ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 19.05.2006.

9. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ČETVRTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

9. dan rada

19.05.2006

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:15 do 16:20

OBRAĆANJA

...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima poslanik Veroljub Arsić.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska radikalna stranka
 Dame i gospodo narodni poslanici, kao u članu 10. i u članu 11. ponovo imamo u samom zakonu određene široke i prilično jasne odredbe koje su nadležnosti Komisije.
Već u članu 11. u prvom stavu kaže se da Komisija izdaje dozvolu za rad kada utvrdi valjanost zahteva iz člana 10. ovog zakona. Komisija je deo vlasti, državni organ i ona nema pravo da prilikom sprovođenja zakona procenjuje da li je nešto u skladu sa zakonom ili ne, nego mora jasno to da utvrdi. Na taj član i na taj deo teksta utvrđivanja, podnet je amandman.
U mišljenju Vlade se kaže da se amandman odbija, jer se radi o neprihvatljivoj pravnotehničkoj redakciji, s obzirom da bi se u istoj rečenici dva puta ponovila ista reč kojom se ne menja značenje ove odredbe.
Znači, po vama, kada se nešto utvrdi, isto je kao i kada se procenjuje. Izvinite, ako za član 10. Komisija izdaje dozvolu za rad kada utvrdi, znači da su ispravni uslovi iz člana 10, onda treba da utvrdi da su uslovi ispunjeni i u članu 11. ovog predloga zakona.
Mada je to, po vama, pravno-tehnička redakcija, ali ko može da ima procenu?
Procenu može da ima fudbalski sudija, košarkaški sudija, bilo koji drugi sportski sudija; može da ima direktor nekog preduzeća, da li mu se neki posao isplati ili ne; procenu može da ima sudija, da li Trgovinskog, Opštinskog, Okružnog, Vrhovnog, Ustavnog suda. Organi koji sprovode zakon, znači izvršna vlast, moraju da utvrđuju, a ne da procenjuju. U tome i jeste problem ovog zakona.
Ukoliko je procena netačna, ona ne povlači nikakvu odgovornost, osim moralne, a ako neko napravi pogrešnu procenu, onda podnese ostavku na dužnost koju obavlja.
Ako utvrdi, a ne utvrdi u skladu sa zakonom, tu već postoji krivična odgovornost za nesavesno obavljanje poslovanja, itd.
Znači, ako već želite Komisiji da date određeno ovlašćenje, onda ćete morati da je naterate da ta ovlašćenja koristi isključivo u skladu sa zakonom, jer na osnovu pogrešne procene, koliko znam, niko još krivično nije bio gonjen. Možda je neko bio dužan da nadoknadi štetu, ali niko još nije bio krivično gonjen.
Dalje, imamo ponavljanje iz člana 10. Znači, po članu 10. je neophodan dokaz o poreklu osnivačkog kapitala, a u članu 11. je poreklo osnovnog kapitala jasno i nesumnjivo na osnovu priloženih dokaza. Sada ponavljate istu stvar.
U članu 10. mora da utvrdi, u članu 11. procenjuje istu stvar.
Mene je iznenadio odgovor koji je Vlada Republike Srbije dala na amandman koji je podnela Nataša Jovanović u ime SRS, pa se kaže da se amandman ne prihvata, jer materija koja je uređena ovim Predlogom zakona nije predmet regulisanja Zakona o sprečavanju pranja novca, te je stoga neophodno regulisati je ovim zakonom, pa je stoga neophodno Komisiji za hartije od vrednosti dati ovlašćenja da proverava poreklo osnovnog kapitala, s obzirom da je reč o jednim od najvećih učesnika na domaćem tržištu kapitala.
Sada jedno pitanje – koji će kriterijum i koja zakonska ovlašćenja Komisija za hartije od vrednosti da koristi kada bude proveravala poreklo novca? Na koji će zakon, osim na ovaj, da se pozove? Moraće da se pozove na Zakon o sprečavanju pranja novca, moraće da se pozove na ista ona ovlašćenja koja ima Komisija za sprečavanje pranja novca. Moraće da traži iste one izveštaje od banaka, turističkih organizacija, kockarnica, štedionica i drugih učesnika na finansijskom tržištu, čim neka uplata bude veća od one koja se smatra normalnom. Znači, u tom zakonu su već postavljeni kriterijumi kada se neki novac proverava.
