OSMO VANREDNO ZASEDANjE, 12.09.2007.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

OSMO VANREDNO ZASEDANjE

2. dan rada

12.09.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:05

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Hvala, gospodine Damjanoviću. Po Poslovniku, narodni poslanik Milan Avramović, izvolite.

Milan Avramović

Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 226. Želim da iskoristim prisustvo ministra, gospodina Jočića, i da postavim poslaničko pitanje na koje bih voleo odmah da dobijem odgovor, u toku današnjeg dana, jer se radi o situaciji koja nije nimalo beznačajna.
Dolazim sa opštine Savski venac, gde su kriminal i korupcija nešto što je osnovni zanat tamošnje vlasti. Gospodine ministre, vaša stranka je tamo u koaliciji sa Demokratskom strankom; vaši članovi, tačnije funkcioneri koji vrše vlast, veoma su dobro upoznati sa ovim što ću sada reći. Ono što je meni neshvatljivo i neobjašnjivo jeste da država, tačnije da MUP ne reaguje u skladu sa zakonom onako kako bi trebalo i zbog toga ću postaviti pitanje vezano za SO Savski venac.
Dakle, predsednik opštine Savski venac Tomislav Đorđević, poreklom iz Hrvatske, došao je devedesetih godina u Srbiju, uzeo položaj predsednika SO Savski venac.
U međuvremenu, podnet je veliki broj krivičnih prijava zbog zloupotrebe službenog položaja, što se odnosi na njega i na članove opštinskog veća. Zanima me na osnovu čega on može, ako je pod istragom Drugog opštinskog suda, da izlazi iz zemlje, da letuje, da iznosi novac iz države Srbije, iako je svima dobro poznato da vam je za dobijanje vize potrebna potvrda suda da niste pod krivičnim postupkom, tačnije da niste pod gonjenjem.
Zanima me još jedna stvar: da li je tačno da je zamenik državnog tužioca Vlada Mihajlović dobio stan od Đorđa Antelja na uglu ulica Sanje Živanović i Banjičkih žrtava, da li je spoj pravosuđa... Izvinjavam se, Vlada Manojlović, tako je. Da li je spoj pravosuđa Drugog opštinskog suda i opštine Savski venac, preko predsednice Drugog opštinskog suda Ivone Lalović, ostvaren preko Đorđa Antelja i preko ove nekretnine koju je on dobio, koju sam pomenuo?
Postoji li dokaz da je on državljanin Hrvatske, jer ima naznaka da je izneo veliki novac, zarađen mutnim poslovima u opštini Savski venac, i da je kupio ogromnu nekretninu u samom Dubrovniku, u neposrednom komšiluku Vilija Montgomerija? Hvala najlepše.
...
Socijalistička partija Srbije

Milutin Mrkonjić

| Predsedava
Hvala narodnom poslaniku Milanu Avramoviću. Inače, to je moj miljenik sa Savskog venca. Reč ima narodni poslanik Momir Marković. Izvolite.
Pre nego što Momir uzme reč, da vas obavestim da će sednica Odbora za bezbednost Republičke skupštine biti održana u pauzi zasedanja, u plavom salonu. Hvala.

