TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 12.11.2007.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

12.11.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:00

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Ima jedan, izvinjavam se, još jedan ima. Sada je ovde besmislena svaka rasprava. Stičem utisak da ovde praktično kao najveća uvreda što je čovek mogao da doživi u svojoj profesiji jeste da ga predsednik Republike Boris Tadić predloži za sudiju Ustavnog suda. Tako ispada ova rasprava. Na početku sam vam rekao kakav je scenario, niko me nije demantovao, da su druga i treća tačka vezana trgovina itd.

Prosto sam iznenađen da vi revolucionari petooktobarci ne želite da branite kandidata Mariju Draškić. Evo šta je pisao profesor Marko Mladenović Pravnom fakultetu. Čovek je zaposlio tu gospođu, bila kod njega asistent i pesme pisao o njoj kakva je itd. On kaže ovako - sačekala je da dođu naši, to su vaši. Jedanaest potpisnika iz grupe naših tražilo je lustraciju, pa lustrirali ovog profesora. To je sada ono čestito, časno, moralno. Daću vam ovo što je profesor napisao, da se vi upoznajte, ali mislim da to ima i kod Borisa Tadića.

Molim vas, da bi ova rasprava bila konstruktivna, da bismo tu uporedili argumentaciju, jer ovo ispada monolog SRS, da bismo uporedili dokumentaciju, da bi javnost shvatila koliko su to kvalitetni kadrovi koje je predložio Boris Tadić, izađite i branite ove kandidate, kažite neku lepu reč za njih. Vaše ćutanje potvrđuje sve naše što pričamo.

Gospodine Albijaniću, pozivam vas da kada se jave poslanici iz onih poslaničkih grupa koje su na vlasti, da ih upozorite, da im izreknete opomenu ako krenu sa trla baba lan. Neka daju neku pohvalnu reč za ove kandidate. Ukoliko ne date pohvalnu reč, onda stvarno ispada da je najveća sramota nekome što ga je predložio predsednik Republike za sudiju Ustavnog suda.

Ne pričam o Borisu Tadiću nego pričam o funkciji predsednika Republike, potpuno druga dimenzija, da znate gospodine Albijaniću. Molim vas, vodite ovu sednicu kako treba.

 
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Petar Jojić, a zatim narodni poslanik Aleksandar Martinović.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Dame i gospodo narodni poslanici, ako uporedite Predlog zakona o Ustavnom sudu i način izbora sudija za Ustavni sud, mi smo daleko od Evropske unije, mi smo daleko od Evropske zajednice, mi smo daleko od demokratije, mi smo daleko od principa koje treba uvažavati, postavljati i poštovati kada se uzimaju u obzir kriterijumi za izbor sudija Ustavnog suda.

Ova procedura je vrlo komplikovana u Srbiji sa ovim predlogom, a podsetiću vas na Ustav Savezne Republike Nemačke. U članu 94. je propisano i normirano da Nemačka bira sudije Ustavnog suda tako što jednu polovinu bira Bundestag, a drugu polovinu bira Bundesrat.

Vidite šta je kod nas. Kod nas je da jednu polovinu predlaže predsednik Republike, drugu polovinu predlaže Narodna skupština, pet kandidata za Ustavni sud predlaže Kasacioni sud, a Kasacioni sud Srbija nema.

Dame i gospodo, kako stvari stoje, moram da vam kažem, a neka čuju i građani Srbije, ovo nije rasprava o Ustavnom sudu i izboru sudija, ovo liči na opelo za srpsko ustavno sudstvo, zbog toga što je naše pravosuđe bačeno u političku arenu. Stručna javnost i naši građani smatraju da pravosuđe u Srbiji nikad nije bilo u katastrofalnijoj situaciji nego što je danas. Glavno sporno pitanje ovog vremena jeste kome će pripasti kontrola nad pravom, i to i na zakonodavnoj, i na ustavnoj i na izvršnoj vlasti.

