovor menjaju tokom vremena, čini ove pravne forme dinamičnim.
Ono što jeste važno i što bih takođe želeo da istaknem jeste da je snižavanjem neophodnog iznosa osnovnog kapitala na 500 evra stvorena mogućnost da velikom broju naših sugrađana koji imaju interes za otvaranje ovog dela društva sa ograničenom odgovornošću – i u primeni Zakona o preduzećima se pokazalo da je najveći broj naših građana upravo tu pravnu formu preduzeća osnivao – to bude još dostupnije.
Neka rešenja u ovom zakonu su pomenuta ovde: zatvorena i otvorena akcionarska društva; mislim da su to odlična rešenja, jer osnivači u početku možda i ne žele da svoje akcionarsko društvo izlože investicijama i mogućnosti da neko drugi ima u njima upliv, a tokom poslovanja mogu da odluče, naravno izmenom ugovora, da to akcionarsko društvo zbog povećanja kapitala, zbog novih investicija postane otvoreno.
Kao neko ko je pred sudovima zastupao određena preduzeća mogu da kažem da je nekim rešenjima u ovom zakonu onemogućeno da se stvaraju takvi problemi kakvi su postojali u praksi.
Jedan od takvih problema bila je činjenica iz kojih razloga može skupština akcionarskog društva da razreši direktora. Imali smo bezbroj sporova koje su pokretali direktori razrešeni na skupštini, gde je uglavnom na sudovima bilo sporno da li su navedeni pravi razlozi razrešenja, da li je to skupština taksativno navela.
Ovde imamo jednu dispoziciju skupštine da ukoliko proceni da to nije više u interesu akcionarskog društva može da razreši direktora i da je to dovoljan osnov za razrešenje. Mislim da će ovako eksplicitna odredba veoma jasno da odredi poziciju skupštine, a takođe sprečiće i mnoštvo sporova koji se eventualno mogu javiti.
Takođe, činjenica da se ostavlja mogućnost određivanja dana za dividende onemogućava nešto što se pojavljivalo u praksi, a to je da smo imali zamah prodaja akcija na berzi tzv. sitnih akcionara, pa se to događalo u godini kada je odlučivano da se iz dobiti isplaćuje dividenda. Imali smo masu sporova oko toga kada akcionar ima pravo da da dividendu, da li pre prodaje, da li posle prodaje, da li ako je bio vlasnik u prethodnom periodu. Mislim da je ovako jasno odredbom u zakonu to sada sprečeno.
Naravno, neka dobra rešenja koja se odnose na prava na prenos udela vrlo su jasno ovde regulisana. I, vrlo detaljno je regulisan način sazivanja sednice skupštine, sednice upravnog odbora. Iz ovih odredaba zakona vidimo da se sada otklanjaju mogući problemi koji su postojali ukoliko je statut nekog privrednog društva bio nedorečen, kao i bezbroj problema koji su se stvarali na skupštini.
Nema sumnje da još neka rešenja koja su ovde predviđena na precizniji i jasniji način regulišu neka pitanja nego što je to bilo u Zakonu o preduzećima. Tu naravno mislim i na sticanje sopstvenih akcija. Vrlo jasno je ovde naznačeno na koji način preduzeće može sticati sopstvene akcije, u kom periodu je dužno da ih otuđi, ako ih ne otuđi, u kom periodu je dužno da ih poništi. Mislim da je to ovim zakonom vrlo precizno regulisano.
Kao što sam rekao, nema sumnje, i Demokratska stranka Srbije jasno stoji iza toga, da će i rešenja koja su predviđena kada su u pitanju organi društva mnogo jasnije razdvojiti funkciju upravljanja i operativnu funkciju.
Činjenica da u akcionarskom društvu imamo i upravni odbor i izvršni odbor, činjenica da izvršni odbor preuzima te operativne funkcije, da je menadžment odgovoran za izvršavanje poslovnih odluka koje donosi upravni odbor, na jasniji i precizniji način će razgraničiti poslove upravljanja i operativne poslove koje reguliše i viši i srednji i niži menadžment.
