DEVETO VANREDNO ZASEDANjE, 22.07.2005.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DEVETO VANREDNO ZASEDANjE

2. dan rada

22.07.2005

Sednicu je otvorio: Predrag Marković

Sednica je trajala od 10:05 do 15:15

OBRAĆANJA

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, dobar dan, nastavljamo rad sednice Devetog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2005. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika konstatujem da sednici prisustvuje 100 narodnih poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Konstatujem da je primenom elektronskog sistema za glasanje utvrđeno da je u sali prisutno više od trećine narodnih poslanika, zbog čega imamo uslov za rad.
Obaveštavam vas da su sprečeni da prisustvuju sednici narodni poslanici Marko Đurišić i Dušan Mrvoš.
Nastavljamo načelni pretres o 1. i jedinoj tački dnevnog reda.
Prelazimo na 1. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O PRESTANKU VAŽENjA ZAKONA O OSNIVANjU JAVNOG PREDUZEĆA ZA ISTRAŽIVANjE, PROIZVODNjU, PRERADU I PROMET NAFTE I PRIRODNOG GASA (nastavak u načelu)
Reč ima narodni poslanik Slobodan Mihajlović. Neka se pripremi narodni poslanik Svetislav Krstić, posle njega Milorad Mirčić.
Izvolite, gospodine Mihajloviću.
...
Demokratska stranka

Slobodan Mihajlović

Demokratska stranka – Boris Tadić
Poštovani predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, danas ponovo imamo na dnevnom redu jednu temu iz energetike, iako smo prošli put od gospodina ministra dobili obećanje da se u ovoj godini nećemo nalaziti. Dobro je što se nalazimo po ovom pitanju, ali nije dobro kako se nalazimo.
Na početku svog izlaganja hteo bih da ukažem na neke proceduralne propuste u vezi sa stavljanjem ove tačke na dnevni red, odnosno neke nezakonite odluke koje je Vlada Republike Srbije donela, a u vezi sa osnivanjem dva javna preduzeća i jednog akcionarskog društva. Naime, osnivač i vlasnik NIS-a je Narodna skupština. Mislim da je ova odluka o osnivanju dva javna preduzeća i akcionarskog društva došla u momentu kada je to pravno neregulisano, jer je to trebalo da uradi Narodna skupština. Pre nego je došlo do promene osnivača, odnosno vlasnika, ova odluka je doneta.
Takođe, u pripremi ovog zakona o prestanku važenja Zakona o osnivanju Javnog preduzeća za istraživanje, proizvodnju, preradu i promet nafte i prirodnog gasa, mislim da matični odbor mora da da svoje mišljenje i da se na sednici Odbora da stav u vezi sa ovim. Uprkos tome, jedan drugi odbor, po tumačenju, voleo bih da znam čijem, donosi odluku da se prihvata i podržava predlog Vlade u vezi sa donošenjem ovog zakona.
Iz istog razloga pitam – zašto neki drugi odbor nije takođe dao svoj stav, recimo, Odbor za ravnopravnost polova, s obzirom da u članu 53. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije stoji da Odbor za industriju razmatra predlog zakona, drugog propisa i opšteg akta i druga pitanja iz oblasti industrije, osim prehrambene industrije, razvoja i proizvodnje svih vidova energije, kao i iz oblasti rudarstva, geoloških i seizmoloških istraživanja.
Ovom prilikom iskazujem nezadovoljstvo, ne samo moje, kao člana Odbora za industriju, nego kompletnog članstva, u vezi sa neaktivnošću Odbora za industriju i nepreduzimanja određenih mera u vezi sa njegovim zadacima.
Voleo bih da mi se odgovori na ovo pitanje od strane predsednika, a vezano za današnju temu. Mislim da niko nije čuo govor ministra juče, sem ljudi koji su pratili sednicu posredstvom malih ekrana. Iz tog razloga, ono što su mediji preneli i što sam čuo od ljudi koji su gledali prenos, mislim da je ministar insistirao na tome da se Predlog ovog zakona donosi veoma transparentno i uz podršku sindikata. Ovom prilikom mogu otvoreno da konstatujem da to ne stoji, jer niko ne zna šta će se desiti sa NIS-om posle ovoga i kakva će privatizacija biti izvršena, na koji način, u kojim rokovima i sa kojim interesima države, koji moraju pri tome da budu zastupljeni.
