ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 10.12.2004.

8. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

8. dan rada

10.12.2004

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 11:55 do 18:05

OBRAĆANJA

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem se.
Stavljam predlog na glasanje.
Ko je za to da podržimo predlog za produžetak rada do okončanja glasanja.
(Tomislav Nikolić, sa mesta: Utvrdite kvorum pre glasanja.)
Kvorum, bilo je 160. Jasno se videlo. Izvolite.
(Tomislav Nikolić, sa mesta: Izdao si opoziciju. To te ni Sloba nije učio.)
Gospodine Nikoliću, to smo naučili zajedno.
Za 105, nije glasalo 18, ukupno 123 poslanika.
Nastavljamo dalje po redosledu prijavljenih, a to znači da nije bilo odluke. Nije bilo odluke. Sve je čisto.
Reč ima narodni poslanik Rajko Baralić.

Rajko Baralić

Socijalistička partija Srbije
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, do usvajanja Zakona o PDV-u ova tačka dnevnog reda nosila je naziv – učešće opština i gradova u porezu na promet i sa velikom pažnjom slušam kolege koji pokušavaju da za svoje lokalne zajednice ponude argumentaciju koja ide ka tome da obezbede veća finansijska sredstva sa pozicije budžeta, a koja se zove – transferi lokalnim samoupravama. To je razumljivo, ali nije moguće kada se o budžetu Republike Srbije i o ovoj temi ne dogovara na početku, u dnu njive kako se to kaže.
Za ovu priliku želim da ukažem na problem koji opština Lučani ima. Uputila je jedno pismo Ministarstvu finansija da se, pre svega zbog potrebe da se energana fabrike "Milan Blagojević" u Lučanima, koja je stradala tokom NATO agresije, osposobi, jer ta energana, osim što proizvodi tehnološku paru za fabriku "Milan Blagojević", praktično obezbeđuje grejanje stanovnicima varošice Lučani i, nažalost, ta intervencija nije uvažena.
Prosto molim da se to učini ukoliko bude rebalansa, jer nije isto kada vam neko poruši grad, pa onda molite državu da vam u tome pomogne ili kada neko ima 100% supstancu i u toku jedne godine može da raspoređuje svoje budžetske prihode, a da pri tome ne mora da izgradi nešto što je jednom već bilo izgrađeno.
Sledeće pitanje se odnosi na nekoliko opština. Neke opštine su iz Moravičkog okruga, a neke iz Užičkog. Četvrti put zaredom govorim o potrebi da pet opština, Čačak, Gornji Milanovac, Lučani, Požega i Arilje, koje su zajedničkim sredstvima izgradile regionalni vodosistem Rzav, prvu fazu ovog sistema u koju je uloženo 135 miliona dolara, dobiju dodatna sredstva da se završi druga faza ovog sistema, trajni vodozahvat.
Nažalost, što je, kako bi se to reklo, važnost čačanske politike bila značajnija u kompoziciji republičke vlasti to je realizacije ovog projekta sve dalja. Još jednom ukazujem da neke opštine u Srbiji imaju slične probleme, ali da ništa tokom poslednjih 50 godina nisu učinile da pokušaju da ovo razreše. Ovde se radi o jednom snažnom, važnom projektu, koji je realizovan do mere da može da obezbeđuje 1.200 litara vode u sekundi, najbolje i najzdravije pijaće vode u Srbiji. Ukoliko se to ne dogodi, privremeni vodozahvat u Arilju nije više u mogućnosti da, ne ugrožavajući biološki minimum velikog Rzava, obezbeđuje vodu za piće stanovnicima ovih pet opština, a radi se o 350.000 stanovnika.
Nije bilo dobre volje ni u prethodnoj vladi da se započnu oni radovi koji su neophodni da se istraži zemljište, da se rade istražni radovi, da se obezbedi ono što je neophodno, da se započne izgradnja brane, koja košta 70 miliona dolara ili evra, mislim da se radi o 70 miliona dolara. Dakle, to jeste velika investicija, ali ako se ne započne neće biti nikada završena.
Nažalost, u budžetima lokalnih samouprava ovih pet opština praktično gotovo osim simboličnih sredstava nema sredstava kojima se može nešto ozbiljnije učiniti u ovoj oblasti. Zato bi bilo važno da narodni poslanici, da predsednici opština iz ovih sredina učine sve što je neophodno da se, kako se to kaže, izlobira i da makar u 2006. godini može da se započne izgradnja sistema za vodosnabdevanje, te trajne brane na profilu Svračkovo.
Jer ćemo, ako to ne učinimo, 130 miliona dolara investicije praktično potpuno onesposobiti za dalju eksploataciju i obezbeđivanje ovih građana čistom pijaćom vodom.
Sledeće pitanje o kojem ovde želim takođe nešto da kažem jeste zahtev koji je nekoliko narodnih poslanika iz Čačka uputilo kao amandman na ovaj zakon. Opština Čačak traži dodatnih 70 miliona za završetak osnovne škole, dečijeg vrtića i još nekih drugih investicija u gradu. Kada budemo razgovarali o pojedinostima izjasniću se o tom amandmanu.
Želim da kažem da bi bilo važno da se u oblasti dečije zaštite i školstva obezbedi onoliko sredstava koliko je neophodno da lokalna samouprava može normalno da servisira potrebe, pre svega mališana, najmlađih, jer podsećam da se u opštini Čačak u 13 dečijih vrtića u dve smene, u jaslama i u predškolskim grupama, danas organizuje boravak ove dece.
Istina, mogli su da urade nešto za osam godina pa da ne bude tako, ali nemamo pravo da ne podržimo takve inicijative i sa tim u vezi glasaću za taj amandman, ukoliko bude bilo sreće da ubedim i svoje kolege, jer smatram da je to dragocena pomoć pre svega mališanima.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragoljub Živković, a neka se pripremi narodni poslanik Dušan Proroković.
...
Demokratska stranka

