PRVO VANREDNO ZASEDANjE, 16.02.2005.

15. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVO VANREDNO ZASEDANjE

15. dan rada

16.02.2005

Sednicu je otvorio: Predrag Marković

Sednica je trajala od 10:45 do 02:03

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Leila Ruždić-Trifunović

Demokratska stranka – Boris Tadić
Već sam i sebi dosadna.
(Predsedavajući: Izvolite, niste dosadni.)
Član 188. govori o bračnom ugovoru, o kome sam u načelnoj raspravi govorila i imala neke zamerke, ali u osnovi mislim da je to dobro rešenje. Njegov prvi stav govori o mogućnosti da se zaključi bračni ugovor; drugi stav govori o tome kakva je forma za njegovo zaključenje; treći stav predviđa javnost i kaže: "Bračni ugovor koji se odnosi na nepokretnosti upisuje se u javni registar prava na nepokretnostima". Predlažem da se tu doda: "ako postoje zakonski uslovi". Mislim da je ovaj dodatak potpuno neophodan.
Predlagač zakona mi je odgovorio da se upis u javni registar prava na nepokretnostima vrši uvek na osnovu propisa. Ne govorim o propisu, govorim o zakonskim uslovima. Naravno da se upis vrši na osnovu propisa, ali ne postoje uvek zakonski uslovi da se to uradi; u zemlji gde su zemljišne knjige ovakve kakve su kod nas postoji većina zgrada i u Beogradu, a da ne govorim o Srbiji, o južnoj Srbiji, gde zemljišne knjige uopšte nisu uređene. Za mene, zakonski uslov je da se tek onda kada se zemljište, zgrade upišu u javne knjige može izvršiti upis imovine koja je predmet bračnog ugovora u javnu knjigu.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko želi reč o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 190. amandman je podneo narodni poslanik Miljko Četrović.
Vlada predlaže da se ovaj amandman ne prihvati, Odbor za zdravlje i porodicu predlaže da se amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Reč ima narodni poslanik Miljko Četrović.

Miljko Četrović

Srpska radikalna stranka
Poštovani poslanici, jedna od novina unetih u Predlog zakona jesu i ugovori supružnika: pored bračnog ugovora, ugovora o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom, i ugovor o poklonu. Što se tiče ova prethodna dva ugovora, prva odredba se odnosi na to da supružnici mogu zaključiti bračni ugovor i mogu zaključiti ugovor o upravljanju i raspolaganju zajedničkom imovinom.
Nažalost, kod odredaba člana 190, gde se govori o ugovoru o poklonu, što je naslov ovog člana, nigde se ne govori, što bi bilo logično i pravnički opravdano i nužno, da supružnici mogu zaključiti ugovor o poklonu. Ovako kako je formulisan član 190, on bi trebalo da glasi – povraćaj poklona.
U ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman na stav 3, gde pravo na povraćaj poklona nema supružnik ako bi prihvatanje njegovog zahteva za povraćaj poklona predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog supružnika. Amandman se takođe odnosi na tu formulaciju "očigledna nepravda za drugog supružnika".
Nažalost, odgovor Vlade na ovaj amandman je da se ne može prihvatiti iz istih razloga koji su navedeni za neprihvatanje amandmana narodnog poslanika Vojislava Milajića na član 153. Jasniji i opštiji karakter, kako je navedeno u odgovoru na amandman poslanika Milajića, ne može se opravdati, ako su pokloni, a radi se o neuobičajenim poklonima bračnih drugova, po ugovoru koji treba da zaključe ili ako žele da zaključe o davanju i prijemu poklona, a ugovor je obligacioni odnos, i kao i svaki, i ovaj ugovor o poklonu se raskida tužbom u parnici pred sudom opšte nadležnosti.
Zato je nužno i da se ovaj amandman prihvati da bi bilo jasnije, jer supružnik ne bi trebalo da vrati poklon koji je veće vrednosti, nije uobičajeni poklon, ako bi se vraćanjem tog poklona doveo u tešku materijalnu situaciju. Nadam se da ćete shvatiti da ovaj amandman treba na neki način da popravi ovaj stav 3. i da preciznije formuliše povraćaj poklona koji su veće vrednosti od zajednički stečene imovine, što se reguliše stavom 2, u braku.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 194. amandman je podneo narodni poslanik Ivan Radić.
Vlada predlaže da se ovaj amandman ne prihvati, Odbor za zdravlje i porodicu predlaže da se amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Reč ima narodni poslanik Ivan Radić.