Takođe, ne znam šta u ovom momentu znači podrška sindikata, s obzirom da ovde imam jedan zaključak Asocijacije nezavisnih sindikata NIS-a, koji se ne slaže sa predlogom Vlade, niti sa odlukama Vlade objavljenim u "Službenom glasniku" u vezi sa osnivanjem dva javna preduzeća i jednog akcionarskog društva.
Ono na čemu Demokratska stranka insistira trebalo je već da se desi; za jedan ovakav zakon o ukidanju Zakona o NIS-u, tzv. ratnog zakona o NIS-u, trebalo je da sledi jedna javna rasprava i da postoji jedna strategija Vlade, odnosno države u vezi sa privatizacijom, daljim razvojem NIS-a, što nam nije dostupno, niti imamo bilo kakvu strategiju u vezi sa tim. Uprkos tome, veoma, na neki način, tajnovito i netransparentno događa se da se na dnevni red stavlja ovakav jedan zakon o prestanku važenja Zakona o NIS-u i osnivanje javnih preduzeća na način, mislim da pravno i nezakonito se objavljuje sa važenjem od 1. oktobra.
Mislim da ovo predstavlja jednu brzopletu i ishitrenu odluku, koja može imati nesagledive posledice ne samo za NIS, nego i za državu i za strateške interese države u celini.
Za sve ovo vreme Narodna skupština nije imala nijedan izveštaj o poslovanju NIS-a, niti izveštaj o proceni kapitala, niti je vođena bilo kakva javna rasprava o modelu reorganizacije, privatizacije NIS-a. Takođe, ni rasprave u Skupštini na ovu temu nije bilo.
Mislim da bi privatizacija NIS-a, koja sledi verovatno posle ovakve odluke koja je početak nekog restrukturiranja i nove organizacije NIS-a, morala da sadrži tip restrukturiranja, gde se jasno, javno i glasno kaže šta je sa izdvajanjem sporednih delatnosti, sa smanjenjem troškova svih vrsta, sa kadrovskom selekcijom, edukacijom novih kadrova itd. kao sastavnim delom jedne ovakve odluke, jednog ovakvog predloga zakona. Morao je jasno da se definiše razvojni program, da se u toku tog definisanja angažuje jedan ozbiljan savetnik u vezi sa daljim razvojem NIS-a.
O privatizaciji ne znamo ni kada, ni na koji način. To sam već rekao. Da li će privatizacija biti izvršena putem uvođenja strateškog partnera, putem dokapitalizacije, da li će biti prodato 20-30% akcija, da li će se razvoj kompanije događati iz sopstvenih izvora finansiranja, uvođenjem investicionih banaka ili sa kompanijama koje nisu zainteresovane za promenu vlasništva?
Postoji jedna opšta zabrinutost i nepoverenje u namere i sposobnost ovog ministarstva i same Vlade u vezi sa ovim predlogom zakona. U prethodnom periodu imali smo jedno sistematsko upropašćavanje NIS-a.
Više puta u toku razmatranja ovih energetskih zakona Demokratska stranka je ukazivala na taj proces, postojanje raznih afera, prezaduženost kompanije, tako što je bez plana i potrebe nabavljena velika količina nafte, preko 180 miliona dolara, više nego što je NIS dugovao početkom 2000. godine.
Izdate su takođe kompanijske garancije, založena imovina, a da pri tome Vlada ne objavljuje da li je upoznata i ne obaveštava vlasnike. Postavlja se pitanje da li je i sama Vlada znala i u tome učestvovala. Zašto trgovački partneri NIS-a nisu naftne kompanije koje su legalni nosioci poreskih obaveza u svojim zemljama, već su to i dalje razne šifre iz poreskog raja.