Dragoljub Živković

Demokratska stranka – Boris Tadić
Poštovani gospodine potpredsedniče, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, predloženi zakoni o izmenama Zakona o lokalnoj samoupravi i raspodeli transfernih sredstava iz budžeta Republike Srbije i učešću opština, gradova i grada Beograda u porezu na zarade u 2005. godini su svakako od izuzetnog značaja za obezbeđivanje normalnog funkcionisanja organa lokalne samouprave.
Posebnu pažnju kolega poslanika izazvao je zakon o raspodeli transfernih sredstava i učešću opština, gradova i grada Beograda u raspodeli sredstava iz poreza na zarade, što je i očekivano s obzirom na brigu koju uvažene kolege izražavaju prema funkcionisanju lokalnih samouprava u sredinama odakle oni dolaze. Dakle, ne čudi veliki broj amandmana koje su uložili ne samo pripadnici opozicije nego i pripadnici skupštinske većine.
Takođe, poslanici koji dolaze iz razvijenih i nerazvijenih opština, prosto iz cele Srbije, imali su svoj pogled na to kako treba izvršiti raspodelu ovih sredstava. No, u isto vreme činjenica da je većina poslanika uložila amandmane iz različitih poslaničkih klubova govori o tome da oni prosto sumnjaju u kriterijume koji su propisani Zakonom o lokalnoj samoupravi i pretpostavljam da izražavaju ono što su uvažene kolege diskutanti već izjavili, da pojedine kriterijume treba dopuniti.
Ali, ono što je ključno u celoj stvari, narodni poslanici, među koje i sam spadam, nisu imali uvid u to kako su ti kriterijumi u kvantitativnom smislu uticali na raspodelu transfernih sredstava, i mislim da je baš u tome ključni problem i zbog toga imamo ovako veliku raspravu o toj stvari.
Da su svi narodni poslanici dobili dokument koji su dobili poslanici koji su članovi Odbora za finansije, u kome se jasno vidi koji je i koliki indeks povećanja sredstava koja se iz budžeta Republike Srbije i iz poreza na zarade dodeljuju lokalnim samoupravama, mi bismo imali kvalitetniju raspravu, koja je mogla da konvergira donošenju kvalitetnih zaključaka i za ono što je najavljeno da ministarstvo, odnosno Vlada propiše još jedan broj kriterijuma, i te kriterijume precizno kvantificira i naravno o tome obavesti narodne poslanike.
Dakle, sve to nismo imali i otuda ne čudi rasprava o svim tim pitanjima, što dovodi pod sumnju i dovodi u pitanje kriterijume i sistem po kome je izvršena raspodela. Ali, ako nas ne čudi to što su narodni poslanici, izražavajući sumnju u taj sistem raspodele, tražili da se amandmanima povećaju sredstva za njihove opštine, odnosno lokalne samouprave u sredinama odakle oni dolaze, moram da priznam da čudi stav Ministarstva, koje je vrlo olako 200 miliona Beogradu oduzelo i dalo drugom gradu – Kragujevcu.
Naravno da nemam ništa protiv toga da se Kragujevcu da i više, jer prema procentima koje imamo kao informaciju, iz analize koju smo mi učinili, Kragujevcu je trebalo dodeliti više sredstava, ali više sredstava je trebalo, izgleda, po nekim računicama, dodeliti i Beogradu.
No, tako olako uzimanje 200 miliona Beogradu i dodeljivanje 200 miliona Kragujevcu govori o tome da Vlada, odnosno Ministarstvo na određeni način priznaje da nema sistema ili, ako ga ima, da se olako od njega odriče. Ako je raspodela zasnovana na članu 99. Zakona o lokalnoj samoupravi, gde su definisani kriterijumi, a onda i koeficijenti koji proističu iz tih kriterijuma, očigledno da se tako nije smelo uraditi, jer očigledno da je čitav sistem narušen.
