Dame i gospodo narodni poslanici, mi iz Srpske radikalne stranke smo, kada je reč o ovom zakonu, jasno rekli da je suštinski takav zakon potreban građanima Srbije i Srbiji kao državi, ali ne uređen na ovakav način, ne sa ovako širokim ovlašćenjima Narodne banke Srbije, ne da se svi prerogativi moći, odlučujuća uloga stavi u ruke Narodne banke Srbije, posebno kada imamo u vidu – iako to kada govorimo o zakonima kao opštim pravnim aktima ne bi trebalo da uzimamo u obzir, u ovakvim slučajevima to moramo – kome to i ad personam dajemo u ruke.
Mi u Srpskoj radikalnoj stranci mislimo da je to potrebno regulisati na potpuno drugačiji način i da Narodna banka Srbije ima neuporedivo manju ulogu i neuporedivo manji značaj u ovoj sferi, u ovoj oblasti društvenog života, nego što ima po ovom predlogu zakona.
Istovremeno, neki su ovde govorili o onome šta je sve za Srbiju radila stranka G17 plus. Građani Srbije će to najbolje na izborima da kažu. Neću time posebno da se bavim.
Ovde sam izašao da ukažem na jednu neverovatnu stvar, jutros smo u novinama svi imali priliku da pročitamo, sem ingenioznih stavova šefa Koordinacionog centra naše države na Kosovu i Metohiji, o tome šta je to više od autonomije, manje od nezavisnosti. Shvatio sam da ni ona ne zna. Ko li onda zna u Srbiji šta je naša politika?
Ali, videli smo nešto drugo, vezano za veliku aferu o kojoj se govori, a to je afera - panciri, vojna oprema, pitanje nekog velikog lopovluka. Onda se kaže - mito je 28.000 dinara, 300 evra je mito i za to se zadržava u pritvoru neko. Za 300 evra, a posao je 300 miliona evra. Da li vi mislite da su u ovoj zemlji svi idioti?
Da li stvarno mislite da u ovoj zemlji niko nije normalan? Nije ni tih 300 evra, niste dobro razumeli, to je on platio neki hotelski račun pre 3-4 godine i popravku kola.
Ljudi, znam da neki imaju pametnija posla, znam da neki moraju da vode računa da li će da imaju 3-4 ili 5%; neka vode, ali ne moraju da viču u ovoj sali, neka viču ispred sale. Možda će neko spolja da ih čuje, možda i dobiju negde neki glas.
Dakle, u toj aferi od tobožnjeg posla - 300 miliona evra, mito je popravka kola i hotelski račun od 27.000 dinara. Smejete se vi, smejemo se mi, a Srbija propada, a oni koji su na vlasti misle da su svi građani kompletni idioti. Moram da vam kažem da nisu. Naravno da nisu. Ljudi to vide i ljudi to znaju. Jer, u ovoj zemlji ima onih koji su uzimali po dva, tri, pet i sedam miliona evra, što reketirajući ljude, što proviziju od velikih poslova. Takvih nema na optuženičkoj klupi. Gde su vam ministri? Gde su vam šefovi vlada, država i svega drugog koji su u tome učestvovali? Ne, nego da gonimo onoga što je dao 300 evra na posao od 300 miliona evra. Kao mala deca! Gde je Davinić? Gde je Dinkić?
Znate li zašto nema Davinića? Sada ću da vam kažem, ionako dolazite kod mene da čujete šta je istina, sa govornice, Davinić se još premišlja, pošto misli da nije kriv u svemu tome, a ponuđeno mu je da ćuti, da ne govori ko je sve upleten u celu priču, da ne priča kako su tekli pregovori i razgovori, šta se sve odvijalo, šta se sve odigravalo. Za to, ne samo da neće da bude procesuiran, nego će da dobije mesto u srpskocrnogorskoj diplomatiji. To ne da je vrhunac bezobrazluka i drskosti, nego nemam reči.
Možda Marović i nije umešan. Nemojte dalje da rušimo državnu zajednicu. Možda nije ni Dinkić. Ima li još neki potporučnik koga biste mogli da uhapsite, da pokažete ovako veliku silu, veliku hrabrost u borbi protiv korupcije? Možda je on spavao za 2,5 hiljade dinara u nekom hotelu, pa učestvovao u toj velikoj korupciji. Nemojte da zavitlavate naciju.
Ako nemate pametnija posla, predlažem vam jedan pametan posao, pošto na izborima u Kuli takođe nemate šanse – lepo sutra uveče svoju decu spremite, uz srpsku zastavu, ja ću svog sina, da lepo navijamo za Španiju protiv Hrvatske. To je lep posao i nemojte da brinete. Nešto ćete da uradite.
Nemojte da se bavite time da vi tobože nekoga gonite, hapsite, nemojte, kao Boga vas molim, jer će da nastradaju oni što su išli u hotel za 2,5 hiljade dinara, a imali su i nešto skuplja jaja i papriku za doručak, nisu bila ona obična. Cela Srbija se smeje, a svi bi da plaču, zato što je korupcija ušla u najviše pore države, u sve pore društvenog života. Vi gonite one koji ili nemaju veze ni sa čim, ili su odgovorni za 300 evra.
(Predsedavajući: Vreme.)
Hvala vam, gospodine Mihailoviću, na strpljenju, završiću za nekoliko desetina sekundi. Srbija nema vremena da se zamajava sa onima koji misle da stavljanjem glave u pesak i zamagljivanjem očiju ljudi mogu negde nešto da postignu. Srbija zaslužuje ozbiljnu vlast, vlast koja će da se obračuna sa kriminalcima, vlast koja će da se obračuna sa onima koji kupuju vile od milion i po evra na Dedinju, koji kupuju fabrike za 10 miliona evra, a da se ne zna odakle im novac.
Ko će da se obračuna sa onima koji kupuju ili imaju desetine miliona evra ušteđevine, a da nikada nigde ništa nisu radili, osim što su u tri meseca postali ministri, bavili se strujom i naftom? Evo, sada samo što avione ne voze po ulicama Beograda. Srećem ih u nečemu što liči na glisere - ne na vodi, ne na moru, nego na putevima. Samo još u avionima da ih vidim.
U svakom slučaju, pozivam vas još jedanput da sutra lepo za Španiju navijate protiv Hrvatske. I ja ću takođe sa vama, a vi ionako pametnija posla nemate, i za Srbiju ćete nešto dobro da uradite. Ostaće neki pošten čovek na slobodi, a neki od korumpiranih možda će da završi iza rešetaka, ali izgleda to će da se desi kada radikali pobede. Hvala vam najlepše.