Pored razaranja imovine i pojedinih delatnosti, neke stvari su takođe ugrožene, na način otpisivanja potraživanja po nečijoj potrebi. Ali to je opet nedovoljno javno i bez ikakvog uvida čiji su interesi u pitanju. Krediti se troše za buduću privatnu raspodelu u maloprodaji. Ne naplaćuju se potraživanja kod subjekata u stečaju i likvidaciji. Organizovano se radi na rasprodaji tržišta kao resursa, bez tendera, i saglasnosti Vlade, odnosno Skupštine.
Štetni ugovori se sklapaju, gde se u stvari priprema teren za buduće pravne subjekte i neku buduću privatizaciju. Nestručno se kupuje sirova nafta i time nemilice raubuje domaća prerada. Ne radi se na razvojnim modelima, već se, zloupotrebom ovlašćenja, silom gase delatnosti kompanije u sastavu NIS-a, a sprema se i rasprodaja imovine i otpuštanja.
Posle izjave ministra da je ovo ministarstvo i ova vlada vlada bez afera i pored niza afera koje su već protresle putem medija domaću javnost, napomenuću samo neke. U vezi sa tim, mislim da poverenje i zabrinutost ne samo DS-a nego još nekih stranaka u ovom parlamentu, a i cele domaće javnosti, a posebno radnika NIS-a, sigurno ima mesta i treba ovog puta to da jasno i glasno istaknemo.
Pomenuću kupovinu sirijske nafte, čiji epilog još uvek nismo videli i ne znamo tačnu cifru u vezi sa štetom koja je tom prilikom pričinjena NIS-u i državi Srbiji u celini. Takođe, nezakonito postavljanje v.d. direktora NIS-a kada to više nije moglo da se desi i nenadležnost od strane Vlade Republike Srbije.
Pomenuću još pokušaj protokola saradnje sa slovenačkim "Petrolom", gde se maloprodajna mreža NIS-a lako mogla prodati, što je inače stopirano inicijativom određenih ljudi iz NIS-a, što opet ukazuje na moguću privatizaciju i način kako bi ona bila izvršena, čime se zabrinutost potpuno opravdava, dakle, uzeti kredit od "Hipobanke" pod uslovima koji nisu u interesu ne samo NIS-a nego i države Srbije, jer, samo da vas podsetim, iznos kredita je 50 miliona evra, a uzet je bez ikakve prethodne finansijske analize.
Dat je pod uslovom da 20% prometa deset godina ide preko ove banke, a da je dnevni promet NIS-a oko dva miliona evra. Onda i sami vidite koliki je to kredit i sa kakvim posledicama.
Da ne pominjem dalje ugovore koji su sklapani od strane NIS-a bez ikakve kontrole, kao što je firma "Profajl" iz Beograda, u vezi sa produkcijom i fotografisanjem zakupa prostora, u ukupnom iznosu od 32.174.000 plus PDV. Da ne pominjem kako su trošene pare u vezi sa potrebama propagandnih reprezentacija i donacija NIS-a, gde je od strane Vlade odobreno sedam miliona dinara, a potrošeno 57 miliona, gde je preko toga v.d. direktora Željko Popović potrošio još 33 miliona dinara, da je u okviru toga dato oko milion dinara donacija jednom klubu i tako dalje.
Posle svega ovoga opravdano je nepoverenje u vezi sa Predlogom ovog zakona koji je danas na dnevnom redu, ne zbog samog zakona koji je logična posledica u vezi sa daljom reorganizacijom, odnosno restrukturiranjem NIS-a, nego sa onim što sledi posle toga neminovno, znajući na kakve pritiske Vlada, odnosno nadležno ministarstvo i Ministarstvo finansija nailaze od strane MMF-a, ali da pri tom nismo za tako nešto ni najmanje spremni.
Znači, opravdana je bojazan šta će se desiti posle ovoga, šta će se desiti u septembru, odnosno do kraja ove godine u vezi sa privatizacijom i da li je ovo vešto vođeno nečijom rukom, da se do vlasništva u NIS-u, kao nacionalnoj kompaniji, dođe na veoma perfidan i brz način za neke jeftine pare ili za sredstva koja ne odgovaraju vrednosti koju NIS ima.
