DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 10.04.2006.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

5. dan rada

10.04.2006

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:05 do 18:00

OBRAĆANJA

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Po istom amandmanu poslanik Zoran Krasić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Džabe ste pisali amandman. Ovaj amandman znači da u ovoj zemlji ne važe osnovi odgovornosti. Vi se protiv toga borite. Ministre, vi ovo niste prihvatili? Ako niste prihvatili, da vas podržim, pošto ovo na pravnom fakultetu ne može ljudima da se predaje.
Da vam sada rastumačim kako ste napisali. Kaže: "Ne može se dokazivati da je neposredna diskriminacija učinjena bez krivice". Zašto ne može da se dokazuje? Ako ste vi mene tužili i treba da snosim neku odgovornost, u ovom slučaju neka bude građansko-pravna odgovornost, nije krivična odgovornost, vrlo je važno pitanje krivice za utvrđivanje moje odgovornosti.
Nije problem što ste ovde prekoračili, problem je što ste vi zaboravili šta piše u članu 6. stav (2) gde je data definicija neposredne diskriminacije. Radi se o javnom aktu i javnoj radnji prepoznatljivoj kao diskriminatorska - ti možeš, a ti ne možeš zbog invaliditeta.
Vi zabranjujete tuženoj osobi da se brani u delu svoje odgovornosti, gde ona može da kaže - molim vas, to je tako urađeno zbog tih i tih okolnosti, ali nemam krivice zbog toga. Ne možete vi u jednom ovakvom opštem aktu da onemogućite nekoga da se brani.
Drugo, zakonska prezumpcija ne odnosi se na krivicu. On je dao primer o zajedničkoj svojini i susvojini. To je statusno pitanje, to je stanje. Pitanje odgovornosti za krivicu je pitanje činjenja ili nečinjenja i da li je on bio u obavezi da čini ili je bio u obavezi da ne čini.
Neko ko vam je ovo rekao, on ništi elementarne postulate odgovornosti. I materijalna i ne materijalna odgovornost iz građanskog, puno puta se zasniva na krivici, kad je lično. Imamo situaciju i objektivne odgovornosti za maloletno lice, za duševno bolesno lice. Odgovornost pravnog lica je uvek objektivna odgovornost. Traži se krivica nekog zaposlenog, pa odgovara firma itd.
Znači, ovo ne može. Zakonodavni odbor je morao ovo da odbije, da kaže da ovo nije pravno moguće. Ovo je u suprotnosti sa Ustavom Republike Srbije. Kaže: "Ako među strankama nesporno ili je sud utvrdio". Znači, ne možeš da se braniš time da kažeš - nisam kriv, ako je među vama nesporno ili je sud utvrdio.
Da bi sud utvrdio, on mora da vodi neki postupak, a u tom postupku stranka može da radi šta hoće, može da se brani ćutanjem, može da iznosi dokaze. Ne možete vi raspravno načelno da uništite ovim zakonom.
Ne znam, sedmi ili osmi član Zakona o parničnom postupku, i ovog unakaženog, što ga je ministar unakazio sa svojom stručnom ekipom, mora da se da mogućnost svakoj strani da se izjasni. Ona sama procenjuje koje će dokaze da iznese. Ne možemo mi da kažemo kako će neko da se brani. Na sve moguće načine ima da se branim na sudu, bože moj.
Dalje, već u ostatku rečenice vi dajete neku prezumpciju: "nesporno". Ako je nesporno, ljudi ne idu na sud. Ili: "ako je sud utvrdio". On je morao da utvrdi u nekom postupku.
Drugi stav kaže - ako diskriminisani. Znači, već ste u startu definisali sve. Znači, invalidna osoba koja se obratila sa zahtevom, po vama je već diskriminisana osoba. Ne možete to da kažete. "Ako diskriminisani učini verovatnim da je pretrpeo akt diskriminacije." Uvek je nešto verovatno kada se kreće sa postupkom. Kad čovek tuži, on smatra da je u pravu, ali da bi postupak krenuo mora da učini verovatnim nešto. Zbog čega? Da bi se utvrdila sudska nadležnost, da bi se videlo šta je predmet spora, da bi protivna stranka znala o čemu se radi.
