Dame i gospodo, Poslovnik, član 226. Kada je u pitanju mržnja prema Srbima, nije bitan ni trgovački profit kod nekih hrvatskih firmi.
Iz pobuda stalnog jačanja mržnje prema Srbima kod hrvatskog naroda i šire, nastao je i prigodni tekst na omotu sadašnjeg hrvatskog tradicionalnog kolača paprenjaka. Iskoristio bih priliku da pročitam šta piše na tom "mirotvornom kolaču".
''Po sastojcima - med, orasi i papar, paprenjak, kao tradicionalno hrvatsko jelo, uistinu je proturječan, slično kao i celokupna hrvatska povijest, slatko-papreni zalogaj za mnoge strane apetite; koliki su tuđinski osvajači kroz stoleća, kao i ovi najnoviji, ovovremenski agresori, posezali za tim slasnim zalogajem, umiješenim u najboljem mogućem omjeru srednje Europe i Mediterana, otkidajući za se slatku ocaklinu, a nama samim, pri obroku, naš tradicijski hrvatski paprenjak.''
Čak i August Šenoa je pomenut u ovom tradicionalnom hrvatskom kolaču. Znači, jedna cijela istorijska priča. Ovaj hrvatski kolač promoviše čak i hrvatska aviokompanija "Croatia Airlines"; strani putnici mogu da pročitaju o istorijskim patnjama Hrvata u borbi za slobodu protiv zločestih Srba, okupatora, osvajača, koji su kao remetilački faktor ometali mirotvorni, pitomi hrvatski narod. Međutim, hrvatska država, koja je nastala na zločinu genocida nad srpskim narodom, i dalje provocira krajiški srpski narod, ali i ovu našu pasivnu i inertnu državu. Izgleda da genocidnoj državi Hrvatskoj, koja je počinila brojne zločine tokom 20. vijeka, nije bilo dovoljno fizičko uništavanje Srba, već i dalje sprovodi etnocid i kulturocid, preko gebelsovskih laži o hrvatskom geopolitičkom prostoru, iz kojih su se tobož naselili militantni Srbi.
Istorijska istina je upravo obrnuta, jer je naučno dokazano da se južne i zapadne srpske zemlje protežu od albanskih gora do sjeverne Istre, i od jadranskih otoka do Drave. Do sredine 19. vijeka, tzv. Hrvata nije bilo u današnjim hrvatskim zemljama: Istri, Dalmaciji, Slavoniji, Krajini, Bosni i Hercegovini. Zašto srpska država ne štiti istinu o srpskim istorijskim prostorima, srpsku tradiciju koju je prisvojila internacionalna nacija hrvatstva. Zašto se ova država ne bori protiv laži o tzv. hrvatskom povijesnom prostoru, o tzv. hrvatskom jeziku, o hrvatstvu srpskih naučnika, hrvatstvu istorijskih ličnosti, književnika, muzike i tako dalje. Na kraju, vidimo da se i stari srpski kolač paprenjak prevodi u staro hrvatsko jelo.
Molim Ministarstvo kulture, Ministarstvo dijaspore, MIP da se pozabave ovim pitanjima otimanja srpske tradicije i kulture od agresivne nacije hrvatstva. Pitam ih na koji način će zaštiti srpski istorijski i kulturni prostor od hrvatske besprizorne vandalske otimačine preko pseudoistorijskih propagandnih napisa.