Čak, kada idete u menjačnicu i menjate po 100 evra, ako to radite u više menjačnica, prilikom svake zamene ste dužni da pokažete ličnu kartu, pa se taj izveštaj šalje Komisiji za sprečavanje pranja novca, jer neko, bože moj, može da obiđe 30-40 menjačnica danas, pa vi izračunajte koliko je to, pa pomnožite sa brojem dana u godini, pa ćete videti da je to ogroman novac. Čak su i te odredbe u zakonu napisane. Čak i za pojedinačne uplate koje budu u jednom danu u više banaka, čak i te odredbe postoje u Zakonu o sprečavanju pranja novca. Znači, ova materija je već regulisana zakonom.
Zašto Komisiju za hartije od vrednosti opterećujete sa tim? Već imate organ uprave koji se brine o tome. Već ste se hvalili tim organom uprave, da su to ljudi koji nisu stranački opredeljeni, koji taj posao već rade, ali radili su na osnovu uredbe i drugih podzakonskih akata, pa njih čak nećete ni da menjate, nego ćete iste da postavite u tu Komisiju za sprečavanje pranja novca, jer oni već imaju određena iskustva.
Hajde da kažem da je tačno sve što ste rekli, ali zašto sad jedan isti posao mora da radi Komisija za hartije od vrednosti. Ona nema iskustva sa tim, nema tolika ovlašćenja kolika ima Komisija za sprečavanje pranja novca. Sasvim je sigurno da Komisija za sprečavanje pranja novca verodostojnije može da utvrdi poreklo kapitala koji je osnivački ulog nekog društva za upravljanje ili bilo kog društva koje postoji, da li je to privredno društvo, da li je to preduzetnik, zanatlija, fizičko lice i građansko lice. Znači, to je već regulisano jednim zakonom.
Zašto predlagač, a to je već postao manir ove vlade, pravi uporedno zakonodavstvo? Nemamo samo u ovoj oblasti uporedno zakonodavstvo, imamo i u krivičnom zakonodavstvu. Ako već donosite jedan zakon, ako ta vlada stvarno postoji, ako je homogena, kao što je predstavljate, čim se donese jedan zakon, na sledećoj prvoj sednici mogu da se rade izmene i dopune krivičnog postupka, gde će da se odrede krivične sankcije za povredu tog zakona koji je na prethodnoj sednici donet.
Krivični zakon nije nešto što je večito, u smislu nepromenljivosti. Svako društvo koje se razvija, razvija se privreda, ekonomija, nažalost razvija se i mogućnost zloupotrebe i vršenja krivičnih dela. Zašto onda taj krivični zakon ne dopunjujete, nego pravite paralelne krivične odredbe, koje su često u suprotnosti sa Krivičnim zakonom.
Imamo i u ovom zakonu: ukoliko neko o nekome stvori lažnu sliku itd. To imate i u Zakonu o krivičnom postupku, tamo piše da je to krivično delo prevare. Tamo je taksativno navedeno za koje vrednosti je to krivično delo prevare, koje su kazne predviđene u odnosu na težinu tog krivičnog dela, na osnovu vrednosti protivpravno pribavljene imovine ili štete koju je neko lice pretrpelo.
Ovde toga nema. Ako se steknu uslovi, koji će zakon da bude u primeni? Krivični ili ovaj koji pojedinačno reguliše neku krivičnu oblast? Koji će zakon da bude u primeni kada je u pitanju sprečavanje pranja novca? Da li Zakon o hartijama od vrednosti, o investicionim fondovima ili Zakon o sprečavanju pranja novca?
(Predsedavajući: Vreme.)
Ima vremena za SRS, a vama vreme ističe mnogo brže nego što mislite.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Da li još neko želi reč o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 11. amandman je podneo poslanik Milan Škrbić.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li još neko želi reč? (Da.) Reč ima poslanik Zoran Antić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Antić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji je podneo poslanik Milan Škrbić odnosi se, u stvari, na član 11. stava 1. tačka 2), koja kaže da su dokazi iz člana 10. stav 7. ovog zakona uverljivi.