Ono što imamo sa procenom 31. maja ove godine, dakle nekih 1.200.000.000 dinara, mislim da je tržišna vrednost, mislim da je veća, a vidim da se i u štampi pominje neki iznos od 1,6 milijardi evra, tako da se na neki način ta privatizacija maltene dogodila posle ovoga. Mislim da je ovome morala da prethodi jedna javna rasprava, jedan zakon o privatizaciji NIS-a, posle čega bi Skupština, a i država bila sigurna da će se ta privatizacija nacionalne kompanije, kao strateški najvažnije kompanije u okviru energetskog sektora pored EPS-a, izvršiti na pravi i jedini mogući način, gde bi bili strateški interesi zemlje totalno zastupljeni, gde bismo znali šta će se desiti poslednjih dana privatizacije u odnosu na sam početak.
Iz tog razloga, poslanički klub DS-a neće glasati za ovaj zakon, jer smatramo da mu je morao prethoditi i zakon o privatizaciji NIS-a, odnosno jedna javna rasprava u ovom domu, posle čega bismo svi bili sigurni da se odričemo ili prodajemo nešto, ali da interes države ni najmanje nije oštećen.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Svetislav Krstić, a neka se pripremi narodni poslanik Milorad Mirčić.

Svetislav Krstić

Socijalistička partija Srbije
Poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, šteta što je gospodin ministar otišao. Rekao je da će se vratiti. Hteo sam njemu da se obratim. Mi smo zemljaci, Banaćani, a on je juče u onom njegovom uvodnom izlaganju govorio vrlo tiho i vrlo sporo, a to nije odlika nas Banaćana, mi govorimo glasno i polagano. Ministar je svega nekih pet minuta obrazlagao razloge za donošenje ovog zakona i niko ga nije čuo od poslanika.
Pre par dana je njegov kolega, ministar finansija, obrazlažući Zakon o rebalansu budžeta Republike Srbije, izlagao više od dva sata, možda zato što je on asistent magistar, a ministar doktor, pa je imao potrebu da se više ističe, ali u svakom slučaju trebalo je biti obrnuto. Zašto? Zato što je zakon o kome mi danas govorimo važniji od Zakona o rebalansu budžeta Republike Srbije. Zakon o rebalansu budžeta Republike Srbije govori kako se troše pare iz državne blagajne, a ovaj zakon o kome danas govorimo treba da kaže kako se puni parama državna blagajna.
Evo pogledajte, ovo je zakon o rebalansu budžeta, znači kako se troše novci kojima neko treba da napuni državnu blagajnu. Ima 192 strane, a ovo je zakon o kojem sada govorim, o kojem raspravljamo, koji ima jednu stranicu i to je zakon o tome kako treba da se reorganizuje Naftna industrija Srbije, koja je zadužena upravo za punjenje ove blagajne. Nije zaista lako u državi gde imamo ovakve disproporcije u punjenju budžeta i u trošenju budžeta.
Argumenti koje je izneo gospodin ministar u jučerašnjem ekspozeu veoma su mlaki, neubedljivi i nedorečeni, a naročito za one koji se u problematiku razvoja naftne industrije razumeju. Neobično je da u ceo proces transformacije naftne industrije nisu uključeni ljudi koji su najstručniji za taj posao. Zbog toga nije ni čudo da se oni koji poznaju ovu problematiku, a takođe i velika većina zaposlenih u Naftnoj industriji Srbije, ne slažu sa predloženim rešenjima.
Stiče se utisak da su ceo posao oko transformacije i reorganizacije NIS-a radili ljudi koji ne poznaju dovoljno Naftnu industriju Srbije i kojima je unapred rečeno šta mora biti krajnji rezultat njihovog rada. Da bih ilustrovao ovo o čemu govorim samo ću da vam pročitam naziv prvog javnog preduzeća. On je prilično dugačak i nije ga lako zapamtiti. Kaže – javno preduzeće za transport nafte naftovodom (a ne znam čime bi se nafta mogla transportovati ako ne naftovodom) i transport derivata nafte produktovodima. Moglo bi se mnogo elegantnije kazati – javno preduzeće za cevni transport nafte i naftnih derivata.
To je samo mala ilustracija da već u naslovu zakona imamo jasne dokaze da ovo baš nisu radili ljudi koji poznaju ovu problematiku najbolje.