Momir Marković

Dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o državljanstvu je jedan od fundamentalnih zakona koje jedna država mora da ima. Srpska država i srpski narod pogotovo, jer je raspadom bivše Jugoslavije veliki deo srpskog naroda ostajao u odvojenim, otcepljenim republikama bez ikakvih prava.
Jedan deo srpskog naroda iz Republike Srpske Krajine uspeo je da sačuva živu glavu, da pobegne ispred ustaškog noža u maticu Srbiju. Naravno, računajući da će bar elementarna prava, kao što je pravo na državljanstvo, moći da reši u svojoj matici. Nažalost, do dana današnjeg ogroman deo tih izbeglih i raseljenih lica iz Republike Srpske Krajine i iz drugih delova Hrvatske ni do dana današnjeg nije uspeo da reši pitanje svog državljanstva.
Da ne govorim o tome kako prolaze pripadnici srpskog naroda u drugim republikama. Samo da vas podsetim da je vladika Jovan u Makedoniji dva puta nepravedno optuživan i nepravedno osuđivan na vremenske kazne, samo zato što je vladika SPC. Da vas podsetim da je jedna od optužbi bila da je novac od donacija za crkvu potrošio na izgradnju crkve.
Došli smo u situaciju da tim raspadom sve više pripadnika srpske nacionalnosti ostaje izvan granica, pogotovo poslednja separatistička akcija u kojoj smo dobili još jednu državu, "državče", gde je 250 hiljada Srba ostalo izvan te granice.
Naravno da je država Srbija, da je Vlada morala hitno da predloži izmene i dopune starog zakona i da upodobi Zakon o državljanstvu. Mi nemamo ništa protiv. Naprotiv, do člana 16. smatramo da je sve ovo tehnička redakcija Zakona i to je sve u redu.
U članu 16. Predloga zakona omogućavamo upravo onima koji su zabijali klipove u točkove srpskoj državi da na jedan volšeban način imaju pravo da postanu državljani Srbije. Ukoliko ovako ostane, jednog dana će i Stipe Mesić, razočaran politikom Hrvatske, ako se uopšte razočara, moći da dođe, a s obzirom na to da ima veze sa srpskom nacijom, moći će da traži i da dobije državljanstvo Republike Srbije.
Ovim zakonom, ukoliko ovako ostane, omogućavamo da Milo Đukanović, pošto završi poslove sa duvanom u Crnoj Gori, može da dođe i da, ne izvinjavajući se što je otcepio jedan deo srpske države, ne govorim države Srbije, govorim srpske države, podnese zahtev i postane državljanin Srbije.
Radi građana Srbije ću da pročitam taj član 16. Inače, poslanička grupa SRS je podnela tri amandmana, ali su dva ključna i umnogome poboljšavaju ovaj predlog zakona.
Doduše, kada je ministar juče rekao da i Vlada ima amandman koji je maltene identičan sa amandmanom gospođe Vjerice Radete, očekivali smo da taj amandman dođe, pa da glasamo i za amandman Vlade, ukoliko je identičan.
Član 16. kaže: "Posle stava 1. dodaje se stav 2. koji glasi: Državljaninom Republike Srbije, u smislu ovog zakona, smatra se i crnogorski državljanin koji je na dan 3. juna 2006. godine imao prijavljeno prebivalište na teritoriji Republike Srbije, ako podnese pismenu izjavu da se smatra državljaninom Republike Srbije i zahtev za upis u evidenciju državljana Republike Srbije."
Dame i gospodo narodni poslanici, "montenegrini" koji su napravili to "državče" (ne mogu ni imati avijaciju, jer čim poleti avion sa piste već prelazi na teritoriju druge države), koji su naneli toliko zla srpskom nacionalnom biću, po ovome će moći da dobiju državljanstvo, što znači da će moći da koriste sve privilegije.
Recimo, njihovi studenti će moći da koriste sve privilegije koje koriste studenti iz Beograda, iz Batajnice, iz Niša itd. Oni će moći i dalje, upravo što je i gospodin Topalović rekao, ovde da koriste sve, pri tom koristeći veze, jer su izuzetno vezani jedni sa drugima, moći će bukvalno da se ponašaju kao da ništa srpskoj državi i srpskom narodu nažao učinili nisu.
Nama nije cilj da poistovećujemo "montenegrine" i Srbe, a ovaj član zakona upravo to kaže. Za mene je, za SRS, za građane Srbije, onaj ko se izjasnio kao Crnogorac isti i imaće ista prava i isti status kao Eskim, kao bilo koji građanin bilo koje države u svetu. Nama je cilj da sačuvamo one koji su se izjasnili kao Srbi u Crnoj Gori, one koji misle, dišu i pišu srpski.
Uvaženi pesnik Momir Vojvodić, tumačeći da su svi Crnogorci u stvari Srbi, jednom reče: "Onaj ko je rođen u Crnoj Gori, a nije Srbin, mora da je nečije kopile". Nas to neće interesovati.
Amandman SRS-a glasi: "Državljaninom Republike Srbije, u smislu ovog zakona, smatra se i državljanin druge države, pripadnik srpskog naroda, ako podnese pismenu izjavu da se smatra pripadnikom srpskog naroda i da Republiku Srbiju smatra svojom državom".
Dame i gospodo narodni poslanici, ukoliko ste spremni da usvojite amandmane SRS, koji umnogome poboljšavaju ovaj zakon i rešavaju elementarna pitanja srpskog naroda na svim prostorima, SRS će glasati za ovaj zakon.
Znam da se vi plašite nečega što će, eventualno, prilikom sledećih izbora doći. Plašite se za koga će glasati ti državljani Srbije. Možda će glasati za vas. Ako budete radili onako kako treba, u interesu, verovatno će glasati za vas.
Dame i gospodo narodni poslanici, kada smo spremni da pošaljemo članove biračkih odbora u Kanadu, Ameriku, Nemačku, možda ćete morati da budete spremni da pošaljete članove biračkih odbora i na Cetinje, u Nikšić, Podgoricu, ali o tom potom.
Srbija ne sme da zaboravi 250 hiljada Srba u Crnoj Gori. Srbija ne sme da izjednači tih 250 hiljada Srba sa onima koji su nosili krstaše, barjake, veličajući veliku pobedu i formiranje države Montenegro. Srbija ne sme da zaboravi sve Srbe u BiH, pri tom ne mislim na građane Republike Srpske, pogotovo ne sme one iz Republike Srpske. Srbija ne sme da zaboravi nijednog Srbina, ma gde se on nalazio.
Zato vas pozivam, gospodine ministre, da usvojite amandman SRS na član 16. i da ovu agoniju oko ovog zakona, koja traje već dva dana, konačno privedemo kraju.

Oliver Dulić

| Predsedava
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja načelnog pretresa pitam da li još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 93. Poslovnika želi reč?
Po Poslovniku? Izvolite.