Već smo govorili o tome kako ovakve konstatacije uverljivosti nisu prihvatljive u jednom ozbiljnom zakonskom projektu, ali za objašnjenje ovog amandmana mog kolege Škrbića neophodno je da i u članu 10. prepoznate u stavu 7, član 10. odnosi se na zahtev za izdavanje dozvole za rad, neophodnost, odnosno zahtev da se priloži dokaz o organizacionoj i tehničkoj osposobljenosti.
Sam dokaz o organizacionoj i tehničkoj osposobljenosti uopšte nije definisan ovim zakonom i ne zna se o čemu se u stvari radi, ali za izdavanje dozvole potreban je dokaz iz tog člana 10, znači dokaz o organizacionoj i tehničkoj osposobljenosti treba da bude uverljiv.
Ta uverljivost daje mogućnost Komisiji za hartije od vrednosti da izda dozvolu za rad društvu za upravljanje. Očigledno je da je ovu uverljivost neophodno potkupiti da li sa hiljadu, dve, tri, deset hiljada evra, da biste bili uverljiviji od protivkandidata.
Očigledno je da ovakve zakonske norme podstiču pre svega korupciju, samovolju pojedinaca i zloupotrebu zakona i to je ono protiv čega se SRS bori od svog osnivanja. Neophodno je, i predlog je naravno SRS i mog kolege, da ovaj amandman prihvatite i da ovakve nedorečenosti izbegnemo, ne samo u ovom, nego u svim zakonskim projektima.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Hvala. Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska radikalna stranka
Evo, opet, i ovaj amandman se odnosi na to kako treba da radi Komisija. Pa se kaže: "Komisija izdaje dozvolu za rad kada utvrdi valjanost zahteva iz člana 10. ovog zakona i kada proceni:", pa deo teksta koji se briše – "2) da su dokazi iz člana 10. stav 7. ovog zakona uverljivi."
Hajde da pogledamo koji su to dokazi iz člana 10. stav 7. "Uz zahtev za izdavanje dozvole za rad podnosi se: 1) osnivački akt društva za upravljanje".
E sada, koji je dokaz osnivački akt i po čemu on mora da bude uverljiv. Osnivački akt može da donosi pojedinac, može neka skupština, itd. Biće potvrđena nekim potpisom, pečata još uvek nema, osim ako nisu pravna lica koja će da osnivaju društvo za upravljanje, ali mogu i fizička. Znači, hoće li Komisija da pravi anketu sa svakim licem koje se potpiše na tom osnivačkom aktu? Jedini način da utvrdi valjanost je taj, nema drugog.
Da vidimo dalje – "2) dokaz o uplati osnovnog kapitala na privremeni račun kod banke". Hoće li priznanicu kao takvu da proverava, da traži izvod ili će jednostavno, da traži izveštaj iz te poslovne banke i na koji način i sa kojim ovlašćenjima?
Znači, taj koji bude uplaćivao osnivački kapital moraće Komisiji da potpiše saglasnost da proverava njegov račun, taj privremeni ili kako ga već zovete.
Znate i sami, određeni organi državne uprave imaju ovlašćenja da kontrolišu neke račune, ali to su računi koji se tiču javnih prihoda, računi iz određene privredne delatnosti mogu da kontrolišu samo inspekcijski organi i zna se postupak, to je već regulisano Zakonom o poreskom postupku, o poreskoj administraciji, itd.
Ima li Komisija ovlašćenja da zatraži od poslovne banke da joj podnese izveštaj da li je tačno da je taj iznos stvarno uplaćen na taj račun? Nema, moraće da priloži saglasnost lica koja su otvorila taj privremeni račun i uplatila novac. Znači, to ovim zakonom nije regulisano.