Takođe, kao pojavni oblik primetio sam da jedan broj uvaženih kolega narodnih poslanika, u obrazloženju odakle treba obezbediti sredstva za dodatno finansiranje svojih opština, traži da se to uradi na taj način što će se skinuti Beogradu. Mislim da je to jedna vrlo loša poruka javnosti, pre svega, građanima Beograda. Dolazim iz unutrašnjosti, iz Leskovca, i takođe sam predložio da Leskovac dobije 40 miliona dinara više nego što je predviđeno ovim zakonom, zato što smatram da je Leskovac oštećen i obrazložiću zbog čega.
Nije u redu da se, praktično, bez ikakvih kriterijuma traži uzimanje jednog dela sredstava Beogradu i da se opravdava time što će lokalne samouprave u sredinama gde mi živimo funkcionisati lakše.
Naravno da bi sve lokalne samouprave lakše funkcionisale kada bi imale više para, ali očigledno da je to teško ostvarivo.
Ono što je ključno, to je da mi imamo zdrave kriterijume. Sada se vraćam na Zakon o lokalnoj samoupravi i član 99, odnosno član 9. ovog zakona, koji predstavlja predlog izmena Zakona o lokalnoj samoupravi, dakle, problematičan je taj član 99. u kome su sadržani kriterijumi.
Po starom članu 99. Zakona o lokalnoj samoupravi, koji želimo da menjamo, isti su kriterijumi koji su i predviđeni članom 5. novog predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi, samo što su ti kriterijumi pobrojani na drugačiji način. Pitanje je da li to znači da su se i uticajni koeficijenti, na osnovu kojih se proračunavaju sredstva koja se daju opštinama i gradovima, promenili? Mi u to nemamo uvid.
Ovde su poslanici stavljeni u jednu situaciju da glasaju o stvari koja definiše raspodelu, ali u suštini mi ne znamo kako će i po kojim koeficijentima biti raspodeljena sredstva. Mi u zakonu imamo samo kriterijume. Dakle, kako bi to trebalo izvesti? Mislim da je to zadatak za Ministarstvo finansija. Možda treba, što je najosnovnije, da poboljša komunikaciju sa poslaničkim klubovima i da detaljnije objasni kako se došlo do tih koeficijenata.
Dakle, u predloženom zakonu lepo piše: 1. broj stanovnika, 2. broj odeljenja i broj objekata osnovnih i srednjih škola, 3. broj dece obuhvaćene društvenom brigom o deci i broj objekata društvene brige o deci, 4. status životne sredine, 5. stepen razvijenosti i 6. veličina teritorije jedinice lokalne samouprave. Radi se o veoma ozbiljnim kriterijumima koji moraju da budu jako dobro promišljeni da bi se pretočili u težinske faktore. Stari član 99. je malo drugačije to predvideo. Na prvom mestu je veličina teritorije jedinice lokalne samouprave, a recimo stepen razvijenosti je na pretposlednjem mestu.
Osim toga što je veoma važno da mi, kao poslanici, kod usvajanja zakona znamo kako su se kriterijumi pretočili u koeficijente, veoma je važno da se u raspravi čuje koji bi to mogli biti dodatni kriterijumi. Upravo sam zbog toga tražio 40 miliona dodatnih sredstava za Leskovac, smatrajući, a u to sam duboko ubeđen, da Leskovac dobija manje nego što zaslužuje, ako želimo da ovim sredstvima obezbedimo princip solidarnosti i princip pravičnosti, a mislim da je to osnovna ideja, mada mislim da moramo razmišljati i o tome da se obezbedi i razvoj.