Šta je cilj ovog zakona? Cilj ovog zakona je rasturanje srpske naftne kompanije i njena privatizacija, i to privatizacija koja, kako stvari izgledaju, treba da bude u duhu dosadašnjih privatizacija, koje su već nazvali burazerske, kumovske itd.
Kada je reč o privatizaciji dozvolite da napravim kratku digresiju kako bih ukazao na jednu političku demagogiju koja se veoma često čuje u javnosti, pa i za ovom skupštinskom govornicom. Stalno se govori kako privatizacija mora biti završena do 2008. godine. To je ne samo demagogija, politička i ekonomska, nego vrlo opasna obmana i manipulacija javnošću i građanima Srbije. Privatizacija je proces koji teče i koji se ne završava u nekom zadanom roku.
Kako u protivnom da objasnimo da se, recimo, u jednoj Francuskoj 56% kapitala i materijalnih dobara zemlje nalazi u rukama države. Kada bi neki ekonomista ili političar u Francuskoj, u bilo kojoj zemlji rekao da privatizacija mora da se završi do tog i tog roka, za njega i za njegovu partiju ne da niko ne bi glasao, nego bi verovatno bio poslat na nekakva posmatranja.
No, za nas u Srbiji se misli da ništa ne znamo i da ćemo svaku udicu progutati ili da nemamo izbora pa, bogu grešni, moramo da prihvatimo ili da kusamo sve ono što nam se servira. Kod nas se dešava tzv. argentinski scenario. Radi informisanja, da tačno znamo šta se misli kada kažemo argentinski scenario, to je da u Argentini 2% stanovništva poseduje 98% kapitala i prirodnih i materijalnih resursa cele države. Ako se ovaj zakon o ukidanju NIS-a primeni, i kod nas se može očekivati da se dese slične stvari.
Dozvolite mi da objasnim šta je suština i namera ovog zakona. Od NIS-a se formiraju tri kompanije. Dve kompanije su javna preduzeća, što će reći da su u vlasništvu države, a treća je akcionarsko društvo, koja će uskoro postati predmet privatizacije. Vlada je tvrdila da neće dozvoliti da upravljanje državnim preduzećima, kao što su NIS, EPS itd., preuzme neko drugi. Mi socijalisti se upravo zalažemo za takvu koncepciju i to je jedan od osnovnih razloga zašto smo podržali svojevremeno ovu vladu.
Međutim, dva javna preduzeća koja će ostati u vlasništvu države predstavljaju manje od 10% sadašnje vrednosti NIS-a. Preko 90% sadašnjeg materijalno-ekonomskog potencijala NIS-a nalazi se u sastavu trećeg preduzeća, koje će se nesumnjivo privatizovati. Znači, vrlo je bitno da se kaže da se 10% nalazi u ta dva javna preduzeća. Tu se nalaze, ono što mi naftaši kažemo, cevke i nešto oko proizvodnje gasa.
Sve ono drugo, istraživanje, proizvodnja, prerada, promet itd., preko 90% sadašnjeg NIS-a, nalazi se u ovom trećem preduzeću koje će biti predmet privatizacije, ko zna kakve. O tome se ništa ne zna i znamo zašto se ništa ne zna.
Da se nešto razumemo, mi socijalisti nemamo ništa protiv da se izvrši privatizacija ovog akcionarskog društva za istraživanje, proizvodnju, preradu, distribuciju nafte, naftnih derivata i prirodnog gasa. Ako bi se za to našao strateški partner, neka svetska naftna kompanija koja bi dokapitalizacijom pomogla tehnološkom osavremenjavanju i time stekla vlasnički udeo, onda bismo svi to prihvatili. To je nešto što bi bilo neophodno. Naime, naše dve energetske rafinerije u Pančevu i Novom Sadu ne mogu da proizvode benzin i derivate koji su evropskog kvaliteta. Da bi to mogli da postignu potrebno je uložiti preko 400 miliona dolara. Takav vid privatizacije sigurno bi pomogao NIS-u, s tim što bi većinski paket kontrolisala Vlada, odnosno država.