Kada vi gledate predložene kandidate i analizirate njihove biografije, i dođete do njihovih stručnih i moralnih kvaliteta, nećete zaključiti, niti ćete moći da potvrdite, ako je ona - da najmudriji donose i kreiraju pravo, a najhrabriji i najstručniji primenjuju pravo, to u konkretnom slučaju kod nas nije.

Postavljam pitanje ispred SRS i njenih narodnih poslanika - kada će Ustavni sud da počne da funkcioniše i kada će Ustavni sud da prestane da bude sluga političkih partija na vlasti? Da su političke stranke na vlasti imale nameru i želju, mogle su pre godinu i dve dana da donesu zakon o Ustavnom sudu, da izaberu sudije, da funkcioniše taj sud i ne bismo imali sada više od hiljadu nerešenih predmeta pred Ustavnim sudom.

Dame i gospodo, broj sudija koji se predviđa je 15. Odluke se donose jednoglasno. Samo jedan ako nedostaje nema odluke i građani Srbije neće moći da ostvare svoja prava zbog ovako pogrešnih zakona, ne uvažavajući okolnosti u kojima se nalazi Srbija i u kojima se nalazi pravosuđe.

Da vas podsetim, ako imate hiljadu nerešenih predmeta, a imate samo 15 sudija, a predviđa se ovim novim zakonom i ulaganje ustavne žalbe, hiljade ustavnih žalbi će krenuti onog dana kada bude stupio na snagu zakon o Ustavom sudu. Taj sud i ti ljudi će biti pretrpani, neće moći da se snađu i nema efikasnosti, nema ekonomičnosti tog suda.

Ustav, kao osnov i osnovni zakon, predviđa kao ustavnu kategoriju Ustavni sud Srbije. Ravnoteža između državne moći i ustavnih ograničenja mora biti regulisana zakonom o Ustavnom sudu.

Ta ograničenja, dame i gospodo, moraju biti delotvorna, kao što bi štitila individualnu slobodu građana i uskraćivala državnoj vlasti ono što pripada građanima. To se mora ostvariti u krajnjoj instanci pred Ustavnim sudom. Kako to u praksi izgleda? To u praksi kod nas neće zaživeti.

Naše pravosuđe – od sudije za prekršaje tj. od organa za prekršaje opštinskog suda, okružnog suda, Vrhovnog suda, Ustavnog suda, trgovinskih sudova – jeste politizovano. Sudije postavljaju političke stranke. Oni presuđuju kako im se od strane političkih stranaka na vlasti diktira. To je žalosno i to je poražavajuće za demokratiju u našoj državi, a ujedno za funkcionisanje celokupnog pravosudnog sistema kao grane pravne vlasti.

Podsetiću vas, upečatljiv primer traženja ove osetljive ravnoteže između državne moći i ustavnih ograničenja, dame i gospodo, predstavlja i Hamiltonovo opravdanje velikih, dalekosežnih ovlašćenja američkog predsednika po Ustavu iz 1787. godine. Šta to u praksi znači prevedeno kod nas? Stranka koja je na vlasti ima neograničena ovlašćenja da daje direktive i smernice i da utiče na donošenje sudskih odluka.

Po mišljenju SRS, Ustavni sud mora biti legitimna institucija slobode. Ovaj predlog zakona o Ustavnom sudu i načinu izbora sudija, po našem mišljenju, jeste zakon i način izbora sudija po porudžbini, kao što se šije odelo po želji mušterije, koja zauzvrat može ponešto da plati.

Po predlogu ovog zakona očigledno se može primetiti da se radi o prividnoj nezavisnosti Ustavnog suda. Narodne poslanike SRS ne može nijedna stranka koja je na vlasti i niko u ovoj državi ubediti, niti uveriti, da nema uticaja stranaka na vlasti na Ustavni sud i da neće biti. Biće ga, radiće Ustavni sud po nalogu aktuelne vlasti i drugačije ne. Mi, srpski radikali, smatramo da je nužno u ovom trenutku i ovim okolnostima obezbediti punu nezavisnost i nepristrasnost Ustavnog suda.