Na kraju krajeva, to je i ključna stvar koju moramo obezbediti i malim sredinama koje su trenutno zaostalije.
Ali isto tako ne smemo raspodelom i našom politikom, budžetom i na drugi način, kroz ekonomske instrumente kočiti razvoj onih sredina koje su naprednije, koje raspolažu jačim resursima i koje, uslovno da kažem, treba da predstavljaju lokomotive razvoja naše države.
Upravo zbog toga sam predložio da se uvede još jedan kriterijum, a to je broj naseljenih mesta. Mislim da će uvođenjem kriterijuma - broj naseljenih mesta, princip raspodele biti pravičniji i solidarniji, ali u isto vreme, imajući u vidu da pojedini naši prostori ostaju bez stanovništva, u malim selima se najpre smanjuje broj stanovništva, onda nestaju sa mape Srbije.
S obzirom da su naši resursi, naravno, to svi znamo, raspodeljeni po čitavoj površini naše države, naravno, problem nije samo ekonomske prirode, nego i strateške, mislim da moramo o tome razmišljati. Smatram da obavezno taj kriterijum mora da bude uvršten kao jedan od kriterijuma na osnovu koga ćemo određivati ova sredstva.
Možda sam malo požurio u odnosu na ostale sa predlaganjem ovog kriterijuma, ali sam mislio da ima to puno smisla, s obzirom da danas raspravljamo o Zakonu o lokalnoj samoupravi, koji upravo ove kriterijume sadrži. Ponavljam, i u delu rasprave, kada budemo govorili o amandmanima, ponovo ću zatražiti za Leskovac dodatnih 40 miliona dinara, jer mislim da ćemo time zadovoljiti princip pravičnosti. Leskovac je na veoma važnom strateškom mestu, ima važne resurse koji, nažalost, nisu iskorišćeni.
Iskoristiću ovu priliku da kažem još nešto. Mislim, mada to nije baš striktno tema ove rasprave i ovog zakona, mora se napraviti jedna dobra analiza da li su naše opštine u Srbiji dobro dimenzionisane. Ima opština, nažalost i opština Leskovac je jedna od tih, koje su preglomazne i zbog toga nefunkcionalne.
Opština Leskovac je nastala udruživanjem, odnosno spajanjem četiri opštine: opštine Leskovac, koja je pre 30 godina bila razvijena opština, i malih nerazvijenih opština kao što su Brestovac, Grdelica i Vučje. Umesto da smo imali, kao konačan rezultat, razvijenu ili nešto razvijeniju opštinu Leskovac, sa svim ovim objedinjenim opštinama, imali smo propadanje svih tih opština zajedno.
Dakle, mislim da je neophodno da Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu i Vlada naprave jednu takvu analizu za sve opštine u Srbiji, da se procene kako su one dimenzionisane i da se, tamo gde postoje očigledni problemi preglomaznosti i nefunkcionalnosti pojedinih opština, one na drugi način podele.
Još nešto moram da kažem, veoma je važno, a imam utisak, neka me isprave kolege iz Ministarstva i Vlade, da ministarstva možda ne vrše često kontrolu kako se sredstva iz budžeta po opštinama troše. Uputio bih jedan apel da i tu imamo bolju kontrolu.
Onda ćemo na taj način, kao Narodna skupština, a onda i kao Vlada, bolje zaštiti interese građana.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
DS Boris Tadić ima još tri minuta vremena na raspolaganju.
Reč ima narodni poslanik Dušan Proroković, a neka se pripremi narodni poslanik Vjerica Radeta.