Što se tiče Naftne industrije Srbije, prilika je da podsetim da je ona potpuno iscrpljena dugogodišnjim sankcijama koje je iznela na svojim plećima trošeći svoju supstanciju, a zatim je teško razorena tokom divljačke NATO agresije. Jedan egzaktan podatak će ovo nedvosmisleno ilustrovati: šteta od NATO bombardovanja Naftne industrije Srbije iznosi 1,7 milijardi dolara. To je previše za celu našu zemlju, jer naš bruto nacionalni dohodak iznosi 14 milijardi dolara, a kamoli za jednu kompaniju, odnosno za Naftnu industriju Srbije.
Radnici NIS-a su uspeli da u rekordnom roku saniraju posledice NATO bombardovanja. Plate u NIS-u zbog toga su manje nego što su ikada bile. Već nekoliko godina plate zaposlenih u Naftnoj industriji se ne povećavaju. Zaposleni u NIS-u sada strepe od predstojeće privatizacije. Zašto strepe? Zato što dosadašnja iskustva u Srbiji vezana za privatizaciju i tranziciju pokazuju da se ovi procesi vrlo nepovoljno odražavaju na zaposlene, odnosno na radnike. Veliki procenat radnika ostaje bez posla i nađe se na tržištu rada i na teretu socijale. To nikako ne bi smelo da se desi sa Naftnom industrijom Srbije, jer troškovi plata zaposlenih u NIS-u retko kada prelaze 6% od prihoda naftne industrije.
Međutim, aktuelna Vlada je, u liku ministra za rad, više puta isticala da u javnim preduzećima ima preko 40% viška zaposlenih. Zato teško možemo da poverujemo SDP-u i koleginici Nestorović da se oni protive privatizaciji NIS-a. Očigledno nisu tako govorili donedavno. Od kada je na njihovo čelo došao Čović, koga smo mi socijalisti izbacili iz naših redova, promenili su priču, jer Čović shvata da ova vlada polako ali sigurno ide u sunovrat, pa traži novi politički manevarski prostor.
Nažalost, sve što se dešava u poslednje vreme u NIS-u i oko NIS-a ukazuje da se može očekivati isti scenario privatizacije kao i do sada. To znači da će par tajkuna za jeftine pare razgrabiti NIS, uz pomoć svog špekulativnog kapitala, i osloboditi se znatnog dela zaposlenih. Umesto da razvijaju proizvodnju, oni će se orijentisati na uvoz nafte, pre svega derivata, potpuno marginalizujući domaću proizvodnju i preradu. Epilog je sledeći: naša zemlja postaje još zavisnija od uvoza energenata, njen spoljnotrgovinski deficit se povećava i velikom broju već sada nezaposlenih se pridružuje i znatan broj otpuštenih iz NIS-a. Mislim da ne treba dalje da nabrajam.
Na desetine najkvalitetnijih stručnjaka je već napustilo NIS, našli su zaposlenje u inostranstvu i imaju platu, recimo, jedan inženjer, geolog, rudar, ima platu u inostranstvu, u naftnim kompanijama, sedam do osam hiljada evra mesečno. To su visoke plate i za standarde zapadne Evrope.
Proizvodnja domaće nafte i gasa u zadnjih par godina je pala za više od 30%. Tendencija daljeg pada je još izraženija, tako da je već sada učinjena velika šteta NIS-u pogrešnom politikom. Ovim zakonom se može desiti da se stvore uslovi da se NIS dokrajči, kako bi postao lak plen tranzicionih profitera. Nažalost, ovaj zakon, koji otvara put privatizaciji NIS-a, otvara i dalji put devastaciji privrednih resursa Vojvodine i Srbije.
Sve banke u Vojvodini su privatizovane ili su na putu da se to desi. Njihovi vlasnici su banke iz inostranstva koje će se još više bogatiti našim parama. Privatizovane su mnoge firme od vitalnog značaja za pokrajinu i Srbiju, a mahom su ti novi vlasnici iz zemalja bivše Austrougarske. Trenutno se u Vojvodini budzašto kupuje obradiva zemlja, ponovo su kupci strane firme i domaći tajkuni. Tajkuni će sutra tu zemlju preprodati za veće pare, tako da će vrlo brzo gruntovni vlasnici najvećeg prirodnog resursa Vojvodine i Srbije postati strane kompanije i stranci.