Nešto što se odnosi na Ustavni sud i na sudije Ustavnog suda, a ujedno, pokušaću dame i gospodo, da objasnim ukratko, ako mi dozvolite, kako izgleda ta nezavisnost i kakav je uticaj pojedinih faktora na nezavisnost i nepristrasnost našeg pravosuđa.

Treba razlikovati ugrožavanje nezavisnosti sudstva putem tih tzv. intervencija, tj. intervencija koje dolaze od strane pripadnika političke i privredne vrhuške, od intervencija od strane privatnih lica koja ugrožavaju pristrasnost, odnosno nestranačnost sudova. Naravno, ponekad je vrlo teško razlikovati te dve vrste intervencija, pošto ima slučajeva da se interveniše privatno, ali sa pozicija društvene moći.

Zapravo, sve te tzv. "zvanične intervencije" počele su da se sprovode u praksi kao privatne, čime se otvaraju vrata i onim mnogo štetnijim delovanjima na sud.

Često intervenišu, pored ovih subjekata, i prijatelji, rođaci, komšije, zemljaci zainteresovanih sudskih stranaka. Da postoje intervencije na sudove i sudije, pokušaću ukratko.

Kao institucije u procesu donošenja odluka, od kojih se onda mnoge tako i donesu, doduše kreću, navodno, u okvirima zakona, ali su na neki način drugačije no da su donete bez postojanja intervencija.

Drugo, postoje i privatne intervencije, ali takođe i intervencije od strane lica na određenim političkim i državnim funkcijama. Treće, postoje intervencije koje dolaze zloupotrebom određenih funkcionera, partijskih, privrednih, administrativno-upravnih, daleko opasnije i škodljivije za funkcionisanje celokupnog pravosuđa, nego one koje dolaze od strane poznanika, rođaka, kao i privatnih lica, mada su i rođaci i privatna lica koji intervenišu i te kako opasni.

Anonimni moćnici koji intervenišu, odnosno vrše pritisak na sudije, to mogu da rade, odnosno imaju odrešene ruke, upravo zahvaljujući činjenici da je sudsko mesto reizborno i da, prema tome, sudije egzistencijalno zavise od pravosudnih struktura. Kada sudije odbijaju da postupaju po takvim instrukcijama, koje dolaze od strane vanpravosudnih struktura, mogu se desiti i dešavaju se razne nepravilnosti u sudu i službi, naročito prilikom izbora sudija.

Nekada se ne interveniše otvoreno u vidu pritisaka nego u vidu konsultacija. Pazite, molim vas, kakav pritisak se vrši i na koji način. Razgovara se, sugestija se neka daje, što je manje drastičan, ali ne manje štetan način ograničavanja nezavisnosti sudova u donošenju odluka.

Pošto mi ipak vreme ne ide na ruku, a naše kolege iz SRS treba da učestvuju u raspravi, samo bih postavio jedno pitanje o jednom sudskom postupku, i izneo jedan podatak.

Privredni sud u Beogradu 30.6.1998. godine zaprima tužbu firme "Anvel", a tuženi je "Peka ib inženjering" d.d.s. sa sedištem u Beogradu, vrednost spora je 124.864,81 dolar i 11.502 marke. Bio je sudija u trgovinskom sudu koji je postupao u ovom predmetu Vladimir Kozar. Oštećeni u ovom slučaju jeste Ljubomir Andonovski, sa sedištem svoje firme u Sofiji. Kako to da naša država ne poštuje i ne uvažava sudske postupke i oštećene koji se pojavljuju pred našim sudovima iz inostranstva, konkretno iz Bugarske.

Vladimir Kozar u više navrata presuđuje kako njemu odgovara. Ukida se presuda tri-četiri puta. Stečajni upravnici i poznata sudija, čuvena Delinka Đurđević, učestvuje u ovom postupku, koja je sa onom stečajnom mafijom obuhvaćena istragom.