Dušan Proroković

Demokratska stranka Srbije
Poštovani narodni poslanici, glasaću za ovaj zakon samo iz dva razloga. Prvi razlog je što postoji rok do 15. decembra, do kada se organima lokalne samouprave, odnosno skupštinama opština treba predstaviti koliki je transfer sredstava, da bi one dalje projektovale potrošnju tih sredstava, da bi raspisivale po određenim kriterijumima budžete za određene projekte.
Drugi razlog je što je gospodin Dinkić obećao rebalans ovih sredstava već do 31. marta. Moj usmeni zahtev Ministarstvu finansija bio bi da to bude do Jovanjdana. Opštine ipak planiraju potrošnju tih sredstava. Opštine se rukovode nekim projektima i neće biti puno vremena ostavljeno opštinama ako mi o rebalansu transfera sredstava budemo raspravljali 31. marta.
Zašto se vodim sa samo ove dve stvari? Da bih glasao za zakon, zato što je ovo najnetransparentniji zakon koji je stigao iz Ministarstva finansija u Narodnu skupštinu, iz Predloga zakona ne vidimo nijedan kriterijum po kojem su određivana sredstva pojedinim opštinama. Tako imamo rast tih sredstava 2-30%. Koji je kriterijum da se Malom Zvorniku, koji je više puta ovde spomenut kao najviše oštećen Predlogom ovog zakona, uvećava budžet oko dva i po posto prema mojim proračunima, prema ministrovim proračunima oko 5%, ali svejedno, mnogo manje nego što je bila inflacija u prethodnoj godini, a nekim drugim opštinama se povećava za 26%.
Druga stvar, kako može Kragujevcu odjednom da se dodeli 200 miliona dinara? Nemam ništa protiv Kragujevca, mislim da njegov budžet treba da bude mnogo veći, ali kako odjedanput da se skida Beogradu i da se daje Kragujevcu. To može da se uradi u desetinama drugih primera, da se uzme od Beograda i dodeli drugim mestima.
U Kragujevcu postoji socijalni problem. Postoji problem nedovoljne razvijenosti, postoji problem sa predstojećim ubiranjem poreza na zarade, ali šta je sa malim opštinama? Kragujevac, koliki-toliki u mnogo boljoj je poziciji nego veliki broj malih opština u kojima ništa ne radi.
Mi ćemo imati jedan veliki problem u budućnosti ukoliko se sa ovakvom praksom i politikom nastavi, a to je kvazimetropolizacija Srbije. Cela Srbija će biti koncentrisana u četiri grada, eventualno još dva-tri, Beograd, Niš, Kragujevac i Novi Sad. Postavljam pitanje – da li nama trebaju i ostale, male opštine, ili ne?
Da li i njih treba subvencionisati, određivati veća sredstva, da bi se tamo razvijala infrastruktura, da bi tamo narod ostajao ili ne treba.
Nije mi jasno zašto ova lista kriterijuma jeste ostala lista kriterijuma prethodnog ministra Đelića, sa kojom niko iz sadašnje vladajuće većine nije bio zadovoljan. Tražili smo i prethodne i 2002. godine da se uvrste još neki kriteriju, kao što je broj izbeglih i interno raseljenih lica po pojedinim opštinama u Srbiji. Za njihovu socijalizaciju, za rešavanje njihovog stambenog statusa potrebna su i te kakva sredstva.
Tu je oštećen Kragujevac, Kruševac, oštećene su sve opštine koje se oslanjaju na Republiku Srpsku, odnosno BiH. Budžetska sredstva predviđena budžetom Vlade Republike Srbije, dodeljena Komesarijatu za izbeglice, nisu dovoljna. SO će morati da se pozabave tim problemom i treba im dati veća sredstva od onih koja su predviđena. Treba da se utvrdi kriterijum kao što je geostrateški položaj pojedinih opština.
Šta je sa opštinom Kuršumlija? Danas praktično imamo prazno Merdare. Na 10 kilometara od Merdara već se Priština proširila. Da li je naš interes da se Merdare i dalje prazni, da se Priština i dalje širi, pa da dođe na granicu Srbije ili čak da pređe administrativnu granicu između Kosova i Srbije. Apsolutno nam nije interes. Zato treba dati veća sredstva i Kuršumliji i Bujanovcu i Preševu i Medveđi.
Treba dati, ono o čemu smo pričali sa ministrom na poslaničkom klubu, mnogo veća sredstva svim opštinama koje se graniče sa Republikom Srpskom. Mi imamo jedan proces, ma koliko Srbija siromašna bila, iz godine u godinu uvećava svoj bruto društveni proizvod, povećava broj zaposlenih, raste cena rada u Srbiji.
U BiH imamo potpuno obrnut proces, odnosno u jednom njenom entitetu, Republici Srpskoj. Imamo pad cene rada, imamo veliko povećanje nezaposlenosti, javlja se problem sa prelaskom radne snage iz Hercegovine u Srbiju, uzimanje radnih mesta našem stanovništvu. Tako pravimo i novi spoljnotrgovinski deficit jer oni te svoje zarade ne troše u Srbiji nego u BiH.
Mi možemo da biramo između dva modela. Mnoge države su imale ovakav problem, ili da subvencionišemo naše opštine, ili da iz našeg budžeta predviđamo određena sredstva koja ćemo dodeljivati Bijeljini, Višegradu, Zvorniku, Bratuncu i ostalim mestima, kako bi subvencionisali zapošljavanje tog stanovništva tamo u Republici Srpskoj, a ne da dolazi do uzimanja radnih mesta našem stanovništvu. Sve su ovo stvari o kojima se mora raspraviti.
Neću više dužiti. U potpunosti se slažem sa prethodnim govornikom prof. Živkovićem. Tu je i kriterijum broja naseljenih mesta. Mora se napraviti jedna strategija redefinisanja lokalne samouprave. Dispariteti koji se javljaju između različitih opština su različiti, imamo opštine sa 200 i više hiljada stanovnika, imamo većinu opština koje imaju 10-15 hiljada stanovnika.
Iz Predloga zakona može se videti da opština Irig 70% transfernih sredstava koristi kao svoj budžet. Nemam ništa protiv Iriga, ali postavlja se pitanje – da li opština koja ima svega 20 ili 30% izvornih prihoda treba da bude opština. Nadam se da ćemo u narednom periodu i ovde između poslaničkih klubova i od strane Vlade Republike Srbije imati adekvatne predloge i uopšte imati jednu strategiju daljeg razvoja lokalne samouprave. Hvala.