Ivan Radić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo poslanici, podneo sam amandman na član 194. porodičnog zakona. Odnosi se na deo zakona koji uređuje imovinske odnose dece i roditelja, odnosno konkretno na pravo stanovanja. Član 194. glasi: "Dete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo imaju pravo stanovanja na stanu čiji je vlasnik drugi roditelj deteta ako dete i roditelj koji vrši roditeljsko pravo nemaju pravo svojine na useljivom stanu. Pravo stanovanja traje do punoletstva deteta. Nemaju pravo stanovanja dete i roditelj ako bi prihvatanje njihovog zahteva za pravo stanovanja predstavljalo očiglednu nepravdu za drugog roditelja".
Ovaj treći stav zakona je prilično neprecizan i donekle nejasan, te sam stoga svoj amandman usmerio upravo na taj treći stav člana 194. u kome kažem da posle reči "nepravdu" u zagradi treba dodati "jedini stan, zasnivanje druge porodice". Naime, u velikom broju članova ovog zakona ima dosta nepreciznosti i nejasnoća, a ja smatram da treba precizirati sve ono što se zakonom može precizirati i bez obzira što se ovakvom odredbom naslućuje o čemu se radi, mišljenja sam da je bolje i svrsishodnije to precizirati.
Recimo, imamo situaciju da roditelj koji je izgubio pravo starateljstva nad detetom živi u garsonjeri ili nekom manjem jednosobnom stanu, da, primera radi, izdržava bolesne roditelje ili je u međuvremenu stekao novu porodicu, zaključio novi brak, iz njega dobio decu; postavlja se pitanje da li uopšte postoji mogućnost da se u tom stanu omogući kvalitetan život, sa članovima nove porodice i sa detetom i suprugom iz prethodnog braka, da ne govorimo o odnosima između članova prethodne i sadašnje porodice takvog čoveka.
Dakle, ovaj moj amandman je čisto tehničke prirode. Suštinski ništa ne bi promenio, samo bi precizirao odredbe ovog člana.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 197. amandman je podneo narodni poslanik Paja Momčilov.
Vlada predlaže da se ovaj amandman ne prihvati, Odbor za zdravlje i porodicu predlaže da se amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Reč ima narodni poslanik Miroslav Nedeljković.

Miroslav Nedeljković

Narodni poslanik Paja Momčilov je u članu 197. intervenisao na dva mesta, a obrazloženje predlagača se odnosi samo na tačku 4. stav 2. Ono što je poslanik Momčilov predložio u tački 2. stav 2. uopšte nije prokomentarisano od strane predlagača.
Šta je tu predloženo? Da se doda da se pod nasiljem u porodici, osim nanošenja ili pokušaja nanošenja telesne povrede, izazivanja straha pretnjom ubistva ili nanošenja telesne povrede, smatraju i emocionalne povrede. Ovo možda nekome ne izgleda toliko ubedljivo, ali iskustvo ukazuje da emocionalne, mentalne, psihološke povrede imaju velikog značaja, naročito ako se kontinuirano događaju u dužem vremenskom periodu, odnosno ako se akumuliraju.
Vrlo često nanošenje tih emocionalnih povreda od strane jednog partnera kao reakciju može da izazove ovo drugo što je navedeno u predlogu, odnosno nanošenje telesne povrede. Ako emocionalnu povredu ne navedemo kao moguću povredu, onda će se često vinovnik jedne neadekvatne reakcije naći izvan domašaja sankcija ovog člana.
Što se tiče tačke 4 – navođenje na seksualni odnos ili seksualni odnos sa licem koje nije navršilo 14 godina života ili nemoćnim licem, nama se čini da je 14 godina preniska granica. Predložili smo 18 godina. Mogli bismo donekle da razumemo da je predlagač odredio 16 godina, granicu starijeg maloletnika, a ovo 14 godina zaista ne razumemo, pogotovo ako vidimo ko se sve računa u članove porodice u smislu stava 1. ovog zakona – to ne samo da su krvni srodnici, nego i tazbinski srodnici, srodnici koje vezuje hraniteljstvo ili bilo koja lica koja žive u zajedničkom domaćinstvu.
Pošto se predlagač potrudio da ovu zaštitu od nasilja u porodici snažno istakne u ovom zakonu, nerazumljivo je zašto nije prihvatio ove dopune člana 197. Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Da).
Reč ima narodni poslanik Vojislav Milajić.