Zorica Stevanović

Dame i gospodo narodni poslanici, izvinjavam se zbog prehlade i vama i građanima Srbije. Pošto vidim da je ministar voljan da rešava konkretne slučajeve, posle diskusije gospodina Topalovića, smatram da bi ovu stvar trebalo pojednostaviti i zato bih volela da čujete jednu priču. Možda je to trebalo malo ranije, ali mislim da je ovo pravi momenat.
U hotelu "Srbija" u Niškoj Banji, koja se nalazi na 15 kilometara od Niša, živi više porodica izbeglih i raseljenih lica sa Kosova. Trebalo je da se oni do 30. juna 2007. godine isele iz hotela, jer je hotel prodat. Konkurisali su za stanove u Pasi Poljani, koji se rade iz programa SIRP. Trebalo je da stanovi budu useljivi do 9. maja 2007. godine. Četiri ulaza je bilo završeno, peti je imao neki spor u vezi sa izmeštanjem dalekovoda.
Što se tiče izbeglih i raseljenih lica koja su živela u hotelu "Srbija", tu je bila sporna samo porodica Smiljanić, četvoročlana porodica sa dvoje maloletne dece. Oni su iz Bosne, sin im boluje od astme i od 1996. godine leči se u Tiršovoj u Beogradu.
Ova porodica je jedina porodica koja će, zbog nečijeg hira, neodgovornosti ili neznanja, biti smeštena u izbegličkom kampu u Sićevu, u bungalovu koji je samo 9m2, bez uslova za normalan život, bez mokrog čvora, bez kupatila, a deca će biti prinuđena da pešače pet kilometara do škole.
Kod ove porodice je, gospodine ministre, problem samo državljanstvo oca ove dece. Iako poseduju dokumentaciju da bi konkurisali za dobijanje stana u zakup, gde će biti smeštena izbegla lica i socijalni slučajevi, samo je državljanstvo problem, kao što smo čuli. To je priča te porodice i ko zna još koliko takvih.
Iskoristila bih ovu priliku da vas pitam da li je tačna informacija koju imam. Ako jeste, odgovorite mi zašto je tako, a ako nije, da mi opet odgovorite. Da li je tačno da samo Nišlije za dobijanje vize moraju da daju obrazac M4, pored svih potvrda koje dobiju od poslodavca ili direktora firme da bi izašli iz zemlje. Ako nisu samo Nišlije u pitanju, ako je bilo koji drugi grad ili opština, i ako nisu aršini isti za celu Srbiju, interesuje me zašto je tako. Hvala.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem se. Pošto niko više ne želi reč, pitam ministra da li želi reč? (Ne.)
Zaključujem načelni pretres.
Prelazimo na 2. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O POTVRĐIVANjU SPORAZUMA O IZMENI I PRISTUPANjU SPORAZUMU O SLOBODNOJ TRGOVINI U CENTRALNOJ EVROPI - CEFTA 2006.
Primili ste Predlog zakona koji je podnela Vlada.
Primili ste izveštaj Zakonodavnog odbora.
Podsećam vas da, prema članu 149a stav 3, a shodno članu 94. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe.
Pošto ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, konstatujem da je vreme rasprave po poslaničkim grupama sledeće: Srpska radikalna stranka – jedan sat, 37 minuta i 12 sekundi, Demokratska stranka – jedan sat i 16 minuta, Demokratska stranka Srbije - Nova Srbija - dr Vojislav Koštunica – 56 minuta i 24 sekunde, G17 plus – 22 minuta i 48 sekundi, Socijalistička partija Srbije – 19 minuta i 12 sekundi, Poslanička grupa Liberalno-demokratska partija – 13 minuta i 12 sekundi, Savez vojvođanskih Mađara - Lista za Sandžak - Unija Roma Srbije - Koalicija Albanaca Preševske doline – 7 minuta i 12 sekundi, Vojvođanski poslanici - LSV, SVM – 6 minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika.
Saglasno članu 149a stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram jedinstveni pretres o Predlogu zakona.
Obaveštavam narodne poslanike da je ovlašćeni predstavnik Srpske radikalne stranke narodni poslanik Jorgovanka Tabaković.
Da li predstavnik predlagača mr Mlađan Dinkić, ministar ekonomije i regionalnog razvoja, želi reč? Izvolite.