"Dokaz o poreklu osnivačkog kapitala"; već smo o tome toliko toga pričali, zar ne bi bilo najbolje da se o tome stara Komisija za sprečavanje pranja novca, pa neka Komisija za hartije od vrednosti od nje zatraži izveštaj, je l' taj novac stvarno, u skladu sa zakonom, stečen ili nije, ili je njegovo poreklo sumnjivo. Jedino tako može da funkcioniše, Komisija za sprečavanje pranja novca je ta koja već ima ovlašćenja da svaku uplatu proverava, dali ste joj to pravo zakonom. Zašto sada pravimo paralelni zakon koji treba da stupi na snagu?
"Pravila poslovanja društva za upravljanje"; e sada, koja su to pravila i ko određuje ta pravila, da li je to regulisano zakonom? Nije. Treba li Komisija, po članu 11, da se uverava da su ta pravila poslovanja u skladu sa zakonom, poslovnim moralom itd? Ovo je već zadiranje u unutrašnju organizaciju pravnog lica, pa neka je to i društvo za upravljanje.
Za Komisiju za hartije od vrednosti bitno je ko je predstavlja pred zakonom i pred drugim organima. Možda jednostavno da zatraži, uz osnivački akt može da bude navedeno ko je direktor i čija su prava ograničena ili neograničena, ali unutrašnja sistematizacija ne treba da bude predmet rada Komisije za hartije od vrednosti. Komisiju samo interesuje ko jedno javno društvo predstavlja pred zakonom i drugim organima, ko ima ovlašćenja.
"Organizacioni dijagram društva za upravljanje"; i o tome smo pričali. Kakav je to dijagram? Znači direktor, pa šta ide ispod direktora, ko je Upravni odbor, da li će imati Nadzorni odbor, da li će da ide po sistemu Skupštine, ko će koga da zastupa? O čemu pišete, koje su to odredbe koje će da budu primenjivane u zakonu, koje su to vrednosti da Komisija utvrdi da li je organizacioni dijagram društva za upravljanje tačan? Na osnovu čega?
Društvo za upravljanje još uvek ne postoji, ono tek treba da se osnuje. Šta će da se desi ukoliko javno društvo promeni svoj organizacioni dijagram, hoće li da izgubi dozvolu za rad? Jer, bože moj, nije dostavilo organizacioni dijagram Komisiji za hartije od vrednosti.
Ili ćete da kontrolišete da li se on stvarno pridržava tog organizacionog dijagrama, sve pitanje za pitanjem, ili ko vama garantuje da, kada dobije dozvolu, neće da promeni organizacioni dijagram? Taj dijagram možda neće odgovarati Komisiji za hartije od vrednosti, ali nema uslova da mu oduzme dozvolu za rad.
U tome jeste problem kada pišete zakone. Spisak akcionara po prezimenu, imenu i adresi, odnosno izvod iz registra privrednih subjekata za pravna lica, akcionara društva za upravljanje, odnosno overen prevod izvoda registra za strana pravna lica.
Kada je u pitanju spisak akcionara po imenu i prezimenu, odnosno izvod iz registra privrednih subjekata za pravna lica, da li predlagač zakona zna da Agencija za privredne registre još uvek nije uspela da registruje sva pravna i fizička lica koja obavljaju delatnost.
Čak smo imali izmene i dopune Zakona o privrednim registrima, gde smo produžavali te rokove za registraciju privrednih subjekata. Na kraju ni ta zakonom predviđena produženja nisu bila dovoljna, nego se kasnije prećutno žmurelo na to što Komisija za privredne registre ne stiže da odgovori zahtevima koje ima na tržištu privrednih subjekata.
Kako će neko da dostavi izvod iz privrednog registra, kad još uvek taj privredni registar, takav kakav treba da bude, ne postoji. Opet imamo dokaz o organizaciono-tehničkoj osposobljenosti. Kada je u pitanju i najobičnija samostalna trgovinska radnja, izlazi više nadležnih inspektora da bi nekome dali dozvolu za rad i obavljanje određene delatnosti, svaki iz svoje oblasti. Bila je i veterinarska i tržišna i sanitarna, itd.
Kako će to sada Komisija da sprovodi? Hoće li Komisija imati svoju inspekcijsku službu koja će da ide od kancelarije do kancelarije da proverava da li stvarno ima određenu visinu, da li stvarno ima tu opremu koju je priložio kao neki dokaz, spisak te opreme koji prilaže kao neki dokaz?