Vojislav Milajić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, što se tiče amandmana na ovaj član i uopšte na ovo poglavlje - zaštita od nasilja u porodici, to je novi institut koji je predviđen ovim zakonom i koji nije postojao u ranije važećem zakonu. Sam institut po sebi nije sporan, on treba da postoji i ima svoje mesto u zakonu. Ono što je Srpska radikalna stranka htela da uradi amandmanom, to je da se popravi ovaj institut.
U stavu 2. navedeni su slučajevi koji će se smatrati nasiljem u porodici. U stavu 2. tačka 1. navedeno je – nanošenje ili pokušaj nanošenja telesne povrede. Telesne povrede mogu da budu lake i teške. Teške telesne povrede su krivična dela koja se gone po službenoj dužnosti i predstavljaju obeležja krivičnih dela. Lake telesne povrede se gone po privatnim krivičnim tužbama i predstavljaju krivično delo. To bi se u svakom slučaju gonilo, bilo po službenoj dužnosti od strane javnog tužioca...
U tački 2. je predviđeno – izazivanje straha pretnjom ubistva ili nanošenja telesne povrede članu porodice ili njemu bliskom licu. Pazite, pretnja ubistvom je takođe krivično delo, i nanošenje telesne povrede, a to je već kako sam obrazložio pod tačkom 1.
Pod tačkom 3 – prisiljavanje na seksualni odnos – takođe može da predstavlja krivično delo silovanja.
Pod tačkom 4 – navođenje na seksualni odnos ili seksualni odnos sa licem koje nije navršilo 14 godina života ili nemoćnim licem. Amandmanom smo intervenisali i hteli smo da podignemo tu starosnu granicu i da zaštitimo lica koja su starija od 14, a mlađa od 18 godina. Ne znam zašto je Vlada odbila da prihvati ovaj amandman.
Pod tačkom 5. je ograničavanje slobode kretanja ili komunikacije sa trećim licem. To bi već moglo da predstavlja krivično delo protivpravnog lišavanja slobode nekog lica.
Pod tačkom 6 – vređanje, kao i svako drugo drsko, bezobzirno i zlonamerno ponašanje. To spada u domen prekršajnog prava. Znači, od svih 6 tačaka to je kombinacija obeležja krivičnog dela ili prekršaja.
Ono što je Srpska radikalna stranka htela ovim amandmanom da popravi, to je da se spusti nivo odgovornosti onih lica koja vrše nasilje u porodici. Znači, pod nasiljem u porodici se smatra i ono što predstavlja neku vrstu psihičkog maltretiranja bilo kog člana porodice. Ne treba da čekamo da neko nekome zapreti ubistvom ili nanese tešku ili laku telesnu povredu, pa da onda sud oceni da je došlo do nasilja u porodici i, po članu 198, preduzme neke od mera koje su predviđene u Predlogu zakona. Niži stupanj pritiska na određene članove porodice trebalo bi smatrati nasiljem u porodici. Ne treba čekati da učini krivično delo ili prekršaj, da bi sud onda izrekao neku od mera zaštite od nasilja u porodici.
I u odgovoru Vlade na ovaj amandman je dato neko nemušto obrazloženje, potpuno nevezano za naš amandman, dat je odgovor u stilu – koliko ima sati, napolju pada sneg. Ne vidim nijedan razlog zašto Vlada ne bi prihvatila amandman, jer se ovim amandmanom proširuje mogućnost primene ovog novog instituta koji je predviđen u Predlogu zakona. Smatramo da bi trebalo prihvatiti amandman SRS.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko želi reč o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 197. amandman je podnela narodni poslanik Leila Ruždić-Trifunović.
Vlada predlaže da se ovaj amandman ne prihvati, Odbor za zdravlje i porodicu predlaže da se amandman odbije, Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Izvolite.