Mlađan Dinkić

Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je zakon o potvrđivanju, odnosno ratifikaciji Sporazuma o slobodnoj trgovini u jugoistočnoj Evropi, skraćeno CEFTA 2006, s obzirom da je taj sporazum potpisan 2006. godine. Radi se o multilateralnom sporazumu o slobodnoj trgovini zemalja jugoistočne Evrope. Dosadašnja 32 bilateralna sporazuma o slobodnoj trgovini zamenjuju se ovim jedinstvenim sporazumom.
Želim da kažem da je CEFTA potpisana 19. decembra 2006. godine. Potpisalo ju je osam carinskih teritorija: Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija, Moldavija, Srbija, Crna Gora i UMNIK, kao carinska teritorija, naglašavam, za teritoriju Kosova. Bugarska i Rumunija su ovaj sporazum takođe potpisale, ali s obzirom da su u međuvremenu ušle u EU samim tim su iz njega i istupile.
Sporazum je do sada ratifikovan od strane svih članica potpisnica. Mi smo poslednji parlament, poslednja vlada koja ratifikuje ovaj sporazum. Ali, svejedno, mislim da ćemo to učiniti na vreme, s obzirom na to da se Prva ministarska konferencija u Ohridu održava 28. septembra. Nadam se da će do tog roka parlament razmotriti i ratifikovati ovaj veoma važan dokument.
Šta su prednosti CEFTA sporazuma? Sa svim ovim zemljama Srbija ostvaruje 30% svog izvoza, a 8% od ukupnog uvoza. Drugim rečima, mi smo neto izvoznik ovog područja. Srbiji odgovara liberalizacija spoljne trgovine i uopšte režima trgovine sa svim ovim zemljama, s obzirom na to da smo jača ekonomija i možemo više da izvezemo ukoliko imamo manje barijere. Drugim rečima, povlastice koje mi dajemo drugima moraju da daju drugi nama, ali smo mi, kao jača ekonomija, u stanju da te povlastice daleko bolje iskoristimo. To govori i ovaj pokazatelj da je učešće zemalja CEFTA u ukupnom izvozu Srbije u ovom trenutku 30%, a u uvozu 8%. U prvih šest meseci ove godine daleko brže raste izvoz na područje CEFTA zemalja, nego uvoz, i to je jasan indikator da će naša privreda imati nedvosmislene koristi od ovog sporazuma.
Takođe želim da kažem da ovaj sporazum zamenjuje čak 32 bilateralna sporazuma, pri čemu je primenjeno sledeće pravilo: dostignuti nivo koji je ugovoren u bilateralnim sporazumima se zadržava. Drugim rečima, danom stupanja ovog sporazuma ne uvode se nikakve dodatne mere liberalizacije, već se postojeći ugovori o spoljnoj trgovini sa zemljama potpisnicama sporazuma CEFTA samo zamenjuju.
Međutim, ovde imamo i nekih novina. Novine su da je predviđeno formiranje zone slobodne trgovine u regionu do 31.12.2010. godine, što znači da će se do tog perioda u jednom tranzitornom razdoblju povećati sadašnji iznos koncesija iz bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini. Drugim rečima, lagano će se snižavati carine sa jedne i sa druge strane, kako se bude dogovaralo, pri čemu moram da kažem da je sadašnji nivo zaštite različit u odnosu na različite zemlje, i o tome ću nešto kasnije govoriti.
Naravno, najosetljivije je pitanje zaštite poljoprivrednih proizvoda. Sa liberalizacijom poljoprivrednih proizvoda, između CEFTA zemalja krenuće se do 1. maja 2009. godine, dakle za neke dve godine. Takođe, ovaj sporazum predviđa da se tehničke barijere u trgovini do 31.12.2010. godine otklone i taj proces harmonizacije će ići a biće dovršen do tog dana.
Takođe, postoje odgovarajuća pravila konkurencije koja treba da se primenjuju na sva preduzeća, uključujući i javna preduzeća, u svim zemljama potpisnicama CEFTA sporazuma od 1. maja 2010. godine. Takođe, do 1. maja 2010. godine sve članice treba da obezbede nediskriminaciju u sistemu javnih nabavki. To znači nacionalni tretman. Drugim rečima, svi koji su na teritoriji CEFTA od 1. maja 2010. godine imaće tretman domaćeg ponuđača, kako npr. Srbi u Hrvatskoj, tako i Hrvati u Srbiji. Do tada moramo da osposobimo naša preduzeća da budu konkurentnija.
S druge strane, ovaj sporazum omogućava tzv. dijagonalnu kumulaciju, drugim rečima, mogućnost izvoza u treće zemlje po preferencijalnom režimu proizvoda koji su napravljeni od komponenata iz različitih zemalja CEFTA, ukoliko je učešće tih komponenata u nekom proizvodu preko 51%. Sada je situacija sledeća: pod domaćim proizvodom podrazumeva samo onaj proizvod koji sadrži preko 51% komponenata sa teritorije Srbije. Nakon ratifikacije CEFTA sporazuma, sve komponente sa teritorije svih osam područja ulaze u tretman domaćeg proizvoda, na osnovu koga se dobija odgovarajući preferencijalni tretman za izvoz u neku treću zemlju.
