Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS sam podneo amandman na član 2. ovog predloga zakona. Zaista moram i ja izraziti čuđenje što to nije prihvaćeno od strane Vlade i što nije prihvaćeno, uostalom, i od vladajuće koalicije ovde, jer imajući u vidu ono što ste vi sami govorili na sednicama odbora i na sednici ovde koja je bila posvećena načelnoj raspravi o ovom zakonu, mislim da je čak ovo rešenje koje je predloženo amandmanom mnogo bliže tome, nego ono što ste vi napisali ovde u zakonu.
Vaše formalno zalaganje je bilo upravo ovakvo kao što je predloženo amandmanom i ovaj amandman na jedan mnogo sveobuhvatniji i precizniji način reguliše ono što je trebalo da stoji u članu 2, odnosno za šta se Vlada zalagala, bar deklarativno, da želi da postigne ovim zakonom.
Ko god da je pročitao i predlog koji nam je stigao od Vlade i ovo što je dato ovde amandmanom mogao je da vidi da se apsolutno ne radi o nečemu što bi na bilo koji način rušilo ovaj predloženi sistem, već jednostavno o preciziranju prava načina ostvarivanja za apsolutno sve kategorije osiguranika. U predlogu koji smo dobili od Vlade, iz ne znam kog razloga podeljene su i ima tri stava, a moje rešenje koje je predloženo ima dva stava i njime su obuhvaćene sve kategorije osiguranika od 1. januara 1991. godine do 31. decembra 2003. godine.
U predlogu Vlade napravljena je podela za lica koja su bila u radnom odnosu u preduzeću (privrednom društvu), ustanovi, banci, drugoj finansijskoj organizaciji i zemljoradničkoj zadruzi u Republici Srbiji, znači, za period od 1. januara 1991. godine do 31. decembra 2000. godine, ako su u tom periodu bila prijavljena na osiguranje.
Onda u drugom stavu kaže da pravo na uplatu doprinosa u skladu sa ovim zakonom ima i lice koje je u periodu od 1. januara 2001. godine do 31. decembra 2003. godine bilo u radnom odnosu kod poslodavca kod koga je u tom periodu pokrenut postupak stečaja ili likvidacije, pod uslovom da je u tom periodu bilo prijavljeno na osiguranje.
Predloženim amandmanom precizira se odredba i izbegava se nepotrebna razlika u periodima osiguranja koji su obuhvaćeni Predlogom zakona. Ukoliko se prihvati amandman, onda praktično ne bi ni bilo tih kategorija i ko bi imao u kom periodu pravo, nego bi svi oni kojima nije iz ovog ili onog razloga uplaćivan staž, a koji su bili u radnom odnosu kod poslodavca, u smislu odredaba o propisima o PIO zaposlenih, a bili su prijavljeni na osiguranje, imali status osiguranika kod zaposlenog.
Samim tim, stavom 2. kaže se – pravo na uplatu doprinosa za utvrđivanje staža osiguranja priznaje se za lice iz stava 1. ovog člana, ako zakonom propisani obavezni doprinos za njegovo osiguranje nije uplaćen u periodu od 1. januara 1991. godine do 31. decembra 2003. godine.
Na ovaj način zaokružili bismo sistem i imali bismo jednu širu formulaciju tih lica, ko god je radio, a mislim da ne postoji velika razlika između tih kategorija građana i nije toliko bitno da li je neko radio u zemljoradničkoj zadruzi, banci, ustanovi, finansijskoj organizaciji.
Znači, ono što je suština i što mora da bude suština jeste da se ovde na delu pokaže solidarnost države sa svima onima koji iz bilo kojeg razloga nisu ostvarili neka svoja prava, a to su upravo prava koja je morala da im garantuje država. Ne možete reći da neko ko je radio u banci ili ko je radio u nekom državnom preduzeću može da bude kriv zbog toga što država nije insistirala da mu se u tom periodu, a podsećam, to je do kraja 2003. godine, uplaćuju doprinosi. Takva obaveza je postojala i takve stvari se ni na koji način ne mogu prevaljivati na radnike. Radnici su već po samoj prirodi stvari dovoljno kažnjeni time što im nije upisan već godinama neki staž, što oni zbog te činjenice ne mogu da ostvare pravo na penziju, a to pravo su pošteno zaradili svojim dugogodišnjim radom.