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem se narodnom poslaniku Prorokoviću. Nadam se da neće da mi zameri, ali granica Srbije je do Đenerala Jankovića, nije do Merdara. Ovo je granica sa UNMIK-om, nije sa Kosovom.
Reč ima narodni poslanik Vjerica Radeta, pa potom narodni poslanik Zoran Alimpić.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, kao poslanik opozicije mogla bih da kažem da se radujem ovako lošim zakonskim predlozima od strane Vlade Srbije, ali opet s druge strane, kao poslanik SRS, kojoj je jako stalo do boljeg života svih građana Srbije, moram da kažem da ne mogu da se radujem ovako lošim predlozima zakona. Nije prošlo mnogo vremena od čuvenog PDV, a evo ga danas na delu.

Pričali smo da će posle tog zakona građani u Srbiji živeti lošije. Evo dokaza kroz ova dva zakona o kojima danas raspravljamo da će to zaista tako biti. Malo sredstava za lokalnu samoupravu, loša raspodela i tih malo sredstava, odnosno raspodela bez ikakvih kriterijuma. To je očigledno opšte mišljenje i poslanika vlasti i poslanika opozicije. Čak je i ministar u svom izlaganju rekao da su transferi manji nominalno. Rekla bih realno još manje.

Onda šta kaže ministar, da posavetuje lokalne samouprave da bi bilo najbolje, pošto nema dovoljno para, da se za početak izvrši smanjenje administracije, a to znači otpuštanje radnika. Ako je i od ministra, mnogo je. Od ovolikog otpuštanja radnika u poslednje četiri godine i od ovolikog broja nezaposlenih, samo još fali da zakonima stvaramo uslove da se i zaposleni u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi nadaju svaki dan otkazu, onda zaista ne znam koji je krajnji cilj ove vlade i šta su namere i Vlade i ovog ministra.

Koliko je loša raspodela ovih transfernih sredstava, najbolje govori i najbolji su dokaz ovi lokal-patriotski amandmani, kojih je bilo ne znam ni ja koliko juče.

Danas su svi povučeni, verovatno je u pitanju neki dogovor. Gledala sam, nisam doduše sabirala sve one cifre, ali čini mi se, kada bi svi oni amandmani bili prihvaćeni, jer pošto su svi tražili da se pare uzmu od Beograda, da se dodele lokalnim samoupravama po Srbiji, Beograd bi verovatno ostao bez jednog jedinog dinara.