Kakav je do sada postignuti stepen liberalizacije sa pojedinim zemljama iz CEFTA sporazuma? Najpre, sa Bosnom i Hercegovinom i Makedonijom su postojećim bilateralnim sporazumima ukinute carine na sve proizvode i mi imamo bescarinski režim i sa Makedonijom i sa BiH, pri čemu BiH u dosadašnjem periodu nije poštovala ovaj ugovor o slobodnoj trgovini koji smo imali. Nešto ću kasnije govoriti o tom problemu.
Sa Crnom Gorom se primenjuje postojeće stanje u razmeni, dakle, potpuno liberalizacija. Imamo bescarinski režim i sa Crnom Gorom.
Sa Moldavijom su ukinute skoro sve carine za 97% proizvoda, sem za osam tarifnih stavki za koje su predviđene carinske kvote sa nižim carinskim stopama. Sa Hrvatskom i Albanijom carine treba da se ukinu na sve industrijske proizvode od 1. januara 2007, dok je daleko veći stepen zaštite kod poljoprivrednih proizvoda, dakle svega 10% poljoprivrednih proizvoda je na liberalnom režimu, a 24% sa Albanijom. To je iznos proizvoda koji se uvozi i izvozi bez carina. Naravno, krenuće se u pregovore po ovom sporazumu za odobravanje, eventualno, novih koncesija do 1. maja 2009. godine.
Dakle, ponavljam još jednom, Srbija je u ovom trenutku druga ekonomija po snazi u okviru zemalja CEFTA sporazuma; trenutno jedino Hrvatska ima bolje performanse. Naravno, naš zadatak treba da bude da jačanjem naše ekonomije do kraja isteka ovog sporazuma pokušamo da dostignemo i prestignemo Hrvatsku.
Sada ću reći nešto o problemima koji bi mogli pratiti sprovođenje CEFTA sporazuma, imajući u vidu iskustva iz bilateralnih ugovora. Već sam rekao da jedini problem koji se eventualno može desiti, ali ovaj sporazum ne sadrži mehanizme za daleko efikasnije otklanjanje posledica jednostranih akata određenih zemalja, jeste tretman određenih poljoprivrednih proizvoda u trgovinskoj razmeni između nas i Bosne i Hercegovine.
Drugim rečima, Bosna i Hercegovina i Srbija su zaključile sporazum o slobodnoj trgovini 1. juna 2002. godine, koji je bio asimetričan, odnosno dozvoljeno je bilo bosanskoj privredi, koja je daleko slabija od srpske, da ima veći stepen zaštite do 1. januara 2004. godine, s tim što je tim sporazumom bilo uređeno da se potpuno izjednači nivo carinske zaštite, odnosno liberalizuje do 1. januara 2004. godine. Međutim, praktično, to se nikada nije dogodilo.
Savet ministara Bosne i Hercegovine je 8. marta 2005. godine usvojio Odluku o privremenoj obustavi nulte carine prema Srbiji i Hrvatskoj, da bi kasnije uveli subvencije na određene poljoprivredne proizvode, što je takođe zabranjeno ovim sporazumom i ugovorom o slobodnoj trgovini.
Na kraju su pretvorili te subvencije u odgovarajuće carine 1. juna 2006. godine, tako da mi ulazimo u trgovinu sa Bosnom i Hercegovinom, ne samo mi već i Hrvatska, sa jednim neravnopravnim tretmanom koji je, moram reći, sada predmet daleko bolje mogućnosti otklanjanja, jer sada se formira komitet u okviru CEFTA i ukoliko neka zemlja ne poštuje ovaj sporazum daleko je snažniji pritisak, uključujući i pritisak Evropske unije, da se dođe do otklanjanja ovoga.
Mi očekujemo da ćemo u narednim razgovorima, počevši od ovog 28. u Ohridu, uspeti da krenemo u pregovore sa bosanskom stranom.
U svakom slučaju, nijedna strana ne sme da uvodi jednostrane mere, mada CEFTA sporazum daje mogućnost kontramera, kompenzatornih mera onoj strani koja je eventualno pogođena diskriminacijom, pre nego što se otkloni odgovarajući postupak.
Evo, ovo su ključne stvari vezane za CEFTA sporazum. Mislim da parlament treba da ga prihvati, jer je to u korist srpske ekonomije.
Srpska ekonomija će profitirati iz liberalnijih uslova trgovine u regionu. Imaćemo više investicija, s obzirom na to da će oni koji proizvode u Srbiji moći pod povoljnijim uslovima da prodaju robu na teritoriji ovih osam područja koja ratifikuju CEFTA sporazum. Nadam se da je ovo samo prvi korak.
Naš cilj mora biti ulazak u Evropsku uniju i potpuno liberalna trgovina sa zemljama Evropske unije. Do tada, CEFTA će nam pomoći da pojačamo konkurentnost domaće poljoprivrede i pripremimo se za vreme kada ćemo postati član Evropske unije. Hvala.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem. Obaveštavam narodne poslanike da je poslanička grupa SPS za svog ovlašćenog predstavnika predložila narodnog poslanika Milana Nikolića. Takođe obaveštavam narodne poslanike da je poslanička grupa DSS - Nova Srbija - dr Vojislav Koštunica za svog ovlašćenog predstavnika ovlastila narodnog poslanika Slavoljuba Matića.
Da li izvestilac Zakonodavnog odbora želi reči? (Ne.)
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč?
Reč ima narodni poslanik Jorgovanka Tabaković, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe Srpske radikalne stranke. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Jorgovanka Tabaković