Pokušajte samo da izračunate kolika je šteta nastala za nekoga ko npr. šest ili sedam godina, zbog toga što mu nisu uplaćeni obavezni doprinosi za socijalno osiguranje i za penzijsko-invalidsko osiguranje, ne može da ostvari pravo na penziju, pa makar ta penzija bila i minimalna. Kada se to rastegne na period od pet-šest godina, izračunajte o kolikim se onda novčanim sredstvima radi.
Takođe, treba imati u vidu da se tu, po pravilu, radi o ljudima koji su od srednjeg životnog doba pa nadalje. To su ljudi koji u ovom periodu tranzicije ubedljivo najteže nalaze posao. Njima nije lako ni da se prekvalifikuju, njih niko neće da zaposli zato što će od mladih ljudi uvek moći i da očekuje više i da dobije veću količinu rada za istu novčanu nadoknadu.
Mislim da ne postoji nijedan razlog i pozivam otvoreno sve iz vladajuće koalicije da nađu bilo koju primedbu na ovaj amandman i da kažu: zbog toga i toga ne možemo da glasamo. Ako treba, ja ću amandman i povući.
Pored toga, amandman jezički mnogo preciznije i bolje reguliše ovo rešenje. Član 2. Predloga kaže: "Pravo na uplatu doprinosa u skladu sa ovim zakonom ima lice koje je u periodu..." itd. Po predloženom amandmanu se kaže: "Pravo na uplatu doprinosa u skladu sa odredbama ovog zakona utvrđuje se za lice koje je u periodu od 1. januara 1991. godine...", pa nadalje. Pravno gledano, pravno-formalno, niko na osnovu člana 2. zakona nema nikakvo pravo, niti ima na osnovu ovog zakona, nego se eventualno pravo može utvrditi u skladu sa ovim zakonom, ali tek pod uslovom da se ispune uslovi koji su naknadno dati.
Najpre, uslov koji propisuje član 4, gde se kaže da je neophodno podneti zahtev za uplatu doprinosa, da taj zahtev podnosi poslodavac, pa se onda kasnije regulišu i određene kategorije. Tu su neke nejasne odredbe, jer se postavlja pitanje šta će se desiti ukoliko neki poslodavac, koji je već dovoljno neodgovoran, a to je dokazao i time što nije uplaćivao doprinose onda kada je trebalo, ni sada ne podnese zahtev za uplatu doprinosa.
Dalje, u članu 4. stav 3. tačka 2) kaže da je, uz zahtev, jedna od stvari koja je potrebna i pismena saglasnost zaposlenog da prihvata uplatu doprinosa u skladu sa ovim zakonom. Voleo bih da je ministar tu, pa da izađe u bilo kom svojstvu, da li kao poslanik, da li kao ministar, pa da kaže šta je to što je nateralo njega da propiše da je neophodna i pismena saglasnost radnika da mu se uplate doprinosi. Da li je moguće da će se u Srbiji naći i jedan jedini radnik koji će reći: jesam radio, ali ne želim da mi uplaćujete doprinose, ne želim da sutra imam penzijsko-invalidsko osiguranje, meni to nije potrebno.
Zašto bi bila potrebna pismena saglasnost radnika da se izvrši neka obaveza koja je odavno propisana zakonom? Poslodavci imaju obavezu, propisanu zakonom, da uplaćuju doprinose. Tu se ne radi o nečemu što radnik može da kaže da hoće ili neće. Da li je moguće da neko danas ovde kaže: neću da mi se uplaćuju doprinosi, hoću da mi sve bude nadoknada za rad, hoću samo platu. Naravno da nije moguće.