Na kraju ovog svog prvog javljanja mogu da kažem da će, po mišljenju poslaničke grupe Demokratske stranke Srbije, ovaj predloženi zakon doprineti da se, verujem zajednički, cilj, a to je pospešivanje razvoja malih i srednjih preduzeća, na adekvatniji način realizuje i da će ona strategija o razvoju malih i srednjih preduzeća i preduzetništva, koja je usvojena 2003. godine, posle usvajanja ovog zakona i naravno saglasno sa svim onim zakonima koji su u prethodnom periodu usvojeni u Narodnoj skupštini, doprineti tome da se ostvari zamah razvoja malih i srednjih preduzeća. Time bismo pospešili da onaj deo našeg stanovništva koji želi da se bavi privatnim biznisom što pre uđe u to. Hvala.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem se narodnom poslaniku Jovanu Palaliću, kao ovlašćenom predstavniku DSS.
Reč ima ovlašćeni predstavnik Vlahović, Demokratska stranka.
...
Demokratska stranka

Aleksandar Vlahović

Demokratska stranka – Boris Tadić
Zahvaljujem. Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedavajući, gospodine ministre, najpre da kažem da sam ja ovlašćeni predstavnik u ime grupe Demokratska stranka - Boris Tadić. Molim da se i ubuduće jedna velika demokratska grupa u ovom parlamentu zove punim imenom.
Demokratska stranka je vrlo pažljivo proučila zakon o privrednim društvima ili, bolje rečeno, zakon o trgovačkim društvima. Znam da je postojala dilema da li će se zvati privredna ili trgovačka društva, kao što se najčešće jedan ovakav kompanijski, krovni zakona naziva u drugim zemljama u tranziciji, ali mislim da je "privredna društva" terminološki mnogo bolje, određenije, imajući u vidu ambijent, odnosno okruženje u našoj ekonomiji.
Prvo želimo da pozdravimo zaista krajnje principijelnu i iskrenu politiku kontinuiteta koja se vodi u Ministarstvu za privredu, nekadašnjem ministarstvu za privredu i privatizaciju, što se ne dokazuje samo predlogom ovog zakona o privrednim društvima, nego je već dokazano u prethodnom periodu predlozima zakona koji su usvojeni i podržani od DS-a, o stečajnom postupku i o registraciji privrednih subjekata.
Ovo zbog toga što je kontinuitet preko potreban ne samo u merama privrednih reformi koje se kod nas sprovode, nego uopšte u svekolikoj tranzicionoj politici koja se mora i nadalje još jačim tempom sprovoditi.
Prvo da kažem da je zakon uradila u ovom trenutku najstručnija radna grupa koju Srbija ima i da je ona osnovana marta meseca 2003. godine, da je prva verzija zakona završena u decembru 2003. godine i da je to zaista bila dobra osnova za Ministarstvo za privredu da nastavi na izradi ovog važnog zakonskog dokumenta.
Iz meni nejasnih razloga sama procedura izrade zakona je bila na trenutak zaustavljena na samom početku mandata nove Vlade, ali još jednom pozdravljam što je i sam ministar, uz ministarstvo na čijem je čelu je bio i na čijem čelu se danas nalazi, svojim angažovanjem zapravo doprineo da mi danas raspravljamo o jednom veoma, veoma važnom zakonskom projektu.
Zakon o privrednim društvima jeste krovni, kompanijski zakon. I na pitanje zašto on nije donet ranije, odgovor je - nije ni dobro da bude donet ranije. Zapravo, on se donosi na kraju, kada se prethodno donesu svi drugi zakoni, kompanijski zakoni koji ili regulišu pojedinačne procese u tranziciji ili se, shodno ciljevima koji se postavljaju u ekonomskoj tranziciji, drugi pojedinačni zakoni prethodno donesu.
Otuda smo u prethodnom periodu imali Zakon o privatizaciji, izmene Zakona o privatnim preduzetnicima, Zakona o preduzećima u 2002. godini, zatim donošenje Zakona o registraciji privrednih subjekata, Zakona o stečaju i samim tim zakon o privrednim društvima se nameće kao konačni projekat ili krovni, kompanijski zakon.
Ne želim da budem neprincipijelan nijednom rečenicom u svom obrazlaganju ovog zakona. Naprotiv, želim da kažem da je i sam Zakon o preduzećima iz 1996. godine bio dobra polazna osnova za izradu zakona o privrednim društvima i da je on, na kraju krajeva, bez obzira na okolnosti i trenutak kada je taj zakon donet, uvažavao odgovarajuća načela koja su, između ostalog, prihvaćena i u zakonodavstvu Evropske unije.