Poštovane kolege, iskreno da vam kažem, očekivala sam više od ovde prisutnog izvestioca u ime Vlade, a to je da nas makar u najkraćem upozna sa osnovnim principima i razlozima za pristupanje CEFTA sporazumu. Zašto sam očekivala više?
Mi ovde u Skupštini imamo jednu vrstu i obrazovne uloge, odnosno da građane upoznamo sa onim sa čime se ne mogu upoznati samo na okruglim stolovima, u privrednim komorama, u stručnim časopisima, jer ako kao dom, kao Narodna skupština u kojoj su zastupljeni svi slojevi građana treba da raspravljamo o sporazumu CEFTA, dužni smo da građanima i kažemo zašto, i pod čijim pritiskom, da budem precizna, pristupamo ovoj organizaciji.
Imam jedan osnovni moto kojim ću da okarakterišem koristi i štete od pristupanja ovom sporazumu. Nadam se da ste me već doživeli kao nekoga ko se ne koristi nikakvim tajnim podacima, ko koristi rečnik Vlade, čije predloge ovde i kritikujemo, i ja ću to da uradim i ovoga puta.
Da bih vam rekla koje su koristi od pristupanja sporazumu CEFTA, ja ću da iskoristim Predlog zakona o duvanu, gde je na strani četiri - obrazloženje za donošenje zakona, a duvan jeste deo ovog paketa, rečeno pod tačkom 3) sledeće: da li su pozitivne posledice donošenja zakona takve da opravdavaju troškove koje će on stvoriti? Znači, troškova ima, a da li pozitivne posledice pokrivaju te troškove, poslušajte odgovor Vlade: "Pozitivne posledice donošenja zakona su takve da ne izazivaju dodatne troškove privrednih subjekata". Ni reč o koristima, ni reč o efektima koji su merljivi u broju radnih mesta, u povećanom izvozu, u smanjenju spoljnotrgovinskog deficita, o tome koje će to grane profitirati.
Neću da kažem koliko je ljudi zaposleno u organima državne uprave, koliko njih sa platom koju primaju da bi nam takvu analizu i ocenu izneli. Nisu oni lenji. Nije da oni to ne znaju, ali su efekti od pristupanja CEFTA pre svega političke prirode, a za nas sa političkom težinom i politički negativnim posledicama. To znači da je ova integracija kao predvorje Evropskoj uniji u stvari nešto što gospodin Erhard Busek zove trening kampom za zajedničko tržište. Citiram – preduslov ulaska u Evropsku uniju i trening kamp.
Međutim, ako otvorite sporazum CEFTA pa pogledate član 51, u njemu piše da se Sporazum potpisuje i da će važiti neodređeno vreme. Ne piše do ulaska u Evropsku uniju. Ta obećanja se daju usmeno, onako kako ste i vi davali obećanja stranim partnerima kada su ulazili u privatizaciju duvanske industrije, obećavajući im zaštitu do 2009. godine.
Građanima hoću da ponovim: nas neko može da smatra slabom zemljom, koja samim tim i nema neku jaku diplomatiju; mogu da nas smatraju i siromašnom zemljom, koja takođe zbog toga nema značajnu diplomatiju, ali nas ne mogu smatrati glupim građanima koji ne znaju da nam je EU u onom ranijem vidu rasparčala zajedničko jugoslovensko tržište, u kojem danas nema samo Slovenije, a imamo Moldaviju. To je CEFTA. CEFTA je bivša Jugoslavija, u kojoj danas nema Slovenije, ali imamo Moldaviju. Svu krivicu za raspad jedinstvenog jugoslovenskog tržišta, ima i težih posledica, ali u ovom trenutku govorim sa ekonomskog aspekta, snose isti oni koji nas danas guraju u ono što se zove trening kamp za EU.
Na kojim principima počiva ova integracija? Na jednom koji se zove ustav globalne ekonomije. Multilateralni sporazum o investiranju je 1996. godine, to sam od vas očekivala, gospodine ministre, bio rađen u projektu Svetske trgovinske organizacije. Sponzor tog projekta, koji se zvao - cenzurisano, bio je lično gospodin Renato Ruđero, koji je tada bio direktor Svetske trgovinske organizacije koja je radila projekat u kojem je trebalo eliminisati sve barijere za multinacionalne kompanije.
To znači da treba zaštititi multinacionalne kompanije na način da se uopšte ne uvažava državni suverenitet.
Po tom projektu, koji se polako, perfidno i pojedinačno primenjuje i na EU i kroz Svetsku trgovinsku organizaciju, pa evo i kroz CEFTU, zemlje koje ne budu želele da prilagode svoje ekološke ili druge standarde mogu naići na vrlo ozbiljne prepreke i zabrane.
To je, normalno, bila najveća pretnja državama u razvoju, zato je taj projekat - cenzurisano, bio u najstrožoj tajnosti razmatran i rađen, jer su sve manje razvijene zemlje u stvari bile u prilici da rabe i da troše svoje prirodne resurse, gde uvek, po onom osnovnom zakonu ekonomije, imate prelivanje u korist bogatijeg.
Do ovog podatka nisam došla tajno, objavljen je svojevremeno čitav sporazum u časopisu "Reč" 1999. godine, na našem jeziku, u ovoj zemlji. Niko to nije hteo da čita.