Naftna industrija Srbije, čiji se kapaciteti sa 95% nalaze na teritoriji Vojvodine, ovim zakonom će doći na doboš, a centrala se seli iz Novog Sada.
Zbog svega ovoga, poverenje Vladi je na veoma niskom nivou. Mi socijalisti iz Vojvodine smo obećali radnicima NIS-a i našim biračima da nećemo podržati ovakvu privatizaciju NIS-a. Mi ćemo naše obećanje ispuniti. Podržavamo opravdano negodovanje i protest radnika NIS-a i upozoravamo Vladu da je "dara prevršila meru". Svi realni pokazatelji ukazuju da ova vlada ništa nije bolja od prethodne, zarad čijeg rušenja smo mi socijalisti i podržali sadašnju vladu. Među socijalistima, među građanima je sve više onih koji traže da se obustavi podrška SPS-a Vladi.
Mogu da izjavim da ćemo tražiti da se zakaže sednica glavnog odbora SPS-a, sa zahtevom da se preispita odnos SPS-a prema Vladi.
Takođe, treba naglasiti da pojedinici u Vladi već dugo vremena ne uživaju ama baš nikakvo poverenje ogromne većine građana. Pre svega, tu se misli na Labusa, Dinkića, Vuka Draškovića i njima slične. Niko više ne prihvata obrazloženje da SPS podržava Koštunicu i DSS, a ne Labusa, Dinkića i G17 plus. Jasno je da politiku u ovoj zemlji ne vodi Koštunica i DSS, već Dinkić i Labus.
Dinkić je prigrabio svu vlast i igra ulogu stečajnog upravnika Srbije; Labus, bivši predsednik Udruženja za ekonomiku samoupravljanja i autor knjige "Samoupravljanje i društvena svojina" i knjige "Ravnotežne cene u samoupravnoj privredi", a da ne pominjemo afere reeksporta šećera, "Knjaz Miloš", "Erikson" itd. Do te mere su kompromitovani da treba da idu iz Vlade. O Vuku Draškoviću ne vredi ni govoriti. Danas za njega ne bi glasao, da mu se kojim slučajem pruži prilika, ni pokojni đeneral Draža Mihailović.
Taktika vladanja gospodina Koštunice se bazira na jednoj osnovnoj pretpostavci, a to je da novi problemi potiskuju stare. Naš narod to naziva odugovlačenjem. Međutim, prošlo je vreme i u Srbiji se moraju rešavati neki problemi.
Na kraju ću iskoristiti priliku da upozorim da je zadnji voz da se nešto promeni nabolje. U protivnom, ne računajte na nas.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Izvolite, Ljiljana Nestorović, replika.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Ljiljana Nestorović

Samostalni poslanik
Po Poslovniku; ime mi je pomenuo prethodni govornik, vrlo jasno: "koleginica Nestorović". To sam ja i imam pravo da odgovorim. Ja sam Ljiljana Nestorović iz SDP-a i juče sam govorila o ovom zakonu i jasno rekla stvari sa kojima se moj uvaženi kolega koji je pre mene govorio danas svesrdno i neočekivano jako složio. Meni je drago da to čujem.
Moram samo da intervenišem povodom njegove opservacije da je SDP taj stav usvojio odnedavno. Vi bi, kao profesionalac političar, trebalo da pratite rad SDP-a, s obzirom da je jedna od stranaka u vladajućoj koaliciji koju i vi podržavate, tu vladu u kojoj je SDP partner, i to na najodgovornijem mestu ministra za zapošljavanje, socijalna pitanja i rad.
Kada smo ulazili u tu vladu mi smo lepo rekli šta su uslovi da je podržavamo i da u njoj budemo, doduše, manjinski partner. To je politika prema Hagu, to je socijalno-ekonomska politika i to je politika koja će se voditi oko restrukturiranja preduzeća, zato što smatramo da su to politički i ekonomski najznačajnija pitanja za ovu državu, bez obzira koja vlada da je u pitanju.