Veoma je važno istaći da je ovaj zakon kontrateža Zakonu o radu. Zakon o privrednim društvima štiti interese kapitala, a Zakon o radu štiti interese rada, odnosno radnika i zbog toga ne bi bilo dobro da se sa donošenjem ovog zakona čekalo duže nego što je bilo potrebno. Ova materija je do maja meseca 2003. godine bila na ondašnjem saveznom nivou i da ovaj zakon je postao deo republičkog zakonodavstva tek od 18. aprila 2003. godine, pa tu možete naći formalni razlog zašto ovaj zakon ranije nije bio prezentiran Narodnoj skupštini.
Ono što je dobro u zakonu, a držim da je čitav zakon konzistentno i dosledno urađen, jer još jednom ponavljam da nije bilo prekida u radu, niti pak nanošenja drugačijih stavova i drugačijih gledišta od trenutka kada je radna grupa osnovana, jeste to da ovaj zakon, po meni, osvetljava tri veoma važne oblasti na jedan moderan i savremen način.
Prva jeste definisanje tipova pojedinih privrednih društava i, sa tim u vezi, veoma detaljno i precizno definisanje akcionarskih društava, i to kako zatvorenih tako i otvorenih akcionarskih društava. Reguliše sve procese koji su poznati u zatvorenom i otvorenom akcionarskom društvu, od osnivanja pa sve do likvidacije.
Ono što je posebno važno, imajući u vidu okolnosti u kojima se naša zemlja nalazi u privrednom smislu, jeste jačanje korporacijskog upravljanja, zbog toga što danas neretko imamo jednu vrlo čudnu situaciju – umesto da vlasnici kapitala kontrolišu menadžment, dešava se obrnuto, menadžment kontroliše vlasnike kapitala. To su te uočene slabosti u postojećem Zakonu o preduzećima, bez obzira na izmene koje su učinjene 2002. godine.
To jačanje korporacijskog upravljanja je, po meni i po poslanicima grupe Demokratska stranka - Boris Tadić, urađeno na jedan primeren način uvođenjem tzv. dvodomnog sistema upravljanja, a to znači da se funkcija direktora i funkcija upravnog odbora maltene spajaju. Upravni odbor postaje bord direktora, ali mnogo jači i veći značaj dobija nadzorni odbor, što je prikladno nemačkom i francuskom zakonodavstvu, za razliku od jednodomnog sistema upravljanja koji postoji u anglosaksonskom zakonodavstvu.
Šta to nadalje znači? To znači da će u ovom slučaju nezavisni revizor, odnosno nadzorni odbor imati mnogo veće ingerencije da kontroliše upravljačku funkciju u privrednom društvu, u preduzeću, nego što je imao do sada. Kao što znate, a to nije slučaj samo sa preduzećima, bojim se da je to slučaj i sa drugim oblicima upravljanja, nadzorni odbori i nadzorne komisije nemaju naročito izraženu funkciju koju bi trebalo da imaju, a to je da obavljaju superviziju poslovanja upravljačke funkcije.
I, obično su članovi nadzornog odbora do sada birani iz redova zaposlenih, što nije dobro, jer se na taj način direktno sugeriše konflikt između, s jedne strane, činjenice da se neko nalazi u radnom odnosu i s druge strane, činjenice da taj koji se nalazi u radnom odnosu, koji je neposredno podređen upravljačkoj funkciji u preduzeću ovog puta treba da preuzme na sebe nadzornu ulogu.
Zato je dobro na prvo mesto u liniji kontrole postaviti nadzorne odbore i zato pozdravljam što se nije odstupilo od principa da ovaj kompanijski zakon zapravo bude urađen po ugledu na nemačko, odnosno francusko zakonodavstvo.
Očekujem da će ovo imati i te kako velikih uticaja na ponašanje preduzeća privatizovanih pre 2001. godine, s obzirom da taj fenomen da akcionari ne upravljaju kapitalom i ne kontrolišu menadžment, nego se dešava obrnuto, jeste produkt modela privatizacije koji smo imali do 2001. godine i posledica nedovoljno razvijene akcionarske kulture kod nas.
Između ostalog, to jeste propust koji je postojao u jednom trenutku kada ovaj kompanijski zakon nije usaglašen sa savremenim tranzicijskim trendovima svojine koja je uvedena još početkom 2000. godine.
(Predsedavajući: Gospodine Vlahoviću, da li koristite i drugih 10 minuta?)
Da. Samo da napomenem da je dobro rešenje što se iz Zakona o trgovinskom društvu izbacuje obavezna participacija u upravljanju. To treba prepustiti radnom zakonodavstvu, kao što je to i ovde slučaj i to, na kraju krajeva, treba preduzeće od slučaja do slučaja da koristi, u zavisnosti da li budućim ciljevima preduzeća odgovara da ima participaciju u upravljanju ili pak ne odgovara.