Niko neće da nam kaže da smo mi ovde jedan kamp u kojem se obučava jedna mlada (oni misle mlada) demokratija i da smo zemlja koja nema ni prebogate resurse kao Rusija, zemlja koja nema, iz akumuliranog siromaštva i velikog broja jeftine radne snage pogodan resurs, koja nema tehnologiju i znanje poput Zapada, ali ima od svega toga pomalo i ima zanimljiv geografski položaj i zbog toga je treba uvesti u CEFTA, u kojoj BiH može, dan po ratifikaciji sporazuma, da uvodi dopunske carine na proizvode koje mi izvozimo u BiH. Nadam se da to za vas nije novost i da čitate štampu.
Ponavljam, i posle ratifikacije sporazuma CEFTA u Skupštini BiH usvojen je zakon kojim se uvode dodatne dažbine i carine na proizvode koji su predmet našeg izvoza. Čemu onda CEFTA?
Čemu CEFTA, ako rešenje iz ovog velikog papira (ja sam donela samo deo koji je preveden na srpski, otcepila sam engleski) omogućava da ta zemlja koja krši pravila propisana sporazumom CEFTA ima pravo da to radi godinu dana; neki komitet pokrene postupak i možemo još dva puta da pokrećemo postupak, znači, tri godine BiH može mimo CEFTA sporazuma da sprovodi svoje diskriminatorske i ograničavajuće uslove, a da mi na to ne možemo da utičemo.
Zašto baš nas guraju u CEFTA sporazum? Ne samo zato što EU ima problem svoje budućnosti i što nije sigurna da li joj posle pristupa Rumunije i Bugarske uopšte treba širenje, da li uopšte sa tim brojem od 25 zemalja može da funkcioniše. Ne samo to, treba im da Srbija dobije trgovinski okvir u kojem će joj političkim razlozima biti moguće udarati ekonomske šamare.
Hoćete da vam to objasnim ili da vam pojednostavim? Znate vi to dobro, ali zbog građana hoću to da pojednostavim. Sporazumom CEFTA se uvodi, kažu, tržišna konkurencija. Niko nema povlašćene uslove.
Da li je za gospodu iz razvijenog i velikog sveta bilo moralno i etički da se pod potpuno povlašćenim uslovima npr. proda "Sartid", očišćen od dugova? Kako očišćen?
Uništavanjem po mafijaškom principu, ubij poverioca i nemaš dug, uništiš četiri banke, a država, odnosno svi mi poreski obveznici prihvatimo dug.
Dugo će još biti sporova oko "Sartida", i to američkim prijateljima ne smeta, da mimo konkurencije, mimo javnog konkursa, u stečajnom postupku, da ne pominjem u vreme "Sablje", po tajnim aranžmanima, kupe vrlo značajnu železaru. Gde je tu konkurencija, tržišnost, Svetska trgovinska organizacija?
Da li tim firmama iz EU smetaju povlašćeni uslovi kada učestvuju u privatizaciji?
Da li im smeta što mi nemamo ekonomske slobode i ravnopravne uslove u funkcionisanju finansijskog tržišta ili, na račun naše političke nestabilnosti, ovo smatraju vrućim tržištem u kojem se lako mogu zarađivati visoki profiti?
Jednostavno, ne želim da me neko pravi neukom i naivnom i da u ime koristi, koje mi nismo svesni, i uvođenja u taj jedinstveni globalni svet jednakih šansi u stvari primenjuje principe dvostrukih standarda, očiglednih ne samo u trgovini, pre svega u privatizaciji i u finansiranju preduzeća koja idu na tržište.
Šta kažete – treba da izađemo i da konkurišemo ostalima iz Evrope. A da li ti koji izlaze na tržište sa našim preduzećima imaju u svojim zemljama istu situaciju ili imaju svoje banke koje kreditiraju njihovu proizvodnju i izlazak na tržište?
Ne, mi imamo banke, strane banke koje kreditiraju samo potrošnju, gotovinske keš kredite. Ovde naša preduzeća dolaze pod maksimalno teškim i višestruko skupljim uslovima do nove tehnologije i do osavremenjavanja svoje proizvodnje, a traže od nas da budemo konkurentni.
Nismo mi baš naivni, kao oni koji u ime naroda i u ime države potpisuju ugovor sa KFW, Nemačkom državnom razvojnom bankom koja finansira izvoz svojih preduzeća.
Država se zadužuje kod Nemačke razvojne banke, jer nema svoje ni državno, ni komercijalno, ni poslovno bankarstvo, a naša preduzeća izlažu u konkurenciji sa zemljama koje nisu bile ni pod sankcijama, niti im je neko razbijao tržište, niti im je neko ovde nametao demokratiju i nove državne principe poslovanja i u ovoj ekonomskoj oblasti.
Mislim da ste vi dužni da pred građane izađete sa jednom preciznom analizom, da lepo kažete čiji vas pojedinačni interesi teraju da nam ovde hvalite CEFTA sporazum.
Da podsetimo građane, prilikom razmatranja onog što je preduslov sporazuma CEFTA, a to je smanjenje poreskih dažbina, izjednačavanje u stvari poreskih dažbina na cigarete, a zbog CEFTA sporazuma mi smo imali situaciju da smo jednom moćniku smanjivali poreske obaveze na kafu, u vreme kada smo uvodili veća poreska opterećenja na auto-gas kojim se vozi veliki broj građana.