Vidim da će, ukoliko amandmane SRS ne prihvatite, Komisija za hartije od vrednosti u sprovođenju ovog zakona imati silne glavobolje da ovakav zakon stvarno zaživi u praksi i verujem da će biti potrebno mnogo više vremena, nego što ste to odredili u prelaznim i završnim odredbama, da Komisija za hartije od vrednosti to reguliše podzakonskim aktima, iako ste to mogli samim zakonom vi da regulišete, odnosno predlagač, ako mislite da se stara samo o sprovođenju zakona.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Da li još neko želi reč? Narodni poslanik Goran Jakšić.

Goran Jakšić

G17 Plus
Više puta je za ovom govornicom, i kod obrazlaganja zakona i sada kada su amandmani u pitanju, koji su vrlo važni, govoreno i potpuno tačno izrečeno da je ovaj zakon veoma važan, sa čime se potpuno slažem, zakon koji treba da definiše budući vrlo značajan segment u društvu kapitala i uopšte u ekonomiji i finansijama, koje su i te kako potrebne, na takav razvijen, organizovan, zakonit način definisane i da postoje, da žive u ovom društvu, kao i u svim drugim razvijenim društvima kojima valjda i mi težimo.
Upravo iz te specifičnosti, potrebe za ovakvim zakonom, iz specifičnosti da taj zakon reguliše nekada veoma osetljive stvari, zakon ima rešenja koja, slažem se delimično, imaju relativno neuobičajene forme, u smislu da nisu možda prisutne u nekim drugim zakonskim predlozima i rešenjima.
Investicioni fondovi su jedna pojava u našoj finansijskoj sferi, nešto što će vezivati za sebe priličan kapital, barem se nadamo svi, a pre svega predlagač zakona, kao i ovaj parlament koji zakone donosi. Trebalo bi da se desi da fondovi vezuju za sebe i veliko interesovanje ulagača, ne samo onih koji imaju mnogo para, već i građana koji nemaju ne znam koliko para, ali imaju deo para koji žele da investiraju.
Očekuje se da se investiranje i te kako pojača preko investicionih fondova, ne samo investiranje iz inostranstva, a imamo potrebu da kao država, u nekoj dugoročnoj strategiji, imamo što više investiranja iz inostranstva, ali i da kroz ovakve investicione fondove prikupimo investiciona sredstva samih građana ove države, da kroz to investiranje taj svoj kapital negde oplode, stave u promet, u investiciju i da iz tog kapitala, kao građani ove države, pojedinačni i organizovani na različite načine, imaju neku vrstu zarade, da od toga mogu da žive.
Ne pričam ni retorički, ni potpuno prazno, hoću samo da istaknem da je vrlo bitno da ovaj zakon ima i određena, malo nespecifična zakonska rešenja u toj nekoj tehnologiji zakonopisanja. Zbog toga se i ovde, bar tako razumem neke predloge zakona, ubacuje rešenje u članu 11. da Komisija određene stvari utvrđuje, što je i njena obaveza. To ovaj zakon i neki drugi zakoni daju kao pravo, utvrđuju neke stvari, ali ono što je ovde često puta bilo istaknuto, ima mogućnost da proceni, ne da utvrdi, nego da izvrši procenu.
Procena je nešto što nije direktna zakonska obaveza, ni zakonska mogućnost, ali je potrebna kada su ovakve stvari, koje su vrlo važne da to postoji kao određeni stav, obavezujući stav, na neki način, te Komisije koja treba da vrši kontrolu vrlo važnog dela, velike količine para, a samim tim da vrši kontrolu obaveza koju određeni organi koji se pominju u ovom zakonu moraju da imaju upravo iz tog razloga.
Ono što je pomenuto, a mislim da je na kraju krajeva vezano upravo za ovo, da istaknemo, to je da se u prethodnom članu 10, u stavu 7. napominje da Komisija treba da proceni, jer samo to i može, ne može da neke stvari utvrđuje, ono što joj je dato kao mogućnost, da su dokazi iz ovog člana 7. uverljivi. "Uverljivi", takođe malo neuobičajen izraz, ali nam daje, ili daje Komisiji, jednu vrstu obaveze i prava da, u skladu sa onim što dobija kao mandat od onih koji investiraju, radi kako treba.