Imate čitav niz delatnosti gde preduzeće mora da funkcioniše kao familija, kao porodica i onda ta participacija ima smisla. Imate, sa druge strane, čitav niz delatnosti gde tako nešto nije potrebno, gde se mora odvojiti i jasno razgraničiti ko je vlasnik, a ko je radnik u preduzeću i onda participacija može samo da bude kontraproduktivna, jer neretko se shvata kao povratak na samoupravljanje, na ono što smo imali do sada.
Dobra je regulacija otvorenih i zatvorenih akcionarskih društava i mislim, ko bude pažljivije čitao ovaj zakon,... A još jednom napominjem da ovo nije politički zakon, uradila ga je radna grupa sastavljena od najstručnijih ljudi, makar onih koje mi imamo u našoj zemlji, i zbog toga apsolutno nemam politički odnos prema ovom zakonu, nego pre svega stručni i zbog toga nijednog časa ne želim a da ne pohvalim nešto što je dobro.
Kada je u pitanju druga oblast, takođe veoma važna, to je zaštita manjinskih akcionara. Ovo je mesto gde se reguliše zaštita manjinskih akcionara. Zaštita manjinskih akcionara nije u Zakonu o finansijskom tržištu, kako su svojevremeno neki sugerisali, niti je pak to u Zakonu o privatizaciji, jer to je jedan tranzitorni zakon koji ima limitirano vreme trajanja, niti je zaštiti manjinskih akcionara, ne daj Bože, mesto u radnom zakonodavstvu.
Naprotiv, u Zakonu o trgovačkim društvima treba ostaviti poseban odeljak, kao što je i ovde urađeno, koji se odnosi na zaštitu manjinskih akcionara.
Istovremeno, to nikako ne znači da je ovaj zakon trebalo da reguliše, pošto ima i takvih stavova, tzv. anti-Takeover hostile preuzimanja ili prevedeno – neprijateljsko preuzimanje preduzeća. Zašto? Zbog toga što se taj pojam kod nas veoma pogrešno shvata, u odnosu na koga je neprijateljsko preuzimanje preduzeća, da li u odnosu na akcionare ili u odnosu na menadžment. Bojim se da se najčešće kod nas shvata da je to u odnosu na menadžment, tako da je poglavlje zaštite malih akcionara vrlo dobro urađeno.
Pozdravljam što se ne postavljaju limiti tzv. manjinske kontrole, nego se to prepušta preduzeću, pa taj blocking minority za strateške odluke ili ta kontrola manjinskih akcionara može da bude i 49%, ali može da bude i 25.
Mislim da su dometi promene Zakona o preduzećima, kada je ta manjinska kontrola sa 25% podignuta na 33,3%, u ovom trenutku istekli, jer to je bilo povezano sa privatizacijom iz 2001. godine i omogućavalo je novom vlasniku da, između ostalog, donosi i strateški važne odluke, a da ne bude na jedan tradicionalan samoupravan način blokiran od manjinskih akcionara, zaposlenih radnika. Prema tome, pozdravljam i još jednom pohvaljujem posebno regulisanje poglavlja o zaštiti manjinskih akcionara.
Demokratska stranka nema suštinskih primedaba na ovaj zakon. To je sasvim razumljivo, s obzirom da je donošenje ovog zakona, doduše malo kasnije, deo plana i prethodnog ministarstva i s obzirom da je onaj ključni princip kontinuiteta u potpunosti ostvaren, što samo pohvalno može da govori o postojećem Ministarstvu za privredu.
Međutim, DS ima četiri amandmana i sugeriše da makar dva od ta četiri budu prihvaćena, s obzirom da su dva suštinska. Prvi se odnosi na definiciju imovine. Dakle, definicija imovine u pravno pravilnom smislu, ne radi se o ekonomskoj definiciji imovine, nego o definiciji imovine društva koja mora da bude usklađena sa pravnom terminologijom. To će poslanik Boško Ristić, koji je i podnosilac ovog amandmana, kada bude bila rasprava o amandmanima, nastojati da objasni zašto je to bolje rešenje u odnosu na ono što je dato u zakonu.
S druge strane, s obzirom da je preduzetnička oblast samo pomenuta, odnosno regulisana u rudimentarnom obliku, što i treba da bude, zaista insistiramo da sva druga pitanja koja se odnose na preduzetnički odnos budu regulisana zakonom, a ne zakonskim aktima, odnosno drugim propisima, bolje rečeno, da se izrazim u pravno ispravnoj terminologiji.