Dakle, zaista se ne slažemo sa činjenicom da je sve bliži koncept Vlade da se odrekne tako važnog strateškog preduzeća kao što je NIS. Mi smatramo da treba reorganizovati preduzeće, da ga treba restrukturirati, da ga treba privatizovati. Ono što je za nas sporno jeste taj procenat privatizacije i činjenica da se u sve ovo ulazi bez jedne precizne ekonomske analize, bez deobnog bilansa.
Mi pozivamo Vladu, odnosno njen tim koji se time bavi, da uvaže i poslanike i građane i problem i da urade to i da iznesu kompletnu analizu, da iznesu nama uveravanja zašto će NIS reorganizovan drugačije raditi i bolje nego što radi sada. Mi vidimo da je taj proces krenuo u JAT-u. Ne vidimo neke rezultate. Mislim da je dobro i za Vladu da dobro razmotri koncept za koji je prvobitno bila, jer očigledno je da se tu ne slaže sve matematički kako bi trebalo. Hvala.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Nemanja Šarović, po Poslovniku.

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se po osnovu zdravog razuma, rekao bih, ali ne znam koji je to član Poslovnika. Zaista je teško slušati moje kolege narodne poslanike koji izlaze i kritikuje ovde praktično svaki zakon koji dođi na dnevni red i kažu da su protiv ovoga, da su protiv onoga, traže da Vlada i njen tim koji je radio na pripremi ovog zakona daju određena objašnjenja. Ne znam zaista koji je to tim, koliko broji članova taj tim koji je uspeo ovaj izuzetan zakon od čak dva člana u veoma kratkom roku od godinu i po dana da pripremi. Sigurno da je tim izuzetnih eksperata.
Molio bih vas, gospodo, da prestanete sa tim licemerjem, da se odlučite da glasate za ove zakone i ćutite ili, ukoliko već izlazite i na ovaj način i ovako oštro kritikujete ove zakone i rešenja predložena u njima, da onda bar imate dovoljno časti i kada dođe dan za glasanje onda i glasate u skladu sa onim što ste rekli. Hvala.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Hvala. Reč ima narodni poslanik Miloljub Albijanić, replika. Izvolite.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

G17 Plus
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, pomenuta je stranka G17 plus, a ja sam šef poslaničke grupe G17 plus. Ne, prethodni govornik, a vi ste se javili po Poslovniku.
Što se tiče Vlade Republike Srbije i ministara iz G17 plus u toj vladi, odgovorno vam kažem da je Vlada odlučno nastavila reforme u privredi, reforme u ekonomiji, a jedna od važnih činjenica jeste restrukturiranje javnih preduzeća. A da je pre urađeno, kada je vreme bilo, bilo bi još bolje.
Jasno je da prilikom restrukturiranja javnih preduzeća osnovna delatnost, bazična mora da se odvoji od sporednih delatnosti i da sporedne delatnosti idu u privatizaciju, ali i da se reformiše ona bazična, osnovna delatnost, da vrlo jasno odvojimo šta je to bitno i suštinski važno za javna preduzeća i za državu Srbiju u tim javnim preduzećima.
Prema tome, ne znam zašto se to nekome spočitava ili se Vladi Republike Srbije spočitava spremnost da uredi stvari na dobrobit građana, da javni servis, javne službe, javna preduzeća budu još više na dobrobit građanima i da rade još bolje, da država od toga ima više vajde. To je suština čitave priče.
Vrlo često se događa, a znamo valjda kome koji resori pripadaju, da za određene stvari nama pripisuju neke kritike, a da suštinski ministri iz G17 plus i potpredsednik Vlade nisu resorno zaduženi za te stvari. Molim vas da o tome vodimo računa, ali da vodimo računa i o Vladi Republike Srbije u celini, jer ona zaista pruža maksimalne napore da uradimo ono što je moglo i pre nekoliko godina na jedan lakši način da se obavi, jer su uslovi bili bolji.
Naravno da mi moramo, u punoj saradnji sa međunarodnom zajednicom i MMF-om, određene stvari i da ispunimo, a to je danas teže nego što je bilo juče. Ako sačekamo sutra biće još teže. Zato, spremnost, hrabrost i odlučnost karakteriše ova vladu, koja mora da afirmiše i dokrajči taj posao reforme u državi Srbiji. Hvala lepo.