Teret dokazivanja da usled tog akta nije došlo do povrede načela jednakosti. Dva puta negativna definicija. To niko živi neće da shvati. Mislim da je dobro što ovo niste prihvatili, jer bi ovo unelo zabunu, a ne bi stvorilo zakonsku prezumpciju koju ste hteli da postignete.
Svaka parnična stranka slobodno odlučuje kako će da se brani. Zakonske prezumpcije postoje, zna se o čemu se radi, a ovakva ne može da postoji. Ovo čak nije ni zakonska prezumpcija, ovo je neka procesna prezumpcija. Ko dokazuje, šta se dokazuje, a šta se ne dokazuje? Ne može krivica da se pretpostavi. Mora da se dokazuje.
U običnoj parnici za naknadu štete, bilo materijalne ili nematerijalne, krivica je vrlo važna stvar. Kad se tuži pojedinac. postoji objektivna odgovornost, ali po definiciji ovo nije materija za objektivnu odgovornost. O tome se radi.
Nešto ste hteli da uradite. Ne sporim da se usled prepisivanja nečega iz inostranstva potkrala neka greška u prevodu, ali to kod nas dobija potpuno drugi smisao.
Neka prednost u smislu olakšavanja uslova takvoj osobi da dođe pred sud radi zaštite svojih prava, slažem se, treba, i to sam na početku rekao, dajte nešto što bi bila neka pozitivna diskriminacija, olakšavanje nekih uslova, ali vi ste uveli potpuno novi institut - zaštita od diskriminacije.
Malopre ste, obrazlažući ovaj vaš amandman, rekli da se nadate da će se promeniti Krivični zakon pa će ovo biti kažnjivo tim zakonom. Tim zakonom se propisuju krivična dela, a ne ovim. Pustite vi materiju.
Krivični zakon propisuje krivična dela, elemente bića krivičnog dela, na osnovu koga će da se vidi šta je povreda, ko može da je učini, pod kojim uslovima i kakva je sankcija.
Sada ćete da terate Stojkovića, a on je pre dva-tri meseca promenio Krivični zakon, doneo novi, sada treba ponovo novi zakon da radi.
Neće, treba da pravi novu radnu grupu i taman posla da radi sada novi krivični zakon. On ne može da ubaci krivična dela rasuta po pojedinačnim zakonima. Kako ko predloži zakon, on stavi novo krivično delo. Džabe ste vi donosili novi zakon, oni vam ga upropastili odmah.
Svi akti diskriminacije su inkriminisani i tu da budemo načisto. Verovatno trećina krivičnih dela se zasniva na kršenju zabrane vršenja diskriminacije, različite diskriminacije.
Imamo kod izbornog prava, kod zasnivanja radnog odnosa, verska, rasna i druga mržnja. To su sve krivična dela čiji je cilj da se sankcioniše to što je neko zloupotrebio ili prekršio zabranu sprovođenja diskriminacije.
Povrh svega toga vi ubacujete i ovo što nijedan živi sudija ne bi mogao da primeni. Zato u danu za glasanje molim da se ovaj amandman nikako ne prihvati, jer će biti šlag na tortu u neprimenjivanju i nejasnoćama koje ovaj zakon može da prouzrokuje.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neka poslanička grupa želi reč? (Ne.)
Narodni poslanici Snežana Stojanović-Plavšić i Nadica Momirov podnele su zajedno amandman, sa ispravkom, kojim su predložile da se posle člana 45a doda podnaslov i novi član 45b.
Vlada i Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja nisu prihvatili amandman, sa ispravkom, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman, sa ispravkom, pravno moguć.
Vi ćete obrazložiti, gospođo Momirov, ali dok se stvore tehnički uslovi za rad, pauza dva minuta.
(Posle pauze – 12,55)