Drugi propisi mogu da budu i uredbe, odluke i zaključci. Smatramo da šire regulisanje preduzetničke oblasti takođe mora da bude definisano posebnim zakonom. Imamo Zakon o privatnim preduzetnicima i njega treba samo promeniti. Znam da je, između ostalog, intencija onih stručnih ljudi koji se isključivo bave preduzetništvom upravo da to zakon reguliše.
Na osnovu ovoga možete videti da mi nemamo suštinskih primedaba na zakon. Nastojaćemo da i ministru i svima vama, gospodo narodni poslanici, objasnimo zašto ova dva amandmana treba da budu prihvaćena. S tim u vezi, smatramo da smo potpuno u pravu. Naše opredeljenje jeste da treba glasati za ovaj zakon.
Ovaj zakon ima puno tehničkih grešaka, što je, nadam se, amandmanima DSS u najvećem delu ispravljeno, ali s obzirom da je ovo privredni ustav, ovo nije zakon koji se piše sada pa se menja za godinu dana, za tri godine i ne znam koliko, ovaj zakon mora na kraju, ukoliko se usvoji, da prođe pedantnu pravno-tehničku obradu, mora da bude i tekstualno i tehnički pitak. Jer, to je ono čime ćemo se mi sutra, uslovno da kažem, ponositi, odnosno ključni privredni zakonski dokument; krovni kompanijski zakon jeste zakon o trgovačkim društvima, odnosno o privrednim društvima, koji se u drugim zemljama ne menja već po 50, 100 ili ne znam koliko godina.
Demokratska stranka nudi, između ostalog, usluge svoje poslaničke grupe da asistira u pravno-tehničkoj redakciji. Mi ćemo, nezavisno od amandmana – nismo želeli da ih podnesemo, jer smatramo da i bez amandmana neke stvari mogu da budu u redakciji promenjene i da ne zahtevaju amandmane – dati u punom smislu, najiskrenije i principijelno, pomoć i Ministarstvu i drugim poslaničkim grupama.
Na osnovu našeg opredeljenja prema ovom zakonu, dame i gospodo narodni poslanici, i vi, a i čitava javnost može da zaključi da DS nema nameru da opstruira Skupštinu Srbije, nema nameru da raspravu proteže u nedogled. Ovaj zakon nam je potreban, kako suštinski, tako i formalno. Do ponedeljka mi ovaj zakon moramo izglasati, ukoliko naša zemlja želi da dobije sledeću tranšu pomoći iz partije strukturalnog kredita Svetske banke. Mi nećemo koristiti taj momenat da opstruiramo raspravu.
Naprotiv, principijelno se odnosimo prema ovom zakonu, kao što smo se principijelno odnosili i prema zakonima koji su bili prethodne tačke dnevnog reda, jer smo ukazali na suštinske greške, neslaganja i kontradiktornosti koje se u tim zakonima nalaze. To će i ubuduće biti odlika i obeležje DS. Ono što je dobro za našu zemlju, mora da bude dobro i za nas. Hvala vam.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem se narodnom poslaniku Aleksandru Vlahoviću, kao ovlašćenom predstavniku poslaničke grupe DS-Boris Tadić.
Da li se još neko javlja za reč? Narodni poslanik Miloljub Albijanić, predsednik poslaničke grupe G17 plus.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

G17 Plus
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, G17 plus se zalaže za promene u našoj zemlji, koje će našu zemlju suštinski približiti EU. Potrebno je da propise uskladimo sa zakonima EU, ali ne samo to, potrebno je da i ambijent u našoj zemlji učinimo pogodnim za investitore iz istih zemalja. Ako i jedno i drugo zajednički objedinimo i napravimo pogodnu klimu, naravno da sve to vodi jednoj dobroj promeni i progresu u našem društvu.
Predlog zakona o privrednim društvima koji je danas na dnevnom redu Narodne skupštine G17 plus u potpunosti podržava, jer je ovo savremeni zakonski projekat koji reguliše kompleksno funkcionisanje privrednih društava u celini. Dosadašnji Zakon o preduzećima donet je 1996. godine, pre osam godina. U vreme donošenja je doprineo drugačijem razmišljanju o razvoju preduzetništva i naročito formiranju novih društava sa ograničenom odgovornošću.