Šta se sada događa? Građanin, dakle firma iz Sofije pred sudom trgovinskim u Beogradu i pred Višim trgovinskim sudom u Beogradu ne može da ostvari svoja prava zahvaljujući neefikasnosti, nestručnosti, nesposobnosti i zloupotrebama sudija Trgovinskog suda u Beogradu i pojedinaca u Višem trgovinskom sudu.

Zbog toga, dame i gospodo, imamo takvu situaciju, a kažem vam, mnoge sudije svojim nestručnim i neefikasnim radom, a ujedno i usled korumpiranosti, nanose veliku štetu poštenim sudijama i poštenim tužiocima, časnim stručnjacima koji rade u našem pravosuđu.

Zbog toga treba što hitnije pristupiti reizboru i sudija i tužilaca, i onaj broj ljudi koji je ogrezao u korupciju i koji je nestručan i nekvalifikovan, da više ne zavijaju u crno sirotinju pogrešnim odlukama svojim. Hvala vam.
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Preostalo vreme SRS iznosi pet minuta. Za reč po Poslovniku se javio narodni poslanik Rajko Baralić.

Rajko Baralić

Gospodine Albijaniću, dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se po članu 226. Poslovnika o radu Narodne skupštine, i molim da citiram ceo član i molim da se zaustavi vreme: ''Narodni poslanik ima pravo da traži obaveštenja i objašnjenja od predsednika Narodne skupštine, predsednika odbora Narodne skupštine, ministara i funkcionera u drugim republičkim organima i organizacijama, o pitanjima iz okvira prava i dužnosti ovih funkcionera, i iz nadležnosti organa na čijem se čelu nalazi, a koja su mu potrebna radi ostvarivanja funkcija za ostvarivanje funkcije narodnog poslanika.''
...
Zdrava Srbija

Miloljub Albijanić

| Predsedava
Gospodine Baraliću, samo jedan momenat i vratiću vam vreme. Dozvolite mi da kažem neku reč. Mi smo se dogovorili, i načelno je i formalno stavljena tačka dnevnog reda za poslanička pitanja, iz delokruga tog dobijanja informacija za narodne poslanike.
Ali, dozvoliću vam i sada ću vam vratiti početno vreme, pošto ne znam o čemu se radi, ali molim sve narodne poslanike da ne upotrebljavamo Poslovnik u svrhe postavljanja odgovarajućih pitanja.

Rajko Baralić

Radi se o dva pitanja, oba su urgentna i njihovo odlaganje može da proizvede posledice, dakle to je suština. Gospodine Albijaniću, iz osećanja odgovornosti prema državi i narodu moram da pitam odmah.
Može li na čelu jedne zdravstvene ustanove, koja se zove Specijalna bolnica Ribarska banja, da bude doktor Branislav Katančević, koji je na ovaj način, gospodine potpredsedniče, uvažene dame i gospodo narodni poslanici, unakazio bivšeg radnika, gospodina Miletić Dragomira, koji je odbornik SPS u Kruševcu. Ovaj čovek sutra ima zakazani operacioni dan, on ima veoma teške povrede, ima 78 godina, bivši je radnik Specijalne bolnice u Ribarskoj banji. Katančević dr Branislav je odbornik DS u Kruševcu i potpredsednik Opštinskog odbora DS u Kruševcu. On je nominovani kandidat za predsednika opštine u Kruševcu.
Nisam zlonameran i nisam zlurad. Pokrenut je odgovarajući pravni postupak u vezi sa, kako se to kaže, remećenja javnog reda i mira. Ali vas molim, ne može biti na čelu jedne zdravstvene ustanove, dakle ne može biti po saglasnosti i odobrenju Vlade Republike Srbije i ministra zdravlja, čovek koji se na ovakav način, čak i da je u pravu, obračunava sa starcima. To nije moguće. To nije dozvoljeno.
Očekujemo da ministar zdravlja, gospodin Tomica Milosavljević, i Vlada Republike Srbije preduzmu sve što je neophodno da ovaj čovek ne može da obavlja ovaj posao. To je prva stvar.
Druga stvar, po čijem nalogu i za čiji interes je gospodin Božidar Đelić pokrenuo inicijativu da će biti ukinut moratorijum na izgradnju nuklearnih centrala u Srbiji. Podsećam, 20 godina u ovoj zemlji postoji moratorijum o izgradnji nuklearki. O ovom pitanju ništa ne zna ministar za energetiku gospodin, Aleksandar Popović, koji je pre toga bio ministar za ekologiju.
Takođe, želim da kažem da se slučajno ili ne ova izjava gospodina Đelića poklapa sa stavom Vestinghausa, najvećeg dobavljača nuklearne opreme u svetu ili jednom od najvećih, da je nemoguće da zemlje koje imaju energetsku ugroženost, a to je navodno Republika Srbija, ne mogu više da imaju luksuz da imaju moratorijum na izgradnju nuklearki.
Pitam predsednika Vlade Republike Srbije, dr Vojislava Koštunicu, da li Vlada Republike Srbije u vezi sa ovim ima stav, da li je ovlastila gospodina Đelića da ovo izjavi i da li je ovo moguće bez rasprave u nadležnim odborima Vlade, u nadležnim odborima Republike Srbije i u parlamentu Republike Srbije. Zahvaljujem.