Znači, tu više nije bio bitan budžet, ministre. U vreme usvajanja CEFTA vi ste govorili - CEFTA, da, ali prvo da budžet ne bude oštećen zbog manjih prihoda od cigareta, i ja to poštujem, ali u vreme kada uvodite porez na gas vi smanjujete poreska davanja jednom moćniku kome treba proširiti tržište i onom što se zove "Droga Kolinska", "Soko Štark" omogućiti put bez granica, viza i davanja.
Da li je jedan od takvih... A jednog imenujem, jer je posebna drskost da se pred nama u jednom takvom kritičnom trenutku njegov interes stavlja iznad prihoda budžeta, od čega građani ne dobijaju ništa, kafa u prodavnicama za građane nije pojevtinila. Gas je evidentno poskupeo. To su efekti, poskupelo je mnogo toga, ne samo po sistemu ugledanja, nego po sistemu... Imate mnogo ljudi koji nama ovde nisu izašli sa preciznom analizom koliko dobijamo i šta gubimo.
U životu se odluke donose ili iz emocija ili iz svih ostalih razloga koji se mere plusom i minusom. Mi smo ozbiljni ljudi, vi vodite državu i mi vam za to dajemo pravo ili vam stavljamo primedbe. Koliko je pluseva na strani CEFTA, da li imate jedan podatak šta ćemo dobiti?
Vi kažete, nemamo dodatne liberalizacije, jer smo osetili kako je ta liberalizacija izgledala 2001. i 2006. godine i znamo koliko je pogona zatvoreno i znamo kakve smo stvari i kakve stare gume kupovali itd. Vi ne kažete da će pojedinci imati koristi od toga, oni koji se merdžuju, tako se to kaže, udružuju, stvarajući nam ovde svojevrsne monopole i one koji ovde stvaraju most za izlazak na istočna tržišta, odnosno u Rusiju i dalje.
Razumem kada gospodin Vučićević, koji je na čelu "Droge Kolinske", traži da izgubi sve barijere, ali ne razumem šta smo mi dobili. Da li vi prilikom potpisivanja tih sporazuma imate u glavi samo nalog dobijen iz Bukurešta da morate da pristupite CEFTA, i da li imate imalo obraza da svojim građanima obrazložite koristi i štete od toga? Još nešto da vas pitam. Građanima Srbije nije dovoljno da kažete ... Ja vas molim, samo malo. Nije dovoljno samo reći građanima – tako rade svi. A kako žive ti drugi i koliko imaju nezaposlenih?
Nemaju sigurno preko 20 i 30 procenata, koliko se meri naša stopa nezaposlenosti. Ti drugi ne školuju decu kao mi, ti drugi manje plaćaju kad se razbole i ne plaćaju sve usluge kao što to moramo da radimo mi, ti drugi imaju malo pristojnije penzije i ti drugi ne uzimaju kredite da bi išli na letovanje.
Vi koji u ime naroda potpisujete ovakav sporazum, ponašate se po filozofski definisanoj kategoriji - sa moralom čoveka koji je dobro ručao. To je moral Vlade Republike Srbije kada nam izlazi sa CEFTA sporazumom, od kojeg imamo samo štetu, a ne i koristi, i to nemerljive i nevidljive, jer je u takvoj formi da nemamo nikakve zaštitne mehanizme. Pod pritiskom vaših nalogodavaca i onih koji su vas doveli na vlast moramo, da ih ne ljutite, da potpišemo ovakav sporazum.
Ali, nismo svi mi u istoj ulozi, nisu svi građani u Srbiji u situaciji da su dobro ručali, i to ne zato što su lenji, ne zato što imaju previše zaštite kroz ugovor o radu, na šta vam primedbe stavljaju strani investitori, čijih se primedaba najviše držite kada pravite dnevni red ove skupštine i kada preduzimate mere u poreskoj i ostaloj politici. Građani Srbije, najveći broj građana Srbije ne ruča dobro, nema perspektivu, jer je svestan da nas gurate ne ka kompatibilnim privredama, koje su spremne na saradnju, nego ka konkurentskim. Sličnu bazu imaju i sve te zemlje bivše Jugoslavije i vi nas, ono što je osnovno, u trenutku kada pričate o potrebi da strane direktne investicije budu značajan zamajac razvoja ovog društva, sukobljavate sa članicama CEFTA baš na principu gde da dođu strane direktne investicije, a svi smo u jednom paketu.
Ja sam uspela, za vreme koje mi Poslovnik dozvoljava, tek deo načelnih primedaba da iznesem, razumljivo građanima. Nadam se da ću imati prilike da još mnogo činjenica iznesem. Nisam uverena da ćete vi od ovoga odustati, ali građanima mogu da dam jednu nadu – onako kako ratifikovan sporazum CEFTA ne obavezuje Bosnu i Hercegovinu, tako neće obavezivati ni nas. To je jedina šansa.
Ali, ako neko vodi računa o troškovima, o radu ove skupštine, morao je da kaže da ova skupština ima mnogo preča pitanja o kojima treba da raspravlja, a ne da, udvarajući se stranim moćnicima koji otvaraju granice za svoje multinacionalne kompanije, raspravljamo o jednom sporazumu koji će, u stvari, svako poštovati onoliko koliko bude imao koristi, a mi ćemo, kao Srbija, biti pritisnuti da ga poštujemo na sopstvenu štetu, a u korist svih ostalih članica.