Suština je, zašto mi iz SRS nismo podnosili amandmane, jednostavno zato što nam je zakonom predviđeno da su to ova sredstva koja su ovde napisana, više od toga, kaže ministar, nema, a nama je svaki grad podjednako važan, svaki građanin u svakom gradu u Srbiji i u svakom selu Srbije podjednako važan i mi zaista ne mislimo da nekome treba uzimati da bi se drugom davalo, ali mislimo da svima treba više.

Svi se zalažemo za decentralizaciju lokalne samouprave, svi se zaklinjemo u to. Naravno, to i treba da nam bude cilj, ali ne samo deklarativno. Šta znači decentralizacija ako nema sredstava? U ovoj sali sedi bar dvadesetak predsednika opština i zaista ne bila im u koži sa ovako malim parama, jer šta će oni da urade u svojim opštinama.

Što je još gore, ta sredstva koja dobijaju lokalne samouprave niko ne kontroliše. Znam iz priča mojih kolega srpskih radikala, a govoriće oni o tome svakako, predsednika opština posle ovih izbora, kakvo su stanje zatekli u budžetu, kakvih je sve malverzacija bilo u budžetima po opštinama u Srbiji, jer svi do jednog su tražili budžetsku kontrolu, koliko je već vremena prošlo, ni u jednu opštinu nije došla budžetska kontrola.

Kaže ministar, doduše ne za govornicom, ovako u razgovoru, problem su male plate budžetskih inspektora, ali mislim da je to problem ministra. Male plate budžetskih inspektora i nedolazak na teren budžetskih inspektora jeste problem ministra, a ne tih inspektora.

Nešto nisam čula komentare od kolega koji su ovde govorili šta je sa opštinama na Kosovu i Metohiji, nećete valjda kroz ovaj zakon da počnete polako da se odričete južne srpske pokrajine, jer i tim opštinama treba da se opredele neka sredstva, ne na način, a reći će ministar da je ovde predviđeno onim članom 5, ali zašto da i oni ne budu tretirani kao ostale opštine, zašto se ne zna tačno koliko je to sredstava.

Zaista je osnovno pitanje na koje treba ovde da se odgovori, kako mislite da razvijate lokalnu samoupravu, kako mislite da idemo u proces decentralizacije, kada ministarstvo i Vlada nisu spremni da odvoje određena sredstva za lokalnu samoupravu.

Zaista mislim da je jedini zaključak da raspodela transfernih sredstava nije dobra, znam da ćete vi ovo da usvojite, ali isto tako znam da će problema na terenu biti mnogo.

Sami znate koliko ima nerešenih pitanja, kolike su potrebe lokalnih samouprava, a ako država na ovaj način misli o lokalnim samoupravama i opštinama po Srbiji, onda teško da će biti razvijenih opština u Srbiji.

Zato mislim da bi bilo dobro da ministar bar sluša ovo što mu pričamo, pa možda da na neki način pomogne kroz neka druga sredstva ako je to moguće, pošto su ova tolika kolika su.

Moram da kažem, dakle, jedan komentar na jedan član Zakona o lokalnoj samoupravi, odnosno izmena i dopuna tog zakona, i uložila sam amandman na taj član. Taj član 9. je dokaz vrhunske neozbiljnosti i vrhunskog nepoznavanja, nepostojanja pravničkog znanja u Vladi Republike Srbije, kada u tom članu predviđa da se Zakonom o lokalnoj samoupravi briše Zakon o javnim prihodima i javnim rashodima. Bar malo ozbiljnosti u ovom zakonu, bar toliko ako niste imali para da ih raspodeljujete, onda ste mogli da vodite računa da vam pravnik predloži ovaj zakon. Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Radosavljević, a neka se pripremi narodni poslanik Petar Jojić.
...
Demokratska stranka