Ako to nije moguće danas, ako to nije moguće bilo ni pre pet, deset godina, zašto onda uopšte tražite jedan dodatni uslov, apsolutno besmislen, jer ne može niko pri zdravom razumu da kaže zašto je potrebna saglasnost radnika da poslodavac podnese zahtev da bi se izvršila neka prestacija koja je odavno određena kao takva, i to imperativnom normom. Ne mogu ovde da se vode nikakvi pregovori, niti može da se kaže: ovo hoću, ovo neću. To je nešto što mora.
Smisao ovog zakona bi trebalo da bude da država preuzme obavezu na sebe, obavezu koju nisu izvršila određena preduzeća, poslodavci, nebitno kako se zovu i o kom se organizacionom obliku radi; država, zbog toga što nije bila u stanju da ih pravovremeno natera da izvrše svoje obaveze, sada preuzima određene obaveze.
Dalje, videćete iz člana 6. da je ograničeno vreme u kome se može taj zahtev podneti, a i iz člana 7. da se, u stvari, ovim zakonom ne garantuje bilo kakvo pravo radnicima, da je zbog toga pogrešna formulacija koja je data članom 2, jer se u članu 2. kaže: "Pravo na uplatu doprinosa u skladu sa ovim zakonom ima lice ...". Nema, nego tek može da ga ostvari ukoliko se određeni uslovi ispune. Prvi uslov je da se određeni papiri prikupe, drugi uslov da poslodavac podnese takav zahtev, treći uslov je da fond u roku od 12 meseci, što je izuzetno dug period, donese rešenje kojim se utvrđuje pravo na uplatu doprinosa.
Znači, još uvek se tu ne radi o ostvarivanju prava, nego o donošenju rešenja o utvrđivanju prava na uplatu doprinosa.
Zašto je rok u kome fond treba da donese to rešenje toliko dug? Zašto 12 meseci? Ako ste rekli da svi poslodavci i svi koji imaju uskraćeno neko pravo u roku od samo tri meseca mogu da podnesu zahtev, zašto onda fondu treba godinu dana da donese odgovarajuća rešenja; pogotovo što će se ta rešenja donositi za određene firme grupno i kolektivno, njima će biti mnogo lakše da obrađuju te podatke.
Ne postoji nikakva sankcija za fond, ukoliko on takvo rešenje ne donese. Šta će se onda desiti? Da li će neko snositi odgovornost? Zašto niste propisali kaznene odredbe?
Dalje, ni to nije kraj, jer se onda kaže da se pravo na utvrđivanje staža osiguranja stiče kada se fondu prenesu sredstva iz budžeta Republike, u okviru planiranih sredstava za transfere organizacijama obaveznog socijalnog osiguranja, a u visini i na način kojim se ne ugrožava likvidna mogućnost budžeta. Mi i sami znamo kakav je državni budžet, znamo da obaveze iz februara prošle godine još nisu utvrđene.
Da li će biti mogućnosti, u skladu sa budžetom, da se ovi doprinosi zaista i uplate, da se zaista odvoje sredstva u budžetu i prebace se fondu? Tek se u tom trenutku stiču za radnike bilo kakva prava. To je tek peti korak, u kome vi možete konačno upisati određeni staž, da biste tek u šestom koraku, na osnovu tog staža, mogli da ostvarite pravo na penziju ili na neko drugo davanje.
Treba imati u vidu da su ovo obaveze od kojih neke datiraju još iz 1991. godine. Ako uzmemo u obzir da će ovo trajati barem još dve godine, znači da ljudi do 2007. godine neće moći da ostvare pravo na penziju koju su možda 1991, 1992. ili 1993. godine zaradili.
Dakle, ukoliko zaista brinete onoliko koliko brinete, ne o penzionerima, jer se ovde ne radi o penzionerima, nego o onima koji ne mogu da ostvare pravo na penziju, dajte onda ili izađite i navedite bilo kakav razlog zbog koga nije moguće prihvatiti ovaj amandman ili ga u danu za glasanje prihvatite.