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Pošto su stvoreni tehnički uslovi, izvolite po ovom amandmanu narodni poslanik Nadica Momirov.

Nadica Momirov

G17 Plus
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa G17 plus je podnela amandman na član 45, odnosno nakon člana 45a dodaje se podnaslov - Tužbe drugih lica i novi član 45b.
Sam amandman glasi: "(1) Pravo na podnošenje tužbe iz člana 43. tačka 1,2. i 3. ovog zakona, pravo na podnošenje predloga iz člana 45. ovog zakona, kao i pravo na pokretanje izvršnog postupka pripada:
- domaćim i stranim organizacijama osoba sa invaliditetom, kao i organizacijama za zaštitu diskriminacionih grupa, odnosno zaštitu ljudskih prava;
- licu koje samostalno ili zajedno sa drugim licima svesno pristupa ličnoj i neposrednoj proveri primene pravila o zabrani diskriminacije u konkretnim slučajevima, javljanje na objavljeni oglas, dolaskom na mesta na kojima se pružaju javne usluge ili na drugi način.
(2) Ako se diskriminatorsko postupanje tiče isključivo određenog lica, organizacija, odnosno dobrovoljni ispitivač diskriminacije iz stava 1. ovog člana može podneti tužbu odnosno predlog samo uz njegov pristanak.
(3) Ako dobrovoljni ispitivač nije podneo tužbu, sud ga može saslušati kao svedoka, a ako je podneo tužbu, može biti saslušan kao stranka."
Poslanička grupa G17 plus smatra da ukoliko uvrstimo ovaj amandman, odnosno ukoliko ovaj amandman postane sastavni deo samog zakona, ostvarenje osnovnog cilja ovog zakona, a to je uvođenje jednakosti, zaštite i ravnopravnosti osoba sa invaliditetom, biće poboljšano.
Naime, možemo da mi kažemo da imamo vrlo dobro regulisano pitanje zaštite ljudskih prava, kako Ustavnom poveljom tako i nizom drugih zakona.
Ako je vaše pravo povređeno možete ga tužiti, i da budete zadovoljeni na taj način što ćete dobiti tužbu.
Međutim, povreda koja je nastala, odnosno psihički bol ostaje. Zbog toga su nam potrebni zakoni koji će moći na drugačiji način da regulišu pitanje zaštite ljudskih prava.
Naime, da podstiču ili da stimulišu društvo ka promeni svesti, odnosno da dovedu do toga da društvo na neki način poveća svest građana na taj način što će se baviti problemom na sasvim drugačiji način.
S jedne strane, mi isto tako imamo slučajeve da se osobe sa invaliditetom često ustežu ili se plaše da pokrenu postupak građanske i pravne zaštite.
Zbog toga smatramo da ćemo legitimacijom dobrovoljnih ispitivača diskriminacije imati vrlo povoljniju situaciju, na taj način što ćemo omogućiti da se uvode dobre mere koje mogu dovesti društvo u stanje zaštite i ravnopravnosti osoba sa invaliditetom i njihovo uvođenje u društveni život.
Tu postoje različiti primeri.
Recimo, u nekim zemljama imate slučaj da ne samo što je omogućeno drugim licima da podnesu tužbu, vi imate i pozitivne mere na taj način što se snimaju određene emisije koje dovode do toga da javno mnjenje posle tako reaguje i daje pozitivne ocene, odnosno dolazi do promene svesti građana prema u vezi odnosa sa osobama sa invaliditetom. Tako su u Engleskoj snimane serije emisija po pitanju diskriminacije, da bi dokazali da u društvu ipak postoje diskriminacije, bez obzira na niz dobrih zakona.
Mi možemo isti takav slučaj imati i kod nas. Znači, pored toga što dajemo mogućnost drugim licima da tuže ili da budu svedoci, vi možete i na ovaj način da utičete na poboljšanje stanja po pitanju osoba sa invaliditetom.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Još neko o istom amandmanu?
Narodni poslanik Snežana Stojanović-Plavšić.