Oliver Dulić

| Predsedava
Zahvaljujem. Molim narodne poslanike, mi smo danas imali sastanak šefova poslaničkih grupa, dogovorili smo se da će se u principu ovakva i druga pitanja ostaviti za kraj rasprave, u periodu između pola šest i šest, kada nisu vezana za temu rasprave, a ovo nije vezano za izbor sudija Ustavnog suda. Tako da molim narodne poslanike da se prosto to poštuje.
Između pola šest i šest možete da postavljate ova i slična pitanja, takav je bio dogovor danas.
Molim vas da se to poštuje. Hajde da se vratimo nazad na raspravu.
I to isto važi za gospodina Milivojevića. Pretpostavljam da ste se javili vezano za ovu temu.
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Martinović. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Aleksandar Martinović

| Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
Dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što kažem nekoliko rečenica o kandidatima za sudije Ustavnog suda Srbije, moram da se osvrnem najpre na ono što je rekao gospodin Srđan Milivojević vezano za Slobodana Jovanovića.
Gospodine Milivojeviću, Slobodan Jovanović je rođen 1869. godine i nije počeo karijeru kao univerzitetski profesor, nego je bio sudijski pripravnik u Apelacionom sudu u Smederevu i, koliko je meni poznato, položio je ispit koji je adekvatan onome što se danas naziva pravosudni ispit, tako da ta vaša konstatacija nije tačna.
Doduše, meni je jasno zašto se vi slabo razumete u lik i delo Slobodana Jovanovića. Slobodan Jovanović je bio poznati srpski nacionalista i tokom 1942. i 1943. godine, kao predsednik emigrantske Vlade u Londonu, zastupnik ministra vojnog generala Draže Mihailovića.
Pre svega, prekršen je, dame i gospodo narodni poslanici, član 9. stav 1. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srbije. Naime, u tom članu je propisano kada je Narodna skupština trebalo da raspravlja o kandidatima za sudije Ustavnog suda i da donese zakon o Ustavnom sudu. Taj član 9. kaže ovako - izbor, odnosno imenovanje sudija Ustavnog suda izvršiće se najkasnije do kraja prvog redovnog zasedanja Narodne skupštine. Ovo je, ako se ne varam, Treća sednica Drugog redovnog zasedanja i očigledno je da je povređen Ustavni zakon.
Kada bi političari iz vladajuće koalicije imali imalo političkog morala, kada bi osećali i trunku političke odgovornosti, onda bi neko, u najmanju ruku, morao da podnese ostavku, odnosno da snosi odgovornost, makar političku, zbog toga što je prekršen Ustavni zakon. Tu, pre svega, mislim na predsednika Narodne skupštine i na predsednika Republike Srbije Borisa Tadića, koji nije na vreme, u roku koji je propisan Ustavnim zakonom, Narodnoj skupštini podneo predlog kandidata za sudije Ustavnog suda Srbije.
Što se tiče samog predloga kandidata, ono što pada u oči na samom početku, to je da predlog kandidata ima jednu jedinu stranicu i na toj jednoj jedinoj stranici postoji samo jedna jedina rečenica obrazloženja o kandidatima koji su predloženi. Ta rečenica glasi - smatram da predloženi kandidati poseduju stručne i lične kvalitete, na osnovu kojih mogu obavljati funkciju na koju sam ih predložio, i ništa drugo. Onda mi o tim stručnim i ličnim kvalitetima predloženih kandidata možemo da steknemo neki utisak samo na osnovu biografija koje su priložili uz svoju kandidaturu.