Dakle, da proceni da li postoji osnivački akt, društvo za upravljanje, kako on izgleda.
Naravno, bitno je da znamo kako izgleda to što je osnivački akt i da li se zaista odnosi, makar u nekoj formi, na pravi način na ono na šta treba da se odnosi ovakvo društvo, odnosno investicioni fond.
Takođe, pravila poslovanja društva za upravljanje, naravno da Komisija treba da proceni, makar to bilo opet forma, kakva su to pravila poslovanja, jer ti ljudi treba da raspolažu, u ime velikog broja, verovatno investitora, i sa velikom količinom para. Trebalo bi Komisija ipak da vidi koja su to pravila. Ipak je to nešto što je vrlo specifično.
Takođe, pomenut je organizacioni dijagram društva za upravljanje. Opet se radi verovatno o formi. Ona može da bude menjana. Potpuno razumem, dolazim iz privrede, znam kako to otprilike može da se promeni, da li može da se poštuje ili ne, ali Komisija ipak u samom inicijativnom, inicijalnom početnom radu mora da vidi kako izgleda dijagram i da li može da pokaže ozbiljnost onoga čime treba da se bavi investicioni fond, odnosno da li ta dozvola sme da se da nekome ili ne.
Takođe, dokaz, to je često puta pomenuto, o organizacionoj i tehničkoj osposobljenosti. Neće toga biti, gotovo sam uveren, priča o stolicama ili visini plafona, nadam se da su to bile neke napomene koje su više retoričke.
Ne misli niko valjda da će time da se bavi, ali nešto od tih tehničkih osposobljenosti mora da bude prikazano kao dokaz, pre svega ozbiljnosti i spremnosti da se taj posao kontrole ili upravljanja investicionim fondom radi onako kako bi trebalo da se radi. Oni koji investiraju mogu da veruju da se to što se radi, radi zaista ozbiljno i u njihovu korist, ne na njihovu štetu.
Takođe, spisak lica koja će obavljati poslove portfolio menadžera, ovlašćenog revizora, sve to ne mora da bude nešto što će da procenjuje Komisija, ali mislim da je zaista dobro da Komisija kroz ovaj zakon, kroz ovaj član 11. ima jednu vrstu obaveze da iznese svoj stav i da se malo ozbiljnije bavi procenom, odnosno određivanjem uslova da li neko može da se bavi ovako velikim i odgovornim poslom, kao što je vođenje i osnivanje investicionog fonda. Znam da nije donet zakon o otvaranju takvih dosijea.
Znači, Komisija za hartije od vrednosti neće moći i nema takva ovlašćenja da ovim zakonom traži da joj se tako nešto stavi na uvid. Mislim da je u članu 11. stav 1. tačka 4) – "da se na osnovu dobijenih informacija može zaključiti da su lica koja poseduju kvalifikovano učešće podobna i pouzdana", to je u praksi neprimenljivo.
Znači, mora neki od ovih uslova da bude ispunjen, ili će podatke da daje Ministarstvo unutrašnjih poslova ili BIA, ili će Komisija da osnuje svoj ogranak koji će da se bavi špijunažom o nekom poslovnom moralu, biznisu ili slično.
Ako ispunite jedan od ova tri uslova, Komisija za hartije od vrednosti može da ispuni uslov predviđen u članu 11. stav 1. tačka 4). Drugačije nikako ne može ili će se jednostavno procena vršiti na osnovu toga da li je neko pripadao nekoj drugoj političkoj opciji ranije, kojoj političkoj opciji sada, koliko je političkih stranaka promenio, koliko je bio blizak ranijoj vlasti, a koliko sadašnjoj, jesu li u dobrim ili u lošim odnosima, itd.