Snežana Stojanović-Plavšić

G17 Plus
Zahvaljujem. Želim samo kratko još da pojasnim neke mogućnosti koje ovaj amandman pruža.
Dakle, ovde se radi o tome da li tužbu, o kojoj smo već govorili, može podneti samo lice prema kome je učinjena diskriminacija ili to u njegovo ime može učiniti ili inače to može učiniti i neko drugi. Želim da kažem da je zaista jako čest slučaj da osobe sa invaliditetom, nažalost, veliki broj osoba sa invaliditetom, upravo zbog toga što postoji diskriminacija i u obrazovanju i u drugim oblastima života i rada u našem društvu, vrlo često nisu dovoljno obrazovani, iako često nemaju puno informacija o tome koja jesu njihova prava.
Zbog toga mislim da je jako dobro u ovom stadijumu razvoja svesti našeg društva prema diskriminisanim osobama omogućiti situaciju u kojoj će zaštitu njihovih prava moći da vrši i neko drugi. Dakle, ovaj amandman odnosi se na mogućnost podnošenja tužbe od strane drugih lica i tu se pre svega misli na organizacije koje se bave zaštitom prava osoba sa invaliditetom.
Zaista moram da podsetim da su jako značajan doprinos i ovom samom zakonu i njegovom donošenju dale organizacije osoba sa invaliditetom i ne možemo im uskratiti pravo da i one imaju mogućnost da u slučajevima diskriminacije podnesu tužbu.
Želim da kažem da ovo ne bi bio pravni presedan iz razloga što je, kako su meni pravnici sa kojima sam razgovarala, rekli, zaista se ograđujem, pošto nisam pravnik, ali mislim da svi mi to znamo pošto se radi o materiji iz zakona koji smo mi sami doneli, radi se o Zakonu o informisanju, gde je kada se radi o jeziku mržnje dozvoljeno i organizacijama koje se bave zaštitom ljudskih prava da mogu podneti tužbu. Znači, tako nešto u našem zakonu već postoji i ne bi bio nikakav presedan omogućiti organizacijama osoba sa invaliditetom da mogu da podnesu tužbu.
Naravno, ovde je navedeno da ukoliko se radi o diskriminaciji tačno određenog lica onda ono mora dati saglasnost da se u njegovo ime podnese tužba. Sve ostalo bila bi takođe povreda njegovih osnovnih prava.
Zatim, dobrovoljni ispitivači diskriminacije, ono što jeste novina u našem zakonodavstvu, ali mislim da je to takođe jedna novina koja će doprineti značajno smanjenju diskriminacije. To je mogućnost da se osobe namerno nađu u situaciji u kojoj će biti diskriminisane i time dokažu da diskriminacija postoji. Takođe želim da kažem da ovo ne bi bio presedan jer je već Vrhovni sud Srbije jednu takvu odluku potvrdio, a to je slučaj diskriminacije Roma na bazenu u Šapcu.
Znači, u tom slučaju, dva para su bili dobrovoljni ispitivači diskriminacije. Jedan par su bili Romi, drugi nisu bili Romi, i oni su otišli na bazen da bi ispitali da li diskriminacija postoji i potvrdili su da postoji. Podneli su tužbe i Vrhovni sud je potvrdio odluku suda u Šapcu kojom je dokazano da jeste bilo diskriminacije. Smatram da su dobrovoljni ispitivači diskriminacije potrebni u situaciji kada je jasno da naše društvo diskriminiše ne samo osobe sa invaliditetom, već razne marginalizovane grupe.
Volim da koristim još jedan primer. Mi smo doneli, imamo zakon kojim je zabranjena prodaja alkohola i cigareta deci. Kako ćemo mi znati da li se taj zakon sprovodi ili ne? Tako što ću povesti dete i poslati ga da kupi cigarete. Ono će biti dobrovoljni ispitivač u ovom slučaju primene tog zakona. Kako bismo mogli drugačije to da ispitamo. Ne može da pored svakog kioska stoji po jedan inspektor koji će loviti slučajeve. Mnogo je manja mogućnost da na taj način dokažemo takvu situaciju. Naravno da je bolje u ovakvim situacijama neposredno ispitati diskriminaciju i neposredno utvrditi da li diskriminacija postoji ili ne postoji.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Po istom amandmanu, narodni poslanik Aleksandar Vučić.
Po Poslovniku, izvinjavam se gospodine Vučiću, za reč se javio narodni poslanik Perić.