Što se tiče samih biografija, veći deo tih biografija je napisan vrlo amaterski, nestručno i otprilike dobar deo tih biografija ne bi mogao da prođe čak ni kod učenika u osnovnoj školi, po stilu, jeziku itd.
Nenad Trifunović, kandidat za dužnost sudije Ustavnog suda Srbije, pa kaže, pazite rečenicu - po nacionalnosti sam Srbin državljanin Republike Srbije, dakle, bez zareza, bez bilo čega, kaže - Srbin državljanin Republike Srbije. Ovo je izgleda neka nova nacija.
Onda kaže šta ga preporučuje na tu funkciju, obratite sada pažnju - otac mi je bio dugogodišnji opštinski i pokrajinski funkcioner. To je važna preporuka da bi neko postao sudija Ustavnog suda Srbije 2007. godine.
Pazite dalje - kao zamenik okružnog tužioca zastupao sa optužnice za najteža krivična dela, pre svega za terorizam, a od 1999. godine i u slučajevima ratnih zločina, počinjenih na Kosovu i Metohiji, od strane pripadnika rezervnog sastava, pazite sada, Vojske Srbije i Crne Gore.
Čovek je bio 1999. godine zamenik okružnog javnog tužioca, a tada je još uvek postojala SRJ, a on navodno podizao optužnice protiv pripadnika Vojske Srbije i Crne Gore. Takva vojska u to vreme nije postojala. Inače, očigledno je da ovaj predloženi kandidat nema mnogo veze sa ustavnim pravom i sa postupkom pred Ustavnim sudom.
Onda, gospodin Predrag Ćetković, ne želim ništa ružno da pričam o čoveku, ne poznajem ga lično, ali iz njegove biografije se vidi da čovek isto nema nikakve veze sa Ustavnim sudom, niti je ikada radio profesionalno na nekom poslu koji bi imao veze sa postupkom pred Ustavnim sudom.
Onda, biografija prof. dr Milana Vlatkovića. Moram da kažem da je možda degutantno pričati o ljudima koje lično ne poznajemo, ali pošto je biografija jedino sredstvo da se mi upoznamo sa tim njihovim kvalitetima, onda nemam drugog izbora. Čovek je rođen 1946. u mestu Jošani u Lici, završio je Pravni fakultet 1968. godine, tada je bilo ono "Praško proleće" itd, a doktorirao je, zamislite, tek 2004. godine, i to na Privrednoj akademiji u Novom Sadu iz oblasti lokalne samouprave. Kakve veze sada ima ustanova koja se zove Privredna akademija sa lokalnom samoupravom i kako se na takvoj instituciji može steći doktorat iz oblasti pravnih nauka, nije mi baš najjasnije.
Dalje, Dragiša Slijepčević, moje kolege su rekle o tome kako je časno obavljao svoju dužnost, ali pazite, čovek je završio fakultet 1978. godine i sada stekao opet neku titulu koja meni nije jasna. On je, kaže, magistar pravnih i ekonomskih nauka. Ili je magistar pravnih ili je magistar ekonomskih nauka, jer ne može neko da bude magistar i pravnih i ekonomskih nauka. Takva nauka ne postoji, niti se naučna titula magistra pravnih i ekonomskih nauka uopšte može steći.

Oliver Dulić

| Predsedava
Gospodine Martinoviću, vreme za vaš poslanički klub je isteklo.