Sama odredba da Komisija prikuplja informacije, a nije predviđeno zakonom na koji način i od koga ih prikuplja, daje za pravo samoj Komisiji da vrši određene zloupotrebe, jer će u jednom trenutku možda reći – određene informacije nismo mogli da pribavimo, znali smo da tu nešto nije u redu, ali nismo mogli da ih pribavimo i zbog toga smo morali da damo saglasnost, odnosno dozvolu za rad, zato što nije zakonom predviđeno kako će te informacije da primaju.
Verujem da će komisija za sprovođenje ovog zakona imati silne probleme, pogotovo kada su u pitanju neke definicije koje uopšte u praksi nisu primenljive i verujem da će često biti korišćeno da se komisija koja nije podobna i pouzdana, na taj način menja.
Znači, niste uspeli da primenite odredbu iz člana 11. stav 1. tačka 4) i ne treba više da budete članovi Komisije. Zbog toga ćemo da predložimo Narodnoj skupštini, odnosno nadležnom skupštinskom telu, Zakon o hartijama od vrednosti je prošao, da vas zameni, a kako će da se sprovode ove odredbe to niko ne zna.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Da li se još neko javlja za reč? (Ne.)
Na član 11. amandman je podneo poslanik Zlatan Jovanović.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Zoran Antić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Antić

Srpska radikalna stranka
Evo, izlazimo iz člana 11, o kome smo dosta toga već rekli i ovaj amandman kolege Zlatana Jovanovića odnosi se na stav 4, gde se kaže – "stav 4. briše se".
Pročitao bih stav 4. da biste mogli da vidite koliko je taj stav apsurdan. "Bliže uslove za određivanje kriterijuma podobnosti i pouzdanosti lica koja stiču kvalifikovano učešće, odnosno članova uprave i direktora društva za upravljanje, utvrđuje Komisija".
Još jednom, i juče sam rekao, a to stoji i posle svega ovoga što smo čuli kada je u pitanju Zakon o investicionim fondovima, očigledno je da je Komisija za hartije od vrednosti svemoguća, kompletno finansijsko tržište mogli smo da prepustimo Komisiji za hartije od vrednosti, da se ne bavimo time ovde i da ne gubimo vreme i novac poreskih obveznika pokušavajući da popravimo nešto što je u startu izuzetno loše.
Rekao bih da je obrazloženje koje je Vlada dostavila, a koje se uglavnom odnosi na to da je usklađeno sa direktivama Evropske unije koje se odnose na finansijska tržišta, poprilično šturo, često netačno, a činjenica je da su i same institucije Evropske unije poprilično nezadovoljne ovim predlogom zakona, i to ste mogli i u štampi da pročitate.
Mnogi instituti koje je trebalo da sadrži ovaj predlog zakona o investicionim fondovima, pre svega o tržištu hartija od vrednosti, za koje postoji sistemski, osnovni zakon iz koga proističu ostali zakoni o kojima ćemo danas da raspravljamo, nisu usaglašeni sa voljom međunarodnih institucija i očigledno da je svet prepoznao da su ovi zakoni rađeni u interesu pojedinaca i pojedinih grupa, lobija na finansijskom tržištu.
Da nije tako, danas bismo imali znatno bolju ponudu akcija na berzi, mogli bismo da računamo na firme velikih prvoklasnih preduzeća tipa Elektroprivrede Srbije, na akcije koje se odnose na "Mobtel". Vidim da "Mobtel" prodajete na tenderu, umesto da uz pomoć akcija postignemo što je moguće veću cenu i podstaknemo finansijsko tržište, jer prvoklasna akcija diže cenu ne samo velikih i jakih preduzeća, već i onih koji su sa nekim slabijim i lošijim finansijskim performansama, ali očigledno je da Vlada nema nameru da bilo šta uradi po tom pitanju, da dođemo do ozbiljnijeg zakona.
Loši makroekonomski pokazatelji, pa i loš privredni ambijent, ne idu na ruku ovakvom zakonu, kada se uz to zakon donosi ovako nedorečen i nejasan, kada se nema namera da se sukcesivno popravlja zakon, da se krene od nekih normi koje su prilagođene mogućnostima finansijskog tržišta danas, sasvim je jasno da od ovakvog zakona nećemo moći da računamo na boljitak.