Aleksandar Radosavljević

Demokratska stranka – Boris Tadić
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovano predsedništvo, zaista moram još jedanput da istaknem, pre svega, nezadovoljstvo. Govorimo o važnim zakonima koji se tiču funkcionisanja lokalnih samouprava, a čitavog se dana ministar nije udostojio da barem jedan minut posveti ozbiljno svemu onome o čemu poslanici govore, o Predlogu zakona.
Takođe, moru da izrazim i protest, dakle, na koji način Vlada predlaže ovaj zakon i kako se on donosi. Nikada se do sada nije desilo da bude donet budžet, i to je ono što je DS zamerala, a da paralelno sa tim ne idu sredstva koja su namenjena za funkcionisanje lokalnih samouprava.
Kada smo to iznosili, tada je vama bilo važno da završite jedan politički problem za vas, jer takva vam je koalicija, neka ide budžet, a lokalne samouprave, o njima ćemo polako.
Takođe, ovo je druga godina da ministar finansija ne obavlja konsultacije sa gradovima i opštinama. Druga godina i budžet koji mi donosimo i sredstva koja su vezana za funkcionisanje lokalnih samouprava, a malopre nam je ministar pričao o tome kako je u ovoj sali imao konsultacije sa predstavnicima lokalnih samouprava. Ne vidim odakle potreba predstavnicima vladajuće grupacije, ako su zadovoljni sa sredstvima, da podnesu skoro 40 ili 50 amandmana, jer to ukazuje da dogovora nije bilo.
Takođe nam je ministar u uvodnom izlaganju rekao da je razgovor i utvrđivanje kriterijuma izostao zato što su bili lokalni izbori u septembru, to je zaista nedopustivo, ali šta ćete, takav nam je ministar.
DS ističe da u 2005. godini budžeti lokalnih samouprava neće biti razvojni. Zašto? Po ovoj projekciji, Kragujevac će imati budžet koji će i nominalno i realno biti manji nego što je bio budžet za 2003. godinu. Reći ću vam kako to u ciframa to izgleda. Godine 2003. budžet Kragujevca je bio dve milijarde i 47 miliona dinara ili tada izračunato negde skoro 35 miliona evra.
Za 2005. godinu i sa sredstvima što smo naknadno dobili, Kragujevac neće preći cifru od milijardu i 800 ili 900 miliona, što je daleko manji iznos nego što smo imali pre dve godine.
Mogu da budem zadovoljan činjenicom da je Kragujevac naknadno dobio 200 miliona dinara, ali taj princip nije dobar. Ministar je ustanovio princip koji ima cilj, a to se potvrdilo amandmanima, da će samouprave, jedna prema drugoj, pokušavati da otmu, a ne da se napravi jasan i precizan dogovor. Ministarstvo se za sve to vreme pravi potpuno nevešto, smatrajući da ono ne treba da učestvuje u tom procesu. Ako napravite projekcije vrlo jasne, videćete da smo zaista u pravu i da ono što smo sada istakli zaista stoji kao činjenica.
Kragujevcu je takođe u martu, sećate se, tada smo govorili, oduzeto i to se po konačnoj projekciji svelo na 200 miliona dinara. Sada pitam da li je to praćenje o čemu je gospodin Dinkić govorio, i o čemu je javno obavestio ne samo mene, nego sve moje kolege iz Kragujevca, da će to vratiti kroz budžetske rezerve. Kada je predstavljao budžet poslaničkoj grupi DS-a udostojio se da čak meni i mojim kolegama tvrdi kako su vraćena sredstva iz budžetskih rezervi i vrlo dobro znam da to nije istina.
Govore nam ovde da je ova postavka realna, potpuno je netačna i još jedanput podvlačim, mogu da budem zadovoljan što je Kragujevac dobio još 200 miliona, ali želim da istaknem da Kragujevac ovde ne sme da se potcenjuje.
Ne zaboravite, radi se o gradu, o univerzitetskom centru, privrednom centru. On ne traži milostinju od Ministarstva. Mi tražimo realne principe. Mi tražimo normalno funkcionisanje. Isto tako, kao predstavnik jedne odgovorne političke organizacije smatram da je ministar bio dužan ... (Predsednik: Zahvaljujem se, vreme.) Dozvolićete mi.
Da je dužan bio da se dogovara sa lokalnim samoupravama. Ali, isto tako, napravićemo problem, da će pojedini predstavnici stranaka u javnost izaći sa informacijama da, eto, oni lupe rukom o sto, narede ministru finansija da reši problem, on se sakrije u mišiju rupu i pošalje 200 miliona Kragujevcu. (Predsednik – hvala vam najlepše.)
Takav princip nije dobar. Demokratska stranka smatra da je ovaj zakon ponižavajući za lokalnu samoupravu. Hvala.