Kako su se prilike menjale i uslovi privređivanja u prethodnim godinama nisu bili naklonjeni ekonomskom razvoju, tranziciju naše privrede nismo doveli do kraja. Znači, moramo neke aktivnosti da intenziviramo i intenzivnije da se uključimo u međunarodne privredne tokove. Naše unutrašnje zakonodavstvo moramo da prilagodimo propisima iz okruženja i EU, a ovo je jedan od takvih zakona.
G17 plus je za donošenje ovog zakona. Istaći ću nekoliko važnih primera koji ovo zakonsko rešenje čine vrlo pozitivnim. Po ovom zakonskom predlogu privredna društva, ubuduće društva sa ograničenom odgovornošću, moguće je osnovati sa početnim kapitalom od 500 evra, umesto dosadašnje obaveze od 5.000 dolara. Prema Zakonu o registraciji privrednih subjekata, koji stupa na snagu februara 2005. godine, predviđen rok za registraciju je pet dana, tako da osnivanje ovakvih društava predstavlja uprošćavanje procesa i smanjivanje problema, a samim snižavanjem ove ukupne sume stvaraju se uslovi da mnogo više ljudi može da se uključi u isto.
Ono što je jako važno u ovom zakonskom predlogu jeste zaštita prava malih akcionara. Dakle, mali akcionar, ako nije zadovoljan, ostvaruje pravo tužbom, ako u privrednom društvu ima najmanje pet posto osnovnog kapitala društva. Takođe, akcionarsko društvo može sazvati vanrednu skupštinu po pisanom zahtevu akcionara sa najmanje deset posto akcija sa pravom glasa.
Treće, kod utvrđivanja dnevnog reda, akcionar ili akcionari koji imaju najmanje 10% akcija sa pravom glasa za izbor upravnog odbora društva mogu predložiti i zahtevati da se najviše dva nova pitanja uključe u dnevni red skupštine. Dakle, čitav niz pitanja i prava koja mali akcionari mogu da postignu ovde se na jedan dobar način reguliše.
Predlog zakona o privrednim društvima podrobno reguliše pribavljanje kapitala za privredno akcionarska društva, a u članu 204. Predloga konkretizuje se da akcionarska društva mogu izdavati obične i povlašćene akcije, koje mogu biti podeljene u dve ili više klasa sa različitim pravima, kao što su različite stope dividendi ili različita prava pri isplati dividendi ili pak isplati imovine društva u slučaju likvidacije. Ovi pojmovi upućuju nas na sasvim novo razmišljanje i na one članove akcionarskih društava koji imaju takve mogućnosti, pa i ukupnog javnog mnjenja kada u redovnim dnevnim vestima slušamo izveštaj o istim.
G17 plus smatra da ubuduće sa velikim intenzitetom treba da se aktivira i finansijsko tržište hartija od vrednosti, da se finansijsko tržište na izvestan način oživi, sa istovremenim omogućavanjem da akcije pojedinih privrednih društava budu uključene preko berze na tržištu. Mi smo imali i do sada određeni obim prometa na finansijskom tržištu, međutim, u prošlosti su najčešće sredstva za rad preduzeća pribavljana putem kredita poslovnih banaka ili namenskih investicionih fondova. Dakle, niti smo pokrivali tekuće poslovanje i proširenje delatnosti, odnosno sve investicije, a sredstva su nabavljena na finansijskom tržištu, ona su kvalitativno drugačija od dosadašnjih finansijskih sredstava. Naime, ako se ulože u kupovinu akcija, vlasnici tih akcija učestvuju u svim tim dividendama, a tu je i profit društva, a isto su tako određena prava da upravljaju u takvim privrednim društvima, odnosno firmama. Na taj način oni su vrlo zainteresovani da privredno društvo gde su uložili svoj novac posluje uspešno.
Dakle, da zaključimo, stvara se jedan normalan ambijent za privredno funkcionisanje u zemlji. Isto tako, stvaraju se dobri uslovi da se povezujemo sa svetom na obostran način, jer nije dovoljno da samo pozivamo investitore, već je potrebno da na odgovarajući način rešimo zakonsku regulativu u našoj zemlji.
G17 plus se zalaže za ovaj zakon i G17 plus će ga podržati, ali isto tako pozivamo i druge poslaničke grupe da prihvate ovaj zakonski predlog. Ako želimo prosperitet našoj zemlji, ako želimo ulazak u Evropu, da budemo deo savremenog sveta, onda moramo i zakonsku regulativu prilagoditi. G17 plus jeste za takve tokove, za konkretno rešenje i G17 plus će podržati ovaj predlog. Hvala vam.