Hranislav Perić

Socijalistička partija Srbije
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se po Poslovniku da reklamiram Poslovnik u delu - omalovažavanje Skupštine i poslanika. Ko je gledao sinoć na B92 duel savetnika predsednika Republike Tadića, gospodina Krstića, sa Oliverom Antićem, mogao je da čuje da su poslanici ove skupštine lopovi, da kradu, pljačkaju Skupštinu itd.
Predsedniče, vi stalno govorite ovde u Skupštini da štitite poslanike, da štitite ovu skupštinu, ali i prošli put je ovo reklamirano, a niko ništa ne preduzima.
Molim vas da mi u Skupštini zauzmemo stav, da se ovo i dalje ne bi dešavalo, jer je nekima stvarno stalo da omalovaže poslanike i Skupštinu, kako bi oni bili u prvom redu, a upravo je i Oliver Antić sinoć rekao kako treba da deluje Skupština, koliko je Skupština uradila, ali da neki iz tih stranaka žele da to promene, u delu - da omalovaže Skupštinu, dok na drugoj strani - tamo gde su pare, da se to mnogo više događa. U Skupštini nema para i sve što je dato para poslanicima, to je po važećem Poslovniku i po odlukama određene komisije.
Prema tome, želim da iskoristim prisustvo ministra pravde, gospodina Stojkovića, i pitam da li možemo preko suda da zatražimo pravdu, jer on upravo nije išao poimenično, nego je sve poslanike nazvao da su lopovi, da kradu i pljačkaju Skupštinu.
Sledeće što želim da izjavim, on to govori o poslanicima iz nekih stranaka, ali mi ovde u Skupštini imamo, iz mesta iz koga pominje poslanika, poslanika iz DS-a koji isto naplaćuje po važećim pravilima troškove i sve ostalo što pripada. Valjda jedan poslanik iz Leskovca ne naplaćuje putne troškove na jedan način, a poslanik iz DS naplaćuje na drugi način. Ako do Niša imam određene troškove, verovatno i Boško Ristić naplaćuje iste te troškove. Da li to znači da iz njegove stranke poslanici kradu?
Malopre sam reagovao i molio bih predsednika, pošto sam se javio da se ovde krši Poslovnik, da se zaštite poslanici u ovoj skupštini, reagovao sam na snimatelje koji ovde snimaju nas poslanike u Skupštini, uđe po nekoliko reportera, kriju se po ćoškovima, čuče iza klupa i čekaju da se neki poslanik pomeri na neki način da bi snimili neku interesantnu sliku i to puštaju u novine. Oni se stalno vrte oko klupa i paze kao kopci iz ćoška da li ima nešto interesantno da snime.
Prema tome, mislim da oni treba da snimaju Skupštinu, a nas da puste da radimo, jer ovako kako rade mislim da nije dozvoljeno i ne znam ko im to dozvoljava. Tražim od predsednika Narodne skupštine da i to ima u vidu u daljem radu Skupštine. Hvala lepo.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama, gospodine Periću.
Da odgovorim gospodinu Periću, dve vrste zaštite ste reklamirali po Poslovniku. Kada je u pitanju druga, dolazeći da preuzmem mesto predsedavajućeg od potpredsednika, koji je to radio prethodna dva sata, dobio pitanje od novinara koji prate Skupštinu, kakva je odluka u pitanju, nisam znao, ali sam se raspitao, te sam obavestio, i to je jedini način, da Skupština radi po Poslovniku.
U odnosu na to, u sali za sednice mogu da prisustvuju samo poslanici, predstavnici predlagača i oni gosti koje predsednik Skupštine, sa obrazloženim razlogom, pozove.
Pretpostavljam da delite moje mišljenje, jer sve stranke koje ovde imaju svoje poslanike, jesu za javnost, da je dobro što postoji mogućnost na početku, pre nego što počne sednica, da fotoreporteri, kamermani prisustvuju, naprosto čine svoj posao atraktivnijim, zarađuju za život.
Ali, u toku sednice, u slučaju da neki poslanik zatraži, zbog održavanja reda na sednici, jer se oseća da ga ometa neko od lica koja nemaju pravo da prisustvuju, tada će predsedavajući reagovati. Obavešten sam, gospodine Periću, da je predsedavajući reagovao, da je sekretar, u odnosu na tu reakciju, vas zaštitio i da su osobe koje, zbog atraktivnosti svog posla, nisu shvatile da ometaju rad sednice, napustile sednicu. Nema razloga da oko toga pravimo dramu.
Dakle, ovo objašnjenje prihvatate? Hvala.
Kada je reč o ovome drugome, prvo, ne očekujte da redovno pratim televizijske emisije i šta ljudi u njima pričaju, to zbilja nije u opisu mog posla. S druge strane, predsednik Skupštine javnosti, u ime svih vas koji učestvujete ili ne učestvujete na sednicama, daje detaljne izveštaje.
U odnosu na to, svako ko ozbiljno radi svoj posao zna, Skupština je institucija koja je daleko najefikasnija od svih institucija u zemlji i koja je pri tome potrošila najmanje novca. Ovo su činjenice, a svako ima pravo da u odnosu na to ne zna činjenice ili da iznosi ma koju vrstu netačnih podataka. Tu vas poslanike, kao što sam već rekao nekoliko puta, predsednik Skupštine ne može da zaštiti ni na jedan način. Hvala vam na razumevanju.
Izvinite, gospodine Vučiću, što ste čekali, izvolite.